Bitak i vrijeme [1 ed.]

Citation preview

MARTIN HEIDEGGER

BITAK I VRIJEME Pre110 1 nj1111alkoga HRVOJE ŠARINIČ

Uvod u »Sein und Zeit« GAJO PETROVIĆ

N.

napri1ed

ZAGREB, 1985

N as/011 originala

SEIN L1ND ZEIT 11on

Martin Heidegger Funfzehnte, an Hand der Gesamtausgabe durchgesehene Auflage mit den Randbemerkungen aus dem Handexemplar des Autors im Anhang @ Max

Niemcyer Verlag Tiibingen 1979

SADRŽAJ Gajo Petrović: Uvod u »Sein und Zeit« . Dobrilo Aranitović: Heidegger u Jugoslaviji (bibliografija 1937-1984) .

XIII . CXXXV

Uvod

Ekspozicija pitanja o sniislu bitka Prvo poglavlje NU.ZNOST, STRUKTURA I PRVENSTVO PITANJA O BITKU

§ § § §

1. Nužnost !izričitog postavljanja pitanja o bitku

1 4 8 12

2. Formalna struktura pitanja o bitku . 3. Ontološko prvenstvo pitanja o bitku . 4. Ontičko prvenstvo pitanja o bitku . Drugo poglavlje DVOSTRUKA ZADACA U OBRADI PITANJA O BITKU METODA ISTRA.ZIVANJA I NJEGOV NACRT

§ S. Ontološka analitika tubitka kao

oslobađanje

horizonta za jednu interpretaciju smisla bitka uopće

§ "· Zadaća destrukcije povijestd ontologije § 7. Fenomenološka metoda istraživanja

A. Pojam fenomena . B. Pojam logosa . C. Pred-pojam fenomenologije § 8. Nacrt rasprave

16 21

.

29 31 35

• • •

38 43 V

Prvi dio

Interpretacija tubitka s obzirom na vremenost i eksplikacija vremena kao transcendentalnog horizonta pitanja o bitku Prvi

odsječak

PRIPREMNA FUNDAMENTALNA ANALIZA TUBITKA

Prvo poglavlje EKSPOZICIJA ZADACE PRIPREMNE ANALIZE TUBITKA

§ 9. Tema analitike tubitka § 10. Razgraničenje analitike tubitka prema antropo-

46

logiji, psihologiji i biologiji . § 11. Egzistencijalna analitika i interpretacija primitivnog tubitka. Poteškoće oko dobivanja jednog »prirodnog pojma svijeta«

SO

56

Drugo poglavlje BITAK-U-SVIJETU UOPCE KAO TEMELlNO USTROJSTVO BITKA

§ :t2. Skica bitka-u-svijetu iz orijientacije na u-bitak

kao takav . § 13. Egzemplifikacija u-bitka na jednom fundiranom modusu. Spoznavanje svijeta . Treće

58 66

poglavlje

SVJETOVNOST SVIJETA

§ 14. Ideja svjetovnosti svijeta

uopće

70

.

A. Analiza okolnosvjetovnosti i svjetovnosti

uopće

§ 15. Bitak bića koje susreće u okolnom svijetu § 16. Sukladnost okolnog svijeta sa svijetom, koja se

javlja kod unutarsvjetskog Yi

bića

.

75 81

§ 17. Uputa li znak . . § 18. Svrhovitost i značajnost; svjetovnost svijeta

86 94

B. Odudaranje anal.ize svjetovnosti od interpretacije svijeta u Descartesa § 19. Određenje :.svijeta« kao res extensa . . 101 § 20. Temelji ontološkog određenja »svijeta« . . 104 § 21. Henneneutička diskusija kartezijske ontologije

:.svijeta« .

•

.

. 107

C. Okolskp okolnog svijeta i prostornost tubitka § 22. Prostornost unutarsvjetsld Pri.ručnoga* . § 23. Prostornost bitka-u-svijetu § 24. Prostornost tubitka i prostor .

. 115 . 1'18 . 125

I

Cetvrto poglavlje BITAK-U-SVIJETU KAO SUBITAK I SAMOBITAK. »SE«

§ 25. Polazište egzistencijalnog pitanja o Tko tubitka . 130 § 26. Su-tubitak Drugih i svakidašnji su-bitak . . 133 § 27. Svakidašnji samobitak i Se . . 143

Peto poglavlje U-BITAK KAO TAKAV

§ 28. Zadaća tematske analize u-bitka .

. 148

A. Egzistencijalna konstitucija Tu § § § § § §

29. 30. 31. 32. 33. 34.

