Treća sednica Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije

Table of contents :
Front Cover
Uvodna informacija
TEKUĆA POLITIČKA KRETANJA I NEPOSREDNI
OTVORENO U BORBU ZA STAVOVE DEVETOG
Branko BOROJEVIĆ:
Sergej KRAJGER:
Janez KOCIJANČIČ:
Pavle GAŽI:
Miko TRIPALO:
Jovan PEČENOVIĆ:
Rato DUGONJIĆ:
ODLUKA O FUNKCIJAMA, ZADACIMA I ORGANIZACIJI
IZDAVAČKI SAVET I UREĐIVAČKI ODBORI NOVIN-

Citation preview

UC-NRLF

$B

581

455

DOKUMENTI

SKJ

Treća

sednica

Predsedništva

Saveza

komunista

Jugoslavije

KOMUNIST, 1969.

BERKELEY

Provided by the Library of Congress

LIBRARY UNIVERSITY OF CALIFORNIA

Public Law 480 Program

SOUVEZ

KOMUNIOTA

L

Treća

sednica

Predsedništva Saveza komunista

Jugoslavije

KOMUNIST , 1969.

Jugoslavij

TREĆA SEDNICA PREDSEDNIŠTVA SKJ / Dokumenti

!

LOAN STACK

Urednik Duro DURAŠKOVIĆ

1

Izdaje: Novinsko-izdavačko preduzeće »Komunist< , Beograd Trg Marksa i Engelsa 11. Štampa i korektura: Novinsko preduzeće » Dnevnik«, Novi Sad, Bulevar 23. oktobra b. b.

JN9679 A554 тт T

POD PREDSEDNIŠTVOM druga Tita, 29. maja 1969. godine, u Beogradu je održana treća sednica Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije, posvećena aktuelnoj političkoj situaciji u našoj zemlji i zadacima Saveza komunista. Pored članova Predsedništva, sednici su prisustvovali predsednici pokrajinskih konferencija Saveza komunista Kosova i Vojvodine Veli Deva i Mirko Čanadanović, sekretar Sekretarijata Centralnog komiteta Slovenije Andre Marinc, sekretar Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske Pero Pirker, sekretar Veća Saveza sindikata Marijan Rožić i predsednik Saveza omladine Jugoslavije Janez Kocijančič. Na predlog druga Tita utvrđen je sledeći dnevni red:

1. Aktuelna politička situacija u našoj zemlji i zadaci Saveza komunista; 2. Naimenovanje predsednika i članova komisija Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije; 3. Naimenovanje predstavnika Predsedništva SKJ za članove Konferencije organizacije SKJ u JNA; 4. Odluka o funkcijama, zadacima i organizaciji stručne službe Predsedništva SKJ; 5. Odluka o formiranju centra za društvena istraživanja i postavljanje direktora centra;

3

213

6. Imenovanje uređivačkih odbora lista »Komuniste i časopisa »Socijalizame i imenovanje predsednika i sastava izdavačkog saveta Novinsko - izdavačkog preduzeća »Komuniste, i 7. Imenovanje predsednika i članova upravnih odbora fondova Predsedništva SKJ. Referat o aktuelnoj političkoj situaciji u zemlji i zadacima Saveza komunista podneo je član Izvršnog biroa Predsedništva drug Mijalko Todorović. U diskusiji koja se razvila posle izlaganja druga Todorovića učestvovali su Srećko Bijelić, Veselin Duranović, Branko Borojević, Krste Crvenkovski, Sergej Krajger, Latinka Perović, Janez Kocijančič, Hamdija Pozderac, Pavle Gaži , Milorad Stanojević, Miko Tripalo , Mirko Čanadanović, Jovan Pečenović, Marko Nikezić, Rato Dugonjić, Veljko Vlahović, Jakov Blažević i Savka Dabčević Kučar. `Diskusiju o aktuelnoj političkoj situaciji i zadacima Saveza komunista je zaključio drug Tito. On je istakao jedinstvo pogleda koje se na sednici ispoljilo i najavio da će na osnovu referata i diskusije biti napravljeni zaključci, koji će služiti kao putokaz i snažno oružje komunistima u njihovoj aktivnosti. Predsedništvo je usvojilo predlog da se izrade zaključci, koji bi se usvojili na njegovoj sledećoj, skorašnjoj sednici. Predlog zaključaka, koji će biti podeljen članovima Predsedništva nekoliko dana pre sledeće sednice, izradiće grupa članova Predsedništva, koja je, na predlog druga Tita, na sednici određena. U nastavku sednice imenovani su predsednici i članovi sledećih komisija Predsedništva SKJ:

- za unutrašnja politička pitanja i razvoj društvenih odnosa, - za ekonomsku politiku, -za socijalnu politiku, za međunarodne odnose, - za razvoj društveno - političkih zajednica i međunacionalne odnose, - za delovanje komunista u društvenim organizacijama, -- za naučni rad, za kulturu, za razvoj Saveza komunista

4

- za razvoj teorijskog rada i ideološko delovanje, - za političku propagandu i informativnu delatnost, - za agrarnu politiku, ― za administrativna i materijalno -finansijska pitanja, - za opštenarodnu odbranu, - za obrazovanje i -za omladinu. Na sednici su imenovani predstavnici Predsedništva SKJ za članove Konferencije organizacije SKJ u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Takođe je doneta odluka o funkcijama, zadacima i organizaciji stručne službe Predsedništva i odluka o formiranju centra za društvena istraživanja i postavljen direktor centra. Zatim je Predsedništvo imenovalo predsednike i članove Izdavačkog saveta Novinsko -izdavačkog preduzeća ›Komuniste i uređivačkih odbora lista › Komuniste i časopisa Socijalizam«. Na kraju sednice su imenovani predsednici i članovi upravnih odbora fondova Predsedništva SKJ za naučnoistraživački rad i za izdavačku i publicističku delatnost i doneta je odluka a zadacima komisije za administrativna i materijalno -finansijska pitanja. Novoizabrani izdavački savet NIP >Komunist« je u isto vreme imenovao uređivačke odbore » Komunistas za izdavačku delatnost i za izdanja za inostranstvo.

5

i

Aktuelna u

našoj

Saveza

politička situacija

zemlji

i

zadaci

komunista

REFERAT MIJALKA TODOROVIĆA

KOMISIJA; koju je na prošloj sednici formiralo Predsedništvo, nastojala je da na osnovu raspoloživih materijala, novih saznanja i šire razmene mišljenja analizira osnovne karakteristike i tendencije političkih kretanja posle Devetog kongresa. U svom radu, Komisija se oslonjala i na rezultate rasprava o aktuelnoj političkoj situaciji koje su vođene i dalje se vode u centralnim komitetima Saveza komunista republika, pokrajinskim, opštinskim, univerzitetskim i bazičnim organizacijama i organizacijama Saveza komunista u JNA. Komisija nije bila u stanju niti je težila ka tome da izradi sveobuhvatnu i temeljnu analizu političkih odnosa. Svesno smo usredsredili pažnju na ona pitanja sadašnjeg političkog trenutka koja se po svojoj aktuelnosti i svojoj prirodi ističu kao posebno značajna za pravac i sadržinu neposredne političke akcije Saveza komunista radi što uspešnije realizacije politike usvojene na Devetom kongresu. Pri tome, polazili smo od toga da naše Predsedništvo ovom političkom raspravom počinje redovno razmatranja i analiziranje političke situacije. 7

Nismo šire tretirali i rasvetljavali ekonomska kretanja i aktuelne probleme ostvarivanja privredne reforme zato što po mišljenju Izvršnog biroa i ove Komisije to treba da bude predmet posebnog razmatranja na jednoj od sledećih sednica Predsedništva.

V

Od Smernica CK SKJ do sada, čitava godina koja je za nama, bila je u znaku jačanja snaga samoupravljanja i reforme, u znaku ofanzive, veće inicijative i ujedinjavanja Saveza komunista. Ako imamo pred očima celinu kretanja, a društvene odnose i političku situaciju gledamo u razvoju, onda bez C preterivanja možemo reći da smo u ovom, relativno kratkom periodu, učinili prodore strateškog značaja koji krče i otvaraju nove prostore u kretanju napred . Time je bila omogućena politička stabilizacija u društvu, koja je rezultatima Devetog kongresa dobila širu i trajniju podlogu. Prošle godine u ovo vreme još nas je pritiskivao svom težinom zastoj u porastu proizvodnje sa svim ekonomskim i socijalnim problemima koji su sa tim bili povezani. Reforma je bila u iskušenju, suočena sa pritiscima i kolebanjima, što se izražavalo i u osećanju neizvesnosti u pojedinim društvenim sredinama. Kurs reforme je izdržao probu zahvaljujući vitalnosti sistema socijalističkog samoupravljanja, odlučnoj orijentaciji, pojačanoj akciji i snazi uticaja Saveza komunista, zalaganju i spremnosti radničke klase i ostalih stvaralačkih snaga društva i merama koje su preduzeli predstavnički i političko-izvršni organi u Federaciji i republikama. Znatno više nego ranije, sada su očigledni plodovi višegodišnje, često dramatične borbe za društveno-ekonomsku reformu. Na kvalitetno novoj osnovi ušli smo u fazu dinamičnog rasta proizvodnje i produktivnosti rada , zaposlenosti i životnog standarda . Privreda nastavlja, intenzivira i proširuje strukturalnu transformaciju sa orijentacijom na koncepte i merila visokoproduktivne moderne proizvodnje i međunarodne podele rada, uz sve praktične konsekvence koje iz toga proističu u pogledu modernizacije tehnologije i organizacije proizvodnje, udruživanja i specijalizacije, porasta dohotka , jačanja materijalne osnove samoupravljanja i podizanje ličnog i društvenog standarda . To je podstaklo optimizam i novi polet ne samo u priv8

redi, nego i u ostalim oblastima društvenog života i donekle olakšalo rešavanje mnogih materijalnih i drugih teškoća . Pre godinu dana još je trajala napeta politička atmosfera bremenita sporovima, trzavicama i žučnim polemikama o otvorenim pitanjima razvoja društva koja su se gomilala, a nisu na vreme dobijala prave odgovore ili su se sporo sprovodili dogovoreni stavovi. Svakako, to je bio izraz dubokih promena izazvanih reformom, zaoštravanja svih protivrečnosti u društvu i demokratizacije odnosa u političkom životu, kao i nužnog idejno-političkog previranja i sazrevanja. Bila je to kriza rasta, zbog zaostajanja u razradi koncepcija i nedovoljne efikasnosti u sprovođenju usvojene politike, zbog kolebanja u političkom rukovođenju. To se, u izvesnoj meri, izrazilo i u slabljenju poverenja između određenih oblasti društvenog rada, između pojedinih društveno-političkih zajednica, pa i u odnosima između pojedinih političkih centara i delova Saveza komunista. To je stvaralo pogodno tle za konfliktne situacije, za jačanje antagonizama i centrifugalnih tendencija koje su otežavale ekonomsku i političku integraciju. Sagledavajući suštinske i dugoročne interese radničke klase i zajedničke interese naroda i narodnosti Jugoslavije, odnosno sazrele potrebe razvoja društveno-ekonomskih i političkih odnosa na osnovama samoupravljanja , Savez komunista je imao snage da, na čelu široke društvene samoupravne akcije, stane na put tim tendencijama. Na platformi Smernica podstaknut je i uspešno ostvarivan proces ujedinjavanja u Savezu komunista i u društvu. Novi kvalitet u tom pravcu označili su republički kongresi i Deveti kongres SKJ. Mnoge dileme su raščišćene, mnogi nesporazumi i sporovi prevaziđeni, mnoga pitanja našla su svoj odgovor. Isto tako, bliže smo sagledali i, bez zataškavanja, utvrdili one probleme koji zahtevaju dalja`raščišćavanja pogleda i usaglašavanja mišljenja . To je stvorilo novu atmosferu i bitno doprinelo stabilizaciji političkih odnosa . Poslednja godina bila je karakteristična po snažnoj političkoj aktivizaciji radničke klase, poljoprivrednih proizvođača, omladine i intelektualnih radnika. Avgustovski događaji od prošle godine su, sa svoje strane, učvrstili uverenje o nužnosti sopstvenog i samostalno, samoupravno-demokratskog puta socijalističkog razvoja našeg društva. Pitanja spoljne politike i opštenarodne odbrane sve više postaju stalna preoku-

pacija i deo široke samoupravne i političke akcije svih društvenih subjekata . & Vlastitim preobražavanjem, Savez komunista povećava dinamizam i akcionu sposobnost, ostvaruje življe spone sa klasno-socijalnom bazom, nalazi se u žiži samoupravnog pokreta savremenih proizvođača, podstiče aktivnost mlade generacije. Time je naš Savez povećao svoj uticaj na sve osnovne tokove društveno-političkih kretanja. Značajan vid i komponenta reforme Saveza komunista je radikalna kadrovska obnova njegovih vodećih organa, koja je izvršena demokratskim putem, uz aktivno učešće i podršku članstva. U toku je dinamično menjanje unutrašnje --- socijalne i starosne strukture SKJ. Do pre godinu-dve, sa razlogom smo konstatovali da nam organizacija »stari « , da se u njoj smanjuje zastupljenost radnika i omladine. I u tom pogledu sada imamo bitno izmenjenu situaciju. Za godinu dana u Savez komunista primljeno je 175.000 članova , a od toga 152.000 omladine. Sada mladi ljudi ispod 27 godina sačinjavaju jednu četvrtinu članstva, a dve trećine su ispod 40 godina. Naš Savez je privlačniji za radnike, mlade ljude i intelektualne stvaraoce. U Savezu komunista već imamo novu, značajnu potencijalnu snagu, koja može da ubrza njegovo dublje preobražavanje i dalje revolucionisanje. Naznačio sam samo nekoliko promena trajnijeg značaja, koje su izvršene u protekloj godini. One su snažno uticale na stabilizaciju političkih odnosa, na stvaranje realnog optimizma i pretpostavki za dalje razvijanje idejno-političke ofanzive Saveza komunista na političkoj platformi Devetog kongresa. Bilo bi, svakako neopravdano ako bismo jednostrano ocenjivali i preuveličavali ostvarene rezultate. Ne bismo sebi smeli dozvoliti samozadovoljstvo i zatvaranje očiju pred mnogim nerešenim i novim problemima. Politička stabilizacija o kojoj govorimo nije statička, već dinamička kategorija. Samo etatističkoj slici odnosa odgovara stanje mirovanja, potiskivanje i zataškavanje stvarnih problema i pasivno odobravanje politike koja je otuđena od radnog čoveka, koju je neko mimo i iznad njega formulisao. Politička stabilizacija podrazumeva i zahteva stalno kretanje i previranje, neprekidno idejno, političko i akciono stvaralaštvo Saveza komunista i najširu političku aktivizaciju masa. To je put za preodolevanje protivrečnosti u društvu, razlika i sukoba interesa u cilju pronalaženja ishodišta i realnih odgovora za nove po10

trebe razvoja, za nove probleme koje nameće svaki korak u našem ekonomskom i društvenom kretanju napred . Radi toga je neophodno da Savez komunista ima i da stalno razvija političku inicijativu, da bude sve ofanzivniji i plodotvorniji u svojoj idejno-političkoj akciji. U tom pogledu imaju poseban značaj tri pravca delovanja. Prvo. Potrebno je koncentrisati snage i akcije komunista u samoupravnim organizacijama i predstavničkim telima na rešavanju onih pitanja koja ne trpe odlaganje, a o kojima imamo jasne i dovoljno određene stavove u dokumentima Devetog kongresa i republičkih kongresa Saveza komunista. Takva akcija može i treba da bude znatno šira nego što je sada, i organizovanija i efikasnija. Neopravdano je obnavljati diskusije o pitanjima koja su raščišćena i o čijem smo se rešavanju sporazumeli. Moguće je i potrebno da mnogi stavovi Devetog kongresa SKJ već narednih meseci dobiju svoj konkretan izraz u odlukama samoupravnih organizama, predstavničkih, političko -izvršnih i upravnih organa. Bilo da je reč o tekućim ili o dugoročnim pitanjima , nužno je da jasno i javno imamo u vidu nosioce odgovornosti, tako da se u svakom momentu i o svakom pitanju zna koje obaveze imaju Savez komunista i druge društveno-političke organizacije, a koje poslove obavljaju i rešavaju samoupravni organizmi ili državni organi. To je od bitnog značaja za razvoj demokratskih, samoupravnih društvenih odnosa, za jačanje samostalnosti i neposredne odgovornosti svih društvenih subjekata i demokratskih institucija, za dalje reformisanje Saveza komunista. Drugo. Neophodna je dalja razrada naše idejno-političke platforme, što traži usredsređenost na ona pitanja daljeg raz voja reforme i socijalističkog samoupravljanja koja još čekaju prave odgovore, stvaralačko razvijanje pogleda i usaglašavanje stavova. Svako zaostajanje i zakašnjavanje u tom pogledu potkopavalo bi ostvarene rezultate i jedinstvo i omogućavalo stvaranje žarišta nestabilnosti i konfliktnih situacija. Ne možemo čekati da se problemi akumuliraju i zgušnjavaju, da nas situacija »zaskoči« i da se pritiscima iznuđavaju određena rešenja. Više pitanja te vrste koja traže svestraniju, ali neodložnu razradu, uneli smo u orijentacioni program rada Predsedništva. Potrebno je da tako usmerimo i organizujemo naš rad

11

da se ta pitanja sukcesivno stavljaju na dnevni red narednih sednica Predsedništva. Kao što treba da budemo jasni i određeniji u stavovima šta se može, kojim putevima i kojim sredstvima ostvariti , isto tako treba da budemo nedvosmisleni u otvorenom definisanju onoga što je u pojedinim zahtevima nerealno , što za dogledno vreme naše društvo nije u stanju da reši ili nam treba vremena da bi se sagledala prava rešenja. Ako u tome ne bismo bili jasni i nedvosmisleni gomilaće se nerealna očekivanja i } razne iluzije. Treće. Neophodno je izgrađivati praksu da se Savez komunista u svim okvirima i na svim nivoima redovno i intenzivno bavi političkim i idejnim zbivanjima i problemma, da ih redovno analizira, da blagovremeno o tome izgrađuje svoje stavove, da učini sadržajnijom i delotvornijom svoju idejnu i političku akciju. Da bi se razvijao kao borbena politička organizacija, Savez komunista ne može biti zaokupljen samo pitanjima sistema ili svojim unutrašnjim pitanjima. On se mora baviti politikom i ideologijom u punom smislu te reči. To pretpostavlja da Savez komunista u svakoj društvenoj situaciji i svakoj sredini jasno obeleži demarkacione linije u odnosu na ona shvatanja, idejne struje i politička delovanja koja znače vraćanje nazad, teže konzerviranju zatečenih odnosa, suprotstavljaju se razvoju socijalističkog samoupravljanja, odnosno politici SKJ. Glavni cilj današnje sednice jeste upravo u tome da članstvu i organizacijama ukaže da je u ovom momentu za Savez komunista idejni i politički front najvažniji i da je neophodan pravi zaokret ka intenzivnijoj , otvorenoj i dobro usmerenoj idejnoj i političkoj akciji.

II Izbori za predstavničke organe bili su najvažniji politički događaj posle Devetog kongresa SKJ. Pripreme za izbore vršene su istovremeno i pod snažnim uticajem priprema za Deveti kongres, što je davalo pečat izbornim programima, političkom raspoloženju građana i rezultatima izbora, kojima gledano u celini — možemo biti zadovoljni. Prvu analizu izbora već su dali Socijalistički savez i politička rukovodstva republika. Čitav izborni proces bio je demokratskiji nego ranije. Predizborna politička aktivnost bila je usmerenija i organizovanija. Postignuti su značajni rezul-

12

tati u obnavljanju sastava predstavničkih organa i time je ostvaren veći uticaj samoupravne društvene baze. U najvećem broju opština, Savez komunista delovao je mobilnije na realizovanju idejno-političkih stavova o tome za što se i protiv čega zalaže . U analiziranju političkih iskustava i rezultata u izborima, za Savez komunista je najvažnije da utvrdi ona pitanja društveno-političkih odnosa koja imaju širi i trajan značaj za njegovu orijentaciju i delovanje. Da ovom prilikom samo markiramo nekoliko takvih pitanja: Prvo. Protekli izbori su ponovo ukazali na aktuelnost i značaj pitanja koja se tiču položaja radničke klase u političkom životu i odnosima. Pokazalo se da se odgovarajuća, veća zastupljenost i realni uticaj neposrednih proizvođača u predstavničkim organima ne može obezbediti kratkotrajnom kampanjom, ni samo projektovanjem strukture i primenom »ključeva « . To zavisi od stvarnog položaja proizvođača u društveno-ekonomskim odnosima i političkom životu, od organskog povezivanja sfere materijalne proizvodnje i ostalih oblasti društvenog rada, od novih prodora koje treba da ostvarimo u većem angažovanju i porastu uticaja proizvođača u celokupnom društvenom i političkom životu opštine i širih društveno-političkih zajednica, od savlađivanja birokratskih i drugih prepreka i otpora koji se tome suprotstavljaju. U mnogim sredinama neposredni proizvođači su u velikoj meri zatvoreni u okviré svojih samoupravnih radnih organizacija, bez većeg uticaja na politički život u opštinama i na raspolaganje onim delom dohotka koji se odvaja za rešavanje zajedničkih potreba i problema. Iznova se potvrđuje saznanje da su prisutne i aktivne snage koje, pod firmom borbe za demokratiju ili za dobro stručno upravljanje, pokušavaju da negiraju vodeću samoupravnu ulogu radničke klase u našem društvu . One pokušavaju da nametnu društvu klasičnu upravljačku »elitu « , koja ne bi bila odgovorna neposredno radničkoj klasi i samoupravno organizovanim radnim ljudima, nego nekim opštim, tobož demokratskim političkim predstavnicima. Takve tendencije izazivaju otpor radničke klase, ali i povremena kolebanja kada komunisti nemaju jasne i jedinstvene stavove i kada se direktno ne suprotstavljaju tim snagama i tendencijama. Ova pitanja moraju biti u središtu pažnje i aktivnosti organizacija i svih vodećih organa Saveza komunista, što je bitna pret-

13

postavka njegovog življeg i trajnijeg povezivanja sa klasno-samoupravljačkom društvenom bazom. Drugo. U pripremama ovih izbora učinjen je veći napor da omladina bude više zastupljena u predstavničkim organima. Bez preterivanja se može reći da se ovaj zahtev i potreba, i kad bi to neko hteo, više ne mogu skidati sa dnevnog reda. Uočljiv je, pak, još priličan raskorak između usvojenih stavova i praktičnih rezultata ostvarenih u ovim izborima. I u ovom slučaju pokazalo se da su nedovoljni kompanjska predizborna akcija, kriterijumi o strukturi i politička agitacija. Sve dotle je veliki deo mlade generacije praktično van samoupravljanja (naročito na selu, u školama, na fakultetima) teško je očekivati veće rezultate u zastupljenosti omladine u predstavničkim organima. Samo svojom većom angažovanošću u društveno-političkom životu, u razmatranju i rešavanju problema šire društvene sredine, omladina se može izboriti za to da se biračko telo aktivnije odnosi prema izboru mladih ljudi u predstavničke organe. Pitanja koja se tiču položaja omladine u samoupravnim društvenim odnosima i jačanja njene uloge i uticaja u političkom životu imaju vitalan značaj za čitavo društvo i Savez komunista. U tom pogledu mogu se brže menjati stanje i odnosi, ne čekajući posebno i svestranije razmatranje ovih pitanja na Konferencija Saveza komunista Jugoslavije. Treće. Protekli izbori su sasvim reljefno, kao na dlanu, obelodanili činjenicu da u mnogim opštinama ozbiljno zaostaje razvoj samoupravljanja i neposredne socijalističke demokratije za potrebama i mogućnostima koje otvara društveno-ekonomska reforma. Još velika moć uskih, zatvorenih krugova, klikaška borba pojedinaca i grupa za pozicije vlasti i politička podvojenost do koje je u takvim uslovima dolazilo, samo su spoljni izraz dublje suštine. Glavni deo posla tek predstoji da bi se opština razvijala i delovala kao samoupravna zajednica. U njoj još postoje snažni elementi predsedničkog sistema. Socijalistički savez još nije u potpunosti zauzeo svoje pravo mesto u političkom životu opštine . Tek predstoji suštinska reforma Saveza komunista u opštini. Radi toga neophodno je da stavovi Devetog kongresa o razvoju samoupravljanja u opštini dobiju što konkretniju razradu , pošto tu zapravo počinje podruštvljavanje politike i direktno odlučivanje neposrednih prizvođača i građaha o zajedničkim poslovima. To je jedan od prvih zadataka u daljoj izgradnji našeg političkog sistema.

14

Ova pitanja treba da postanu bitna preokupacija i predmet neodložne i pojačane idejno-političke akcije Saveza komunista. Četvrto. Najnovija iskustva iz proteklih izbora upućuju na svestranu analizu izbornog sistema sa stanovišta njegovog doslednijeg saobražavanja sa prirodom i pravcem daljeg razvoja sistema samoupravljanja u celini. III Posle trogodišnjih napora na prestrojavanju i preorijentaciji privrede na osnovama reforme, posle privremenog usporavanja i stagnacije u pogledu stope rasta, ponovo je otpočeo življi ritam celokupne privredne aktivnosti : značajan porast proizvodnje, prometa, investicija i drugih oblika potrošnje, povećanje izvoza, zaposlenosti, ličnih dohodaka i životnog standarda. Uočavaju se, međutim, određene negativne pojave i tendencije koje prate opšte oživljavanje i napredak: porast cena i troškova proizvodnje, nesrazmerno povećanje svih oblika potrošnje, porast spoljno-trgovinskog deficita, izvesno pogoršanje likvidnosti u privredi itd. Ove i druge tendencije predmet su širih diskusija i protivrečnih ocena u privredi i društvu. Da bi se očuvao dinamičan privredni rast i dalje jačala stabilizacija privrede, najpreči zadatak na kome bi komunisti i svi društveni činioci trebalo da se sada angažuju, jeste potpunije sagledavanje šta je u ovakvom privrednom trendu zasnovano na stabilnim i zdravim osnovama, šta je u skladu sa opštim kursom reforme, a gde su pojave, mogućnosti i izvori nestabilnosti. Iz takve analize treba da proisteknu efikasnije mere svih odgovornih faktora. Stalna i ponekad oštra diferencijacija dovodi u teške usiove privređivanja pojedine oblasti, grane i preduzeća. Takav je slučaj i sada sa nekim privrednim granama i grupacijama. To su, često, neminovne posledice pozitivnih strukturalnih promena sa kojima još dugo moramo računati. Ponekad, do takvih teškoća u poslovanju dolazi i zbog neadekvatnih i neblagovremenih tekućih privrednih mera nadležnih organa ili zaostajanja kod nekih radnih kolektiva u preorijentaciji proizvodnje. Negativne političke posledice, opravdane kritike i nezadovoljstva nastaju naročito onda, kada se ne ukaže otvoreno na suštinu problema, na realan izlaz i perspektivu, kada se ne preduzimaju potrebne mere. Naravno, ovakvi problemi

15

moraju se rešavati isključivo merilima i na kursu reforme, uključujući i određene prelazne mere kada je reč o teškim i dugoročnim problemima. Pri tome, svakako treba odoleti pritiscima uravnilovke i tendencijama veštačkog održavanja svake, pa i neracionalne proizvodnje.

Savez komúnista bi trebalo da se izbori za dalje širenje 1 materijalne osnove samoupravljanja, što je i značajan uslov brže rekonstrukcije i modernizacije i faktor privredne stabilizacije. U tom cilju, nužno je ispitati i utvrditi mesta, uzroke i faktore zastoja i stihijnog poremećaja predviđenog kretanja odnosa raspodele sa stanovišta jačanja položaja samoupravnih radnih organizacija , kao i odnosa raspodele između privrede i ostalih oblasti. Tako će se ustanoviti šta zavisi od Federacije, štą od republika, opština, banaka i drugih faktora. Isto tako, ne može se odlagati dalja razrada nekih prioritetnih pitanja privrednog sistema: planiranje, tržište i cene , bankarstvo, devizni i spoljnotrgovinski sistem, kao i koncipiranje dugoročne osnove celokupnog društvenog i ekonomskog razvoja. Nismo bili u stanju da za Deveti kongres damo širu analizu sadašnjegg položaja poljoprivrede i društveno-ekonomskih i političkih kretanja na selu, pa će to biti razmatrano na prvoj Konferenciji SKJ. Međutim, ima dosta problema u poljoprivredi koji se mogu i moraju rešavati tekućim merama ekonomske politike, što sa svoje strane ima ozbiljan uticaj na privredna i politička kretanja i odnose. IV Pitanja socijalne politike , socijalne sigurnosti i solidarnosti postala su predmet ozbiljnih preokupacija Saveza komunista i širih društvenih snaga. Podstaknuta Smernicama Centralnog komiteta SKJ razvila se u radnim kolektivima i opštinama, kao i po republikama, široka inicijativa na osnovama solidarnosti i zajednice interesa u rešavanju mnogih socijalnih pitanja, dečje i socijalne zaštite, penzija, zdravstva, školovanja, zapošljavanja, podizanja minimalnih ličnih dohodaka itd. Na sve širem planu, na samoupravnoj inicijativi i dogovaranju, počeo je da se razvija sistem fondova i drugih institucija u koji se već stiču veoma značajna sredstva bez državne prinude, poreza i slično . Sada je zadatak komunista da razradom i oživotvoravanjem stavova Devetog kongresa zapo16

četu inicijativu još više razviju, da se okupe i ujedine sve snage da bi se u ovoj oblasti izgradio čitav samoupravni mehanizam na bazi socijalističke solidarnosti i uzajamnosti . Time bi se rešila mnoga teška socijalna pitanja, umnogome kompletirali i obogatili socijalistički društveni odnosi i usavršila samoupravno-demokratska organizacija društva. To bi omogućilo potpunije ostvarivanje principa raspodele prema rezultatima rada. U toku prošle godine uzet je oštriji kurs protiv korupcije, špekulacija, poreskih utaja, bogaćenja koje ne proističe iz rada, raznih vidova parazitizma i drugih zloupotreba. Učinjen je napredak u zakonodavstvu, kao i u pogledu organizacionog i kadrovskog osposobljavanja državne uprave i jačanja njene odgovornosti. Porasla je demokratska društvena kontrola nad radom svih odgovornih izvršnih organa. Međutim, na ovom području ima još uvek, i biće dugo, takvih problema, pa se komunisti moraju neprekidno boriti za sužavanje prostora i otklanjanje izvora iz kojih niču takve nesocijalističke pojave, kao i za potpuniji demokratski uticaj i kontrolu neposrednih proizvođača i građana nad radom inspekcijskih, poreskih, pravosudnih organa i organa bezbednosti itd. radi što doslednijeg i efikasnijeg sprovođenja zakona. V

Sve dinamičniji razvoj privrede u poslednje vreme omogućuje brži porast zapošljavanja. Porast zaposlenih, onih u radnom odnosu, za poslednjih dvanaest meseci iznosi oko 3% ili preko 100 hiljada radnika. Takva dinamika, zajedno sa porastom ličnog rada u uslužnim i sličnim delatnostima, omogućava apsorbovanje celokupnog redovnog prirasta aktivnog stanovništva, prema tome i postepene promene ekonomsko-socijalne strukture stanovništva. Ali, time problem zapošljavanja nije skinut s dnevnog reda. U pitanju je istorijsko nasleđe zaostalosti : masovni pritisak onih koji su zaposleni u nisko-produktivnim delatnostima (poljoprivreda i tsl .) da pređu na produktivnija radna mesta u društvenoj proizvodnji i drugim delatnostima . To je podstaknuto opštim privrednim napretkom, ali je ukupna akumulacija relativno mala u odnosu na takve zahteve. U takvoj situaciji mnogi naši radnici privremeno se zapošljavaju u inostranstvu, što je u sadašnjim uslovima racionalno rešenje i za 17

one koji odlaze i za radničku klasu u celini. To je logično rešenje jednog otvorenog društva kakvo je naše, sa demokratskim i humanim odnosom i punim poverenjem prema svojim građanima. Slobodno kretanje ljudi širom sveta zbog rada, stručnog osposobljavanja i sl . - to je imperativ jenog otvorenog, savremenog, socijalističkog društva. Prividna puna zaposlenost koju stvara etatistički autarhizam znači, u stvari, privrednu stagnaciju na niskom životnom standardu radničke klase, u suštini prikriva i odlaže probleme, da ne govorimo o društveno-političkim implikacijama i posledicama . Osnovni put za trajno rešenje ovog problema, tj . za obezbeđenje pune zaposlenosti svim građanima u našoj zemlji, za šta se Savez komunista zalaže i bori, jeste intenzivan razvoj proizvodnih snaga društva, porast društvene produktivnosti rada. Prema tome, prevazilaženje ovog istorijskog nasleđa nedovoljne razvijenosti, dugoročni su cilj , obaveza i odgovornost i zajednice kao celine i svake radne i svake društveno-političke zajednice. Od posebnog je značaja zapošljavanje mladih stručnih kadrova, što se može brže i uspešnije rešavati. Kvantum novouposlenih (ako se ova stopa održi, a može) u globalu znatno prevazilazi godišnji kontingent kadrova koji završavaju stručne i više škole. To omogućava radnim organizacijama da brže i odlučnije poboljšavaju kvalifikacionu strukturu zaposlenih. Smetnje u ovome još uvek čine konzervativni i zaostali elementi u pojedinim radnim organizacijama, koji teže konzerviranju postojeće strukture. Savez komunista treba da bude na čelu šire društvene akcije kojom će se slamati takvi otpori. S tim je povezano temeljito menjanje strukture obrazovnih institucija, odnosno razvijanje onih škola i centara koje osposobljavaju kadrove koje traži privreda i društvo na račun onih institucija za čije profile kadrova nemaju niti će imati interesa privreda ni druge društvene delatnosti. VI Tokovi društveno -ekonomske reforme sve više otkrivaju . ozbiljno zaostajanje sistema obrazovanja u pogledu njegove programske usmerenosti, funkcionalnosti, ekonomičnosti i dr., s obzirom na savremene potrebe naučno-tehnološke revolucije i razvoj samoupravnih društvenih odnosa. Ako se ne bude išlo , 18

odlučno i bez odlaganja, na njegovu temeljnu reformu, sistem obrazovanja doći će u sve oštriji sukob sa celokupnim kretanjem privrede i društva i može postati izvor političke nestabilnosti. Zaostajanje o kome je reč naročito je očigledno na višim školama i fakultetima. Deveti kongres je utvrdio načelno osnove i najvažnije pravce delovanja Saveza komunista u cilju dubljeg reformisanja visokog školstva i menjanja njegovog položaja u celovitom sistemu samoupravnih društvenih odnosa. To je usmerilo i podstaklo komuniste i druge stvaralačke snage na univerzitetima, čija se aktivnost sve više širi. Međutim, tek predstoji šira razrada koncepta reforme univerziteta. Isto tako , nema još dovoljno praktičnih mera čijim bi ostvarivanjem, korak po korak, visoko školstve zauzimalo odgovarajući položaj u privrednim i društvenim kretanjima, doživljavalo dublju reformu i obezbedilo mnogo intenzivniji i produktivniji naučni i pedagoški rad , odnosno stvaranje takvih kadrova, bez kojih se ne može zamisliti dalje preobražavanje privrede i društva.

Preobražajne grčeve i dalje pokušavaju da koriste određene snage van univerziteta i kvazi-radikalističke klike na pojedinim fakultetima za svoje antidemokratske i antisamoupravljačke ciljeve i zato, ne birajući sredstva, nastoje da deo studentske omladine pretvore u objekat svog političkog manipulisanja. Savez komunista je dužan da do kraja razotkrije suštinu takvih pokušaja i da im se suprotstavi odlučnom političkom akcijom. VII Samoupravni, demokratsko-humanistički razvoj društvenih odnosa stvorio je plodno tle za razvoj stvaralačkih inicijativa u kulturi. U borbi za realizovanje slobode stvaralaštva kao dela istorijskog procesa oslobađanja rada, Savez komunista se odavno odrekao vlastitog subjektivističkog arbitriranja, zalažući se za potpuno prevazilaženje birokratskih i etatističkih uplitanja u stvaralačke tokove. To je doprinelo stvaranju povoljnije, stimulativnije atmosfere za razmah kreativnih snaga. Međutim, uporedo sa razgrađivanjem različitih oblika etatističko-birokratskih monopola, koji su u preobraženom vidu još prisutni, počeli su se na različitim punktovima uspostavljati privatno-grupni monopoli. U sprezi sa preostalim

19

etatističko-birokratskim, ovi monopoli teže da osvoje pozicije u pojedinim organima, institucijama, izdavačkim, filmskim preduzećima, časopisima, sredstvima masovnog informisanja i dr., javljajući se kao zatvoreni, ali uticajni centri odlučivanja u kulturi. Na taj način oni teže da potisnu u stranu , da stave u neravnopravan položaj ili onemoguće veliki deo stvaralaca , posebno mladih, koji traže podršku socijalističkih snaga društva pre svega Saveza komunista, u borbi protiv ovih monopola. Orijentacija Saveza komunista na stvaraoce u kulturi i nauci, borba da se mladoj inteligenciji omogući što širi prosastavni je deo borbe za reformu i dalju stor za stvaralaštvo demokratizaciju kulturnog života. Pomenuti birokratski i grupni monopoli, klanovi koji dejstvuju izvan stvarnog društvenog uticaja, povezuju se u odbrani birokratskih pozicija i privilegija i postaju u mnogim slučajevima nosioci tuđih, antisamoupravnih i antisocijalističkih, ne retko i nacionalističkih ideologija, tobožnji branioci nacionalne kulturne baštine . Delovanje ekstremnih nacionalističkih snaga, doduše na relativno uskom prostoru kulturnog života, postalo je veoma intenzivno. Etatističko-birokratski i privatno-grupni monopoli, ugroženi prodorom demokratskih, samoupravljačkih odnosa , traže oslonac, saveznika u nacionalizmu. Nacionalizam u oblasti kulture ispoljava se u nacionalističkom interpretiranju kulturnog nasleđa, u pokušajima reafirmacije mitova prošlosti i svojatanja kulturnih vrednosti drugih naroda, u ispredanju različitih »teorija« o ugroženosti nacionalne kulture i političkim zloupotrebama aktuelnih pitanja jezika. Savez komunista, zajedno sa svim progresivnim snagama u kulturi mora u daleko većoj meri biti nosilac, inicijator otvorenih idejno-političkih konfrontacija i borbe protiv različitih oblika monopolističkih uzurpacija i antisocijalističkih tendencija na ovom području . Sve je prisutnija i tendencija da pojedinci i grupe koriste slobodu stvaralaštva u političke, nesocijalističke ciljeve. Pri tome se pod udar stavlja revolucija naših naroda, čime se teži da se ponovo stvori prostor za delovanje potučenih, kontrarevolucionarnih snaga. Pokušaj degradacije revolucionarne borbe i uloge Saveza komunista u toj borbi nije estetsko već političko pitanje . Ujedno, na području kulturnih aktivnosti (u izdavačkoj delatnosti , filmu i slično) ima - kao što znamo dosta šun20

da, kiča i pseudokulture, ali i zahteva za spoljnom intervencijom , administrativnom zabranom ovakve produkcije . Produkcija pseudokulture može se suzbijati prvenstveno svestranim razvojem stvaralačkih snaga i stalnim podizanjem opšteg kulturnog nivoa i kulturnih potreba društva, u čemu odlučujuću ulogu i najvažnije obaveze imaju progresivne snage u samoj kulturi . Dominacija monopolskih klika u velikoj meri otežava razvoj objektivne umetničke i naučne kritike. Odsustvo i stagnacija kritičke misli i idejne borbe , objektivno ugrožava i sam slobodan razvitak stvaralaštva . Ova oblast, možda više nego bilo koja druga, ukazuje da u naše vreme nema slobodnih društvenih odnosa bez neprekidne, aktivne borbe progresivnih snaga sa Savezom komunista na čelu u odbrani te slobode.

VIII Skoro da je suvišno posebno naglašavati da unutrašnja stabilizacija - rezultati privrednog razvoja, dalje jačanje samoupravnih odnosa u društvu i prevazilaženje unutrašnjih protivrečnosti kroz efikasan razvoj - odlučujuće utiču na naš međunarodni položaj . Danas se suočavamo sa složenom međunarodnom situacijom u kojoj je stalno prisutna opasnost po nezavisnost pojedinih zemalja. Primena politike sile, pritisci svih vrsta i mešanja u unutrašnje stvari drugih zemalja pokušavaju se nametnuti kao prirodno ponašanje, a takva politika se čak opravdava »višim ciljevima«. U takvoj međunarodnoj situaciji još više dobijaju na značaju naša borba za demokratskije i ravnopravnije međunarodne odnose, za jačanje politike nesvrstanosti i prevazilaženje protivrečnosti u svetu, kao i naša politika otvorenosti prema svetu i saradnje sa svim snagama čiji je program progres i socijalizam. Pored ostalog, takva situacija od nas zahteva da stalno razvijamo one forme i metode odbrane koje proizlaze iz prirode našeg društva. U tom smislu ostvarivanje koncepta opštenarodne odbrane je i faktor političkog jedinstva i razvitka samoupravnog društva u celini. To nije akcija koja je uslovljena samo trenutnim oscilacijama u zbivanjima u svetu, već ima dugoročan značaj . Svaka sporost u preduzimanju organizacionih i drugih mera u daljoj razradi i ostvarivanju koncepcije opštenarodne odbrane može da slabi našu odbrambenu

21

sposobnost sa svim nepovoljnim posledicama koje bi iz toga proizašle po naš međunarodni položaj i nezavisnost. Obaveštenost i razumevanje suštine međunarodnih kretanja i položaja Jugoslavije su, takođe, važni faktori učvršćivanja našeg jedinstva. Samoupravljač se ne zadovoljava samo time da bude obavešten o pojavama i događajima u međunarodnom životu . Njegovo interesovanje opravdano teži razumevanju dubljih uzroka i suštine međunarodnih zbivanja i kontinuiranoj obaveštenosti o našem položaju i našim akcijama na međunarodnom planu. Zadovoljavanje tog interesovanja je prirodni preduslov za punu aktivizaciju svih radnih ljudi u kreiranju i ostvarivanju naše spoljne politike, u organizovanju odbrane zemlje i svih društvenih, političkih i ekonomskih tekovina ostvarenih razvojem naše samoupravne socijalističke zajednice.

