Treći plenum Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Aktuelni problemi borbe Saveza komunista Jugoslavije za sprovođenje reforme

Table of contents :
Front Cover
657578-2 ...
Aktuelni problemi borbe ...
Uvodna riječ druga Tita ...
DISKUSIJA NA PLENUMU ...
Osman Karabegović ...
U nastavku III plenuma CK SKJ koji je održan ...
Zaključci III plenuma CK SKJ ...

Citation preview

A

481635

1

PROPERTY OF

The

University of

Michigan

Libraries

1817 ARTES

SCIENTIA VERITAS

treći

plenum

centralnog

saveza

komiteta

komunista

jugoslavije

256

HC 407

Izdaje : NP »Oslobođenje«, Sarajevo - Za štampariju : Božidar Sekulić

657578-2

Pod predsjedništvom generalnog sekretara SKJ Josipa Broza Tita u Beogradu je 25. i 26. februara 1966. godine održana III plenarna sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, kojoj je prisustvovao izvjestan broj društveno-političkih radnika . Na dnevnom redu ove sjednice nalazili su se : 1. Aktuelni problemi borbe Saveza komunista Jugoslavije za sprovođenje reforme ; 2. Donošenje zaključaka.

Na sjednici je usvojen izvještaj o radu Izvršnog komiteta CK SKJ između II i III sjednice. U nastavku sjednice 11. marta, usvojeni su zaključci.

!

Aktuelni

problemi

Saveza

Jugoslavije

borbe

komunista

za

sprovođenje

reforme

(TEZE ZA DISKUSIJU) Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije održava svoju Treću sjednicu u vrijeme kada se borimo za što dosljednije i efikasnije sprovođenje odluka Osmog kongresa SKJ i privredne reforme, u vrijeme kada se učvršćuju i dalje razvijaju socijalistički društveni odnosi u svim oblastima života. Ciljevi i zadaci koje danas postavljamo i ostvarujemo, rezultat su cjelokupnog dosadašnjeg razvitka, zalaganja radnih ljudi i sagledavanja slabosti u dosadašnjem radu. Ciljevi reforme proizilaze iz potrebe da se otklone ostaci starog sistema koji je u određenoj fazi društvenog razvitka bio opravdan, ali koji je kasnije postao smetnja daljem razvitku i izvor raznih negativnih tendencija u našem privrednom i političkom životu ; nestabilnost tržišta, brz porast cijena, opadanje efikasnosti investicija, »dupliranje«< i nedovoljno korišćenje kapaciteta, stalan porast deficita u tekućoj razmjeni i visoka zaduženost u inostranstvu, spor porast produktivnosti , produbljavanje disproporcija, neravnomjeran porast standarda itd. sve do jačanja nacionalističkih i drugih partikularističkih postupaka. Mjere koje su preduzete i koje 5

će uslijediti znače u suštini radikalnije oslobađanje društveno-ekonomskog sistema od starih odnosa i metona privređivanja što će olakšati otklanjanje pomenutih slabosti u razvitku naše privrede i društva i podstaći svestranije razvijanje samoupravljanja i brži razvoj proizvodnih snaga. Savez komunista je pozvan da se izbori, prije svega u sopstvenim redovima, da se shvati dalekosežnost i težina postavljenih zadataka i da u njihovom sprovođenju ispolji punu odgovornost. Pronalaženje praktičnih rješenja za otvorene probleme složen je zadatak, protkan mnogim teškoćama, koje se jače ispoljavaju zbog relativne nerazvijenosti i neujednačenog razvitka zemlje, novih puteva kojima se krećemo, ali i zbog nedovoljno odlučne borbe sa snagama koje svjesno ili nesvjesno koče dalji razvoj . Nalazimo se u situaciji u kojoj interesi društva zahtijevaju od Saveza komunista organizovaniju akciju i jedinstvo u sprovođenju dogovorenih i postavljenih zadataka . Takva aktivnost mora polaziti od uloge radnog čovjeka u razvijanju socijalističkih odnosa u privredi i društvenim djelatnostima, u radnim i društveno-političkim zajednicama, među narodime i narodnostima Jugoslavije. Ova sjednica treba da razmotri aktuelne zadatke Saveza komunista u sprovođenju reforme, razvoju sistema, idejno-političkoj borbi, kao i pitanje jačanja jedinstva i odgovornosti komunista.

I 1. Naše društvo doživljava reformu kao dubok i dalekosežan zahvat u uslove rada i života pojedinaca 1 čitave zajednice. Prihvatajući sa svom ozbiljnošću reformu, radni ljudi i radne zajednice uložili su proteklih mjeseci velike napore i postigli značajne rezultate i pored privremenog sniženja životnog standarda i drugih teškoća. To obavezuje Savez komunista da bude uporan i jedinstven u borbi za ostvarivanje ciljeva reforme. 2. U Savezu komunista mora potpunije da pobijedi saznanje da reformom nastavljamo borbu za dalekosežnije ostvarivanje suštinskih principa Programa SJ, edredbi Ustava, kao i najznačajnijih odluka Osmos kongresa. Reforma ima karakter daljeg re6

