Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode 9789536979707, 9536979705

Table of contents :
Sadržaj
1. Uvod
2. Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik
3. Kognitivne sposobnosti i metafora
4. Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici
5. Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan jezika
6. Metode istraživanje konceptualne metafore
Uvod u istraživanja
7. Kako su srednj ovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene
8. Metafora u očima promatrača
9. Zaključak
Izvori i rječnici
Literatura
Indeks imena
Indeks pojmova

Citation preview

Sadržaj

1. Uvod

7

1.1. Metafore: pjesničke, ali i mnogo više od toga 1.2. Ciljevi knjige 2. Kognitivna lingvistika: čovjek,

8 15

um,

tijelo, društvo i jezik

19

2.1. Logičke teorije značenja u usporedbi s kognitivnom lingvistikom

20

2.2. Kako se razumijemo: kognitivnolingvistički pogled

24

2.3. Ograničenja u procesu konstruiranja značenja: stabilnost i

��a

U

2.3.1. Utjelovljenje

28

2.3.2. Kultura, društvo i ustroj znanja

29

2.3.3. Zaključak

33

2.4. Jezik i diskurs: uporabni model i konstrukcijski aspekt jezika

33

2.5. Zaključak

35

3. Kognitivne sposobnosti i metafora 3.1. Uvod

37 37

3.2. Konstruiranje značenja, kognitivne sposobnosti i kognitivni

procesi

39

3.2.1. Pažnja

40

3.2.1.1. Profiliranje

40

3.2.1.2. Metonimija

41

3.2.1.3. Razina detaljnosti

44

3.2.1.4. Dinamičnost

47

3.2.1.5. Zaključak

48

3.2.2. Uspoređivanje

49

3.2.2.1. Kategorizacija

49

3.2.2.2. Konceptualna metafora

54

3.2.2.3. Lik i pozadina

55

3.2.2.4. Zaključak

57

3.2.3. Odabir perspektive

57

3.2.4. Ustrojavanje

60

4

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

3.2.4. 1 . Proces shematiziranja i predodžbene sheme 3.2.4.2. Sposobnost ustrojavanja i gramatika 3.2.4.2. 1 . Stvari i relacije 3.2.4.2.2. Omeđivanje 3.2.4.2.3. Shematiziranje situacija 3.2.4.3. Zaključak

3.3. Dinamičnost konstruiranja značenja: međudjelovanje dinamičnih procesa i ustaljenih znanja 3.3. 1 . Ustroj znanja: koncepti i domene, profiliranje, kulturni modeli 3.3.2. Konceptualna i jezična motiviranost 3.4. Mentalni prostori: povezivanje statičnosti i dinamičnosti 3.S. Zaključak 4. Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici

4. 1 . Motiviranost konceptualne metafore : preslikavanja i njihova djelomičnost 4.2. Dvostrukost konceptualne metafore : konvencionalnost 4.2. 1 . Od inovativnih do historijskih metafora 4.2.2. Kriteriji određivanja (ne)konvencionalnosti 4.3. Razina detaljnosti: hijerarhijski ustroj metafore 4.4. Konceptualne metafore i kultura 4.S. Zaključak: konceptualni pristup konceptualnoj metafori

62 6S 66 67 69 71 71 73 77 78 82 83 84 90 90 9S 98 1 00 1 03

5 . Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan

jezika

l OS

S. I. Dijakronija i metafora S.2. Metafora i um S.2. 1 . Metafore i istaknutost S.2.2. Metafore, analogije, konvencionalnost i preslikavanja S.3. Metafora u diskursu S.4. Jednoosjetilna i višeosjetilna metafora S.S. Zaključak

1 06 1 12 1 12 1 1S 1 19 1 24 1 27

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

6. 1 . Kako doći do odgovarajućih podataka o konceptualnim metaforama ? 6. 1 . 1 . Metodološki ideali: dobra istraživanja 6. 1 .2. Uporabni model, diskurs i korpus 6. 1 .2. 1 . Podaci u diskurzivnom pristupu

1 29 1 30 131 1 32 1 33

s

6. 1 .2.2. Podaci u korpusnom pristupu

6. 1 .3. Zaključak: kako doći do podataka ? 6.2. Kako tumačiti dobivene podatke ? 6.3. Zaključak

