Četvrta sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

Table of contents :
Front Cover
65759 ...
uvodna riječ druga tita ...
izvještaj komisije ...
diskusija ...
završna riječ druga tita ...
odluke centralnog komiteta ...
materijal o reorganizaciji ...

Citation preview

JN 9679

A5 $27 1966

A

770,919

JN 9679

A5 $27 1966

A

770,919

R V

E

Y IT

V

N

I

S R

E

U

RS

I F

C H

K

THE

H T

M O

S TE AR

E

VE

OF

LIBRARIES

IGAN

MICH

Y T I

četvrta sjednica

centralnog komiteta

saveza

komunista

jugoslavije

sarajevo

juli 1966.

Suxessory &

Contraine MICHIGAN LIBRARIE S

Saver Fomunista

sjednica

centralnog komiteta saveza

komunista

jugoslavije

THE UNIV ERSITY OF

četvrta

JN 96679

.

Izdate : NP »Oslobodenje«, Sarajevo - Za štampariju : Božidar Sekulić

Pod predsjedništvom generalnog sekretara SKJ Josipa Broza Tita na Brionima je 1. jula 1966. godine održana Četvrta sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Pored članova Centralnog komiteta sjednici su prisustvovali članovi Kontrolne i predsjednik Revizione komisije SKJ. Na predlog druga Tita usvojen je sljedeći dnevni red : 1. Aktuelni problemi u vezi sa štetnim djelovanjem nekih organa bezbjednosti i štetne posljedice tog djelovanja na razvoj sistema i rad Centralnog komiteta. 2. O reorganizaciji i daljem razvoju Saveza komunista Jugoslavije ,

3. O nekim kadrovskim promjenama . 4. Razno. Poslije utvrđivanja dnevnog uzeo drug Tito.

reda riječ je

THE UNIVERSITY OF

MICH IGAN LIBR ARIE S

65759

THE UNIVERS ITY MICHIGA OF LIBRARIE N S uvodna riječ druga

tita

T Otvarajući Četvrtu sjednicu CK SKJ generalni sekretar Saveza komunista Jugoslavije drug Tito je rekao: >>Drugovi i drugarice, Na sjednici Izvršnog komiteta održanoj 16. ju na pretresano je pitanje izvjesnih deformacija u radu nekih organa u organizaciji državne bezbjed nosti. Na toj sjednici Izvršni komitet je riješio da se izabere jedna partijsko-državna komisija koja bi te probleme ispitala. Prije toga, formirana je jedna tehnička komisija koja je trebalo da tehnički utvrdi izvjesne deformacije u radu naše državne bezbjednosti. I to je bio jedan od elemenata koji je podstakao Izvršni komitet CK SKJ da formira i političku komisiju, to jest partijsko-državnu komi siju. Komisija će poslije podnijeti izvještaj o dosa dašnjem radu, jer istraga o raznim devijacijama i anomalijama koje su se događale u našoj državnoj bezbjednosti nije potpuno završena. Drugovi, ja bih htio ovdje da se vratim malo unazad. Mi smo u martu 1962. godine imali pro 5

širenu sjednicu Izvršnog komiteta na kojoj su pre tresani razni problemi koji su se ticali odnosa u našem rukovodstvu , odnosa u našoj Partiji i uop šte raznih anomalija koje su se događale. Ta sjed nica je trajala tri dana. Toga se učesnici sjednice vrlo dobro sjećaju . Mi smo tada po prilici utvrdili u čemu se sastoje te razne anomalije , devijacije itd. ali nismo utvrdili izvore toga. Meni se čini da smo mi tu pogriješili što tada nismo išli do kraja, nego smo zbog izvjesnih kompromisnih težnji da se to ne odrazi na jedinstvo naše partije i na jedin stvo našeg rukovodstva - koje je zapravo već onda bilo narušeno - stali na pola puta. Dakle, to zbog čega mi danas ovdje zasjedamo i o čemu ćemo diskutovati ― nije najnovija stvar. To ima svoje porijeklo unazad nekoliko godina, gotove blizu deceniju . Mi smo, drugovi, pogriješili što smo našu državnu bezbjednost u toku dvadeset i više godi na njenog postojanja prepustili tako reći samoj se bi, i glavni rukovodilac je bio drug Ranković. Vi znate da je u toku rata i prvih godina poslije rata naša državna bezbjednost odigrala ogromnu ulogu u čemu, razumije se, jedan veliki dio zasluga ima i drug Ranković i ostali drugovi koji su bili pod njegovim rukovodstvom. No, upravo zbog toga ogromnog povjerenja koje smo imali i prema drugu Rankoviću i prema službi državne bezbjednosti, mi na našim sjednicama Izvršnog komiteta nismo imali pitanja ove službe. A mogu li se bilo koja organizacija ili bilo kakvi organi tako dugo pustiti bez kontrole Partije, bez kontrole rukovodstva na še Partije. Razumije se da je to naša krivica.

6

Kada ovo pitanje pretresamo danas ovdje treba poći od činjenice da je naša bezbjednost odigrala ogromnu ulogu u likvidiranju klasnog i svih neprijatelja koji su kod nas htjeli doći do svoga izražaja i u toku rata i poslije, i to mi ne smijemo nikada izgubiti iz vida . To je historijska činjenica. Ljudi koji su u toj službi radili imaju velike zasluge, i drug Ranković. Ali imamo . li mi prava, drugovi, da opraštamo za ono što se događa poslije, kada se jedna takva organizacija deformiše, i kada se, usljed raznih deformacija stvori jedan sistem koji je pritiskao čitavo naše društvo? Razumije se da nemamo i da ne možemo. Ono su zasluge, a ovo su ogromne greške. I ta pitanja moramo razmotriti i donijeti određene zaključke . Kada smo prišli tome, mi smo postepeno uviđali do kakvih su nevjerovatnih razmjera dolazile te deformacije. I onda nam je postalo jasno - a ja mislim da će zašto mi nismo mose to sve još bolje sagledati gli da sprovodimo naše odluke koje smo donosili na plenumima i kongresima, naročito na Osmom kongresu. Poslije toga dolazilo je do nekakve stagnacije, nekako nije išlo. Odluke su bile odlične, narod ih je prigrlio, poradovao se, naši radni ljudi su bili veseli, govorili su : » E konačno ćemo ipak krenuti naprijed«, a ipak, nije išlo. Znači čitava stvar mora biti postavljena na političke temelje, to je politička stvar. Osmi kongres, privredna reforma - to su krupne akcije našeg društva radi poboljšanja cjelokupnog našeg života i bržeg kretanja naprijed . I ako razmatramo izvjesne deformacije, onda ne možemo govoriti o pojedincima kao o nekom slučaju . Ja, drugovi, mislim da se tu radi, ne mogu da tvrdim, ali 7.

to je moje mišljenje, ne samo o pojedincima, i ti pojedinci ne moraju biti ni ti koji su tu uglavnom odgovorni - ali tu se radi o jednoj frakcijskoj grupaškoj borbi, borbi za vlast. Jer kako bi se te stvari, poslije 1962. godine, kada smo ih pretresali, mogle sada ponovo da pojave u još žešćem i težem vidu, da se o tome ne radi. Mislim da dalja istraga mora da krene u tom pravcu, da to vidimo, jer je to opasnost za jedinstvo našeg naroda, opasnost za Savez komunista i njegovo jedinstvo; jednom riječju za naš socijalistički razvitak . Molim vas da me razumijete, ja ne govorim o državnoj bezbjednosti kao cjelini ; ogromna veći na kadrova tamo su odlični ljudi. Ja govorim o pojedincima koji su se osilili, koji su stvorili vlast nad ljudima, vlast nad Savezom komunista, vlast nad našim društvom. Te negativne deformacije su prodrle dolje, do preduzeća, fabrika, u razne dru štvene organizacije, svugdje. Zašto smo mi u pre duzećima imali toliko raznih žalbi? Baš zbog toga što su neki organi dolje mislili da je njihovo da oni kontrolišu , određuju, da oni ocjenjuju javno mnjenje, što nije njihova stvar. Na ovom Plenumu, drugovi, radi se o jednom krupnom pitanju o ozdravljenju naše Partije, odvajanju unutrašnje bezbjednosti od Partije, a ne kao što je do sada bilo da se to pobrkalo, da je unutrašnja bezbjednost prejašila Partiju . O tome je sada riječ. To je, drugovi i drugarice, historijski trenutak kada moramo učiniti sve, pogledati činje nicama otvoreno u oči i donijeti takve zaključke koji će biti na korist, a ne na štetu našeg daljeg razvitka i našeg prestiža u spoljnom svijetu . Mi smo toliko jaki da možemo gledati činjenicama u

8

oči i donositi dalekosežne odluke koje će omogu ćiti našoj zemlji, našem narodu da brže ide na prijed. Ja, drugovi, nisam htio da u uvodnoj riječi ulazim u detalje . Ali moram da kažem da su ljudi počeli da šapću, da je stvoreno nepovjerenje jed nog prema drugom, odozgo do dolje. A ne sliči li vam to pomalo na ono što je nekada bilo kod Sta ljina? Ja mislim da to prilično sliči . Dok je naš cjelokupni društveni razvitak išao brzim tempom naprijed, državna bezbjednost je ne samo stagni rala nego je išla natrag. Ona je zakržljala , nije pratila tokove našeg društvenog razvitka, već je imala neke svoje koncepcije, to jest da se stavi iznad društva. Eto, drugovi i drugarice, sve je to danas pred vama. Komisija je svoje prve rezultate oformila i ona će vam svojim izvještajem omogu ćiti da te stvari malo više vidite. Komisija se sastojala od šest drugova, vi ste to vidjeli iz izvještaja koji ste primili«< . Poslije uvodne riječi druga Tita predsjednik Komisije Izvršnog komiteta CK SKJ Krste Crven kovski dao je prije podnošenja izvještaja nekoliko uvodnih napomena . On je izložio teškoće na koje se nailazilo zbog prilične zatvorenosti i neiskreno sti jednog dijela funkcionera državne bezbjednosti sa kojima je Komisija razgovarala. Crvenkovski je predložio da specijalna držav na komisija nastavi istragu da bi se činjenice do kraja rasvijetlile i bili onemogućeni organizatori zloupotreba. Ali, on je izrazio mišljenje da je za političku analizu i određene političke ocjene dovo ljan materijal koji je prikupila Komisija. Zatim je Krste Crvenkovski pročitao izvještaj Komisije Izvršnog komiteta CK SKJ.

\9

izvještaj komisije izvršnog komiteta ck skj o stanju , metodu rukovođenja i pojavama zloupotreba u organima državne bezbjednosti

Na sjednici Izvršnog komiteta Centralnog ko miteta Saveza komunista Jugoslavije od 16. juna 1966. godine u vezi sa nizom činjenica koje uka zuju na vrlo ozbiljne ispoljene slabosti i deforma cije, pretresana su neka pitanja iz rada organa državne bezbjednosti kao i pojave ozbiljnih zlo upotreba ovih organa u političke ciljeve od strane pojedinih funkcionera. Na istoj sjednici je Izvršni komitet CK SKJ formirao komisiju sa zadatkom da ispita ove pojave kao i metode rukovođenja u organima državne bezbjednosti i da o svome radu i konstatacijama izvijesti Izvršni komitet i Cen tralni komitet SKJ. Izvršni komitet CK SKJ utvrdio je sljedeći sa stav komisije: ― predsjednik Krste Crvenkovski