volucionarnog preobražaja društva. Ona vrši dublji zahvat u produkcione odnose i približava nas realizaciji takvih odnosa kojima će radni ljudi kao slobodno udruženi proizvođači neposrednije ovladati sopstvenim uslovima i sredstvima rada. To je i osnova međunacionalnog " razumijevanja i solidarnosti svih radnih ljudi u borbi za napredak naše socijalističke zajednice. Društveno samoupravljanje ne uspostavlja se samo njegovim institucionalnim zasnivanjem, već se razvija neprekidnom akcijom i zalaganjem za stalno jačanje socijalističkih odnosa. Savez komunista mora se orijentisati na dugu borbu za savlađivanje raznih otpora jačanju samoupravnih odnosa, ne zapostavljajući ni otpore onih koji su za samoupravljanje na riječima, a u praksi koče njegov razvitak. 3. Dosadašnji razvoj našeg društva bio je obilježen postepenim sazrevanjem i razvojem samoupravnih odnosa. Sadašnje izmjene u ekonomskom sistemu i u politici razvitka vode snažnom jačanju materijalne osnove samoupravljanja. Pitanja raspodjele društve‐ nog proizvoda (karaktera, strukture i činilaca raspodjele) osnovna su pitanja sistema samoupravljanja i uslov organskog povezivanja u jedinstven samoupravni mehanizam svih funkcija radnih i društvenih zajednica i raznih njihovih organa i organizacija. 4. Oko samoupravljanja danas se u specifičnim uslovima i oblicima vodi borba, koja ima niz karakteristika klasne borbe. Mnogi u Savezu komunista to ne vide. Otuda i pasivnost prema onima koji siju nevjericu u samoupravljanje , kojima je » pretjeranakoncerna«< , koji su u stanju da drže korak sa najvišim naučno-tehničkim dostignućima u svijetu. Izrasta-

14

4

nje takvih privrednih organizacija trebalo bi podržati, prije svega, politikom razvoja, kreditnom politikom, deviznim režimom i drugim instrumentima ekonomske politike. Sastavni dio podrške takvim procesima integracije čini odlučna borba protiv svih vidova zatvaranja i cjepkanja našeg tržišta, koji vode zaštiti zaostalosti i niske produktivnosti rada. To sužava mogućnosti za brži napredak radnih organizacija koje se orijentišu na povećanje produktivnosti rada. Borba protiv svih pokušaja da se omete izrastanje jedinstvenog tržišta mora se voditi i političkim i ekonomskim sredstvima, a po potrebi i administrativnom intervencijom. 19. Razvojem društveno-ekonomskog sistema, privrednom reformom i borbom protivu etatističko -centralističkih tendencija i prakse učinjen je ozbiljan korak naprijed u stvaranju uslova koji su neophodni da se odnosi među republikama, nacijama, a time i razvoj nedovoljno razvijenih krajeva i republika postave na nove, ekonomski čistije osnove kako u interesu tih krajeva tako i cijele jugoslovenske zajednice. Dosad izvršene promjene u sistemu privređivanja nisu dovoljne da same po sebi osiguraju brže angažovanje preduzeća sa razvijenih područja za aktiviranje privrednih bogatstava i drugih potencijala nedovoljno razvijenih krajeva i republika. Bržem uključivanju jačih privrednih organizacija u razvoj nerazvijenih krajeva, pored neriješenih odnosa u oblasti proširene reprodukcije, neizvjesnosti eventualnih investitora u pogledu reprodukovanja sredstava koja bi uložili izvan svoga preduzeća ili opštine, često stoje na putu oni isti interesi » nadležnih« političko -teritorijalnih zajednica radi kojih se pribjegava mjerama koje sprečavaju proces integrisanja u jugoslovenskim razmjerama. To pokazuje da se odlučnije mora pristupiti razradi sistema proširene reprodukcije, i to sa stanovišta interesa i preduzeća i banaka da akumulirana sredstva ulažu tamo gdje će se ona najbrže reprodukovati. Izgrađeni proizvodni potencijali i bitno izmijenjena socijalno-ekonomska struktura nedovoljno razvijenih republika i krajeva moći će u takvim uslovima efikasnije da iskoriste sredstva fonda za razvoj, što će ova područja brže uključivati u opšte napore za povećanje produktivnosti rada i smanjivanje relativne zaostalosti.

15

20. S obzirom na složenost zadataka koje treba da sprovedemo i na teškoće s kojima prirodno treba računati, ova i iduća godina imaju veliki značaj u borbi za ostvarenje trajnih ciljeva reforme. Postavljeni zadaci mogu se ostvariti, prije svega, upornim i konkret¬ nim radom na rješavanju svih problema od kojih zavisi povećanje produktivnosti rada. Posebno mjesto u tome imaju primjena savremenih tehničko-tehnoloških rješenja, praćenja nauke i tehnike, razvijanje sopstvenih tehnoloških istraživanja, usavršavanje organizacije rada i poslovanja i dugoročno poslovno - tehničko povezivanje sa kooperantima koji su spremni i sposobni za takav razvoj. Isto tako će od politike raspodjele u svakoj privrednoj organizaciji zavisiti uspjeh u ostvarivanju ovih zadataka. Politika raspodjele dohotka na fondove i lič→ ne dohotke mora polaziti od potrebe da se izdvoje sredstva za ulaganje u modernizaciju tehnoloških procesa i finansiranje eventualne preorijentacije u proizvodnji, i to u situaciji veoma ograničenih mogućnosti da se investicione potrebe privrednih organizacija pokriju zajmovima od banaka, jer su kreditni fondovi banaka najvećim dijelom angažovani već preuzetim obavezama. Svestranim preispitivanjem ranije preuzetih obaveza od strane banaka trebalo bi osloboditi što više sredstava za kreditiranje modernizacije tehnologije u postojećim privrednim organizacijama. Veoma složeni zadaci jačanja tehnološke sposobnoti i ekonomske efikasnosti preduzeća traže dosljednu primjenu principa raspodjele prema radu. Polazeći od tehnološko- ekonomskih i drugih karakteristika preduzeća, koja u velikoj mjeri opredjeljuju organizaciju rada, organi samoupravljanja moraju se zalagati za iznalaženje i stalno usavršavanje metoda mjerenja ostvarenog učinka i doprinosa koji svaki pojedinac i svaka uža radna jedinica daje stvaranju dohotka preduzeća i na toj osnovi obezbijediti njihov udio u ličnim dohocima. 21. Privremeno opadanje standarda zbog promijenjenih odnosa u cijenama i drugih mjera reforme, pojačalo je tendencije u privrednim organizacijama ka smanjivanju razlika u ličnim dohocima. Može se očekivati da će u narednom periodu početi veće diferenci-