IX

Kada naglašavamo da je za Savez komunista danas najvažnije delovanje na ideološkom i političkom frontu, da je više nego ranije upućen na političku akciju, na plodotvoran teorijsko-ideološki rad, na idejno delovanje, onda pre svega imamo pred očima sledeće momente :

Prvo. Revolucionarni preobražaji kroz koje prolazimo potresaju iz temelja i menjaju mnoge strukture i odnose, utiču na materijalni i društveni položaj , na uslove rada i života svih društvenih sredina i svih slojeva stanovništva i to neravnomerno i višesmerno. Idejna i politička diferencijacija utoliko je burnija i oštrija ukoliko su ekonomski i socijalni preobražaji dublji i dinamičniji, što je upravo slučaj u ovoj revolucionarno-reformskoj fazi razvoja. Različiti konkretni, pa i dugoročni, interesi rađaju različita idejna i politička strujanja i težnje za političkim grupisanjem. Opšta zakonita tendencija integrisanja i homogenizacije društva na novim, jedinstvenim samoupravnim socijalističkim odnosima proizvodnje i raspodele, deluje kao glavni tok, ali se ostvaruje postepeno kroz oštre oscilacije i nužno , raznovrsno diferenciranje. Sve to otvoreno izbija na površinu političkog života u sve slobodnijim i demokratskijim odnosima, te mora da se razrešava u demokpratskoj konfrontaciji i usaglašavanju interesa i stavova. 22

Drugo. U našem društvu postoji još prilično široka društvena osnovica iz koje niču i birokratska i sitno-buržoaska stihija. Među veoma uticajnim faktorima, to su još uvek značajna područja zaostalih proizvodnih snaga ; sitna individualna proizvodnja na zaostalim sredstvima za rad na selu i u gradu ; postojeća, ne tako mala materijalna baza etatizma; nerazvijenost samoupravljanja u pojedinim oblastima društvenog života i još nedovoljna povezanost različitih sfera društvenog rada na osnovama samoupravljanja ; zaostala društvena svest i relativno nizak kulturni nivo pojedinih kategorija stanovništva, uz sve mnogostruke teškoće koje prate duboke ekonomske i društvene preobražaje. Zato nije čudno što u načinu mišljenja, mentalitetu, navikama i društvenom ponašanju u redovima svake socijalne grupacije imamo još snažno izražene težnje ka privatnom i grupno - svojinskom monopolu, veru u svemoć države, dekreta i centralističko -administrativnog regulisanja ekonomskih i socijalnih pitanja i društvenih odnosa. Bez istrajne i organizovane idejne i političke aktivnosti Saveza komunista i drugih socijalističkih snaga, u takvim okolnostima mogu još relativno lako na nailaze na odjek i prijemčivost socijalna i politička demagogija, uravnilovsko-etatistička ideologija i anarholiberalizam . Takvo stanje i slojevitost društvene svesti, uz veoma široku lepezu različitih shvatanja i tendencija, zahteva od Saveza komunista veoma sadržajnu idejno-političku aktivnost, ideološko razgraničavanje i široko političko delovanje u masama, da bi se razotkrila suština shvatanja i zahteva koji vuku nazad, na stramputice, koji su tuđi našem socijalističkom samoupravnom društvu i koji se odupiru kursu reforme. Samo istrajnom i dinamičnom idejno-političkom akcijom mogu se prevazilaziti mnoge zablude i pogrešne predstave i preživeli oblici svesti koji postoje u Savezu komunista i u društvu. U Savezu komunista moramo izoštriti optiku i merila u razlučivanju takvih idejnih tendencija i nezadovoljstava koja u određenim situacijama hvataju koren među radnim ljudima pod pritiskom objektivnog položaja ili iz nerazumevanja, od delovanja političkih protivnika čija je svesna i organizovana akcija usmerena ka podrivanju osnova socijalističkog samoupravnog sistema . Treće. Naročito poslednjih godina u Savezu komunista znatno su ojačala i proširila se borbena jezgra koja su spremna da se odlučno bore za programske ciljeve i politiku Saveza 23

komunista. Sve je veći broj politički aktivnih članova Saveza komunista. Međutim, za izvanredno poraslom politizacijom masa zaostaje politička akcija Saveza komunista i delovanje komunista u Socijalističkom savezu, sindikatima, omladinskoj i drugim društvenim organizacijama. Četvrto. U Savezu komunista još nema dovoljno jasnog i javnog idejnog i političkog razgraničavanja sa snagama i tendencijama koje se suprotstavljaju našoj generalnoj liniji, samoupravnom demokratsko-socijalističkom razvitku . Takođe, politička borba protiv političkog protivnika nije dovoljno direktna, efikasna i odlučna. To je doprinelo kolebanju i oportunizmu, ponegde čak nedozvoljeno pasivnom odnosu drugih odgovornih faktora, posebno državnih organa prema protivzakonitim i protivustavnim postupcima i ispadima . Neposredni proizvođači i ostali građani traže odlučnije i efikasnije mere radi veće društvene sigurnosti i stabilnosti . Njima nisu potrebne nikakve avanture, niti političko siledžijstvo u bilo kom vidu. Relativno malobrojni, politički protivnici u poslednje vreme nastupaju agresivnije i organizovanije, koristeći još nedovoljno razvijenu i neodlučnu akciju Saveza komunista, teškoće i slabosti u našem razvoju , kao i zaoštravanje u međunarodni odnosima i spoljne pritiske. To su staljinističko-birokratski elementi, koji deluju na kominformovskoj platformi u nešto prerušenom izdanju. Oni streme vladavini »čvrste ruke « , zavođenju birokratskog reda i staljinističko -birokratskom despotizmu. Oni ne biraju saveznike, a naročito traže oslonce u razvlašćenim birokratima koji su nezadovoljni samoupravnim preobražavanjem društva i vlastitim položajem, u redovima demoralisanih, dezorijentisanih i konzervativno- sektaških elemenata. To su, takođe, ostaci otvorenog klasnog neprijatelja koji se u svojoj antikomunističkoj i antisocijalističkoj aktivnosti povezuju sa četničkim, ustaškim i drugim reakcionarnim delovima emigracije i reakcionarnim delovima klera. To je destruktivni malograđanski ultraradikalizam, koji ne može ništa ozbiljno da znači kao samostalna politička snaga, ali svojim destruktivnim delovanjem služi kao prethodnica birokratsko- reakcionarnih snaga i priprema teren birokratskom političkom despotizmu. Savremena istorija daje prilično primera da su demokratski i humanistički socijalistički pokušaji kompromitovani, takoreći na prvom koraku, sitno-

24

buržoaskom kvazi-liberalističkom stihijom , njenom totalnom društvenom neodgovornošću i bačeni direktno u ruke birokratsko-etatističke despotije. Nacionalizam je firma sa kojom nastupaju sve ili gotovo sve spomenute opozicione snage u zajedničkom nastupu protiv samoupravljanja, neposredne socijalističke demokratije i politike ravnopravnosti u međunacionalnim odnosima. Karakteristika njihove akcije je na idejnom planu nihilizam poricanje, obezvređivanje i omalovažavanje svih vrednosti i rezultata socijalističkog razvoja, celokupnog napretka društva. Na političkom planu to je destrukcija . Zajednička je težnja svih ovih grupacija da se prikaže nesposobnost našeg samoupravnog sistema da uspešno rešava društvena pitanja. Isto tako, one pokušavaju da prikažu da socijalističko samoupravljanje vodi dezintegraciji društva i tu se hvataju za svaki vid nejedinstva u političkoj strukturi. Ove struje jedinstvene su u prikazivanju da naša politika ravnopravnosti razjedinjuje narode, a faktički same računaju na to da će svojim hegemonističkim ili separatističkim delovanjem dovesti do stvarnog razdora i razjedinjavanja naših naroda. Svuda gde je Savez komunista stupio u otvorenu i odlučnu političku akciju, politički protivnici su bili relativno brzo razobličeni i izolovani, a njihovo delovanje paralisano . Tamo gde Savez komunista nije jasno obeležio demarkacione linije i utvrdio znake političkog raspoznavanja, tamo gde izostaje otvorena idejno-politička akcija, priličan broj dobronamernih radnih ljudi, iskreno opredeljenih za socijalizam , čak i u redovima Saveza komunista , katkad ne razlikuje političko delovanje i parole protivničkih snaga od demokratskog raspravljanja na samoupravno-socijalističkoj osnovi. Daleko smo odmakli na putu ka slobodnom demokratskom i otvorenom socijalističkom društvu. Utoliko je neophodnije da precizno i jasno kažemo za kakvu se to slobodu Savez komunista bori. Sloboda i demokratija za koje se zalaže Savez komunista osmišljeni su i određeni borbom za društveno i ekonomsko oslobađanje radničke klase u cilju da radni čovek, slobodan i udružen, postane gospodar uslova i rezultata svoga rada, direktan i odgovoran subjekt društvenih odluka i stvaranja socijalističkih odnosa. Ako govorimo o nedovoljno razvijenoj demokratiji u ovom momentu , onda se to pre svega odnosi na još nedovoljno razvijen neposredan uticaj radnog čoveka na politiku i odlučivanje o društvenim poslovima. U inte25

resu i u ime tako shvaćene neposredne socijalističke demokratije, Savez komunista se mora odlučno suprotstavljati lažnoj demokratskoj frazi političkih klika iza koje se krije težnja za razgrađivanjem samoupravnih odnosa i demokratskih institucija, za osvajanjem pozicija u vlasti i drugim oblicima društvenog života, za političkim monopolom. X

Iz svega rečenog proističe da je sada centralno pitanje sam Savez komunista, njegova sposobnost i spremnost za akciju, njegov dalji razvoj i preobražavanje na osnovu idejno-političke platforme koju je utvrdio Deveti kongres. U reformisanju Saveza komunista u toku poslednje dve-tri godine dominirala su sledeća pitanja : položaj Saveza u društvu, temeljna promena organizacoine strukture, oblika organizovanja i načina delovanja; kadrovska obnova sastava vodećih organa ; menjanje socijalne i starosne strukture našeg Saveza i razrada idejno-političke platforme za delovanje u svim oblastima društvenog života. U tom pogledu već imamo značajna ostvarenja. Sada stupaju u prvi plan zadaci na području ideološkog rada i političke borbe. Samo neprestanim teorijskim, idejnim i političkim stvaralaštvom može se razvijati i obogaćivati sadržina socijalizma i proširivati socijalistička demokratja u svim odnosima, a time izbeći opasnost od stagnacije, inercija i konzerviranja postojećeg stanja, načina mišljenja i pogleda. Društvu je sada potreban teorijski i ideološki veoma plodotvoran i dinamičan, idejno mnogo jedinstveniji i politički borbeniji Savez komunista koji će odlučno pokrenuti i ujediniti čitav samoupravni pokret, uneti punu jasnoću u ovako složena kretanja i odnose i usmeriti svu revolucionarnu energiju na dalji razvoj proizvodnih snaga i samoupravno-socijalističkih društvanih odnosa. To pretpostavlja jasno i odlučno razgraničavanje sa svim idejnim strujama i političkim tendencijama koje su suprotne idejno-političkoj platformi Saveza komunista. Neće se preterati ako se kaže da je sada osnovna slabost Saveza komunista u njegovoj idejnoj heterogenosti, u koegzistenciji najrazličitijih shvatanja i tendencija od doslednih pobornika za samoupravljanje i reformu do okorelih konzervativaca i kvaziliberala. S tom slabošću povezana je i druga - postojanje 26

priličnog broja pasivnih, a među njima kolebljivih članova SK koji se mire sa svakojakim, pa i tuđim shvatanjima i političkim postupcima. Najrevolucionarniji delovi Saveza komunista već se nalaze u akciji oko sprovođenja kongresnih odluka. Mi moramo izvršiti idejno i političko izjašnjavanje i proveravanje sveg članstva i organizacija u konkretnoj akciji za kongresnu politiku . Sada Savez komunista ima nova , idejno homogenija rukovodstva u centru i republikama, koja su već odlučno ušla u akciju na liniji Devetog kongresa. To važi i za najveći broj, opštinskih konferencija i komiteta, za mnoge organizacije SK, naročito u proizvodnim radnim organizacijama, tamo gde je i samoupravljanje uhvatilo najdublje korene. Sve više se ustaljuje praksa — · koju valja dalje razvijati - da se demokratskim putem, u svakoj novoj situaciji, uspostavlja i izgrađuje jedinstvo u pogledima i političkoj akciji. Nastavljajući aktivnost na obnavljanju svog sastava pre svega proizvođačima, mladim ljudima i intelektualnim stvaraocima koji su se osvedočili kao pobornici socijalističkog samoupravljanja, sve organizacije Saveza komunista dužne su da razvijaju intenzivan ideološko-vaspitni rad sa čitavim članstvom, a posebno sa novoprimljenim članovima. Ako taj rad bude sadržajan, stvaralački i povezan sa razvijanjem idejno-političke borbe, veoma brzo će se proišriti krug smelih, sposobnih i samostalnih revolucionarnih boraca. Ovakav zaokret ka idejnom radu i političkoj borbi zahteva razmah teorijskog stvaralaštva i znatno veće podsticaje, podršku i organizovanje naučnog istraživanja društvenih kretanja. U svim organizacijama i na svim nivoima Saveza komunista treba da ojača sva sredstva svog uticaja i delovanja : da u većoj meri koristi štampu, radio i televiziju , da razvija izdavačku delatnost; da poveća angažovanost komunista u publicistici; da razvija odgovarajući sistem informisanja i političke propagande ; da organizuje i razvije centre i oblike ideološkog i političkog osposobljavanja svojih kadrova i članstva. To zahteva da vodeći organi Saveza komunista i njihovi članovi ostvaruju što življu, neposrednu povezanost sa masama, da u potpunosti izađu iz kabinetsko-forumskog rada na otvoren politički teren. Ofanzivnim nastupom , naročito svojih najprogresivnijih i najborbenijih delova, Savez komunista doživljavaće novi talas svog suštinskog preobražavanja, menjaće svoju strukturu

27

27

i poboljšavati svoju idejnu fizionomiju, biće sposoban da stalno drži i razvija inicijativu , da ujedinjuje, usmerava radne ljude u njihovoj samoupravnoj društvenoj akciji koja vodi daljem razvoju našeg socijalističkog samoupravnog društva.

28

Tekuća i

politička

neposredni

kretanja

zadaci

SKJ

(TEZE ZA DISKUSIJU)

SADAŠNJU političku situaciju karakteriše dalje konsolidovanje samoupravljačkih socijalističkih snaga i stabilizovanje političkih odnosa u našoj zajednici. U protekloj godini, uprkos složenijim uslovima, ulagani su stvaralački napori na obezbeđivanju neophodnih uslova za dalje uspešno ostvarivanje društvene i privredne reforme, puniju afirmaciju samoupravljanja i ravnopravnih međunacionalnih odnosa . Smernicama je pokrenuta društvena akcija u borbi protiv raznih društvenih deformacija. Široko je razmotrena i usvojena jedinstvena koncepcija opštenarodne odbrane koju su radni ljudi svesrdno prihvatili, pristupajući njenom realizovanju . Savez komunista inicirao je javnu raspravu o pojedinim krupnim pitanjima daljeg razvitka, koja su tražila potpunije sagledavanje i razjašnjavanje, čime su u znatnoj meri prevaziđene pojave jednostranih gledanje.. Savez komunista, u ovom periodu , počinje i sam da odlučnije rešava pitanja bitna za njegovo dalje preobražavanje . Izvršene su veoma krupne promene u strukturi Saveza komu29

nista: sada ima 281 hiljada članova ispod 27 godina (24 odsto od ukupnog broja članova). U Savez komunista primljeno je i veoma mnogo radnika i tako zaustavljena tendencija smanjivanja procenta radnika u organizaciji (60 odsto članstva predstavljaju oni koji su, na ovaj ili onaj način, u neposrednoj proizvodnji) . Izvršena je značajna kadrovska obnova u rukovodstvima Saveza komunista, predstavničkim i drugim telima. Savez komunista inicira i prihvata težnje mladih za aktivnijim i odgovornijim učešćem u društveno-političkom životu itd. Ovi rezultati utoliko su značajniji što su postignuti u fazi kada je bilo nužno da se svesne socijalističke snage istodobno uhvate u koštac i sa nekim ozbiljnim smetnjama u razvitku našeg samoupravnog socijalističkog društva (teškoće u privrednom rázvoju, agresivniji nastup antisamoupravnih snaga i nacionalističkih elemenata, pojačani spoljni pritisci) . Republički kongresi i Deveti kongres SKJ sintetizuju sve ove napore i aktivnosti, izražavajući visok stepen svesti radničke klase i radnih ljudi i jedinstva u osnovnim pitanjima: ostvarivanju društvene i privredne reforme, razvijanju samoupravljanja i raspodele prema rezultatima rada, bržem razvoju nedovoljno razvijenih republika i krajeva, međunacionalnim odnosima, pravcima daljeg reorganizovanja samog Saveza komunista. Odlučno i stvaralačko suočavanje sa novim problemima i ozbiljnim preprekama u razvitku , kao i sve jedinstvenija idejno-politička akcija da se oni rešavaju i prepreke savlađuju, doprineli su većem optimizmu i uverenju radnih ljudi da su stvorene značajne pretpostavke za nove uspehe i dostignuća u našem kretanju napred. Taj optimizam će jačati i postajati faktor bržeg razvitka u onoj meri u kojoj Savez komunista bude i dalje odlučan inicijator društvenih akcija za dosledno sprovođenje odluka Kongresa. < Rezultati privredne aktivnosti u 1968. i u prvim mesecima ove godine značajan porast proizvodnje, prometa i pojedinih oblika potrošnje, povećanje izvoza, zaposlenosti i standarda, smanjivanje zaliha i dr. predstavljaju važan činilac tog optimizma. Porast ličnih dohodaka u privredi, posebno radnika sa niskim primanjima i nešto povoljnije rešavanje njihovih stambenih problema, mere ka preovladavanju nekih ekscesa u raspodeli, takođe su povoljno uticali na političko raspoloženje nekih delova radničke klase. Analize 30

pokazuju da u poslednjoj godini vidljivije raste standard stanovništva. Potrošnja trajnih dobara precizno pokazuje da se radi o kretanju ka višem standardu koje je inicirano merama privredne reforme. Došlo je do promena u poslovanju radnih organizacija, većeg prilagođavanja proizvodnje zahtevima tržišta, do rasta produktivnosti rada, ekonomičnosti i rentabilnosti. Time je u osnovi prevaziđena stagnacija privrednih kretanja iz 1967. i početka 1968. godine, uz istovremeno dublje strukturno prilagođavanje privrede zahtevima reforme. - Sadašnjem stanju međunacionalnih odnosa osnovni pečat daju značajna dostignuća u razvijanju njihove socijalističke sadržine koja su postignuta upravo u prethodnom periodu. U politički sistem i u naše federativno uređenje ugrađen je niz novih elemenata koji, zajedno sa smanjivanjem ekonomskih ingerencija savezne države i razvojem odnosa u bazi u smislu jačanja uticaja proizvođača na raspodelu viška rada ―― bitno ograničavaju tendencije za dominacijom i mogućnost da se nameće volja ili određena rešenja bilo kom narodu ili narodnosti. Razvija se sistem odnosa koji garantuje veću samostalnost u određivanju svoga stava prema svakom važnijem pitanju , ali time i veću odgovornost za stanje odnosa sa drugima i za razvoj celine zajednice ; sistem koji, prema tome, upućuje na maksimalno razumevanje situacija, prirodnih težnji i teškoća drugih. U tom kontekstu , sem ostalog, dosta je učinjeno da se nađu odgovarajuća rešenja za tzv. »državni kapital « , da se preciznije ustavno-pravno regulišu načela o ravnopravnosti jezika, posebno ravnopravnog položaja jezika narodnosti u društveno-političkim zajednicama u kojima narodnosti žive itd. U tokove borbe za viši nivo međunacionalne ravnoprav-

nosti nastojale su da se upletu snage koje su želele da ometu ili uspore takav razvitak, pokušavajući da razbuktaju duh netrpeljivosti i da podstaknu sile razjedinjavanja. Ove tendencije su energično savladivane. U direktnom sukobu sa njima rasla je svest da to zahtevaju najdublji interesi razvoja svake nacije i narodnosti, a isto tako i potrebe jačanja sposobnosti njihove zajednice da se efikasno, odupre svakom mogućem pritisku spolja. Takođe, rad Devetog kongresa i odluka o organizaciji rukovodstva SKJ, učvrstili su uverenje da postoji rešenost da se na novoj osnovi uz poštovanje nužno pojačane uloge društvene baze i samostalnih funkcija 31

ostvari što veća republika i njihovih političkih organa u federaciji. ija rukovođenja političkog homogenizac --- Ovogodišnji izbori predstavljaju podršku biračkog tela samoupravnom kursu socijalističkog razvitka, privrednoj i društvenoj reformi i odlukama Devetog kongresa SKJ. U izborima je izražena široka demokratizacija i slobodno manifestovana volja birača. Socijalistički savez, Savez komunista, omladina i ostale socijalističke snage, bile su spremnije i sposobnije da se u otvorenoj demokratskoj političkoj borbi izbore za progresivne stavove i izborne programe. Ostvaren je veći stepen organizovanosti i uticaja svesnih snaga u isticanju i utvrđivanju kandidata. U tome su bile posebno omladinske, radne aktivnije šire društvene snage i privredne organizacije itd . U skupštine, naročito opštinske, izabran je veliki broj onih koji do sada nisu birani a afirmisali su se radom u samoupravnoj praksi. Takođe je povoljkvalifikaciona struktura izabranih odbornika i poslanija nika. Karakteristika ovogodišnjih izbora, svakako je i pojačan interes biračkog tela za izbor odbornika opštinskih skupština. U velikoj meri je ostvarena usvojena kadrovska politika u društvu , mada struktura predstavničkih tela ne zadovoljava u potpunosti, prvenstveno zbog nedovoljnog učešća neposrednih

proizvođača , žena i omladine . U pojedinim sredinama došla je do izražaja grupaška i korteška borba za vlast, koju su koristile protivničke, antidemokratske snage i koja je paralisala politički život u nekim opštinama. Ove pojave i tendencije neophodno je potpunije analizirati. Građani , naročito radnici i omladina , pokazali su visoku svest , jedinstvo i rešenost da ostvaruju usvojenu koncepciju opštenarodne odbrane i spremnost da svim sredstvima brane samoupravni socijalizam i tekovine revolucije. Međutim , rad na organizacionim , materijalnim i drugim pripremama zá odbranu zemlje nije dovoljno intenzivan i adekvatan opštem raspoloženju radnih ljudi i građana. Nužne su konkretne mere samoupravnih organa, društveno-političkih zajednica i poltičkih organizacija da se usvojena politika opštenarodne odbrane dosledno i efikasno ostvaruje . n ww Nesumnjiv je veoma pozitiva uticaj naše spoljnopolitičke orijentacije na stabilnost političkih odnosa, na dublju

32

homogenizaciju društva i odlučnost u odbrani našeg samoupravnog socijalističkog razvitka . U ostvarivanju samostalnog političkog kursa, politike mira, nezavisnosti i ravnopravne saradnje u međunarodnim odnosima, posebno je značajna naša aktivnost na jačanju saradnje i bezbednosti u Evropi, naše akcije na afirmisanju politike nesvrstanih, na povezivanju sa progresivnim partijama i dr. Neophodno je stalno obogaćivati naše pozitivne inicijative na međunarodnom planu ; afirmisati i širiti saradnju zemalja zainteresovanih za realizaciju principa u međunarodnim odnosima za koje se zalaže politika nesvrstavanja. Istovremeno, jačanje društveno-ekonomskih činilaca stabilizacije u zemlji, od prvenstvene je važnosti za položaj Jugoslavije u svetu, za odbranu njene nezavisnosti i našeg samoupravnog socijalizma. Uzajamne uticaje između naše unutrašnje i spoljne politike trebalo bi temeljnije pratiti, s obzirom na složenost kretanja i sukoba u ovoj fazi razvoja međunarodnih odnosa. II

Oživljavanje privredne aktivnosti, od sredine 1968. godine dinamičan rast proizvodnje i razmene sa inostranstvom i značajan porast životnog standarda - praćeno je i tendencijama porasta cena i troškova poslovanja, povećanja svih oblika potrošnje iznad predviđenih i realnih okvira , porasta deficita u robnoj razmeni sa inostranstvom i pogoršanja likvidnosti u privredi. Ovakva kretanja, u uslovima još uvek neadekvatne pozicije privrede u raspodeli ostvarenih sredstava, nedostatka dugoročnije razvojne politike i potpunijih rešenja nekih pitanja privrednog sistema, nepovoljno i diferencirano se odražavaju na raspoloženje radničke klase i ostalih radnih ljudi. U ostvarivanju ekonomske politike preduzimane su, poslednjih meseci, mere radi očuvanja dinamičnog rasta proizvodnje u uslovima stabilnosti. U toku je razmatranje i drugih mera koje će se postepeno preduzimati. Savez komunista odlučno podržava aktivnost na ostvarivanju osnovnog cilja ekonomske politike - bržeg razvoja proizvodnje i izvoza u stabilnim uslovima. U tom pravcu podržava mere koje treba neposredno preduzimati. Takođe i dalju dogradnju pojedinih

33

elemenata sistema kojim bi se na trajnijoj osnovi obezbeđivala stabilnost privrednih kretanja. Pored pozitivnih nastojanja da se , u skladu sa intencijama reforme i zauzetim političkim stavovima, izmenama u uslovima privređivanja ostvare ujednačeniji uslovi rada i sticanja dohotka i stvore dalje pretpostavke za afirmaciju principa dohotka i raspodele prema rezultatima rada, prisutna su i izvesna shvatanja i težnje za uravnilovkom, za izjednačavanje rezultata rada i pritisci za održavanje svake på i neracionalne proizvodnje . Ovakvim shvatanjima Savez komunista se mora još energičnije suprotstaviti . - Politička neraspoloženja, obustave rada i dr, koncentrišu se u privrednim organizacijama koje loše posluju i koje nemaju jasnu perspektivu svoga razvoja.

Teškoće u poslovanju nekih grana privrede (naročito tekstilne industrije, uglja, duvana i drvne industrije) nisu samo rezultat nedograđenosti privrednog sistema, već i prvenstveno objektivnog položaja određene proizvodnje, kretanja i tendencija na svetskom tržištu i dr. Neophodno je da se sa gledišta dugoročnije perspektive razvoja privrede i pojedine proizvodnje , sagledaju problemi ponovnog zapošljavanja ljudi koje oslobađaju procesi modernizacije i na principu solidarnosti radničke klase i radnih ljudi rešavati njihove probleme. U razvoju proizvodnje i odnosa na tržištu nužno dolazi do teškoća u poslovanju pojedinih organizacija, pa i nemogućnosti da dalje posluju uz istovremeno razvijanje nove proizvodnje i formiranje novih organizacija. Probleme ovih preduzeća neophodno je sagledati kako sa ekonomskog tako i sa društvenog stanovišta. Predlozi u pretkongresnoj diskusiji i stavovi Devetog kongresa sa osnovnim pravcima rešavanja problema društvene sigurnosti radnih ljudi, osnova su za neposrednu aktivnost radnih ljudi i drugih socijalističkih snaga. Izvesna rešenja koja se u tom pravcu u praksi realizuju , nailaze na punu podršku i ohrabrenje radnih ljudi. - Kao rezultat dinamičnog rasta proizvodnje i preduzetih mera, u protekloj godini došlo je do zaustavljanja tendencija stagnacije zapošljavanja i značajnog porasta zaposlenosti. Međutim, nezaposlenost je i dalje jedan od ozbiljnih ekonomskih i političkih problema. Do toga dolazi, prvenstveno, usled daljeg priliva radne snage sa sela i zbog viškova radnika u

34

radnim organizacijama. Problem je naročito složen i s obzirom na neophodnost brzih promena u kvalifikacionoj strukturi zaposlenih i zbog otežanog zapošljavanja u nedovoljno razvijenim područjima . To zahteva da se njemu pristupa diferencirano i da se isto tako primenjuju i različite mere u njegovom rešavanju. Uz neophodnu i pojačanu aktivnost na rešavanju aktuelnih i dugoročnijih zadataka zapošljavanja , Savez komunista i druge društveno-političke organizacije moraju efikasnije delovati na identifikovanju i suzbijanju negativnih shvatanja i tendencija koje teškoće u zapošljavanju nastoje da prikažu kao stvar neefikasnosti samoupravnog sistema. Povoljni uslovi privređivanja u poljoprivredi na početku ostvarivanja reforme, veoma su se pozitivno odrazili na političku situaciju na selu. Međutim, usled narušavanja uslova privređivanja u poljoprivredi, od polovine 1967. godine, dolazi do snažnih previranja u društveno-političkim odnosima na selu. Sadašnji položaj poljoprivrede, teškoće koje iz toga proizilaze, utiču na slabljenje interesa za unapređenje poljoprivrede i za razvoj kooperacije. To izaziva politička neraspoloženja, rađa razne dileme i kolebanja kod individualnih poljoprivrednika . Problemi razvoja poljoprivredne proizvodnje, ekonomska diferencijacija seljaštva i zaustavljanje transfera agrarnog stanovništva, u političkom životu sela izražava se kao komplikovan socijalno-politički problem. Ovakva društveno-ekonomska kretanja povoljno su tlo za demagogiju, korteštvo i politikanstvo, a u nekim sredinama i za pojavu tendencija političkog organizovanja seljaka mimo postojećih organizacija. Deveti kongres SKJ utvrdio je zadatak da se na jednoj od sledećih konferencija SKJ razmotri agrarna politika Saveza komunista i unapređivanje idejno-političkog delovanja komunista na selu. C Nedostatak suptilnijih analiza nekih bitnih društvenih problema i nedovoljna aktivnost na objašnjavanju prisutnih fenomena u našoj socijalističkoj izgradnji i otvorenom i jasnom razgraničavanju sa svim antisamoupravnim i antisocijalističkim shvatanjima, pojavama i tendencijama, imali su za posledicu i pogrešno orijentisanje jednog broja, inače dobronamernih ljudi, koji su uporedo sa prihvatanjem samoupravljanja i reforme bili za takva rešenja konkretnih

35

pitanja koja su u suštini na antireformskim i antisamoupravnim pozicijama.

Komunisti , zajedno sa drugim progresivnim snagama našeg društva, u borbi za prevazilaženje teškoća , otklanjanje slabosti i grešaka i za efikasno rešavanje otvorenih pitanja, moraju se u većoj meri založiti za to da se razgraniče trajni uzroci političkih kretanja od privremenih, sporadičnih pojava, i okrenuti se protiv onih koji pokušavaju da zloupotrebljavaju objektivne teškoće našeg razvoja i atakuju na osnovne pozicije socijalističkog sistema. Zadatak je komunista da sopstvenim naporima, u okviru postojećih rešenja u sistemu, doprinose jačanju kvalitetnih promena u poslovanju radnih organizacija, racionalnijem i ekonomičnijem privređivanju i da pokreću inicijative i zalažu se za dalju dogradnju sistema i njegovu veću efikasnost. III

Intenzivirana je aktivnost antisocijalističkih snaga (ostaci otvorenog klasnog neprijatelja, staljinističko- informbirovski elementi i birokratska opozicija, sitnoburžoaski pseudoliberalizam, reakcionarni deo klera, nacionalističke grupe i dr), menjaju se načini njihove delatnosti i javljaju novi nosioci antidemokratskih aktivnosti. Neprijatelj se usmerava na slabo razvijene kolektive , na manje produktivnu privredu, na nerazvijene opštine, svuda gde se pojavljuju ekonomske teškoće i gde pojedini društveni slojevi ne vide jasniju perspektivu. Tu, obično, antisamoupravne snage dobijaju širi menevarski prostor, što stvara utisak da je njihova snaga veća nego što ona stvarno jeste. Protivnici samoupravljanja nastoje da zadobiju pozicije u samoupravnim i drugim organima, u redakcijama listova, u stručnim udruženjima, izdavačkim kućama itd. Pojedinci i grupe iz nekih sredina, međusobno se politički povezuju sa ciljem da i pojedine od ovih institucija angažuju na svojoj platformi (neke novije drame, izvesni filmovi, neki napisi u pojedinim listovima) . Jedan od najvažnijih ciljeva takvog angažovanja je da se obezvrede tekovine socijalističke revolucije, borbe sa Kominformom i sve revolucionarno što su stvorili radni ljudi i narodi naše zemlje s komunistima u svojim prvim redovima. 36

Neuralgične tačke u našem razvoju pokušava da koristi i reakcionarni deo klera u težnji da se nametne kao politički predstavnik nacije , ili nekih njenih » ugroženih« delova ili interesa. U tom smislu on se povezuje naročito sa onim delovima političke emigracije koja istupa sa novim metodima i oblicima delovanja u cilju restauriranja starog društva. Objekt napada neprijatelja jeste samoupravni socijalizam. Samoupravljanje se optužuje za ekonomske teškoće i za sve slabosti, pre svega u oblasti socijalne politike i socijalne sigurnosti, za nezaposlenost, za pojave dezintegracije i nacionalizma, za tobožnje dovođenje zemlje u zavisnost od inostranog kapitala itd. Koriste se i zaoštravaju protivrečnosti, preuveličavaju konfliktne situacije, izaziva nezadovoljstvo , a sve je usmereno na diskreditovanje osnova samoupravnog socijalističkog sistema. U nastojanjima da se kompromituje samoupravljanje, ne biraju se sredstva. Pojačano delovanje neprijateljskih elemenata ispoljava se, prvenstveno, na onim područjima života gde su socijalističke snage društva bile dosta pasivne, gde nisu davale odgovore na probleme razvitka, ili gde ih nisu mogli dati iz objektivnih razloga. Sada , kada je Deveti kongres SKJ jasno ukazao na rešenja nekih otvorenih pitanja, ovi elementi nastoje da potcene i ignorišu rezultate Kongresa. Ipak, nijedna od neprijateljskih struja i grupa ne usuđuje se da otvoreno istupi sa svojim stvarnim stavovima i ciljevima. Sadašnji stepen demokratizacije društvenih odnosa primorava političkog neprijatelja da sve manje nastupa protiv samoupravljanja otvoreno i da se zaklanja demagoškim parolama. Stalna aktivnost Saveza komunista bitan je uslov za suzbijanje neprijateljske delatnosti i povezivanja različitih struja na zajedničkoj , antisocijalističkoj platformi. Etatističko-birokratske, antikomunističke i druge konzervativne snage, realizaciju svojih koncepata vezuju za podršku snaga van zemlje. Snažan pritisak blokovskih sistema na našu zemlju pokušava da se koristi i za stvaranje i jačanje idejnih i političkih agentura koje deluju na raznim tačkama društveno-političkog života. Postoji izvesno sustezanje pred aktivnošću ovih antisamoupravnih i neprijateljskih snaga koje seju pseudoradikalne parole i često se veoma drsko ponašaju u političkom životu. Uporedo sa borbom za konkretno realizovanje zadataka socijalističke izgradnje i razvoja samoupravnih društvenih

37

odnosa, za otklanjanje uzroka društvenih konflikata - neophodan je ofanzivniji odnos komunista prema neprijateljskoj delatnosti . Sve to zahteva da se Savez komunista u idejnoj i političkoj akciji jasnije i određenije postavi prema raznim tuđim shvatanjima, orijentacijama i delovanjima; da se razvija politička i idejna izoštrenost komunista i ostalih progresivnih snaga u smislu boljeg poznavanja stvarnih uzroka nesamoupravnih shvatanja i prakse; da se prave jasne razlike između neprijateljske propagande i najrazličitijih idejnih nerazumevanja ; da se razvije šira društvena akcija u cilju onemogućavanja neprijateljskog delovanja. U okviru napora svesnih socijalističkih snaga društva, neophodno je takođe preduzimati i sve potrebne mere radi osposobljavanja organa vlasti za efikasno delovanje. IV

Nacionalističke tendencije su se otvorenije manifestovale upravo u fazi kada je borba za samoupravljački socijalizam i dalji razvoj nacionalne ravnopravnosti uzela još dosledniji kurs i kada su teškoće i suprotnosti u društvu (sem ostalog, i usled zastoja u privrednim kretanjima) poprimile oštriji vid. Postajalo je sve jasnije da društveni preobražaji, za koje se bori Savez komunista, u perspektivi dovode u pitanje svaki monopol, sve vidove podređivanja i sve društvene prednosti, koje nisu zasnovane na radu, i to je bio jedan od osnovnih razloga da sa nacionalističkom ideologijom počnu špekulisati sve grupacije i snage čiji su interesi ugroženi ovakvim smerom socijalističkog razvitka. Nacionalističkim parolama oglasile su se grupe koje više manje otvoreno zastupaju razne birokratsko-etatističke ili » liberalne« orijentacije , kao i pobornici zadržavanja nekih monopolističkih pozicija u privredi, privilegija u društvu, konzerviranja odnosa u nekim institucijama. Iznenadnu » zabrinutost« za interese nacije ispoljile su sredine koje ne prihvataju promene, koje ne žele da uđu u bitku za moderniju proizvodnju i višu produktivnost i koje su se pokazale nesposobne da se uključe u tokove reforme. Neprijateljske snage nastojale su da za svoje antisamoupravne ciljeve raspiruju nacionalističku netrpeljivost na područjima i u segmentima društva koji su privremeno zapadali u teškoće, gde su i inače antagonizmi veći i gde je ranije dolazilo do narušavanja ravnopravnosti.

38

Vidljivi su, takođe, pokušaji da gotovo svaki krupniji ekonomski, socijalni ili kulturni problem, kao i specifične teškoće i potrebe određene ekonomsko-socijalne strukture i nacionalne sredine, dobiju uprošćenu i iskrivljenu nacionalističku interpretaciju. U pojedinim sredinama govori se o ekonomskim osnovama nacionalne ravnopravnosti, ali tako i samo zato da bi se optuživali drugi ili društvo u celini za tobožnju ravnodušnost prema problemima razvoja nedovoljno razvijenih. Ova tema • ekonomskim osnovama nacionalne ravnopravnosti , inače aktuelna, nastoji se koristiti i u drugim sredinama sa sličnim namerama ―― da se optuže nerazvijena područja i federacija za nekontrolisano prelivanje sredstava razvijenijih regiona, itd. Javljaju se pokušaji nacionalističke zloupotrebe jezičkih pitanja, nacionalnog kulturnog nasleđa i sl. Proizlazi da je svako oštećen« i »ugrožen« od strane drugih. Ova licemerna »zabrinutost« za nacionalne interese naših naroda i narodnosti, ti pokušaji da se razne birokratske i druge antisamoupravne snage legitimišu kao pobornici tih interesa, označavaju samo nov vid podrivačke delatnosti poznatih protivnika samoupravnog socijalističkog razvitka naše zajednice. Samoupravni razvitak, koji sve više oslobađa društvenu inicijativu radnih ljudi, postepeno razotkriva svako obmanjivanje i baca sve snažnije svetlo na stvarne društvene ciljeve određenih snaga koje pokušavaju da se prikriju iza raznih parola. Napori komunista i drugih progresivnih ljudi da se u demokratskoj raspravi o aktuelnim pitanjima razvoja odnosa u našoj zajednici prevladava jednostranost i parcijalno gledanje na stvari, spremnost da se i dalje čine napori kako bi se uklanjala ili neutralistala žarišta eventualnih nesporazuma svakako su znatno doprineli da se ograniči prostor raznim špekulacijama ove vrste. Samoupravne snage odlučnije reaguju na konkretna ispoljavanja i manevre birokratsko-nacionalističkih grupa u sopstvenoj sredini. Razvijajući velike tekovine svoje borbe za stvarnu ravnopravnost i jedinstvo naših naroda i narodnosti, za socijalistički demokratizam, Savez komunista i radni ljudi neće dozvoliti da se ove tekovine koriste za razbijačku delatnost usmerenu upravo na ugrožavanje tih tekovina. 39

Ostvarivanje zadataka privredne i društvene reforme u celini jasnije je razotkrilo stvarno političko i idejno stanje na našim univerzitetima . Republički kongresi SK i Deveti kongres SKJ, dali su platformu za reformu univerziteta, koju tek treba dublje i konkretnije razraditi. Reforma, naročito na nekim fakultetima već hvata korena, ali je malo praktičnih koraka. Zatečene privilegovane i monopolske pozicije pojedinaca morale su da se postepeno ruše. Sudari između njihovih nosilaca i samoupravljačkih demokratskih snaga bili su neminovni. Sa sve intenzivnijim angažovanjem širokih društvenih snaga na programskoj osnovi Saveza komunista i u skladu s praktičnim akcijama organizovanih socijalističkih snaga, istovremeno su se neposredno politički aktivirale i razne ekstremne grupe i struje, suprotne politici Saveza komunista našem samoupravnom razvitku . Cilj ovih grupa i struja je da se, raznim pritiscima, demagogijom i anarhističkim i drugim metodama, obezvredi i kompromituje naš kurs samoupravne socijalističke demokratizacije društva i u krajnjoj liniji promeni politički sistem. Savez komunista , posebno na nekim fakultetima, nije dovoljno učinio da se razne parole, demagoške i neprijateljske, politički sagledaju u svojoj suštini i oceni njihov realni politički smisao. U političkim manipulacijama sa delom studenata, obilno se koristi i činjenica da, naročito na nekim univerzitetima, još nije došlo do suštinskih promena u njihovom društvenom položaju i društvenim odnosima, da je visokoškolski sistem u celini dosta komplikovan i neekonomičan i sl. Različite su ocene stepena i karaktera politizacije studenata i nastavnika, nivoa razumevanja stvarnih problema naše socijalističke izgradnje, uzroka nihilističkog, politički neodgovornog i neobjektivnog odnosa pojedinih nastavnika i studenata prema pozitivnim rezultatima našeg društvenog razvitka i dr. U borbi za reformu i samoupravljanje na univerzitetima, neminovno dolazi do daljeg idejno -političkog diferenciranja. Diferencijacija u Savezu komunista na fakultetima tek je na početku . U sadašnjim raspravama o političkoj situaciji daju se ocene ali, uglavnom, bez konkretne identifikacije nosilaca i zastupnika pojedinih dogmatskih, anarhističkih i sličnih teza

40

i nedovoljno se razjašnjavaju idejne pozicije tzv. »kritičara. našeg političkog sistema, društvenih odnosa i ostvarenih rezultata. Pravac daljeg delovanja Saveza komunista mora biti u razvijanju idejno -političke borbe i u direktnom angažovanju komunista protiv liberalističkih fraza i lažnog avangardizma, protiv socijalne demagogije, koja se oslanja i nastoji da iskoristi pozitivna stremljenja omladine. Komunisti moraju istrajati na stanovištu da pozitivna opredeljenost i konkretna akcija omladine u borbi za samoupravni socijalizam ne može biti zamenjena demagoškim zahtevima za uravnilovkom i raznim egalitarskim shvatanjima. Svoju bitnu orijentaciju Savez komunista vidi u konkretnoj borbi za ostvarivanje zadataka reforme, za demokratizaciju društvenih odnosa na univerzitetu i u celom društvu, u neposrednom angažovanju omladine na daljem razvoju samoupravnih socijalističkih odnosa. Savez komunista na fakultetima mora na delu postati idejno-politički i praktični nosilac reforme, na idejno - političkim osnovama Devetog kongresa, uz potrebnu pomoć celog SK i drugih socijalističkih snaga, boreći se, istovremeno, protiv uopštenih rasprava o reformi univerziteta, koje ne mogu dati pozitivne rezultate. Sadašnji početni koraci u reformi, iako su znatne razlike među pojedinim univerzitetima i fakultetima, pretvoriće se u značajne reformske preobražaje ukoliko se bude više polazilo od konkretnih i realnih programa na pojedinim fakultetima i univerzitetima i ukoliko u te napore budu ravnopravno uključeni i studenti i nastavnici. Situaciju među različitim slojevima omladine karakteriše značajna idejna i politička aktivnost, podstaknuta Smernicama, Desetom sednicom CK SKJ, republičkim kongresima SK i Devetim kongresom SKJ. Osnovne društvene protivrečnosti i najvažniji problemi političkog i ekonomskog razvitka specifično se prelamaju i utiču na svest i karakter političkih pogleda raznih slojeva i grupacija omladine. Na to bitno utiče neuključenost školske, studentske i , naročito , seoske omladine u samoupravno odlučivanje. O svemu tome, a posebno o društveno -ekonomskom položaju pojedinih slojeva omladine i njenoj drutšveno-političkoj angažovanosti i zadacima SKJ, kompleksnije će raspravljati, prema odluci Kongresa, Konferencija SKJ.

41

Analiza tekućih političkih kretanja ukazuje na porast optimizma i spremnost komunista i svih radnih ljudi za akciju. Ta podrška još više obavezuje da se kongresni stavovi bez kolebanja ostvaruju. Za održavanje sadašnjeg ritma političkog života u zemlji i za njegovu dalju stabilizaciju, nije dovoljna samo inicijativa i akcija rukovodećih organa Saveza komunista. Neophodna je svestrana aktivnost organizacija i rukovodstava Saveza, efikasnije i samostalnije delovanje komunista i ostalih organizovanih svesnih snaga u samoupravnim organima, predstavničkim telima i društveno-političkim organizacijama, kako bi se dosledno ostvarivale odluke Devetog kongresa SKJ. 1 Izvršni biro i komisije Predsedništva, u skladu sa ocenama i stavovima ove sednice, utvrdiće zadatke svoje neposredne aktivnosti.