10

članovi: Duro Pucar, Blažo Jovanović, Do brivoje Radosavljević, Mika Tripalo i Franc Popit. Komisija se odmah poslije sjednice Izvršnog komiteta konstituisala, izradila plan rada, pobliže formulisala svoje zadatke i otpočela sa radom. Ona je ispitivala rad organa državne bezbjednosti i u tom cilju razgovarala sa nekim funkcionerima državne bezbjednosti i nekih drugih ustanova. Ko misija je imala uvid u saslušanja koja je vršila posebna komisija Saveznog sekretara za unutra šnje poslove koja je bila formirana po naređenju Saveznog izvršnog vijeća. U toku rada Komisija Izvršnog komiteta CK SKJ je podnijela svoj prethodni izvještaj Iz vršnom komitetu CK SKJ 22. juna 1966. godine. Izvršni komitet CK SKJ je odobrio rad Komisije i prihvatio njene nalaze i konstatacije, stavljajući joj u zadatak izradu definitivnog izvještaja za Četvrtu sjednicu CK SKJ zakazanu za 1. jul 1966. godine. Komisija Izvršnog komiteta CK SKJ stav lja na uvid svim članovima Centralnog komiteta SKJ dokumentaciju i podnosi sljedeći izvještaj o svom dosadašnjem radu Centralnom komitetu Sa veza komunista Jugoslavije : I U svom radu Komisija je sakupila niz materi jala, izjava i saslušanja koji u velikoj mjeri osvjet ljavaju stanje i metode rada pojedinih funkcio nera organa državne bezbjednosti bez obzira što su mnoge stvari jako zamršene i mistificirane . Rad Komisije je pokazao da su bili tačni analiza i kon statacije Izvršnog komiteta, iznesene na sjednica ma od 16. i 22. juna 1966. godine, o stanju u orga nima državne bezbjednosti i ozbiljnim zloupotre 11

bama položaja, vlasti i povjerenja od strane nekih istaknutih funkcionera. Zatvorenost organizacije i nepostojanje kontrole predstavničkih tijela i nji hovih izvršnih organa nad njenim radom onemo gućili su stalan i sistematski uvid u rad . To je dalo mogućnost pojedincima da donose odluke koje ni su bile zasnovane na principima politike SKJ i zakonskim normama. Mnogi, čak krupni i osjet ljivi problemi, rješavani su na bazi ličnih veza i autoriteta, a ne normalnim, zakonom ustaljenim putem . Rad Komisije je bio posebno otežan zatvore nošću i neiskrenošću nekolicine odgovornih funk cionera državne bezbjednosti . Oni su saopštavali i priznavali samo ono do čega smo već bili došli ili su pretpostavljali da znamo . Čak i kod takvih situacija neki su namjerno i smišljeno zaobilazili odgovore sa ciljem da dezinformišu . Pojedinci su svoje izjave davali poslije nekoliko dana i naših naknadnih upozorenja, neke od tih izjava su i po slije svih naših naknadnih zahtjeva bile sasvim bez sadržaja . II Komisija posebno ističe da stanje, organizacija, metodi rada, ciljevi i zadaci državne bezbjednosti nisu nigdje pretresani, ni na jednom državnom, predstavničkom ili partijskom forumu, u čitavom poslijeratnom periodu . Državna bezbjednost je po stala manje ili više monopol pojedinaca. Oni su njom rukovodili kao ličnosti ili , kako neki kažu , kao njeni organizatori i osnivači, bez obzira na to kakve su javne funkcije imali . Otuda se i stvorila atmosfera da su se, kako pojedini funkcioneri tako 12

i dio osoblja državne bezbjednosti, vezivali za pojedine ličnosti, koje su poistovjećivane sa državnim rukovodstvom i Centralnim komitetom SKJ. Iz izjava se vidi da je drug Aleksandar Ranković (Marko) poistovijećen sa Centralnim komitetom . III Državna bezbjednost se rodila u jednom revolucionarnom periodu kada je borba protiv okupatora i njegovih slugu, a kasnije protiv ostataka starog i novog klasnog neprijatelja i oružanih kvislinških bandi bila od odlučujućeg značaja za konsolidaciju nove narodne vlasti. Organi državne bezbjednosti, izvršavajući svoju ulogu zaštite socijalističkog poretka nezavisnosti i bezbjednosti zemlje, rukovođeni idejama Partije, dali su značajan doprinos u borbi protiv Staljinovog nasrtaja na nezavisnost naše zemlje i samostalnost naše revolucionarne Partije. Kadrovi u njoj su ispoljili požrtvovanje, hrabrost i odanost djelu Partije i socijalizma. Oni su bili izloženi mnogim teškoćama i ljudskim dilemama, a posao su u osnovi uspješno obavljali. Međutim, posljednjih godina, a naročito prije i poslije Osmog kongresa SKJ, zaoštreni su neki politički problemi i dileme oko traženja najefikasnijih puteva za naš dalji društveni razvitak. U isto vrijeme javili su se i otpori sprovođenju odluka foruma Saveza komunista, kao i pojave da su neki funkcioneri pokušavali da organe bezbjednosti iskoriste u političke svrhe. Naše društvo je zahvaljujući , prije svega, pravilnoj političkoj liniji i orijentaciji Saveza komunista otišlo daleko naprijed u razvitku socijalizma

13

I socijalističkih društvenih odnosa. Brzo je napre dovalo samoupravljanje i neposredna demokratija, a organi bezbjednosti usljed konzervativnog otpo ra pojedinih funkcionera zaostajali su iza tog raz vitka, zbog čega je i moralo doći do određenih sukoba. Ranijim tendencijama da se državna bez bjednost pretvori u silu iznad društva priključile su se i nove, to jest da državna bezbjednost po stane jedan od odlučujućih faktora u formiranju društvene politike. Ti funkcioneri su, koristeći svo je pozicije, zloupotrebljavali organe državne bez bjednosti sa tendencijom da uspostave kontrolu u čitavom društvu od preduzeća do najviših vrhova. Oni su sebi prisvojili i pravo da drže pod kontro lom i odgovorne državne i političke funkcionere - putem prisluškivanja, praćenja i dobijanja iz vještaja od tehničkog osoblja koje je angažovano u radu oko funkcionera. Na bazi ovakvih izvje štaja vrlo često su davane ocjene o pojedinim lju dima i takve ocjene su bile, ne tako rijetko , odlu čujuće za odluke kadrovske politike . Naime, drug Ranković se, kao sekretar CK zadužen za kadrov sku politiku i organizacionu izgradnju SKJ, često oslanjao na materijale bezbjednosti pri odlučiva nju o razmještaju kadrova .

IV Naš sve brži demokratski razvitak i sve veća inicijativa ljudi i kadrova SKJ, vršili su snažan pritisak da se zaostajanje organa državne bezbjed nosti, kao i štetna praksa vršena od pojedinaca u njima, spriječi i stanje promijeni. U zadnje vrije me sve značajniji su bili zahtjevi i pokušaji reor ganizacije državne bezbjednosti od jednog dijela

14

kadrova unutar nje, podstaknuti progresivnim kretanjem društva i određenim društvenim kriti kama upućenih zatvorenim organima. Određeni procesi prilagođavanja službe državne bezbjedno sti dostignutom stepenu razvitka našeg društva su u toku. Međutim, te promjene su nailazile na otpor nekih funkcionera državne bezbjednosti, a pose bno druga Svetislava Stefanovića. Pojedini istak nuti funkcioneri nisu dozvoljavali da se iko van njih u ime društva miješa u poslove državne bez bjednosti, oni su jedino sebe smatrali pozvanim da odlučuju o reorganizacijama kao i o drugim poslo vima. Izvršene promjene su ostale krajnje nedo voljne u odnosu na zahtjev vremena . Osnovne po zicije, težnja za vlašću nad ljudima i kontrolom nad društvenim kretanjima nisu ni do danas napu štene od jednog dijela rukovodećeg kadra.

V Državna bezbjednost, stvorena za borbu protiv inostranih obavještajnih službi koje djeluju pro tiv nezavisnosti naše zemlje i našeg socijalističkog sistema, kao i protiv djelovanja klasnog neprija telja, postepeno je težila da proširuje svoje kom petencije. Pojedini organi državne bezbjednosti, polazeći od koncepcije kontrole cjelokupnog dru štvenog života od strane službe državne bezbjed nosti i preventivne borbe protiv neprijatelja stva rali su razgranatu mrežu svojih saradnika u rad nim organizacijama pa čak i u SKJ. Ta mreža se vrlo često uplitala u cjelokupan rad preduzeća, sve do investicija i kadrovske politike. Takvi me todi i postavljeni sistem rada ne doprinose raz vitku društvenog samoupravljanja i njegovoj za

15

THE ARIE UNIV ERSI OF MICH IGAN LIBR STY

&

štiti, već ga usporavaju i ometaju. Tim putem drugim metodima rada organi državne bezbjedno sti postali su ne samo smetnja i kočnica daljeg društvenog razvitka već i određena opasnost za njegov dalji socijalistički razvitak. Ljudi koji rade u njoj misle da time obavljaju određene revolu cionarne i društvu jako korisne zadatke, bez obzi ra što se takav rad pojedinih organa državne bez bjednosti, zloupotrebljavan od pojedinaca u kon troli nad ljudima, javlja kao jedna od najjačih prepreka u oslobođenju ljudi za izgradnju slobod ne i odgovorne ličnosti oslobođene straha i priti ska. VI Pojedini organi državne bezbjednosti, koristeći savremenu tehniku, upustili su se posljednjih go dina u velike operacije prisluškivanja i kontrolu pojedinaca i ustanova. Rad Komisije je pokazao da se te metode upotrebljavaju dosta masovno protiv poštenih i socijalizmu odanih ljudi, protiv određenog broja državnih i političkih funkcionera. Te su metode upotrebljavane i sa namjerom da se pojedinci diskredituju i konačno skinu sa funkcija. Obavještajni materijali pojedinih organa državne bezbjednosti često puta su bili smišljeno tempirani. Nedozvoljeno je, politički opasno i ne humano, da se pojedincima imputiraju političke ocjene njihove nelojalnosti, antidržavne i antipar tijske djelatnosti, samo zato što su u četiri oka rekli po koju riječ kritike, a možda ponekad upali i u ogovaranja pojedinih istaknutih državnih ili partijskih funkcionera . Takvih slučajeva insinu acije bilo je podosta, pa i u posljednje vrijeme.

16S

VII Komisija je sasvim prirodno svoj rad otpočela razgovorom sa drugom Svetislavom Stefanovićem kao neposrednim rukovodiocem službe državne bezbjednosti za čitav poslijeratni period. Komi sija je tokom svoga rada došla do zaključka da je drug Svetislav Stefanović, kao predsjednik Komi sije za unutrašnju politiku SIV-a i predsjednik Komisije za koordinaciju službi bezbjednosti nepo sredno politički odgovoran za rad državne bez bjednosti. Pored toga, Komisija je utvrdila, na bazi niza činjenica, da se on i sa ove funkcije di rektno miješao u rad organa državne bezbjednosti i često mimo saveznog sekretara za unutrašnje i državnog sekretara za inostrane poslove . Očekivali smo da će on pomoći da Komisija svoj rad završi normalno. Drug Stefanović se, međutim, pred Ko misijom držao krajnje neiskreno . On je u toku rada Komisije obilazio skoro sve ljude sa kojima je Komisija razgovarala i sa njima se dogovarao kako dalje da odgovaraju i podsticao ih na odre deni način na suprotstavljanje radu Komisije . Ne ki od njih nam i do danas nisu rekli o čemu su zapravo razgovarali sa drugom Stefanovićem. Iako ga je Komisija dva puta upozorila da o radu Ko misije ne razgovara sa ljudima, u interesu utvrđi vanja objektivne istine, on je uporno produžio svoju akciju. Ljudima, sa kojima je razgovarao, sugerisao je svoje ocjene o mjerama raščišćavanja koje je preduzeo Izvršni komitet CK SKJ. Govorio im je kako je Izvršni komitet CK SKJ predimen zionirao cijelu stvar formirajući Komisiju sastav ljenu od drugova iz svih republika i da je drug Ran

17

ković od strane Izvršnog komiteta zaobiđen. Dalje je isticao da je stvar uperena protiv UDB- e. Treba istaći da je komisija došla do čvrstog ubjeđenja da je drug Stefanović čak direktno smjenjivao i postavljao ljude na pojedinim sekto rima državne bezbjednosti . Oktobra mjeseca 1964. godine pozvao je kod sebe u kancelariju hitno dvo jicu funkcionera DSIP-a, i saopštio im da neće vi še biti rukovodioci ove službe. Drug Stefanović na naše pitanje u kom svojstvu je to učinio i po či jem nalogu, odgovorio je da ih je samo privatno i prijateljski informisao o donijetoj odluci. Među tim, ova dvojica su ipak otišli sa svojih funkcija i da ih niko drugi o tome nije obavijestio sem dru ga Stefanovića. Isto tako on je lično saopštio po stavljenje na dužnost novom načelniku službe.