16

1

ranje zarada u zavisnosti od doprinosa produktivnosti rada. ukovodeći se obavezom da se bore za što dosljedniju raspodjelu prema radu, komunisti moraju biti nosioci borbe protiv svih vidova uravnilovke, koja na bilo koji način destimulira rad kvalifikovanih i viso/kokvalifikovanih radnka, inženjersko-tehničkih, ekonomskih i drugih stručnjaka, naročito onih koji imaju presudnu ulogu u naporima za stalno usavršavanje tehnike, tehnoloških postupaka, organizacije rada i poslovanja. Posebnu pažnju i brigu treba posvećivati uslovima i mogućnostima za rad inženjersko- tehničkih i ostalih visokokvalifikovanih stručnjaka koji rade na razvijanju tehnologije, novih postupaka i novih konstrukcija, kao i na usavršavanju organizacije rada i poslovanja. Takav tretman sopstvenih stručnih kadrova doprinijeće i bržem povezivanju privrednih organizacija sa naučnoistraživačkim ustanovama i njihovom uključivanju u rješavanje tekućih i perspektivnih problema privrednih organizacija. Komunisti se ne mogu u ime » političke popularnosti« i »> socijalne pravde« u kolektivima zalagati za stavove i rješenja koja ometaju jačanje samoupravljanja i brži tehnološko- ekonomski napredak preduzeća. Oni su obavezni da se zalažu za rješenja koja nude najbrži progres, čak i ako takvi predlozi nailaze na nerazumijevanje i neprihvatanje kod većine koja nije u stanju da svoje trenutne interese podvrgne trajnim interesima cijelog kolektiva i svojim sopstvenim .

22. Idejnu političku borbu za ostvarenje odluka Osmog kongresa, posebno u sprovođenju reforme karakteriše povećana borbenost i mobilnost članstva i rukovodstava Saveza komunista. To je bilo od velikog značaja za rezultate koji su do sada postignuti u ostvarivanju ciljeva reforme. Istovremeno, to je sadržinu aktivnosti Saveza komunista podiglo na viši nivo a u metod rada unijelo pozitivne novine. Međutim, u radu Saveza komunista ispoljile su se i neke poznate slabosti. Te slabosti su proizilazile prvenstveno iz nerazumijevanja suštine i ciljeva reforme i prakticističkog pristupa njenom ostvarivanju. Tako

17

se djelatnost jednog broja rukovodstava i organizacija Saveza komunista, naročito u prvo vrijeme, koncentri sala samo na diskusije o pojedinim konkretnim privrednim mjerama (zakoni, propisi itd .) ili samo na razmatranje trenutnih materijalnih teškoća pred kojima su se našle pojedine radne organizacije i društveno-političke zajednice. Reforma nije svuda shvaćena i prihvaćena kao krupan korak u daljem razvitku proizvodnih snaga i društvenih odnosa i prevazilaženja ranijih slabosti i grešaka. U toku sprovođenja reforme organi nekih društveno-političkih zajednica donosili su odluke koje su unosile zabunu u pogledu trajnih ciljeva reforme i otežavale izvršenje neposrednih zadataka. To je i odraz zapostavljanja idejno-političkog djelovanja pojedinih rukovodstava i organizacija Saveza komunista. Ovakva orijentacija dovodila je do toga da se trenutne teškoće u pojedinim sredinama rješavaju na račun stvarnih interesa radnih ljudi i mimo njihovih samoupravnih organa. 23. Onemogućavanje radnim ljudima da se koriste svojim samoupravnim pravima u direktnoj je suprotnosti sa Ustavom. To je negacija osnova našeg društveno-ekonomskog i političkog sistema koji polazi od radnog čovjeka. Savez komunista ne može dalje da se razvija i da se u društvu potvrđuje kao vodeća snaga dok se jasno ne ogradi od onih svojih članova koji svojim shvatanjima i aktivnošću osporavaju takvu ulogu radnog čovjeka. Afirmacija uloge radnog čovjeka nije jednostavna, jer se ni birokratizam i etatizam ne javljaju u čistom vidu. Njihovi nosioci pokušavaju da se »prilagode>zastupnici« interesa radnog čovjeka i društveno - političkih zajednica. Birokratizam se zaodjeva u nacionalno ruho, pa je danas borba protiv nacionalizma neodvojiva od borbe protiv birokratizma. U složenoj idejnoj i političkoj borbi nosioci raznih nesccijalističkih tendencija i shvatanja traže mogućnosti za svoje djelovanje i uticaj i u samom Savezu komunista i ponegdje ih nalaze zbog političke pasivnosti i niskog idejnog nivoa jednog broja njegovih članova . 24. Društveno-politička aktivnost koju je podstakao Osmi kongres, i posebno reforma, jasno je poka-

18

zala da se u Savezu komunista zatvara perspektiva onim članovima koji za Savez nisu vezani stvarnim prihvatanjem njegove ideološke platforme i programa, nego karijerističkim, birokratskim i drugim pobudama i interesima. To jača idejno jedinstvo Saveza komunista, a ostavlja sve manje mogućnosti za djelovanje konzervativno -birokratskih i kvazidemokratskih snaga u Savezu i u društvu. Takvi članovi Saveza, naročito ako se nalaze na rukovodećim i odgovornim mjestima, izloženi su sve efikasnijoj kritici društvene javnosti i članstva Saveza komunista. Činjenica da politika i konkretna akcija foruma i članstva Saveza sve više podliježu sudu javnosti, predstavlja jedan od najznačajnijih uslova demokratizacije društva. Ujedno, to je i za sam Savez komunista najbolji način provjere da li i kako u praksi ostvaruje svoju vodeću ulogu. Jedan dio komunista na raznim funkcijama teško shvata tokove i pravce kretanja u sadašnjim uslovima i ostaje pasivan ili svojom aktivnošću ne doprinosi u borbi za stvarnu sadržinu novih društvenih odnosa. Razvoj društva i Saveza komunista zahtijevaće brže promjene u tom pravcu i istovremeno sve više otvarati Savez komunista radnim ljudima, neposrednim proizvođačima, mladim, jednom riječju, svima onima koji su spremni i sposobni da se dosljedno bore za razvoj samoupravljanja i neposredne socijalističke demokratije. 25. Osmi kongres je konstatovao izvjesna zaostajanja u organizovanju idejne borbe. Istovremeno, Kongres je postavio zahtjev da komunisti i rukovodstva Saveza komunista idejno-politički rad povežu sa odlučnijom idejnom borbom protiv etatističko-birokratskih i malograđanskih teorija i shvatanja, koja negiraju samoupravna prava radnog čovjeka i ometaju da on postane osnovni nosilac socijalističke društvene akcije. Samo pojačanom idejno -političkom borbom može se prevazići izvjesna liberalistička atmosfera koja u tom pogledu postoji u Savezu komunista i pomoći članstvu Saveza komunista da shvati nemogućnost idejnih kompromisa na štetu radnog čovjeka i idejnog jedinstva u Savezu komunista. Ujedno, to je put da se Savez komunista oslobodi onih svojih članova koji ne samo ne mogu ili ne pokazuju spremnost da se kao