1 39 143 145 151 1 53

Uvod u istraživanja 7. Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo:

istraživanje ciljne domene

7. 1 . Zašto baš srednjoengleski i ljubav ? 7.2. Metode istraživanja 7.2. l . Korpus i rječnici 7.2.2. Nemetaforička znanja o ljubavi 7.2.3. Razine semantičko-gramatičke analize 7.2.4. Moguće poteškoće pri analizi : praktični primjeri 7.3. Rezultati 7.3. l . Prva razina: predatribucija i metafora 7.3.2. Druga razina: love kao dio veće skupine 7.3.3. Treća razina : love kao sudionik glagolske radnje i metafora 7.4. Zaključak

155 155 1 57 1 57 1 58 161 1 62 1 64 1 65 1 70 1 76 181 1 83

8. Metafora u očima promatrača

8. 1 . Izbor jezika, riječi i konstrukcije u očima 8.2. Metode istraživanja 8.2. l . Korpusi i rječnici 8.2.2. Postupak 8.3. Predistraživanje 8.3. 1 . Značenja riječi oko, eye i oko u rječnicima 8.3.2. Kulturni modeli „.

8.3.2. 1 . Kulturni model gledanja 8.3.2.2. Kulturni model komunikacije 8.3.2.3. Kulturni model osjećaja

8.3.3. Zaključak 8.4. Rezultati istraživanja : značenjske skupine i njihova gramatička obilježja 8.4. l. Oči kao dio tijela 8.4.2. Suze u očima 8.4.3. Oči kao odraz 8.4.3. 1 . lntermezzo : oči kao gledanje

1 84 185 1 85 1 86 1 88 1 88 1 90 1 90 1 93 1 94 195 195 1 96 1 96 1 97 20 1

6

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

8.4.4. Oči kao svjedočenje nekoj situaciji 8.4.S. Procjena neke situacije 8.5. Rasprava 8.5. 1 . Kulturne sličnosti i razlike 8.6. Metodološki komentar i zaključak

202 204 207 21 1 212

9. Zaključak

215

Izvori i rječnici

219

Literatura

22 1

Indeks imena

247

Indeks pojmova

253

1. Uvod

Metafora je još od naj ranijeg doba razmišljanja o jeziku, retorici i književnosti bila zanimljiva misliocima, koji su se od samih početaka pitali kako je moguće da za neku stvar ili pojavu možemo koristiti neki izraz koji se u svom temeljnom značenju kori­ sti za neki drugi. Čime je to uvjetovano i kako to da ljudi to mogu činiti ? Neke su se druge teorije pitale je li to možda značajka jezika, a ne ljudi pa je kod njih temeljno pitanje bilo koja značajka jezika omogućava metaforičnost. Brojni su teorijski, filozofski, jezični i književni pregledi metafore, koji polaze od isto tako brojnih definicija (v. npr. Black 1 962; Richards 1 97 1 ; Ricoeur 1 975; Lodge 1 977; Sacks 1 979; Ortony 1 993; Šwi�tek 1 998; Gibbs 2008). Ova se knjiga teme­ lji na teoriji konceptualne metafore koja je nastala 80-ih godina 20. stoljeća, a kao njezin se početak uzima knjiga Georga Lakoffa i Marka Johnsona Metaphors we live by ( 1 980 ) , odnosno 'Metafore prema kojima živimo'. Teorija konceptualne metafore vrlo je privlačna istraživačima jer na jednostavan način može objasniti mnoge vrste podataka vezane uz metafore. Ipak, upravo u njezinoj jednostavnosti i intuitivnosti leže i mnoge zamke vezane uz teoriju i istraživačku praksu. Osim toga, u posljed­ njih tridesetak godina štošta se promijenilo u teoriji konceptualne metafore, a jed­ no od važnih pitanja kognitivne lingvistike danas jest upravo pitanje na koji način proučavati konceptualnu metaforu (v. npr. Steen 20 1 1 ) . Najzad, unatoč razdoblju od trideset godina od objavljivanja Lakoffova i Johnsonova djela, na hrvatskome još uvijek nema knjige koja bi na jednom mjestu dala jedinstven pregled teorije kon­ ceptualne metafore. 1 S obzirom na to, ova knjiga opisuje i pokazuje gdje se i kako može koristiti konceptualna metafora (čiju definiciju ostavljamo za potpoglavlje 3.2.2.2) u objašnjavanju jezičnih pojava, ujedno upozoravajući istraživača na mogu­ će zamke. Nudimo, dakle, nove teorijske i praktične prijedloge vezane uz istraživanje To, dakako, ne znači da ne postoje članci koji se bave metaforom na različite načine. Evo kratkog izbora radova pi� anih na hrvatskom: Ž ic Fuchs 1 99 l a ; Ž ic Fuchs 1 992; Stanojević 1 999; Brdar­ Szab6 i Brdar 2003; Brozović Rončević i Ž ic Fuchs 2003; Č ulić 2003; Buljan 2005a; Stanojević i Parizoska 200 5 ; Berberović i Delibegović 2006; Milić 2008; Krišković 2009; Marinić i Ž ivić 2009; Stanojević 2009a; Š kara 20 1 1 ; Filipović 20 1 2. Dakako, osim navedenih postoje i brojni drugi, posebno neke doktorske disertacije (npr. Sušac 2007; Tonković 20 1 1 ; Schmidt 20 1 2) itd. Znanstveni skupovi Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku gotovo redovito donose barem nekoliko takvih radova.