VIII Komisija je kroz svoj rad mogla da konstatuje činjenicu da je kadrovska politika u organima državne bezbjednosti skoro isključivi monopol po jedinaca. Glavnu riječ za čitav protekli period od više od dvije decenije kod postavljenja rukovode ćih funkcionera u državnoj bezbjednosti imali su drugovi Ranković i Stefanović . Kadrovi su se u državnoj bezbjednosti na rukovodećim mjestima stalno uzdizali iz same ustanove, a nikako i iz redova van nje, što je još više jačalo tendenciju izolovanosti i zatvorenosti ove organizacije u na šem društvu . Posljednjih godina mnogi su kadrovi iz državne bezbjednosti po posebnim kriterijumima postav ljani na odgovorne političke i državne funkcije.

18

Tim putem se stvarala i izgrađivala odanost ličnostina, a ne djelu socijalizma i ciljevima SKJ. Komisija je mogla konstatovati da je još na snazi jedna vrsta obaveza koju daju funkcioneri i osoblje u organima državne bezbjednosti o čuvanju tajnosti. Kadrovi u UDB-i se tom obavezom deklarišu da nikada i nikome ne smiju odati nikakve tajne iz svoga rada. Ne postoji nijedan propis koji ovu obavezu reguliše ; ona je pravno ilegalna. U sadašnjim našim uslovima takav metod vaspitanja i zatvorenosti je neodrživ . Čak su i članovi SKJ i istaknuti funkcioneri tu obavezu shvatili tako da treba da kriju i od SKJ i onda kada se radi o preispitivanju rada organa državne bezbjednosti i zloupotrebama u njoj , što je i radom ove komisije potvrđeno. Takvo vaspitanje je samo još više utvrđivalo praksu da je UDB- a zaseban organizam u društvu , stvarno odgovoran pojedincima, a pod vidom odanosti SKJ i socijalizmu. IX Državna bezbjednost, kako smo na početku istakli, zadržala je svoju zatvorenost i posebno rukovodeće mjesto i u samom resoru unutrašnjih poslova. Ona je ostala čvrsto centralizovana organizacija, a vertikalna povezanost po svim pitanjima svela se na vrhu na jednog ili dva funkcionera. Ona je kao organizam potpuno izolovana od bilo kakve društvene kontrole. Stvoren je jak i glomazan aparat u centrima republika, a još više u Saveznom sekretarijatu. Svi pokušaji da se to smanji i svede na pravu mjeru ostali su bez značajnih rezultata. Stalno je pothranjivano uvjerenje da je 19

ova služba u stanju da daje sud o svim društvenim problemima. Posjedujući moć kontrole, pojedinci su u držav noj bezbjednosti zloupotrebljavali svoj položaj i ulazili u lična pitanja pojedinih funkcionera. To su oni prepričavali i pretvarali u ogovaranje . Umje sto da se sve više modernizuje i osposobljava za borbu protiv neprijatelja, u prvom redu, stranih obavještajnih službi, državna bezbjednost se, izla zeći iz djelokruga svoga rada, sistematski centra lizovano bavila političkim problemima, čime je umnogome i paralisala rad organa SKJ i izgrađi vanje njegovog sopstvenog metoda političkog informisanja i političke analize . Ona je često pre tendovala da daje ocjene čak i o radu političkih rukovodstava na svim nivoima. U državnoj bezbjednosti se posebno razvio si stem informisanja o raspoloženju javnog mnjenja . Ona se već godinama javlja kao skoro jedina slu žba koja prikuplja političke informacije o komen tarima i reagovanju na najznačajnije događaje iz našeg javnog i političkog života . Državna bezbjed nost je time postajala nekakva političko- informa tivna ili političko- obavještajna služba unutar ze mlje. Ona je to obavljala nestručno, improvizova no, po svojim mjerilima i, što je najgore, često sa određenim ciljem. Zbog svoje izolovanosti, ne stručnosti kadrova da mogu kompetentno ocjenji vati ekonomske, političke, kulturne i druge po datke, a pogotovu što se mnogo tih podataka do bija iz negativnih sredina ili nekompetentnih iz vora, te su informacije skoro uvijek bile jedno strane, a ne rijetko i svjesno tempirane. One nisu odraz pravog stanja; na osnovu reagovanja nepri

20

Putem anketiranja javnog mnjenja nestručnim, subjektivnim i, sa određenim ciljem izgrađenim metodima, pojedini organi državne bezbjednosti su dosta često unosili dezinformacije i time dezo rijentisali pojedina rukovodstva o pravom stanju stvari. Informacije se najčešće ne daju kao cjelina, već samo određena fakta gdje se opet , po subjek tivnoj ocjeni, izvlači ono što je obrađivač sklon ili želi da istakne. To dovodi do toga da se citiraju izvodi ili pasusi koji sami za sebe daju sasvim drukčiju ili pogrešnu sliku . Time što se rukovodstva Saveza komunista Ju goslavije, u prvom redu CK SKJ, nisu založili za promjenu stanja i takvog sistema, SKJ je zapo stavio u priličnoj mjeri svoj rad na političkim ocje nama i anketiranju.

Tek u posljednjih nekoliko

godina počelo se razvijati u našem društvu stručno i naučno anketiranje javnog mnjenja, kao i dublje političke analize unutar SKJ. 21

THE UNIVERS ITY OF MICHIGA N LIBRARIE S

jateljski nastrojenih elemenata i nezadovoljnika pojedinačnih slučajeva vrše se uopštavanja . Dr žavna bezbjednost je sama analizirala razne poja ve, vršila selekciju materijala i obradu informacija i, prema vlastitoj ocjeni ili ocjeni pojedinaca, na bazi krajnjeg subjektivizma i proizvoljnosti distri buirala informacije određenim funkcionerima a ne prema dužnostima na kojima se ljudi nalaze . Stvo reno je stanje u kome su pojedini funkcioneri cije njeni po tome da li primaju ili ne informacije državne bezbjednosti , odnosno kakve su im sve informacije dostavljene. Mnoge su stvari bile mo nopolisane samo za pojedince.

Služba državne bezbjednosti može biti na sa dašnjem stepenu razvoja društva kompetentna sa mo za ocjenu podataka o neprijateljskoj aktivnosti. X Naš društveni razvitak posljednjih godina sve više je dolazio u sukob sa određenim ostacima sta rog sistema. On nije više mogao da podnosi zatvo rene sisteme i organizme. Samoupravljanje impe rativno zahtijeva da se svi organizmi društva stave pod javnu i društvenu kontrolu na bazi ustavnih i zakonskih normi. Neki su se tome odupirali i još više zatvarali u sebe . To je dovodilo do pojava de moralizacije i deformacija u takvim institucijama. Danas ne može i ne smije više niko posjedovati monopol ni na pojedine funkcije niti na ocjenu stanja organizacija i institucija u kojima radi, a pogotovo kojima stoji na čelu. Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije mora uočiti te po jave i povesti, uz mobilizaciju čitavog članstva i svih radnih ljudi, odlučnu bitku za transformaciju određenih službi i djelatnosti u pravcu prilagođa vanja nastalim društvenim promjenama i razvije nijim socijalističkim odnosima. Više drugova u toku rada komisije su isticali da pored državne bezbjednosti postoje i drugi još uvijek zatvoreni organizmi i institucije o čemu bi Centralni komitet u svom daljem radu trebalo posebno da povede računa.

XI Centralni komitet SKJ i njegov Izvršni komitet ne mogu a da ne prime određeni dio odgovornosti i na sebe, tim više što se na čelu državne bezbjed

22

XII Komisija je posebno konstatovala da je novi savezni sekretar za unutrašnje poslove drug Milan Mišković dolaskom na taj položaj bio praktično onemogućen u svojim nastojanjima da izvrši po trebnu reorganizaciju i obavlja svoj posao. XIII

1 U vezi sa stanjem u organima državne bezbjed nosti i pretresanjem problema na ovoj sjednici, komisija posebno skreće pažnju Centralnom komi tetu na ozbiljnost i osjetljivost pretresanja mjesta i uloge državne bezbjednosti u sadašnjem mo 23

THE UNIVERSITY MICHIGA OF N LIBRARIE S

nosti u čitavom pređenom periodu direktno ili indi rektno nalazio jedan od njegovih sekretara drug Aleksandar Ranković. Ustalila se, i u krajnjoj liniji prihvatila, štetna praksa da jedan čovjek u ime Centralnog komiteta i državnih organa, sam, bez kontrole i polaganja računa bilo kome, rukovodi ovom službom. Ne samo da se u minulom periodu Centralni komitet mirio sa činjenicom postojanja monopola pojedinaca nad pojedinim institucijama, već je proglašavanjem te i sličnih institucija ta buom za društvo, a i za sebe, taj monopol objek tivno podržavao i dalje učvršćivao. Sve ovo poka zuje da su u znatnoj mjeri zanemarene, nepoštova ne i nedovoljno razvijene neke osnovne norme demokratskog ponašanja i demokratske procedure u forumima Saveza komunista kakve nastaju i ka kve se razvijaju u našem društvu. Centralni i Izvr šni komitet moraju iz svega ovoga izvući određene zaključke, i preduzeti potrebne mjere, kako bi sli čne pojave bile ubuduće onemogućene.

mentu. Naša kritika mora biti usmjerena ha to da se odstrane štetni metodi i zloupotrebe i da se državna bezbjednost transformiše u savremenu organizaciju za zaštitu našeg socijalističkog siste ma i nezavisnost zemlje. Pri tome ne treba dozvo liti da se kritika okrene protiv službe u cjelini, što zaista ne bi odgovaralo objektivnoj ocjeni njenog rada, a što bi moglo eventualno da dovede i do neželjenih posljedica i do negativnog uticaja na sve one mnogobrojne ljude u organima državne bezbjednosti koji su pošteno i predano radili bo reći se protiv stvarnog neprijatelja. Državna bez bjednost ima i treba i dalje da zadrži i razvija ono svoje mjesto i ulogu u društvu koje joj pripada i koje je sa društvenog stanovišta vrlo osjetljivo i odgovorno. Državna bezbjednost te svoje zadatke može uspješno ostvariti samo otvarajući se prema društvu i oslanjajući se na patriotizam i socijali stičku svijest naših građana, a ne putem zatvara nja od društva i ostvarivanja kontrole nad njim. Komisija za ovako kratko vrijeme nije ni izda leka mogla u cjelini rasvijetliti sva pitanja u vezi sa stanjem u službi državne bezbjednosti i posljed njim pojavama zloupotreba . Zbog toga je Komisija mogla u svom izvještaju dati samo osnovnu poli tičku ocjenu stanja u službi i ocjenu lične odgo vornosti neposrednih rukovodilaca u njoj .

PREDLOG KOMISIJE Prilažući dokumentaciju ovom izvještaju, Ko misija naglašava da za mnoge ocjene ima u njoj dosta elemenata, mada za potpuno utvrđivanje stanja i osvjetljavanje navedenih pojava treba još } 24

naknadno raditi i ispitivati. U tom cilju Komisija predlaže sljedeće : 1. Da Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije preporuči Saveznom izvršnom vijeću da se odmah i bez odlaganja priđe reorganizaciji organa državne bezbjednosti kako bi se oni prilagodili nastalim promjenama u našem društvu i razvijenom sistemu samoupravljanja. Potrebno je da predstavnička tijela i njihovi izvršni organi obezbijede faktičku društvenu kontrolu nad radom državne bezbjednosti na bazi ustavnih normi i postojećih zakonskih propisa. Preporučuje se takođe odgovarajućim organima da na dužnosti rukovodilaca organa unutrašnjih poslova biraju političke funkcionere i prije konačne reorganizacije državne bezbjednosti. 2. Da Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije preporuči Saveznom izvršnom vijeću da se istraga nastavi od za to posebno formirane Državne komisije, kako bi se razotkrile sve materijalne činjenice, prave namjere i smisao pojedinih poduhvata i zloupotreba položaja i vlasti, kao i da se krivci pozovu na odgovornost. 3. Da se drug Svetislav Stefanović kao neposredno odgovoran za rad organa državne bezbjednosti u čitavom ovom periodu kada su se pojavile istaknute deformacije i ozbiljne zloupotrebe, kao i zbog njegovog neiskrenog držanja pred komisijom, to znači pred SKJ, onemogućavanja rada komisije i akcija koje je u tom pravcu vodio kod drugih u samom toku rada, isključi iz Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije kao i iz Saveza komunista Jugoslavije. Komisija takođe predlaže da Centralni komitet SKJ preporuči Saveznoj skup-

25

štini da ga razriješi sa dužnosti člana Saveznog izvršnog vijeća. 4. Da se prihvati ostavka koju je drug Alek sandar Ranković podnio na svoje funkcije na sjed nici Izvršnog komiteta. Komisija smatra da je njegova politička odgo vornost za rad organa državne bezbjednosti takva da on više ne može ostati na ovim funkcijama.