19

komunisti bore protiv nazadnih shvatanja nego i sami postaju njihovi nosioci. 26. Ostvarivanje odluka Osmog kongresa jasno pokazuje neophodnost da Savez komunista intenzivnije vodi otvorenu idejno - političku borbu, jer je to put da se oslobada inercije, rutine i zatvorenosti u svome radu. To zahtijeva stalan rad na izgrađivanju stavova, njihovom tumačenju i prihvatanju kako u redo vima Saveza komunista tako i u društvu . Komunisti se u organizacijama i forumima moraju boriti za izgrađivanje stavova otvorenom i demokratskom borbom mišljenja i na taj način prevazilaziti grupašenje, politički oportunizam, politikanstvo i demagogiju . To pretpostavlja stalnu idejno-političku borbu, bez koje bi se pothranjivale tendencije »čvrste ruke « , i objektivno jačale birokratsko -etatističke pozicije. Sadašnja faza razvitka zahtijeva da se Savez komunista više bavi idejnim i političkim pitanjima, da za to organizue i okupi potrebne snage i iskoristi postojeće mogućnosti. 27. Uspješno djelovanje Saveza komunista bilo jo u proteklom periodu najviše otežano tamo gdje su njegova rukovodstva odlučivala nezavisno od članstva i radnih ljudi o životnim pitanjima radnog čovjeka i njegove radne organizacije (integracija, raspodjela, kadrovska politika u radnim organizacijama i sl.). Tu su neminovno jačali elementi vlasti u Savezu komunista što je dolazilo u sukob sa samoupravnim pravima i sa ulogom kakvu Savez treba da ima u našem društvu . Iz toga su proisticali ili zahtjevi » za redom i interes Jugoslavije, koji nije izvan nas, nego je sastavni , zajednički interes svih nasMi ne možemo pustiti da svako u svojoj kući radi šta hoće. Ima slučajeva, u onim stvarima gdje su jedinstveni zakoni i paragrafi, da ih jedni primjenjuju na jedan način, drugi na drugi način, a osnova nacionalne ravnopravnosti je - ravnopravnost građana. Jedan građanin u Bosni ne može biti drugačije suđen po jedinstvenom jugoslovenskom zakonu nego građanin u drugoj republici. Danas ima prilično prigovora u tom pravcu. Ne u pravcu da se zakon ne sprovodi - nego da se sprovodi različito« . Dugonjić je mišljenja da u dijelu zaključaka u kome se govori o radu naših organa i organizacija, treba nešto reći i o potrebi brže deprofesionalizacije kadrova u društvenim, političkim i drugim organizacijama. Što prije treba doći do toga da naši društveno-politički forumi ne govore iznad samoupravljanja nego iz samoupravljanja. Onda će mnoga rješenja naših foruma biti efikasnija i bolja i biće mnogo bliža životu. re>> Mi imamo dosta horizontalnog povezivanja kao je na kraju Dugonjić -- na nivou Federacije imamo mnogo diskusije, ali imamo malo vertikalnog povezivanja naših predstavničkih i drugih organa. Mi smo institucionalizirali pravo svake društvene organizacije da diskutuje o svemu i svačemu i da se ne zna šta je čija odluka, a nismo ostvarili u praksi u dovoljnoj mjeri mogućnost radnog čovjeka, radne organizacije, komune, da kroz svoje predstavničke organe njihovi interesi dolaze što više do izražaja«.

Tomislav

Badovinac

Tomislav Badovinac je predložio da se u zaključ cima posebno podvuče da sva radna mjesta u proizvodnji, a naročito rukovodeća, treba da budu izložena stalnoj konkurenciji sposobnosti. Time se -- rekao je 196

on ― radni ljudi stimuliraju na stalno usavršavanje svojih znanja i sposobnosti Privredna reforma - po riječima badovinica upravo daje prednost onima koji će svojom sposobnošću moći da izgrađuju visokoproduktivnu privredu. Činjenica je da postoji veliki broj nekvalifikovanih u radnim organizacijama, što otvara perspektivu svima onima koji su stručno osposobljeni za rad u modernoj proizvodnji. Zato je neophodno povesti borbu protiv zatvaranja radnih organizacija pred kvalifikovanim kadrovima, jer se sadašnja struktura uposlenih ne bi mogla i ne bi smjela konzervirati. Takva orijentacija u traženju rješenja za probleme zapošljavanja dovoljna je osnova za suprotstavljanje koncepciji koja se temelji na shvatanju da je jedino rješenje u otvaranju novih radnih mjesta putem izgradnje novih industrijskih objekata zbog rješavanja problema zapošljavanja omladine i ostalih . Pri tome se iza naslova zapošljavanje krije težnja za ekstenzivnom privredom . Pravo na rad i zadržavanje radnog mjesta naglasio je Badovinac na kraju može se ostvariti samo na osnovu osposobljenosti za uspješno ostvarivanje zadataka, koji proizilaze iz rada i radnog mjesta.