Tu-bitak kao čuvstvovanje . Strah kao jedan modus čuvstvovanja . Tu-bitak kao ·razumljenje . Razumljenje i izlaganje Iskaz kao izvedeni modus izlaganja Tu-bitak i govor. Jezik .

. . . . . .

152 159 162 169 175 182

* Sve riječi koje je autor upotrijebio u izvorniku kao imenice premda one to nisu, u ovom su prijevodu, radi preglednosti i preciznog razumijevanja teksta, napisane s velikim početnim slovom (prev.) VII

B. Svakidašnji bitak Tu i propadanje tubitka § § § §

35. 36. 37. 38.

Naklapanje Znatiželja Dvosmislenost Propadanje i bačenost .

. 190

. 194 . 197 .

199

šesto poglavlje BRIGA KAO BITAK TUBITKA § 39. Pitanje o izvornoj cjelovitosti strukturne cjeline § 40.

§ 41. § 42.

§ 43.

tubitka • . Temeljno čuvstvovanje tjeskobe kao jedna osobita dokučenost tubitka • . Bitak tubitka kao briga . Potvrda egzistencijalne interpretacije tubitka kao brige iz predontološkog samoizlaganja tubitka Tubitak, svjetovnost i realnost a) Realnost kao problem bitka i dokazivost . »vanjskog svijeta« b) Realnost kao ontološki problem . . c) Realnost i b:riiga . Tubitak, dokučenost · i ·istina . . a) Tradicionalni pojam istine i njegovi ontološki temelji b) Izvorni fenomen istine i porijeklo tradicio. nalnog pojma istine . c) Vrsta bitka istine i pretpostavka istine . 1

§ 44.

Drugi

205 209 217

224 228 229 238 241 242 244 249 257

odsječak

TUBITAK I VREMENOST

§ 45. Rezultat pripremne fundamentalne analize tubitka i zadaća jedne izvorne egzistencijalne interpre-

tacije tog VIII

bića

262

Prvo poglavlje MOGUćA

CIJELOST TUBITKA I BITAK PRI SMRTI

ontološkog zahvaćanja i određenja cijelosti sukladne tubitku . . Iskusivost smrti Drugih i mogućnost zahvaćanja jednog cijelog tubitka . . . Nenamirenost, svršetak i cjelina . Razgraničenje egzistencijalne analize smrti prema mogućim drugim interpretacijama tog fenomena Skica egzistencijalna-ontološke strukture smrti Bitak pri smrti i svakidašnjost tubitka . . Svakidašnji bitak pri svršetku i potpuni egzistencijalni pojam smrti . . Egzistencijall11i projekt pravoga bitka pri smrti .

§ 46. Prividna § 47. § 48. § 49.

§ 50. § 51. § 52. § 53.

nemogućnost

268 270 274

280 283 287 290 295

Drugo poglavlje TUBITKU SUKLADNO POSVJEDOCENJE PRAVOGA MOćI-BITI I ODLU CNOST § 54. Problem

posvjedočenja

mogućnosti

§ § § § §

55. 56. 57. 58. 59.

§ 60.

prave egzistencijske

• • Egzistencijalno-ontološki temelji savjesti . . Zov kao karakter savjesti . . . Savjest kao zov brige . Razumljenje zaziva i knivnja . . Egzistencijalna interpretacija savjesti i vulgarno izlaganje savjesti . Egzistencijalna struktura pravoga Moći-biti posvjedočenog u savjesti . • .

304

307 310 312 318 329 336

IX

Treće

poglavlje

PRAVO MOCI-BITI-CIJELIM TUBI TKA I VREMENOST KAO ONTOLOšKI SMISAO BRIGE § 61. Skica metodskog koraka od

§ 62. § 63.

§ 64. § 65. § 66.

omeđenja

prave cijelosti sukladne tubitku k fenomenskom razotkrivanju vremenosti • . Egzistencijski pravo Moći„biti-cijelim tubitka kao dstrčav·ajuća odlučnost . Hermeneutička situacija dobivena za jednu interpretaciju smisla bitka brige i metodski karakter egzistencijalne analize uopće . . Briga i individualnost . . Vremenost kao ontološki smisao brige . . Vremenost tubitka i iz nje ponikle zadaće izvornijeg ponavljanja egzistencijalne analize . .

343 347

353 360 367 376

Cetvrto poglavlje VREMENOST I SVAK.IDAšNJOST § 67. Temeljna sastojina egzistencijalnog ustrojstva tu§ 68.

§ 69.