26

diskusija

aleksandar ranković: Na početku svog izlaganja Aleksandar Ranković govorio je o iznijetim podacima o prisluškivanju razgovora u stanovima i radnim prostorijama istaknutih državnih i partijskih funkcionera. >» Teško je naći prave riječi rekao je on, kojima bi se osudila ovakva jedna prljava akcija službe bezbjednosti, bez obzira u kom je periodu ona sprovedena, s kakvim je motivima i od koga je ona planirana i odobrena. « Aleksandar Ranković je u nastavku izlaganja rekao da mu je taj događaj utoliko teže pao što je ranije dugo godina bio neposredno odgovoran za rad ove službe, koja je, po njegovim riječima od osnivanja, kao i u svim periodima razvoja i njene djelatnosti, imala krupnih uspjeha. Njen rad i postojanje, nastavio je Ranković, bili su uslovljeni potrebama naše socijalističke revolucije i ostvarivanju njenih ciljeva. S obzirom na prirodu i karakter službe, na specifične, teške i veoma odgo27

vorne zadatke, postojala je i uvijek postoji opas nost raznih deformacija u njenom radu i u izvrša vanju zadataka. »>U našim društvenim uslovima, nastavio je Ranković, služba bezbjednosti ne može i ne smije postati neki faktor iznad društva i Saveza komu nista, i drugih političkih i društvenih organa« . Što se tiče moga rada za vrijeme kada sam ne posredno rukovodio službom državne bezbjednosti i kada su mi u vršenju mojih funkcija u Savez nom izvršnom vijeću povjeravani poslovi u oblasti unutrašnje politike, nastavio je Ranković, normal no je taj rad podvrći kritici i ocjenama, pa makar i sada sa ovim zakašnjenjem. U svojoj partijskoj i društvenoj aktivnosti uvijek su mi povjeravane društvene dužnosti koje su često i prevazilazile moje mogućnosti. >>Razmišljajući o svemu, ne mogu da se otmem utisku da se radi o jednoj neprijateljskoj grupi i njenom radu za neprijatelja, ili o nekim zaista du boko deformisanim ljudima koji su sve ovo učinili iz sasvim određenih i podlih ciljeva. U stvari, i jedno i drugo se, u krajnjoj liniji, svodi na isto>Meni se čini da je glavna stvar da mi vidimo po45

litički šta znači ovo što danas pretresamo« , rekao je Vukmanović. » To je očigledno politička stvar . Ne mogu to drukčije da okarakterišem nego onako kako je rekao drug Tito : da je riječ o frakciona škoj struji unutar Partije, o struji koja štiti kon zervatizam, kojoj pogoduje administrativni način rukovođenja, etatistički sistem privređivanja, ru kovođenja itd . , koja se politički ne slaže sa samo◄ upravljanjem cijelog našeg društvenog života . Ali, ova struja to javno ne smije da kaže. Ona se sa glašava sa svim deklaracijama i rezolucijama, ali intimno stoji na suprotnim pozicijama. I čim je stala na suprotne pozicije nema drugog izlaza nego da traži drugačije metode borbe protiv linije Par tije metode koje se svode na ovo što smo imali u ovom slučaju« .

U daljem izlaganju Vukmanović je rekao da drug Ranković snosi veliku krivicu i veliku poli tičku odgovornost za dosadašnje stanje u Savezu komunista. Ranković je imao funkciju organiza tora službe državne bezbjednosti i organizacionog sekretara Partije . Praktično je on imao u organi zacionom pogledu cijelu Partiju u svojim rukama. >>Donosili smo ispravne političke stavove« , na stavio je Vukmanović . »Ali činjenica je da Partija nije organizaciono osposobljena da to realizuje u praksi. >Kada je traženo da se raspravlja o samoupravljanju, o odnosima među ljudima u raspodjeli dohotka, društvenim procesima u proizvodnji, Ranković je zaustavio diskusiju i kazao da u ta pitanja Partija neće ulaziti, jer nisu raščišćena. Kada smo mu rekli da Partija treba da raščišćava pitanja, njegov stav je bio ne! Govorio je da su to neraščišćena pitanja i da u njih ne treba da ulazimo. Ponovo smo insistirali na procesima u društvenim djelatnostima, na problemima u komuni, na problemima koji proističu iz odnosa između privrednih i društvenih djelatnosti, na problemima odnosa u prosvjeti, zdravstvu itd . itd . , odgovor je bio isti : Partija neće da ulazi u ova neraščišćena pitanja ! Nisam se zadovoljavao takvim stavom i takvim odgovorom. Za mene je stvarno bilo nejasno kakvu ulogu Partija treba da ima u uslovima samoupravljanja i u procesima koji se odigravaju u proizvodnji . Konsultovao sam druga Tita. Drug Tito mi je tada određeno rekao, vrlo rezolutivno , da su danas samoupravljanje, raspodjela prema radu, društveni procesi, odnosi među ljudima itd . osnovne stvari i ako se Partija u ovim uslovima time ne bude bavila, čime će se uopšte baviti. Međutim, drug Ranković je to onemogućio i u tome je njegova velika odgovornost«.

47

Podsjećajući na jasan stav druga Tita na Še stom kongresu SKJ da Partija treba da se oslo bodi naređivanja i da mora idejno i politički da djeluje, Vukmanović je konstatovao da je Savez komunista, umjesto da politički i idejno rukovodi, prestao da se miješa u društvene procese u radnim organizacijama. Onda je na Sedmom kongresu re čeno da to nije dobro i da Savez komunista treba da se miješa, ali da se miješa politički , idejno . To znači da Savez komunista nije našao rješenje kako da se organizuje da bi to realizovao i da bi našao svoje mjesto u procesu samoupravljanja . >>I ko za to snosi odgovornost« , dodao je Vuk manović. »Snose oni koji su sjedjeli u Centralnom komitetu i koji su imali to neposredno da organi zuju>Pripremajući pretposljednju sjednicu našeg Centralnog komiteta mi smo imali jednu intere santnu stvar, a to je da je kritika na organe go njenja, posebno na organe državne bezbjednosti bila relativno masovna od strane kadrova u aktivi ma koje smo držali po opštinskim komitetima. To je bilo u okviru naših napora da vidimo i odgo vornost i rad članova Centralnog komiteta i da to posebno raspravljamo na Centralnom komitetu. Mi smo, na završetku plenuma, iznijeli činjenice povezane sa kritikom djelovanja organa državne bezbjednosti. Interesantno je da poslije toga niko od tih organa nije našao za shodno da u svojoj kući pokrene nešto ili da dođe u Centralni komitet da razgovara, da pita kako, zašto, ili da se pravda, ili da vidi problem itd. U nastavku izlaganja Mija tović je govorio o birokratizmu, podsjetio na Mark sove misli da je birokratija »vladavina nekompe tentnosti«< , da je njoj »imanentan kult autoriteta, kult vlasti «< , da ona »pretvara cilj države u svoj

50

lični cilj « , da ona »vrši lov na što viši položaj « , da teži da » sve radi i sve drži u rukama« , » misli da sve zna i nikom ne vjeruje« . Marks govori da biro kratiji odgovara tajna, misterija , da ona ne trpi javnost, opštedruštvene norme, društvenu kontro lu itd. da birokratija stvara za nju idealan i jedan određeni mentalitet ljudi pasivnih i pokornih ličnosti itd. Birokrata, nastavio je Mijatović, hoće da ima monopol, ali on se i prilagođava. Mi smo imali prilike da vidimo na nekim savjetovanjima kako neki naši kadrovi govore savršeno jezikom socijalističke samouprave, demokratije, prava rad nih ljudi itd., a u suštini se pokazuje da žele da imaju monopol i ne pokazuju brigu šta će biti sa samoupravom. Jasno je šta je klasni i socijalni korijen toga. Birokratizam je ugrožen i brani svoje interese. Brani određene pozicije koje se još odr žavaju, ali koje se klimaju. Zabirokratisani ka drovi vide kako im je sve teže da budu na funkci jama. To je pozitivna pojava. Raste naše socijali stičko javno mnjenje koje već samostalno repro ducira socijalistički samoupravni, demokratski i društveni poredak i vrši sve moćniji pozitivan pri tisak da se i može vrednovati i osvijetliti svačiji rad, da se niko ne može zaklanjati ni za zasluge, ni za neku misteriju, da bude u nekoj sjenci, gdje se ne može to cijeniti itd. Ja sam imao prilike da u analizama naših po sljednjih plenuma vidim da smo nemoćni da neke stvari maknemo dalje, iako ih, možda, dobro za ključimo. Ja neću da to uprošćavam, ali ima tu neke zakonitosti. Zašto, na primjer, kod nas nema faktičke javnosti rada u mnogim organizacijama? U mnogim organizacijama to je puka formalnost.

51

Mnogi se boje javnosti partijskog rada. Ili, s dru ge strane, u mnogim kolektivima nema interesa radnika za sastanke . Ima birokrata koji optužuju radnike da im je niska svijest . Do takvog apsurda idu, a ne traže gdje je krivica. Drug Tempo je spo menuo strukturu članstva SKJ. Mi 10 do 15 godina diskutujemo o toj strukturi, a ne mičemo dalje naprijed. Ali, tačno je da dođemo negdje blizu do osnovnih problema, pa tu stanemo. A šta je, u stvari, osnovni problem? Po mom mišljenju osnov ni problem je u tome da Savez komunista nije u dovoljnoj mjeri organizacija radničke klase i da on u prvom redu treba da bude organizacija rad ničke klase. Nije stvar samo u broju, nego je stvar i u uticaju radnika u Savezu komunista i u njiho vom interesu. Tu nešto nije u redu . Šta nije u re du? Ja mislim to što postoje organizovane društve ne snage i otpori, birokratski i drugi, postoje odre đene grupe, kojima nije u interesu da radnik zauz me svoje mjesto u Savezu komunista i u nekim drugim organima. Mijatović je zatim rekao da ima osnova tvrdnji, kad se uzmu razni momenti u posljednje vrijeme da su te priče, intrige, prepričavanja i licitiranja ko će biti nasljednik druga Tita bile poznate Ran koviću i da mu one nisu smetale. Pa, moglo bi se reći da su mu godile. On je morao kao politički čovjek da dobro zna kakve su posljedice toga, da 'će birokrat i oni oko njega, ako to primijete, dobiti krila i da će ići na to da to dalje obrađuju, podgri javaju itd., pogotovo kada osjete da imaju njegov blagoslov. A mi znamo kako je bilo u Rusiji za vrijeme Lenjina oko pripreme njegovog nasljed nika. Ja sve mislim: nismo li mi malo zaboravili

52

neke stvari, možda malo i zaneseni pobjedom 1948. godine nad staljinskim birokratizmom i despotiz mom, a i ovim pobjedama koje su velike u našem društvenom razvitku? Nismo li potcijenili, ipak, taj fenomen birokratizma? Govoreći o čaršijskom mentalitetu špekulisanja sa nasljeđem , jer je glupo i apsurdno da birokrata misli kad on sjedne na stolicu predsjednika Repu blike da je on odmah samim tim dobio i one vri jednosti koje je imao njegov prethodnik. Mi mo žemo reći da će i danas cio naš Savez komunista odgovoriti na sve ovo povjerenjem drugu Titu i našem Centralnom komitetu i da će ova stvar re lativno mirno i mnogo lakše i brže proći nego što neki misle. Neka nišța ne dramatizuju ni Marko ni Ćeća mi ćemo i ovo mirno prebroditi i mislim da ćemo još jednom pokazati svijetu kakva je . za mnoge možda i čudna, ta zemlja Jugoslavija. Sli čne stvari se dešavaju u svim zemljama ——— socija lističkim i kapitalističkim, ali mislim da dosad nije bilo slučajeva da se na ovako demokratski način razrješavaju. Mislim da možemo smatrati da odlu kama koje ćemo donijeti krećemo u jedan mnogo vedriji period, da ćemo se osloboditi određene mo re i tereta koji smo nosili ovo vrijeme i koji je smetao da brže idemo naprijed, zaključio je Mija tović.

dobrivoje radosavljević :