Veselin

Duranović

Zaključci izražavaju bitne zahtjeve koji proizilaze iz prakse i intencija privredne reforme u cjelini - reali bih želio da dam neke kao je Veselin Duranović sugestije u vezi sa jednim dijelom zaključaka. Prvo, dio zaključaka koji govori o problemima investicione politike je prilično konkretizovan. To je dobra strana zaključaka, ali u nekim pitanjima oni mogu stvarati prostor za izvjesno nerazumijevanje u praksi. Kad to kažem imam u vidu sljedeću formulaciju : »> U sadašnjim uslovima to nameće potrebu obustavljanja ili odlaganja započetih ili planiranih objekata za koje nisu, postojećim instrumentima, raspo197

djele nacionalnog dohotka, obezbijeđena sredstva« . Po mišljenju Duranovića, ovo pruža određene mogućnosti za jednostrano tumačenje tako formulisanog stava Centralnog komiteta. Taj zaključak je i nedovoljno usaglašen sa ranijim zaključkom Izvršnog komiteta, koji je usvojen u prvom dijelu ove sjednice, gdje se govori o tome da u narednom periodu treba obezbijediti orijentaciju na uzimanje kredīta iz inostranstva, radi daljeg privrednog razvoja i da će u domenu sistema proširene reprodukcije ti krediti biti stvar neposredne i samostalne akcije privrednih organizacija i banaka. Ako je takva orijentacija data onda bi trebalo u zaključke unijeti da su i inostrani krediti obezbijedena sredstva. ukazao bih na Drugo nastavio je Duranovic stav kojim se utvrđuje da prioritet moraju dobiti ulaganja u modernizaciju postojećih kapaciteta. Mislim da tako formulisan stav može, takođe, da dovede do različitih tumačenja u praksi. Naime, kada se ističe modernizacija postojećih kapaciteta, treba imati u vidu činjenicu da u nekim industrijskim granama imamo duplirane kapacitete. Isto tako, neki kapaciteti primarne prerade su predimenzionirani pa modernizacija može da znaci dalju autarhičnost. Zbog toga bi više odgovaralo ako bi se ovaj stav preformulisao tako da glasi : » Prioritet moraju dobiti ulaganja u modernizaciju privrede, kojim će se osigurati veća efikasnost privredivanja i osposobljavanje privrede za šire uključivanje u međunarodnu podjelu rada« . To je suština pitanja ― naglasio je Đuranović jer u praksi ćemo se susresti s tim da neki sadašnji kapaciteti neće moći u procesu koji je otvorila privredna reforma da se uključe u modernizaciju, te će se postaviti i pitanje njihove egzistencije. Pošto je istakao da je izgradnja bankarskog sistema i rad banaka po principu rentabiliteta i dohotka bitan uslov za racionalni privredni razvoj, Đuranović je ukazao da je kod nas još uvijek veoma prisutna praksa u kojoj su zahtjevi faktora van banke i društveno-političkih zajednica često presudni za doncšenje odluka. Na početku izgradnje bankarskog mehanizma bila bi krajnje nedopustiva praksa da se provlače os198

taci jednog takvog, u suštini birokratskog metoda uticanja na odlučivanje u oblasti proširene reprodukcije. Zbog toga se takvim tendencijama treba najenergičnije suprotstavljati - zaključio je Đuranović , predlažući da se u zaključcima Centralnog komiteta decidirano kaže : »Treba preduzeti odlučne sankcije i mjere protiv pojedinaca i organa koji narušavaju usvojene principe bankarskog poslovanja i obezvređuju već usvojene stavove o finansiranju proširene reprodukcije«.

Borko

Temelkovski

Borko Temelkovski izrazio je mišljenje da predlog zaključaka uspješno odražava kako diskusiju na sjednici tako i zahtjeve naše privredne prakse poslije reforme. On je, međutim, predložio da se dio u kome se govori o politici stabilizacije tržišta i o sistemu cijena, dopuni sljedećim tekstom: »U prelaznoj fazi, postojeći sistem formiranja cijena treba dosljedno sprovoditi. Pojave da se propisane cijene ne poštuju, da se izigrava postojeći sistera formiranja cijena, pokušaji da se na razne načine ometa dejstvo tržišnog mehanizma na formiranje pojedinih cijena, suprotni su naporima za stabilizaciju tržišta, izazivaju poremećaje u već uspostavljenim odnosima na tržištu i nanose štete, kako privredi u cjelini, tako i određenim partnerima u proizvodnji i prometu. Takva praksa se ne može pravdati slabostima postojećeg sistema, ona je suprotna i naporima da se što prije postojeći sistem zamijeni adekvatnim. U vezi s tim, potrebno je pooštriti odgovornost u izvršavanju ugovorenih odnosa i nastojati da se što više razvija poslovni moral u privredivanju. « Ovaj svoj predlog Temelkovski je motivisao činjenicom da u praksi ima dosta pojava da se mijenjaju cijene uspostavljene instrumentima reforme, da se ugovorne obaveze sklapaju dosta neodgovorno, a još neodgovornije izigravaju, tako da se komunisti često dovode u vrlo tešku dilemu. 199