§ 70. § 71. X

bitka i skica njezine vremenske interpretacije . Vremenos·t dokučenosti uopće . . a) Vremenost razumljenja . . b) Vremenost čuvstvovanja • c) Vremenost propadanja . d) Vremenost govora . Vremenost bitka-u·svijetu i problem transcendentnosti svijeta • • • • a) Vremenost smotrenog brigovanja . b) Vremenski smisao modificiranja smotrenog brigovanja u teorijsko otkrivanje unutarsvjetski Postojećega . c) Vremenski problem transcendentnosti svijeta . Vremenost prostornosti sukladne tubitku . . Vremenski smisao svakidašnjosti tubitka . •

379 38 t 382 3Sfi

393 397 398 400

406 414 417 421

Peto poglavlje VREMENOST I POVIJESNOST § 72. Egzistencijaln0-0ntološka ekspozicija problema

§ 73.

§ 74. § 75. § 76. § 77.

povijesti . • Vulgarno razwnijevanje povijesti i događanje . tubitka • • Temeljno ustrojstvo povijesnosti . Povijesno.st tubitka i svijet.povijest . . Egzistencijalno porijeklo historije iz povijesnosti tubitka . Povezanost provedene ekspozicije problema povijesnosti s dstraživanjima W. Diltheja i idejama grofa Yorcka .

423 430 434 440 445

451

šesto poglavlje VREMENOST I UNUTARVREMENSKOST KAO ISKON VULGARNOG POJMA VREMENA § 78. Nepotpunost provedene vremenske analize

§ 79. § 80. § 81. § 82.

§ 83.

tubitka . Vremenost tubitka ii brigovanje o vremenu . Vrijeme kojim se bavi brigovanje i unutarvremenskost . Unutarvremenskost i geneza vulgarnog pojma vremena . . Odudaranje egzistencijalno-ontološke sveze vremenostli tubitka i svjetskog vremena od Hegelova shvaćanja odno.sa između vremena i duha . . a) Hegelov pojam vremena . . b) Hegelova interpretacija povezanosti izmeđ~ vremena i duha . Egzistencijalno-vremenska analitika tubitka i fundamentalnoontološko pitanje o smislu bitka uopće

Poredbeni rječnik termina i izraza Kazalo imena Registar

. • •

459 461 467 478

487 488 493

496 . 499 . 505 . 507 XI

Gt-fio

Petrović

UVOD U »SEIN UND ZEIT« l. Prethodna napomena Martin Heidegger jedan je od najvećih mislilaca 20. stoljeća, njegov Sein und Zeit - jedna od najznačajni­ jih filozofskih knjiga našeg vremena. Ovakav sud može se učiniti suviše oprezan onima koji u Heideggeru vide bez konkurencije najvećeg među misliocima našeg vremena, a u Sein und Zeit-u neosporno najznačajniju filozofsku knjigu 20. stoljeća. Sud se može učiniti suviše benevolentan i nekritičan onima koji u Heideggeru vide samo konzervativca Hi možda čak opsjenara, a u Sein und Zeit-u bibliju suvremenog filozofskog iracionalizma i »nenaučne« filozofije. Ali - u filozofiji je nemoguće pomiriti sva mišljenja, pa je bolje da se zadovoljimo (u okviru ovog uvoda samo preliminarnim i djelomič­ nim) specificiranjem i obrazlaganjem vlastitog. 0d objavljivanja Sein und Zeit-a prošlo je pedeset i sedam godina, pa se može reći da se naš prijevod pojavljuje s priličnim zakašnjenjem. To zakašnjenje nije tako 'Strašno: intenzivnije prevođenje filozofskih djela na hrvatski :ili/i srpski započelo je tek poslije drugog svjetskog rata (filozofska djela prevedena do rata mogu se lako izbrojati na prste), pa tu još uvijek postoje velike praznine (još uvijek u prijevodu nemamo neka od najznačajnijih djela Platona i Aristotela, kao ni - da spomenem i jedan primjer iz našeg stoljeća Ideje za jednu čistu fenomenologiju i fenomenološku filozofiju B. Husserla). Ipak, u međuvremenu su kod nas prevedena i objavljena ne samo neka manje značajna djela drugih autora, nego i neka manje kapitalna djela samog Heideggera. Kao izvjesno opravdanje može svakako poslužiti težina prevodilačkog zadatka što 1