8

KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

konceptualne metafore. Bavimo se konceptualnom metaforom prvenstveno kao tek­ stualnim fenomenom, tako da u tom području dajemo i studije i primjere. Ipak, kako bismo pokazali „realnost" konceptualne metafore, spominjemo i druge pristupe koji idu ruku pod ruku s tekstualnima - pogotovo psiholingvistički i neurolingvistički pristup. Dajemo i pregled osnovnih pojmova, koji je u skladu s naj novijim istraživa­ njima u ovome području, a svu terminologiju navodimo na hrvatskome. Preostaje nam još iznijeti kome je namijenjena ova knjiga. To ostavljamo za kraj ovog uvodnog poglavlja. Naime, da bismo mogli pobliže odgovoriti na navedeno pi­ tanje, moramo nakratko razmotriti što je konceptualna metafora, kako se manifesti­ ra i kako je možemo proučavati. To je najlakše učiniti na primjerima, koji će pokazati da je konceptualna metafora vezana uz jezik, kulturu, spoznaju i čovjeka te da je, s obzirom na to, valja proučavati imajući na umu njezinu sveobuhvatnost. U nastavku navodimo primjere koji pokazuju da su metafore dio pjesničkog i svakodnevnog je­ zika, frazeologije i leksika, dio ustaljenog znanja i naše kreativnosti u diskursu, jezika i uma, sinkronije i dijakronije, jezične i nejezične djelatnosti. 1. 1 .

Metafore: pjesničke, ali i mnogo više od toga

Kad se kaže „metafora", obično pomislimo na književnost, točnije na pjesništvo. Na primjer, u prvoj strofi poznate Cesarićeve pjesme Povratak ( Cesarić 1 990, 38): ( 1)

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. I Krhkoje znanje!) I Moždaje pao trak istine u me, I A možda su sanje.

Jezični izraz „trak istine" razmjerno ćemo spremno opisati kao metaforu jer se riječ „trak" (u značenju koje se javlja u pjesmi) obično koristi za opis sunčeva ili mjesečeva svjetla (a ne za opis apstraktnih pojmova kao što je istina), i to ponajviše u književno­ sti. To potvrđuju i jezični podaci iz Hrvatskog nacionalnog korpusa - primjeri poput „trak istine" u prenesenom su značenju razmjerno rijetki, većina se primjera odnosi na kolnički trak.2 Primjeri su mahom iz radova Gjalskog, Kamova i Kumičića, a uo­ bičajeni su izrazi „trak mjesečine" i „trak sunca". Izraz „trak istine" ne javlja se uopće. Dakle, izraz „trak istine" opisuje istinu kao trak svjetlosti, što ga čini metaforičkim. Pojavljivanje metafora i drugih stilskih figura u pjesništvu sasvim je uobičajena stvar. Nije pretjerano reći da je metaforičnost jedan od ključeva koji koristimo pri razu­ mijevanju poezije i to ne samo lokalno - na razini strofa i jezičnih izraza (kao što je „trak istine"), nego i globalno - na razini čitavih pjesama (pa je tako Cesarićev Slap pjesma o životu, a ne samo o izgledu slapa) ili većih djela (primjerice Zorani­ ćev roman Planine tumačimo kao domoljubnu alegoriju, a ne samo kao pjesnikovo 2

Svi hrvatski primjeri, ako nije navedeno drukčije, preuzeti su iz Hrvatskog nacionalnog korpusa, dostupnog na www. ffzg.hr/hnk. Kraća rasprava o korpusu nalazi se u 6. R-O glavlju (potpoglavlje 6. 1 .2).