Norbert

Veber

Radni ljudi očekuju da zaključci sjednice CK budu što konkretniji zbog toga što je praksa do sada pokazala da se često, zbog uopštenih zaključaka, događa da se u istim pitanjima pojedini ljudi sa potpuno suprotnih stanovišta pozivaju na naše zaključke, rekao je Veber. Isto tako, traži se brže razrješavanje problema, naročito u zakonodavstvu koje koči brži. razvoj i gdje su, na žalost , često pojedini zakoni i divergentni. Veber je, zatim, dao neke predloge za dopunu zaključaka, između ostalog, da se jače naglasi važnost modernizacije, da se preciziraju konstatacije o devizama, i dr. Na kraju, govoreći o službi društvenog knjigovodstva koja je ovako postavljena, nespojiva sa samoupravljanjem , Veber je rekao da privreda i radni ljudi nisu protiv kontrole, naprotiv, radnička klasa traži kontrolu, traži red i evidenciju, ali se ne može složiti s tim da postoji jedan organ koji se u uslovima radničkog samoupravljanja direktno miješa i sprečava samoodlučivanje radnih organizacija, koji duplira knjigovodstvo i sl. Time se razvija određeni administrativni birokratizam , a da se i ne govori o troškovima. Pitanje kontrole i evidencije može se postaviti na dnevni red na mnogo efikasniji način nego što je današnja služba društvenog knjigovodstva. Prema tome, sa tog aspekta radni ljudi su protiv takve službe društvenog knjigovodstva. Na kraju, Veber je podržao predlog Slavka Komara da se pitanje srednjoročnog plana unese u zaključke. Jer, upravo kroz srednjoročni plan trebalo bi usmjeriti ostvarenje intencija reforme i srednjoročnim planom se može razriješiti niz problema koji stoje na putu ostvarenja reforme.

200

Aleksandar

Grličkov

Aleksandar Grličkov je izrazio mišljenje da bi u uvodnom dijelu zaključaka trebalo naglasiti da je reforma dalekosežan i dugoročni proces. On takođe smatra da izdvojenim ukazivanjem na samozadovoljstvo rezultatima reforme može dovesti do potcjenjivanja uspjeha. Ova tendencija može nepovoljno uticati na mobilnost svih faktora. Grličkov je zatim rekao da bi u uvodnom dijelu zaključaka trebalo ukazati da postoje objektivne okolnosti zbog kojih ima teškoća, otpora, sukoba i neshvatanja. Oportuno je ukazivati na subjektivni faktor, ali je potrebno naglasiti objektivne okolnosti i udio objektivne stvarnosti. To je politički formulisano. Rečeno je da će biti teškoća i da će biti potrebno ozbiljno se sukobljavati sa njima u daljem ostvarenju reforme. Treća sugestija Grličkova odnosi se na formulacije o tržištu. Zaključci su , po njegovim riječima, pošli samo od aspekta, od slobodnog kretanja društvene akumulacije. Za slobodno tržište to je i najvažniji problem. Međutim, u atmosferi sve brojnijih teškoća koje sa sobom donosi prelazni period zatvaranja tržišta odražava se i na drugim poljima. Tržište se zatvara na planu suficitarnih roba, a negdje i na planu cijena. Kao karakterističan primjer u tom pogledu Grličkov je naveo cijene na željeznici. On je rekao da je čak preporučivao da se svako orijentiše na snabdijevanje sa najbliže teritorije, što je direktan atak na reformu. Na kraju se Grličkov izjasnio protiv formulacija koje u oblasti sistema daju konkretna rješenja. To ne valja ne samo zato što nije oportuno da tako nešto iz načelnih razloga bude u dokumentu Centralnog komiteta. To ne valja ni zato što je Centralni komitet dužan da formuliše načelnu , polaznu društveno-ekonomsku i političku platformu i za strateške ciljeve, i za prelazni period. Van toga postoje mnogi organi u Skupštini, upravi itd., koji su dužni da traže najbolje puteve da se to ostvari. Unošenje striktnih rješenja u zaključke objektivno onemogućava demokratsku di-

201

skusiju koja treba da dovede do najboljih rješenja. Ona onemogućava i mobilizaciju naučnih instituta i stručnih ljudi koji su upravo u ovom periodu potrebni. Ako se raščisti načelna strateška platforma i načelna platforma prelaznog perioda, potrebno je potražiti pomoć ljudi koji mogu da pomognu, naročito u novim uslovima, u uslovima modernog privređivanja.

Osman

Karabegović

Ističući da je duh predloženih zaključaka dobar, Osman Karabegović je naglasio da je u njima prilaz ipak suviše ekonomski. On se založio da se u zaključcima više izrazi društveno-politička strana problema i procesa . U zaključcima se ― rekao je Karabegović - podrobno objašnjavaju pojedina pitanja kao što su investicije, integracija, unutrašnja raspodjela, cijene i spoljno-trgovinski devizni režim. Kada o ovim pitanjima govorimo sa stanovišta Saveza komunista i njegove aktivnosti, težište treba da bude na tome da se rasvijetle i razjasne problemi oko produkcionih i društvenih odnosa. Ako se, na primjer, govori o investicijama, ne treba ponavljati da one moraju biti manje i realne, već je potrebno prije svega, ukazati komunistima, a i drugim građanima naše zemlje da se to može ostvariti samo pod uslovom ako se izborimo za takve društvene odnose u kojima će neposredni proizvođač biti osnovni nosilac proširene reprodukcije. Jer, visok nivo investicija to iskustvo pokazuje — neracionalno investiranje, kao i njihova nepovoljna struktura su posljedica odnosa koji su vladali u vrijeme kada su ogromnim dijelom akumulacije raspolagali faktori van privrede. Ovo pitanje je riješeno reformom -- naglasio je Karabegović - ali sprovođenje tog principa i uspo stavljanje novih odnosa nailazi na teškoće i otpore. U suštini je riječ o borbi između etatističkog, u suštini birokratskog prilaza svim ovim problemima, i prilaza sa stanovišta neposredne demokratije. 202