XIII

ga Sein und Zeit postavlja svakom mogućem .prevodiocu na bilo koji jezik. Treba istaći da ni u zemljama s bogatijom filozofskom tradicijom Sein und Zeit nije odmah preveden, djelomično zbog teškoća prevođenja, a djelomično i zato ·što njegovo značenje nije odmah shvaćeno i priznato. Prvi prijevod Sein und Zeit-a na bilo koji jezik bio je onaj japanski objavljen 12-13 godina nakon objavljivanja originala (1939-1940), a zatim su, uz još nekoliko prijevoda na japanski, u nejednakim raz:. macima uslijedili prijevodi na španjolski (1951), talijanski (1953), engleski (1961) i francuski (1963). Koliko mi je poznato, ovaj naš prijevod ipak je prvi kompletan prijevod tog djela na jedan od jezika koji se ne smatraju »svjetskim«. »Obožavatelji« i »mrziteljii.« Heideggera slažu se međusobno, kao :i s oniima što u stavu prema Heideggeru stoje »po sredini«, bar u jednom: Sein und Zeit je jedno od najtežih djela filozofske Uterature. Upravo zbog te njegove >>specifiičnosti« ,rado sam prihvatio prijedlog izdavača da za ovo izdanje napišem nešto duži uvod. Glavni je zadatak ovog uvoda da čitaocu omogući bolje shvaćanje Heideggerovog djela, a napose da ga potakne na pažljivije čitanje i samostalno 1razmišljanje o pitanjima ·što ili djelo pokreće. ·Kritika filozofskog djela pretpostavlja njegovo shvaćanje, a ovo se postiže interpretacijom. Ali ni mterpretacija i shvaćanje filozofskog teksta nisu mogući bez ·kritićkog stava i kritičke analize. Interpretacija kao interpretacija nužno je kritička i prerasta u kriti.Oko raspravljanje, a ukoliko pokušava ostati 1samo pri »Objektivnom« razjašnjavanju »smisla« zatajuje i kao interpretacija. Stoga ni ovaj uvodni pokušaj interpretacije nije zamišljen samo kao neko neutralno razjašnjavanje Heideggerovih 1eza, nego također d kao kritioko razmatranje njegove zamisli i njene realizacije, pa mislim da on može biti od nekog interesa ne samo za one koji :tek žele da se »uvedu« u Sein und Zeit, nego i za one koji su to djelo već studirali i imaju svoju »interpretaciju«. :Naravno, od ovakvog formalno dugačkog, a s obzirom na zadatak prek.rat'kog 1

1

1

XIV

uvoda ne može se očekivati ni potpuna interpretacija ni sve'\trana kritička analiza tog složenog i gusito pisanog djela. Napose rtreba istaći da je ova uvodna !interpretacija unaprijed zamišljena kao disproporoionalna. U svom Sein und Zeit-u Heidegger je dosta op.širno razjasnio svoju temeljnu zamisao i pitanja (glavno i parcijalna) koj ima će se baviti. Najveći dio knjige .posvećen je međutim elaboraciji odgovora (doduše samo na dio glav· nog ·pi't:anja). Smatrajući da je razumijevanje pitanja kojima se Heidegger u svom djelu bavi pretpostavka za irazumijevanje »Odgovora«, mi ćemo kriti>-bivstvovanj e«? Nipošto. Tako dakle treba prije toga najprije probudi:ti razumijevanje za ,smisao tog pitanja. Konkretna Jzrada pitanja o smislu »bivstvovanja« namjera je rasprave što slijedi. Interpretacija vremena kao mo1

XIX

gućeg horizonta svakog razwnijevanja bivstvovanja uop~ će predstav;lja njen prethodni cilj.« (SZ 1)3

U ovih nekoliko rečenica Heidegger je jasno naznačio pitanje kojim će se u svojoj knjizi baviti (pitanje o smislu bivstvovanja), razloge zbog kojih se tog pita· nja prihvatio (mi danas ne samo što ne znamo što mislimo pod riječju »bivstvujući«, nego nam to čak ni najmanje ne smeta), način na koji će ga tretirati (postaviti ga, probuditi razumijevanje za njegov smisao, konkretno ga elabor.irati4) i prethodni cilj na koji će se usmjeriti (interpretacija vremena kao mogućeg horizonta svakog razumijevanja bivstvovanja). Ova sažeta naznaka svakako nije dovoljna, pa Heidegger u uvodnim poglavljima šire razjašnjava svoju zamisao. Tu se pokazuje da je »konkretna izrada« pitanja o smislu bivstvovanja moguća samo u okviru jedne nove koncepcije filozofije - u sklopu shvaćanja filozofije kao »univerzalne fenomenološke ontologije« i uz pomoć jedne nove filozofske »disoipline« - »fun· damentalne ontologije«. Sein und Zeit zamišljen je kao funda1nentalnoontolo· ška rasprava. U više mahova Heidegger izričito ističt:. da je namjera njegova istraživanja fundamentalnoontološka.5 Fundamentalna ontologija - po Sein und Zeit-u nije jedina moguća ontologija, ali je po svom rangu iznad (ili ispred) svih ostalih. Ona je ontologija »iz koje tek mogu proizići sve ostale«. Zajedno s tim (nefundamentalnim) antologijama, koje iz nje izviru, ona čini »Univerzalnu ontologiju«. 3