42

Diskusija

1

Srećko BIJELIĆ:

JAVNO I OTVORENO U BORBU ZA STAVOVE DEVETOG KONGRESA

IAKO JE na početku rekao da se ne bi o reformi i privrednim pitanjima posebno raspravljalo, drug Mijalko Todorović, ipak, nije mogao izbjeći da se u nekoliko navrata ne osvrne i na to pitanje. Pošao bih od one teze koja otprilike kaže da je neophodno dalje širiti materijalnu osnovu samoupravljanja. To je jedna od fundamentalnih teza Devetog kongresa i naših ranijih odluka, i jedna od osnovnih stvari Smjernica. Mislim da bi, u tom pogledu bilo vrijedno da malo temeljitije i brže sagledamo što se desilo i što se dešava poslije Kongresa upravo na toj liniji. Jer, moram da kažem - pripremajući se za ovu sjednicu zapazio sam da stvari ne stoje najbolje. U ovom trendu od prošle godine u pogledu angažovanja sredstava iz privrede -- ne mislim samo na društveno-političke zajednice, koje takođe ne zaostaju prednjače i dalje banke, vanjska trgovina, osiguravajući zavodi, komore, udruženja. Bilo bi vrijedno s obzirom na to da se jedan od prvih stavova i zaključaka Kongresa, Skupština i Izvršno vijeće budu na tom kursu konsekventniji . 43

U preduzećima su radnici i stručnjaci podržali odluke Kongresa, spremni da od saveznih i republičkih organa ne traže da im riješe onaj dio problema koji sami mogu riješiti, kao što je preorijentacija i sniženje troškova proizvodnje, izrada proizvodnih programa, poslovno povezivanje i čitav niz . drugih stvari, na kojima je, slobodan sam da kažem, najveći dio privrede spreman da se konsekventno i dosljedno bori. Ali, oni kažu : predlažemo i tražimo - sa tim se i ja slažem da se taj princip konsekventno poštuje i na drugim mjestima. Rekao bih da ovakva neželjena kretanja u ukupnoj društvenoj raspodjeli faktički jačaju one pojedince i grupice koji u osnovi imaju etatistički i birokratski pristup razvoju u samim poduzećima. Ima pojedinaca koji smatraju da je izlaz iz izvesnih teškoća u našem razvitku u prosvećenom tehnokratizmu, gdje bi, kako reče Todorović, elita odlučivala u ime samoupravljanja i radničke klase. Sindikat je o tome raspravljao i povodom amandmana 15. u vezi sa diskusijom oko Ustava, koji je pošao od temeljne stvari da proširi mogućnost radnim organizacijama da se konstituiraju, organiziraju upravo na liniji samoupravljanja. Moram reći da ima pojedinaca koji pokušavaju razmišljati ne na tom kursu, nego upravo na liniji sužavanja samoupravljanja. I zato se vrlo strpljivo čekaju praktične akcije koje treba da preduzimaju društveno-političke zajednice. Slijedeća stvar, koju smatram izuzetno značajnom u ovom momentu, to je da je naša pažnja (ja ću se ovdje malo ograditi) suviše skoncentrirana na grupice, pojedince. Zato sam da o svemu razgovaramo, da analiziramo, ali mislim da je u duhu Devetog kongresa da pažnju okrenemo ka radničkoj klasi, omladini, inteligenciji, kulturnim radnicima, koji su u ogromnoj većini za samoupravni razvoj našeg društva. No, da mi se ne bi prigovorilo : a kako sad da se organiziramo protiv ovih pojedinaca i grupa? Treba da se idejno i javno sa njima obračunamo. U tom pogledu se slažem sa drugom Todorovićem. Međutim, moram da kažem da ne vidim ni u ovom referatu dovoljno konkretnosti, tako da na neki način treba čovjek da uzme križaljku , pa da sad rješava na koga se što odnosi . Ako se zalažemo za konkretizaciju, onda 44

bismo i mi, kao Predsedništvo Saveza komunista, morali zauzeti konkretniji stav prema nekim problemima. U protivnom, ako nećemo na takav način da razgovaramo, onda se u strukturi Saveza komunista takav metod spušta do opština. A mjesta gdje se najkonkretnije diskutira to su, što je već spomenuto - radne organizacije. Treće, ovde je pohvaljena uprava, u koju su počeli da se razvijaju samoupravni procesi, sa čim se slažem. Ali bih dodao da se ti procesi presporo razvijaju . Tu mislim i na gradsku upravu, jednim dijelom na republičku upravu i uveliko na saveznu upravu. O tome je bilo riječi u povodu programa kada je izabrano novo Savezno izvršno vijeće. Ali , drugovi, gotovo je nemoguće izbjeći razgovor o bilo kojem pitanju, a da se taj problem ne dotakne. I to u prvom redu ― da se presporo, i ponekad nestručno reagira, zatim da je uprava dobrim dijelom odvojena i od baze, a u izvjesnoj mjeri i od predstavničkih organa. Mislim da bi i sa idejne i političke tačke gledišta bilo izuzetno važno da upravu malo obnovimo șa stručnim i novim kadrovima koji su preživeli i u praksi se tukli za samoupravni razvoj našeg društva. U tom pogledu bilo bi jako korisno da uprava za neke poslove koje čini javno i politički bude odgovorna. Da neke probleme lociramo, da to ne bude odgovornost, recimo, cijeloga SIV-a ili Skupštine, ili nekog drugog političkog organa, nego da na određenim poslovima, konkretno za prijedloge, za rješenja, na primjer, odgovara Sekretarijat za spoljnu trgovinu, Sekretarijat za finansije i dr. Mi smo prošle godine u Smjernicama kritizirali kako imamo nerazvijen poreski sistem. Drugovi kažu : jeste , i mi mislimo da je nerazvijen . Pitamo se sada kako to ljudi, koji su 20 godina radili na izgradnji poreskog sistema sada i sami kritiziraju to što su radili ? Hoću da kažem da umjesto kritike učinimo pojedine upravne organe odgovornim i ovisnim od samoupravnog razvoja. Imate i takvih primjera da smo se Ustavom i zakonima obavezali da na određene prijedloge i sugestije odgovaramo u roku od jenog ili tri mjeseca. A u praksi ima pojedinih prijedloga koji stoje i više mjeseci, a neki po godinu dana, da se uopće ne odgovori na njih. Nije stvar u tome da se da pozitivan odgovor, već da se odgovori sa argumentima - da onaj koji predlaže nema pravo, ili ima pravo u cjelini , ili djelomično. Ta procedura presporo ide. 45

I na kraju ovdje bih izuzetno naglasio : mi se hvalimo da smo Savez komunista obnovili, što je činjenica, i moram kazati da u zadnje vrijeme taj trend istina, ne tako širok i masovan kao prošle godine i dalje postoji u radnim kolektivima i u jednom dijelu stručnih škola i na fakultetima. Mislim da bi bilo dobro da podstaknemo taj proces uključivanja u politički život 175 hiljada novoprimljenih, da podržimo njihovo ne samo teoretsko obrazovanje, što smatram izuzetno važnim, nego i praktično angažiranje u vrlo vrućim dnevnim problemima. Neophodna je kombinacija praktične političke akcije i teoretskog uzdizanja i obrazovanja, dizanja Saveza komunista na viši nivo, da se može uhvatiti u koštac sa vrlo složenim i otvorenim problemima. U tom pogledu Savez komunista će očigledno moći i dalje da vodi bitku na ovom marginalnom i generalnom kursu našeg razvoja. Predlažem i zalažem se da se sa tog strateškog pravca razvoja ne damo odvući na sporedna pitanja, koja ne potcenjujem , ali mislim da je linija razgraničenja -reforma, samoupravljanje i raspodjela. Potreban je javni politički dijalog o određenim problemima koji su prisutni.

I, da zaključim . Kada je riječ o onima koji su u sukobu sa Ustavom , sa našim zakonima, dužni smo da se ponašamo prema njima kao organizirano društvo i, u skladu sa zakonom i Ustavom da pred društvom, odgovaramo, neovisno da li su to pojedinci ili grupice. Ako tako ne budemo reagirali, doživljavaćemo kritiku i od radničke klase i od radnih ljudi, koji faktički daju bezrezervnu podršku našem osnovnom kursu.

Drug Todorović kaže da treba izići iz kabineta i ići u političku živu akciju. Sa tim se slažem. Ali i taj problem bih malo locirao . To smo opet ovako generalno kazali, jer je jedan dio partijskih organizacija, kao i dio partijskih rukovodilaca, vrlo aktivan i tako djeluje. Imao sam razgovor sa 200 sekretara radnih organizacija koji kažu da je drug Tito najaktivniji, najotvoreniji, najpoletniji i najbrži . A pitaju nas -šta je sa ostalim drugovima koji su u partijskom rukovodstvu, mogu li i oni da se malo javnije, otvorenije i borbenije tuku na liniji Devetog kongresa ? S obzirom na to da se o tome govori u referatu, mislim da se ta kritika djelomično odnosi i na nas, a ne samo na neke drugove koji nisu ovdje. 46

Veselin DURANOVIĆ: SPROVODENJEM KONGRESNIH ODLUKA JAČAMO POVJERENJE RADNIH LJUDI U SAVEZ KOMUNISTA

1

SMATRAM da i ocjena, data u tezama, a i u referatu druga Todorovića - o tome da je za sadašnju aktuelnu političku situaciju karakterističan , prije svega, proces konsolidacije sąmoupravnih socijalističkih snaga i stabilizacije političkih odnosa --- odgovara stvarnim društveno-ekonomskim i idejnim zbivanjima u zemlji i da je, u istini, glavna karakteristika političke situacije. Na te procese i takvu situaciju uticalo je, sigurno, više momenata. Među njima su najvažniji ekonomska situacija, zapravo, dinamiziranje privredne aktivnosti i izlazak , u znatnoj meri, iz jednog standardnog perioda industrijske proizvodnje. Drugo, to je sigurno punija integralnost samoupravljanja, pri čemu se, u prvom redu, ističe proces jačanja samoupravnog karaktera federacije i republika, kao i nešto jači prodori samoupravljanja i u vanprivrednim sferama. Dalje, posebno je značajno i učvršćenje idejno-političke platforme samoupravnog socijalističkog razvoja na Devetom kongresu i stvaranje osnovnih idejnih pretpostavki za jačanje akcionog jedinstva, za podizanje na veći stepen efikasnog funkcionisanja celokupnog samoupravnog mehanizma, i za dalju demokratizaciju Saveza komunista i društva u celini. Naposljetku , jedan od najznačajnijih momenata za stabilizaciju političkih odnosa i sadašnju povoljnu političku situaciju jeste, po mom mišljenju, jačanje političke kohezije naše socijalističke zajednice pred stalnim opasnostima koje se javljaju u pogledu nezavisnosti i suvereniteta naše zemlje i, na toj osnovi, ispoljeno jedinstvo na spoljnopolitičkom planu i, razumije se, dinamiziranje procesa praktičnog oživotvorenja koncepcije svenarodne odbrane. Ističem tih nekoliko momenata kao bitne. Razumije se da je i niz drugih uticao na to, ali upravo te momente ističem zbog toga što su analize ocjene političke situacije koje smo vršili u našoj republici, u Centralnom komitetu Crne Gore, potvrdile takve karakteristike političke situacije i tekućih političkih zbivanja. Posebno želim.da naglasim da je na političku situaciju, što se tiče Crne Gore u današnjem trenutku povoljno uticala 47

nedavna posjeta druga Tita da je politički značaj te posjete trajnijeg karaktera. Prema ocjeni Centralnog komiteta, ona ima poseban značaj za dalju konsolidaciju političkih odnosa i, u suštini, predstavlja završni dio jedne faze složenih društvenih i političkih akcija koje su posljednjih godina vodile samoupravne socijalističke snage na platformi društveno-ekonomske reforme . Po našoj ocjeni, ta posjeta je dala snažne podsticaje borbi za jačanje političkog jedinstva masa i jačanje idejne kohezije Saveza komunista na platformi Devetog kongresa. Za takvu situaciju od posebnog je značaja to što je proces stabilizacije ekonomskih prilika bitno uticao i utiče u pozitivnom smislu na političko raspoloženje radnika i radničke klase u cjelini. Znatan dio radničke klase, čiji su životni uslovi u godinama privredne depresije bili veoma nepovoljni , u današnjim uslovima su se osjetno izmijenili. Niz indikatora pokazuje da je prilično velika kriza jednog dijela industrije počela, u izvjesnom smislu da se savladava, a time i da se popravlja materijalni položaj radnika i radničke klase, što je po našoj ocjeni, osnovni faktor stabilizacije političkih prilika i odnosa. Ja neću da navodim neke indikatore ekonomske situacije, ali naša opšta ocjena je da su sve pozitivne tendencije ekonomske situacije doprinijele poboljšanju političkog raspoloženja radničke klase i da je time stvorena pogodna idejno-politička atmosfera za realizaciju odluka Devetog kongresa u radnim kolektivima, a i šire. Razumije se da je ekonomska situacija i, prema materijalima, za zemlju u cjelini, a i za republiku posebno, bremenita ne malim neuralgičnim tačkama. Dio tih problema, po našoj ocjeni, nalazi se i provlači se ne samo iz predreformskog perioda ekstenzivnog privređivanja ; možda, sa svojom specifičnom težinom, najteže se podnose problemi nastali u godinama privredne stagnacije i depresije, kada su krajnje iscrpljeni fondovi privrede u izvjesnom smislu i likvidirani ili stepen likvidnosti spao ispod svih normala, kada je privreda morala, novom zaduženošću i obavezama, da tereti i buduće fondove, odnosno svoje buduće tekuće poslovanje . Otuda su, po našoj ocjeni, u ovom trenutku ozbiljni ekonomski problemi baš u oblasti likvidnosti privrede i to utiče na proces reprodukcije. U nekim radnim kolektivima postoje 48

realne mogućnosti za nove poremećaje, što bi bilo, sigurno, dalje žarište nepovoljnije političke situacije. Iako će Predsjedništvo u posebnoj sjednici da razmatra probleme ekonomske situacije, politiku i zadatke Saveza komunista na tom planu , htio bih i ovdje posebno da podvučem nešto što je, po našoj ocjeni, u političkom smislu veoma osjetljivo. To je čitav kompleks pitanja vezanih za uslove privređivanja, pri čemu oblast cijena, deviznog i spoljnotrgovinskog režima ― i sve ono što se u tom pogledu događa zaslužuje sada najveću pažnju . U tom pogledu ima prilično ozbiljnih upozorenja. Naime, političko raspoloženje radnih kolektiva i radničke klase najviše iritira upravo činjenica da se vrlo sporo mijenjaju stvari, a da to bitno utiče na sticanje dohotka, na materijalnu bazu samoupravljanja i materijalni položaj radnika u cjelini . Po našim ocjenama, često postoji potpuno pogrešna slika o naporima pojedinih radnih kolektiva, o njihovom odnosu prema reformi, perspektivama itd, jer se pri tome ne polazi od datih uslova privređivanja, u stvari, od svega onoga što utiče na sticanje dohotka tih kolektiva. Hoću da istaknem politički akcenat koji je vrlo prisutan u svim reagovanjima u radnim kolektivima i među radnicima. Naime, potpuno je oformljeno političko opredjeljenje da je neodrživo da materijalni položaj jednog, nemalog dijela radničke klase - uprkos napora koji se ulažu i čine za povećanje dohotka - drastično zaostaje za ekonomskim položajem, dohotkom i životnim standardom uposlenih u drugim radnim kolektivima, koji su, u postojećim uslovima privređivanja i sa manjim naporima, došli do većeg dohotka i veće osnove za raspodjelu. Zato smatram da je jedno od glavnih političkih pitanja - brza i efikasna realizacija načelne politike Devetog kongresa SKJ u tom pogledu. Za ocjenu političke situacije jedno pitanje zaslužuje posebnu pažnju. Ono je većim dijelom vezano za kompleks nezaposlenosti. Ja o njemu neću detaljnije govoriti, jer to je poznato. Ali, taj problem postaje sve složeniji, oštriji i ozbiljniji zbog toga što se u sadašnjim uslovima još više limitira upis studenata i učenika srednjih stručnih škola , tako da se nalazimo pred , možda, nešto povećanim, pooštrenim problemima omladine, u prvom redu pred problemima generacija koje sada stasavaju . Tu su uzroci sigurno višestruki, ali najvažniji je nesklad između potreba privrede, koje dugo vre-

49

mena uopšte ne poznajemo, jer nemamo ni dugoročnu koncepcijų razvoja. Znači, nesklad je između potreba privrede, i onoga što sadašnja mreža obrazovnih institucija daje . Među političkim pitanjima vezanim za ekonomsku situaciju mislim da je od posebnog značaja ocjena sadašnje ekonomske situacije. O tome je, takođe, bilo riječi u uvodnom referatu. Tu najviše dominiraju dva po mom mišljenju jednostrana gledišta. Prvo hipertrofira ulogu kreditno-monetarnih mjera, a drugo unutarnje kvalitativne promjene u privređivanju. Mišljenja sam da se mora odlučno insistirati na što egzaktnijoj analizi i ocjeni svih tendencija i pojava u sadašnjim ekonomskim zbivanjima, jer je teško prihvatiti i jedno i drugo, samo za sebe formulisano, gledište i ocjenu. Ta ocjena i utvrđivanje stvarnih pozitivnih tendencija i stvarnih uzroka, koji su doveli do pozitivnih rezultata ima krupan politički značaj za dalju mobilizaciju svih društvenih faktora radi rešavanja otvorenih društvenih i privrednih pitanja, a posebno, na sprovođenju zadataka Devetog kongresa. To, po našoj ocjeni, ima i treba da ima pozitivan odraz sa stanovišta dalje perspektive i stabilizacije stanja u radničkoj klasi, u radnim kolektivima. U ovom trenutku www . polazeći upravo od takve ocjene po-

litičke situacije jedno od glavnih političkih pitanja jeste odnos prema odlukama Devetog kongresa, odnosno praktični odnos u vezi sa sprovođenjem stavova i politike Devetog kongresa. Čini nam se da je politički odnos prema sprovođenju tih odluka u smislu efikasnosti, u smislu dosljednosti i u smislu razvoja sistema samoupravljanja - bitan uslov da se na trajnijoj osnovi uspostavi povjerenje radnih ljudi u Savez komunista i njegovu sposobnost da u ovim novim uslovima ostvaruje idejno-političku funkciju . Drugo, da može bitno doprinijeti stvaranju idejne kohezije u Savezu komunista i preovlađivanju idejne heterogenosti . Konačno, ono što je od posebnog značaja : doprinijeće jačanju međusobnog povjerenja u jugoslovenskim razmjerama, jer je platforma Devetog kongresa u tom pogledu od izuzetnog političkog značaja. Razumije se da će to imati posebne pozitivne posljedice na jačanje naše uloge na međunarodnom i spoljnopolitičkom planu u cjelini. Mi smatramo da će taj odnos prema odlukama Devetog kongresa, prema Devetom kongresu u cjelini, presudno uti50

cati, i može presudno da utiče, na opšte političke prilike i dalju konsolidaciju situacije. Otuda smatramo da i politički zaključak ove naše sjednice mora u tom pogledu da bude sasvim jasan i određen, mora da izrazi zahtjev koji će značiti efikasno rešavanje otvorenih i veoma aktuelnih pitanja društveno-ekonomske reforme i reforme Saveza komunista. Kad se govori o glavnom pravcu akcije u sadašnjem trea to je centralno pitanje. Sadašnja politička situacija i konsoupravnih društvenih odnosa i dalji razvoj samoupravljanja, to je centralno pitanje. Sadašnja politička situacija i konsolidacija samoupravnih socijalističkih snaga, u situaciji poslije Devetog kongresa, traže novi intenzitet u razvoju samoupravnih odnosa na čitavom planu . Mišljenja sam da se radi o naporima i u razvoju sistema a i u praktičnoj , svakodnevnoj, stalnoj borbi za razvoj samoupravljanja na svim nivoima. Želim da istaknem taj momenat i radi toga što su ocjene političkog razvoja poslednjih mjeseci i poslednjih godina pokazale da je bilo određenih faktora koji su nepovoljno uticali na intenzitet razvoja samoupravnih društvenih odnosa, naročito u privredi, a i izvan nje. Da pomenem samo da su te dvije-tri godine privredne depresije prilično razorno djelovale na razvoj samoupravnih odnosa u radnim kolektivima, da je to imalo uticaja i da ima i danas posljedica na stanje tih odnosa u radnim kolektivima, i da zbog toga, čini mi se, glavni pravac akcije -- a to znači i glavna okosnica u težnji za daljom konsolidacijom političke situacije - jeste borba za razvoj samoupravnih društvenih odnosa. Čini mi se da su događaji oko izbora u tom pogledu posebna potvrda. Pokazalo se da su sve konfrontacije, svi sukobi i nesporazumi koji su se rađali i koji se rađaju , prije svega, u opštinama, najvećim dijelom posljedica nerazvijenih demokratskih samoupravnih odnosa u vrhu opštine, u opštini, u komuni. Tu se, po mom mišljenju, radi o dva krupna problema. Jedan je dalja demokratizacija Saveza komunista u opštini, jer se pokazalo da su vrhovi partijske organizacije u pojedinim društvenim sredinama u tim političkim zbivanjima pokušali da ostvare akciono jedinstvo na strai način. Znači, ne na demokratskoj osnovi ; znači, ne sa novim kvalitetom. Posljedice političke implikacije takvog prilaza su , očigledno, nepoželjne. To je jedno. Drugo, smatram da je za dalju demokratizaciju samoupravnih odnosa u vrhu opštine od posebnog značaja utvrditi 51

i u ovom trenutku činjenicu da je politika jačanja idejno- političke uloge Saveza komunista u određenim društvenim sredinama dovela do izvjesne pojave ponovnog gomilanja zadataka, poslova, obaveza u Savezu komunista, da je problem afirmacije svih punktova neposredne socijalističke demokratije, prije svega, Socijalističkog saveza i drugih društveno-političkih organizacija, u izvjesnoj neravnoteži sa ovim kursom jačanja idejno-političke uloge Saveza komunista i da to bitno utiče na političku situaciju u pojedinim društvenim sredinama. Ja bih, na kraju , htio samo još da ukažem na dva-tri momenta, vezana za Savez komunista. U odnosu na stanje do Devetog kongresa, mi sada imamo doista jednu novu situaciju u pogledu idejno-političke borbe za savlađivanje idejne heterogenosti i jačanja idejne kohezije u Savezu komunista. Dosadašnju idejnu situaciju je u mnogo čemu karaktėrisala činjenica da nije u odgovarajućoj mjeri otvoren praktični proces idejnog razgraničavanja sa snagama konzervativizma, birokratizma itd. Međutim, taj zahtjev za idejnim prepoznavanjem, a samim tim i za razgraničenjem, za diferencijacijom, u stvari je u društvenoj bazi, da kažem: u organizaciji Saveza komunista. On stvara ozbiljne probleme, koji dolaze najvećim dijelom radi toga što Savez komunista u pojedinim društvenim sredinama nije u idejnom i političkom smislu još dovoljno afirmisan da može u demokratskim uslovima i na demokratski način da obezbjeđuje uslove za logičan proces diferencijacije u Savezu komunista. Naime, to je potvrđeno u sadašnjoj izbornoj situaciji. Ali ovdje se postavlja za praktičnu političku borbu komunista jedno posebno pitanje. Ono se svodi na sljedeće : Koja je to stvarna demarkasiona linija koja treba da posluži kao osnova za idejno-političku diferencijaciju Saveza komunista? U bazi ima najviše nejasnoća oko toga, naime, da idejna pozicija Saveza komunista nije jasno definisana i da ona ne može da ima u mnogim društvenim sredinama demarkasionu liniju . Iz toga se ne može jasno izvući politički i idejni zaključak i odrediti koje su to snage u Savezu komunista koje se udaljavaju, idejno udaljavaju od platforme Devetog kongresa, od platforme društvene reforme? Očigledno da se tu mora ići na konkretniju političku poziciju. Ja mislim da u situaciji poslije Devetog kongresa idejno udaljavanje od Saveza ko52

munista u praktičnom smislu predstavlja svako ono društveno i idejno i političko ponašanje komunista koji se, tako da kažem, komotno ponašaju prema demokratski zauzetim stavovima Saveza komunista, i na Devetom kongresu i u organizaciji Saveza komunista u cjelini. Mislim da je tu odnos prema demokratski zauzetim stavovima u Savezu komunista jedno od bitnih mjerila, jedna od tih bitnih linija, na kojoj se u svakodnevnoj praktičnoj borbi mora voditi i razvijati proces idejne diferencijacije.

Branko BOROJEVIĆ: SPREMNOST ZA OPŠTENARODNU ODBRANU HTEO bih ukratko da spomenem uticaj faktora narodne odbrane na stabilizaciju političkih prilika kod nas. Možda sada, baš posle Kongresa, sagledavamo širi društveni značaj usvojene koncepcije postavljene na Kongresu. Jer danas ne samo u armijskim nego i u društvenim sredinama vidimo koliko je to značajno za uticaj na koheziju naših ljudi, oko koncepta čija je snaga argumenata i sadržine takva da postaje izvanredan kriterij za raspoznavanje neprijateljskih i patriotskih, socijalističkih i antisocijalističkih snaga. Mi, međutim, nismo ni bili kadri da održimo onakvo emotivno raspoloženje koje je u onim periodima vladalo. Bilo je nužno da se ono realno postavi na jednoj svestranoj organizaciji koja treba da obezbedi kontinuitet delatnosti. To se naročito odnosi na teritorijalnu odbranu. Pred komisijom, koju ćemo danas ovde potvrditi, stoji poseban zadatak, tj . ta druga faza rada na obuci jedinica teritorijalne odbrane i masovnoj vojno-političkoj i moralno-psihološkoj pripremi. To je i politički značajno, i u smislu vojnog obrazovanja, i u stvaranju uverenja da se zemlja može braniti, itd. Ali nije samo sebi dovoljno, jer se radi o sveukupnoj vojnopolitičkoj pripremi stanovništva u celini. Pred Socijalističkim savezom, omladinom, sindikatima, Savezom komunista stoji zadatak da sa komisijama takvu jednu masovnu pripremu razviju .

53 }

Nema opasnosti od stvaranja ratne psihoze. Pripreme koje se vrše redovan su tekući rad koji se obavlja u svim zemljama. Mi u njemu imamo izuzetno značajnu društvenu komponentu. Zato mislim da to može mnogo da doprinese baš razvijanju kohezije, osećanja patriotizma, povezanosti radnih ljudi, da i to može da posluži kao jedan od ključeva za raspoznavanje onoga ko je naš neprijatelj . I deo penzionisanih kadrova imaće u određenim sredinama da vrši značajan politički uticaj . Sve pozitivno što se ovde iznelo prihvaćeno je u sredinama komunista i od svih starešina, posebno ono što je Kongres dao. Od izvesnih momenata koje mislim da je ovde značajno naglasiti rekao bih da, možda, postoji jedan deo kadrova koji je u izvesnom smislu nestrpljiv u pogledu dosta tolerantnog odnosa prema nacionalističkim ekscesima. Ovo govorim zbog toga što mi u Armiji imamo zadatak da jednom delu, naročito mlađih, kadrova objašnjavamo potrebu produbljavanja ravnopravnosti naših naroda i narodnosti. Ali, evo, u zadnje vreme, kada istupamo, teže je objasniti zašto se prema nekim ponovnim oživljavanjima diskusija o jeziku, u tim maticama, ili oko pisanja pojedinih listova, postupa tolerantno i sporo u političkoj osudi, a, razume se, i primeni oštrijih zakonskih mefa. Sve ovo što se u materijalu na toj liniji kaže obavezuje Savez komunista da ofanzivnije ide u takvu jednu akciju. To će biti prihvaćeno. Ne razumem zašto bi u nekim sredinama i bilo potrebno da se sporo i sa oklevanjem reaguje. To govori i jedan deo pisama, istupanja i zahteva da se odlučnije postupi. Razume se, to je vezano za očekivanje i nadanje da Deveti kongres, sa svim što se preduzima posle njega, treba . više da učini na liniji višeg stepena, integracije samoupravnog jugoslovenskog socijalizma i društva i svih njegovih ćelija. To je duži proces, ali govorim ovo zbog toga što je možda to glavni naglasak na ono što ljudi očekuju posle Devetog kongresa, možda više nego što smo u ovom materijalu i mogli da izrazimo. Otuda i oštre kritike. Razume se, govorim iz sredine koja , možda, ne vidi sve teškoće privrednog integrisanja. Postoji stanje duhova i atmosfera da se mora delovati odlučnije . U vezi s neprijateljskim delovanjem, hteo bih da ukažem da su interesantne naše analize u pogledu aktiviranja agentura, vojnoobaveštajnih i propagandnih uticaja na liniji 54

dezinformacija i defetizma. Možda će tu biti sigurno novih saznanja kad se ta analiza bude dala u sklopu analize unutrašnjih političkih prilika. Mi smo imali toga i na liniji narodne odbrane. Moramo biti budniji i oštrije ići u akciju protiv već kvalifikovanog neprijatelja. Pred Savez komunista to stavlja nove obaveze. Podržavam one konstatacije o narodnoj odbrani u referatu, ali mislim da bi se u zaključcima, ako se prave, moglo postaviti pred društveno-političke činioce da na liniji masovnih vojno-političkih i drugih priprema rade na realizaciji koncepcije narodne odbrane. Prema tome, da imamo onia oslonca i u komisiji koja će se formirati.

Krste CRVENKOVSKI : NAUČNO ZASNOVANA I IDEOLOŠKI JASNA VIZIJA NEOPHODAN JE PUTOKAZ U POLITIČKOJ AKCIJI MISLIM da smo u pripremanju ove sednice pošli od onih konstatacija koje su bile već istaknute na poslednjim plenarnim sednicama CK pre Kongresa, pa i na samom Kongresu. Naime, u radu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije poslednjih godina izostala je jedna dublja politička analiza. Takva analiza koja na bazi permanentnog i, rekao bih, dosta dramatičnog restruktuiranja našeg društva pokušava da vidi šta se sve konstituiše u svesti, a zatim u političkoj kuncepciji, konačno u ideologiji masa. Ja potpuno prihvatam sva zalaganja koja idu za tim da se mnoge stvari u oblasti privrednog sistema, naročito one utvrđene i prihvaćene ogromnom većinom na samom Kongresu, brže rešavaju. Ali moramo biti otvoreni i reći da se jedna od naših slabosti u prošlosti a bilo bi, po mom dubokom ubeđenju, vrlo opasno ako bismo produžili tim putem - ispoljavala u tome što smo mnoga pitanja svodili na samo privredna kretanja, polazili od toga i završavali sa tim, a u privrednim kretanjima, u privrednoj politici u mnogome ostajali smo na preraspodeli . Mislim da je to što se tiče perspektivnog razvitka našeg društva, ukoliko želimo doći do onog momenta kada će neposredni proizvođač 55

u potpunosti nikada to neće biti skoro u potpunosti, raspolagati plodovima svoga rada . Želeo bih da upozorim i na onu parolu na kojoj su naroinsistirali druizvinjavam se što to apostrofiram čito govi iz Slovenije nekoliko meseci pre Kongresa, da je krajnje vreme da u politici, u pledoajeima malo više insistirali i na povećanju produktivnosti, na većem zalaganju u tom pogledu. Ne verujem da se čitava stvar u ovom domenu automatski razrešava samo pravilnim kursom raspodele i preraspodele. Mislim da su tu potrebni i drugi napori, koje sva savremena društva danas čine, i da , na kraju krajeva, u jednom najdecentralizovanijem društvu, kakvo je naše, na tome treba držati mobilnim sve agense, a ne svoditi kritiku samo na centar, iako u centru treba još mnogo stvari razrešiti. Jer inače se sama partija, kao jak i značajan subjektivni faktor, javlja samo u poziciju da puca u jednom pravcu, da ruši samo jedan bunker, a ja mislim da se danas konstituišu mnogi bunkeri, i to vrlo jaki, ne po onoj moći koju poseduju pojedinačno nego po sveukupnoj moći koja zajednički postoji. Čini mi se da bi, ukoliko produžimo onim putem kojim smo išli ranije , učinili veliku grešku i ne bi izvršili mobilizaciju za borbu u svim pravcima gde se ona neminovno danas nameće. Razume se da danas u tom smislu postoji široka tendencija kod mnogih kojima ne ide dobro, naročito u privredi, u privrednim organizacijama koje razloge za to traže samo izvan sebe, a razlozi su, svakako, različiti . Ima i onih kojima ne ide dobro, jer su sputani zato što su drugi privilegovani, ima i onih kojima ne ide dobro , jer su na putu izumiranja u savremenom društvu Evrope ili doživljavaju dublje transformacije; a ima onih koji su potisnuti snažnijim tehnološkim inovacijama itd. Međutim, svi oni rešenje svoga problema traže, manje-više, uprošćeno, nekim zahtevima „ gore" . Sada, čini mi se, mi bismo kao Savez komunista morali tu napraviti jednu granicu. Ja je vidim, a možda i grešim, u sledećem : da se preciznije izjasnimo šta je sve to što još treba gore razrešiti, a ovo drugo da počnemo otvoreno diskutovati. Jer, inače, nepostojanje te granice svakodnevno neminovno rađa pritisak na centar, odnosno zahtev za restauracijom birokratizma i centralističkih mera, jačanja administracije, njene uloge itd . To znači mi sami, nesvesno, često povlađujemo tim tendencijama a nedovoljno analiziramo šta se iz njih događa, zapravo, šta se gore konstituiše, jer onda taj pritisak, opravdan ili neoprav56

dan, dovodi ljude da moraju tražiti neka rešenja i često ih i nalaze u tom pravcu , što sebi povećavaju ingerencije, iako smo se deklarasali za to da njih u centrima što manje bude. Čini mi se da nije bila namera ni ove sednice, ni referata da se zaobiđu problemi privrede. Naprotiv. smatralo se da bi bilo bolje ako se to raspravlja za 10-15 dana i da se problemi privrede, tekuće privrede privrednog sistema itd . mnogo decidnije, mnogo jasnije, mnogo preciznije postavlja. Istina, čini im se da bi mnoga od tih borbi, od tih budućih bitaka, na osnovu jasnih koncepata Devetog kongresa SKJ, trebalo preneti u predstavničke organe i usmeriti komuniste da se tamo bore, umesto što bi ovde pritiskom i autoritetom Partije isforsirali neke stvari. Kad govorimo o pritiscima, mislim da smo često jednostrani, mislimo samo na pritiske razularenih kvaziliberala, ekstremista itd. (njima se treba idejno jasnim stavovima odlučnije suprotstaviti nego što smo to do sada činili), a premalo se bavimo i analiziramo one pritiske koji se rađaju u nama samima, ne samo u Savezu komunista nego u njegovom vodećem jezgru, za iznuđivanje na osnovi određenih parcijalnih interesa. Doduše, da ne budem pogrešno shvaćen. ja nisam neki iluzionista koji smatra da će ti pritisci već sutra prestati. Njih će biti mnogo, ja mislim da će se oni sa mnogo značajnijim bitkama koje će uslediti i povećati . Ali mi se čini da moramo biti često jasni i odupreti se pritiscima. Mislim da bismo mogli dubljom analizom doći do zaključaka - možda se nećete složiti sa njima - ali ću uzeti slobodu da kažem da smo često, kao vlada, kao Savez komunista pokazivali manje hrabrosti od mnogih savremenih buržoaskih vlada u Evropi da se odupremo nekim zahtevima i da kažemo : izvinite, to ne, a ako želi neko drugi, neka izvoli, neka preuzme odgovornost. Doduše, moram reći da je Savezno izvršno veće poslednju godinu dana uspelo negde da se odupre, čak i u uslovima kada nije dovoljno nalazilo podršku sa drugih strana. Drugo pitanje o kome sam hteo da kažem nekoliko reči, to je pitanje nekompletnosti naše politike, našeg koncepta, zaostajanja u odgovoru na neka goruća pitanja našeg unutrašnjeg razvitka i, još više, međunarodnih gibanja. Da smo mi u razradi naše ideologije, da tako kažem, koja je morala da doživi razne preobražaje s razvitkom samoupravnog društva, još smo u nekom zaostajanju. U poslednju godinu, godinu i po dana određene praznine smo popunili, ali mislim da

57

su te popune nedovoljne. Danas ni jedno društvo, pogotovo u razvijenoj Evropi, ne može više dobijati mase samo na programima ekonomskog razvitka i nekim programima poboljšanja društvenog standarda. Mnoga su druga pitanja, pozicije čoveka uopšte, pitanja njegove svesti, problemi ideologije itd. , došla na dnevni red i danas se time podjednako bave radničke i buržoaske partije. A mi smo na neki način reducirali sve samo na određena privredna kretanja i privredne probleme. Iz toga se rodio jedan vrlo opasan, ako ne za danas a ono sigurno za sutra, pragmatizam. A mi znamo da su sve partije radničke klase onog momenta kad su spale na po zicije pragmatičkih postupaka, nemajući jednu viziju zasnovanu na naučnoj i jasnoj ideološkoj osnovi, počele da gube u masama, da ne budu atraktivne, privlačne, a naročito su iz dana u dan permanentno gubile uticaj najsvesnijeg, mislećeg dela društva. Setite se kakav je entuzijazam i polet bio kod mnogih slojeva našeg društva baš u ovim domenima kada smo mi razrađivali određene koncepte koji su se pokazali stvarno prihvatljivim i za kretanja čovečanstva danas. I zato mi izgleda da bi morali u sebi da savladamo neke jednostranosti i da počnemo malo više razmišljati o drugim problemima. Recimo, ja sebi uzimam slobodu da pitam šta to znači stalno otkidanje od privrede ? Ja se, inače, slažem sa onom dnevnom parolom o tome da se privreda preopterećuje i bezobzirno. Ali , da li mi možemo više tako jednostrano prilaziti problemima zdravstva, obrazovanja, ekspanzije u školstvu i slično kao da je to otkidanje od njih, ili se radi o novim zahtevima kao ljudi i društva, o sve značajnijim potrebama za njegovo dalje kretanje? I da li ćemo onda, na bazi toga, gradi čitav jedan budući razvitak? Svakako da se to ozbiljno nameće, jer se sáda nalazimo pred izradom perspektivnog plana našeg budućeg razvitka. Ako ćemo čitave pripreme, stručne analize, naučna produbljavanja, svesti samo na to da pravilno postavimo sav odnos između privrede i grana, onda ćemo u tom planiranju, u tom prilazu našoj sopstvenoj budućnosti, verujte, biti degradirani ispod mnogih buržoaskih ili socijaldemokratskih koncepata, koji danas neminovno uzimaju u obzir sve ono što se u društvu dešava. Treće, hteo bih da govorim o nama kao o otvorenom društvu . Na nas se vrše pritisci i unutra, u jednom drugom vidu, i spolja da se zatvorimo. U poslednje vreme su lansirane i te58

orije da otvorenost dovodi do takvih tendencija koje korozivno razaraju socijalizam i socijalistički koncept. Ja mislim da nema nikoga među onima koji će se složiti s tim da turizam, recimo, rašireni i razvijeni turizam, za koji se svi svakodnevno borimo, može postati takva opasnost da će sve moguće što je socijalističko kod nas dovesti u pitanje. Mislim da socijalizam nije u takvoj poziciji danas, pogotovo ne u Evropi, da bi morao stalno da se brani. On ima mnogo toga čime bi ofanzivno mogao da nastupa. Doduše, da nije bilo nekih nesrećnih slučajeva mogao je toga imati i mnogo više. Uzmite samo otvorenost naše granice. Danas nema otvorenijeg društva , nema većih mogućnosti za cirkulaciju ljudi itd. Mi moramo biti svesni da će tim kanalima dolaziti i drugi uticaji. Ono što kod nas verovatno nedostaje, po mojim saznanjima, to su dve stvari. Prvo, da su kod nas često obeshrabljeni, u određenoj meri dezorganizovani i u većoj meri dezorijentisani organi progona. Ja mislim da je tu zavladao sveopšti liberalizam koji se prosto javlja kao velika brana u tome da se i eklatantnom neprijatelju najotvorenije suprotstavljamo, odnosno da preduzmemo mere. Mislim na sve moguće uticaje o kojima je ovde i drug Borojević govorio. Drugo, i verovatno značajnije od prvog, to je da smo često imali dezorijentaciju i u samom Savezu komunista. Ona je, ja mislim, prirodni produkat svega što se kod nas dešava. Mi smo morali u rušenju stare birokratske strukture biti jednostrani, ali zato i duboki inače ne bismo imali ove uspehe koje sada imamo. Jednostrani, to znači da smo se postavili samo prema tome, ne vodeći računa o drugim stvarima koje će se desiti. Ali, iz te jednostranosti rodila se mala idejna konfuzija i, na kraju krajeva, stvorio se jedan mentalitet unutar Saveza komunista i kod njegovih vodećih organa da je svako suprotstavljanje rušilačkoj stalji, da je svaki jasni stav o neprijateljskim akcijama, a još više i o neprijateljskim platformama, sputavanje demokratije. Ja ne kažem da Savez komunista ne izlazi iz te faze, ali mislim da ga treba još vi še ohrabriti da bi na otvorenom političkom terenu mogao da dobije još neke bitke.

Kao otvoreno društvo, mi ćemo se još sretati sa mnogim takvim pojavama i zato se, mislim, moramo osposobljavati, pre svega, u ova dva pravca o kojima sam govorio. Mislim da ćemo morati, možda i na jednoj sednici Predsedništva, izana59

lizirati probleme nacionalizma, probleme nacionalističkih i šovinističkih tendencija, ali mnogo šire nego što smo dosad činili.

Prvo, meni izgleda da u borbi protiv tih pojava upotrebljavamo staru aparaturu - idejnu i političku . Drugo, mislim da ne pokazujemo dovoljno sposobnosti da razlučimo ono što je danas pozitivno na planu buđenja nacija uopšte u svetu, nacionalnih grupacija u našoj zemlji , plemenitih težnji za većom emancipacijom ; ono što se javlja kao odbojni zid prema tendencijama pritisaka na male nacionalne zajednice, što se javlja kao reakcija hegemonističkim tendencijama vladanja nad njima, pa se zato ovi svemu tome još više odupiru. Moramo to na neki način malo dublje izučiti. Ja se slažem sa onim što je Borojević rekao da je bilo mnogo otpora tome što se odlučnije ne daje bitka pojedinim nacionalističkim devijacijama , ali uz jednu nadopunu : mislim da smo sada već u prilici da vidimo da se bitke, i to dosta otvorene, već daju . Mislim da je, recimo, poslednja sednica Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Hrvatske bila dosta decidna, jasna, sa veoma prihvatljivom platformom. I druge neke slične pojave, recimo u Vojvodini (poslednja sednica Konferencije) da ne nabrajam druge, dosta su značajne. To su počeci, ali dosta snažni. To moramo podržati i dalje proširiti. No, onde gde nas nacionalizam verovatno najviše tuče i gde će nas još za izvestan period vremena tući, to je da mi nismo, barem što se same platforme tiče, izrazili jasno naš odnos prema istorijskoj baštini. I sada se nacionalisti javljaju kao jedini nosioci želje da sačuvaju u svakoj naciji njenu tradiciju. Čini mi se da bi se tog nihilizma prema nacionalnoj baštini, nasleđenog još iz komintermovskog perioda, a mislim da njega nose u sebi skoro sve komunističke partije, trebalo osloboditi. Mi smo ga, doduše, širinom naše revolucije nekako bili savladali , ali ne do kraja . I zato mi izgleda da bi se tu morali postaviti na drugi način. Hteo bih da se izjasnim, ukratko, o još tri pitanja. To je pitanje omladine i, u vezi s tim, univerzitetske omladine. Mi smo našli u sebi dovoljno i hrabrosti i mudrosti da ono što je opravdani bunt prihvatimo, iako ga nismo dublje analizirali . Čini mi se, inače, da je to po nečem svetski fenomen, iako bi bilo pogrešno da ga u svemu prenosimo na naše uslove. Jedna petina stanovništva Evrope, a i mnogih drugih

60

kontinenata, nalazi se u školama. To je, s pravom ističu neki drugovi iz redova naše omladine, jedan sasvim novi fenomen u strukturi društva, do rata nedovoljno prisutan i paznat. Na drugoj strani, produžuje se ljudski vek čoveka. I , ako mi ne uspemo da nađemo odgovarajući saodnos u toj novoj situaciji i stvorimo dovoljno prostora za mlade ljude, one koji su nosioci progresivnih tendencija, da bi mogli učestvovati u poslovima društva, s jedne strane, i dovoljno tolerancije da se ne istisne i nehumano baci ono što bi neko nazvao starima, a u sebi nosi nagomilano iskustvo znanja i mudrosti, s druge strane - onda ćemo neminovno doći do oštrog i vrlo dubokog sukoba generacija. Mislim da u našoj politici često idemo te na jednu te na drugu stranu, umesto da jasno kažemo koji je naš kurs. Mi smo, bez obzira na još konfuznu situaciju, pogotovo na pojedinim univerzitetima, ipak u čitavoj ovoj godini učinili neke prodore. Danas se teško iko može suprotstaviti zahtevu za većim učešćem studenata u samoupravi. Tu je izvojevana pobeda. Međutim , još se niko ne izjašnjava jasnije o nekim zahtevima koji su nerealni. Ukoliko ćemo ih podržavati, oni će se okrenuti protiv nas. Mislim da bismo tu mo1 rali imati jasan odnos.