D

Učestvujući u diskusiji Dobrivoje Radosav ljević je rekao da izjava Aleksandra Rankovića nije pomogla Centralnom komitetu u raščišćava nju pitanja koja su pokrenuta u izvještaju Ko 53

misije i ne može da posluži Savezu komunista u borbi za dalju demokratizaciju odnosa , u daljoj borbi protiv monopola i zloupotreba položaja. Drug Ranković je iznio prilično pohvala o do sadašnjem radu službe bezbjednosti, podvukao je Radosavljević . Prilično pohvala iznio je i o sop stvenom radu i rekao je kako je tu i tamo bilo pro pusta i grešaka i kako se on protiv tih grešaka borio. Na kraju je dodao da prihvata izvještaj Komisije . Ja mislim da takva teza ne može da ostane. Ili će drug Ranković prihvatiti izvještaj Komisije i složiti se da je jedna zatvorena organi zacija, koja je poslužila i kao monopol pojedinaca, došla u sukob sa našim društvenim i političkim odnosima i demokratizacijom našeg društva ili će, pak, tvrditi da je služba bezbjednosti sve dobro radila i da je samo tu i tamo bilo grešaka. To su, ja mislim, dvije načelno različite ocjene. U nastavku izlaganja Radosavljević je rekao da je tačno da je Ranković godinama vodio borbu protiv raznih nepravilnosti i grešaka i da je na stojao da bude principijelan, ali da to u posljed nje vrijeme nije bio slučaj . ― Ja postavljam pitanje : zašto je drug Ranko vić bio neprincipijelan u posljednje vrijeme kada su nastale određene teškoće i dileme u našem dru štvu i političkom životu, zašto je bio neprincipi jelan i u mnogim kadrovskim rješenjima, i u od ređenim stavovima i u borbi protiv raznih nepra vilnosti. Dok je na jednoj strani vrlo oštro reago vao - na drugoj je propuštao vrlo krupne stvari. Ističući da je Komisija Izvršnog komiteta, koja se služila partijskim metodama i razgovorima , na ilazila na teškoće i da, zbog držanja nekih ljudi, nije uvijek mogla da utvrdi materijalnu istinu, 54

Radosavljević je postavio pitanje : »Zašto je takvo stanje među kadrovima službe bezbjednosti, posebno među njenim rukovodećim kadrovima? Kakvo je vaspitanje kadra u ovoj službi, rukovođeosninoj od strane neposrednih rukovodilaca vača, a posredno i druga Rankovića, ako je taj kadar tako zatvoren pred Partijom? nastavio je RadosavljeBilo je momenata vić kada je Ranković i sam osjećao da je služ-

ba bezbjednosti u krizi, da je ostala na zastarjelim metodama i u zastarjelim okvirima , da se u njoj stvara jedan ogroman aparat i da mnoge stvari nisu jasne . U kadrovskom aktivu službe bezbjednosti vođene su o tome unutrašnje diskusije. Zašto drug Ranković nije dozvolio da te diskusije odu dalje od njega ili druga Stefanovića , da dođu pred jedan partijski ili državni forum ? Činjenica je da dvadeset godina nije diskutovano o politici , sredstvima i razvoju službe bezbjednosti ni u jednom partijskom ili državnom forumu . Kada se to danas kaže drugovima iz službe bezbjednosti , oni odgovaraju : pa mi smo sve izvještavali o svom radu. U kom smislu su izvještavali? Tako što su slali informacije , a o tome kako radi ta služba , kako je ona postavljena u našem sistemu , da li ona odgovara našim osnovnim političkim zadacima sve su to rješavali pojedinci . Ranković treba stvarno da pred sobom postavi pitanje da li je on, kao politički odgovoran čovjek za tu službu kroz dugi niz godina, sve učinio da Partiji budu pristupačni svi problemi državne bezbjednosti. Ja postavljam pitanje i da li je Komisija razgovarala s drugom Rankovićem i zašto nije razgovarala. Ja, drugovi, moram da vam kažem, da 55

je za mene kao člana te Komisije i dugogodišnjeg komunistu to isto tako jedna neprirodna stvar. Ali , to je naše stanje, nas kao Plenuma CK . To je naše stanje da je Ranković bio na takvoj pozi ciji da on misli da ne treba da dođe pred Komi siju, a i mi smo tako mislili da ga ne treba zvati pred Komisiju. Navodno, njegova je stvar da on to svrši sa drugom Titom. Nije tačno. Ovu stvar on ne treba da svršava sa drugom Titom. Tito je njega mogao da primi da razgovara s njim, to je njegovo pravo, ali drug Ranković treba da odgo vara Centralnom komitetu, a ne samo drugu Titu. Te navike do sada nije bilo. Mislim da sa ovim mi počinjemo borbu i za unutrašnje demokratske odnose unutar Partije i da skidamo oreole sa lica, ma o kome se radilo. Mi nismo pozvali druga Rankovića, ali ja mi slim da je on bio na sjednici Izvršnog komiteta kada je formirana Komisija. Mislim da je i sam bio za Komisiju. Prema tome, sasvim je prirodno bilo da je mogao da se javi predsjedniku Komi sije i da kaže : Ja imam nešto da kažem o cijeloj toj stvari. On je ćutao , ništa nije govorio pred Komisijom i došao je na Plenum i dao svoju plat formu. Radosavljević je podržao mišljenje da, pored službe bezbjednosti, ima i drugih zatvorenih or ganizacija u našem društvu, i da njihovo pitanje treba postaviti na dnevni red, razumije se, na miran način, pošto u njima nema političkih pro blema. Po njegovim riječima posebno treba raz motriti kako ove organizme učiniti odgovornim predstavničkim tijelima, jer nije dovoljno da ta predstavnička tijela u našem demokratskom dru 56

štvu raspravljaju samo o budžetima tih organizacija. U nastavku Radosavljević je govorio o međurepubličkim odnosima, napomenuvši da Komisija nije u tom pogledu ništa zapisala, jer nije imala dovoljno činjenica, ali da je on lično ubijeđen da služba bezbjednosti, i u republikama i u federaciji, igra značajnu ulogu u prenošenju informacija i dezinformacija. >>U Srbiji se preko službe bezbjednosti zna šta se dešava u Sloveniji . U Sloveniji se zna šta se dešava u Beogradu . A nisu to tačne, objektivne informacije, nego uvijek sa određenim posebnim komentarom. Nije normalno ako sekretar CK jedne republike ne pozove telefonom sekretara CK druge republike i saopšti mu: mi smo dobili takvu i takvu informaciju o nekoj pojavi na vašem području, o pojavi koja se i nas tiče. Šta je tačno u toj informaciji? Ako se tako ne učini, onda informacije kruže, prepričavaju se , a sekretari među sobom ne govore o tim stvarima. Izvinite što ovako govorim .« --- Mislim - nastavio je Radosavljević --- da je ono što je drug Tito rekao na početku veoma važno, da je neobično važno da se služba bezbjednosti dosljedno odvoji od Partije . Ako smo nešto griješili, druže Rankoviću , onda smo griješili u tome što smo godinama vezivali Partiju i službu bezbjednosti. Ne da smo je razdvajali nego upravo vezivali. Drug Ranković ništa nije rekao o stavu Komisije i ocjeni, da je kadrovska politika vođena tako da su kadrovi iz službe bezbjednosti išli na sve političke i partijske i društvene funkcije , a da tako reći i nemamo slučajeva da je neki politič57

ki kadar išao na dužnost rukovodioca službe bez bjednosti. Da li je to tačno da je ta služba toliko komplikovana da se u njene poslove ne može ući. Nije tačno. U svaki posao su komunisti ulazili u našoj borbi za socijalizam . Znači imamo kadrova koji mogu ući i vrlo dobro savladati taj posao kao što su i ovi kadrovi savladavali. Ali tu zatvore nost, taj monopol određenih ljudi, to je ono što mi treba da likvidiramo u ovoj reorganizaciji službe bezbjednosti. Mislim da bi olakšalo stvar uveliko ako bi svi izvršni komiteti republika ova pitanja postavili . Naročito u ovoj prvoj fazi , koja je osjet ljiva za naš dalji razvitak, trebalo bi da što prije dovedemo političke kadrove koji će obezbijediti jednu solidnu adekvatnu reorganizaciju službe bezbjednosti u našem društvenom životu. Radosavljević je govorio i o određenim politič kim teškoćama u Srbiji, posebno posljednjih go dina. Ja mislim , rekao je on, da su one dosta ve zane za razne politikantske kombinatorike itd. To nije bila principijelna borba za ostvarenje poli tike partije i onoga što se javno govorilo na kon gresima, nego je bila jako prisutna kombinatorika i politikanstvo. Poslije Osmog kongresa ja sam bio oduševljen odlukama Osmog kongresa . Mislim da smo svi to bili. Međutim, nailazio sam u aktivu Srbije na dosta priča o tome : sviđa mi se ovaj , ali ne sviđa onaj referat. Odakle sad ta priča . Referati na Osmom kongresu i Tita, i Marka i Kardelja, to je jedna linija, to je jedinstvena linija borbe na svim onim zadacima koje je Osmi kongres po stavio . Zabrinjavale su me i stvari oko nacionalistič kih pojava i u aktivu, išao sam kod druga Marka

58

da mu iznesem određene stvari pred Peti kongres Srbije. Iznio sam neke stvari i on me je pažljivo slušao. Na sve to što sam mu kazao on mi je re kao : Ima to i kod drugih. Rekao sam mu : Druže Marko, ja sad govorim o Srbiji, govorim o stanju kod nas. A to kod drugih, molim te, mislim da će to Izvršni komitet Jugoslavije da postavi, pa da vidi i raspravi. Ništa mi nije rekao, ali ja sam vidio da od tada drug Marko niti me je zvao niti mi prilazio. Mi smo bili bliski saradnici . Drug Marko mi je kad sam bio bolestan posvećivao pažnju. Ali je ovo što sam iznio činjenica. Ja mi slim da je to ono gdje počinju greške druga Mar ka da je postajao sve besprincipijelniji, a sve ma nje aktivan u borbi za sprovođenje linije kongresa i naše Partije. 0 Na kraju Radosavljević je podvukao da atmo sfera u službi bezbjednosti nije zdrava, da su ka drovi - inače dobri drugovi, koji su tamo upu ćeni na rad, postali žrtve određenih političkih od nosa i političkih problema, pa je predložio da se u zaključcima uputi poziv svim članovima Saveza komunista u službi bezbjednosti da pomognu Par tiji u razotkrivanju negativnih pojava i reorga nizaciji službe na principima, koji se utvrđuju u zaključcima.

krsto bulajić : Krsto Bulajić je naglasio da je potrebno šire analizirati rad Centralnog komiteta i njegovih po moćnih tijela. Po njegovom mišljenju, za taj rad bili su u velikoj mjeri karakteristični zatvorenost i odvojenost od stvarnih potreba i aktivnosti Sa veza komunista.