Citaj: Martin Heidegger, Sein und Zeit, Siebente unveriinderte Auflage, Max Niemeyer Verlag, Tiibingen, 1953, S. 1. 4 Heideggerove izraze >die Ausarbeitung« i >ausarbeitenc prevodim promiscue :.izrada« i >elaboracija«, odnosno »izraditi« i »elaborirati«. 5 Darauf zielt aber die vorliegende Untersuchung nicht. lhre Absicht ist eine fundamentalontologische.« (SZ 131. Usp. također SZ 194 i 301)

xx

1

lako je ontologija u Sein und Zeit-u još shvaćena kao nauka6, ona se već tu bitno ~azlikuje od svih ostalih nauka. Dok se sve ostale nauke bave bivstvujućim (das Seiende), :te se međusobno razlikuju po tome koje područje bivstvujućeg .proučavaju, ontologija ne proučava ni neko ·posebno područje bivstvuj.ućeg ni opća svojstva svega bivstvujućeg. Njen je predmeJ J?i.Y§tVQ_y~nje .1'iv_gyyjućeg__fq~. -~--die ontologische Differenz«). 1 •Phanomenologie ist Zugangsart zu dem und die ausweisende Bestimmungsart dessen, was Thema der Ontologie werden soli. Ontalagie ist nur at.s Phiinamenalagie maglich.« (SZ 35). ' :tSachhaltig genommen ist die Phanomenologie die Wissen· schaft vom Sein des Seienden - Ontologiec. (SZ 37) XXI

f

,..

stvaranje fundamentalne ontologije kao odlučnog dijela ili aspekta .univerzalne fenomenološke ontologije. Na pitanje šta je ta fundamentalna ontologija Heidegger, kako se čini, daje dva različita odgovora. S jedne strane, on pdše da fundamentalnu ontologiju čini egzistencijalna analitika tubivstvovanja. 10 S druge strane, on ističe da problematiku fundamentalne ontologije čini pitanje o smislu bivstvovanja uopće, te da analitika tubivstvovanja treba samo da pripremi tu proble·matiku.11 Ako bismo pretpostavili da je egzistencijalna analitika tub:ivstvovanja potpuna ontologija onog· posebnog, ali izuzetnog bivstvujućeg koje se naziva tubivstvovanjem (das Dasein), onda bi iz prvog odgovora proizlaZiilo da je fundamentalna ontologija samo jedna od posebnih ontologija, kojoj među tim ontologijama pripada privilegirani položaj zato što je njen predmet jedno na neki način privilegirana b1vstvujuće. Ako bismo pr.ihvatili prošireno tradicionalno shvaća­ nje da se problem o smislu bivstvovanja uopće može tretirati u okviru jedne zasebne opće ontologije, onda bismo drugi odgovor mogli protwnačiti tako da fundamentalna ontologija i nije ništa drugo nego ta opća ontologija, ontologija bivstvujućeg uopće. Tada bismo mogli prigovoriti Heideggeru zbog nedosljednosti iili bar nejasnoće i postaviti mu pitanje: šta je zapravo :ta fundamentalna ontologija? Neka privile:.Stoga se fundamentlilna ontologija [die Fundamentalontologie], iz koje sve druge tek mogu proizići, mora potražiti u egzistencijalnoj analitici tubivstvovanja [in der existenzialen Analytik des Daseins].« (SZ 13) - »Ali sada se pokazalo da ontološka analitika tubivstvovanja [die ontologische Analytik des Da· seins] uopće čini fundamentalnu ontologiju [die Fundamentalon· tologie], da prema tome tubivstvovanje [das Dasein] fungira kao ono bivstvujuće [Seiende] koje treba načelno prethodno upitati s obzirom na njegovo bivstvovanje [Sein].« (SZ 14). 11 :.Analitika tubivstvovanja, koja prodire do fenomena brige, treba da pripremi fundamentalnoontološku problematiku, pitanje o smislu bivstvovanja uopće.« (SZ 183) - Usporedi i naslov posljednjeg paragrafa prve polovine Sein und Zeit-a: •§ 83. Die existenzial-zeitliche Anlilytik des Daseins und die fundamentalontologische Frage nach dem Sinn von Sein ilberhaupt.« (SZ 436) 10