1.

Uvod

9

putovanje da bi zaboravio ljubavne jade). Metaforičnost je jedna od važnih značajki poetske funkcije jezika. Svrstamo li metaforu samo u domenu pjesništva, zaobilazimo nekoliko važnih dijelova svakodnevnih izraza. Premda je „trak istine" pjesnička metafora koja nije uobičaj ena u svakodnevnom jeziku, to ne znači da svakodnevni jezik ne obiluje me­ taforičkim izrazima. Pogledajmo jedan primjer novinskog stila, obraćajući posebnu pozornost na izraz „zamazati oči": (2)

. željeli su mojim uhićenjem prebrisati vlastite propuste iz prošlosti, javnosti zamazati oči, štoviše, stvoriti kod iste privid vlastite odgovornosti. ..

U primjeru (2) ljudi koji su na vlasti uhitili su osobu o kojoj je riječ kako bi spriječili da javnost shvati njihove vlastite „propuste iz prošlosti". Za razliku od primjera ( 1 ), riječ je o ustaljenom izrazu : u korpusu se javlja 40 primjera različitih oblika glagola zamazati i mazati s riječju oči, a ustaljenost izraza potvrđuje i njegovo pojavljivanje u frazeološkim rječnicima (Matešić 1 982; Menac, Fink-Arsovski i Venturin 2003). Š to se tiče značenja, ustaljeni izraz (za)mazati oči nekome govori o radnji koju netko čini da bi spriječio nekoga drugog da shvati pravo stanje stvari, koje je obično nepo­ voljno. Primjećujemo da se značenje temelji na metafori - kad nekome doslovno „zamažemo oči" nečim, onemogućujemo mu da nešto vidi, a metaforičko „mazanje očiju" odnosi se na sprječavanje razumijevanja. Općenito rekavši, radi se o metafori prema kojoj vidjeti neku stvar ili radnju ujedno znači i znati, odnosno biti svjestan da se ona događa. Osim u okvirima jednog jezika, konceptualne metafore djeluju i u okviru više njih. To ukazuje na činjenicu da je sposobnost metaforizacije općeljudska, a nije ve­ zana uz govornike pojedinog jezika. Na temelju toga nadalje se može pretpostaviti da je konceptualna metafora način ustroja našeg znanja. Vratimo li se na frazem (za) mazati oči komu, nije slučajno da se u izrazu zamazuju baš oči (a ne primjerice nos ili ruke) jer očima gledamo, a upravo gledanje vežemo uz znanje. To se očituje u mno­ gim frazemima koji u sebi imaju sastavnicu oko ili njezine ekvivalente u raznim jezi­ cima. ·Primjerice, istraživanje engleskih, hrvatskih i poljskih frazema pokazalo je da ima mnogo frazema koji imaju sastavnicu oko, a odnose se na razumijevanje situacije (Stanojević, Parizoska i Stanojević 2007) . Pogledajmo nekoliko hrvatskih, engleskih i poljskih primjera. Osim što nekome možemo (za)mazati oči, možemo mu i baciti pijesak (prašinu) u oči da ne bi shvatio stvarno (nepovoljno) stanje stvari. Sukladno tomu, u poljskome također bacamo pijesak u oči (sypaćpiaskiem w oczy) ili „sapuna­ mo oči" (mydlić komus oczy), a u engleskome nekome možemo navući vunu preko očiju tako da ne vidi (pull the wool over somebody's eyes) . Želimo li nekome omogu­ ćiti da shvati pravo stanje stvari, u hrvatskome ćemo mu otvoriti oči, baš kao i u polj­ skome (otwierać k9mus oczy na cos). U engleskome će se nekome oči otvoriti uslijed