Drugo pitanje je nezaposlenost. Tu se ne bih sasvim složio sa onim kako je tu stvar postavio drug Borojević. Ja kažem da je teško reći to što je izneto u referatu Plavoga, ali mislim da je još teže obećati nešto što se ne može izvršiti. I u resad je osnovno pitanje da li ćemo lavirati pa govoriti du, pokušaćemo, a dalje ćemo padati dublje, ili ćemo stvarno formulisati ono što je danas za nas jedino moguće da formulišemo. Pre svega, mi smo još uvek agrarno prenaseljena zemlja. Ne znam da li je iko kroz svoj sopstveni razvitak mogao da u tako kratkom periodu prebaci ogromnu masu ljudi iz niskoproduktivnih (na primer, u poljoprivredi), u visokoproduktivne, pogotovo jedna mala zemlja koja nije negde na drugom mestu mogla da izvlači neke ekstraprofite. Drugo je pitanje da li ćemo uvažavati ova današnja kretanja u svetu, naročito u Evropi i između Evrope i Amerike. Nije to nešto samo nama svojstveno. Seli se radna snaga i iz drugih delova dalje. Ja ne kažem da bi time trebalo da sa sebe skinemo odgovornost za intenzivno rešavanje problema nezaposlenosti otvaranjem novih radnih mesta. Naprotiv, moramo biti jako pažljivi da bismo videli kako ćemo ovaj momenat ugraditi u sledeći perspektivni plan. 61

Treće je pitanje da li ćemo se odupreti pritiscima koji žele da zaustave rad na ličnim sredstvima za proizvodnju . Tu smo se dugo kolebali, dugo smo imali pritiske, često smo odstupali. Recimo, u našoj statistici, kad iskazujemo povećanje zaposlenosti, mi taj fenomen zanemarujemo do te mere da ga tretiramo kao antisocijalistički. I, četvrto, da li ćemo sada zatvoriti granice i ne dopustiti da ljudi idu, ili ćemo se prema njima postaviti na drugi način, kao što smo počeli da se pоstavljamo poslednjih godina, mada sa nekim kolebanjima . I , najzad , treba podržati one akcije, poput zajma u Makedoniji, za akumuliranjem sredstava za rešavanje nezaposlenosti . To što će neki neprijatelji našeg sistema stalno mahati tim problemom mi ne možemo istupiti prema tom zahtevu demagoški, nego ga moramo otvoreno postaviti i ići za tim đa se to u društvu prihvati. Ja time ne želim da pravdam sve one propuste koje smo do sada činili, niti želim da smanjim tendencije i mobilizacione napore za pozitivna rešenja. Ali , isto tako moramo voditi računa o tome da li neki maksimalistički zahtevi i pritisci mogu biti realizovani. Podržavam primedbu Borojevića da bi u oceni nekih momenata kod opštenarodne odbrane trebalo biti pažljiviji. Mislim da je bio sasvim u pravu kad je rekao da mi ne možemo držati onaj emotivni entuzijazam pod istim gasom, na istom nivou, sa istim tempom u svim mogućim situacijama, podjednako u onoj kad nam preti neposredna opasnost i u drugoj kad ima nekog smirenja. Ali, to nije ni centralno pitanje u ovoj oblasti. Meni se čini da mi nismo učinili, na bazi naše jasne i prihvaćene doktrine, dovoljno praktičnih koraka da taj deo odbrane zemlje učinimo isto tako značajnim kao što je drugi. Mislim da tu postoji (da budem otvoren) osim tih koraka, i jedno finansijsko pitanje. Da li ćemo mi početi da ne razlikujemo i da li ćemo doći do saglasnosti da se prema tom delu odbrane zemlje bar približno podjednako odnosimo kao i prema drugim delovima. Čini mi se da je ovo što je danas ovde rečeno i ono što je uopšte do danas rečeno o izborima nedovoljno. Mi moramo načiniti dublju analizu svega što se dešavalo na izborima. Ne možemo ne uvažiti mnoge demokratske korake koji su u tom pravcu učinjeni. Isto tako, ne možemo biti gluvi prema onim primedbama koje govore da u ovom izbornom sistemu, kakav je, ima značajnih negativnosti, koje bi trebalo ispraviti. 62

Sergej KRAJGER : NUŽNO JE JASNIJE DIFERENCIRANJE PROBLEMA SLAŽEM se s osnovnim ocenama u vezi s konsolidacijom političkih prilika u Jugoslaviji, s tim da o tome govore i izbori, njihovi osnovni rezultati, a i čitava politička zbivanja u vezi s republičkim kongresima i Devetim kongresom SKJ. Hteo bih da ukažem na to da analiza izbora, kao jednog od izraza te konsolidacije, govori o nekim elementima koji u našoj političkoj situaciji potvrđuju da je ta konsolidacija vrlo dinamična i ne sasvim dovoljno učvršćena. A to, koliko sam video iz materijala , važi gotovo za sve republike, a mislim da važi i za Sloveniju . Naime, u vezi s činjenicama koje se iznose u referatu da neposredni proizvođači nisu dovoljno zastupljeni u našim predstavničkim telima, slažem se s ocenom koja je data u referatu i tezama da to ne može biti posledica nekog trenutnog ili kampanjskog rada uoči izbora i izborne kampanje, nego da to treba da bude rezultat sistematskog rada . Ali činjenica da se u prethodnom radu nismo uspeli toliko aktivizirati u čitavom našem društveno -političkom životu, pri rešavanju pojedinih pitanja, pa i pri isticanju konkretnih problema neposrednih proizvođača i radnih ljudi u proizvodnji i drugim radnim organizacijama govori o tome da je značajan deo naših materijalnih snaga nedovoljno aktivan i svesno angažiran kao nosilac našeg društvenog razvitka i ostvarivanja naših ciljeva. Prigovorio bih i tezama i materijalu da se ovoj činjenici nije poklonila dovoljna pažnja u analizi koja je trebalo da odgovori na pitanje zašto je do toga došlo, jer bi odgovor na to ipak ukazao i na one elemente o kojima treba naročito da vodimo brigu, pa i na određeni prioritet zadataka koji pred nama stoje. Slažem se s ovim što je drug Crvenkovski govorio da ne bismo smeli suviše usredsređivati našu pažnju na probleme raspodele. Mislim da je tačno i to da smo , možda , isuviše bili okrenuti ka problemima privrednog sistema. Ali zá mene se postavlja pitanje zašto je to bilo tako, ako je bilo, da li je to slučajno, ili je pomanjkanje nekog našeg opšteg poznavanja stvari, ili je objektivno uslovljeno sadašnjim stepenom razvoja koji smo postigli u našim društveno-ekonom-

63

skim odnosima i razvijanju samoupravljanja. Ipak, stoji činjenica da u našem privrednom sistemu i društveno- ekonomskim odnosima ima elemenata koji ljude još uvek više navode na probleme raspodele, a manje ka svim onim elementima od kojih zavisi produktivnost rada. Ne kažem da nije u tom pogledu učinjen veliki korak napred ; reforma i njeni rezultati u različitim granama i preduzećima govore kako se u istim uslovima, koji važe za čitavu Jugoslaviju ili za čitavu republiku, ipak daju postići vrlo razliičti rezultati . Ali , ipak, mislim da smo, kad smo pripremali Deveti kongres, u raznim komisijama uočili neke probleme koji traže svoje rešenje i koji se do sada nisu ništa promenili. To se odnosi na pitanja raspodele ; to je materijalna osnova kojom danas raspolažu proizvođači za donošenje svojih odluka u pogledu raspodele dohotka, a s tim u vezi i sa utvrđivanjem politike razvoja. Mislim da smo u pogledu osnovnih sredstava stvorili nove uslove u sistemu proširene reprodukcije. Ali, što se tiče tekućeg poslovanja, koje se odnosi na obrtna sredstva, tu vidimo (bar koliko ja pratim te probleme u Sloveniji, pa i drugde) da su preduzeća još u celini zavisna od banaka, i to ne samo od poslovnih nego od čitavog kreditnog sistema, u čemu odlučuju i vode poslednju reč Narodna banka i organi federacije. Slažem se s time da monetarni sistem po svojoj prirodi treba da bude element jedinstvenog određivanja . Ali mi nećemo moći da obezbedimo potrebnu samostalnost preduzeća i radnih kolektiva kao političkih nosilaca našeg društvenog i privrednog razvitka ako i u tom pogledu ne učinimo bitne korake napred, i to baš u reformi čitavog režima kreditnog sistema i sistema obrtnih sredstava. To sve možda izgleda kao ekonomistička diskusija , naročito posle diskusije druga Crvenkovskog, ali mislim da iza ovakvog stanja u našem sistemu postoje realni društveno-ekonomski odnosi koji utiču, i to snažno, na neka osnovna kretanja u društvenom i političkom životu koja su se odrazila negativno i u izborima, a deluju još i sada. Ako te stvari bitno i u suštini ne menjamo, opet ćemo ispustiti objektivnu društveno-ekonomsku mogućnost koja je uslov za to da se jedna od osnovnih postavki u daljem razvitku našeg samoupravljanja stvarno realizira. Zato mislim da je jedan od osnovnih, prvenstvenih zadataka da tražimo da se stvarno mobiliziraju sve snage, sva znanja, itd . i da se ti problemi , koji su inače poznati u na64

šem sistemu, reše i da se sa stanovišta društveno-ekonomskih odnosa učini onaj bitni korak napred kako bismo se stvarno mogli kao politička snaga baviti pre svega političkim pitanjima, pitanjima političkih odnosa, ne samo ovde, u Predsedništvu, nego da i naše organizacije budu kadre da se s tim problemima bave u opštinama, preduzećima itd. Mislim da to isto važi i za spoljnotrgovinski i devizni režim . Druga stvar je omladina. Sve analize nam pokazuju da omladina nije dovoljno zastupljena. A to je osnovna pokretačka, dinamična snaga i ja se slažem s tim da treba da se na jednoj od budućih sednica to pitanje posebno razmotri. Ali mislim da ima nekih pitanja koja su tu i koja bi trebalo da rešavamo, da prekinemo s praksom da uvek čekamo na sastanke ovih partijskih foruma nego da se traži od svih organa, svuda u Savezu, pa i u republikama, naravno, i u opštinama, da probleme rešavaju prema mogućnostima koje postoje. Pitanje poljoprivrednih proizvođača je pitanje ličnog rada. To su sve elementi o kojima treba voditi računa . U referatu je rečeno da problem treba brže rešavati, ne čekati na konferenciju. Ja isto mislim - ako nastavimo staru praksu u pogledu rešavanja ovih pitanja, ne otvorimo perspektivu poljoprivredi, nećemo stvoriti uslove da se i u tom pogledu situacija bitno promeni, da i ona nađe povoljnijeg odraza i u čitavom društveno-političkom životu . Mislim da se na prilično star način pristupa analizi sadašnje konjunkture. Diskutiramo o raspoloženju u jednom usponu naše privrede. Svi su strpljiviji u pogledu načina i tempa rešavanja otvorenih problema. Ipak, mislim da mere, koje su sada predlagane i koje su u toku, proizlaze iz starog načina privređivanja . I zato nema nikakve garancije ako tu prilaz ne bude drukčiji u rešavanju problema na koje se ukazuje da su otvoreni od ove konjunkture. Da li se neće ponoviti ono što smo već imali priliku nekoliko puta da doživimo, na osnovu čega neke komisije stvaraju teoriju da je to i neka zakonitost. Zato mislim da je u interesu sređivanja ovih naših društveno- političkih prilika i odnosa i učvršćivanja konsolidacije koju smo u dosadašnjem radu postigli da se nekim pitanjima društveno-ekonomskih odnosa i privrednog sistema daje prio-

65

ritet i da se traži od svih naših organa da ih efikasnije rešavaju . Samo bih još jednu stvar rekao, i to o samom pripremanju materijala za ovakve naše sednice. Mislim da je dobro da se iskustvo stečeno prilikom pripremanja materijala, u vezi s ocenom situacije Jugoslavije , pa i iz ove diskusije, iskoristi za jasnije diferenciranje problema, da bude manje op1 štih etiketa i označavanja koja ništa ne govore. Meni ništa ne pomaže kada čujem da negde postoje birokratske, tehnokratske snage, okoreli birokrati itd., a svima nama bi pomoglo ako bi se nešto određenije reklo i videlo kako deluju te snage, u kojim formama se pojavljuju, kakve probleme stvaraju, kako se to rešava. I to zato da bismo mogli na svom terenu da objašnjavamo te stvari, te procese i bitke, i da dajemo podršku naprednim snagama u drugim republikama, i obrnuto, da sami dobijemo podršku za našu akciju. Naravno, to traži i određeno međusobno sporazumevanje i ujednačavanje gledišta o ovakvim pojavama. Zato bih se složio s onima koji traže da u tim stvarima budemo određeniji i jasniji, sa manje anonimnosti, jer ćemo onda biti odgovorniji i u svojim vlastitim ocenama i u svojoj sopstvenoj aktivnosti.

}

Latinka PEROVIĆ : KONSOLIDACIJA SAVEZA KOMUNISTA NA UNIVERZITETU MOGUĆNA JE KROZ ŠIROKU POLITIČKU AKCIJU NA UNIVERZITETU

ANALIZE koje su u Savezu komunista Srbije vršene potvrdile su da politička situacija nije statična, da naše ocene o njoj vrlo mnogo osciliraju od krajnjeg pesimizma, koji demorališe ljude i utiče na apatiju , do samozadovoljstva, koje, opet, ne podstiče na političku akciju. U procenjivanju političke situacije nemamo uvek u vidu celinu i zato sam saglasna sa onim što je u referatu rečeno da je jedno od ključnih pitanja sada, posle Devetog kongresa, sam Savez komunista. Jer te velike oscilacije u procenama

66

političke situacije vezane su za stanje u mnogim našim organizacijama, pa i za ukupne političke odnose u Savezu komunista. Mnoge organizacije Saveza komunista još karakteriše grčevito političko previranje i zato se meni čini da ima vanredan značaj da se na sednici Predsedništva ponovo naglasi potreba opšte usmerenosti Saveza komunista u ovoj situaciji, njegova jedinstvenost na pitanjima koja je Deveti kongres formulisao i organizovan nastup u realizaciji odluka Devetog kongresa. Ja bih htela da govorim o opštim tendencijama u Savezu komunista, ali da bih ih bliže odredila, ipak ću se zadržati na kretanjima u organizacijama SK na univerzitetu. Vama je poznato da smo u Srbiji u zadnje vreme pridavali veliki značaj ovim organizacijama, zato što je univerzitet postao poprište vrlo složenih, vrlo ozbiljnih političkih kretanja. Htela bih, naravno, koliko je to mogućno u ovakvom izlaganju, sasvim sumarno da kažem kako vidimo ta kretanja danas, šta smatramo da su njihove bitne karakteristike, koji su izlazi iz te situacije i, pre svega, htela bih da podsetim na neke uzroke sadašnjih političkih kretanja na univerzitetu. Političke prilike na našim univerzitetima neposredno su vezane za probleme koji su se godinama akumulirali. Oni se koncentrišu oko sledećih pitanja : pre svega, oko položaja studenata, i to u trenutku kad istinski narastaju potrebe u društvu za angažovanjem univerziteta, za većim učešćem znanja i nauke i, posebno, za angažovanjem mlade inteligencije, za reformom univerziteta. Moramo imati u vidu da je politički život na univerzitetu godinama karakterisala stagnacija, izvesna apolitičnost, koja je pogodovala stvaranju i održavanju monopola. Oni su, sa svoje strane, ozbiljno uticali ne samo na ideološko stanje u Savezu komunista već i na teorijski rad , razvoj naučne misli. Osim toga, sadašnje prilike na univerzitetu vezujemo i za krizne situacije u društvu, koje su bile karakteristične za početak prošle godine, kada je Savez komunista bio ozbiljno hendikepiran u političkoj akciji činjenicom da su se izrazito opozicione snage najviše hranile njegovim slabostima, njegovom neorganizovanošću i odsustvom jasnije političke orijentacije. Univerzitet je , osim toga, trpeo i vrlo različite pritiske spolja. Mislim da je trpeo I pritiske, da tako kažem, progresivno orijentisanih društvenih snaga u tom smislu da se stvari i odnosi na univerzitetu brže menjaju. Međutim, moramo 67

1

priznati da je u tome činjena ne samo jedna taktička nego često i suštinska greška. Mi smo pokušavali da unosimo izvesne ideje na univerzitet, a nedovoljno je činjeno da se na njemu stvaraju jezgra koja bi bila nosioci preobražaja univerziteta, intenzivnije političke akcije na njemu. Međutim, univerzitet je trpeo i druge političke pritiske spolja i ja bih rekla da je lepeza tih pritisaka veoma raznovrsna, od izrazito nacionalističkih, kominformovskih, demagoških snaga do delovanja raznih agentura. Ima dosta elemenata koji nam daju za pravo da tvrdimo da univerzitet nije slučajno izabran kao prostor na kome se merila granica naše tolerancije. Iz kojih razloga? Pre svega, računalo se sa velikom osetljivošću Saveza komunista prema inteligenciji , računalo se sa prisustvom brojne mlade generacije na univerzitetu, za čiju se orijentaciju i usmerenost Savez komunista morao boriti. Ta slika uzroka sadašnjih političkih prilika na univerzitetu suočila nas je sa pitanjem: šta je naša dugoročna akcija? Jer ako ne bismo konkretne političke poteze vukli na jednom dugoročnom kursu, mi bismo bili prakticisti, a to bi vodilo izolaciji komunista, izvesnom bespuću. Zato je osnovna briga i Saveza komunista na univerzitetu i van njega bila : doći do programa dugoročne akcije. Prvi problem tog programa je rad na reformi univerziteta, i to veoma konkretan rad , koji bi osposobio i snage na univerzitetu da menjaju poziciju i univerziteta u celini i pojedinih fakulteta. Sve što je do sada urađeno pokazuje da takav jedan posao, bez političke snage, bez organizovanog, mobilnog i opredeljenog Saveza komunista, nije izvodljiv. Drugo, pokazalo se da je iz veoma konfuzne političke i idejne situacije neophodno izići, i to borbom koja bi vodila kristalizaciji političkih odnosa i političkih snaga. U svemu tome osnovna je konsolidacija Saveza komunista na univerzitetu i to kroz široku političku akciju na univerzitetu. Bez te akcije ne možemo učiniti jasnijim stvarne političke razlike koje postoje, niti možemo da izvršimo izolaciju onih političkih grupacija koje su se ugradile i u organizaciju Saveza komunista, koje su , očigledno, drugačije politički motivisane, koje su čak i protivnički motivisane. Dugo godina, koristeći se apolitičnošću i pasivizacijom Saveza komunista, te grupe su koristile Savez komunista kao okvir svoga delovanja i pokušavale iznutra da ga parališu . Sada one dolaze direktno u sukob sa Savezom komunista, jer se

68

situacija politički izoštrila i iskristalisala. One su u svim konkretnim akcijama u direktnom sukobu sa Savezom komunista, i to je linija diferencijacije koja danas studetskoj omladini pokazuje gde su pravci angažovanja i koje su prave snage za koje se mora vezati mlada generacija na univerzitetu. Čini mi se da je u tom pogledu učinjeno vrlo mnogo na univerzitetu. I, ukoliko je tamo akcija komunista bila određenija, ofanzivnija, ukoliko se Savez komunista na univerzitetu konsolidovao i sređivao, utoliko su te grupe dolazile u otvoreniji sukob, u direktniju konfrontaciju sa Savezom komunista. Mi smo i u junu i pre juna imali, praktično, dve linije. Imali smo liniju Saveza komunista, koja je zaista vršila pritisak da se iziđe iz stagnantne privredne, društvene i političke situacije, koja se posle Smernica nastavila angažovanjem na ustavnim promenama, na pripremama republičkog i Devetog kongresa, koja se nastavila angažovanjem problemima reforme univerziteta. Ali, delovale su i političke grupacije koje su bile drugačije politički motivisane, koje su posle juna želele da zadrže prividno jedinstvo na univerzitetu, da izazovu veštačku pasivizaciju na univerzitetu , da bi mogle da vrše udare i pritiske, koje su , sem ostalog, išle na to da se konfrontira Savez komunista sa Savezom studenata. Nikako ne smemo ispustiti iz vida da su između te dve linije bile utisnute studentske mase i da je osnovna orijentacija Saveza komunista bila široka politička akcija, koja bi politički i društveno angažovala studentsku omladinu i tako izolovala ona jezgra koja imaju svoje političke račune i interese. Poslednjih nedelja ta jezgra u još doslednijem vidu nude samo destrukciju, insistiraju na veštačkom konfrontiranju univerziteta i društva, nastoje da ignorišu i kompromituju ukupno samoupravno kretanje, politiku i akcije Saveza komunista, posebno rezultate republičkog i IX kongresa SKJ. Ona pokušavaju da poglede okrenu unazad, da stvaraju mitologiju juna, a vršenjem direktnih političkih provokacija žele da nametnu okršaje i da utru put primeni sile. Ta jezgra nastoje da veštački izazovu nerede , ekscese, da bi se lovilo u mutnom. Sasvim je jasno da društvo neće tolerisati takvo političko nasilje. Tu je granica tolerancije. Politička akcija Saveza komunista na univerzitetu u znatnoj meri je obelodanila njihove namere, političke pozicije i upravo ih ovih dana isteruje na čistinu.

69

Smatram da je univerzitet dobar primer za to da uvek kada govorimo o političkoj situaciji moramo imati u vidu celinu i da našu borbu ne možemo iscrpsti samo u odbrani od protivničke akcije. Stvarnog protivnika najviše pogađa inicijativa, angažovanost i politička opredeljenost Saveza komunista. Organizacije i rukovodstva Saveza komunista na univerzitetu razvili su široku političku akciju. Njima je potrebna puna podrška, jer su pokazali sposobnost da na nov način vode političku borbu, značajnu ne samo za odnos političkih snaga na univerzitetu, jer imaju svest o sopstvenoj odgovornosti za politička kretanja na univerzitetu .

Janez KOCIJANČIČ : TREBA PRAVITI RAZLIKU IZMEĐU OTVORENIH NEPRIJATELJA I ONIH KOJI POŠTENO TRAŽE REŠENJA

MISLIM da je tačna ocena da se kod nas radi o stabilizaciji političkog položaja u zemlji. Ali, istovremeno, mislim da bi bilo potrebno svu pažnju Saveza komunista usmeriti na sve ono što zovemo elementima nestabilnosti u sistemu. Pre svega, zbog toga što mislim da bi mnogi od tih elemenata nestabilnosti u budućnosti mogli postati elementi stabilnosti, i to delimične, u kretanju. Omladina je društvena kategorija, koja sigurno može biti i jedno i drugo. Može biti element stabilnosti u dinamičkom smislu, a i element nestabilnosti u društvu . Zavisi od toga u kakvom je ona društvenom položaju i da li je njen prirodni bunt i nemir usmeren protiv datih društvenih od> izvan ili čak protiv sistema nosa ili je sastavni deo sistema i društvenih kretanja. Kod nas ima nemira i nezadovoljstva omladine. Izgleda da je to uopšte zakonitost savremenog sveta i savremene omladine. Ali , istovremeno, kod nas postoji, po mom mišljenju, sve izrazitija, vrlo jasna, samoupravna orijentacija velikog, najvećeg dela omladine. Čak i onaj kritički stav naših odnosa proizilazi iz toga da mladi ljudi ocenjuju društvo sa pozicija samoupravljanja. 70

Problem je kod nas, po mom mišljenju, u tome da omladina nema odgovarajuće mesto u društvenom odlučivanju , naročito ne na svim mestima društvenog odlučivanja . Zato se u mnogo čemu taj bunt i nezadovoljstvo omladine i kod nas izražava kao bunt izvan sistema, kao bunt neuključenih. Zbog toga je, mislim, omladina kod nas često i faktor koga se pomalo i bojimo. 1 Situacija, na žalost, nije mnogo poboljšana na ovogodišnjim izborima. Mislim da bi trebalo da se Savez komunista založi za menjanje društvenog položaja omladine i da u tom pogledu treba iskoristiti prodor mladih u sam Savez komunista. Savez je, u stvari, jedina društvena kategorija u kojoj je omladina proporcionalno zastupljena. Koliko, na primer, toliko ih je mladih ima u radničkoj klasi ―― oko 24 posto i u Savezu komunista. (Takav slučaj nije u organima samoupravljanja, ni u skupštinama). Mislim da su to jako pozitivna kretanja i da ih treba iskoristiti i uopšte više aktivizirati, osobito radničku omladinu. Dalje, problem savremenog sveta je da su ogromni potencijali znanja izvan konkretnih društveno- ekonomskih odnosa. U Jugoslaviji, na primer, u školama ima više mladih ljudi nego što je svih zaposlenih u društvenom sektoru. A u školskom sistemu, po mom mišljenju , nude se suviše klasična rešenja, koja ne zadiru u autonomnost odnosa u toj društvenoj sferi. Samoupravljanje dobija čak i oblik nekakve participacije svih zainteresovanih. Mislim da je tu i Savez komunista suviše neagresivan i u pogledu koncepcije i u pogledu menjanja odnosa. A uveren sam da bi to trebalo biti jedno od osnovnih područja bitke za socijalističke društvene odnose. Tvrdim da se problemi ne otklanjaju rešavanjem sitnijih ili krupnijih materijalnih zahteva učenika i studenata i borbom protiv neprijatelja. Savez komunista bi morao svoju akciju usmeriti prvenstveno protiv uzroka problema, a ne protiv posledica. Za mene je uzrok problema u neuključenosti, u otuđenosti školske omladine od društvenog odlučivanja. A ubeđen sam da bi većim uključivanjem školske omladine, i opšte omladine, u društveno odlučivanje postigli njeno veće osećanje odgovornosti prema društvenim zbivanjima kod nas.

71

Taj proces uključivanja omladine u društveno odlučivanje i u samoupravljanje, po mom mišljenju, trebalo bi voditi nezavisno od raznih datuma, kao što je 3. jun. Mnogo je govora i o idejnom pluralizmu, o kritikama sleva i organizovanoj opoziciji u Savezu komunista. Sigurno je da su u sadašnjoj situaciji ti problemi vrlo izraziti. Problem je i u tome što su se te snage relativno osnažile, a problem je i u akciji Saveza komunista i ostalih društvenih snaga. Ni u omladinskoj organizaciji, ni u Savezu komunista nismo dovoljno osposobljeni da priđemo tim pojavama. Mislim da je osnovni problem u tome što se ne pravi dovoljno jasna razlika između otvorenih neprijatelja i neprijateljskih snaga i onih snaga koje imaju kritički odnos prema našoj stvarnosti, ali, ipak, pošteno traže, diskutuju, razmišljaju itd. Što se tiče otvorenih neprijatelja, mislim da bi trebalo zauzeti jasan kurs - da se prema njima preduzmu sve zakonske mere. Razloga za to ima dovoljnò. Ali, što se tiče ovog traženja, pa i mnogih kritika, tzv. kritika sleva, mislim da bi se Savez komunista morao opredeliti za kulturu pera, za idejnu borbu, za borbu mišljenja. Naravno, ako bi orijentacija Saveza komunista bila jasna, mislim da ne bi moglo dolaziti do nekih akcija koje zbunjuju. Naime, da sa istim snagama pojedini delovi Saveza komunista koketiraju, a da se drugi zalažu za sudske zabrane. Zalažem se tu za jasniju politiku , koju bi, verovatno, trebalo razraditi posebnom prilikom, pre svega, zbog toga što smatram da u jednom takvom, pomalo fluidnom, stanju može da dođe čak do paradoksalne situacije : da se obračuni Saveza komunista, pa i vlasti, sa neprijateljem socijalizma uzimaju s druge strane kao politička rezerva i obračuni sa mladom inteligencijom. Smatram da je razrada politike na tom području jako značajna. Pre svega, zbog toga jer mislim da određene kritike, određena, ako hoćete, intelektualna nedisciplina, proizlaze ne samo iz neprijateljske akcije, već, mnogo više, iz naših sopstvenih uslova. Sa tim treba i ubuduće računati kao sa delom naše društvene realnosti. A iz toga bi, verovatno, trebalo izvući pouku da se mora normalizovati odnos društva, pa i Saveza komunista, prema tim pojavama. Jer, one su, verujem , često predimenzionirane baš zbog naše sopstvene nervoze. 72

Hamdija POZDERAC : BEZ KOLEBANJA IMENOVATI I IZOLOVATI ANTISAMOUPRAVNE SNAGE . JA ĆU govoriti o nekim karakteristikama političke situacije u visokoškolskim ustanovama. Ukoliko ponovim nešto što je već rečeno u izlaganju druga Todorovića , ili u diskusijama drugarice Latinke Perović i druga Kocijančiča, mislim da neće biti na odmet. Odmah želim da naglasim da je u poslednje vreme u Bosni i Hercegovini izvršeno temeljitije razmatranje aktuelnih idejno-političkih pitanja i zadataka Saveza komunista na fakultetima i višim školama. Na Osmoj sednici našeg Centralnog komiteta, koja je održana pre dva dana , sumirana je desetomesečna akcija Saveza komunista i pobliže su utemeljeni pravci delovanja Saveza komunista u oblasti visokog školstva u duhu stavova Petog kongresa SK BiH i Devetog kongresa SKJ. U ovom periodu su dati i odgovori na mnoga strateška i otvorena pitanja za vođenje politike u ovoj oblasti, na primer, inaugurisanje novih društveno-ekonomskih odnosa í sistema finansiranja visokog školstva , čvršće povezivanje sa privredom i bazama društvenog rada, dohodak, ekonomska cena obrazovanja, položaj visokog školstva, ne kao društvene potrošnje već visokoproizvodne snage našeg društva, izgradnja fakulteta kao samoupravnih radnih organizacija nastavnika, studenata i radnih ljudi, konstituisanje univerziteta kao dobrovoljne zajednice fakulteta, visokih i viših škola, uključivanje Saveza komunista sa fakulteta u opštinske organizacije Saveza komunista itd. U tom pogledu postignuti su i prvi rezultati. Došlo je , između ostalih pozitivnih dostignuća, do vrlo uske saradnje i povezivanja Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu sa Energoinvestom, Ekonomskog fakulteta, Privredne komore i drugih radnih organizacija, Metalurškog fakulteta u Zenici sa Željezarom, Mašinskog fakulteta u Sarajevu i preduzeća udružene metalne industrije „ Unis“ i sl. Ono, međutim, o čemu sam ovde hteo reći reč-dve vezano je više za političku stranu prisutnih procesa na univerzitetu. Izvesno je, i to možda ne bi trebalo više ponavljati, da sve širi razmah samoupravnih odnosa dovodi u pitanje sve oblike 73

zastarelih i preživelih birokratsko-etatističkih odnosa koji se veoma grčevito opiru. U onim strukturama ili institucijama koje je razvoj samoupravnih društvenih odnosa uspeo razdrmati došle su do izražaja, i to vidljivo, one snage koje se, u ime vešto plasiranih razloga, odupiru kako reformi visokog školstva na samoupravnim osnovama, koja podrazumeva njegovu maksimalnu funkcionalnost i mogućnost da udovolji potrebama modernizacije faze našeg društvenog razvoja, tako i njegovom prirodnom uklapanju u integralne društvene tokove. Još više, sama činjenica da se samoupravno društvo, opet posredstvom razmaha samoupravnih odnosa, sve više otvarastoji kao pokazatelj onih struktura koje, zgrčene u sebe i zatvorene prema globalnim tokovima društvenog razvoja, pokušavaju da odole tom progresivnom i neumitnom toku. Svakako, kada je reč o visokom školstvu, to opiranje koje se prvenstveno pokazuje u odugovlačenju i odlaganju reformisanja i prilagođavanja novim uslovi:na - objektivno je antisamoupravni čin i antisamoupravna pozicija, bez obzira na to iz kojih se razloga čini. Odatle se, dakle, sa tog osnovnog polazišta, po mom mišljenju, može pristupiti i političkoj kvalifikaciji situacije na visokoškolskim institucijama. Jer, koncipiran na stereotipan način, rad na univerzitetima u mnogim aspektima je čisto građanskog tipa, pa se sukobljava sa sve širim otvaranjem društva na globalnom planu. Na univerzitetu je došlo do veoma osetne i, reklo bi se, imperativne politizacije i diferencijacije u shvatanjima i praktičnim istupima studenata i nastavnika, koja nije ništa drugo, jednim delom, do rezultat te i takve krize samog visokog školstva. Politizacija, kao neosporni kvalitet koji će doprineti bržem i efikasnijem uklapanju univerziteta u šire društvene tokove, kao i njegovo otvaranje i integrisanje u te tokove, krije u sebi, i to objektivno, opasnost, odnosno prostor za intenzivnije delovanje konzervativnih i antisamoupravnih snaga. Drugim rečima ona krije u sebi ideologiju koja je strana našem konceptu razvoja samoupravljačkog socijalizma . Politizacija na univerzitetu, koja je podstaknuta i ubrzana društvenom i privrednom reformom, Smernicama i kongresima, nije, dakle, prouzrokovana nekim slučajnim i nebitnim faktorima. Ona je rezultat kako šireg društvenog prestrojavanja i njegovog refleksa na univerzitetu, tako i stanja na samom univerzitetu. Međutim, svaka politizacija, pa 74

i ova koja je prisutna na univerzitetu, u isto vreme predstavlja i konfrontaciju i diferencijaciju političkih stavova, te je to izvanredna prilika da se vidi i sagleda ko je ko i na kakvim političkim i ideološkim pozicijama stoji. Svakako, neke preživele norme, odnosi i koncepti, koji se u novom ruhu nude, kamuflirani su veoma često etiketama i parolama koje polaze, tobože, sa samoupravnih pozicija a imaju za cilj , u stvari, nešto sasvim drugo. Otpori koji se javljaju u reformisanju univerziteta ne proističu iz jednog jedinstvenog izvora, niti se mogu svesti pod jedan zajednički imenitelj . Zbog toga je, sa gledišta političke akcije, potrebno najpre identifikovati te otpore, kako sa stanovišta njihove geneze, tako i nosilaca, da bi se moglo politički kvalifikovanije govoriti o idejno-političkoj diferencijaciji koja je prisutna. Neki otpori reformi univerziteta rezultat su objektivnih teškoća. Prenebregavajući te teškoće u ime jedne utopijske vizije položaja samog univerziteta, mnogi se opiru, baš zbog toga, realnim mogućnostima njegovog reformisanja. Drugi otpori se javljaju zbog toga što nije svugde sazrela misao o potrebi i suštini reforme, ili su, pak, posledice zatvaranja u uži krug vlastitog interesovanja, komunista pre svega, na visokim školama i fakultetima. Oni izviru i zbog toga što nisu sagledane sve komponente i celina već danas prihvatljivih rešenja. Razlike u otporima i nakon ovakvog šturog njihovog nabrajanja su evidentne. One su veoma često i plod neobaveštenosti, nepoznavanja suštine našeg društvenog razvitka, kao i reforme koja se na univerzitetu i u društvu uopšte odigrava. Takve i slične otpore ne možemo uvek kvalifikovati kao antisamoupravne i antisocijalističke u pravom smislu te reči. No, ipak ne treba gubiti iz vida činjenicu da, zbog postojanja tih i drugih otpora, na mnogim fakultetima nije moglo doći , u pogledu praktične realizacije reforme i njenih ideja , do nužnog stepena jedinstva čak i samih komunista, koji bi bio garancija uspeha. Zbog toga smatramo da je nužna još intenzivcnija idejno-politička aktivnost, pre svega, komunista, konfrontiranje različitih mišljenja, da bi se došlo do najcelishodnijih rešenja. Međutim , kada se u takvoj idejno-političkoj borbi zauzmu određeni stavovi, kada se, dakle, dođe do određenih rešenja, svako odugovlačenje ili onemogućavanje njihove realizacije 75

predstavlja, po mom dubokom uverenju, svojevrsnu političku opstrukciju.

Ovakva situacija pružila je šansu pojedincima i grupicama, koji se uobičajeno nazivaju ekstremistima, da se u ovaj prostor otvaranja društva uopšte, i samim tim otvaranja i univerziteta, ubace i razviju svoju političku aktivnost suprotnu poziciji Saveza komunista i interesima našeg samoupravnog društva. Jasno je da će se taj prostor za ubacivanje antisamoupravnih snaga sve više sužavati realizacijom privredne i društvene reforme i afirmacijom samoupravnih odnosa. Ali, to ni u kom slučaju ne znači da treba zapostaviti najsvestraniju idejno-političku borbu, kako na visokoškolskim ustanovama tako i u celom društvu, u svakoj njegovoj ćeliji, da bi se onemogućilo njihovo destruktivno i antisocijalističko delovanje. Ta borba mora biti teorijski osmišljavana i fundirana, u osnovi jedinstvena u svim našim republikama. U tome vidim potrebu stalnog i veoma čestog dogovaranja i razmene mišljenja društveno-političkih organa į organizacija iz republika. A da bi idejno-politička borba protiv takvih snaga mogla biti i delotvorna i efikasna, potrebno je preći sa uopštenog i apstraktnog razgovora o tim snagama na njihovu stvarnu identifikaciju, na njihovo konkretno imenovanje, jer se jedino na taj način može izvršiti stvarno idejno-politička diferencijacija, i njihova izolacija. Kada su u pitanju direktne akcije protiv našeg sistema, ne bi smelo biti nikakvih kolebanja. Kada smo prišli konkretnoj realizaciji borbe protiv ekstremista, u stvari protiv onih koji deluju sa antisamoupravnih, pa i antisocijalističkih, pozicija, kada smo preduzeli njihovo isključivanje iz Saveza komunista, ja vam mogu reći da je to dovelo do diferencijacije i u Savezu komunista i u Savezu studenata. U imenovanju otpora koji se javljaju otvaranju univerziteta društvu i društva univerzitetu, ja sam se samo dotakao nekih problema, odakle reakcionarno-ekstremističke snage crpe hranu za svoje delovanje, koje je neprihvatljivo za Savez komunista. U idejno-političkoj borbi moramo biti pažljivi, i energični, kada se radi o identifikaciji inspiratora i protagonista određenih ideja koje se proturaju u naše društvo spolja, a koje niču i u glavama kvazinaučnika i teoretičara u našem društvu, i koje se prenose na stranicama nekih listova i časopisa.

76

Na kraju, smatram da treba pojačati idejno- političku borbu Saveza komunista i drugih društvenih organizacija protiv svih snaga koje stoje na antisamoupravnim i antisocijalistič kim pozicijama. Prvo, zbog toga što je ranije umnogome potcenjivana idejno-politička borba, što je omogućavalo agresivniju akciju birokratskih i reakcionarnih snaga i u visokoškolskim ustanovama. I drugo, što nije bilo stalne brige da se ocenjuje politička situacija i da se usmerava Savez komunista u svojoj idejnoj i političkoj borbi. U političkoj akciji mi ne bismo smeli suprotstavljati jedne probleme drugima. Jer problemi dalje borbe za sistem i ekonomsku politiku, politički problemi koji su danas na dnevnom redu i u visokoškolskim ustanovama - postoje bez sumnje, i prema njima mi treba da se odredimo. Iz tih razloga predlažem da bi Predsedništvo trebalo da donese zaključke o intenzivnoj političkoj akciji Saveza komunista, koja traži i na ovom mestu adekvatno tretiranje i uopštavanje stečenog iskustva radi uspešne dalje akcije i jedinstva Saveza komunista u njoj.

Pavle GAŽI : INTEGRACIJU TREBA RAZVIJATI I PREKO REPUBLIČKIH GRANICA DRUGOVI, ja bih se samo sa nekoliko riječi uključio u današnju raspravu. Pokušaću da govorim jezikom neposredne prakse, sa izvorišta društveno-političkih problema u privrednoj organizaciji od oko dvije hiljade zaposlenih, u komuni sa 60 hiljada stanovnika, koji je ispod prosjeka razvijenosti republike. Htio bih da kažem da se privreda veoma dobro razvija i postiže dobre rezultate u reformi, a naročito u mijenjanju svoje strukture. Posebno želim da istaknem da se odigrava kolosalan preobražaj u društveno-političkim odnosima u sredini u kojoj živimo i djelujemo. Imam osjećaj da treba da se predstavim, ne zbog toga što sam novi član ovog visokog partijskog foruma, nego zbog toga što mnogi privredni ru77

kovodioci i radnici kada govore, kada kritikuju i kada su nezadovoljni određenim stanjem stvari, onda dobijaju raznorazne etikete, ponekad čak i do antireformskih, dobivamo lekcije. Ja ću pokušati da ne dijelim lekcije i etikete. Kongres je jasno i decidirano nazvao pravim imenom sve one koji koče brži razvoj društvene i privredne reforme. Ja ću radije govoriti o nekim afirmativnim procesima u jednoj užoj sredini i zajednici, iako ne želim da to sugeriram kao model po kome se može raditi i na širim osnovama. Prije svega bih htio da kažem da u javnosti ima mnogo kritike upućene privredi, posebno proizvodnoj privredi, onoj koja nosi teret reforme, i to privredi koja se nije razvijala iz raznih saveznih fondova i koja ne gleda u svom razvoju od danas do sutra. Međutim, ta privreda je još bez značajnijeg utjecaja, prezadužena je i mogli bismo je okarakterizirati potčinjena raznim društveno-političkim zajednicama. Često se govori o produktivnosti u privredi. Mi se tu ponašamo ekonomski prirodno. Sa sredstvima kojima raspolažemo, ako uspijemo da uključimo i neka bankovna sredstva, sve to ide za modernizaciju, za prestrukturiranje, i trend osobnih dohodaka upravo je manji u radnim organizacijama koje se prvenstveno okreću tržištu, posebno svjetskom tržištu. Ako ne dostižemo evropsku produktivnost, mi to veoma skupo plaćamo. To plaća radnik. Jer on se postavi u takovu poziciju da mu nema drugog izlaza nego da ide na niže osobne dohotke, odnosno da sam sebi onemogući brži razvoj standarda. Moram da kažem, i to sa zadovoljstvom, da su radnici veoma zadovoljni ovim poletom od zadnjih godinu dana, da sa mnogo više optimizma gledaju na razvoj , perspektivu i uspeh reforme. Posebno moram da istaknem da se u raspravama govori Titovim jezikom, da se i na taj način razmišlja i, ovdje ću reći, da drugovi dolje u proizvodnji poručuju drugu Titu da što više govori. Jer on svodi velike istine i odluke kongresa na jedan razumljivi jezik, jezik koji radnička klasa razumije i spremna je da ide upravo tim putem. Govoreći o jednoj maloj društveno-političkoj zajednici, kao što sam već napomenuo, hoću da istaknem da nam je strano ovo što čitamo u štampi o afirmaciji tzv. predsjedničkog sistema. Postavlja se pitanje na koji način privreda, makar i s nedovoljnim sredstvima, može utjecati na razvoj svoje sredine, na društveno-političke odnose u kraju koji je veći-

78

nom poljoprivredni, sa prehrambenom, drvnom, metalnom i tekstilnom industrijom, koje su u krizi u našoj zemlji . Ni jedno poduzeće nema gubitak. Ni jedna akcija u toj komuni se ne izvrši bez privrede. Svaka priprema općinske skupštine ide najprije kroz radne organizacije. Budžet, to je tek pokrivanje onih određenih najminimalnijih zadataka. Ne mogu škole da se grade tamo gdje privrednici nisu kazali svoju riječ, ne kao stručnjaci, nego zbog toga što stoje iza te izgradnje . Ni jedan odio bolnice nije rekonstruiran i moderniziran bez učešća privrede. Ni jedan kilometar ceste nije asfaltiran bez te privrede. Drugim riječima, mi možemo da više dajemo toj maloj društvenoj zajednici i bez ikakove centralizacije, bez posebnih specijalnih fondova. Naglašavam da je i solidarnost zastupljena, da ljudi nisu na ulici, da čak i ugljenokop radi, dio radne snage se prekvalificira i uvođenjem plina u jedno ovakvo malo mjesto riješićemo i taj problem da ljudi ne ostanu na ulici. Drugim riječima, motorna snaga preobražaja te komune je upravo privreda i radni ljudi u toj privredi. Međutim, ima nekih stvari kojima nismo zadovoljni, i to su više društveno-političke zajednice. Sasvim drugi je rezon kada su privrednici okupljeni u nekoj banci, ponekad i u komori. Stvari su se i tamo počele mijenjati. Diskutiraju o privrednim problemima, teškoćama koje bi radna organizacija drugačije rješavala nego što se to čini kada je to u izvršnim tijelima republike ili saveznih organa. Mislim da su za razvoj privrede, za kooperaciju, integraciju bolja ona rješenja koja daje sama privreda. Jer, u ime neke solidarnosti ili saniranja više političke nego ekonomske situacije, prave se kompromisi i ne liječi se ono što bi se mnogo radikalnije i brže moglo izliječiti, a pojedine privredne grane ili poduzeća uvrstiti u sposobnija, akumulativnija poduzeća. Nas nešto brine budućnost i mislim da bi trebalo da se više okrećemo njoj . Pred nama je razrada srednjoročnog plana i mislim da bi to trebalo da je sinteza, finiš sprovođenja privredne i društvene reforme. Tu bi trebalo da dođu do izražaja sve one pozitivne kvalitete koje je reforma dala, ne samo na stabilizaciji privrede, nego u njezinoj dinamici, u njezinoj transformaciji. Međutim, mi smo upravo sada pred malim ratovima. Zapravo, oni su već započeli, oni se vode. To su ratovi u naftnoj industriji, to su ratovi u industriji frižidera, automobila, traktora itd. Ne bih se mogao složiti s 79

konstatacijom da su ljudi u tim radnim organizacijama krivi za to stanje. Nemoguće je da se mi ponašamo izolirano od čitavog našeg društvenog sistema, od reformskih postulata, da je subjektivni faktor tu predominantan. Mislim da bi trebalo neka pitanja proučiti i veoma brzo, jasno i otvoreno reći šta želimo postići u idućem razdoblju. Nije dovoljno samo željeti hiljadu dolara, da se razumijemo, u 1975. godini. Mi, ipak, moramo imati razrađene više ekonomske instrumentarije, više sinhronizovano politički djelovati, a i aktivnost Saveza komunista Jugoslavije mora biti nešto određenija i veća baš na ovim pitanjima. Prije svega, mi nemamo uopće studija tržišta. Tu su mnoge dileme, čak i oko metodologije planiranja. Privreda je prezadužena, bez vlastitih sredstava . Koliko god sam govorio da moje poduzeće, i neka druga poduzeća koja dobro stoje, i zbog toga dobijaju etiketu monopolističkih organizacija i kartela itd. , unatoč svega toga neto-produkt u zadnje tri godine se smanjuje. I unatoč toga, sva samoupravna privreda se ponaša sasvim drugačije nego što se često govori. Ona je veoma zainteresirana za nadgradnju, za društvene službe i slično. Ali proces modernizacije ― to bih htio naglasiti ovdje, jer nije u materijalu istaknuto ― i uključivanje u svjetsku proizvodnju teku suviše sporo. Mi ćemo teško uhvatiti korak s novim procesima u Evropi. Što se u tom smislu u našoj zemlji događa? Dok se dio velikih privrednih sistema - samo ne znam po čemu se tako zovu --- još oslanja na stara izvorišta sredstava, drugi dio živi od danas do sutra u ime tržne privrede, ide za lakim bogaćenjem i ne stvara siguran oslonac za razvoj , ne stvara mogućnost partnerstva s razvijenom svjetskom privredom . Mi razvijamo trgovinu, mi zapravo dopuštamo, možda malo oštro rečeno, jednu novu vrstu kolonijalizma u našim odnosima s tom privredom. To su licencni odnosi, to su razni drugi odnosi. Govorim o tome zbog toga što imam dodira sa svijetom, jer poduzeće izvozi u deset zemalja, evropskih i afričkih, ima ugovore s najvećim evropskim firmama iz šest zemalja, razvijamo tu saradnju, ali šta tu svega ima - bilo bi vrijedno pažnje da se pogleda. Bilo bi vrijedno pažnje da se pogleda u Saveznom sekretarijatu za privredu kakovi su sve ugovori registrirani. To je ponižavajuće kako to izgleda. Mnoga poduzeća, ne nalazeći mogućnosti, ponekad zbog vlastitih slabo80

sti, a ponekad stjecajem okolnosti, nemaju potporu banaka da se samostalno razvijaju. Jednostavno se, mogao bih reći, prodaju raznim inostranim firmama . Na taj način, ulaskom stranog kapitala i ulaskom tog razvijenog svijeta u zemlju, možemo razoriti esencijalnu supstanciju društvenog kapitala koji smo stvarali godinama. Mislim da bi trebalo obratiti tom pitanju veliku pažnju u narednom periodu, posebno sada, kada smo pred razradom srednjoročnog plana razvoja. Što se tiče naših slabosti u privredi, gledano u prvom redu kroz slabi proces integracije, o tome je drug Tito ne samo govorio nego je i pokrenuo, ustalasao mnoge privredne grane da i politički dadu pristup tom pitanju. Međutim , šta se događa? Događaju se regionalne integracije, i općinske i republičke. Šta mi na taj način stvaramo? Stvaramo ponovno autarhičnu privredu, stvaramo takove odnose u zemlji da je ovim našim nacionalnim delegacijama koje sjede u državnim organima - to su razni podsekretari, načelnici, referenti ― teško da se ispravno odnose prema jednoj industrijskoj grani, jer se tu onda pojavljuju sukobi na nacionalnom i međurepubličkom planu. Mislim da bi trebalo mnogo više podržati i podstaći integraciju koja je na nivou nekoliko republika, koja prelazi republičke granice. Žalosno je što u samoupravnom dogovaranju nismo otišli daleko, nismo razvili taj mehanizam. To bi bila dužnost naših komora. Ali moram reći da tamo gdje se krenulo, ima otpora, ima kritike, ima nevjerovanja u to dogovaranje, i zbog toga imamo stihijsku poslovnu politiku državnih organa, koji od danas do sutra rješavaju stvari, ne kao što je rekao drug Srećko Bijelić da uopće ne odgovaraju na zahtjeve privrede, nego, ponekad preko noći, donesu odluku za koju privreda uopće ne zna. Prema tome, ne zna se šta je lošije od ovo dvoje. S time bih završio. Mislim da sam nabacao samo neka pitanja, mislim da uz mnoštvo popratnih negativnih pojava imamo mnogo procesa koji ohrabruju radnike, koji vide da se u tim procesima otišlo znatno dalje od onoga što je bilo prije reforme. Kongres je dao sigurnost, ohrabrenje, i mislim da mi neće biti teško reći kada me ljudi budu pitali kako radi Predsjedništvo. Mislim da ću moći da odgovorim da smo i principijelni i dosljedni, da smo nepokolebljivo na pozicijama Devetog kongresa, samo ne bih želio da nam praksa zapravo potvrđuje staro.