Ista se pitanja, po riječima Karabegovića, postavljaju i kada se radi o cijenama, jer je u osnovi riječ o primarnom pravu radnog kolektiva da utvrđuje cijene svojih proizvoda, zatim kada se radi o pravu radnog kolektiva da raspolaže dijelom svog dohotka izraženom u devizama, da izgrađuje mjerila unutrašnje raspodjele itd. Pri razmatranju svakog od ovih pitanja postavlja se sa istom težinom, u prvom redu, pitanje kakva je tu stvarna uloga radnog čovjeka, neposrednog proizvođača i koliko on ili faktori van privrede raspolažu viškovima njegovog rada, odnosno u kojoj su mjeri ta njegova prava ograničena i zbog čega su ograničena. To znači naglasio je Karabegović ― da ovdje težište nije u ekonomskom razjašnjavanju tih pitanja, nego u njihovim društvenim, idejnim i političkim odnosima, a to bi moralo da dođe do izražaja u zaključcima i da bude njihova polazna osnova. Iznoseći neke konkretne primjedbe, Karabegović je citirao jednu od tačaka predloženih zaključaka u kojoj se kaže da komunisti treba da se bore protiv odluka o obaveznom oročavanju sredstava, koje su donesene mimo zakona. Mislim da to nije dobro primijetio je on. U zakonima smo remetili te odnose. Nije težište na tome da to bude zakon, već bi trebalo da se kaže da se ta koncentracija sredstava vrši u interesu onih koji ulažu u određene oblasti i grane. Kada se kaže » zakon«, to može biti osnova za neekonomsko prikupljanje sredstava od radnih organizacija. Pri tome treba imati u vidu i to da obavezno oročavanje, istina, ima sadržinu kredita, ali ako je rok vraćanja 20 ili 25 godina, ono djeluje kao porez, jer ima mnogo prioritetnijih ulaganja nego što bi bila ona koja se postižu tim obaveznih oročavanjem putem zakona. Na kraju, Karabegović se osvrnuo na dio predloženih zaključaka koji govore o međunacionalnim odistakao je on - da su nosima. Tu bi trebalo reći pojave nacionalizma tuđe našem radnom čovjeku i da mu se one sa strane naturaju. Radni čovjek je u osnovi, faktor našeg političkog jedinstva i ako budemo dosljedni u sprovođenju cjelokupne naše politike, on-

203

da smo samim tim prešli i fazu nacionalizma. To je i suština odluka Osmog kongresa i reforme, a istovremeno je i jedan od osnovnih principa ustava.

Edvard

Kardelj

Drugovi, iako diskusija na Plenumu pati od izvesne uopštenosti, dozvolite mi da i ja kažem nekoliko reči o načelnim pitanjima, i to zbog toga jer mi izgleda da niz problema iz oblasti nedoslednog sprovodenja politike Saveza komunista ― - o čemu je bilo reči u diskusiji, a naročito u uvodnom izlaganju druga Tita - proizlazi pre svega iz nesagledavanja pravog značaja i dugoročnih konsekvenci privredne reforme, tj. radi se ipak o izvesnim nesporazumima oko nekih načelnih pitanja. Slažem se sa drugom Boleom koji je istakao da kompromisi o načelnim pitanjima stvaraju niz problema s kojima se svakodnevno susrećemo . Ja, razume se, nisam protiv svakog kompromisa po pitanjima našeg razvitka, koje nameće sama objektivna nužnost. U stvari, negirali bismo demokratski razvoj ako ne bismo predvideli i mogućnost kompromisa i privremenog odstupanja od načelnih stavova kada potreba našeg društveno-ekonomskog i političkog razvitka to nameću. Ali , pri tome moramo jasno da znamo da je rešenje nekog problema stvarno kmpromis i da objasnimo zašto to činimo. Istovremeno moramo jasno da kažemo čemu mi težimo sa principijelnog stanovišta i da onda na toj osnovi realno sagledamo da li su neka prelazna kompromisna odstupanja stvarno nužna. Međutim , kod nas se često čine odstupanja bez takve objektivne nužde, a to zbog toga, jer u stvari, pravimo kompromis na načelima, a ne sa objektivnom stvarnošću koja određuje tempo kretanja. Upravo tu je razlog da na Plenumu sada moramo da ulazimo i u neka konkretnija pitanja o kojima inače ne bi trebalo da diskutujemo na ovakvom forumu. Mislim na takva pitanja kao što su neki konkretni problemi investicione politike, deviznog režima, samo204

upravljanja u društvenim službama, integracije, itd. Prema tome, koliko god se slažem sa nekim mišljenjima koja su iznesena u diskusiji da zaključci ne bi trebalo da suviše ulaze u takve konkretne probleme, odnosno zadatke koji pre svega spadaju u nadležnost operativnih društvenih i državnih organa, ipak mislim da je nužno ukazati i upozoriti na neke konkretne probleme našeg sadašnjeg društveno-ekonomskog i političkog razvitka ne da bi CK SKJ rešavao stvari umesto vlade i samoupravnih organa, već da bi se učvrstilo akciono jedinstvo svih socijalističkih snaga na ključnim tačkama naše prakse, od kojih danas zavisi realizacija ciljeva reforme. Međutim, za akcionu sposobnost komunista je od odlučujućeg značaja da budemo do kraja jasni u našim zaključcima u pogledu načelne sadržine i orijentacije, jer upravo takva jasnost u pogledu dugoročne orijentacije, koja postaje zajednička baza čitavog našeg delovanja, jedino i može osposobiti komuniste da se bore za progresivno rešavanje ne samo onih problema koji su direktno istaknuti u našim zaključcima, nego i za rešavanje drugih konkretnih društveno-ekonomskih i političkih pitanja. A u čemu je načelna suština glavnih problema našeg sadašnjeg razvitka, to je veoma jasno istakao drug Tito, i to kako u uvodnoj reči na Plenumu, tako i u nekim svojim ranijim izjavama o privrednoj reformi. Naime, u tim prilikama drug Tito je naglašavao da reforma nije samo privredna reforma u užem smislu te reči, već da je to istovremeno duboka društvena reforma, tj . da ona predstavlja korak dalje u razvitku naše revolucije, i da promene i mere koje ona inicira nisu promene koje treba da budu na snazi, odnosno da se ostvare samo za godinu-dve dana nego da je to dugoročna orijentacija koja ima dalekosežni značaj i zahteva bitne reforme u celokupnom razvitku našeg društva, odnosno u društveno- ekonomskim odnosima. Znači, ne radi se samo o valutnoj reformi, o reformi deviznog sistema, ⚫ likvidiranju deficita platnog bilansa, o izmenama u investicionoj politici, nego se istovremeno radi o daljim značajnim u izmenama u društveno-ekonomskim odnosima odnosima među ljudima.