10

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

nekog događaja, koji ćemo onda zvati „otvaračem očiju" - an eye-opener. Najzad, ako gledamo samo jednim okom, onda ćemo nešto slabije vidjeti, što motivira izraze po­ put zažmiriti najedno oko u hrvatskome, przymknqć na cos oczy ( dosl. „pritvoriti oči na nešto") u poljskome i turn a blind eye (dosl. „okrenuti slijepo oko") u engleskome. Navedeni primjeri pokazuju da konceptualna metafora prema kojoj se gledanje po­ vezuje sa znanjem na neki način sudjeluje u navedenim frazeološkim jedinicama u tri različita jezika (čime ćemo se detaljnije pozabaviti u 8. poglavlju). To ukazuje na činjenicu da (barem ovi) frazemi nisu slučajne veze riječi, nego motivirane konstruk­ cije. Dakle, konceptualna metafora motivira jezične konstrukcije. Primjeri koji povezuju gledanje i svjetlost sa shvaćanjem nisu nužno frazeološki, nego mogu biti i leksičke jedinice. Nekoga prosvijetliti znači omogućiti mu da nešto shvati (baš kao što se „trak istine" u ( 1 ) odnosi na razumijevanje istine!), razjasniti znači učiniti neštojasnim odnosno providnim, pa stoga i razumljivim. Kroz prozirni materijal poput stakla može se nešto vidjeti, pa se zato iza njega ništa ne može sakriti. Na isti način se kroz prozirnu parolu mogu vidjeti (odnosno razumjeti) nečije prave namjere, kao u sljedećem primjeru: (3)

zaklanjajući se iza prozirnih parola koje ne mogu sakriti njihove prave namjere.

Uopćavanjem na temelju ovog i prethodnih primjera pokazujemo paradigmatsko djelovanje konceptualne metafore - metafora koja povezuje znanje i gledanje vjero­ jatno nije samo slučajna činjenica, nego je mnogo vjerojatnije da je riječ o metafori koja je djelomice odgovorna za ustroj leksičkog znanja. Metafora nije samo ukras u pjesničkom jeziku, nego način svakodnevnog izražavanja. Osim što se koristimo postojećim metaforama - poput onih navedenih u primje­ rima (2 ) i (3) - metafore i sami konstruiramo u svakodnevnom diskursu. No to nisu nužno pjesničke metafore, koje služe kao ukras, nego one predstavljaju način izraža­ vanja kojim u komunikaciji želimo objasniti nešto složeno i apstraktno. Tako se neka istraživanja bave zajedničkim konstruiranjem značenja u diskursu - primjerice činje­ nicom da se ljudi u razgovoru služe različitim metaforičkim izričajima koje zajed­ nički nadograđuju, mijenjaju, i sl. (npr. Cameron 2003; Semino, Heywood i Short 2004; Cameron i Deignan 2006; Cameron et al. 2009; Kimmel 20 1 0) . Pogledajmo jedan metaforički primjer iz korpusa engleskog govornog jezika koji sadrži diskurs iz visokoškolskih ustanova.3 U razgovoru čiji dio ovdje navodimo (v. Okvir 1 - 1 ) pet studenata razgovara o objektivizmu, pokušavajući odgovoriti na neka pitanja koja im je zadao nastavnik. U dijelu razgovora koji nas zanima javlja se samo troje govornika, od kojih dvoje (označenih kao S l i 54) ozbiljnije doprinose raspravi. U podcrtanim 3

Korpus MICASE (Michigan Corpus of Academic Spoken English) dostupan je internetski na adresi: http ://micase.elicorpora.info/.

1.

SI:

Uvod

••• okay fundarnental, inescapable and irreducible .„ '. .. u redu fundamentalno, neizbježno i nesvodljivo ...'

2

the definition of fundarnental was,

3

that upon which everything else in a given context depends.

4

so, when I think of that I think I think o-

5

of a of just a a tree okay in rny rnind. ( .„ )

6

now, inescapable, to me says that ali knowledge, depends on it.

7

so this to me lowers, basically it's saying

8

it's that it is the root of ali branches of everything it is at the root. 'to znači da je to korijen svih grana, svega što ide iz korijena'

9

you know because uh fundarnental is saying that, 'jer ono fundamentalno to je kao da kažeš'

10

it's the root within a certain context.

11

now inescapability is saying it is the root,

12

in ali contexts, of knowledge.

13

I don't know I thought that.

'definicija fundarnentalnoga bila je' 'ono o čemu sve ostalo u danom kontekstu ovisi.'

' znači, kad pomislim na to, pomislim na, pomislim na' 'na, na stablo, stablo mi je na urnu(.. . )'

'a neizbježno, to mi znači da sve znanje ovisi o tome.' 'dakle, to kao da mi snizi, to zapravo znači'

'da je to korijen u nekom kontekstu.' 'a neizbježno znači da je korijen; 'u svim kontekstima, korijen znanja.'