XXII

girana »posebna« ontologija ili naprotiv »opća« ontologija? Ili možda zbroj odnosno sinteza privilegirane posebne i opće ontologije? Heidegger bi odgovorio da fundamentalna ontologija nije ni p:riivilegirana posebna, ni opća ontologija, ni zbroj ili sinteza ovih dviju, da nikakva opća ontologija ne može zasebno postojati, da je ontologija privilegiranog bivstvujućeg (tubivstvovanja) moguća, ali da ona nije identična s analitikom tubivstvovanja, te da fundamentalna ontologija nije nikakav zbroj ni sinteza različitih ontologija (ni pogotovu neka .sinteza ontologije i filozofske antropologije) nego jedna jedinstvena fundamentalna ontologija, koja ima za te·mu ontološki-ontički odHkovano (ausg&eichnete) bivstvujuće, tubivstvovanje (das Dasein), ali ujedno dopire do kaiidinalnog problema, do pitanja o smislu bivstvovanja uopće. 12 Ova koncepcija fundamentalne ontologije ostaje međutim još uvijek jako nejasna ako bar prethodno ne razjasnimo osnovne poJmove na kojima ona počiva: pojmove tubivstvovanja, egzistencije i egzistencijalne analitike. Terminom »tubivstvovanje« (»das Daseincc) Heidegger ne označuje neki poseban »način« ili »vrstu« bivstvovanja, nego jedno određeno bivstvujuće (ein Seiendes)_ »Tubivstvovanje« je u Sein und Zeit-u naziv za ono bivstvujuće koje smo mi sami, a obično ga nazivamo »Čo­ vjekom« (»der Menschtubivstvovanje«) samo drugi naziv za čovjeka, zašto se Heidegger ne zadovoljava uobičajenim svakodnevnim nazivom »der Mensch« (»čo­ vjek«)? I ako su ga neki razlozi već naveli da uobiča­ jeni sva~idašnj:i naziv zamijeni neobičnim, stručno-fi­ lozofsldm, zašto se terminom »tubivstvovanje« označuje jedno određeno bivstvujuće, a ne neko određeno biv1

»In der gegebenen Erlauterung der Aufgaben der Ontologie entsprang die Notwendigkeit einer Fundamentalontologie, die das ontologisch-ontisch ausgezeichnete Seiende zum Thema bat, das Dasein, so zwar, dass sie sich vor das Kardinalproblem, die Frage nach dem Sinn von Sein iiberhaupt bringt.« ( SZ 37) 12

XXIII

stvovanje? Ne bi li za ono bivstvujuće koje se tu misli bolje odgovarao .izraz »tubivstvujuće« (»das Daseiende«)? Sam Heidegger eksplicite ne postavilja sebi ovo pitanje-prigovor, ali da ga on ima u vidu pokazuje njegovo obraZiloženje termina >~wbivstvovanje« (»Dasein«) i preliminarno razjašnjenje onog bivstvujućeg koje je tim ter-minom označeno. On naime ističe da tubivstvovanje r~ ---nije jedno obično bivstvujuće pored svih ostalih. Ovo ~ bivstvujuće bitno se onrtički razlikuje od svih ostalih, jer je ono jedino bivstvujuće kojem se u njegovom bivstvovanju radi o samom tom bivs,tvovanju.13 To znači da ovo bivstvujuće ima u svom bivstvovanju bivstvovni odnos (ein Seinsverhaltnis) prema tom bivstvovanju, da ono na neki način razumije sebe u svom bivstvovanju. Drugim riječima, jedna od bivstvovnih određenosti (Seinsbestimmtheiten) 1tubivstvovanja jest razumijevanje bivstvovanja (Seinsverstandnis).1 4 Možemo, dakle, reći d~. J.~,„ 9~;~9~~ odlika tubdvstvovanja u tOIDe što je ond''ontološko' ifi, ako naziv ontologija rezerviramo za eksplicitno teorijsko pitanje osmi· slu bivstvovanja, predontološko. Predontološko razumi„ jevanje bivstvovanja bitna je karakteristika tubdvstvovanja, a eksplicitno p.itanje o smislu birvstvovanja samo je radikalizacija tog predontološkog razumijevanja. I up:ravo zato što se ovo bivstvujuće bitno razlikuje od svega ostalog bivstvujućeg, zato š,to se određenje biti (Wesensbestimmung) ovog bivstvujućeg ne može izvršiti navođenjem nekog stvarnog svojstva, zato .što je 1