81

Milorad STOJANOVIĆ : NA PRAGU SMO NOVE I POTPUNIJE DRUŠTVENE I EKONOMSKO-TEHNOLOŠKE INTEGRACIJE UVODNO izlaganje druga Todorovića i teze date za diskusiju na dosta jasan način su ukazale na svu složenost idejno-političke aktivnosti Saveza komunista i svih društvenih snaga, organizacija i politike Devetog kongresa. Čitav sklop bitnih problema i činjenica takođe govori da će biti potrebno i u narednom periodu održati, razviti visok stepen praktične, akcione operativnosti Saveza komunista. Kako na daljoj konzistenciji društvenog sistema i političke operativnosti, tako i na efikasnom uklanjanju uzroka koji predstavljaju žarišta određenog političkog nezadovoljstva, koje se, po mom mišljenju, koncentrisalo najvećim delom oko poznatih, ali nerešenih ili polovično rešenih problema u oblasti raspodele dohotka, u oblasti proširene reprodukcije i na području usklađivanja tržišta, ekonomije i društvenog planiranja. Stoga mislim da bi trebalo preformulisati stav u tezama za diskusiju u kome se kaže da je zadatak komunista da sopstvenim naporima, u okviru postojećih rešenja u sistemu, doprinesu jačanju kvalitetnih promena u poslovanju radnih organizacija itd. Naglašavam u okviru postojećih rešenja. Naprotiv, mislim da se mi sada, na liniji realiazcije politike Devetog kongresa, nalazimo na pragu jedne nove etape razvitka samoupravnog socijalizma, koja će, u svojoj osnovi, nositi sve karakteristike potpunije društvene i ekonomsko-tehnološke integracije, sa novim sadržajima, koji će još više afirmisati vodeću ulogu radničke klase i opštu udruženost rada na jednom širem planu. Potrebno je da obezbedimo visoku aktivnost na afirmaciji i realizaciji ciljeva, utvrđenih našim programskim dokumentima, prevazilazeći sva postojeća neadekvatna, i gradeći nova rešenja, kao sredstvo komunista u borbi za ostvarivanje razvijenijih društveno-ekonomskih odnosa u svim delovima naše društvene zajednice. Koncept razvoja našeg samoupravnog sistema mora se u narednom periodu sve više potvrđivati i afirmisati preko povećane efikasnosti privređivanja, stalno rastuće produktivnosti i u sve većoj afirmaciji samoupravljanja kao novog produkcionog odnosa . A to znači da nas očekuje konkretni posao, brže rešavanje konkretnih aktuelnih problema , koje samo/82

upravna praksa izbacuje na površinu. Ovaj zadatak je logičan i nije nov, jer upravo zahvaljujući konstituisanim samoupravnim odnosima u radnim kolektivima, kao faktoru razvoja materijalne osnove i ciljeva ekonomije preduzeća, uspeli smo da postignemo velike rezultate. Sa tog stanovišta i najveći kritičari našeg samoupravnog sistema ne stavljaju primedbe. Ali se istovremeno ističe da napretka nema bez krupnih sistema, a da smo sada na putu i na takvoj tački razvoja kada tehnološki progres i samoupravni sistem idu zajedno. Celokupna jugoslovenska samoupravna praksa govori obratno. Da samoupravljanje kao novi produkcioni odnos sve više postaje integralni i kompleksni sistem ukoliko se razvija u razvijenoj privredi i visokorazvijenom društvu. Što se tiče zadataka Saveza komunista, dileme nema, ali postoji velika potreba i političko raspoloženje radničke klase da se brže savlađuje svuda i na svakom mestu autarhičan koncept privređivanja. Pa ipak, još nemamo dovoljno razvijen odnos i aktivnost, niti dovoljno razrađenu tekuću ekonomsku politiku koja taj proces tretira, pre svega, kao proces modernizacije i rekonstrukcije privrede na komplementarnim osnovama. Kroz politiku primarne i sekundarne raspodele, u postojećim ekonomskim rešenjima, nismo obezbedili adekvatne podsticaje da najpropulzivniji subjekti, koji postaju katalizatori ekonomsko-tehnološke transformacije udruženih radnih organizacija, još u samom početku budu sa stanovišta dohotka dovoljno motivisani za takva kretanja. Integracija, koja ne sadrži u isto vreme ekonomsko -tehnološku rekonstrukciju udruženih preduzeća, na jedinstvenom razvojnom programu, i konstituisanje socijalističkih proizvodnih odnosa, kao faktora bržeg razvoja tehnološkog progresa, neće odgovoriti osnovnom zadatku , više će značiti samo prosti zbir sitnih autarhija, udruženih u heterogenu celinu, koja neće moći ispoljiti sve prednosti što proizlaze iz takvog procesa koncentracije proizvodnih snaga i sredstava. U sve razvijenijoj tržišnoj ekonomiji i daljem razvoju socijalističke robne proizvodnje postaje sve teže i složenije utvrditi koncept razvoja radne organizacije . Ono što se do juče nije postavljalo kao glavni problem, jer je nestašica sredstava bila, mahom, glavni problem. Sada, u sve razvijenijim robnim kretanjima, red veličina potpuno se menja. Na prvo mesto dolazi program razvoja. Na drugom kadrovi, a tek na trećem sred

83

stva. To su sigurno novi pozitivni kvaliteti koji traže još brže osposobljavanje Saveza komunista i svih društvenih činilaca u realizaciji politike Devetog kongresa. U našoj , još veoma usitnjenoj privredi teško je bez jednog šireg pokreta društvene integrisanosti otkloniti određene probleme i pojave koje opredeljujući utiču na političko raspoloženje radničke klase, kao što su : različiti položaji u sticanju dohotka radnih organizacija i, na toj osnovi, pojave raspodele prema tome gde radiš, a manje prema tome kako radiš i uopšte raspodele prema radu , zavisno od ostvarene produktivnosti rada. Neopravdano velike razlike u primanjima ličnih dohodaka i drugih privilegija u preduzećima koja se nalaze u privilegovanom položaju, bilo po osnovi zaštite, monopolske rente, položaja u sistemu i drugo. Probleme visoke zaduženosti i izdvajanja iz neto-produkta, naročito kod novoizgrađenih kapaciteta, što destimulira radne kolektive da se modernizuju i uvode novu tehnologiju . Jer, u principu, po sadašnjim kreditnim uslovima, nova tehnologija je na mnogim mestima rentabilnija sa stanovišta individualnog rentabiliteta od starih, ali nezaduženih proizvodnih kapaciteta. Zatim, ozbiljni problemi se sreću kod svođenja nominalnih na realnu vrednost sredstava u radnim organizacijama, pa je potrebno već data rešenja efikasno realizovati. Pojava teritorijalizacije integracionih kretanja prema domicilnom području, svojoj opštini, svojoj republici, a manje u pravcu stvaranja komplementarnih ekonomija, nezavisno od toga gde se nalazi opštinska i republička granica, što za sobom, opet, vuče na stvaranje regionalnih tržišta, predstavlja, takođe, veoma aktuelan problem našeg društveno-ekonomskog života. Ovi i drugi nerešeni problemi u društveno-ekonomskoj praksi znatno otežavaju acionu sposobnost Saveza komunista u svestranijem razvijanju socijalističkih proizvodnih odnosa. Naša borba za svođenje svih oblika potrošnje, u okviru dohotka, mora biti integralna i ne može biti privilegija samo radnih organizacija . U oblasti raspodele dohotka potrebna je daleko organizovanija i smišljenija aktivnost, kako u pogledu raspodele na akumulaciju i potrošnju , tako i u pogledu racionalnijeg ponašanja svih subjekata u procesu društvene reprodukcije . Na kraju, zalažući se za širu i dublju društvenu integraciju, mislim da ćemo sve više savlađivati takve situacije u kojima nam određeni aktuelni problemi ekonomske politike isto-

84

vremeno postaju politički problemi ove ili one nacionalnosti. U karakteru tržišne proizvodnje neravnomernost je zakonita pojava i neophodno je sve više zakonomernosti prenositi u oblast udruženih grupacija proizvođača, ostavljajući im širok prostor za kretanje i unutrašnje regulisanje interesa i socijalističkih proizvodnih odnosa, nezavisno od toga da li se udružen proizvođači nalaze na razvijenom ili na nerazvijenom području . Brži razvoj nerazvijenih područja, daljom razradom sistemskih rešenja, mora sve više postajati motiv i prirodni interes udruženih proizvođača čitave jugoslovenske zajednice. Sa idejno-političkog stanovišta, Savez komunista u ovim kretanjima i novim putevima borbe za razvoj socijalističkih proizvodnih snaga i produkcionih odnosa, mora se dosledno boriti da sve složenije strukture udruženog rada polaze, zasnivaju i utvrđuju svoju politiku na bazi interesa i uticaja neposrednih proizvođača, kao osnovne pokretačke snage daljeg razvoja samoupravnog socijalizma, i u uslovima potpunije društvene, ekonomske i tehnološke integrisanosti čitave jugoslovenske zajednice. Završavajući, želim da rezimiram: zalažem se i smatram da je potrebno, pre svega, odmah tražiti praktična rešenja za već poznate probleme na platformi Devetog kongresa, i da se praktičnim, ekonomskim i političkim merama usmeri i ubrza proces društvene, ekonomske i tehnološke integracije na osnovama samoupravljanja i u pravcu komplementarnih ekonomija.

Mika TRIPALO : POD PAROLOM INTEGRACIJE PONEKAD SE KRIJU TENDENCIJE NEOCENTRALIZMA MATERIJAL koji je ovde prezentiran u stvari je plod diskusije vođene u Komisiji koju je ovo Predsedništvo formiralo, iako se možda može opravdano reći da je, osobito što se teza tiče, malo preopćenito formulirala diskusiju koja je vođena. Međutim, s obzirom na to da se radilo o prvom pokušaju markiranja osnovnih problema u vezi sa političkom si-

85

tuacijom, to je, čini mi se, pozitivan rezultat. Založio bih se da u zaključcima istaknemo da to ukazuje na potrebu stalnog razmatranja političke situacije u partijskim organizacijama, a i u ovom forumu, jer, čini mi se, i današnja diskusija pokazuje izvjesne nijanse što se tiče pogleda na neke osnove probleme i da bi, vjerojatno, trebalo ulagati dalji napor, diskusijom i argumentima, da neke stavove uspješnije ujednačimo. S tim u vezi, također bih podržao zaključke da se kao sastavni dio ovoga smatra i predstojeća, konkretnija, diskusija na Predsjedništvu o međunarodnom položaju Jugoslavije, o osnovnim privrednim kretanjima i, eventualno, o problemima partije, i to što se tiče njenog sastava i osnovnih idejnih problema u njoj . Iznio bih svoje mišljenje o nekim problemima koji se ističu u ovom materijalu . Bilo je dosta riječi o karakteru sadašnje stabilizacije. Ja bih se pridružio mišljenjima onih koji smatraju da je ta stabilizacija, doduše, rezultat utjecaja koji je imao Kongres, ali da tu stabilizaciju moramo smatrati uvjetnom i privremenom. Ja to govorim zbog toga što smo proživjeli burnu 1968. godinu , u kojoj su konflikti u našem društvu došli do prilično velikog stupnja i sad se postavlja pitanje zašto je Kongres unio stabilizaciju u naše društvene odnose. Po mom mišljenju, baš zbog toga što je uspio da odgovori na neka otvorena pitanja koja je postavljao život, a samim tim mislim da su glavne teškoće u prošloj godini bile rezultat nedovoljne efikasnosti Saveza komunista i njegovog rukovodstva da na vrijeme daje odgovore na probleme koje život postavlja, da na vrijeme izgrađuje platformu za savladavanje objektivno postojećih proturječnosti u našem društvu. To se ističe sasvim opravdano, ne zbog vraćanja na ono što je bilo u prošloj godini nego zbog toga da bi u predstojećem periodu to rukovodilo našu akciju , jer nam se može desiti, ako bi ponovo Savez komunista i njegovo rukovodstvo izgubili dah u praćenju svega što se u društvu događa, da ponovo upadnemo u slične konfliktne situacije. Drugi problem o kojem sam htio reći nekoliko riječi jeste da demokratizacija društvenog života zbilja traži temeljitiju raspravu o dosadašnjim iskustvima na reorganizaciji Saveza komunista. Naime, demokratizacija društvenog života donijela je, kao veoma pozitivno , da su široke radne mase ušle u politički život. One su, naravno, sa sobom donijele mnogo osvježenja. Donijele su, mogao bih reći, jedan antibirokratski 86

impuls, jedan antidogmatski impuls u naš društveni život. argumentovaniPrisilile su Savez komunista na drugačiji ji i javniji način rada i borbu za svoje stavove. Ali mislim da ne bi trebalo laskati ulasku tih masa, kao ni omladine, u politički život, nego bi trebalo otvoreno reći o izvjesnim zablu dama koje one unose u naš pokret. Na primjer, zablude koje su vrlo evidentne, kao formalno demokratske, o kojima je ovdje bilo govora, idealiziranje jedne formalističke demokratije, koja ne uviđa da suština socijalističke demokratije jeste društveni i materijalni položaj radničke klase u našem društvu i, s druge strane, recimo, egalitarističke tendencije itd. Kad to uzmemo u obzir, čini mi se da moramo konstatovati priličnu idejnu heterogenost u Savezu komunista, koja u dobroj mjeri paralizira njegove akcione sposobnosti. Naime, mi smo, boreći se za reorganizaciju Saveza komunista, izbacili parolu (opravdanu) član Saveza komunista treba da bude društveno-politički radnik koji samostalno glasa, kritikuje, iznosi prijedloge u raznim organima samoupravljanja i društvenim organizacijama, samostalno usaglašavajući svoj glas, svoju kritiku, svoje prijedloge sa generalnom partijskom linijom. Međutim, čini mi se da su baš izbori pokazali da toj promjeni treba dodati i potrebu organizovanja djelatnosti u Savezu komunista na formuliranju osnovnih stavova sa kojima Savez ide u velike političke kampanje i velike političke bitke. Naravno, ne mislim da je to prvenstveno disciplinsko, nego prvenstveno idejno i političko pitanje, koje će tražiti potpuno drugačiji rad na nečemu što je drug Todorović uvjetno, opravdano nazvao idejnom homogenizacijom u Savezu komunista. Morao bih iznijeti izvjesne rezerve na pojedine dijelove diskusije druga Crvenkovskog. Možda se može reći da je Savez komunista u prošlosti posvećivao preveliku pažnju privrednim problemima. Ali, preveliku pažnju možda u tom smislu što je zapostavljao neke druge, čisto političke probleme, o kojima je ovoga puta svestranije diskutovano. Ali, ocjenjujući političku situaciju, mislim da danas moramo konstatovati da osnovna nezadovoljstva i osnovne teškoće u političkoj situaciji i političkom raspoloženju ljudi proizilaze baš iz određenih problema u dijelovima privrede. Bilo bi pogrešno to izgubiti iz vida. 87

S druge strane, mislim da je bavljenje Saveza komunista problemima ekonomske politike i privrednog sistema bilo motivirano željom da i ta ekonomska politika i taj privredni sistem maksimalno doprinose stvaranju novih društvenih i proizvodnih odnosa o kojima govorimo. U tom smislu je reforma bila sretan spoj djelatnosti Saveza komunista na intenziviranju privrednog razvoja u našoj zemlji i izgradnje tih novih društvenih i proizvodnih odnosa. Vidite, ako bismo mi danas htjeli da analiziramo šta je to, onda bismo, ostavljajući detaljnije analize za slijedeći sastanak, morali konstatirati, slobodno mogu da kažem, da je položaj radne organizacije i radnih kolektiva izvor mnogih dilema i opravdanih nezadovoljstava dijelova radničke klase. Jer činjenica je to što su neki drugovi ovdje govorili da opada učešće radnih organizacija u neto produktu. Mi, doduše, sad to možemo ovdje proglasiti nevažnim. Ali, ja ne mislim da bi to bilo opravdano. Jer jedno je pitanje, u stvari, pitanje je za sebe oduzimanje neto produkta na bazi administrativnih mjera, na bazi ugovornih obaveza sa bankama itd., gdje se stvara vještačka oskudica obrtnih sredstava da bi se poduzećima, putem teških kredita, i u pogledu kamata i u pogledu rokova, ta sredstva oduzela i učinila ih još siromašnijim . Dakle, to je jedno pitanje. Drugo je pitanje izgrađivanja takvog samoupravnog organizma u komuni i u okvirima privrednih udruženja gdje će se stvarno, na bazi samoupravnog dogovora svih zaposlenih radnih ljudi, odlučivati šta će se davati, recimo, za obrazovanje, kulturu, zdravstvo itd. To su, za moj račun, dva pitanja koja mi moramo jasno razgraničiti, jer ne smatram opterećenjem privrede ako raščistim puteve za istinsko, demokratsko i samoupravno dogovaranje u vezi sa doprinosima za obrazovanje, zdravstvo i ostale djelatnosti, koje sve više postaju proizvodni faktor. S druge strane, ne bi trebalo izgubiti iz vida ono što je u referatu rečeno o značajnim pojavama nelikvidnosti u privredi, da niko nikome ne plaća , da direktori obilaze banke i jedino misle na to kako će isplatiti lične dohotke svakog prvog u mjesecu, iako poduzeće knjigovodstveno sredstava ima, ali usljed ovog uzajamnog neplaćanja, kad bi se sad primijenio zakon koji je Savezna skupština donijela, stotine hiljada radnika ostale bi bez ličnog dohotka. Treće, a u tijesnoj je vezi s prethodnim, jeste i položaj određenih grana u našem društvu . Ovdje, drugovi, nije riječ o

88

tome da se neke grane i poduzeća spasavaju antireformski, nego o pomanjkanju jedne društvene akcije kad se kaže kud mi idemo. Mi možemo zaključiti da ćemo smanjiti obim tekstilne industrije, da moramo imati jedinstvenu koncepciju modernizacije koja će ukloniti niz sada nerentabilnih poduzeća, itd., ali, isto tako, moramo imati program, program postepenog prevođenja tekstilne industrije na moderni kolosek i onda prekvalifikaciju radnika koji će ostati bez posla, otvaranja novih radnih mesta itd. Jer, ne treba izgubiti iz vida, po mom mišljenju, da egalitarističke tendencije, pored ostalog, nisu samo rezultat nekih idejnih zabluda, nego su rezultat, po mom mišljenju, društvenog položaja u kojem se skoro milion radnika zaposlenih u našoj privredi danas nalazi, čiji su lični dohoci jako niski. Ja ne kažem da ih mi možemo povećati, ali možemo stvoriti šansu da ih oni većom produktivnošću povećaju . Pitanje je da li cjelokupni sistem u tom pravcu djeluje. Razgovarajući s ljudima, a u posljednjih mjesec dana svi smo, manje-više, bili na terenu, čini mi se da su to neka od pitanja koja izazivaju određene nedoumice, nezadovoljstva . To se isto odnosi na pitanje koje se ovdje naziva planiranjem i integracijom. Postoji, drugovi, nedoumica u vezi sa dupliranjem kapaciteta, sa sukobima oko razvitka pojedinih grana. Sukoba će biti i ubuduće, mi ih ne možemo spriječiti . Mislim da je to očigledno. Samo, radi se o tome da li je izgrađen jedan mehanizam da se ti sukobi razrješavaju, ili oni ovako tinjaju raspaljujući pojedine dijelove radničke klase ovim polemičkim člancima koji se pišu i govorima koji se drže. S druge strane, nije teško dati izjavu da je neko za jugoslovensku ekonomsku integraciju, samo ja imam rezerve prema onome što je drug Borojević o tome govorio. To može biti površna parola. Postavlja se pitanje kakva integracija. Evo, na primjer, ja sam čitao argumente drugova u Sloveniji o elektroprivredi i moram reći da razumijem njihove stavove. Malo je ljudi koji bi bili protiv integracije i velikih sistema itd., ali je veliko pitanje kakvi će odnosi biti u tako integrisanim centrima. Pod parolom integracije ponekad se krije tendencija neocentralizma, koji treba ponovo da na nesamoupravni način vodi centralizaciji sredstava, umjesto ranijih doprinosa, poreza itd.

Naravno, ja podržavam i one koji se zalažu za integraciju u elektroprivredi , ali nije svejedno kakvi će biti odnosi u tim integriranim cjelinama, da li će dolaziti do prelivanja dohotka, 89

do skrivanja promašenih investicija , do jednog sistema u kome će biti svejedno kakvi su ekonomski kriteriji, gdje će, recimo, jedna velika tvornica biti locirana, ili ne. Jer, ako stvorimo takav jedan sistem koji treba da poništi kurs na ekonomsku rentabilnost i opravdanost lociranja određenih objekata, onda nam principi rentabilnosti, više produktivnosti itd. nisu potrebni. Određeni problemi niču i na bazi današnjeg deviznog i vanjsko-trgovinskog režima, tendenciji stvaranja finansijskog kapitala i izvjesnih neopravdanih razlika u ličnim dohocima u pojedinim djelatnostima koje se nalaze na periferiji privrede, u tzv. neprivrednim djelatnostima, kao što su banke, vanjska trgovina, itd . Mi smo u pretkongresnoj diskusiji u tom pogledu bili predvidjeli neke mjere, međutim, one se veoma sporo ostvaruju. Isto tako, ja mislim da problem zapošljavanja, o kome je ovdje bilo riječi, mora i dalje da bude razjašnjavan. Drug Todorović je u svom referatu to dosta uspješno učinio, jer, znate, kod nas ima dosta onih koji kažu : ugledajmo se na istočne zemlje u vezi s njihovom punom zaposlenošću . Oni misle da mi iz drugih socijalističkih zemalja možemo uzeti samo punu zaposlenost i ostaviti tamo ono što nam se ne sviđa. Međutim, taj sistem ima neku svoju logiku. Ako ćemo uzeti punu zaposlenost, onda treba da uzmemo ekstenzivnu privredu, niske lične dohotke i prodavaonice robe bez dovoljno robe ili s robom, ili, pak, slabog kvaliteta, to sve zajedno. Prema tome, lako je izbacivati parole koje izgledaju jako privlačne, na prvi pogled , ali mislim svaka od tih parola mora biti pridodata onoj drugoj , da bi predstavljala jednu logičnu cjelinu.

I, na kraju, ja bih podržao da u zaključcima na današnjem sastanku jasno kažemo da treba pojačati borbu protiv neprijateljskih elemenata. Naime, daleko sam od toga, i držim da niko od nas ne misli da može preuzeti tezu, često upotrebljavanu u istočnoevropskim zemljama, o takozvanoj ideološkoja agresiji imperijalizma kao osnovnom izvoru svih naših teškoća. Naši problemi prvenstveno nastaju, vjerojatno, na našoj materijalnoj osnovi , ali određeni uticaji sa strane daju injekcije i podsticaj za jačanje takvih snaga. Prema tome, mi moramo otvoriti oči i prema kominformovsko-birokratskim tendencijama i prema izvjesnim shvatanjima državnog socijalizma koja se sreću dosta često. Doduše, niko neće reći da je

90

pristalica državnog socijalizma. Reći će on- ja sam za samoupravljanje, ali uspostavite iste plaće svim inženjerima u zemlji, odredite isti dohodak svim školama u zemlji, smanjite razlike i nemojte stimulirati stručnjake itd. itd. Prema tome, državno-socijalističkih tendencija i shvatanja kod nas ima i mi ćemo morati da o tome vodimo računa. Varaju se oni koji misle da je to samo kod starijih. Ne, toga ima i kod omladine, i kod novoprimljenih članova Saveza komunista. Predratnih i ratnih komunista u Savezu komunista danas nema ni 6 posto, a 51 posto svih članova Saveza komunista primljeno je poslije 1958. godine. Prema tome, društveni položaj , društveni uslovi iz kojih i sadašnje generacije dolaze u izvjesnom smislu stimuliraju te državno-socijalističke tendencije kod nas, i Savez komunista u svojoj idejnoj djelatnosti mora toga biti svjestan.

Ja takođe mislim da moramo otvoreno da se suprotstavimo izvjesnim antikomunističkim i desničarskim tendencijama u Jugoslaviji. One dolaze do izražaja na različite načine, bilo kroz neke tendencije, na primjer, u kulturi i umjetnosti, o čemu je bilo ovdje govora, bilo kroz pokušaj diskreditiranja revolucije, naročito, recimo, u filmskoj proizvodnji, i jedne crne serije u dokumentarnom filmu, prilično preovladavajuće u posljednje vrijeme. Prema tome, ja bih se zalagao za zaključak da ćemo voditi idejnu i političku borbu protiv svih antisocijalističkih, birokratskih, neprijateljskih tendencija, ali da će državni organi, takođe, odigrati svoju ulogu u borbi za primjenu i poštivanje zakona. Naravno, ne bih htio da se shvati da u ovoj zemlji postoji samo Savez komunista i neprijatelj , jer postavlja se pitanje zašto izvjesne parole, nama strane u idejnom i političkom pogledu, nailaze na podršku određenih dobronamernih građana u zemlji? Ja mislim da i problem nacionalizma u tom okviru treba gledati. Mi ne vodimo dovoljno borbu proiv nacionalizma u Jugoslaviji, al, s druge strane, on se u pojedinim slučajevima predimenzionira. Nema izgleda da nacionalističkih tendencija ima više nego što ih je bilo. Međutim, danas je došlo do demokratizacije našeg društvenog života i svi ti idejni i drugi problem izbili su na površinu. Ono što ranije čovjek nije smio da govori, danas smije, i to nam pruža mogućnost da se na otvorenoj političkoj sceni suprotstavimo određenim nacionalističkim gledanjima. Ali, meni u borbi protiv nacionalizma njegovo predimenzioniranje, davanje velikih akcenata, udaranje prevelikih zvona povodom stvari koje to po svojim dimen-

91

zijama ne zaslužuju, također može negativno da utiče na stvaranje nepovjerenja u odnosima među narodima i narodnostima Jugoslavije. Osim toga mi moramo posvetiti naročitu pažnju čupanju onih izvora nacionalizma kojih još uvijek ima u našern ekonomskom i političkom sistemu, i koji često daju, i u našoj ekonomskoj politici naročito, izvjesnu hranu nacionalističkim elementima da zavode jedan dio dobronamjernih radnika i drugih radnih ljudi. Pri tome, čini mi se, naročito je važno da ne poistovetimo mladu inteligenciju s neprijateljskim elementima. Mi ne možemo, uvjeren sam, protiv mlade inteligencije voditi borbu, već s njom moramo diskutirati i s njima se objašnjavati. Jer najlakše bi bilo, opet ponavljam, egalitarizam proglasiti neprijateljstvom, a u isto vrijeme ne vidjeti da postoje značajni društveni korijeni i položaj određenih slojeva našeg društva koji je takav da faktički to manifestira u svijesti mladih ljudi.

Mirko ČANADANOVIĆ : SAVEZ KOMUNISTA NE PRISTAJE NA MONOPOLE POJEDINACA I GRUPA U KULTURI UNAPRED se izvinjavam ako ovo što ću reći više doprinese da u diskusiji kažemo o svemu pomalo, a o relativno malom broju pitanja dovoljno iscrpno i dovoljno instruktivno, kako imam utisak da se u javnosti očekuje. Pošto mislim da nas u to iskušenje dovodi i sama širina teme koja je na dnevnom redu . pridružio bih se onim mišljenjima koja preporučuju da se ova sednica Predsedništva - osim referatom i diskusijom - završi i zaključcima. Smatram da u našoj političkoj situaciji, i za članstvo Saveza komunista, u ovome političkom trenutku nisu toliko neophodne dodatne ideje koliko je neophodno da se jasnim zaključcima, na dobar način, urede tekuće idejne i političke akcije. Onako kako smo na Devetom kongresu utvrdili načelo društvenog razvitka i principe političke aktivnosti Sa-

92

veza komunista. Mislim, dakle, i ponavljam to, sigurno zajedno sa mnogima drugim, da je u ovom političkom trenutku za nas osnovno pitanje kako ćemo što pre i što doslednije od načela koja smo utvrdili preći u određene političke akcije. Učinio bih još jednu napomenu. Danas smo se prihvatili zadatka da damo ocenu naše aktuelne političke situacije, da učinimo, kako bi se lingvistički reklo, sinhronični presek. To je uvek teško ako se u isto vreme ne uzme u obzir i dijahronija, tj . istorijska dimenzija. Ali još je jedna druga stvar tu otežavajuća. Kad god se pristupa stvarima u preseku, preti opasnost i od proseka. Ja lično mislim da i referat u nekim svojim tvrdnjama nije izbegao tom uprosečavanju i zato bi bilo potrebno da se to koliko je moguće ukloni kroz utvrđivanje zaključaka ove sednice. Prihvatam, naravno, kao i ostali drugovi pozitivne ocene o našem opštem kretanju. Mislim čak da je neophodno da se te ocene u nekim slučajevima ponove, a negde, s dodatnom argumentacijom, i na nov način utvrde. Moram, međutim, reći da je za našu političku svakidašnjicu, i za naše članstvo i za naše forume očigledno sve potrebnije da računamo i sa specijalnim i specifičnim političkim situacijama. Rekao bih samo da na neki način od ovih pozitivnih konstatacija o opštem privrednom napretku odudara, na primer, situacija u Vojvodini. I kada je reč o zapošljavanju , i kada je reč o proizvodnji, i kada je reč o dohotku, tu su pokazatelji nešto drukčiji, i po tome se moraju izvesti i drukčije ocene da bi se na pravi način utvrdile predstojeće političke obaveze. Sigurno da je i na drugim terenima situacija specifična, kao što i u različitim područjima društvenog života stvari nisu na istom nivou (privreda, kultura, unutarpartijski život, politički sistem itd .). Pošto sam već rekao da se slažem s ocenom o pozitivnom opštem napretku, dopustite mi da svesno kažem reč-dve pre svega o našim političkim rezultatima, koji su, sigurno, neuporedivo veći i važniji, nego baš o našem političkom manjku. U mnogim prethodnim godinama nekako smo se navikli, a bilo je, zacelo, i neizbežno u nekim situacijama, da područje teorijskog rada ideološke borbe ne stavljamo u prvi plan naših analiza, pa ni u prvi plan naše praktične političke akcije. Zbog toga, mislim, u poslednje vreme i izazi93

1

vaju toliko iznenađenja i čuđenja pojave koje nazivamo ekscesima, negativnim pojavama, neprijateljima raznih boja, političkim slučajevima i slično. Dakle, prvo mislim da nas te pojave nešto većma iznenađuju pre svega zbog toga što smo, kao što je i u referatu rečeno, teoretskom radu i ideološkoj borbi pridavali nedovoljnu pažnju. Druga stvar o kojoj želim da kažem reč-dve i na neki način uđem u diskusiju sa tvrdnjama koje su i ovde učinjene jeste pitanje koliko je normalno što je do tzv. negativnih pojava u našem društvu došlo baš danas, kada smo ušli u fazu veće demokratizacije društvenog života. I ja, naravno, mislim da je proces demokratizacije odnosa u društvu i odnosa u Savezu komunista prirodno povukao na površinu našeg svakodnevnog života i razne vidove razmišljanja i političkog ponašanja što odudaraju od koncepcija koje smo mi \ utvrdili i nedavno na Devetom kongrosu i koje su u našoj programskoj orijentaciji. Ja, međutim, strahujem od nečeg drugog da ta » normalizacija« ove situacije nekim članovima Saveza komunista počinje da služi, u stvari, kao neka vrsta opravdanja za sopstveno političko neangažovanje. Tako se na razne pojave u našem političkom životu, čija je odudarnost od naših principa tako velika da mi i ne možemo pristajati na dugu diskusiju sa njima, nude burove obloge umesto da se uzima hirurški nož. Ima mnogo primera koji pokazuju da smo mi u poslednje vreme radili tako. Neke od tih pojava, razume se, žive i na području kulture. Podsetio bih na ovo što je i drug Plavi rekao u referatu. Tačno je da smo se mi odrekli vlastitog subjektivističkog arbitriranja u kulturi. Svojevremeno to je bio jedan od prvih vesnika našeg oslobađanja od dogmatizma. Tačno je, međutim, ovo što mi sada kažemo i već nekoliko godina ponavljamo - da to što se Savez komunista odrekao od te arbitraže ne znači da Savez komunista pristaje na monopole pojedinaca i grupa u kulturi. Međutim, ima jedna treća stvar na koju nije odgovorio ni naš Deveti kongres. Mi se odričemo subjektivističkog arbitriranja u kulturi, a čega se prihvatamo, na čemu insitiramo i čega se ne odričemo? Na to pitanje nemamo odgovor koji nas obavezuje na dovoljno jedinstveno političko ponašanje. Zbog toga je i moguće da se mi, tako često, razljućujemo u našim političkim forumima, u ideološkim komisijama, na neke pojave u našem filmu,

" 94

u štampi, periodici, a da u isto vreme sve te tzv. negativne pojave imaju potpis komunista koji sede u filmskim kućama (scenaristi su, reditelji, glumci) ili u novinskim kućama (novinari, odgovorni urednici). Mislim, dakle, da tu ima dosta nejasnoća. Sigurno je da mi moramo - za to smo se, uostalom, sami i svesno opredelili ostati na principu da ne vršimo arbitražu u oblasti estetike, ali mislim da mi u isto vreme moramo biti nešto jasniji kada se u oblandi estetike prodaju (konačno uvek na društveni račun) vrlo gorke ideološke i političke pilule. Zbog toga što se takve stvari u našem društvu događaju, ja lično primećujem, a mislim da nikome od ovde prisutnih to nije promaklo, da i vrlo dobronamerni ljudi, oni o kojima govorimo kao o običnom čoveku, počinju sve češće da upotrebljavaju formulaciju kako je svemu tome kriva preterana sloboda u našem društvu. Razume se, tu frazu upotrebljavaju i druge snage, oni kod kojih nije reč o neupućenosti, o nepreciznosti, već kod kojih je reč o opozicionom političkom ubeđenju i koji jesu i ostaju naš glavni protivnik. Međutim, mislim da našim obavezama i našem osećanju odgovornosti pripada da tu neke stvari prečistimo kako se ne bi ostavio nepotreban prostor da se i kod običnog čoveka stvaraju nedoumice gde je krivnja, gde su uzroci i kakve su sve mogućne posledice u poslednje vreme primetne učestalosti i agresivnosti raznih pojava i tendencija, Mada bih mogao navesti nekoliko konkretnih ilustracija o ovoj temi, hoću otvoreno da kažem da to neću činiti dobrim delom zbog jednog stanja, koje mislim da treba što pre prevazići u našem Savezu komunista, a to je da kad pojedinac napravi jednu ili dve ilustracije, rizikuje da narednih šest meseci mora da demonstrira dokazni materijal, piše članke, tekstove, utuk na utuk, da diskutuje najčešće ne sa pojedincem već sa celom školom. Mislim da je aktuelno i pitanje koliko smo se mi organizovali da u demokratskoj borbi nastupamo udruženo, jedinstveno, odlučno i dogovorno, jer naši ideološki neprijatelji nastupaju i dogovorno i organizovano. S naše strane, još uvek (ne kažem da tu nema napretka, da mnoge stvari nisu poboljšane, naročito u poslednje vreme) u tu bitku pretežno ulaze za sada samo pojedinci, zaduženi, tzv. ideolozi, ljudi koji se u većoj meri razumeju čas u lingvističke probleme, čas u estetiku, u ovaj ili onaj ideološki fenomen. Svi, verovatno, pogađate da mi95

slim i na ove poslednje diskusije koje su povedene sa shvatanjima nekih od filozofa ili nekim filozofima i s nekim političkim tezama koje se u poslednje vreme žele šire da nametnu, na primer, našoj studentskoj omladini. Mi tu ne možemo dopustiti da u naše ime u političku arenu uleće pojedinac, a mi ostali čekamo spremni da mu damo aplauz ako pobedi. Ima, razume se, u ovom trenutku važnijih tema za ànalizu sa stanovišta naše doslednosti i organizovanosti. Navešću samo nekoliko primera. Mnogo smo deklaracija dali i mnogo obaveza utvrdili, recimo, u vezi sa zapošljavanjem mladih stručnih kadrova . U isto vreme, svi znamo, štampa gotovo iz dana u dan referiše da su mnoge od naših radnih organizacija čekale poslednji zakonski dan da prime ponekog pripravnika, a sad već razmišljaju kako će ih se što pre osloboditi. A na čelu tih radnih organizacija su, skoro uvek, komunisti. Nisu rešenja zadržavali radnički zborovi, kolektivi, neposredni proizvođači, nego baš komunisti na rukovodećim mestima. Mi smo dosta političkih naloga dali i u vezi s integracijom. Međutim , temeljnija analiza na mnogim područjima našeg ekonomskog života pokazuje, prvo, da drugovi koji rade u organima i forumima koji valja da elaboriraju te naše političke stavove nedopustivo kasne s tim ; drugo, da u znatnom delu radnih organizacija i sitnijih, a bogme i većih, rukovodeći ljudi nikako da dođu ni do onog minimalnog sporazuma kako bi se celo pitanje moglo postaviti pred sve radne ljude da o tome odlučuju. Ili, recimo, mi smo, ulazeći u reformu, utvrdili da naša privreda neće ići brže napred u neizbežnoj utakmici na svetskom tržištu. Međutim, mnogi su podaci pokazali da smo usred reforme na reizbornostima, na reimenovanjima, ostvarili mnogo manje od onoga što je bilo realno moguće ostvariti. Prigovori koji se u tom pogledu upućuju , najžešće od mladih i kvalifikovanih ljudi , koji završavaju fakultete, nemaju posla, očigledno nisu i ne mogu biti prigovori samoupravljanju i neposrednim proizvođačima , nego našoj nedoslednosti. Da se opet vratim na pitanja iz užeg ideološkog područja . U poslednje vreme kod nas se naročito mnogo govori o nacionalizmu. Nije novo ako se kaže da u našem društvu postoje još mnogi uzroci zbog kojih će se ne samo zadržavati iskrivljena nacionalna svest nego zbog kojih i ubuduće treba

96

računati i sa izrazito nacionalističkim i šovinističkim pojavama. Međutim, mislim da ne možemo izbeći jednom vrlo šta je to što je omogućilo da se u pojasnom pitanju slednje vreme nacionalizam tako učestalo i agresivno javlja i ponavlja. Mi smo , doduše, i sami, naročito u poslednje vreme, počeli odlučnije da govorimo o nacionalizmu, s podatkom, uz upotrebu imena i prezimena. To je, sigurno, vrlo podsticajno i to će već doprineti da o tome progovori širi krug naših ljudi, i radnika i intelektualaca. Mislim da je za to što je nacionalizam počeo u poslednjih nekoliko godina da hvata nešto šire maha, pri tom naročito na našem srpskohrvatskom prostoru, krivo pomalo i naše nekritičko pristajanje na formulu da je normalno da u demokratiji dolazi i do ispoljavanja nacionalizma. U našem Savezu komunista mora biti češće oglašavan stav da naša demokratija mora biti jasno i javno ograničena za političke ambicije koje odudaraju od socijalizma. Meni se čini da se to nekako u poslednje vreme kod nas najređe ponavlja. Drug Plavi je rekao da moramo povući jasnu demarkacionu liniju u ideologiji i politici. Ali tu i nastaje problem. Problem je, naime, pre svega u tome da tu liniju povučemo unutar Saveza komunista. Jer koliko god u svim pozitivnim rezultatima našega društva Savez komunista ima svoj veliki udeo, toliko i razne negativne pojave imaju ponekad izvorište u delu članstva SK. Po nekim pojavama, izvinjavam se ako to liči na dramatizaciju, izgleda da mi, maltene, možemo doživeti da se kod nas otvori diskusija i o tome da li je 1941. trebalo poći u revoluciju, odnosno da li nismo mogli jeftinije doći do socijalizma, a u poslednje vreme već se postavljalo pitanje humanizma 1948. godine. Mislim da tu neke tačke treba jasno da obeležimo . Tačno je da imamo još mnoštvo problema u vezi s jezičkom ravnopravnošću , ali zbog toga ne možemo da primimo u diskusiju i one stvari koje, očigledno , nikakve veze sa jezikom i lingvistikom nemaju, već treba da budu razmatrane kao jezik opozicione politike, tj . kao jezik nacionalizma. U poslednje vreme kod nas je pod vidom diskusije o jeziku došlo u mnogim napisima, naročito na srpskoj i hrvatskoj strani, do manifestacije jednog jezika i mišljenja koji su otvoreno izražavali nacionalističku politiku. To smo poslednjih dana dobro sagledali i počeli smo o tome da govo-

97

rimo, s konkretnim podatkom. I mislim da je odsad najvažnije da u tome istrajemo, da ne bude straha da će neko u tome suviše isprednjačiti. Držim, naravno, da je veoma važno da u toj akciji nastupamo dogovorno i zajednički . Sa tim u vezi, mislim da je potrebno izvesno preciziranje u referatu. Rečeno je: neki problemi jezika. Ima, sigurno, u vezi s jezikom kod nas prilično problema. Ali ovde se očigledno misli pre svega na pitanja koja su nastala oko srpskohrvatskog jezika, jednog jezika, koji je i srpski, i hrvatski, i crnogorski, i muslimanski.