14

[S3:

15

SI:

'ne znam, to ja mislim.' okay] 'u redu' and then 'a onda'

( ) ••.

16

and then uh I then when I thought about irreducible was that,

17

there is no, basically rny tree thing will fali dow-

18

okay rny tree analogy would totally fali down here

'a onda kad sam razmišljao o nesvodljivorn i tome' 'nerna, zapravo moja teorija stabla pada' 'moja analogija sa stablom tu sasvim pada'

because I'rn saying that, there's nothing that cornes before it

19

'jer zapravo, ako ne postoji ništa što dođe prije toga' there's no knowledge that, it depends on.

20

'nema znanja o kojem to ovisi.' so. I was in a sense it'd be !ike a tree without roots.

21

'onda ja, to bi onda bilo kao drvo bez korijenja.'

but, I

22

'ali ja

don't know,(instead of) ne znam,(umjesto)'

23

S4:

or without ground.

24

SI:

what,

25

[S4:

26

SI:

'ili bez zemlje: 'što;

is thac what you rnean? ] 'na to si mislio?' without, yeah(exactly. )

'bez, da (točno na to):

Okvir 1 - 1 . Namjerna metafora: drveće bez korijenja (http:/ I quod.lib.umich.edu/ cgi/c/corpus/corpus ?c=micase ;cc=micase ;q 1 =tree%20okay;view=transcript; id=S­ GR999MX 1 1 5 ; pristup 2. listopada 20 1 1 .)

11

12

KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

dijelovima vidi se način na koji oni zajedno konstruiraju i razgrađuju jednu metafo­ ru, koja se odnosi na opis pojmafundamentalnoga. Rasprava počinje od toga da se fundamentalno definira kao nešto što je neizbježno i što se ne može svesti na nešto jednostavnije (redak 1 ) . Zatim govornik S l predlaže metaforu stabla (redak 5) koje je „korijen svih grana" (redak 8) te navedenu metaforu opisuje u kontekstu znanja - ako je neko znanje neizbježno ono je korijen znanja u svim kontekstima (reci 1 1 i 1 2) . Ipak, zatim shvaća da ta analogija nije uspješna za drugi aspekt opisa onoga što je fundamentalno - a to je činjenica da se ne može svesti na nešto drugo (reci 1 6-20). Ako se nešto ne može svesti na nešto drugo, onda bi to, u smislu metafore stabla, bilo stablo bez korijenja (redak 2 1 ) ili, kao što domeće govornik S4, bez zemlje (u koje je zasađeno ; redak 23), s čim se slaže govornik Sl (redak 26) . Riječ je o namjernoj metafori koju govornici konstruiraju da bi pokušali promije­ niti sugovornikov pogled na ono o čemu se govori (Steen 2008, 222) . Iz navedenog se primjera također vidi i zajedničko konstruiranje i razgradnja metafore - govornik S l predlaže metaforu, u jednom ga času podržava govornik S3 (redak 1 4) , a zatim je razgrađuje zajedno s govornikom S4. Iz ovoga se primjera vidi da se metaforom u svakodnevnom jeziku možemo služiti i razmjerno kreativno - ne samo koristeći se već gotovim konstrukcijama i leksičkim izrazima, nego i kombinirajući ih u nove elemente za potrebe, primjerice, objašnjavanja. Također, vidljiva je i procesualnost metafore - metafora nije gotov proizvod za kojim ćemo posegnuti kad nam je po­ treban, nego je ona proces. Š toviše, u našem primjeru metaforu u prostoru diskursa zajednički konstruiraju (odnosno razgrađuju) dva govornika. Dakle, metafora je i intersubjektivna. Metafore se konstruiraju među ljudima kao kulturnim jedinkama. Stoga je lako pretpostaviti da će se među različitim kulturama i različitim jezicima javljati slično­ sti i razlike. Riječ je o kulturnoj varijaciji koja se javlja na svim (simboličkim) razina­ ma jezika (od leksičke i frazeološke razine nadalje). Vratimo li se na hrvatske, polj­ ske i engleske frazeološke primjere, možemo vidjeti sličnosti i razlike među njima. Pogledajmo opet primjere zažmiriti najedno oko, przymkn:i:ć na cos oczy ( dosl. „pri­ tvoriti oči na nešto") i turn a blind eye (dosl. „okrenuti slijepo oko"). Svi ti primjeri iskaz su iste metafore, prema kojoj nešto ne želimo vidjeti (odnosno znati) . To se na jezičnoj razini opisuje na različite načine: kao žmirenje na jedno oko (u hrvatsko­ me), žmirenje na oba oka (u poljskome), odnosno okretanje slijepog oka. Razlike su zamjetne no prvenstveno se svode na jezičnu realizaciju iste metafore. Veće se razlike među jezicima i kulturama mogu javiti u načinima na koji se različite metafore vežu u opsežnije kulturne modele (koji nisu nužno samo metaforički) na temelju kojih shvaćamo svijet (i živimo svoje živote) . Tako u hrvatskome srce shvaćamo kao sjedi­ šte ljubavi prema neko!lle , dobrohotnosti, hrabrosti i sl. Zato za zaljubljenost crtamo srce, kažemo da netko ima veliko srce ako je darežljiv i dobar prema drugima ili da