205

Razume se, takve društvene reforme su nužno povezane sa određenim privrednim merama. Bez takvih mera ne bismo mogli ni da zamislimo ostvarivanje takve orijentacije, kao i obrnuto - ne možemo računati sa ostvarenjem materijalnih efekata privredne reforme ako ne budemo istovremeno dosledni u realizaciji reforme u društveno-ekonomskim odnosima, tj. odnosima među ljudima. Mislim da je takva ocena smisla, značaja i cilja privredne reforme, koju je dao drug Tito u uvodnoj reči ne samo tačna i da predstavlja ne samo neophodni uslov materijalnog uspeha reforme, već ona istovremeno mora da bude polazna osnova za čitav naš dalji rad i za našu dalju borbu u njenom ostvarivanju u toku niza idućih godina. Istina, značaj privredne reforme nije u nekom menjanju koncepcije našeg društveno-ekonomskog sistema. Ona to ne čini, već samo još šire otvara put za njegovo dalje razvijanje i ostvarivanje. Ali, sa privrednom reformom mi, u stvari, pristupamo radikalnom rešavanju jednog pitanja koje je od najvećeg značaja za razvoj socijalističkog društva i socijalističkih društvenih odnosa. Naime, mi već imamo oko šesnaest godina iskustava iz razvoja sistema samoupravljanja. Međutim , tek sada smo kao društvo postali sposobni za jedan od najznačajnijih koraka dalje u pravcu učvršćivanja sistema samoupravljanja, tj. postali smo sposobni za bitno ubrzanje konkretnog procesa prevazilaženja etatističkog zahvatanja i prisvajanja viška rada. U stvari, Titove reči - fabrike radnicima, koje je on izgovorio prilikom donošenja zakona o radničkom samoupravljanju pre šesnaest godina, sada dobijaju novu i još bogatiju sadržinu. Pošto je reforma tako značajna društvena promena, razumljivo je da u vezi sa njom ima ne samo dosta diskusija i kolebanja oko njenog praktičnog sprovo đenja, već i mnogo nerazumevanja načelnih osnova na kojima se ona zasniva, pa i direktnih otpora, koji se izražavaju u najrazličitijim oblicima. U stvari, ti otpori ne bi trebalo da nas iznenađuju i za nas nisu ništa novo. Sa njima smo se i ranije sreli i upravo te otpore -- pored niza objektivnih uzroka - treba savladati da bi se stvorili uslovi ne samo za privred◄

206

nu nego i društvenu reformu koja je cilj naše akcije danas. Neki inostrani komentatori Plenuma i govora druga Tita, pišu da je naš sistem samoupravljanja došao u krizu. Oni ne vide, a neki od njih verovatno i neće da vide, da Titove reči i diskusija na Plenumu, kao i teze i zaključci Plenuma ne govore o krizi, već o potpunoj pobedi samoupravljanja i upravo zato i o neophodnosti da se učine novi koraci dalje. Mi govorimo o slabostima našeg sistema zbog toga da bismo otvorili puteve za dalji napredak i da bismo kanalisali razmimoilaženja koja su razumljiva kad se radi o tako krupnom društveno-ekonomskom zahvatu kakav predstavlja naša privredna reforma. O čemu se zapravo radi? Radi se o poznatoj dilemi koja, po mom mišljenju, predstavlja glavnu unutrašnju protivrečnost ne samo našeg, nego i savremenog socijalizma uopšte, i koju smo mi u našim partijskim i drugim značajnim dokumentima već više puta veoma jasno formulisali : ili insistirati na etatističkim oblicima društvene svojine, tj . na prisvajanju viška rada, odnosno akumulacije na administrativnocentralistički način, formalno u ime neke apstraktne društvene zajednice, a u stvari u ime subjektivnih odluka državnih organa, ili prevazilaziti etatističke oblike prisvajanja viška rada izgrađivanjem mehanizma direktnog raspolaganja viškom rada, odnosno akumulacijom od strane udruženih socijalističkih proizvođača, i to na osnovu raspodele prema radu, a ne na osnovu distribucije koja je zasnovana na državnoj prinudi. Doduše, veoma često se pojam udruženih proizvođača ili udruženih radnih ljudi identificira sa državom radnih ljudi. Međutim, kad je reč o privrednim odnosima ovi pojmovi nisu identični : jedna je stvar kada udruženi proizvođači raspolažu akumulacijom na osnovu raspodele prema radu među njima, što znači da kontrolišu upotrebu tih sredstava, a sasvim je druga stvar kada se ta sredstva etatistički prisvajaju i zatim na bazi etatističkih odluka, to jest na bazi političke vlasti distribuiraju. Ta dilema u praksi kod nas nije do kraja raščišćena i ako smo je, doduše, na papiru raščistili. Mi-

207

slim da mnogi problemi u praksi nastaju upravo zbog toga što tu bitka za jasnu načelnu orijentaciju nije do kraja izvojevana. Pravac kretanja je jasno formulisan u nizu dokumenata i odluka SKJ, naročito na Osmom kongresu, kao i u nizu državnih akata, uključujući Ustav. Međutim, u praksi nailazimo na veoma jake otpore takvoj našoj orijentaciji, koji se osećaju i u pojedinim partijskim organizacijama i komitetima, a ti otpori su manje-više na liniji konzerviranja etatističko-centralističkih oblika prisvajanja viška rada i akumulacije, bilo da se radi o Federaciji, republici ili komuni. U stvari, mi smo se svi veoma često nalazili u dilemi za šta komunisti treba da se bore : da li za neki etatistički paternalizam, tj. za dobru vladu koja će se humano starati o dobrom ali »glupom