1

u >Tubivstvovanje [das Dasein] je jedno bivstvujuće [ein Seiendes] koje se ne javlja [vorkommt] samo [naprosto] među ostalim bivstvujućim. Ono se naprotiv ontički odlikuje time što se tom bivstvujućem u njegovom bivstvovanju radi o samom tom bivstvovanju.« (SZ 12) »Bivstvujuće, čija analiza predstavlja zadatak jesmo uvijek mi sami. Bivstvovanje toga bivstvujućeg jest uvijek moje. U bivstvovanju tog bivstvujućeg ovo se samo uvijek odnosi prema svom bivstvovanju. Kao bivstvujuće toga bivstvovanja ono je izručeno [povjereno] svom vlastitom bivstvova· nju. Bivstvovanje je ono o čemu se samom tom bivstvujućem uvijek radi.« (SZ 41-42) 14 »Razumijevanje bivstvovanja i samo je jedna bivstvovna određenost [eine Seinsbestimmtheit] tubivstvovanja.« (SZ 12) XXIV

njegova bit u tome. što ono uvijek mora bivstvovati svoje bivstvovanje kao svoje izabrao je Heidegger za to bivstvovanje naziv »tubiv.stvovanje« (»Dascin«) kaq_~.YL. bivstvovni izraz.2 .,. ,;·, .,_: · , , '\ /. ~~- 0 . ~" . ;·." l' ~ : ., , .M ·,..., '_ · .'r· . -.,„„.-.. t-· U Sein und Zeit-.u ponekad se doduše govori o tubiv· · stvovanju kao bivstvovanju čovjeka. Tako npr. čitamo: »das Dasein, d.h. das Sein des Menschen« (»tubivstvo· vanje, tj. čovjekovo bivstvovanje«, SZ 25). Da li je to nehotična nekonsekventnost, slučajna omaška Hi svjesno nasrtojanje da se istakne izuzetan karakter tog bivstvujućeg? Mislim da je posrijedi baš ovo treće. O tome uostalom govori i slijedeće Heideggerovo eksplicitno objašnjenje: »'Bit' tubivstvovanja je u njegovoj egzistenciji. Karakteri koji se mogu pokazati na ovom bivstvujućem :stoga nisu predruična »svoj1stva« jednog predručnog bivstvujućeg, koje »izgleda« tako i tako, nego uvijek njemu mogući načini da bivstvuje. Sve takobivstvovanje [iSosein] ovog bivsitvujućeg je primarno biv.: stvovanje. Stoga naziv »tubivstvovanje«, koj;im označu­ jemo ovo bivstvujuće, ne iin'ažava njegovo šta, kao std„ kuća, drvo, nego bivstvovanje.« (SZ 42) U ovom objašnjenju sadržan je ti Heideggerov (ekspli~ cite neformuliirani) odgovor na pitanje zašto on čovje· ka radije naziva »tubivstvovainjem«. »Tubivstvovanje« nije neki pro~voljno odabrani namv 7.a čovjeka. To je takav »naziv« za čovjeka koji u klici sadrži već i Heideggerovu »interpretaciju« čovjeka, njegov »odgovor« na pitanje o čovjeku. Naziv »tubivstvovanje« sugerira-„1 da je čovjek bivstvujuće koje se bitno razlikuje od sva· : kog drugog bivstvujućeg, kojem se u njegovom bivstvovanju 1radi o tom bivstvovanju. Komponenta »Da«, ko· ju smo ovdje preveli. sa »tu«, sugerira i mnogo više od toga. Njemačko »da« ne znači samo prostorno »tU«, nego, među ostalim, i »tada«, pa je njim već nagoviješte· na i temporalna interpretacija čovjekova bivstvovanja

~~-~~---

.,....-„,

f',·;

nicht

»Und weil die Wesensbestimmung dieses Seienden durch Angabe eines sachhaltigen Was vollzogen werden kailil, sein Wesen vielmehr darin liegt, dass es je sein Sein als seiniges zu sein bat, ist der Titel Dasein als reiner Seinsausdruck zur Bezeichnung dieses Seienden gewahlt.« (SZ 12) 15

•,

_,,."

XXV

t' '

.