Jovan PEČENOVIĆ : BUDIMO JASNI KAO TITO NE MOGU srcu odoleti a da i ja ne ponovim ono što je maločas rečeno, a to je da jedan od uslova dalje stabilizacije naše političke situacije, naših političkih prilika i odnosa jeste i veći stepen akcione sposobnosti, idejne i političke borbe Saveza komunista, tj . borbenosti našeg pokreta, naravno, uz sva druga pitanja koja moramo rešavati, sporna i nesporna u ekonomskoj i drugoj oblasti. Zato je i po mom mišljenju na Devetom kongresu stvorena solidna platforma i obezbeđen veći stepen i idejnog i političkog jedinstva i rukovodstava i partije u celini. Mislim, isto tako, da je upravo trenutak a to je akcija rukovodstava i komunista u nekim našim republikama i krajevima pokazala, kao nedavno u Hrvatskoj i Vojvodini - da se pred nas kao akutan i osnovni politički problem postavlja pitanje prelaska u oštru, energičnu i kategoričnu političku ofanzivu. Komunisti i radni ljudi upravo to posle Devetog kongresa očekuju, i od Partije i od njenih rukovodstava, a u prvom redu i od našeg predsedništva - da precizno kvalifikuje, identifikuje one pojave i probleme koji stoje pred ovim društvom i kroz političku borbu se energično obračuna sa njima. Doći ćemo ponovo u situaciju, kako to zovemo, političke nestabilnosti ako Savez komunista ne pređe u oštriju i , rekao bih, organizovaniju političku ofanzivu. U svemu tome i te kako je 98

značajno ne samo to koliko ćemo biti dosledni onome što smo na Kongresu zaključili nego i koliko ćemo uspeti da i sami nešto promenimo za sebe. Mi smo dobili ove teze, one su, svakako, solidno politički napravljene, ali mislim da se u njima još uvek dovoljno ne govori o tome da je ovo zemlja sa šest republika i dve pokrajine, sa svim svojim problemima, da imamo i beogradski i druge univerzitete, da imamo Student kao list, da imamo napise u Književnim novinama i Hrvatskom književnom listu, da je to ono što je uzimam、 samo ovu oblast čiste politike naš aktuelni politički trenutak. Naše široko članstvo očekuje i od Predsedništva da kaže nešto o tome, kao i od ostalih naših političkih foruma, upravo onako kako je početo da se kod nas radi. Nisam protiv rutine, ali sam protiv rutinerstva u prilaženju našim političkim i aktuelnim pitanjima. A ono se, imam utisak, još uvek i posle svih naših nagoveštaja i zaokreta u političkoj borbi oseća . Između ostalog, kao da se oseći i u ovim tezama. Nije slučajno ono, što je jedan drug ovde rekao, da naši građani traže da drug Tito često govori, jer kad on govori o političkim problemima u kulturi, na primer, ne govori kao što mi pišemo u našim elaboratima i tezama - da imamo pojavu neprijateljskog delovanja, već pominje »trutove« i »matice « i slične pojave. Dakle, jedan precizan, konkretan obračun s onim što u našu političku situaciju unosi elemente nestabilnosti. Dakako, tu su i pitanja sistema. Slažem se otprilike sa onim što je drug Miko Tripalo rekao, ali se, isto tako, slažem i sa onim zaključcima koje su drugovi iz svojih diskusija izveli. A rekli su da je jedan od razloga, da tako kažem, skleroza koja je zahvatila deo naših organizacija, a tu i tamo i rukovodstva, a svakako i činjenica da suviše rutinerski i intelektualistički prilazimo sudbonosnim pitanjima, često i našim međunacionalnim i drugim odnosima. Od Predsedništva i cele partije se sada, posle Kongresa, očekuje življa, odlučnija i energičnija politička borba, da zaista našem pokretu posle osveženja koje smo dobili ulaskom u Savez novih generacija damo nove impulse. Treba više temperamenta, pre svega u obračunu s onim koji nas pritiskuju. Stvara se ponekad utisak da se međusobno više pritiskujemo nego što pritiskujemo stvarne uzroke mnogih problema koje u ovom društvu imamo. Sve ovo govorim zbog toga što svesrdno podržavam ono što drug Todorović 99

kaže u svom referatu da je za nas centralno pitanje akcija Saveza komunista, njegova sposobnost i spremnost za idejnu i političku borbu. Ni sam ne mislim da su pitanja i jezika samo jezička, već je to zloupotreba jednog nerešenog problema. Sve to iznosim kao ilustraciju potrebe da Savez komunista zaista učini napor da se u tim pitanjima, ma koliko ona ponekad izgledala sitna, energičnije i uspešnije bori. Ovo je utoliko potrebnije što i u tim kulturnim i drugim krugovima zaista imamo ljudi i snaga spremnih da se bore, ali još uvek, kako to narod kaže, ne pucaju iz stojećeg stava, a često ostaju usamljeni i nemaju dovoljnu podršku našeg pokreta. Izloženi su vrlo veštim maherima i mahinacijama, političkom i drugom javnom šikaniranju u raznim publikacijama i sličnim tribinama. Uzmite, recimo, ovo : imamo čitavu poplavu kiča. Dobro je što se mi idejno borimo protiv kiča i šunda ; dobro je što pravimo ankete, kako to čini Politika, ali mislim da od svega toga praktičnih rezultata vrlo malo ima. Osnovno je da se u tim debatama i anketama razgraničimo šta jeste kič, a šta nije. Posle toga, kao organizovano društvo, treba da se i racionalno ponašamo. Lično imam utisak da posle svih naših debata i kritika raste tiraž one literiture koju napadamo i protiv koje se borimo. Pogledajte kako izgledaju kiosci i sve druge stvari. Narod kaže : Uzmete im uže a ostavite im tele. Nastavljaju svoj posao, a mi vodimo polemike, načelne debate i ankete. Rekao bih nešto i o situaciji na Kosovu. Očigledno je da stabilizacija političkih prilika na Kosovu, do koje je, po mom mišljenju, došlo zadnjih meseci, predstavlja, ako ne faktor, a ono bar činjenicu veće političke stabilnosti u Srbiji i, šire, u zemlji, a u prvom redu uslov bržeg i stabilnijeg razvoja čitave Pokrajine. Stabilizacija političkih prilika i odnosa kod nas, naravno, posledica je izvęsnih opštih kretanja koje smo imali i na Kosovu i u čitavoj zemlji. Tu bih želeo da istaknem ono što je značio Deveti kongres za tu stabilizaciju, za jasniju političku orijentaciju svih snaga, šta su značile odluke i zaključci koje je ranije Centralni komitet coneo neposredno pred Kongres. Zatim, činjenica je da je došlo do izvesnih povoljnijih kretanja u oblasti privrede. Imamo porast proizvodnje u industriji. Izvoz je za prvih šest meseci porastao do 60 odsto. Prvi put posle dve-tri go-

100

dine imali smo povećano zapošljavanje na području Kosova. Ma koliko ono bilo simbolično , ipak je značajno. I, najzad, to je rezultat teške i odlučne borbe koju je i Savez komunista vodio na Kosovu i još je vodi. Ipak, hteo bih naglasiti da je reč o nečemu što bi se moglo nazvati većim stepenom političke stabilizacije, a ne potpunim saniranjem političkih prilika i odnosa koje još imamo na Kosovu . Jer stvarne izvore političke nestabilnosti i socijalnih konflikata koje imamo nismo uklonili. Sada se u vrlo teškoj situaciji nalazi naša poljoprivreda, pre svega selo, koje je prošle godine imalo tešku i sušnu godinu i kojoj je gotovo 40 odsto prinosa bilo smanjeno na mnogim područjima. To se, izgleda, može dogoditi i u ovoj godini, kako bar vremenske prilike obećavaju. Zatim, neprijateljske snage, iako su se trenutno povukle i više javno ne nastupaju, menjaju svoju taktiku da bi i dalje ostale prisutne u našem političkom životu. Koriste se raznim oblicima političkog intrigiranja i šikaniranja, izazivaju provokacije, sukobe i sl. Osnovna parola svih tih snaga bila je da se radi o vekada je reč o nelikosrpskim nacionalistima , šovinistima prijateljima iz redova albanske narodnosti. S druge strane, opet, javio se zahtev za revizijom odluka i našeg generalnog kursa koji smo usvojili na Četvrtom plenumu, posebno u oblasti međunacionalnih odnosa. Naša politika koju smo usvojili na Brionskom plenumu bila je osnovni predmet napada. U takvim sredinama deluju i ostali neprijateljski elementi - razne iredentističke, separatističke, nacionalističke i druge snage, koje svoja uporišta traže u intelektualnim krugovima i među omladinom. Konsolidacija snaga Saveza komunista u nekim sredinama ide znatno sporije i teže nego što smo pretpostavljali. Mislim, pre svega, na organizacije u višim školama i na fakultetima. Dakle, na one komuniste i one snage koje najneposrednije rade s omladinom. Tamo još nema dovoljno" energične, konkretne političke borbe, nema identifikovanja stvarnih neprijateljskih pojava. I, najzad , udarac koji je nanet međunacionalnim odnosima u našoj Pokrajini, poznatim događajima iz prošle godine izazvao je u mnogim sredinama na Kosovu i šire teške reperkusije, pa je potreban duži period energične političke borbe, dug proces rešavanja stvarnih problema koje imamo 101

i u međunacionalnim odnosima i u tim sredinama da bi se stanje politički dovelo u jedan drugačiji red. Ova ekonomska i druga kretanja koje sad imamo na Kosovu i sve veća orijentacija Saveza komunista i ostalih subjektivnih snaga na stvarne i najkrupnije društvene probleme a to je samoupravljanje, proizvodnja, razvoj sistema doprineće daljoj stabilizaciji naše političke situacije, jer je nama više meseci nametnuta čisto politička bitka s neprijateljem. Kako je i drug Tito rekao na Kongresu, kod nas još uvek zbog takvih uslova često dominira nacionalno pitanje u svom čistom vidu, dok osnovni problemi koji će faktički dovesti i do rešavanja međunacionalnih i drugih problema često ostaju po strani naših akcija . Osnovna garancija naše stabilnije političke situacije je Savez komunista, jer mi na našem području nemamo razvijenije radničke klase (100 hiljada zaposlenih). Pre svega jedinstvo Saveza komunista i, rekao bih, njegova sve veća borbenost i spremnost jedan su od bitnih elemenata naše stabilizacije. Naše snage su uglavnom usmerene u pravcu energičnijeg rešavanja krupnih društvenih problema pred kojima stoji Kosovo, a to je, pre svega, njegov ekonomski razvoj .

Marko NIKEZIĆ : NAŠ METOD OSTAJE MASOVNA DEMOKRATSKA POLITIČKA AKCIJA

MI SMO prošle godine izdržali kombinovane efekte privredne i političke stagnacije unutra i spoljnog pritiska. Sama kriza nam je nametnula zahvate kojima je jedino mogla da bude savladana. Tako smo odoleli pritiscima da razvodnimo reformu, potpunije smo u mnogo čemu formulisali kurs u društvenim odnosima i pokazali smo rešenost da se od spoljne opasnosti branimo u svim uslovima. Na toj programatskoj i akcionoj platformi učvršćeno je jedinstvo SK i obnovljena su rukovodstva SK i predstavnički organi . Zato je i Kongres mogao da napravi povoljan bilans i zaokret.

102

Danas je u referatu rečeno, po oblastima, o zadacima koji su pred nama, o faktorima koji su se na tom putu isprečili i o slabostima koje kod sebe treba da savlađujemo. Mislim da su naši izgledi da rešimo naredne zadatke povoljni upravo zato što smo očuvali kurs u teškoćama, što se nalazimo na početku jednog talasa akcije koji je dobro krenuo s izborima i što imamo uslove da još doslednije nego do sada vodimo široku dugoročnu akciju za angažovanje najširih radnih slojeva. Sadašnji rast privrede, koji je, sigurno, dobrim delom rezultat istrajnosti u reformi, omogućava nam da lakše rešimo i neka ekonomska i sistemska pitanja, pri čemu ne bi trebalo zaboraviti pouke iz perioda stabilizacije, u stvari, ne bi trebalo zaboraviti principe reforme. Jer već ima želja da se, kako se to kaže, zaokrugljuju kapaciteti i preduzimaju drugi slični potezi upravo tamo gde se inače teško drži korak usled ekstenzivnog poslovanja. Mislim da taj privredni polet olakšava da se raščiste i neka stanja u političkim odnosima. Oni koji su lane stagnaciju videli kao saveznika očito moraju da se pomire s gubitkom tog saveznika i još sa ponečim. Razume se, te tendencije opozicione nisu nikle samo na osnovi ekonomskih teškoća. Ima dosta primedaba da im je prostor dat našom demokratskom orijentacijom. Tehnički to može izgledati tačno, politički je reč pre o tome da su im nedostatak naše akcije i mnoštvo naših sporova ostavili taj prostor. I bliže još rečeno, o tome gde se to razvija, mislim da se upravo zbog toga što je naš sistem srastao s masama i što je SK dovoljno širok pokret, borba, u stvari, vodi uglavnom u okviru Saveza komunista i institucijama samoupravnog sistema. To je i razumljivo, jer pokušaj vođenja akcije spolja ne bi imao mnogo izgleda na uspeh MA da se stvori zabuna i usvoje izvesne pozicije, da se bar neke organizacije učine sopstvenim oruđem. I zato se, zapravo, i protivnici samoupravnog socijalizma bore iznutra. Dok smo se mi sami sporili oko linije, sigurno je da je bilo teško ma čije ponašanje označiti kao strano ili kao neprijateljsko. Danas je mislim moguće sve struje nazvati pravim imenom u svakoj sredini, bez obzira na to da li je reć o povampirenim ibeovcima ili o faktičkim antikomunistima koji u Savezu žele da ostvaruju višepartijski sistem koji ne mogu dobiti napolju, o nacionalistima koji bi komadali Ju-

103

goslaviju ako već ne mogu njom da vladaju ili o potisnutim konzervativcima koji pokušavaju, makar u lokalnim okvirima, skromnije, da obnove svoj feud. Oni svi redom od samoupravljanja i od SK traže onu slobodu akcije koju sami, ako su bili u prilici , nisu nikad dali i ne bi nikom dali. Jedni se koriste stvarnom slobodom koju imaju da bi propovedali politiku čvrste ruke, domaće, a već sve smelije i strane. A drugi propovedaju spontanost i nestanak svake organizacije, a sami praktikuju krajnju organizovanost i centralizaciju autoriteta. Mi smo već konstatovali · da se konstituišu , kako je rečeno u referatu, grupni , u stvari, privatni centri moći u kulturi, ali moramo reći ponegde i u politici, lokalnoj posebno, u institucijama i mestima. Odatle se u ime autonomnosti odupiru svim procesima ujedinjavanja - to je, tobože, otpor vrhu, a u ime institucija naniže se, lokalno , diktira. I tako su se mestimično izgradile dosta divlje, nesamoupravne i nikom odgovorne autonomije i određeni poseban status za neke članove Saveza komunista u njima. Verovatno da to nije novo. Sigurno je da su se zbog različitih gledišta i struja u nas ranije i bavljenja sobom oni tada bili našli u nekoj vrsti mrtvog ugla, bili su nedostižni. Sada mi izgleda da je sve to anahronizam i da su i ti ušančani pojedinci i centri moći, i u SK i van njega, u našim institucijama i javnom životu, još tu zato što ih nismo uklonili. Oni su nikli u prelaznom periodu, kad stari metodi više nisu delovali, a novi još nisu bili zaživeli. U tom vremenu je kod dela članova SK moglo biti iluzija o tome da demokratska atmosfera sama po sebi može eliminisati organizovane napade na socijalizam. Verovatno da je i protivnik smatrao da novi demokratizovani Savez komunista neće imati ni političke snage da se okrene protiv njih. Jer oni, prirodno, političku snagu drukčije nisu ni videli nego kao administrativnu. Možda smo mi u toj akciji bili i spori, ali bih rekao da su poslovi koje je izvršio kongres, mislim na izbore i neke druge poslove u samom Savezu komunista, od dugoročnog značaja. Mi, u stvari, nikog ne guramo u opoziciju. Ali moramo pretpostaviti da će, svesno ili nesvesno, a po neizbežnim zakonima društvene borbe, neki još ratovati protiv samoupravnog društva. Razume se, oni biraju teren i oruđa i ne mogu da se žale na ishod.

104

Posle svega što je rečeno, moram ponoviti da masovna demokratska politička akcija ostaje naš metod i da je u funkciji toga i kvalifikovanje i paralisanje akcije protivnika . Mislim da samo aktivnost najvećeg broja može eliminisati i birokrate koji žele da zadrže ostatke svog monopola, i pretenzije novih grupa koje žele da ga se dočepaju. I koncepcija Saveza komunista i potrebe masovnog pokreta govore u prilog najveće širine u utvrđivanju okvira demokratske akcije o kojima je danas bilo reči . Ali mi smo na svakoj etapi jugoslovenske revolucije na svaki korak u demokratizaciji odnosa gledali kao na najbolji put jačanja socijalističkih snaga upravo zato smo se opredeljivali za njih a ne kao na korigovanje revolucije, menjanje njenih ciljeva ili odustajanje od njih. Naš demokratizam proizilazi iz uverenja da je osnovni motor socijalističke revolucije saznanje masa o sopstvenom interesu. Zato je težište naše akcije bilo i ostaje na buđenju radnih masa, na njihovom organizovanju za odbranu i poboljšanje sopstvenog interesa. Od oružane borbe do samoupravljanja naša akcija je prošla kroz niz različitih vidova. I tu treba reći da nismo bili, niti mislimo postati zarobljenici ma kakvih formula ili tehnike -- izborne ili kakve druge, niti etiketa liberalnih ili kakvih drugih koje bi želeli da nam prilepe. Već smo rekli i ponavljamo da mi komunisti nismo liberali, već revolucionarni demokrati. Prema tome, mi smo i angažovani i, ako hoćete, pristrasni i isključivi kad je u pitanju socijalistički karakter naših ciljeva i tome podređujemo sve. Pre kratkog vremena drug Tito je spomenuo na jednom mestu da nema izgradnje socijalizma bez Saveza komunista. To je zaista aksiom i moglo bi se reći da to niko nije osporio, niti je nameravao da ospori. Zaista još niko nije predložio samoupravljanje bez komunista, na primer. Iako, uzgred budi rečeno, u beogradskim Književnim novinama pokušavaju da nas pouče nekim poukama iz kronštatskog ustanka. Očevidno da nije interesantno to što se dešavalo pre 50 godina, nego je, verovatno, interesantnije šta iz pera jednog anarhiste ima da se kaže o jednopartijskom sistemu, o potrebi likvidacije rukovodeće partije da bi se ostvarila radnička demokratija itd. No, to uzgred . Ali u našoj praksi ne bi trebalo da promaknu našoj pažnji svesni pokušaji da se kretanja tako protumače, a možda i da se usmere, da se opštinske skupštine suprotstavljaju

105

komitetima, organizacijama i liniji SK, da se odbori Saveza studenata suprotstavljaju organizacijama SK, tj . da se pokušaju tako orijentisati. Zaista, ako ne može iznutra da se osvoji pojedina organizacija Saveza komunista, dobro bi bilo, za njih, ukotviti se u nekim organizacijama ili u nekim ograncima samoupravnih, kulturnih i drugih naših organizacija i institucija. Ne mora se, razume se, govoriti protiv Saveza komunista i njegove linije, dovoljno je seći njegove žile u tlu. Ne želim s ovim da preterujem, ali mislim da je vreme, pored oživljavanja akcije osnovnih organizacija, što je, koliko znam, svuda u toku, da se članovi Saveza komunista svuda gde rade, tj . i tamo gde nema tih organizacija, okupe i angažuju da bi sproveli u život ciljeve SK, koji su, u stvari, istovetni sa socijalističkom perspektivom naše socijalističke zajednice. Jer upravo demokratičnost odnosa i autonomnost položaja svake ćelije našeg društva traže da Savez komunista doslednije ostvaruje svoju ulogu faktora jedinstva, jedinstva cilja i akcije. On i jeste jedna u nizu naših političkih organizacija, ali ima i određenih posebnih ne samo tradicija nego i zadataka i od te istorijske odgovornosti on ne može uteći. Mi smo već naišli u toku izborne kampanje, a i van nje, na pitanje o oportunitetu tako velikog neposrednog angažovanja Saveza komunista u političkoj akciji. Zacelo da ima raznih motiva za postavljanje tog pitanja, ali nas u ovom času to manje interesuje. Mislim da je osnovno da konstatujemo da je ukoliko više ostavljamo za sobom jedno vreme komandovanja u jednom sistemu transmisija, utoliko potrebnije da jasno, javno i organizovano bude postavljen rad Saveza komunista i svakog njegovogčlana. Jer Komunistička partija, čini mi se, mogla je biti manje vidljiva u situaciji kad je držala sve konce, sa mogućnošću da odlučuje bez pogovora, prepuštajući drugome da to pretresa u javnosti. Mi ćemo u narednom periodu nastaviti da učvršćujemo samoupravne odnose i sistem socijalističkih institucija. Mislim da nedavni izbori predstavničkih organa, čija se ocena, data ovde u referatu, odnosi i na stanje u Socijalističkoj Republici Srbiji, stvaraju mogućnosti da se u jednoj od najvažnijih oblasti pođe korak dalje da se u radu skupština obezbedi novi intenzitet saradnje ili, bolje reći, zajedničkog rada sa svim samoupravnim telima, s predstavnicima rad-

106

nih kolektiva i lokalnih zajednica. A u radu egzekutive stvaranjem efikasnije uprave. Ako Savez komunista stvarno treba da ima usmeravajuću ulogu, onda uprava mora biti kadra da u svim situacijama na osnovu zakona vrši svoj posao samostalno i odgovorno. Trebalo bi da ona na svim nivoima oseća sigurnost u svom delovanju. Razume se, u vreme naših sopstvenih dilema u Savezu komunista, ona očito nije mogla osećati ni pravu sigurnost. U celini mi se čini da slabost Saveza ne treba tražiti u ovoj oblasti, u neovlašćenom mešanju, o čemu čujemo. To je zato što se bavi pitanjima izgradnje socijalističke vlasti. Pre bih ih video u tome što on nije do sada svuda i u dovoljnoj meri uspeo da obezbedi takav rad i razvoj predstavničkih organa i uprave koji bi Savezu komunista i političkim organizacijama omogućili da se svedu na ono što je njihova uloga. Zato mislim da će rad i sudbina institucija morati da budu utoliko više briga Saveza komunista ukoliko manje stvari on neposredno rešava. U tom kontekstu, dve reči o izbornom sistemu. Sa tog gledišta - koliko stvarno služi stalnom oslobađanju i aktivizaciji radnih masa mislim da moramo ocenjivati i svako organizaciono-političko pitanje, pa i izborni sistem, i opredeliti se za njegovo dovođenje do kraja, do krajnjih konsekvenci dovesti i one principe na kojima je zasnovan . Čini mi se da će samo tako biti moguće u današnjim uslovima obezbediti u političkom životu dalji porast uloge ekonomski i politički najnaprednijih delova društva, u prvom redu radničke klase. Kako sad stoji sa sistemom, taj put jeste otvoren, ali još postoji prostor, kako smo sad postavljeni, za politički manevar i u suprotnom pravcu, koji hrani mnoge naše slabost, hrani određene parlamentarne iluzije, rekao bih, i posebno privrednu, društvenu, sa tzv. hrani lokalnu začaurenost predsedničkim sistemom i svom onom autoritarnom tradicijom koju on za sobom nosi. Na kraju, mislim da je težište našeg rada, kako radi aktiviranja organizacija Saveza komunista, tako i radi učvršćenja samoupravnih odnosa i obezbeđenja privrednog rasta, više nego ikad u radnim organizacijama. I da pažnja koja je posvećena izborima za predstavnička tela ne bi smela da to zamagli. Ti predstavnički organi će, svakako, i dalje nositi odgovornost, ali u prvom redu za oslobađanje radnih orga-

107

nizacija od mnogih elemenata koji im smetaju , počev od materijalnih opterećenja do drugih stega. A same organizacije sigurno će se morati u prvom redu okrenuti sebi. Niz uspešnih akcija je sproveden, ili je u toku na planu ekonomskom i društvenom, upravo od strane tih organizacija, iako to još nema onaj odjek koji zaslužuje. Jer činjenica je da u sredstvima informacija tek počinje da se razvija interes za ono što nije, da tako kažem, partijsko-parlamentarni deo političkog života, već je na jednom bazičnom nivou u stvari samo biće društva. A tu su, čini mi se, zbivanja koja imaju značaj prave promene i primeri koji mogu pomoći da se mnoge druge organizacije prevedu na novi kolosek. Najzad, to je ono mesto gde se milionski broj članova SK i drugih aktivista našeg pokreta neposredno bori.

Rato DUGONJIĆ : ŠTO SU POKAZALI IZBORI

POKUŠAĆU da se vratim na ono od čega smo i počeli , tj . na teze i Referat koji je ovdje podnesen. Smatram da bi dobro bilo da se dođe do zaključaka, mada bi još bolje bilo da smo već imali predlog zaključaka. Razumijem sve teškoće oko ovog vrlo složenog pitanja koje je na dnevnom redu i mislim da je dobro što raspravljamo o ovoj političkoj situaciji, ne samo zato što će i iz referata i iz cijele diskusije proizaći veoma dobri zaključci za orijentaciju Saveza komunista nego i zato što će to biti znak da će u čitavom Savezu komunista početi analiza političkih odnosa i kretanja, od čega smo se inače malo odvikli. Ako , čak uporedimo vrijeme prije rata i vrijeme ratno, mnogo više smo diskutovali o političkim kretanjima nego što smo to činili u našim organizacijama posljednjih godina. Veoma je teško dati opštu ocjenu političke situacije za čitavu Jugoslaviju, ali mislim da su drugovi iz Komisije veoma uspješno zabelježili izvjesna osnovna pitanja i dali osnovne ocjene. Imao bih jednu sugestiju G da mi, isto kao i svi drugi politički pokreti, imamo jedan egzaktan pokazatelj danas, a to 108

su izbori, koji uglavnom mogu da kažu kakva je osnovna politička situacija kod nas. To je vrlo dobro bez ikakvog ali, jer je na izbore izašlo 89 odsto građana, a nikakav zakon ih nije obavezivao da izađu ; učinili su to bez moralnog ili bilo kakvog drugog pritiska, bez ikakve kontrole ma od kakve organizacije, sem obaveze građanina prema samom sebi. To je velika stvar, bez obzira o onoj strani o kojoj su drugovi govorili da li je izborna tehnika bila u redu, kakve su slabosti bile, jer ih je bilo mnogo. Osnovno je da su u ove izbore, u izbornu platformu ugrađeni svi naši stavovi u posljednje vrijeme. I za njih se danas opredeljivao radni čovjek u Jugoslaviji. Ugrađena je čitava naša politika prema nezavisnosti zemlje. To su isti ti ljudi koji su bili mobilisani do kraja da brane nezavisnost, ako bi bilo potrebno -- to su ti glasači . Oni su se opredjeljivali za našu politiku. Izborna platforma je bila, u stvari, sve ono što smo uradili u privredi. Ona je sadržala stavove republičkih kongresa , diskusiju na Devetom kongresu i njegove zaključke. Birači u izborima ---- bez obzira na lokalne slabosti i ocjene, koje su, sigurno, različite u raznim krajevima u osnovi su prihvatili politiku Saveza komunista. Zato mislim da ove ocjene koje govore o stabilizaciji političkih odnosa u potpunosti odgovaraju . Na jednom mjestu pomenuta je riječ koja se odavno ne javlja. To je optimizam. Teško bismo je mogli prošle ili pretprošle godine pomenuti u ovakvom jednom dokumentu. Optimizam kao da je malo postala diskriminisana riječ. A mislim da revolucionarnog pokreta bez revolucionarnog optimizma za rješavanje izvjesnih pitanja nema. Danas s punim pravom možemo govoriti optimistički o osnovnim pravcima našeg kretanja. Za mene je rješenje ne u nabrajanju i markiranju svih problema i teškoća koje stoje pred našim društvom , nego, čini mi se, u markiranju onih pitanja gdje smo uspjeli , koja su nas dovela do stabilne političke situacije. Nadmašili smo izvjesne, najkrupnije, dileme koje su postojale u Savezu komunista, pa i u vrhovima Saveza, uspostavili metod i uvjerenje da smo za razna sporna pitanja, kojih će biti i ubuduće, našli način kako da ih efikasnije nego što smo to ranije činili rješavamo. Savez komunista je stvarno postao aktivna politička snaga u cjelini, koja više ne pati od iluzija ili fikcija da njeni stavovi automatski postaju društvene norme, već da se za te stavove

109

treba izboriti u političkoj praksi . Mislim da je to nov momenat koji se danas osjeća na čitavom planu svih političkih i društvenih odnosa u Jugoslaviji. Slušam drugove koji govore o pojavama nacionalizma. Mislim da je bolje reći da je danas ofanziva protiv nacionalizma u porastu, da su razni nacionalizmi danas već u defanzivi u kojoj nisu bili prije nekoliko mjeseci. Ako pažljivo analiziramo svako područje našeg društvenog i političkog života, vidjećemo da je Savez komunista, prešao u političku ofanzivu . Jednu stvar, možda, u zaključcima treba jasnije naglasiti kao jednostavnu istinu. Kao komunisti stavove donosimo zajednički, a za njih se moramo boriti tamo gdje živimo i radimo. I, ako se lišimo iluzije da se možemo izboriti samo rezolucijama i zaključcima a ne i individualnom borbom svakog pojedinca na onom mjestu gdje živi i gdje djeluje, ostaćemo i dalje u zabludi da izvjesne stvari možemo uspješno riješiti. Naoružani stavovima, koje sve uspješnije donosimo, ostaje nam zadatak kac poslanicima. članovima vlade, književnicima, kao glumcima - da te stavove zastupamo. Inače će uvijek biti potrebno da neko umjesto nas rješava stvari. Na primjer kad je riječ o filmu „ Delije“, ne može ga niko unaprijed zabraniti, ali može glumac komunista da taj scenarij ne prihvati. Može i savjet da odbije scenario u kome se jasno degradira naša revolucionarna prošlost. Ovdje se kaže : mi jasno treba da imamo na umu podelu i nosioce odgovornosti, tako da se u svakom trenutku i o svakom pitanju zna koje obaveze ima Savez komunista, šta pripada drugim društveno-političkim organizacijama, a koje poslove dobijaju i rješavaju samoupravni organizmi i državni organi. Misao je, koliko je ja razumijem, sadržana u tome da treba jačati naše samoupravno društvo i sve njegove političke i druge organizme, a da se komunisti u njima treba da bore za socijalističke ciljeve. Međutim, ovdje to više može da izgleda kao podjela kompetencija nadležnosti i neki paralelizam u našem političkom životu. Čini mi se da ne odgovara ni referatu koji je napisan u drugom duhu, u duhu onoga o čemu smo na Kongresu razgovarali. Na strani 14. se kaže : „ Savez komunista bi trebalo da se izbori za dalje širenje materijalne osnove samoupravljanja, što je značajan uslov brže rekonstrukcije, modernizacije, faktor privredne stabilizacije“ ... itd. Potpuno se slažem s tim i mislim da sa svim ovim idejama, koje su ovdje izražene, treba 110

brže ići . Ali , takođe, mislim da treba i drugu stranu tog procesa istaći - da se Predsjedništvo Saveza komunista zalaže za bržu, efikasniju, bolju koncentraciju sredstava ne na državnim , ni etatističkim osnovama, nego na samoupravnim. To pitanje je vrlo aktuelno u javnosti. Drugovi su već govorili da se ima osjećaj kako suviše insistiramo na automatizaciji društva. Isto tako se slažem s drugovima da moramo odgovoriti na izvjesna pitanja koja su u javnosti sasvim prisutna. U javnosti se govori o integraciji elektroprivrede. Postoji mišljenje da se takvoj integraciji pružaju razni otpori koji su van trajnih ekonomskih interesa i svih učesnika i zajednice u cjelini. Ne mislim da ta pitanja treba sjeći negdje na nekom partijskom forumu, ali je jedan od metoda - javno iznošenje i rasprava o tim pitanjima. Slična pitanja se postavljaju i oko integracije nafte, i drug Tito je o tome govorio . Većina je gleda kao ekonomsku neminovnost, pa se postavlja pitanje gdje su i u čemu su ti otpori. Mi smo mala privreda, i najkrupnije integracije u Jugoslaviji će biti na nivou nekih srednjih preduzeća u svijetu. A ne možemo se uključiti u međunarodnu podjelu rada bez snažnih i udruženih privrednih organizacija. Zato mislim da bi dobro bilo u zaključcima i ovu stranu potartati, a to je pitanje koncentracije finansijskih sredstava, organizacije, tehnologije, saradnje nauke i privrede. Rekao bih još da se nekako stidimo da upotrebimo zakone koje smo sami donijeli. Ako zakoni ne valjaju, onda da' ih mijenjamo, ali kada već postoje, politički faktori nemaju ni potrebe ni opravdanja da se miješaju u ta pitanja.

Daleko sam od toga da mislim da pitanja treba rješavati administrativnim zabranama. Ali bih volio da se ono što je studentski list u Sarajevu napisao objavi u svim novinama. To bi bio najjači argumenat kakve se sve snage i kakve grupe pokušavaju da uvuku u naš život. Savjetovali smo komunistima da ni jedan sastanak na univerzitetima ne prođe a da se taj tekst ne pročita. I to je više djelovalo nego sva druga razjašnjavanja koja su dolazila prije i poslije. Ne smijemo uplitanjem paralisati našu upravu. Stavljaćemo izvjesne grupe ili ljude u privilegovan položaj prema drugim građanima kada je riječ o izvršavanju zakona.

111

Veljko VLAHOVIĆ: NEPRIJATELJSKI RAD NIJE SAMO ILEGALNA AKTIVNOST I DIVERZIJA

IAKO JE vrijeme poodmaklo, ipak bih želio da nekoliko stvari kažem o opozicionim kretanjima i akcijama. Dobro je što u referatu i diskusiji ta kretanja nijesu ni potcijenjena ni precijenjena, i, drugo, što je težište stavljeno na potrebu punijeg idejnog i političkog sagledavanja uloge Saveza komunista u svemu onome što naša stvarnost ispoljava, jer se Savez komunista danas nalazi u situaciji da se može ravnomjernije okrenuti prema bogatstvu kretanja na svim područjima društveno-političkog života . Rekao bih nekoliko riječi u vezi sa konstatacijom koju duže vremena ponavljamo da našu idejno-političku borbu karakteriše neodlučnost, zakašnjavanje Saveza komunista u akciji i jednostranost akcije. Mislim da je danas, u diskusiji, a i u referatu druga Plavog, dat djelimični odgovor na pitanje zbog čega je to zakašnjenje i otkuda neodlučnost. To je doprinos diskusiji. Složio bih se sa stavom druga Nikezića i u jednoj drugoj varijanti, ponovio bih misao da je sposobnost Saveza komunista za borbu bila umanjena duže vremena a to je širilo prostor za djelovanje opozicionih snaga i nije slučajno što danas o tim pitanjima diskutujemo sadržajnije i potpunije, jer je i sposobnost Saveza komunista za jaču idejnu borbu danas potpunija, jer je i njegovo jedinstvo cjelovitije. Dalje, mislim da su jednim dijelom posrijedi nov kvalitet unutrašnjih kretanja i potreba da se na odgovarajući način idejno i politički suočimo sa tim kretanjima . Posrijedi je potreba razgraničavanja trajnijih kretanja od privremenih, povremenih ili sporadičnih . Treba biti spreman na to da će se za duže vrijeme u raznim oblicima ispoljavati opoziciona kretanja. Radi se i o specifičnostima političkih kretanja u pojedinim krajevima i sredinama. U narednom periodu moraćemo i tim specifičnostima da poklonimo posebnu pažnju. Napomenuo bih još i to da je jedan od uzroka zaostajanja idejno- političkog angažovanja,, po mom osjećanju , činjenica što Savez komunista nije navikao da antisocijalističke snage istupaju sa legalnih, javnih pozicija i da komunisti danas, takođe, moraju voditi javnu idejno-političku borbu. Još uvijek jedan dio Saveza komunista misli da je neprijateljski rad samo ilegalna

112

aktivnost i diverzija. U narednom periodu moraćemo se zalagati da u političkoj i idejnoj borbi radnička klasa bude više prisutna, jer njena odsutnost povlači niz slabosti. Pomenuo sam novi kvalitet unutrašnjih kretanja. Želio bih samo da preciziram šta pod tim mislim. Prvo, mislim da postoje očigledni pokušaji stvaranja platforme suprotne platformi Saveza komunista . Ti pokušaji su još u granicama unutrašnjih kretanja. Želio bih samo da preciziram šta pod tim mislim. Prvo, mislim da postoje očigledni pokušaji stvaranja platforme suprotne platformi Saveza komunista. Ti pokušaji su još u granicama unutrašnjih kretanja, samo ne treba isključiti mogućnost da se u narednom periodu mogu roditi i suprotne platforme na spoljnopolitičkom planu. Za sada to još nije vidljivo, ali nije isključeno da se i na tom području javno ispolje suprotne tendencije. Karakteristika je nosilaca opozicionih strujanja da ne istupaju direktno protiv samoupravljanja, ali ga dezavuišu raznim ocjenama, kao što su poznate tvrdnje da je samoupravno društvo nesposobno da rešava otvorene probleme zemlje i našeg društva, da treba zavesti red, da je suviše demokratije itd . S druge strane, iznose se stavovi da je naš socijalizam samo popravljanje buržoaskog društva, da je naš socijalizam, istina, liberalniji, ali je, ipak varijanta staljinizma, da samoupravno društvo treba da odbaci svaku ideologiju kao „ izopačenu svijest" i da proklamuje kao podlogu ,,sistem vrijednosti", da je svaka vlast loša, pa i vlast radničke klase. Iz takvih stavova rađa se ravnodušnost prema sistemu vlasti. Izjednačavaju se borba za samoupravljanje, staljinizam, buržoaska demokratija i krajnje desničarski režimi. Dalje, prisutna je teza da je odgovornost - izdaja. Odriče se ma kakva odgovornost i prema revoluciji, i prema Savezu komunista, i prema samoupravljanju. Umjesto programa i platforme Saveza komunista, istupa se za teoriju spontanog formiranja političkog programa i za teoriju slobodne igre političkih snaga. Želio bih da ukažem na to da se ono što nazivamo opozicijom nalazi u komešanju , vrši se pregrupisavanje, povezivanje, uz orijentaciju ne samo na konsolidaciju izvjesnih osvojenih pozicija nego i na zauzimanje novih. Mislim da je opozicija doživljavala poraze na opštem planu, ali manje na konkretnom, naročito na konkretnoj borbi za samoupravljanje, u radnim organizacijama, raznim institucijama i u komunama. Danas je bilo govora i o univerzitetu . Želio bih tim povodom samo da napomenem da je jedna od naših slabosti što

113

često akcije opozicije određuju našu kontraakciju, što mi nedovoljno sistematski vodimo svoju akciju . Mislim da se i Savez komunista neravnomjerno okreće raznim opozicionim strujanjima. Opasnost za socijalizam nije samo u konzervativnim i anarholiberalističkim strujanjima . Opasnost je i u našoj nesposobnosti, u nesposobnosti progresivnih snaga da budu odlučnije da se bore sa raznim antisocijalističkim grupama i strujama. Kad sam pomenuo univerzitet, mislim da je, u vezi sa prošlogodišnjim događajima, kao i u ranijim studentskim pokretima, došla do izražaja čitava lepeza kretanja, od najprogresivnijih do najreakcionarnijih . Ono što je bilo progresivno u tim kretanjima Savez komunista je prihvatio. Može se postaviti pitanje : da li smo dovoljno prihvatili i podržali pozitivna raspoloženja mladh i da li smo dovoljno uočili sve što je progresivno? Međutim, manje smo bili odlučni u jasnijem ocrtavanju šta je to reakcionarno u tim kretanjima. I tu smo došli do pola puta. Otuda i sada u kretanjima koja se zapažaju posljednjih dana na Beogradskom univerzitetu dolaze do izražaja izvjesna kolebanja kod jednog dijela omladine i studenata. Ipak je za ovu godinu dana došlo do određene diferencijacije. I ta godina nije izgubljena, jer je vođena borba - i idejno-politička i za reformu. Danas je vidljivija suština namjere pojedinaca za političkim grupisanjem i za jačom političkom obojenošću. One snage koje su nezadovoljne političkom i privrednom stabilizacijom i većim jedinstvom Saveza komunista i društva postaju nervoznije, tako da i to utiče na veći stepen njihove nervoze. Jedan od ciljeva prošlogodišnjih akcija bila je namjera da se Savez komunista kompromituje kod mlade generacije. Sama činjenica da je primljeno u Savez 150.000 mladih, bez obzira na to što i kod mladih komunista ima heterogenih kretanja, pokazuje potpuni neuspjeh kursa kojim se htio kompromitovati Savez komunista. U situaciji gubljenja tla pod nogama, opozicione snage će se sve više povezivati među sobom i sa onim krugovima u inostranstvu koji su zainteresovani za kompromitaciju samoupravljanja . Kod analize izbora nijesmo dovoljno ukazali na to da su grupe koje su danas aktivne oko stvaranja mita od 3. juna izbacile parolu apstinencije na izborima. A tu istu parolu izbacili su iz emigracije i ostaoi ustaša i četnika. Ne mora se u

114

tome vidjeti neposredno povezivanje, ali takva zajednička parola, koja je krahirala, uostalom, ipak nešto pokazuje. Želio bih da ukažem na to da nedovoljno analiziramo u našem idejnom i teorijskom radu poplavu sitnoburžoaske, malograđanske stihije. Na toj podlozi izrastaju nacionalistička i anarholiberalistička kretanja. Određene sredine danas karakteriše pokušaj spajanja anarholiberalističke i malograđanske ideologije sa revolucionarnom mišlju. I mi sami treba da priznamo da su postojali pokušaji i u Savezu komunista da se stvori neka vrsta lojalnosti, trpeljivosti između Saveza komunista i anarholiberalističkih i nacionalističkih struja i grupa. Život, praksa i razvoj samoupravljanja i dinamizam u društvenom razvoju raspršili su te pokušaje, jer su te struje morale da se legitimišu kao antisamoupravne i antisocijalističke . I nije slučajno što je došlo do veće konfrontacije sa njima. Mislim da je i praksa do sada stalno potvrđivala da malograđanin i revolucionar nikada ne mogu da nađu jedan u drugom ono što traže, jer traže različite stvari. Malograđanin poistovećuje humanizam sa vanklasnim pozicijama. On smatra svoju neodgovornost prema revoluciji vrlinom. Ne vidi da je to, u stvari njegova tragedija. Kada izgubi svoje iluzije, on pada u potpuno očajanje i razočaranje. Revolucionarnu energiju zamjenjuje cinizmom, 1 a licemjernost predstavlja kao kritiku revolucije. Takav malograđanin često ispoljava želju da sve što je njemu nedostižno uprlja blatom. Revolucionarnu borbu zamjenjuje nihilizmom. Sitnoburžoaska i malograđanska reakcija kod nas je veoma prisutna, jer i u samom društvu još postoje jaki korijeni iz kojih izrasta . To napominjem zbog toga što ćemo se duže vremena sukobljavati sa takvom aktivnošću, jer postoje i izvori i podloga za nju. Tu sredinu karakteriše filozofija očajanja, ironije, sekticizma, prezira rezultata dosadašnje borbe. A u toj sredini niču borci za revolucionarnu demobilizaciju. U ime kritike stvarnosti razvija se ideologija bjekstva od stvarnosti. Malograđanin sebe voli da predstavlja kao borca za istinu, a u njegovim pogledima istina je dosta mračna, kao što se i budućnost crta mračnim bojama. Sitnoburžoaska reakcija vrši pritisak sa pozicija zaostale svijesti. Postala je agresivnija i borbenija. Mi nedovoljno analiziramo karakter agresivnosti i borbenosti koja izvire iz zaostale svijesti, uzroke i posljedice te agresivnosti. U ime slobode duha često se stvara idejna podloga, na kojoj može da 115

izrasta i totalitaristički duh i način mišljenja, kao i krajnja desnica. I kod naše ultraljevice već zapažamo takve manifestacije koje mogu poslužiti za postepeno stvaranje podloge za krajnje desničarska strujanja i kretanja. Napomenuo bih da je slično situacija, iako istorijska analogija ovdje nije sasvim srećna, bila i poslije prvog svjetskog rata, kada su izvjesne ultraradikalističke teorije i strujanja bila komponentą iz koje je nikao fašizam. Ne tvrdim da je danas mogućno da nikne fašizam. u klasičnom smislu, ali su mogućna i određena strujanja koja imaju ultradesničarske, krajnje reakcionarne sadržaje po svom efektu i karakteru. Osim toga, nedovoljno objašnjavamo šta znači danas vraćanje Furijeu i utopiji, jer pojedinci stavljaju naglašeni akcenat na utopijskom socijalizmu. Htio bih se osvrnuti i na ono što je drug Mirko Čanadanović nazvao „ ideološkim pilulama“. On je, istina, napomenuo da ne želi da ulazi u navođenje konkretnih primjera zbog toga što bi trebalo prikupiti i dokumentaciju koju zahtijeva njihovo navođenje. Čini mi se da ima primjera za koje nije naročito potrebna dokumentacija. Ja ću uzeti samo tri takva. Diskusija koja je vođena nedavno oko Dučićevih djela, odnosno oko predgovora i komentara tih djela, podstakla me je da pogledam o čemu se radi. Prelistavajući tekstove, zapazio sam da je diskusija zaobišla nekoliko bitnih pitanja koja su sadržana u predgovoru Stojkovića. Autor, u stvari, razvija tezu da je u toku prošlog rata bilo dvije vrste patriotizma. Jedan je bio patriotizam četnika, a drugi partizana. On kaže sljedeće : „ A da patriotizam, kao i svaka velika privrženost, može biti i nesrećna, protivrečna, žaludna, da nisu svi patriotizmi u jednom narodu bivali u pravu, pogotovu ne u narodu tako opake, naletne istorije kakva je ovdašnja, da potpuna istorija jednog naroda jeste istorija njegovih zabluda primera ima dosta u poslednjem ratu, tom vremenu velikih raskidanja u nas i u nama . Dučić, do smrti, aprila 1943, niti je video, niti je priznavao snage koje su sudbinu zemlje mogle rešiti drugačije nego što je to bilo urađeno u Versalju i Vidovdanskom ustavu “. I nastavlja dalje : Vladimir Nazor nije bio idejno bliži tim snagama od Dučića , ali je bio u zemlji , i bio je u ulozi da, kao pesnik, spasava čast svog naroda."