59

Neću da kažem , nastavio je Bulajić, da u novoj organizaciji CK neke komisije, pa i oblasti, nisu učinile nešto više na obradi pojedinih političkih pitanja, ali izvjesna izolovanost rada Centralnog komiteta od organizacije i članstva, mislim da stoji . Sada je jasnije gdje su uzroci. Drug Ranković je nametnuo takav stil i metod rada. Čim je bila orijentacija na ovakve metode rada organa bezbjednosti, čim se u tome vidjela glavna snaga društva, koja onda može i društvu i Savezu komunista da se nameće, čim se svuda stvorila široka obavještajna mreža sa određenim zadacima i ciljevima, o kojima se govori u izvještaju Komisije, čim su primat imale informacije organa bezbjednosti o procesima u zemlji i držanju ljudi, a ne informacije iz partijskih organizacija, čim se onda je potišlo na frakcijsku borbu za vlast puno razumljivo zašto se nije išlo i na razvijanje šireg rada u samom Centralnom komitetu. Poslije Osmog kongresa, koji je sa oduševljenjem bio prihvaćen od čitavog članstva, poslije donošenja Statuta koji je dao osnovu za dalji razvoj demokratskih odnosa u Savezu komunista, za još veću ulogu člana Saveza komunista, sasvim se prirodno u organizacijama i rukovodstvima SKJ očekivalo mnogo od rada CK i njegove nove organizacije. U nastavku izlaganja, Bulajić je rekao da, umjesto šireg kontaktiranja sa organizacijama i novog načina komuniciranja između rukovodstva i organizacija — prije svega CK i organizacija -- kakav je inicirao Osmi kongres, umjesto raznih savjetovanja, dogovaranja, u aparatu CK stalno se odvijao sitan, prakticistički rad na nekim tekućim pitanjima, od čega stvarne koristi nisu imali

60

ni članstvo ni organizacije Saveza komunista. Mislim da je upravo to karakteristično za rad one oblasti u Centralnom komitetu koju je vodio Ranković, istakao je Bulajić i nastavio da su mnoge komisije obradile čitav niz pitanja, ali da ti materijali nisu nikako mogli da izađu na vidjelo , da dođu na neka šira savjetovanja, da dospiju na sjednice Izvršnog komiteta ili Centralnog komiteta. Razumije se da je povodom takvog stanja Izvršni komitet morao ponovo da razmotri organizaciju CK. Vidjelo se da stvari ne idu, da nema kolektivnog rada, da se sve nešto izsektorisalo, sve zatvorilo u sebe. Poslije Osmog kongresa i nove organizacije mi smo se nadali, rekao je Bulajić, da će se stvarno razviti stvaralački kolektivni rad u Centralnom komitetu. Međutim, toga nije bilo. Kada sada čovjek istražuje uzrok, onda dolazi do zaključka da je za takav rad nedostajala atmosfera . Osjećali smo već dugo da nešto nije u redu. Ali nismo znali šta je to . Uvijek je u vazduhu lebdjela neka neodređenost, da tu nešto ima , ali šta je to nama sve do ovih posljednjih dana nije bilo jasno. Znači, nedostajala je atmosfera povjerenja, naročito između rukovodećih drugova. Mislim da je najzad velika sreća što se sve ovo otkrilo, jer bi se sa ovim metodima, koji su bili upotrebljavani , bilo stvarno razbijeno jedinstvo i Saveza komunista i njegovih rukovodstava. Krsto Bulajić je na kraju rekao da je ovo zaista veliko iskustvo za budući rad Centralnog komiteta i za razvitak demokratske prakse u njegovom radu.

61

rato dugonjić :

Uzimajući riječ u diskusiji, Dugonjić je rekao da se potpuno slaže sa izvještajem i zaključcima koji su dati, ukazujući da se iz izvještaja jasno vidi šta se i kako radilo. Ali zašto se tako radilo mislim da treba još detaljnije i do kraja rašči stiti. Čini mi se, da još treba rasvijetliti kako je bilo moguće da u našem sistemu dođe do takvih stva ri ... Mislim da su izjave Rankovića i Stefanovića ne samo nepotpune već i ne odgovaraju očekiva nju mnogih od nas kako će se oni postaviti i po slije učinjenih grešaka. U njima ima i vrlo opa snih akcenata. U prvom redu u obadvije izjave provlači se kao neka odbrana službe bezbjednosti. Ispred koga se brani služba bezbjednosti? Ispred Centralnog komiteta. Ispred koga se brane isto rijske zasluge koje je ta organizacija imala u na šem društvu? Ispred nas. Smatram da je Komisija dovoljno jasna bila i u tom pogledu i da je pod vukla te istorijske zasluge koje je imala čitava or ganizacija. Mislim da je ta organizacija nama i te kako potrebna i u budućnosti i slažem se sa osnov- . nim koncepcijama o daljoj djelatnosti državne bezbjednosti kako je postavila Komisija i s tim da u njoj radi većina dobrih kadrova. Poslije izlaganja Rankovića i Stefanovića imam utisak da oni sudbinu drugih ljudi povezuju sa svojom ličnošću, umjesto da pomognu da se čitava stvar komunistički razjasni, što smo svi očekivali. Drug Rato Dugonjić je naglasio da nije stvar samo u pojedinačnim greškama, stvar je u jednom metodu, u sistemu, u organizaciji. itd. Nijednog 62

odgovora mi nismo dobili na ta pitanja koja je Komisija postavila. Zato, rekao je on, ne isklju čujem mogućnosti da se radi o jednoj dugoročni joj platformi . Ističući neke primjere Dugonjić smatra da su te pojedinačne greške proizvod jed nog sistema rukovođenja. On je iznio mišljenje da to nisu slučajne greške nego je to bila organi zacija koja je formirala jednu politiku i svojim metodama naturala je i odgovarajućem rukovod stvu . Čitavu ovu stvar ne primam nikako tragično, zaključio je Dugonjić i rekao da ona ima svoje ne gativne reperkusije, ali da je ona u isto vrijeme jedan bolan ali i normalan događaj u društvenom razvitku. miloš minić : Rad Komisije nam je dao dovoljno materijala da donesemo potpune političke odluke, rekao je Miloš Minić iznoseći mišljenje da je izvještaj Ko misije takav da CK treba da mu da podršku u potpunosti. Izvještaj je krupan politički doku ment. U njemu su date političke ocjene koje ima ju veliki značaj ne samo za raščišćavanje proble ma položaja i uloge državne bezbjednosti, nego za razrješavanje mnogih krupnih pitanja u životu Saveza komunista, u razvoju demokratskih odno sa unutar njega. Moram da kažem da Rankovi ćeve i Stefanovićeve izjave ne mogu nikog zado voljiti. Marka sam poštovao i zato sam očekivao da će danas pred Centralnim komitetom sasvim drukčije objasniti ono što je do njega stajalo . Ni je trebalo da on brani državnu bezbjednost. Mi slim da je o službi bezbjednosti Komisija dala

63

vrlo objektivne konstatacije i da je drug Tito ju tros u uvodnom izlaganju dao priznanje za zaslu ge, ali i upozorenje na deformacije, na opasnosti koje iz toga proizilaze . Bolje bi bilo da su Ran ković i Stefanović govorili o svojoj političkoj od govornosti, jer su oni u ovom slučaju dva najod govornija čovjeka . A činjenica je da je došlo do teških deformacija . Zar ono što je već Komisija utvrdila nije do voljno da govorimo o političkoj odgovornosti dvo jice najodgovornijih drugova među nama, o krup nim deformacijama, političkim deformacijama, koje su nanijele ogromne štete? Ja mislim da je dovoljno . Ističući da se potpuno slaže sa onim što su go vorili Vidoje Smilevski i Dobrivoje Radosavlje vić, Miloš Minić je rekao da je ono što mi već sada znamo do te mjere odiozno za demokratsku svijest našeg građanina i da to vrijeđa. Zašto da naš građanin živi u atmosferi da ga neko sluša, da mora da krije šta misli, zašto da se stvaraju poltroni i beskičmenjaci? Prihvatiti takve odnose u službi državne bez bjednosti znači kapitulirati, rekao je Minić i na stavio : >> Centralni komitet ne može da kapitulira, Sa vez komunista ne može da kapitulira. Ja se ni ma lo ne dvoumim da će baš zbog odioznosti ovih po java Savez komunista i čitava demokratska jav nost pružiti podršku stavovima CK. U to sam du boko ubijeđen . « Minić je zatim izrazio mišljenje da je do ovoga moralo doći. Čir je morao da se provali , rekao je on. Demokratski proces kod nas teče vrlo široko u radnim organizacijama, u preduzećima, u čita

64

vom životu, u Sindikatu, u Socijalističkom savezu. Sve je kod nas predmet diskusije, sva naša pro tivrječja su predmet razmatranja, sukobljavanja gledišta, ujednačavanja gledišta . Ogromna masa ljudi učestvuje u svemu tome i usred jednog tak vog sistema društvenog samoupravljanja, koji ra ste, stoji jedno tuđe tijelo, jedna zatvorena orga nizacija, jedan državni aparat koji je, u stvari, postao predmet lične vlasti dvadeset godina. Ja tu apstrahujem ličnosti. Mjesto Rankovića mogao je biti neko drugi. Ako lična vlast postoji u tako osjetljivom aparatu, degeneracija je nužna, nepo bitna, a o tome je mogao i sam Ranković bar ov dje, u Centralnom komitetu, da nešto kaže. A on to nije rekao. Ja ne znam zašto. Da li nije sposo ban da shvati, ili neće da shvati. Prisustvovao sam proširenoj sjednici Izvršnog komiteta 1962. godine, nastavio je Minić . Ja sam i onda, kao i danas, bio uvjeren da je onda kriza bila zrela za razrješenje. I potpuno se slažem sa drugom Titom, da mi tada nismo dosljedno i od lučno poveli stvari za raščišćavanje odnosa u Iz vršnom komitetu i u Centralnom komitetu . A -stvari je trebalo tada raščišćavati. Ova sjednica govori, rekao je Minić, da se ov dje, u Centralnom komitetu mijenjaju odnosi . To je vrlo krupna i najznačajnija stvar. Demokrati zam ulazi u Centralni komitet. Svi mi sada osje ćamo da snosimo punu odgovornost za ono što ka žemo i da nismo za to da neko dođe da održi re ferat i da mi onda to prihvatimo bez diskusije. Mislim da je to najbitnija stvar u životu i radu Centralnog komiteta, iako imamo još mnogo da

65

Osmi kongres je prilično jasno, a naročito pretkongresne diskusije, pokazao da su unutrašnje ekonomske i političke protivrječnosti vrlo složene, a da političko rukovodstvo zemlje nije u stanju da obezbijedi da ono što se usvoji kao linija bude kao linija i sprovedeno. To se pokazalo . Uz teške muke pripremali smo krupne odluke . To se svi drugovi sjećaju. Vjerovatno da je reforma najveća od svih odluka za sprovođenje Osmog kongresa . Minić je govorio o tome da je na sjednici Izvršnog komiteta drug Tito pokretao mnoga pitanja u vezi sa teškoćama u sprovođenju reforme. Došla je Treća sjednica CK, nastavio je on , i opet je drug Tito dao inicijativu za raščišćavanje , i, najzad, opet je drug Tito, i sada, dao inicijativu za raščišćavanje problema. Ja ove činjenice konstatujem zbog toga što mislim da bi trebalo svi mi da damo drugu Titu više podrške . Ja mislim da smo svi bili, zbog odnosa koji vladaju u CK, u situaciji da nismo neko objektivno, a neko zbog ustezanja -- da pružimo podršku za jedno takvo raščišćavanje . Sada je došlo do raščišćavanja i ubijeđen sam da će ono značiti vrlo krupnu stvar u životu Saveza komunista.

Druga tačka dnevnog reda povezana je sa prvom. Organizacija u Centralnom komitetu Saveza komunista Jugoslavije je zastarjela . Bilo je rezultata i uspjeha, ali to je daleko od kolektivnog rada, od ozbiljnosti koja je potrebna Savezu komunista, rad Saveza komunista treba najprije da razmotrimo u Centralnom komitetu SK Jugoslavije. Ako usvojimo vrlo principijelne zaključke na bazi izvještaja Komisije Izvršnog komiteta, ako to budemo dosljedno sproveli i izvršili promjene na 66

sektoru bezbjednosti na liniji njenog stavljanja pod društvenu kontrolu i kontrolu radnih ljudi, onda činimo jedan prelom. Naše odluke, zaključio je Minić, biće početak krupnog skoka u razvoju demokratizma i demokratskih odnosa kod nas i krčenje puta za razvoj društvenog samoupravljanja na bazi objektivnih materijalnih osnova, koje su danas takve da čitav proces razvoja demokratizma u našem sistemu i razvoja samoupravljanja može da teče daleko brže i da za njim Savez komunista ne zaostaje.

grujo novaković : Grujo Novaković pridružio se ocjeni ostalih učesnika u diskusiji da Svetislav Stefanović i Aleksandar Ranković nisu svojim izjavama po' mogli da se sagleda faktičko stanje, nego da su sve stvari bacali na sporedni kolosijek. On je rekao da se u cijeloj stvari ne radi o propustima i izvjesnim, pojedinačnim slabostima ili deformacijama ovakve ili onakve vrste, već upravo o tome da se suština jedne službe, kojoj je društvo povjerilo veoma odgovorne zadatke, pretvorila u posljednje vrijeme u svoju suprotnost, u suprotnost u odnosu na kurs čitavog našeg unutrašnjeg razvitka.