Preimenovanje čovjeka u »tubivstvovanje« tako ni.je prvenstveno akt ograđivanja od sva~ kodnevnog jezika u ime stručne filozofske tern1inologije, nego prije svega prvi akt interpretacije čovjeka, davanje smjera cijeloj daljnjoj interpretaoiji. ,Označavajući čovjeka kao >>Dasein« Heidegger međutiim nagovještava ne samo određenu interpretaciju čovjeka nego i neuobičajenu (iako ne potpuno novu) in~ terpretaci ju »Dasein«-a. U njemačkoj filozofskoj tradicij,i od Leibniza i Wolffa do Heideggerova vremena izraz »Dasein« upotrebljavao se pretežno kao prijevod za latinski izraz »existentia« u smislu »postojanja« i općenito »bivstvovanja« nasuprot »biti« (»essentia«, »Wesen«) ili »takobivstvovanju« (>>Sosein«) te se mogao pripisati svakom i svemu bivstvujućem, a ne samo čovje­ ku.16 Za razliku od Kanta, koji praktički nije distingvirao »Sein« (»bivstvovanje«) i »Dasein« (»postojanje«), Hegel je ova dva pojma jasno razlikovao, ali ni kođ njega »Dasein« nije ograničen na čovjeka. Već puno prije Heideggera, najprije kod Gottschalka (1725), a zatim kod Jacobija, Fiichtea, Feuerbacha i drugih (napose I kod Jaspersa) nal~imo tendenciju da se »Dasein« upotrebi kao naziv za specifično ljudski način bivstvovanja, no Heidegger je prvi koji taj termin u ovom smislu ne samo nedvosmislena fiksira, nego i precizno artikulira, polazeći od .izvornog značenja njegovih sastavnih dijelova, budeći u svakodnevnom govoru zaboraviljeno značenje tih sastavnih dijelova. Donekle sličan put kao termin »Dasein« prešao je i termin »Existenz« (»egzistencija«). Nasitavši neposrednim ponijemčenjem :latinskog izraza »existentia«, zadržao je isto značenje kao i latinski 1izraz čijim je modii bivstvovanja

uopće.

1

:~

,\

l:' t.-

t

t·

,),

11 i,

I

-(-

[;

1 ,.

I !

I 1. .I

!

i

i

U drugom izdanju slavnog Eislerovog rječnika filozofskih pojmova uz termin »Dasein« nalazimo samo upućivanje na ter· min »Existenz« (»Dasein s. Existenz«), a termin »Existenz« nije uopće zabilježen. U četvrtom izdanju »Dasein« upućuje na »Seinc (»Dasein s. Sein«), slično kao i »Existenz« (»Existenz, s. Sein, Objekt«). (Dr. Rudolf Eisler, Worterbuch der Philosophischen Begriffe, II Auflage, Erster Band, Berlin, 1904; IV Auflage, Erster Band, Berlin, 1927) 16

XXVI

ficiranjem nastao, te se najčešće upotrebljavao pro· miscue i i:stoznačno sa »Dasein« - kao naziv za »postojanje« i »bivstvovanje« općenito. ·U Hegelovom sistemu »Dasein« i »Existenz« pripadaju među opće kategorije logike, ali, daleko od toga da bi se identificirali, pripadaju u dvije razli1čite sfere: »Dasein« u sferu »bivstvovanja« (»Sein«), »Existenz« u sferu »biiti« (»Wesen«). Slično kao i »Dasein«, i »EX!istenz« se već u 19. stoljeću počinje dosta 1često upotrebljavati kao naziv za specifično ljudsko bivstvovanje i u tom se smislu već prije Heideggera učvršćuje i širi znatno više nego »Dasein«. Vjerovatno je Jaspersova upotreba termina »Existenz« bila odlučno ishodište za Heideggera ('što može biti sporno, ali u ovom kontekstu nije bitno). U svakom slučaju, Heidegger je izraze »Dasein« (»tubivstvovanje«) i »Existenz« (»egzistencija«) vezao isključivo uz čovjeka i ujedno ih je međusobno tijesno vezao, ali ne i potpuno· identificirao. Već smo citirali: »'Bit'

tubivstvovanja je u njegovoj egzistenciji.« (»Das 'Wesen' des Daseins liegt in seiner Existenz.« SZ 42) Egzistencija je, dakle, nešto poput biti tubivstvovanja, ali, kako nas upozoravaju navodni znaci uz >>bit«, ona nije bit u tradicionalnom smislu te riječi. Ona to ne može ni biti, jer tubivstvovanje takve biti nema. Pa šta onda jest ili, bolje, šta znaČii »egzistencija« za Heideggera? .. Prema uvodnim, programatskim dijelovima Sein una\ Zeit-a, pre,ma onim dijelovima u kojima od skicira \ svoju osnovnu zamisao (i o kojima je sada riječ), eg'- i zistencija je bivstvovanje tubivstvovanja, ono bivstvo- ! vanje prema kojem se tubivstvovanje može ovako ili ' onako odnositi i :prema kojem se_~~yijek __.1.?-~!_?.~