116

U diskusiji koja je vođena javno, o tome niko ne kaže ni riječi. Radi se ne samo o kleveti sa šovinističkih pozicija i Nazora i hrvatskog naroda, već i o pokušaju opravdavanja Dučićeve podrške četništvu. Opravdavajući Dučićev politički stav, autor navodi da je bio u inostranstvu , u Americi. Protiv Dučića vodili su borbu naši radnici, iseljenici u Americi. U istoj toj Americi u isto vrijeme je živio i Nikola Teksa, koji je uputio jedan od najljepših pozdrava Narodnooslobodilačkoj vojsci. Tesla je od početka shvatio suštinu narodnooslobodilačke borbe. Ovo napominjem ne zbog toga što su izdata Dučićeva djela, jer treba da izdajemo i Dučićeva i druga dela, to je kulturna potreba naših naroda. Ali, ne možemo ravnodušno posmatrati izopačenu interpretaciju pred mladim generacijama onih zbivanja koja su tako bliska, kao što je poslednji rat. Drugi primjer. Danas je bilo govora o tzv . crnom talasu u filmu. Riječ je o nekoliko dokumentarnih filmova. Pojavio se film „ Delije“ o kome je Ratko govorio. Pojavio se film „ Biće skoro propast sveta". Mene je interesovala kritika filmova, naša kritika. Mislim da sam pročitao skoro sve kritike filma „ Biće skoro propast sveta". Kakva se filozofija u tim kritikama zastupa ? Ne ulazim u estetske vrijednosti, jer za to nijesam pozvan . Rezime stavova većine kritičara nalazi se u sljedećoj konstataciji : „ Petrović u svom filmu „ Biće skoro propast sveta“ kaže u stvari samo jedno svijet propasti neće, ali propast pojedinaca, tih zanesenjaka i nesrećnika koji se upinju da taj svijet promijene, neminovna je, na ovaj ili onoj način." Komunisti to i štampaju i čitaju ravnodušno. Svaki od nas se borio i bori se da mijenja svijet onako kako zna i kako umije. To je bio cilj života svakog borca pojedinca. U tome je i smisao stvaranja Saveza komunista . Međutim, stavovi izraženi u takvoj filmskoj kritici potpuno su suprotni programu i ideologiji Saveza komunista. Pa ipak, nije se našao niko od komunista koji bi dao kvalitetan odgovor takvoj filozofiji, takvom stavu, takvom načinu mišljenja. Drug Nikezić je pomenuo malo prije primer sa Kronštatom . Ja sam danas u pauzi pročitao u „ Komunistu" bilješku povodom objavljenog materijala u „ Književnim novinama". Dobro je što „ Komunist" tretira to pitanje. Autor prikaza je dobro dao onu stranu koju tretira. Ali, on se zadržao samo na istorijskoj ocjeni Kronštata. Međutim (Nikezić je to dobro uočio), ne radi se u objavljenom materijalu na dvije stranice 117

u „ Književnim novinama “ o istoriji. To je objavljeno u vezi sa našim diskusijama i našim problemima. „ Književne novine" to same kažu. U svojoj bilješci redakcija ističe da povezuje objavljivanje dokumenata sa „, sadašnjim istorijskim trenutkom dalje demokratizacije našeg društva i učvršćavanjem samoupravnih odnosa". Cilj je, očigledno, višestruk. Ja bih napomenuo da je iduće godine stogodišnjica rođenja Lenjina, da je ta proslava već počela u nizu zemalja, na razne načine. Kod nas su je počele „ Književne novine na svoj način. Cilj je da se pokaže da je Lenjin udario temelje birokratizmu i staljinizmu. Veličinu Lenjina neće umanjiti takav stav redakcije „ Književnih novina ", ali taj slučaj govori o sadašnjem političkom stavu pojedinih komunista ili članova redakcije. „Književne novine", na kraju, nijesu morale ni da prevode njemačku publikaciju „ Kurcbuh", iz koje su uzeli te materijale ; mogle su da prelistaju komplete belogardejskih novina koje su 1921. godine izlazile kod nas, u Beogradu. Našli bi slične i druge stavove o Kronštatu, podršku parole „za sovjetsku vlast bez Lenjina", bez boljševika itd .; našle bi gledišta Miljukova, vođe reakcije, koji je i sam davao slične ocjene. To napominjem zbog toga što je Lenjin u nizu napisa i govora pokazao kakva bi ta vlast bila u uslovima kada je Rusijom harala glad 1921. godine, u uslovima blokade i intervencije 14 država. Lenjin je plastično razotkrio suštinu sitnoburžoaske kontrarevolucije. Kronštat je, u stvari, eksplozija malograđansko-anarhističko sitnoburžoaskog mentaliteta i stihije. Ukazujući da je Kronštat stepenica koja se podmeće belogardejcima i intervenciji za vlast buržoazije, Lenjin je ukazivao na ulogu anarhističke stihije, koja je bila lišena svakog osjećanja odgovornosti. Kronštat je, pored ostalog, pokazao i sposobnost kontrarevolucije da se pretvara u razne kvazikomunističke struje, naročito u lijeve komuniste. Istorija revolucionarnih borbi od ancuske buržoaske revolucije do danas pokazuje na nizu primjera da je reakcija uvijek potpomagala one struje koje su se predstavljale da su bliske revolucionarnom pokretu, ali se sa njime ne slažu. Ako bi trebalo izvlačiti iskustvo iz diskusije o Kronštatu za ,,sadašnji istorijski trenutak" dalje demokratizacije našeg društva i učvršćenja samoupravnih odnosa , kao što kažu ,,Književne novine" onda bi valjalo podsjetiti na dvije Lenji118

nove konstatacije povodom Kronštata. Prvo, da su se ekonomske teškoće u proljeće 1921. godine pretvorile u politiku. To napominjem zbog toga što su se i naše ekonomske teškoće ovih poslednjih nekoliko godina takođe pretvorile u politiku. I drugo, kada se pojave nezdrave političke grupe i nezdravi politički tokovi, na njih treba obratiti stostruku pažnju, ukazuje Lenjin povodom Kronštata. Ja bih, na kraju samo, dodao da je malograđanska sitnoburžoaska stihija uvijek odražavala nemoć prema radničkoj klasi, prema buržoaziji, prema revolucionarnim kretanjima. Ta nemoć je prisutna i u našim kretanjima.

Jakov BLAŽEVIĆ :

NEDOSTAJU ANALIZE NEKIH BITNIH DRUŠTVENIH PROBLEMA

OSVRNUO bih se na nekoliko teza ovog dokumenta koje govore da se svjesne socijalističke snage moraju uhvatiti u koštac sa ozbiljnim smetnjama koje koče dalju konsolidaciju i stabilizaciju političkih odnosa ; dalje, o teškoćama privrednog razvoja i o agresivnijem nastupu antisamoupravnih snaga, nacionalističkih elemenata itd. Rezultati privredne aktivnosti iz 1968. i ovih nekoliko mjeseci 1969. godine u dokumentu se gledaju sa optimizmom ; nabrajaju se elementi tog optimizma pa se zaključuje : „ Da je time u osnovi prevaziđena stagnacija privrednih kretanja u 1967. i početkom 1968. godine, uz istovremeno dublje struk turno prilagođavanje privrede zahtevima reforme." Kaže se, također, da se ingerencije savezne države u ekonomici smanjuju, a u bazi da jača utjecaj proizvođača na raspodjelu viška rada. Za mene se postavlja pitanje : da li možemo bezuslovno prihvatiti tako formuliranu tezu o prevaziđenosti stagnacije privrednih kretanja? To je teško reći. Bar za mene. Jer u samom ovom dokumentu se već, nakon par stranica, govori o teškoćama koje prate oživljavanje privrede i nabrajaju se dosta teške stvari, kao: povećanje svih oblika potrošnje iznad pred-

119

viđenih realnih okvira, porast deficita u robnoj razmjeni sa inostranstvom, povećanje likvidnosti u privredi itd . Mislim da je tačna konstatacija u tezama da nedostaju suptilnije analize nekih bitnih društvenih problema . Zato se i postavlja pitanje : iz čega i kako ove teze gradimo i kako su napravljene, a da ne posjedujemo suptilnije analize tih problema? Analiza cifara o raspodjeli dohotka govori da se udaljujemo od reformskih proporcija, da se učešće privrede u raspodjeli neto-proizvoda smanjuje, kako u financiranju investicija, tako i u drugim stvarima, što je, svakako, osnovni faktor nestabilnosti naše ekonomike i politike. Prema 1964. godini ta izdvajanja iz privrede se dupliraju. Prema tim podacima, izdvajanja za fondove poduzeća još uvijek su manja za 15 posto od onih iz 1966. godine, a sam poslovni fond u 1968. godini je za 30 posto manji nego 1966. godine. Ako su ovi i niz drugih pokazatelja i približno tačni, nekako ne bi bilo mjesta za euforiju povodom početka ovoga našega privrednog buma. Naprotiv, sve nas to tjera na opreznost, pravovremenost dijagnoza i preduzimanje mjera koje će u osnovi mijenjati odnose u raspodjeli. Ako se ekonomska ingeneracija savezne države smanjila, ipak nije u tolikoj mjeri ojačala ingerencija radnih ljudi, već se ― kako vidimo iz podataka, iz naših diskusija javlja i jača ingerencija nekih trećih faktora. Iz ovoga se postavlja pitanje : ko se kome strukturno prilagođava? Jer reforma i privreda, najopćenitije rečeno, podudaraju se od trećih faktora koji nisu samo ova ili ona država, već, neke vrste, novi monopolizmi. Odnose između njih, tj . između tih monopolista i države, morali bi se, takođe, vrlo suptilno proanalizirati. Kada treba da se svjesne socijalističke snage uhvate u koštac sa ozbiljnim smetnjama i antisamoupravnim snagama, onda moramo znati gdje su teškoće. I promjenama u raspodjeli dohotka mogu se razvezati široke društvene snage da se svjesno i zainteresovano bore. Mi ne raspolažemo suptilnijim analizama da bismo se, na osnovu njih, mogli odlučno i stvaralački suočiti sa novim problemima, koji baš i nisu tako novi. To citiram iz dokumenta, odnosno iz ovih teza. Ako je tačan generalni zaključak da su izdvajanja za fondove od poduzeća premalena, a da je u tri mjeseca ove godine naplata budžetskih prihoda naglo skočila, kao i druge isplate i naplate uz sve ono što sam ranije naveo o stanju deviznih rezervi i vanjskotrgovinskog

120

bilansa G onda moramo misliti i o jednom kursu koji prijeti potresima, naravno, ako ih pravovremeno ne preveniramo. Izgleda danas iz, „generatora reforme", kako kažu , ne raste naša privreda onim tempom kako bi trebalo i kako smo se nadali, već se oživljava i jača injekcijama kreditno-monetarnih mjera, koje, uz ostale nove elemente, petrificiraju stari sistem i koče brži razvitak reforme u onome smislu i odnosima kako smo se nadali i kako smo svojevremeno decidirano u izvjesnim odnosima i određivali itd. Reforma nije svođenje naših problema samo na puka pitanja privrede, jer se kod nas privreda već davno ne tretira izolirano, već kao osnovni društveno-politički odnos, kroz koji se jedino mogu, egzaktno i marksistički, u svojim osnovama i perspektivama, sagledati sva pitanja socijalizma. Mi smo baš kroz reformu i proširili svestrane horizonte i radijuse našeg političkog života. Kidati tu životnu vrpcu, bilo bi u ovome momentu vrlo opasno i ne bi koristilo savlađivanju stagnacije. Baš iz razloga što smo reformu učinili širokom akcijom ne samo za pitanja uskoprivredne i proste raspodjele nego i osnovnih političkih društvenih odnosa , u kojoj su dobile razmah i snagu nove ideje i program socijalizma, mi danas možemo na širem borbenom prostoru da povedemo bitku sa šovinistima i raznim radikalnim, desnim i lijevim frazerima. Taj prostor je reforma razvila. Prema tome, kao što sam rekao, nemoguće je dijeliti pitanja na čisto politička i čisto privredna, jer mi smo već od prvog dana privredne reforme uočili da idemo u jedan dalji, širi i progresivniji stepen socijalističke revolucije u svim aspektima. Od prvoga dana smo uočili da su cjelokupni društveno-ekonomski odnosi preduslov borbe na svim poljima socijalističkog života i razvitka društva.

SAVKA DABČEVIĆ-KUČAR : POTREBNA JE UPORNA SISTEMATSKA IDEJNA I POLITIČKA AKTIVNOST NE SAMO NA TEORETSKOM PLANU NEGO I U KONKRETNOJ DRUŠTVENOJ AKCIJI MI SMO od kongresa na ovamo u Hrvatskoj imali čitav niz političkih sastanaka od sastanka Izvršnog komiteta, osnov121

nih organizacija, do regionalnih savjetovanja o političkoj situaciji - i niz razgovora sa rukovodiocima Saveza komunista krupnih industrijskih centara, sa predstavnicima Saveza komunista, odnosno sekretarima konferencija najvećih i najprogresivnijih radnih organizacija. Mislim, da se može tvrditi da su gotovo sva politička pitanja koja su danas ovdje dominirala u diskusiji bila i tamo u većoj ili manjoj mjeri prisutna. Ja bih htjela da reknem svoj utisak i svoje zapažanje povodom današnje diskusije. Meni se čini da je svima vama vanredno korisna ovakva analiza i raščlanjavanje političke situacije, pa i razotkrivanje različitih vrsta, da tako kažem, nesocijalističkih i antisocijalističkih stavova, koji idu nekada kako bi preciznije i do sasvim antikomunističkih stavova, mogli da se orijentiramo u našoj vlastitoj aktivnosti. Međutim , mislim da bi u formuliranju naših zaključaka trebalo prvenstveno poći od one ocjene koja je data u izlaganju druga Pravog i u mnogim diskusijama koje su ovdje iznošene, tj . od ocjene da je nesumnjivo političko opredjeljivanje masa u Jugoslaviji za ovaj program SKJ, program samoupravnog, demokratskog i nezavisnog socijalističkog kursa u našoj zemlji, da je to opredjeljenje vrlo jasno došlo do izražaja u samo prilikom događaja u Čehoslovačkoj , nego, također, sada u izborima i da je ta privrženost našem osnovnom kursu u prvom redu izvanredna obaveza za nas. Mislim da kažem da ma kako glasni bili ti pojedini neprijateljski elementi, o kojima smo danas uglavnom govorili, ma kako bili nametljivi, ma kako oni ispunjavali djelove naše publicistike, našeg filma itd., meni se čini da bi mi pogriješili ako bi u formuliranju političkih zadataka glavni pravac naše političke aktivnosti okrenuli prema njima. Ne bih htjela da budem krivo shvaćena kao da smatram da se ne treba ragzraničavati od neprijateljskih elemenata. Naprotiv, po mome mišljenju , mi se moramo vrlo jasno, vrlo odlučno razgraničiti od njih i konkretnom akcijom pratiti to ragzraničenje. Ali mislim da ih moramo i već u tretiranju isto onako izolirati kao što oni praktički kao neprijateljski elementi jesu izolirani u našem političkom životu, tj. da mi ne smijemo našom političkom akcijom ili načinom prilaženja pojedinim problemima grupisati u neprijatelje one koji zaista u našem društvu nisu neprijatelji, iako ponekad istupaju neprihvatljivo. Inače ne bi stajala naša ocjena - koja mislim da je potpuno tačna i potvrđena činje-

122

nicama, uostalom, izbori su to pokazali -— ogromnog faktičkog prisustva masa naših građana, naših radnih ljudi na našem političkom programu. Da budem sasvim jasna: ja jesam za političku ofanzivu, jesam za vrlo dinamičnu političku akciju , o kojoj je ovdje bilo govora; jesam za naše puno prisustvo kao članova Saveza komunista u javnom i političkom životu na svakom mjestu, pri čemu mislim i na političku aktivnost članova Saveza komunista kroz druge političke organizacije, koje imaju vrio veliku ulogu u političkom životu naše zemlje - kroz Socijalistički savez, Sindikat i druge, a o čemu danas ovde nije bilo govora ali, mislim da mi tu moramo u prvom redu poći od našeg pozitivnog programa i od toga da se na tom političkom i društvenom programu borimo da angažiramo što je moguće šire sve progresivne snage našeg društva i to ne samo na podršci tom programu, nego i na sasvim konkretnoj društvenoj akciji socijalističkog preobražaja naše zemlje, a onda, u sklopu toga, da se, naravno, razgraničimo od svih neprijateljskih elemenata i neprijateljskih pojava kojih također ima. Neki su drugovi govorili o tome da postoje izvjesna shvaćanja, izvjesne pojave koje mi možemo nazvati nesocijalističkim i nesamoupravnim, koje se javljaju u dosta širokom vidu , pa i u našim vlastitim redovima, koje bilo da predstavljaju izvjesno još neprevladano dogmatsko gledanje ili idejnu zbunjenost, bilo da su odraz nekih problema i težih uvjeta života i rada u kojem žive pojedini ljudi koji ne vide dovoljno jasnu perspektivu izlaza iz te situacije. Plediram za to da se prema tim segmentima, da tako kažem, u našim vlastitim redovima ne opredeljujemo kao prema neprijateljima, nego da tu idemo u idejnu akciju, u idejno raščišćavanje stvari. Mi možemo, ako malo analiziramo naše sastanke, konstatirati da se vrlo često javljaju teze koje su u nekim svojim djelovima sasvim prihvatljive, na liniji samoupravljanja, na liniji socijalističkog razvitka, a u nekim dijelovima znače u stvari neshvaćanje dubokih idejnih i političkih društvenih osnova onog što se danas sprovodi u procesu društvene i privredne reforme. Moglo bi se naći više takovih teza, kao , na primer, kada se prihvaća raspodjela prema radu, dakako sa određenim potrebnim korekturama, ali se sve posljedica primjene tog načela odbacuju ili, na primer, kada se zbog pomanjkanja određene jasnije perspektive o daljnjim kretanjina unutar pojedinih oblasti ili grana privrede, javlja ten123

dencija da nas se vrati natrag na prijedloge koji ne jačaju samoupravno povezivanje proizvođača, nego jačaju etatističku i administrativnu intervenciju ; ili, na primjer, kada se traži nekakav » čisti« socijalizam i apsolutna jednakost, ili kada se umanjuje značenje već ostvarene solidarnosti i, na bazi izvjesnih postojećih grešaka i nedostataka u pogledu otklanjanja nekih nedostataka koje bi već trebalo otkloniti u našem društvu, govori o tome kako je proces reforme i demokratizacije praktički doveo do pooštravanja socijalnih i drugih protivurječnosti u našem društvu itd. Takvih bi se pitanja moglo navesti veliik broj ; ona se javljaju u našim vlastitim redovima i mislim da je tu potrebna uporna, sistematska, trajna idejna i politička akcija ne samo na teoretskom planu ili u diskusijama posvećenim raščišćavanju tih pitanja nego u angažiranju članova SK u takvoj konkretnoj društvenoj akciji koja će davati prave odgovore i na stvorena pitanja i na ona koja nisu dovoljno jasna. Drug Nikezić je govorio , i ja se sa time sasvim slažem, da je nama potrebna najveća širina demokratske akcije, jer upravo to proširuje okvire za djelatnost socijalističkih snaga. Ono što program Saveza komunista nudi to i jeste ono što izražava trajni interes socijalističkih snaga. Ali potrebna nam je ne takva demokratska akcija u kojoj bi demokratizam bio nekakav cilj sam sebi, nego takva demokratska akcija u kojoj je taj cilj stvarno građenje socijalističkih odnosa. A tu je onda potrebna naša bolja organiziranost, naše veće idejno jedinstvo, naše veće idejno i političko prisustvó, naša snažnija društveno-politička aktivnost. Ako to uzmemo kao osnovni pristup, mislim da ćemo videjti da će te takozvane neprijateljske snage, brzo neću reći nestati - jer ne treba tu da imamo nikakvih iluzija niti da ih potcjenjujemo ali brzo će se pokazati da pred našom jedinstvenom i jasnom političkom akcijom , pred programom na kojem se vrši mobilizacija širokih masa, mnogo od toga što smo smatrali nekim ozbiljnijim društvenim problemom zapravo ne postoji. Treba, dakle, da počnemo od sebe. Meni se čini da danas u ovoj politizaciji masa, koja je očigledno, postoji povećano interesovanje za politiku i društvena zbivanja, povećana kritičnost, povećani zahtev za akcijom , povećana srpemnost za faktičko učešće u procesima mijenjanja i razvoja našeg društva. Iako smo mi sami često

124

nosioci toga da potcjenjujemo ostvarene rezultate, što je svakako loše jer bi stvarne rezultate morali više da iznosimo, mi moramo biti i kritični prema sebi. Rekla bih da nam danas mase vrlo često ne opraštaju, ako smo nešto mogli uraditi brže, bolje i efikasnije nego što smo uradili. Ne zadovoljavaju se radni ljudi samo time da im kažemo da imamo rezultate, nego se postavlja pitanje da li smo mogli napraviti više ; meni se čini da postoji sve manje spremnosti da nam se tolerira zaostajanje u rešavanju onih pitanja za koje je društvo već zrelo i moglo bi da ih riješi. Po mome mišljenju to je vrlo pozitivno . To nije samo izraz demokratizacije zahvaljujući kojoj radni ljudi kažu što primjećuju, javno kritikuju ili iznose što očekuju od nas, nego je to u prvom redu izraz podrške osnovnom kursu ovog Saveza komunista i zahteva da se na tome kursu ide brže i dosljednije. Zato je točno da u političkom raspoloženju ima izvjesnog očekivanja prema gore, ali ja bih rekla da ima i vanrednih akcija, naročito u našim najrazvijenijim, najprogresivnijim radnim kolektivima u privredi i izvan nje. A to očekivanje koje je opravdano i traži od nas da mu udovoljimo, tj . ono traži da mi danas o problemima više ne raspravljamo kao prije Devetog kongresa SKJ. Mi smo na kraju na Devetom kongresu donijeli Rezoluciju. U toj Rezoluciji smo fiksirali ono na čemu smo se tada složili, to jest fiksirali smo ono za što - kako je neko od drugova danas rekao --- više nema dilema. Na tome na čemu nema dilema ne može, po mome mišljenju, biti ni oklijevanja , niti zaostajanja. To moramo sprovesti. Pogotovo taj kriterij morao bi važiti za nas u forumima, tj . biti što oštriji što je forum viši. Za ona pitanja koja smo na Kongresu rekli da su ostala otvorena, da o njima treba još raspravljati, da postoje različita mišljenja, mi ih po mome mišljenju, moramo sistematski stavljati na dnevni red. Jer, meni se čini da mi ne možemo gajiti iluzije da smo društvo bez konflikata . Ti konflikti, bilo stvarni, bilo prividni, bilo tekući, bilo dugoročni postoje objektivno u životu. Postoje i određene razlike u mišljenjima. I u našoj težnji da izgrađujemo jednu jedinstvenu akciju komunista jedinstveni program akcije mi moramo, po mom mišljenju, u prvom redu otvoreno ovde konfrontirati te razlike , konfrontirati te suprotne interese, bez obzira da li su oni stvarni ili nam se tako čini. Jer, jedino tako ćemo moći naći i odgovarajuća rešenja. Po mom mišljenju niti smijemo dra125

matizirati neke razlike ili konflikte, a niti ih smijemo zataškavati, nego moramo u tome biti do kraja otvoreni da bi mogli da odgovorimo na probleme života . Jer, mislim da izvesne krize kroz koje je prolazio naš Savez komunista prošle godine nisu bile posledice objektivnih teškoća nego su bile posledica toga (kao što se i u materijalu i izlaganju Plavog kaže) što nismo dovoljno brzo davali prave odgovore na postojeće probleme, ili što smo kod odgovora koje smo davali zapostavljali da ih brzo provedemo u život. Neće u našem društvenom životu doći do većih problema zbog toga što će se javljati teškoće, jer je potpuno prirodno da takve radikalne promene u kojima se nalazi danas naše društvo u svim sferama od ekonomske do političke - moraju rađati izvesne porođajne muke ; društvo u svom usponu mora prolaziti i kroz izvjesne teškoće. Nije u tome ključni problem. Srž je u tome da mi moramo otvarati jasnu perspektivu kako će se ti postojeći problemi razrješavati. I zato se meni čini da je ključno pitanje za analizu političkog raspoloženja upravo to da li smo mi na najbitnijim pitanjima kretanja ovog društva danas učinili korak dalje od onog što smo rekli na Devetom kongresu ili još nismo. Tu leže i bitni zadaci. Ja mislim da tu apsolutno prioritetno dolaze pitanja koja su vezana uz društvenu i privrednu reformu. Ne bih samo svela na privredu, nego na društvenu i privrednu reformu. Mislim da su ona bitna za političko stanje i političko raspoloženje i političku analizu . Mogu da kažem da je na sastanku koji sam imala s najvećim radnim kolektivima to bila dominantna tema, da je to bilo ono što determinira političko raspoloženje ogromnog dela naše radničke klase. Mi o tome, bez obzira da li je to dovoljno glasno danas u društvu , moramo kao politička partija u prvom redu voditi računa. Ja ovde ne bih govorila o privrednim problemima prosto zbog toga što je to pitanje ostavljeno da se o njemu raspravi detaljno drugi put. Ja sam, kad smo učestvovali u radu za pripremu ove sednice, insistirala na tome (kao i mnogi drugi drugovi) da ipak u ovom materijalu budu naglašena određena ekonomska pitanja . I to sam insistirala zbog toga što je moje duboko ubjeđenje da ta pitanja privredne i društvene reforme predstavljaju značajno i možda najvažnije idejno-političko pitanje. Spominjano je pitanje raspodjele. Ja mislim da mi problemu raspodjele na ovom forumu nećemo prilaziti kao problemu ko će više zagrabiti u neki kolač Dakle, kao jednom

126

samo kvantitativnom problemu koji može biti interesantan sa čisto ekonomskog stanovišta, nego problemu raspodele moramo prilaziti prvenstveno sa stanovišta da li smo u našem konkretnom životu, u našoj praksi oživotvorili onu poziciju proizvođača u raspodjeli koja ilustrira njegovu novu društvenu poziciju, koja ilustrira humaniziranje njegovog položaja onu poziciju koju smo zacrtali našim programskim dokumentima. Dakle, sa tog stanovišta. A mislim da se sa tog stanovišta danas još mogu staviti određeni prigovori o čemu je već bilo riječi. Zato to jeste naša tema. Kad je Krste Crvenkovski govorio o jednostranosti orijentacije i tačno je da mi ne smijemo biti jednostrano orijentirani. Ali, postavlja se pitanje da li je naglašavanje pitanja pozicije proizvođača i njegovog preopterećivanja danas prisutno zbog toga što , i pored toga što se to ostvaruje, mi to uporno i neprekidno ponavljamo, ili to ponavljamo upravo zbog toga što na tom planu još uvijek ne ostvarujemo ono što smo zacrtali . Pravilan odgovor na ovo pitanje čini mi se da daje i vrednost njegovog postavljanja na dnevni red. A tu zacrtano još nismo ostvarili. Tačno je , međutim (usput da kažem) da neki traže sva rešenja od sistema. Tačno je da tu imamo čitav niz organizacija koje sakrivaju svoju nereformsku poziciju tražeći nešto od drugoga. Ali, to što oni traže promenu samo zbog svoje pozicije, odnosno ponekad sa jednog antireformskog kursa, nikako ne znači da je traženje realizacije onoga što smo na Kongresu ostvarili nešto što ne bi spadalo u prvi plan naše političke akcije. Naprotiv ! Latinka je govorila da mi moramo konkretne političke odgovore vući na dugoročnijem pravcu, sa jednom dužom perspektivom , inače da smo prakticisti i ja se sa tim slažem . Ali , dodala bih tome i ovu drugu dimenziju --- da bi trebalo da našim dugoročnim zadacima, dugoročno zacrtanim pravcima sve više prilagođavamo konkretne realizacije, konkretnu politiku, konkretne društvene akcije. Inače imamo onaj nesklad između programa i života, riječi i djela koji je bio prisutan u našem pokretu, koji će sigurno biti i ubuduće ponekad prisutan, ali za koji mi moramo biti zainteresirani da ga bude što je moguće manje, da ga svedemo na minimum. Ne bih sada govorila o nekim pozitivnim rezultatima reforme koje ja vidim na nešto drugom mestu nego što se to negde ističe. Mislim da ćemo imati prilike da o tome detaljnije raspravljamo. Samo bih rekla da mi moramo više

127

učiniti da počnemo jednostavno sprovoditi ono što smo u rezoluciji napisali i time ćemo skinuti jedan deo tih problema sa dnevnog reda. Miko je govorio o problemima položaja proizvođača , raznih grana, minimalnih dohodaka, duplih kapaciteta. Rato je govorio o koncentraciji sredstava ne državnim, administrativnim putevima, nego na logici samoupravljanja i ekonomskog povezivanja. Ostali drugovi su govorili o problemu nekih neopravdano visokih dohodaka, o opterećenosti privrede, o otvorenim sistemskim pitanjima itd. Meni se čini da za sva ta pitanja ne možemo samo reći zadatak je društveno-političkih organizacija i izvršnih organa da to reše. Sva ta pitanja tako duboko zadiru ne samo u praktičnu ekonomsku poziciju nego tako duboko zadiru u društvenu poziciju proizvođača (bilo da se radi o privredi ili o društvenim delatnostima) i tako se reflektuju na političke odnose, na raspoloženje masa da mi se čini da jedan društveno-politički pristup tim pitanjima mora biti prisutan i na ovom našem forumu. Rekla bih nešto vrlo kratko oko nacionalizma, jer je Izvršni komitet nedavno o tome raspravljao. To je sve publicirano u štampi sa vrlo konkretnim naznakama, tako da je bitka protiv nacionalističkih pojava započela odlučnije u njenom najkonkretnijem vidu. Meni se čini da je zaista važno da iskorenjujemo nacionalističke pojave, ali da i taj problem ne predimenzioniramo načinom na koji mu pristupamo. Jer, ovo se ipak javlja u jednom relativno uskom segmentu. Također mi se čini da je veoma važno ono o čemu je govorio Krste, tj . da Savez komunista bude predstavnik stvarnih nacionalnih interesa koje naše nacije i ne mogu imati drugdje nego u okviru jednog socijalističkog samoupravnog društva. Dakle, da i na pitanjima onog što je zaista afirmativno u našoj kulturnoj nacionalnoj baštini, onog što je afirmativno u nacionalnim stremljenjima pojedinih naroda, da se upravo kroz to ostvaruje internacionalizam i povezanost svih naroda Jugoslavije. Mi često puta to zanemarujemo. Mislimo da je to samo po sebi jasno. I onda nam se ponekad dešava da nam nacionalistički i neprijateljski elementi uzimaju ù ruke tobožnju zastavu odbrane nacionalnih interesa. Također mislim da je veoma važno da upornije gradimo ovo društvo na osnovama samoupravljanja a ne na osnovama birokratskog administrativnog i etatističkog sistema u kojem se višak rada dijeli iz jednog kazana. Jer, to je upravo glavno

128

objektivno izvorište raznih nesuglasica u vezi sa odnosima između republika i postaje također podloga zbog koje ekstremni nacionalistički istupi mogu da ponekad nađu odjeka i kod ljudi koji inače nisu nikakvi ekstremni šovinisti ili nacionalisti. Prema tome, da dalje izgrađujemo cio naš sistem na tim osnovama samoupravljanja i pune ravnopravnosti . Čini mi se da bi bilo vrlo važno (neki drugovi su o tome govorili, ja se sa tim slažem, to je i Plavi rekao u svom izlaganju a istaknuto je i u materijalu) da ne možemo poći od konstatacije da zato što se Savez komunista pokazao kao avangardna snaga kroz dosadašnji proces razvitka, što on svojim programom odražava i realizira istorijski interes radničke klase ―― da je samim tim već dat i neposredni uticaj te radničke klase na sva konkretna društvena i politička zbivanja na svim nivoima. Meni se čini da mi još uvijek imamo tu što raspravljati i što mijenjati. Jer su diskusije, koje sam vodila u radnim kolektivima i u raznim sredinama, pokazale da vrlo često upravo najsnažnije organizacije, gde nam je jaka radnička klasa , gde je jaka organizacija Saveza komunista, ipak u praktičnim tekućim političkim odlukama na bilo kojem nivou ― opštine ili republike i federacije -- nemaju dovoljno uticaja. A za nas je vrlo važno , naročito da u onim , najkrupnijim centrima, koji predstavljaju one faktore koji na neki način predstavljaju sliku onoga što će drugi tek postići, dakle najviše mogu da povuku napred, da tu bude dominantan uticaj upravo radnog čoveka i radničke klase. Mislim da je Savez komunista odgovoran da to realizuje. Takođe mislim da bi bilo veoma važno da u toj našoj političkoj aktivnosti tražimo zaista aktivnost svakog člana Saveza komunista. Potpuno je jasno da svaki član Saveza komunista ne može da u toj borbi da isti doprinos. Ali, naš politički pristup mora biti da svaki član Saveza komunista mora biti prisutan u aktivnoj idejnoj i političkoj akciji prema svojim sposobnostima. Kod toga bi htjela da kažem da bi mi morali više da budemo prisutni na javnoj političkoj sceni. Ne toliko na zatvorenim sastancima komiteta (interno i među sobom), nego da stvarno na svakom mjestu gdje je to potrebno istupamo javno, a pogotovo da koristimo one centre ogromnog političkog uticaja, kao što su razne javne tribine, kao što su radio-televizija, štampa, kao što su različita narodna sveučilišta, kao što su

129

ilustrovani časopisi itd . Dakle, svi oni moderni oblici koji utiču na formiranje političkog raspoloženja i mišljenja. A naše prisustvo tamo ipak nije dovoljno.

ZAKLJUČUJUĆI diskusiju, drug Tito je rekao da je veoma zadovoljan izlaganjima na današnjoj sednici Predsedništva. On je posebno istakao zadovoljstvo što se u diskusiji ispoljlo jedinstvo pogleda na postojeće probleme i način njihovog rešavanja. Napominjući da je uvodno izlaganje dalo dobru osnovu za diskusiju, drug Tito je rekao da bi sada trebalo uzeti, i iz referata i iz diskusije, ono što je najbitnije i posebno ono što je konkretno, i napraviti zaključke koji će poslužiti kao jasan putokaz i snažno oružje komunista u njihovoj aktivnosti. Na kraju, drug Tito je predložio da se u najskorije vreme održi sednica Predsedništva SKJ na kojoj će se usvojiti ovi zaključci, a s tim da se predlog zaključaka podeli članovima Predsedništva dva-tri dana ranije kako bi mogli dati primedbe i predloge.

130

Komisije Predsedništva i

ostale treće

odluke sednice

Predsedništva Saveza

komunista

Jugoslavije

KOMISIJE PREDSEDNIŠTVA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

PREDSEDNIŠTVO SKJ je na drugoj sednici od 10. aprila 1969. godine imenovalo predsednike deset stalnih i dve privremena komisije. Ono je istovremeno ovlastilo Izvršni biro da do naredne sednice pripremi predlog za imenovanje predsednika četiri preostale komisije i da u saradnji sa CK SK republika i imenovanim predsednicima predloži sastav svih komisija, Izvršni biro je na svojim sednicama od 15. aprila, 13, 20 . i 27. maja, na osnovu prethodnih konsultacija i predloga CK SK republika i predsednika komisija, došao do ovog predloga koji je dao Predsedništvu SKJ. U vezi sa potrebom za nešto većim brojem članova pojedinih komisija , Izvršni biro je predložio Predsedništvu da u Poslovniku promeni stav 1. tačke 38. dodavanjem reči » po pravilu tako da taj stav sada u celini glasi » Stalne komisije imaju, po pravilu, najviše 15 članova«.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA UNUTRAŠNJA POLITIČKA PITANJA I RAZVOJ DRUŠTVENIH ODNOSA

Predsednik KRSTE CRVENKOVSKI, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ 133

Članovi: IVAN DOLNIČAR, član Predsedništva SKJ, RATO DUGONJIĆ, član Predsedništva SKJ i predsednik SK SSRNJ, PERA DOKOVIĆ, član Sekretarijata CK SKS Beograd, dr ALEKSANDAR FIRA, profesor Univerziteta u Novom Sadu i član PK SK Vojvodine, BOGO GORJAN, član RK SSRN Slovenije i član Izvršnog odbora SK SSRNJ , FADILJ HODŽA, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ, NEDA KRMPOTIĆ, član stalnog dela Konferencije SKJ, TODO KURTOVIĆ, poslanik Skupštine SR BiH, ANDREJ MARINC, sekretar Sekretarijata CK SK Slovenije, DUŠAN PETROVIĆ, predsednik VSSJ, dr RADOSLAV RATKOVIĆ, dekan Fakulteta političkih nauka - Beograd, PETAR STAMBOLIĆ, član Predsedništva SKJ i član Saveta federacije, BOŠKO STANKOVSKI, predsednik Republičke konferencije SSRN Makedonije, MIKA ŠPILJAK, predsednik Veća naroda, JANEZ VIPOTNIK, predsednik Republičke konferencije SSRN Slovenije, JOVAN VUJADINOVIĆ, član CK SK Crne Gore i MILE VUKAŠINOVIĆ, sekretar Predsedništva SOJ.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA EKONOMSKU POLITIKU Predsednik

KIRO GLIGOROV, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ, Članovi: dr MARA BESTER, Ljubljani, 134

profesor na Ekonomskom fakultetu u

MILENKO BOJANIC, predsednik Izvršnog veća Skupštine SR Srbije, dr DUŠAN ČALIĆ, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ANGEL ČEMERSKI, predsednik CK SK Makedonije , dr DUŠAN DRAGOSAVAC, zamenik sekretara Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske, dr VASIL GRIVČEV, predsednik Privrednog veća Savezne skupštine , RUDI KOLAR, predložen za predsednika Savezne privredne komore, SERGEJ KRAJGER, predsednik Skupštine SR Slovenije, BRANKO MIKULIĆ, predsednik CK SK BiH, dr IVO PERIŠIN, potpredsednik Izvršnog veća Sabora Hrvatske, dr ŽIVOJIN RAKOČEVIĆ, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu i urednik časopisa » Socijalizam«< , RIZO SAPUNDŽIN, MILOŠ SINĐIĆ, član Sekretarijata CK SK Srbije, RINO SIMONETI, član Izvršnog veća Skupštine SR Slovenije, VOJO SRZENTIĆ, član Sekretarijata CK SK Crne Gore, IMRE TEKE, LJUBA VELJKOVIĆ, glavni i odgovorini urednik » Ekonomske politike« i VIDOJE ŽARKOVIĆ, predsednik Izvršnog veća Skupštine SR Crne Gore.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA SOCIJALNU POLITIKU Predsednik JOŽEF NAÐ, član Predsedništva SKJ

Clanovi: DUŠAN ACIMOVIĆ, član Predsedništva Saveza omladine Srbije, RADE BRAJOVIĆ, sekretar Republičkog sekretarijata za rad, zdravstvo i socijalnu politiku SR Crne Gore, 135

ŽIVA BELTRAM, dosadašnji poslanik Savezne skupštine , VINKO HAFNER, potpredsednik Izvršnog veća Skupštine SR Slovenije, dr DIMITAR HRISTOV, profesor univerziteta Skoplje, OSMAN KARABEGOVIĆ , član stalnog dela Konferencije SKJ KATICA KUŠEC, predsednik Komisije CK SK Hrvatske za razvoj društveno-ekonomskih odnosa u zdravstvu, socijalnom osiguranju i socijalnoj politici, MILORAD MIMICA, profesor Univerziteta - Zagreb, MUSTAFA PLJAKIĆ, sekretar Veća SSJ, MARA RADIĆ, poslanik Veća naroda, SLAVOLJUB RAŠKOVIĆ, član Izvršnog veća Skupštine SR Srbije, DŽEMAL REZANOVIĆ, profesor Univerziteta u Sarajevu i dr MIHAJLO STUPAR, profesor Univerziteta u Beogradu i direktor Instituta za socijalnu politiku.. ABDURAHIN ŽURI, član Sekretarijata Pokrajinskog komiteta Konferencije SK Kosova,

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA MEĐUNARODNE ODNOSE Predsednik NIJAZ DIZDAREVIĆ, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ

Članovi: BERISLAV BADURINA, general-major JNA , DIMČE BELOVSKI, pomoćnik državnog sekretara inostranih poslova član Predsedništva SKJ, KOLE ČAŠULE, predsednik Komisije Veća naroda za utvrđivanje istovetnosti tekstova na jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije, STANE DOLANC, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ, JOSIP ƉERÐA, član Predsedništva SK SSRNJ i predsednik Komisije za međunarodnu saradnju i veze SK SSRNJ, VELJKO MIČUNOVIĆ, predsednik Spoljnopolitičkog odbora Savezne skupštine i član stalnog dela Konferencije SKJ, MARKO NIKEZIĆ, član Predsedništva SKJ i predsednik CK SK Srbije, 136

KOČA POPOVIĆ, član stalnog dela Konferencije SKJ i Saveta federacije, dr BRANKO PRIBIČEVIĆ, sekretar Univerzitetskog komiteta SKS Beograd , BUDO LAZOVIĆ, na odsluženju vojnog roka, ing. DUŠAN STRUJIĆ, direktor Poslovnog udruženja za razvoj, proizvodnju i primenu uređaja za automatizaciju , BOŠKO ŠILJEGOVIĆ, član Predsedništva SKJ, MILOŠ ŠUMONJA, načelnik Generalštaba JNA, MIRKO TEPAVAC, član Predsedništva SKJ i državni sekretar za inostrane poslove, VINKO TRČEK, član CK SK Slovenije i predsednik Komisije za međunarodne veze CK SK Slovenije , DEVA VELI, predsednik PK SK Kosovo i dr RADOVAN VUKADINOVIĆ, docent na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA RAZVOJ DRUŠTVENO-POLITIČKIH ZAJEDNICA I MEĐUNACIONALNE ODNOSE

Predsednik VIDA TOMŠIČ, član Saveta federacije Članovi: NISIM ALBAHARI, član Saveta federacije, JURE BILIĆ, član Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske , ARSLAN FAZLIJA, predsednik Pokrajinske konferencije SSRN Kosova HADŽI VASILEV KIRO, član stalnog dela Konferencije SKJ i poslanik Veća naroda Savezne skupštine, DUŠAN IČEVIĆ, predsednik Konferencije SSRN - Titograd i član CK SK Crne Gore, MIRKO JAMAR, dosadašnji poslanik Republičkog veća SR Slovenije, MIHA KOŠAK, predsednik Skupštine Opštine Ljubljana i član stalnog dela Konferencije SK Slovenije, dr VLADO MITKOV, docent na Pravnom fakultetu u Skoplju, 137

MILIVOJ OREB , potpukovnik JNA, dr KRUNOSLAV PRANIĆ, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, IMRE PULJA, član Izvršnog veća Skupštine SR Srbije, ARIF PURIVATRA, docent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, dr EUGEN PUSIĆ, profesor Sveučilišta u Zagrebu, DOBRIVOJE RADOSAVLJEVIĆ, dr LASLO REHAK, član Izvršnog odbora SK SSRNJ, VUKAŠIN STAMBOLIC i

dr MIJAT ŠUKOVIĆ, član Izvršnog veća Skupštine SR Crne Gore.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA DELOVANJE KOMUNISTA U DRUŠTVENIM ORGANIZACIJAMA

Predsednik ŠIROKA KOLJ, član Predsedništva SKJ i poslanik Veća naroda Savezne skupštine

Članovi: DMITAR BAJALDŽIJEV, asistent na Pravnom fakultetu u Skoplju, član CK SK Makedonije, VUKO DRAGAŠEVIĆ, poslanik Veća naroda Savezne skupštine, VESELIN ĐURANOVIČ, predsednik CK SK Crne Gore, NIKOLA GAŽEVIĆ, general-potpukovnik JNA, DUŠAN GLAMOČAK, član Predsedništva SOJ, VUKAŠIN KEŠELJ, član Izvršnog odbora Konferencije SSRN Vojvodine, TONE KROPUŠEK, predsednik Republičkog veća Sindikata Slovenije, ALIJA LATIĆ, član CK SK BiH, 138

DUŠANKA LUKIĆ, sekretar Konferencije za društvenu aktivnost žena Gradske konferencije SSRN Beograd, BORA PETKOVSKI, sekretar u VSSJ, ANTE RAOS, društvenopolitički radnik u CK1 SK Hrvatske, NIKOLA SAMARDŽIJA, sekretar Predsedništva SO Hrvatske, VEROSLAVA TADIĆ , urednik TV Beograd, DOKO VEZMAR, sekretar Opštinskog komiteta SK Savski venac u Beogradu. KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA NAUČNI RAD Predsednik STANE KRANJC, član Predsedništva SKJ

Clanovi: LJUBOMIR BERBEROVIĆ, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, EMA DEROSSI, docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu član IK CK SK Hrvatske, dr MIRČETA ĐUROVIĆ, profesor na Ekonomskom fakultetu u Titogradu, dr BOŽINA IVANOVIĆ, saradnik u Institutu za ribarstvo u Vranjini kod Titograda član Opštinskog komiteta SK Crne Gore, Titograd, ing. VLADIMIR JASIĆ, generalni direktor Elektroindustrije, Niš, dr ERIF KRASNIĆI, profesor filozofskog fakulteta u Prištini, dr ANDRIJA KREŠIĆ , viši naučni saradnik - samostalni istraživač u Institutu za međunarodni radnički pokret u Beogradu i član stalnog dela Konferencije SKJ, DIMITAR MIRČEV, asistent u Institutu za sociološko-političke i pravne nauke - Skoplje, ILIJA MRMAK, pukovnik JNA, STIPO MUHAMED, direktor elektro- računskog centra » Energoinvesta >Boris Kidrič« u Vinči, predsednik Sekcije za nauku i obrazovanje u SK SSRNJ, dr LEV PREMRU, šef razvojnog odeljenja fabrike » Sava« — Kranj , dr VLADAN STANKOVIĆ, vanredni profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu, dr STIPE ŠUVAR, glavni i odgovorni urednik časopisa >>Naše temeKomunist«< i član Sekretarijata CK SK Slovenije, AHIL TUNTE, glavni urednik televizije Skopje, JOSIP VRHOVEC, glavni i odgovorni urednik »Vjesnika«< , ALEKSANDAR VUKOTIĆ, general-major, pomoćnik načelnika Političke uprave JNA i ZDRAVKO VUKOVIĆ, direktor Radio-televizije Beograd.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA AGRARNU POLITIKU

Predsednik STEVAN DORONJSKI, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ

143

Članovi:

NIKOLA ADAMOV, generalni direktor PK »Skopsko Pole «< , FIKRET AVDIĆ, direktor poljoprivredne zadruge u Velikoj Kladuši član stalnog dela Konferencije SK BIH, ZVONIMIR BALETIĆ, profesor Fakulteta političkih nauka Zagreb, ZEKI BEJTULAHU, zamenik sekretara za poljoprivredu SAP Kosovo, VASIL DIMOVSKI, predsednik GO sindikata radnika poljoprivrede i prehrambene industrije, RADO DVORŠAK, inženjer agronomije, šef stručne službe u Privrednoj komori Slovenije, član CK SK Slovenije, ing. STANOJE GAJDOBRANSKI, zamenik upravnika Poljoprivredne zadruge Sombor, OBRAD JANKOVIĆ, direktor Poljoprivrednog odbora „ Mališgan" DANILO KEKIĆ, poslanik Veća naroda i član stalnog dela Konferencije SKJ, NIKOLA KMEZIĆ, poslanik Savezne skupštine, dr MILADIN KORAĆ, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu , MIRKO LACKOVIĆ, član stalnog dela Konferencije SK Hrvatske, poslanik Veća naroda Savezne skupštine, JOVIĆA LAZAREVIĆ, politički radnik, do poslednjeg kongresa SK BiH bio član IK CK SK Bosne i Hercegovine, JANKO LAZAREVSKI, docent na Poljoprivrednom fakultetu Skopje, dr SVETOZAR LIVADA, v. d. direktora agrarnog instituta u Zagrebu, DOKA LUCIĆ, sekretar Komisije Predsedništva SOJ za ekonomske odnose, DRAGO MALEŠEVIĆ, direktor poljoprivrednog kombinata » >>Mladen Stojanović« u B. Gradiški, poslanik Republičkog veća Skupštine SR BiH, dr JAN MARKO, profesor Poljoprivrednog fakulteta - Novi Sad, dr PERA MARKOVIĆ, profesor na Poljoprivrednom fakultetu - Zemun i poslanik Veća naroda Savezne skupštine, FRANJO NAÐ, predsednik Komiteta SIV za agrarnu politiku, SVETA POPOVIĆ, direktor Zajednice naučnoistraživačkih ustanova za ekonomiku poljoprivrede ,

144

MILORAD STANOJEVIĆ, direktor PK » 13. juli « Titograd , član Predsedništva SKJ, dr VLADIMIR STIPETIĆ, profesor na Ekonomskom fakultetu, Zagreb, IVAN ŠPIKA, generalni direktor IPK Osijek, VASIL, TUDŽAROV, član Izvršnog odbora SK SSRNJ, PERA ZEČEVIĆ, direktor PK >>Beograd« i MILOVAN ZIDAR, član Izvršnog veća Skupštine SR Slovenije.