Ja mislim da podvukao je Novaković nam je ovaj Plenum dao elemente da ocijenimo šta je kočilo sprovođenje naših odluka i šta se suprotstavljalo njihovom dejstvu u životnoj praksi . Isto tako mislim da će ljudi, koji rade u službi bezbjednosti, imati poslije ovog Plenuma jasnu sliku sta67

nja i događaja i da će uspješno izvesti stvari na či stac i riješiti sva pitanja, koja Plenum postavi. Govoreći o sraštanju političkih funkcija sa funkcijama vlasti pa i vlasti nad ljudima, kao o teškom obliku deformacije i birokratskog metoda rada, Grujo Novaković je naglasio : >>Odgovornost na svim funkcijama predstavlja jedan od osnovnih principa na kojima se zasniva naš rad i on ovoga puta treba u potpunosti da do đe do izražaja. Nužno je da taj princip savjesno primijenimo u svim slučajevima kaḍa raspravlja mo o odgovornosti svojih članova. « U nastavku izlaganja Novaković je podržao stav da nijedan društveni organizam u našoj zem lji, nijedno područje djelatnosti, nijedna služba, koliko imao svojih specifičnosti u raz vitku, načinu života i rada, ne može i ne smije biti toliko izolovan, zatvoren i izdvojen od naših dru štvenih, partijskih i državnih organa, da oni ne maju prava da pretresaju glavna pitanja, a naro čito sa stanovišta Saveza komunista i primjene osnovnih principa našeg razvoja. Grujo Novaković upozorio je zatim na potrebu da se razbije stereotipno sektorisanje, jer i ono na određen način doprinosi stvaranju zatvorenosti, kao i na potrebu dosljedne i odlučne borbe protiv birokratizma u Savezu komunista. On je rekao da demokratizacija odnosa u Savezu komunista treba da ide ispred demokratizacije čitavog društvenog života, jer su njegovi članovi idejni i politički no sioci te opšte demokratizacije .

Ističući da još ima dosta primjera, koji govore da birokratizam nipodaštava ljudske vrijednosti, Novaković je izrazio mišljenje da bi ovim proble 68

mima trebalo da se pozabavi i plenum CK na jed noj od narednih sjednica. Novaković se takođe založio za dosljednu prim jenu principa rotacije.

albert jakopič : Praksa je još jednom potvrdila da je svaka ona organizacija, u kojoj su se održali ostaci birokrat skog etatizma, subjektivizma itd . došla u konflikt sa opštim intencijama našeg društvenog razvitka i društvenih odnosa i postala kočnica tog razvit ka. To je bacilo na društvo sjenku antihumaniz ma, ograničavanja slobode i pothranjivalo one ele mente koji tvrde da je naš socijalistički sistem dobar i prihvatljiv po programu i projekciji, po načelima i deklaracijama, a ne i u praksi . Otuda često imamo posla i sa dezorijentacijom , a ponegdje se uvukla i nevjerica u naš put soci jalističkog razvitka. Svuda gdje se izdvajalo i izdvaja iz samouprav nog konteksta, tamo dolazi istovremeno do izdva janja samog sebe iz progresivnog djelovanja, do birokratske izolacije od ljudi, od samoupravnih mehanizama. Ukratko , dolazi do narušavanja na čela na kojima gradimo naš jugoslovenski demo kratski samoupravni sistem. Poznato je, rekao je Jakopić, da birokratizam i društvena stagnacija, svuda tamo gdje uspijeva zadržati svoje pozicije, i nametnuti svoju praksu, djeluju vanredno raskrajajuće na društveni mo ral, na društvene odnose te mnoge moralne norme pretvara u fiktivne. Albert Jakopič je zatim naglasio da drugarstvo, sloboda i iskreni međuljudski odnosi čine osnovu

69

našeg samoupravnog sistema. Takve odnose treba i te kako razvijati i njegovati, a nikako dozvoliti da se stavljaju pod sumnju ili da se onemogućava njihov razvitak. Zbog toga je potrebno ostatke konzervativizma u bilo kojoj organizaciji sagle dati sa što širih aspekata i odlučno se sa njima uhvatiti u koštac i na sistematskim i kadrovskim problemima i na ideološko-teoretskom području . Birokratizam se za očuvanje svojih pozicija nije jednom služio raznoraznim idejnim postav kama o tome da je jedna vrsta ljudi jedina naj pouzdanija u borbi za socijalizam. Od takvih teo rija nije daleko do sveopšteg nepovjerenja i do stavova da je, na primjer, samo državna bezbjed nost organizacija koja je sposobna odbraniti soci jalizam . A konkretna praksa naših radnih ljudi u ostvarivanju privredne i društvene reforme poka zuje sasvim obrnuto da je sistem samoupravlja nja garantija našeg socijalističkog razvitka . Albert Jakopič je na kraju izrazio duboko uvje renje da će odluke CK SKJ naići na jednodušnu podršku cjelokupnog članstva SKJ i svih radnih ljudi.

aleksandar ranković : Uzimajući drugi put riječ u diskusiji, Alek sandar Ranković je rekao : >>Htio sam, drugovi, da vam kažem da sam na prvoj sjednici Izvršnog komiteta, kad su pokrenu ta ova pitanja, iskreno sagledao svu dubinu tog događaja i da sam tada odmah predložio da bu dem razriješen dužnosti i izrazio spremnost da odgovaram za ono za šta treba da odgovaram.

70

Možda se ja nisam snašao u nekim stvarima. Ni sam se, naime, snašao u tome što nisam uspio da odvojim sebe od onih niza godina kada sam radio u službi bezbjednosti i za nju dgovarao. Bio sam pod jednim strašnim dojmom u vezi sa onim što sam zaista prvi put čuo o prisluškivanju stanova i radnih prostorija drugova. Ja osuđujem cijelu tu stvar, nastavio je Ran ković, isto tako ogorčeno kao što je osuđujete i vi. Nisu to samo staljinističke metode ; to je nešto gore, jer to dolazi u našim uslovima, kad za to nema nikakvog mjesta, kad smo mi u razvitku na še Partije, Saveza komunista i socijalizma u ovoj zemlji uspostavili takve ljudske odnose među na ma i razvijamo ih dalje i zato su takvi metodi kud i kamo gori od staljinističkih . Mislim da će pokretanje ovog pitanja samo obogatiti naš Savez komunista i da će mu dati no ve snage da savlada sve teškoće, pa i ovu o kojoj mi danas diskutujemo . 'Ne bih, drugovi, želio da se shvati da sam iza šao sa nekom platformom. S kakvom ja platfor mom mogu da izađem u našem društvu i u Save zu komunista, koje su to snage uopšte koje bi da nas u ovim našim uslovima mogle da izađu sa ne kom političkom platformom radi mobilisanja ljudi oko te platforme? Spreman sam da se, u granicama svojih daljih mogućnosti, suprotstavim svakom pokušaju okup ljanja bilo koga i na bilo kojoj liniji koja bi bila suprotna Savezu komunista, jer to može da bude samo besprincipijelno , nepartijsko, nekomunistič ko okupljanje. I u tom smislu ne mogu biti nikada sredstvo za neke takve pokušaje, jer bih time po gazio ono što sam, mislim, pored svih nedostata 71

ka, pored svih grešaka, ipak učinio u ovoj Parti ji kroz 40-godišnje članstvo. Nisam ja branio UDB-u, drugovi. Ja sam rekao da ne branim nikoga i ništa i da svako mora od govarati punom mjerom za greške koje je počinio. Ja to mislim i ovoga puta, uključujući i sebe u tom smislu . Ja sam, drugovi, mislio da je u mojoj diskusiji najteža riječ moja moralna odgovornost. Ja pri hvatam da je to i moralna i politička odgovornost, s obzirom na sve ono što se dogodilo i što je o pravdano pobudilo sve nas da danas, i pored dru gih problema, raspravljamo i o ovome, iako sam duboko uvjeren da sve ovo ne može potresti Sa vez komunista, nego će samo doprinijeti njegovom daljem jačanju. Ja sam se u svojoj izjavi, koja sigurno nije do bra, ograničio samo na jedan slučaj , na slučaj pri sluškivanja. Za mene je to prvenstveno bilo mo ralno pitanje . I sigurno je da sam propustio da go vorim i o drugim stvarima, jer juče nisam bio spo soban da, poslije pročitanog izvještaja, nadopu nim svoju riječ. Slažem se sa drugovima koji su iznijeli moje greške, političke i u pogledu aktiv nosti, i nerada, i svega. Sa onim što je političko u tome, što ne udara na moral čovjeka, ja se sla žem. Ja sam rekao u svom istupanju da je kod mene bilo takvih grešaka i mnoge se stvari meni u prvom redu mogu pripisati. Mi nismo analizirali naš rad tako opširno u CK ni ranije, a ni u po sljednje vrijeme, iako su problemi nicali. Nema nikakve sumnje da sam za to odgovoran ja, jer sam bio na takvom mjestu. Mogu neki drugovi da se sjete, da sam često govorio da su mene mnoge stvari prevazišle i da

72

ja ne mogu da ih radim, ili bar ne mogu tako kao što sam ih radio u pojedinim periodima našeg razvit ka i naših zadataka. Ja mogu da vas uvjerim da nisam bio protiv linije Saveza komunista, protiv onoga što smo ra dili, izgrađivali i donosili i sprovodili u život u ovoj zemlji. Uostalom, o sebi sam uvijek mislio i mislim i danas da mogu samo da sprovodim, da donekle, možda, i tumačim liniju i stavove , jer ni sam u stanju da učestvujem u izgrađivanju nekih stavova, sem u izvjesnim pitanjima, da nisam u stanju da o nekim društvenim pitanjima na široko učestvujem u kreiranju politike. Iako sam kroz svoje istupanje propustio da govorim o drugim stvarima, mislim da bi bilo apsolutno pogrešno ako bi se to shvatilo kao neka posebna linija ili kao neka politička platforma za okupljanje neko ga, jer, kao što sam rekao maloprije, u nášim se uslovima takve stvari ne mogu događati . Ja sam, isto tako, rekao na jedan način da je državna bezbjednost zaista korisna organizacija, ali da se baš zbog takvih metoda i propusta ta pi tanja blagovremeno stave na diskusiju i da se ukaže na deformacije, da se ta služba dovede u sklad sa našim društvenim razvitkom i sa po trebama ovoga društva. I mislim da, bez obzira na to ko bi pokušao da brani deformacije ove služ be, ja ili Ćeća , ili neko drugi, da se te stvari od braniti ne mogu. Ja sam zato i rekao da je duž nost svakog komuniste iz te službe da potpomog ne sve mjere koje su preduzete od Izvršnog komi teta da se raščisti ono što treba raščistiti i da se ta organizacija postavi na svoje mjesto. Drugovi, kad sam završio, izjavio sam da pri hvatam izvještaj Komisije. To nisam formalno iz

73

javio, jer to znači da prihvatam političke ocjene, da prihvatam onaj rad koji je Komisija uložila da dođe do onoga do čega je jedino moglo da se dođe u ovakvom jednom radu koji je obavljan i zbog ovakvih događaja koji su se odigrali od stra ne službe bezbjednosti. Isto tako, izjavio sam da se slažem i sa uvodnim izlaganjem druga Tita. Ako bih ja imao sa svojom izjavom neke druge na mjere, onda se to ne bi, sigurno, jedno s drugim poklapalo . Nemojte, drugovi, očekivati da ću sad da ula zim u neke detalje u ovom izlaganju, jer ja nisam za to sposoban. Mislim da mi se ne može prebaciti nikakav nacionalizam i šovinizam. Koliko sam to uočavao i koliko sam bio sposoban, ja sam ta pitanja postavljao, bez obzira gdje i od koga do šlo do takvih pojava. Druga je stvar da li sam ja u svemu tome bio dovoljno aktivan, uporan. Sigurno da nisam , a na ročito nisam bio u posljednje vrijeme. Žao mi je, drugovi, zbog ovog upoređivanja oko nasljedstva itd . Kod mene to nije prisutno i mislim da i vi znate da to i ne može biti. Prvo, što sam u pitanju ja, koji mogu da radim samo ovo što sam radio, a drugo, što ipak znam da se u ovim našim uslovima ne može uopšte tako disku tirati, niti može neko imati takvo očekivanje. Čar šija je pričala, a mi imamo dvije čaršije. Imamo onu klasičnu i imamo nęku oko nas. Kad sam na ilazio na te stvari, ja sam ih postavljao. Na kraju, izjavljujem da sam spreman da pri mim svaku odgovornost koju ovaj forum utvrdi i zaključi. >Poslije Osmog kongresa otvoren je proces dubljih promjena u ekonomskoj i političkoj struk turi društva. Tome su posebno doprinijeli reforma i zaključci Treće sjednice Centralnog komiteta SKJ. Suštinu tih promjena čini borba radnog čov jeka za učvršćenje njegovog ekonomskog i dru štvenog položaja i neotuđivog prava da odlučuje o uslovima i rezultatima svoga rada. Ukoliko se ta borba više zaoštrava utoliko postaje sve aktu ostvaruje vodeću elnije kako Savez komunista ulogu. Ta se uloga ne može ostvarivati van siste ma samoupravljanja i bez stalnog savladavanja otpora koji samoupravljanju pružaju etatističke , birokratske i druge snage.

95

Da bi i u ovoj fazi razvitka našeg društva od govorio svom zadatku i ispoljio svoju društvenu mora i sam da pretrpi ulogu, Savez komunista dublje promjene u duhu programa SKJ i stavova Osmog kongresa, u čijem sprovođenju dolazi do nejasnoća, teškoća i zastoja. Niz pitanja zahtijeva temeljitija izučavanja, dalju razradu i jasnije de finisanje.

Savez komunista mora neprestano da se bori protiv konzerviranja starih odnosa na svim sekto rima društvenog života i rada, a prije svega u svo jim sopstvenim redovima. Nijedno područje i ni jedna institucija ne mogu ostati van sistema sa moupravljanja i neposredne kontrole radnih ljudi, jer bi tada objektivno dolazili u sukob sa cijelim društvenim sistemom. Savez komunista takođe ne može dozvoliti da se pod firmom novog protura buržoaska ideologi ja i grupišu snage koje su za obnovu starih dru štvenih odnosa i one koje pod vidom kritike Sa veza komunista negiraju njegovu ulogu uopšte. Novi odnosi se svakodnevno razvijaju. U interesu njihovog jačanja potrebno im je neprekidno raš čišćavati put svjesnom akcijom organizovanih so cijalističkih snaga. Već duže vremena osjeća se potreba da se rad Saveza komunista dovede brže i potpunije u sklad sa odlukama Osmog kongresa. Umjesto da se te odluke brže sprovode, o njima se još diskutuje, 96

što bitno utiče na stepen demokratizacije dru štvenih odnosa, na društveno-političku efikasnost Saveza komunista, na karakter odnosa između Sa veza komunista i raznih područja privrednog i društvenog života. Kao posljedica takvog stanja ' došlo je do slabljenja idejne i političke akcije ko munista. Jedan od uzroka takvog stanja nalazi se u načinu organizovanosti i metodu rada rukovo dećih tijela, koja su zadržala isuviše dugo stari metod rada i karakter vlasti u uslovima daleko sežnih društvenih promjena i demokratizacije dru štva.

Takođe već duže vremena konstatujemo neje dinstvo u rukovodećim organima, prije svega, u prihvatanju i sprovođenju utvrđenih stavova i do nijetih odluka na Osmom kongresu . Takva situacija je u priličnoj mjeri otežavala da više dođu do izražaja ogromni napori radnih ljudi i najvećeg dijela komunista, koji se svako dnevno bore za razvoj socijalističkih društvenih odnosa. Poslije Osmog kongresa sve su se više postav ljali zahtjevi o reformi Saveza komunista i efika snijem i jedinstvenijem djelovanju izabranih or gana, naročito centralnih komiteta i njihovih iz vršnih organa , o demokratizaciji unutrašnjeg ži vota u Savezu, a naročito o demokratizaciji ka drovske politike, o bržem savlađivanju idejno - po litičke pasivnosti, o okretanju foruma prema član stvu i o većoj ulozi članstva Saveza u formiranju i sprovođenju politike Saveza komunista .

97

Danas je postalo očigledno da Savez komunista mora brže i efikasnije da se u sopstvenim redovi ma, demokratskim metodama, bori protiv svih tendencija koje vuku nazad, koje konzerviraju od nose, da smjelije prima u članstvo mlađe proizvo đače i da se oslanja na one snage koje masovnije izrastaju u borbi za jačanje sistema samoupravlja nja, da podrži proces prirodne diferencijacije unu tar Saveza, koja već u praksi postoji, ali se koči zaostalim, birokratskim metodama. To bi olakšalo bržu afirmaciju onih kadrova i u Savezu komu nista i u društvu koji su nosioci progresa, koji razumiju potrebe i zahtjeve vremena. U Savezu komunista je, u ime formalnog je dinstva, legalizovan odnos saživljavanja sa idej nim i političkim strujanjima i manifestacijama, koji u stvari nagrizaju osnovne principe na koji ma se razvija društvo. Deklarativno izjašnjavanje protiv birokratizma i formalan odnos prema samo upravljanju i neposrednoj demokratiji izraz su idejnog zaostajanja i nedovoljnog razumijevanja značaja i dalekosežnosti borbe koja se vodi. U Sa vezu komunista postoje snage koje otvoreno za stupaju politiku » čvrste ruke « , koje pokušavaju da uspostave vlast nad Savezom komunista i da preko njega vladaju . Takvi komunisti suprot stavljaju snagu vlasti, snagu prinude, snazi rad nih ljudi udruženih u sistemu samoupravljanja. Tim pojavama nije se pružao dovoljan otpor, što je unosilo kolebanje, idejnu dezorijentaciju i iza Zivalo nerazumijevanje kakvu bi opasnost za naše društvo i za socijalizam predstavljalo napuštanje sistema samoupravljanja i neposredne demokra

90

tije. Samo dublja afirmacija samoupravljanja mo že da savlađuje sve one snage, počev od birokrat skih, raznih cehovskih i monopolističkih, do snaga otvorene kontrarevolucije , koje žele da eksprop rišu radnog čovjeka, koje se tutorski odnose pre ma njemu i » zabrinute « su zbog razvitka društva na samoupravljačkim osnovama. Nedovoljno bavljenje tim pitanjima, zamrza vanje organizacionih oblika rada, subjektivizam u kadrovskoj politici, gomilanje činovničkih odnosa i mentaliteta u Savezu komunista, doveli su po sljednjih godina do sporog obnavljanja čitavog Saveza komunista mlađim ljudima. Nedovoljno se sagledava činjenica da se orga nizaciona i kadrovska pitanja u Savezu komunista u fazi razvitka samoupravljanja još više ispolja vaju kao idejna i politička pitanja. U toku pri prema Statuta SKJ i na Osmom kongresu o tome su vođene opsežne diskusije. Te diskusije su pokazale da se pitanja kadrov ske strukture i organizovanja komunista ne mo gu rješavati sa starih pozicija , nego da rješenja u vezi sa njima moraju da izrastaju iz sadašnje funkcije Saveza komunista. Statut je dao podlo gu za preodolijevanje organizacionog šematizma i rutine u radu, za izgrađivanje takvih odnosa iz među članstva i rukovodstava Saveza komunista koji će angažovati i osposobiti članstvo za idejnu i političku borbu. U tom se zaostaje i to je jedan

99

od ozbiljnih uzroka pasivizacije jednog dijela član stva Saveza komunista. Posljednjih mjeseci vođene su diskusije o or ganizaciji i radu rukovodećih organa SKJ. O to me je nekoliko puta raspravljao i Izvršni komitet CK SKJ, kao i izvršni komiteti centralnih komi teta SK u republikama . U vezi s tim članovima CK bio je prethodno dostavljen materijal za di skusiju. Diskusija u Izvršnom komitetu, primjed be i sugestije članova CK, organizacija i rukovod stava Saveza komunista, isticali su da rješenja u vezi sa organizovanjem i radom rukovodstava tre ba da proizidu iz svestranije analize društvene uloge i cjelokupne aktivnosti Saveza komunista u razvijenijim socijalističkim odnosima. Veći broj članova Centralnog komiteta podvukao je da re organizacija rukovodećih organa može dati dobre rezultate samo ako bude praćena istovremenim dubljim promjenama u sadržaju i načinu rada svih organizacija . Ukazano je da se o mnogim zna čajnim pitanjima donose ocjene i zaključci koji ni su dovoljno obrazloženi, niti se temelje na pret hodnim solidnijim analizama. Pri tome je naro čito naglašeno da centralni komiteti moraju orga nizovati tako svoj rad da mogu u pravo vrijeme i kvalitetno reagovati na političke i društvene pro bleme od šireg interesa za članstvo i zajednicu , da aktivnije rade na konkretizaciji i sprovođenju utvrđenih stavova, koji traže stvaralačku razradu i primjenu, u skladu sa promjenama koje se vrše u društvu .

Dosadašnje diskusije, predlozi i primjedbe po lazile su od činjenice, o kojoj je više puta bilo govora, da rukovodeća tijela u Savezu komunista ne treba da rješavaju ona pitanja za koja postoje 100

izabrani odgovorni organi, već da se bave pitanji ma odnosa među ljudima i da usmjere članstvo Saveza na bitna pitanja samoupravne prakse i ulo ge radnog čovjeka u društvu .

To je ujedno i putokaz centralnim komitetima i njihovim izvršnim organima u kom pravcu tre ba da mijenjaju sopstveni metod rada. Potrebno je temeljitije razmotriti šta i kako bi trebalo mijenjati u organizacionoj strukturi Save za komunista ; kakve se promjene dešavaju u od nosima između Saveza komunista i vlasti, skup štinskog sistema i društveno-političkih organiza cija ; kako praksa odlučivanja u sistemu samou pravljanja utiče na Savez komunista ; kako poli tički život Saveza komunista koji se danas pre težno odvija u komitetima usmjeriti prema člano vima, da se oni aktivno bave daljim razvojem SKJ, a naročito idejno-političkim problemima na šeg društva. Treba brže nalaziti odgovor na pitanje kako da se obezbijedi dalje izrastanje Saveza komuni sta u savez aktivnih, samostalnih i svjesno odgo vornih boraca za socijalističke društvene odnose, u vodeću idejno-političku snagu koja usmjerava i osmišljava revolucionarna kretanja na bazi nauč nih marksističkih saznanja ; kako da se izbjegne opasnost od empirizma i prakticizma; kako da se Savez komunista integriše u proces odlučivanja radnog čovjeka oslobođenog svake vrste tutor stva; kako da se obezbijedi pomjeranje političkog 101

djelovanja Saveza komunista od organa vlasti , što je bilo nužna karakteristika ranijih odnosa i struk tura, prema radnom čovjeku kao nosiocu vlasti i njegovoj ulozi u samoupravljanju. Trebalo bi ana lizirati gdje su uzroci birokratizma, subjektivizma i rutinerstva u svakodnevnom radu i zašto se spo ro prevazilaze. Takođe postoji potreba da se sa stanovišta pro mjena u društvenim odnosima i uloge koju u to me ima Savez komunista, izuči dosadašnji razvoj Saveza komunista, njegova socijalna struktura, kriterij za prijem, problemi profesionalizma itd. Iz široke i stvaralačke diskusije o ovim i dru gim pitanjima treba da proiziđu odgovarajuća rje šenja o organizovanju rukovodećih i izvršnih or gana u SKJ, da se obezbijedi dalji razvoj unutraš njih demokratskih odnosa, da ojača politička bor benost i idejna homogenost komunista. Istovreme no, to treba da doprinese jačanju društvene odgo vornosti i učvršćenju autonomnih prava samou pravnih organa i društveno-političkih organiza cija.

U svom dosadašnjem razvitku Savez komuni sta je uvijek imao smjelosti i snage da se prema sebi kritički odnosi, da sebe revolucionarno mije nja u cilju uspješnog ostvarivanja svoje društve ne uloge. Danas je taj proces, i pored složenosti i teškoća , olakšan činjenicom da su se u borbi za nagomilale ogromne snage, da samoupravljanje veliki zahtjevi i pritisak radnih ljudi i čitavog dru 102

štva da se ide naprijed obavezuju i stimuliraju stvaralaštvo Saveza komunista. Zbog značaja i dalekosežnosti ovih i drugih pi tanja vezanih za mjesto i ulogu Saveza komunista i njihove važnosti za razvoj socijalizma, Izvršni komitet predlaže Centralnom komitetu da izabere komisiju koja će organizovati diskusiju o ovim pi tanjima u Savezu komunista i u široj javnosti, raz motriti potrebu eventualnog sazivanja vanrednog kongresa i koja sa rezultatima i konkretnim pred lozima treba da izađe pred Centralni komitet Sa veza komunista Jugoslavije. Komisija bi trebalo što prije, ne čekajući konačne rezultate svoga ra da, u cilju obezbjeđenja efikasnog ostvarivanja tekućih poslova da predloži kako organizovati rad u Centralnom komitetu SKJ i u centralnim komi tetima SK republika .