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA ADMINISTRATIVNA I MATERIJALNO-FINANSIJSKA PITANJA

Predsednik

PAŠKO ROMAC

Clanovi: ADEM HERCEGOVAC, član stalnog dela Konferencije SK Він, SLOBODAN FILIPOVIĆ, član CK SK Crne Gore, LEOPOLD KEJŽAR, šef opšte službe u CK SK Slovenije, ERNEST MEZGA, rukovodilac Informativne službe u Komitetu SKJ u JNA, STANKO MILIVOJEVIĆ, član Gradskog komiteta SK Beograda i predsednik Komisije GK za materijalno-finansijska pitanja,

DUŠAN RAKOVAC, član CK SK Hrvatske, TANKOSAVA SIMIĆ, član stalnog dela Konferencije SKJ i predsednik Socijalno-zdravstvenog veća Skupštine SR Srbije i

METODIJA ZVRCINOV , član CK SK Makedonije. 145

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA OPŠTENARODNU ODBRANU Predsednik

DANILO LEKIĆ ,

Članovi: VIKTOR AVBELJ, član Saveta federacije, BRANKO BOROJEVIĆ, general-potpukovnik JNA, član Predsedništva SKJ, TOME BUKLEVSKI, poslanik Republičkog veća Sobranja SR Makedonije, BORO ČAUŠEV, predsednik Komisije CKSK Makedonije za narodnu odbranu , FRANJO HERLJEVIĆ, komandant Republičkog štaba teritorijalne odbrane BiH,

ALBERT JAKOPIČ, predsednik Komisije CKSK Slovenije za opštenarodnu odbranu , ĐURICA JOJKIĆ, poslanik Veća naroda Savezne skupštine, MIRKO JOVANOVIĆ, komandant Beogradske armijske oblasti, SLOBODAN KEZUNOVIĆ, predsednik Komisije za izbor i imenovanja Skupštine SR BiH, MARKO KOPRTLA, član Izvršnog komiteta CKSK Hrvatske i predsednik Komisije CKSK Hrvatske za opštenarodnu odbranu,

PERO KOSORIĆ, general-pukovnik JNA, DANILO MIĆUNOVIĆ, član Izvršnog veća Skupštine SR Crne Gore, MILAN MIŠKOVIĆ , poslanik Veća naroda Savezne skupštine, MILUTIN MORAČA, general-pukovnik JNA, KOSTA NAÐ, general armije, BRANKO PEŠIĆ, predsednik Skupštine grada Beograda, LASLO REHAK, član Izvršnog odbora SK SSRNJ, VOJO SRZENTIĆ, član Sekretarijata CKSK Crne Gore, ILIJA VAKIĆ, predsednik Izvršnog veća Skupštine Kosovo,

SAP

SAHIT ZATRICI , predsednik Pokrajinskog veća Skupštine SAP Kosova,

146

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA OBRAZOVANJE

Predsednik

DURO KLADARIN,

Članovi: ŽIVAN BERISAVLJEVIĆ , sekretar Sekretarijata za obrazovanje i kulturu SR Srbije, dr RADOSLAV ČURIĆ, profesor Filozofskog fakulteta u No, vom Sadu i član PKSK Novi Sad, ANATOLIJ DAMJANOVSKI, nastavnik na Filozofskom fakultetu u Skoplju,

DOBRI FILIPČEV, student iz Skoplja, ESAD HOROZIĆ, profesor na Višoj pedagoškoj školi u Tuzli, član CKSK BiH,

ANTE JOSIPOVIĆ , član IK CKSK Hrvatske, ZDRAVKO KOLAR, pukovnik, član Komiteta Konferencije SK u JNA, RADE KUZMANOVIĆ, student, zamenik sekretara Univerzitetskog komiteta SK Beograd, dr TOMISLAV LOVRIĆ, profesor Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ROMAN OBERLINTNER, docent na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, LJUBICA RADOVIĆ, predavač na Ekonomskom fakultetu u Titogradu, PETAR RAKOČEVIĆ, sekretar Republičkog sekretarijata za obrazovanje i kulturu, poslanik Prosvetno-kulturnog veća Savezne skupštine , dr JAŠAR REDŽEPAGIĆ, profesor Filozofskog fakulteta u Prištini, MILAN UZELAC, predsednik Republičke zajednice obrazovanja, poslanik Veća naroda, LUDVIG ZAJC, predsednik Republičke zajednice obrazovanja Slovenije. 147

KOMISIJA PREDSEDNIŠTVA SKJ ZA OMLADINU

Predsednik

KRSTE CRVENKOVSKI, član Izvršnog biroa Predsedništva SKJ,

Članovi:

DIMITAR BAJALDŽIJEV, član CKSK Makedonije, DANILO BILANOVIĆ , član stalnog dela Konferencije SK, poslanik Veća naroda, MIRKO BOLFEK, član stalnog dela Konferencije SKJ, MILAN BRAJEVIĆ, predsednik Konferencije SO Crne Gore, GOJKO DAPČEVIĆ, član CKSK Crne Gore, BONKA DEMIROVA, član Sekretarijata CKSK Makedonije, ŽIVOTA ĐORĐEVIĆ, politički radnik u CKSK Srbije, MITJA GORJUP, predsednik Konferencije SO Slovenije, TAHIR HADŽIĆ, poslanik Savezne skupštine, EDINA HEBIB, član Stalnog dela konferencije SKJ, JANEZ KOCIJANČIČ, predsednik Konferencije SOJ, DURO KOVAČEVIĆ, predsednik SSJ, MILAN KUČAN, član Sekretarijata CKSK Slovenije, ANTUN KUSTURIN, politički radnik u Novom Sadu, MIRKO MADOR, predsednik Konferencije SO Hrvatske, ORHAN NEVZATI, član Sekretarijata CKSK Srbije, Dr ZVONKO NOVOSEL, MIHAILO PAVLOV, MILE PEŠUT, kapetan I klase JNA, VLADO PETKOVSKI, član Predsedništva SOJ, DAG STRPIĆ, predsednik Sveučilišnog odbora Saveta studenata, Zagreb, MILAN ŠEŠLIJA, politički radnik u Prištini, VELIMIR TOMANOVIĆ, saradnik u Institutu društvenih nauka, MILE VUKAŠINOVIĆ, sekretar Predsedništva SOJ, Dr MLADEN ZVONAREVIĆ, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

148

Odluka članova

o

imenovanju

Konferencije

organizacija komunista

u

Saveza JNA

NA OSNOVU tačke 50. Stałuta SKJ i Odluke Dvanaeste sednice CKSKJ od 4. februara 1969. godine o izboru i konstituisanju Konferencije Saveza komunista u JNA, tačka 1, Predsedništvo SKJ na svojoj trećoj sednici od 29. maja 1969. godine donosi ODLUKU o imenovanju devet (9) članova Konferencije organizacija. Saveza komunista u JNA Za članove Konferencije organizacija Saveza komunista u Jugoslovenskoj narodnoj armiji imenuju se drugovi: MATO ANDRIC, član Sekretarijata CKSK BiH, MARIJAN CVETKOVIĆ, poslanik Veća naroda Savezne skupštine, BORO ČAUŠEV, predsednik Komisije za narodnu odbranu CKSK Makedonije , MARKO KOPRTLA, član IK CKSK Hrvatske i predsednik Komisije za narodnu odbranu CKSK Hrvatske,

149

ĐORĐE LAZIĆ, član Sekretarijata CKSK Srbije i predsednik komisije CKSK Srbije za narodnu odbranu, DANILO LEKIĆ, predsednik Komisije Predsedništva SKJ za opštenarodnu odbranu, ANDREJ MARINC, sekretar Sekretarijata CKSK Slovenije, VOJO SRZENTIĆ, član Sekretarijata CKSK Crne Gore i predsednik Komisije za narodnu odbranu CKSK Crne Gore, KOLJ ŠIROKA, član Predsedništva SKJ.

150

Odluka

o

zadacima stručne

funkcijama , i

organizaciji

službe

predsedništva

SKJ

IZVRŠNI biro je na sednici od 22. aprila 1969. godine razmatrao funkcije, zadatke i organizaciju Stručne službe Predsedništva SKJ i na osnovu diskusije pripremljen je Predlog odluke koji se dostavlja Predsedništvu na razmatranje i usvajanje.

NA OSNOVU tačke 55. Poslovnika o organizaciji i radu Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije, Predsedništvo Saveza komunista Jugoslavije, na svojoj sednici od 29. maja 1969, godine donosi 151

ODLUKU O FUNKCIJAMA, ZADACIMA I ORGANIZACIJI STRUČNE SLUŽBE PREDSEDNIŠTVA SKJ

Član 1.

1

Stručna služba Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije (u daljem tekstu : Stručna služba) vrši analitičke, organizaciono-političke, informativno-propagandne, dokumentacione, pravne, materijalne, finansijske, protokolarne, administrativne i tehničke poslove za potrebe Predsedništva SKJ i njegovih organa, Konferencije SKJ, Komisije za statutarna pitanja SKJ i Nadzornog odbora SKJ. Poslove iz stava 1. ovog člana Stručna služba obavlja na osnovu ove odluke, programa rada i zaključaka Predsedništva SKJ i njegovih organa, Komisije za statutarna pitanja i Nadzornog odbora SKJ.

Član 2.

U Stručnoj službi obrazuju se sledeće organizacione je dinice :

a) za stručno-političke poslove : Odeljenje za razvoj SKJ ; Odeljenje za društveno-političke odnose i tekuća politička kretanja ; Odeljenje Odeljenje kulture ; Odeljenje - Odeljenje macije.

za ekonomsku i socijalnu politiku ; za politiku u oblasti obrazovanja, nauke , i za međunarodne odnose i veze ; za političko-propagandno delovanje i infor-

b) za organizaciono-političke poslove : -

152

Sekretarijat Predsedništva SKJ ; Sekretarijati komisija Predsedništva SKJ ; Kabineti članova Izvršnog biroa;

c) za poslove pripreme i obrade memoarske građe : -

Redakcija za pripremu i obradu memoarske građe.

d) za stručne, administrativne i tehničke poslove :

- Služa za finansijske poslove - Služba za finansijske poslove. e) za organizaciono-političke i druge poslove Komisije za statutarna pitanja SKJ :

- Sekretarijat Komisije za statutarna pitanja SKJ. Za obavljanje određenih poslova Izvršni biro može postavljati specijalne saradnike koji su neposredno odgovorni Izvršnom birou. Za obavljanje pojedinih poslova mogu se sa drugim insti¬ tucijama osnivati zajedničke organizacione jedinice. Posebnom odlukom, Predsedništvo SKJ osniva Centar za društvena istraživanja .

Član 3.

Na osnovu materijala iz organizacija i rukovodstava Saveza komunista i drugih izvora odeljenja pripremaju redovne informacije i političko-informativne prikaze. Na osnovu programa rada Predsedništva SKJ i njegovih organa, odeljenja pripremaju političke analize, predloge i druge materijale. Odeljenja redovno prate ostvarivanje odluka i zaključaka Predsedništva i njegovih organa i o tome izveštavaju Predsedništvo i njegove organe.

Član 4. Odeljenja obavljaju poslove za Predsedništvo SKJ i njegove organe, kao i za Komisiju za statutarna pitanja. U svom radu odeljenja ostvaruju najtešnju međusobnu saradnju, obezbeđuju saradnju sa Centrom za društvena istraživanja, sa stručnim službama centralnih komiteta SK re-

153

publika i drugih društveno-političkih organizacija, kao i sa drugim odgovarajućim institucijama. Radom odeljenja rukovodi načelnik. Prema potrebi, određuje se i zamenik načelnika odeljenja.

Clan 5.

Odeljenje za razvoj SKJ prati, analizira i proučava tekuću idejno-političku delatnost SKJ i teorijsko-političku misao o Savezu komunista i o tome priprema informacije, analize i druge materijale za Predsedništvo SKJ i njegove organe i Komisiju za statutarna pitanja SKJ. Odeljenje za razvoj SKJ se bavi sledećim pitanjima iz života i rada Saveza komunista : idejno-političkom ulogom SKJ i idejnim kretanjima u društvu i SK ; načinom delovanja, oblicima organizovanja i razvojem unutrašnjih odnosa u SKJ ; ideološko-političkim osposobljavanjem komunista u njima ; kadrovskom politikom u društvu i u SKJ ; strukturalnim promenama u biću SK, socijalnim sastavom SKJ, politikom prijema i sl. i radom organizacije SKJ u JNA.

Član 6. Odeljenje za društveno-političke odnose i tekuća politička kretanja prati, analizira i proučava aktuelna idejno-politička kretanja i procese u sferi društveno-političkih odnosa, političkog sistema, međunacionalnih i međurepubličkih odnosą i predlaže konkretne mere za unapređenje odnosa u ovoj oblasti.

Član 7! Odeljenje za ekonomsku i socijalnu politiku prati, analizira i proučava idejno-politička pitanja razvoja društvenoekonomskih odnosa u privredi i u oblasti zdravstva , socijalnog osiguranja i socijalne politike ; probleme dugoročnog i tekućeg društveno-ekonomskog razvoja i razvoj društvenih odnosa u poljoprivredi i na selu i o tome priprema informacije, analize i druge materijale za Predsedništvo SKJ i njegove organe.

154

Član 8. Odeljenje za politiku Saveza komunista u oblasti obrazovanja, nauke i kulture prati, analizira i proučava razvoj i idejno-politička i društveno-ekonomska kretanja u ovim delatnostima; sistematski izučava procese izgradnje samoupravljačkih odnosa, integracije nauke i obrazovanja u celini društvenog rada, a posebno odnose sa privredom. Odeljenje prati i procese međurepubličke i međunarodne kulturne i naučne saradnje kao i druga pitanja vezana za ostvarivanje politike Saveza komunista u ovim delatnostima.

Član 9. Odeljenje za međunarodne odnose i veze prati i analizira zbivanja i kretanja u komunističkim, radničkim i drugim progresivnim partijama i pokretima i u međunarodnim odnosima i priprema analitičke informacije; priprema predlog programa međunarodne saradnje SKJ i radi na njegovoj realizaciji. U saradnji sa stručnim službama ostalih društveno-političkih organizacija predlaže mere za zajedničku i koordiniranu međunarodnu aktivnost ; u okviru stavova i odluka Predsedništva SKJ i njegovih organa informiše CK republika, a preko ovih i ostala rukovodstva i organizacije SKJ o delatnosti pojedinih partija i pokreta u svetu, saradnji sa njima i o kretanjima u međunarodnim odnosima ; prati i analizira pisanje inostrane štampe, publicistike i drugih sredstava o politici SKJ i u saradnji sa Odeljenjem za političko-propagandno delovanje i informacije predlaže mere koje se odnose na međunarodnu politiku.

Član 10. Odeljenje za političko-propagandno delovanje i javno informisanje stara se da se stavovi i zaključci Predsedništva SKJ i njegovih organa i politika Saveza komunista u celini adekvatno tretiraju i razrađuju u sredstvima javnih komunikacija; podstiče aktivnost u idejno-političkom i propagandnom delovanju prema inostranstvu ; blagovremeno reaguje na pisanje strane štampe i drugih sredstava ; održava veze sa informativnim centrima centralnih komiteta SK republika redakcijama sredstava javnih komunikacija.

i

155

Odeljenje prati, analizira i proučava idejno-političku sadržinu delovanja sredstava javnih komunikacija i publicistike u zemlji i inostranstvu ; proučava i analizira pisanje inostrane štampe, publicistike i drugih sredstava o politici SKJ i na osnovu toga predlaže odgovarajuće propagandne mere. Odeljenje priprema informacije i prikaze za Predsedništvo SKJ, njegove organe i Stručnu službu. Odeljenje se stara o publikovanju dokumenata i odgovarajućih materijala organa SKJ. Pri Odeljenju postoji priručna stručno-politička biblioteka.

Clan 11:

Sekretarijat Predsedništva SKJ organizuje i priprema srednice Predsedništva i Izvršnog biroa ; stara se o informisanju članova Predsedništva, odnosno Izvršnog biroa i predsednika komisija, kao i o izdavanju internih publikacija i informisanju organizacija Saveza komunista ; sređuje i obrađuje zapisnike, a po potrebi i stenografske beleške, sačinjava zabeleške, radi na pripremanju zaključaka i drugih dokumenata ; obrađuje zahteve, predloge i mišljenja, predstavke i žalbe članova, organizacija i rukovodstava Saveza komunista, drugih organizacija, institucija i građana, upućene Predsedništvu SKJ ; vodi mobilizacijske poslove ; obavlja protokolarne poslove i drugo za potrebe Predsedništva SKJ. U sastavu Sekretarijata se nalazi i priručna dokumentacija. Radom Sekretarijata Predsedništva SKJ rukovodi pomoćnik generalnog sekretara Stručne službe Predsedništva SKJ. Ovaj pomoćnik neposredno rukovodi radom na pripremama sednica Predsedništva i Izvršnog biroa.

Clan 12!

Sekretarijati komisija obavljaju organizaciono-stručne i druge poslove i staraju se za obezbeđenje potrebnih uslova za rad komisija. U skladu sa tačkom 38. Poslovnika Predsedništva SKJ svaka komisija ima svog sekretara.

156

Član 13. Kabineti članova Izvršnog biroa : vrše stručne poslove za potrebe članova Izvršnog biroa.

i

druge

Član 14. Redakcija za pripremu i obradu memoarske građe radi na sakupljanju građe, stvaranju dokumenticaje i izradi hronologija koje se odnose na život i aktivnost druga Tita. U vezi sa tim izrađuje projekte na osnovu kojih angažuje institute, naučne grupe i pojedince, vrši analize prikupljene i obrađene građe, koje služe za rad na memoarima ; radi i druge poslove koji proističu iz prirode zadataka Redakcije.

Član 15. Služba za opšte poslove radi na upravno-pravnim poslovima i brine se o pripremi propisa i drugih akata koje donosi Predsedništvo SKJ i njegovi organi, kao i radna zajednica Stručne službe i njeni samoupravni organi ; obavlja stručnoadministrativne poslove za potrebe Komisije za administravitna i materijalno-finansijska pitanja; priprema poslovne ugovore ; radi na materijalnim poslovima , poslovima personalne i druge evidencije ; obavlja stenodaktilografske i prevodilačke poslove, umnožavanje i štampanje materijala ; radi i druge poslove koji proističu iz prirode zadataka službe. U sastavu Službe za opšte poslove je auto-servis koji vrši usluge prevoza za potrebe Predsedništva SKJ i njegovih organa i Stručne službe. Radom Službe iz stava jedan i dva ovog člana rukovodi pomoćnik generalnog sekretara Stručne službe Predsedništva SKJ za opšte poslove.

Clan 16: Služba za finansijske poslove: organizuje i obavlja finansijsko poslovanje Predsedništva SKJ i njegovih organa kao i radne zajednice Stručne službe ; vrši unutrašnju kontrolu tog poslovanja ; priprema i obrađuje podatke za donošenje i i vršenje predračuna, finansijskog plana, završnog računa i drugih finansijskih akata o obezbeđenju, raspodeli i koriš157

ćenju sredstava ; priprema nacrte propisa i drugih akata koji se odnose na finansijsko poslovanje i sredstava ; stara se O primeni finansijskih propisa i drugih akata ; obavlja i druge finansijske poslove koji proističu iz prirode zadataka službe. Radom Službe iz stava 1. ovog člana rukovodi načelnik Službe za finansijske poslove.

Član 17. Sekretarijat Komisije za statutarna pitanja SKJ obavlja stručne, organizacione i administrativne poslove u vezi zadacima Komisije utvrđenim u Statutu SKJ. Ovim poslovima rukovodi sekretar sekretarijata komisije.

Član 18. Radom Stručne službe rukovodi generalni sekretar Stručne službe Predsedništva SKJ (u daljem tekstu : generalni sekretar) koga imenuje i razrešava Predsedništvo SKJ. Generalni sekretar obezbeđuje uslove za funkcionisanje Stručne službe, povezuje i koordinira rad ogranizacionih jePredsedništvo u upravnim stvarima diinca ; zastupa SKJ i sudskim sporovima ; zaključuje ugovore ; naredbodavac je za izvršenje finansijskog plana i korišćenje sredstava za delatnost Stručne službe.

Član 19. U cilju ostvarivanja jedinstvenog i efikasnog delovanja Stručne službe, planiranja i operativne koordinacije rada odeljenja na stručno-političkim i organizacionim zadacima, organizuje se stručni kolegij . Stručni kolegij sačinjavaju načelnici odeljenja i službi; pomoćnici generalnog sekretara i generalni sekretar. Stručnim kolegijem rukovodi generalni sekretar. Član 20: Akta iz redovne delatnosti Stručne službe potpisuje ge neralni sekretar. Akta iz redovne delatnosti organizacionih jedinica potpisuju njihovi rukovodeći radnici.

158

Član 21.

Unutrašnja podela rada u organizacionim jedinicama uređuje se aktom o sistematizaciji radnih mesta, kojeg donosi Izvršni biro, na predlog generalnog sekretara, a uz prethodno konsultovanje radne zajednice. Aktom o sistematizaciji radnih mesta uređuje se naročito kategorizacija zadataka i poslova stručnih službi ; popis i opis zadataka i poslova svakog radnog mesta ; zajednički kriterijumi za prijem na rad u Stručnu službu (nacionalna, odnosno republička zastupljenost i pripadnost, političko iskustvo i praksa, školska sprema i dr. (i drugi posebni uslovi za prijem na rad za svako radno mesto ; vrsta i broj radnih mesta, kao i broj izvršilaca na tim radnim mestima i druga pitanja od značaja za neposredno formiranje optimalnog sastava radne zajednice.

Član 22.

Radna mesta popunjavaju se po pravilu konkursom . Radna mesta stručno-političkih radnika mogu se popunjavati bez konkursa u dogovoru sa centralnim komitetima republika, ili drugim načinom oglašavanja slobodnog radnog mesta.

Član 23.

O popunjavanju radnih mesta stručno-političkih radnika odlučuje Izvršni biro na predlog generalnog sekretara. O popunjavanju ostalih radnih mesta odlučuje generalni sekretar uz prethodno pribavljeno mišljenje zainteresovanih članova organa SKJ i njegovih radnih tela, odnosno radnih zajednica organizacionih jedinica u koju se radnik prima na rad.

Član 24. Pomoćnike generalnog sekretara, sekretare komisija i načelnike stručno-političkih odeljenja i njihove zamenike postavlja i razrešava Izvršni biro na predlog generalnog sekretara.

159

Rukovodeće radnike u ostalim organizacionim jedinicama postavlja i razrešava generalni sekretar. Ostale radnike, neposredno po prijemu na rad ili u toku dana, nadležni organ (tačka 23. st. 1. i 2.) raspoređuje na odgovarajuća radna mesta i utvrđuje im prestanak rada saglasno odredbama važećih propisa i samoupravnih akata stručnih službi Predsedništva.

Član 25.

Koordinacija rada i drugi međusobni odnosi organizacionih jedinica, organizacija i način rada Stručnog kolegijuma i druga pitanja od značaja za uspešno funkcionisanje Stručne službe uređuju se Pravilnikom o radu Stručne službe Predsedništva SKJ. Ovaj Poslovnik donosi generalni sekretar po prethodno pribavljenom mišljenju rukovodećih radnika organizacionih jedinica.

Član 26.

U ostvarivanju zadataka Stručna služba sarađuje sa stručnim službama centralnih komiteta i drugih organa saveza komunista republika, kao i ostalih društveno-političkih i samoupravnih organizacija, predstavničkih tela i njihovih organa, naučnim i drugim institucijama i sl.

Član 27.

Ostvarujući samoupravljanje, radni ljudi u Stručnoj službi, kao članovi radne zajednice, uređuju i uspostavljaju međusobne odnose koji proističu iz osobenosti rada ove službe u celini.

Član 28.

Sredstva za rad stručne službe obezbeđuje Predsedništvo SKJ, na osnovu postavljenih zadataka i rezultata rada.

160

Član 29. Ova odluka stupa na snagu danom usvajanja.

Komisija za statutarna pitanja SKJ na svojoj sednici od 1969. godine, usvojila je ovu odluku po kojoj sve poslove za njene potrebe vrši Stručna služba.

161

Odluka o formiranju za

društvena

Centra

istraživanja

I

U CILJU stvaranja što povoljnijih mogućnosti da Savez komunista Jugoslavije i posebno Predsedništvo SKJ, svoju aktivnost oslanjaju na rezultate naučnog rada, u cilju podsticanja teorijskog izučavanja svih onih pitanja samoupravnog socijalističkog razvitka i razvoja socijalizma u svetu za koja je Savez komunista posebno zainteresovan i, s tim u vezi okupljanja i organizovanja naučnih radnika i institucija na ovim zadacima, Predsedništvo SKJ donosi

ODLUKU O FORMIRANJU CENTRA ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA 1. Osnovni zadaci Centra su da obezbedi : a) istraživanje osnovnih tokova društvenog razvoja, naime zakonitosti i protivrečnosti, odnosa i struktura sa-

162

moupravnog socijalističkog društva, karaktera i delovanja njegovih osnovnih socijalnih snaga i kretanja svih vidova društvene svesti ; b) istraživanje razvoja društvene i političke svęsti u raznim strukturama našeg društva kao i oblika i načina u kojima se ta svest očituje i deluje ; c) istraživanje razvoja i delatnosti SKJ, upravo ostvarivanja njegove uloge u samoupravnom socijalističkom društvu ; d) istraživanje organizacionih oblika i metoda rada SKJ ; e) kontinuirano i sistematsko praćenje svih bitnih promena u društvu i delatnosti subjektivnih činilaca socijalističkog razvoja; f) praćenje razvoja društvene nauke i prakse, a posebno socijalističkih kretanja i razvoja marksističke misli u svetu.

U ostvarivanju ovih zadataka Centar deluje, pre svega, kao organizator širokog okupljanja i saradnje naučnih radnika i institucija koje se bave poslovima ove vrste i na taj način omogućuje da se sabiraju i sintetiziraju sva ona marksistička saznanja koja su neophodna za aktivnost Saveza komunista Jugoslavije. 2. Centar se osniva pri Predsedništvu SKJ kao njegova samostalna ustanova Predsedništvo odobrava statut i programe rada Centra. Centrom rukovode organi Centra koje imenuje Predsedništvo SKJ: 3. Centar radi na osnovu godišnjih i perspektivnih programa rada. Programi rada Centra sastavljaju se na osnovu odgovarajućih programa Predsedništva SKJ i njegovih organa. 163

4. Centrom rukovode Savet Centra i direktor.

Savet Centra usvaja statut Centra i odlučuje o svim statutarnim pitanjima, izrađuje godišnje i perspektivne programe rada Centra, odlučuje o sistematizaciji radnih mesta, prijemu radnika u Centar i prekidu radnog odnosa, prihvata godišnji izveštaj o radu, finansijski plan i završni račun Centra. Direktor na osnovu statuta, programa rada i odluka Saveta Centra, rukovodi radom Centra. 5. Centar je otvorena naučno-stručna institucija, koja sarađuje i sa drugim društveno-političkim organizacijama kao i sa društvenim samoupravnim i državnim organima koji su zainteresovani na rezultatima Centra. Posebnim ugovorom sa Centrom, a u sporazumu sa Predsedništvom SKJ utvrđuju se uslovi i oblici te saradnje. 6. Centar se finansira iz sredstava SKJ i drugih izvora.

7. Sva pitanja vezana za karakter i delatnost Centra regulišu se statutom Centra. 8. Ova odluka stupa na snagu odmah nakon usvajanja!

* CENTAR ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA OVAJ tekst polazi od dosadašnjih razgovora o formiranju Centra za teorijska i empirična istraživanja pri Predsedništvu SKJ ali istovremeno predstavlja i pokušaj da se ta ideja dalje razvije i konkretizuje.

1. Svrha, odnosno zadaci Centra Centar za društvena istraživanja se osniva u cilju: 164

stvaranja što povoljnijih mogućnosti da Savez komunista Jugoslavije i posebno Predsedništvo SKJ, svoju aktivnost oslanjaju na rezultate naučnog rada ;

- podsticanje teorijskog izučavanja svih pitanja samoupravnog socijalističkog razvitka i razvoja socijalizma u svetu za koja je Savez komunista posebno zainteresovan ; - okupljanja i organizovanja naučnih radnika i institucija na ovim zadacima.

Osnovni zadaci Centra su da obezbedi :

a) istraživanje osnovnih tokova društvenog razvoja, naime zakonitosti i protivrečnosti, odnosa i struktura samoupravnog socijalističkog društva, karaktera i delovanja njegovih osnovnih socijalnih snaga i kretanja svih vidova društvene svesti ; b) istraživanje razvoja društvene i političke svesti u raznim strukturama našeg društva kao i oblika i načina u kojima se ta svest očituje i deluje : c) istraživanje razvoja i delatnosti SKJ, upravo ostvarivanja njegove uloge u samoupravnom socijalističkom društvu ;

d) istraživanje organizacionih oblika i metoda rada SKJ ; e) kontinuirano i sistematsko praćenje svih bitnih promena u društvu i delatnosti subjektivnih činilaca socijalističkog razvoja ; f) praćenje razvoja društvene nauke i prakse, a posebno socijalističkih kretanja i razvoja marksističke misli u svetu.

Centar se dakle orijentiše na ona pitanja koja su za vodeće društvene snage od bitnog značaja i aktuelna i koja služe kao podloga za stvaranje politike i akcije, koja služe kao naučna podloga za odlučivanje na kongresima i konferencijama SKJ: 165

Centar kao organizator projekta kojima se ostvaruju ovi zadaci deluje istovremeno i kao centar okupljanja institucija koje se bave istraživanjem, kao i svih onih pojedinaca (naučnika i stručnjaka) koji bi radili na proučavanju tih pitanja: Na taj način Centar će raditi i kao faktor šireg okupijanja marksističkih mislilaca iz cele zemlje na teorijskoj razradi onih pitanja koja su značajna po delatnost SKJ i predstavljaju predmet razmatranja Predsedništva SKJ. S tim u vezi, Centar svojim načinom rada može da doprinese izgrađivanju jednog broja marksističkih kadrova koji će biti u svakom pogledu osposobljeni da učestvuju u teorijskoj razradi našeg daljeg socijalističkog razvitka i socijalističkih kretanja u svetu. Centar bi tako mogao da bude dosta značajan činilac intenziviranja teorijskog života i rada SKJ. Centar bi bio jedan od načina da se SKJ više otvori i oslanja na rezultate naučnog saznanja.

2. Programska orijentacija Centra Programska orijentacija polaziće od onih osnovnih ideoloških i političkih zadataka koje naš socijalistički razvitak postavlja pred SKJ, a posebno pred njegovo Predsedništvo SKJ, Izvršni biro i komisije Predsedništva. Program Centra mora svakako da predvidi teorijska razmatranja nekih konkretnih aktuelnih (i „neuralgičnih") pitanja našeg društvenog razvitka, pre svega, razvoja ekonomskog i političkog sistema. Međutim, ta pitanja će se razmatrati ne parcijalno, nego u ukupnom sklopu revolucionarnog socijalističkog kretanja i njegovih mogućnosti. Otuda programska orijentacija Centra mora da predvidi uzajamno prožimanje teorijskog rada na fundamentalnim pitanjima marksističke teorije socijalističke revolucije sa teorijskim radom na konkretnim aktuelnim pitanjima toga preobražaja. Predsedništvo SKJ odlučuje o programskoj orijentaciji Centra i osnovnim projektima programa. Centar ima slobodu u teorijskoj razradi programa, izboru odgovarajućih metoda njegove realizacije i svakako u samom teorijskom radu.

166

U procesu izrade nacrta programa Centra učestvuju svojim sugestijama i komisije Predsedništva. Čini se da nismo u stanju da u ovom momentu damo je dan dovoljno prostudiran a istovremeno i realan program rada Centra. Umesto toga predlažemo ovde tri osnovna pravca teorijskih i odgovarajućih empiričkih istraživanja i studija na osnovu kojih bi, po našem mišljenju, trebalo izraditi program Centra . Prvi pravac se tiče osnovnog revolucionarnog karaktera, zakonitosti i protivrečnosti samoupravnog socijalističkog razvitka. Ovde se u stvari radi o razradi i razvijanju teorijskih osnova daljeg izgrađivanja našeg ekonomskog i političkog sistema. Posebna pažnja trebalo bi da bude posvećena daljem razvoju samoupravljanja kao osnovnog društvenog odnosa i izgradnji celokupne društvene organizacije kao samoupravne, zakonitostima socijalističke robne proizvodnje, razvoju socijalističkog tržišta, društveno-planskom regulisanju tržišta i cena, ulozi i karakteru kreditnog sistema i banaka, raspodeli prema radu, solidarnosti, zatim daljem razvoju samoupravnog karaktera društveno-političkih zajednica, odnosu radnih organizacija i komuna, sistemu društvenog odlučivanja i samoupravnog dogovaranja, putevima i činiocima daljeg socijalističkog preobražaja sela. Drugi pravac podrazumeva teorijska i empirička istraživanja karaktera i odnosa osnovnih socijalističkih snaga (slojeva) i uopšte delovanja subjektivnih činilaca samoupravnog socijalističkog razvoja, a pre svega, Saveza komunista Jugoslavije. U obzir dolaze istraživanja sledećih osnovnih problema: razvoj i delatnost SKJ u uslovima samoupravljanja ; radnička klasa i procesi njene transformacije; društveni položaj , ideološka opredeljenja i društveno-politička aktivnost inteligen cije ; konstituisanje, reprodukcija i delovanje nacionalnih mteresa ; problem solidarnosti radničke klase i radnih ljudi ; ideološko opredeljivanje društveno-političko angažovanje, zapošljavanje i profesionalni (radni) razvoj mlade generacije ; uloga, položaj i delatnost društveno-političkih organizacija, pre svega, Socijalističkog saveza i Sindikata i dr. U okveru ove orijentacije nameću se kao aktuelne i za samu praksu relevantne one teme koje se tiču kretanja u ideološkoj sferi i kulturnoduhovnom životu uopšte, kao što su:

167

odnos revolucionarne teorije i revolucionarne prakse i uloga SKJ; formiranje i razvoj samoupravne socijalističke svesti radničke klase i ostalih radnih slojeva ; ideološke orijentacije i sadržaji kulturno-umetničkih, naučnih i obrazovnih aktivnosti ; ideološko-političko obrazovanje komunista. Treći mogući pravac teorijskog i empiričkog istraživanja Centra odnosi se na dolji razvoj proizvodnih snaga socijalističkog društva i naučno-tehnološku revoluciju. Čini se da su u okviru ovog pravca delatnosti Centra posebno značajne sledeće teme : strateške koncepcije našeg dugoročnog materijalnog razvitka na osnovama samoupravljanja i naučno-tehnološke revolucije ; problem odnosa razvijenih i nerazvijenih republika, krajeva i radnih organizacija; odnos lične i društvene potrošnje ; integracija naučnih i obrazovnih delatnosti u proces društvenog rada i razvoj samoupravljanja; koncepcija dugoročnog razvoja naučnog rada u saglasnosti sa potrebama našeg privrednog i društvenog razvoja; osnovna pitanja reforme srednjeg i visokog obrazovanja i sl. Pored vlastitih studija Centar bi omogućio da se više koriste postojeći rezultati parcijalnih istraživanja i uopšte rezultati do kojih je naučno istraživanje već došlo. Treba i dalje razmotriti ideju da Centar radi i za potrebe Socijalističkog saveza, Saveza sindikata, drugih društveno-političkih organizacija, SIV-a itd. 3. Način rada Centra

Da bi opravdao svoju svrhu Centar će morati da koristi nekoliko načina rada vezanih i za sam karakter poslova koji proizilaze iz njegovih osnovnih zadataka. Na nekim analizama i studijama radiće neposredno naučni radnici, odnosno teorijski kadrovi angažovani stalnim radom u Centru, i to individualno ili u timovima. Za veći broj analiza i studija Centar će stvarati timove sastavljene od naučnih radnika iz odgovarajućih institucija. Za pojedina parcijalna istraživanja, proučavanja i studije, koje će se koristiti za izradu kompleksnih analiza i studija, Centar će angažovati odgovarajuće institucije, odnosno pojedince. Osim toga, Centar će koristiti statističke, analitičke i studijske materijale koje su na osnovu svog vlastitog progra-

168

ma izradile pojedine naučne institucije i to, bilo zato da ih uklopi u kompleksnije studije bilo za to da na osnovu njih i saznanja do kojih je sam došao, sačine tekstove koji će odgovarati teorijskim, odnosno ideološko-političkim potrebama SKJ. Centar mora da bude tako osposobljen da može da u vezi sa svojim programom kontinuirano i sistematski prati i temeljito analizira najznačajnije ekonomske, političke, ideološke i uopšte socijalne procese u zemlji , realizaciju i rezultate politike Saveza komunista, kao i razvoj marksističke misli u svetu . Svakako, Centar će u tu svrhu koristiti delatnost ostalih industrija.

i

odgovarajuću

S tim u vezi, u Centru treba razvijati jaku dokumentacionu službu i priručnu biblioteku. Valjalo bi da Centar izdaje bilten čiji bi sadržaj proizilazio, pre svega, iz njegove delatnosti. One teorijske analize i studije i rezultate empiričkih istraživanja koje neće biti javno publikovane, Centar će dostavljati Predsedništvu SKJ, njegovim organima i republičkim centralnim komitetima u vidu posebnih, internih publikacija. Centar će organizovati naučne diskusije i skupove ali kao sastavni deo svoga rada na pojedinim teorijskim analizama i studijama i empiričkih istraživanja. Svaka završena analiza, studija (kao i rezultati empiričkih istraživanja) biće razmatrana na javnim skupovima koje će Centar organizovati.

4. Status i organizacija Centra Odlukom o formiranju Centra trebalo bi jasno utvrditi položaj Centra kao posebne, samostalne organizacione jedinice u sklopu Predsedništva. Centar, odnosno njegovi organi i njegov rukovodilac bili bi direktno okrenuti Predsedništvu, odnosno Izvršnom birou. Centar bi imao svoj statut (pravilnik) koji bi regulisao unutrašnje odnose u Centru i njegove odnose sa Predsedništvom, Biroom, komisijama, centralnim komitetima SK repub-

169

likama, kao i naučnim i stručnim institucijama sa kojima ostvaruje saradnju . Predsedništvo bi potvrđivalo statut (pravilnik) Centra.

1

Savet Centra, kojeg imenuje Predsedništvo, bio bi sastavljen od jednog broja poznatih naučnika ― istraživača i teorijskih radnika, jednog broja članova Predsedništva i drugih političkih radnika koji se bave teorijskim radom i jednog broja drugova koji su na stalnom radu u Centru, Savet bi se bavio utvrđivanjem pravaca istraživanja i ukupne aktivnosti Centra; razrađivao dugoročne i godišnje programe ; izjašnjavao se o projektima istraživanja i uspostavljanju odnosa saradnje sa drugim naučnim i stručnim institucijama ; inicirao organizovanje naučnih i teorijskih skupova i diskusija o pitanjima koja su predmet istraživanja Centra i o drugim pitanjima od značaja za teorijsku, ideološku i političku akciju Saveza komunista ; odlučivao o osnovnim kadrovskim i organizacionim pitanjima ove ustanove ; redovno razmatrao aktivnost Centra i donosio zaključke o njegovom radu. Predsednik saveta bio bi član Biroa Predsedništva. Savet priprema program uz prethodnu konsultaciju sa komisijama Predsedništva. Program potvrđuje Predsedništvo na svojoj sednici. Na osnovu programa utvrđuje se obim neophodnih sredstava, izvori i oblici finansiranja redovne delatnosti Centra.

Pošto se razradi koncepcija i programska orijentacija, savet utvrđuje organizaciju Centra (odeljenja i službe), kriterije za pronalaženje i izbor naučnih i stručnih radnika koji bi bili u stalnom radnom odnosu. Svakako, popunjavanje radnih mesta vršilo bi se u fazama zavisno od razgranavanja i dinamike rada. Trebalo bi što pre obezbediti kadrovsko jezgro u Centru koje bi bilo u stanju da znalački i kvalifikovano organizuje i razvije rad u željenom pravcu . Potrebno je što pre utvrditi kakva je dokumentacija neophodna, kako da se organizuje i učini funkcionalnom. Potrebno je razmotriti pitanje : kako do postanu

stalni

članovi Centra istaknuti naučni i teorijski radnici, koji ne bi bili zaposleni u ovoj ustanovi, ali bi se na duži rok angažovali kao spoljni saradnici, konsultanti, recenzenti i dr. Centra. Ako se Centar bude afirmisao svojom stvarnom ulogom i rezultatima, članstvo u njemu bilo bi sve privlačnije.

170

Izdavački i

savet

uređivački

odbori

Novinsko -izdavačkog preduzeća

,, KOMUNIST "

IZVRŠNI BIRO Predsedništva SKJ je na sednici od 15. aprila 1969. godine razmatrao koncepciju ukupne delatnosti Novinsko-izdavačkog preduzeća » Komunist«, časopisa » Socijalizam « , >Komunist« i izdanja za inostranstvo . lista » S tim u vezi Izvršni biro je, na osnovu prethodnih dogovora sa CKSK republika , pripremio predlog o imenovanju predsednika i članova Izdavačkog saveta Novinsko-izdavačkog preduzeća » Komunist« i uređivačkih odbora lista »Komunist>Komunista«, MILOŠ SINĐIĆ, član Sekretarijata CKSK Srbije, JOŽE SMOLE, član stalnog dela Konferencije SKJ, FRANC ŠETINC, odgovorni urednik slovenačkog izdanja »Komunista , član Sekretarijata CKSKS, BOŠKO ŠILJEGOVIĆ, član Predsedništva SKJ,

dr RAJKO TOMOVIĆ, profesor Beogradskog univerziteta.

UREĐIVAČKI ODBOR ČASOPISA » SOCIJALIZAM« Predsednik KIRO HADŽI-VASILEV, član stalnog dela Konferencije SKJ i poslanik Veća naroda Savezne skupštine,

Clanovi: DIMČE BELOVSKI, pomoćnik državnog sekretara za inostrane poslove, član Predsedništva SKJ, BRANKO BOROJEVIĆ, general-potpukovnik JNA, predsednik Konferencije SK u JNA, član Predsedništva SKJ, PAVLE GAŽI, član predsedništva SKJ, direktor »Podravke« , DRAGO GORUPIĆ, saradnik u Ekonomskom institutu Zagreb, BORIS HUDOLETNJAK, profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, član redakcije časopisa » Kulturni radnik«, VUKAŠIN MIČUNOVIĆ, dosadašnji predsednik Saveznog saveta za obrazovanje i kulturu, CVIJETIN MIJATOVIĆ, SKJ,

član Izvršnog biroa Predsedništva

dr MIRKO MIRKOVIČ, vanredni profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu , dr NAJDAN PAŠIĆ, glavni i odgovorni urednik časopisa >>Socijalizam «, član CKSK Srbije, dr VUKO PAVIČEVIĆ, profesor Univerziteta u Beogradu, 173

LATINKA PEROVIĆ, sekretar CKSK Srbije, dr BRANKO PRIBIĆEVIĆ, profesor na Fakultetu političkih - nauka u Beogradu, JOVAN RAIČEVIĆ, urednik časopisa » Socijalizam> Socijalizam «, dr RADOSLAV RATKOVIĆ, dekan Fakulteta političkih nauka u Beogradu, MARIJAN ROŽIČ, sekretar Veća SSJ, HASAN SINANI, potpredsednik Skupštine SR Srbije, dr VOJISLAV STANOVČIĆ, urednik časopisa » Socijalizam « , dr ZORAN VIDAKOVIĆ, profesor na Fakultetu političkih noka u Sarajevu , BENO ZUPANČIČ, generalni sekretar SK SSRNJ.

UREĐIVAČKI ODBOR IZDAVAČKE DELATNOSTI NIP »KOMUNISTKomunista« ,, PERO IVAČIĆ, direktor Tanjuga, STEVAN MAJSTOROVIĆ, direktor Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka - Beograd, MILOŠ NIKOLIĆ, politički radnik u Stručnoj službi Predsedništva SKJ, BOGDAN OSOLNIK, direktor Inštituta za zgodovino delavskega gibanja - Ljubljana, PUNIŠA PAVLOVIĆ, savetnik u Sekretarijatu za obrazovanje SR Srbije, ALEKSANDAR PETKOVIĆ, član Izvršnog odbora Savezne konferencije SSRNJ, LUKA SOLDIĆ, politički radnik u Stručnoj službi Predsedništva SKJ, dr VOJO STANOVČIĆ, docent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i urednik časopisa » Socijalizam« . VLAJKO KRIVOKAPIĆ, urednik slovenačkog izdanja »Komunist