1.

Uvod

13

j e srčan ako je hrabar. S druge strane, u zulu jeziku srce je sjedište ljutnje, (ne)strplji­ vosti i (ne)tolerancije (Taylor i Mbense 1 998, 1 95). Takve razlike proizlaze iz razli­ čitih kulturnih modela - naši sustavi vjerovanja o emocijama različiti su od sustava vjerovanja drugih naroda, što može dovesti i do različitih metafora ili metaforičkih jezičnih izraza. Sve nam to ukazuje da je metafora istodobno jezična pojava kao i pojava veza­ na uz naš um. Zato neka istraživanja traže potvrde za konceptualne veze na temelju psiholingvističkih istraživanja (npr. Gibbs et al. 1 997; Giora i Fein 1 999; Gentner, Imai i Boroditsky 2002; Gentner i Bowdle 200 1 ; Hsiao i Su 20 1 0). U tim se istra­ živanjima neki potencijalno metaforički jezični izričaji na temelju psiholingvistič­ kih metoda (npr. zadataka asocijacija, dovršavanja jezičnih izričaja, praćenja kretanja očiju, brzine reakcije na jezične i nejezične podražaje itd.) povezuju s modelima kon­ ceptualnog funkcioniranja. Možda bismo mogli olako ustvrditi da je veza između jezika i uma samorazumljiva - jezik se ionako u različitim lingvističkim tradicijama smatra dijelom uma. To je lako prihvatiti, no ostaje pitanje kako se metafora realizi­ ra u umu. Je li i u umu, kao i u jeziku, riječ o povezivanju dviju domena, koje se za­ jedno aktiviraju kad se susretnemo s nekim metaforičkim izrazom? Ili je možda ono što u jeziku nazivamo metaforom rezultat nekih drugih, temeljnijih procesa u umu (primjerice načela relevantnosti (Vega Moreno 2007) ili kategorizacije ( Glucksberg 200 1 )) pa se jezična metafora u umu ne mora realizirati kao istodobna aktivacija dvi­ ju domena ? U petom poglavlju prikazat ćemo istraživanja koja pokazuju da je kon­ ceptualna metafora rezultat analoških procesa te da u nekim slučajevima jezične me­ tafore znače istodobnu aktivaciju dviju domena, dok u drugima to ne znače (v. npr. Steen (2008), što potvrđuju i neka psiholingvistička istraživanja (npr. Gong i Ahrens 2007)). Javljaju se i brojna neurolingvistička istraživanja, kod kojih se mjeri moždana aktivnost pri procesiranju potencijalno metaforičkih izričaja. Kod takvih se istraži­ vanja pretpostavlja da su neki izričaji metaforički te se u istraživanjima mjeri možda­ na aktivnost prilikom realizacije takvih izričaja. Ta istraživanja uglavnom potvrđuju različitost konvencionalnih i nekonvencionalnih metafora (obrađuju se na različite načine, možda i u različitim dijelovima mozga; npr. Mashal, Faust i Hendler 2005; Arzouan, Goldstein i Faust 2007a; Arzouan, Goldstein i Faust 2007b ; Mashal et al. 2007; Lai, Curran i Menn 2009; Diaz, Barrett i Hogstrom 20 1 1), što je u skladu s postojanjem dviju domena i konceptualnih preslikavanja (npr. Ahrens et al. 2007; Lai, Curran i Menn 2009). Ako je metafora dio našeg uma, onda je njezino djelovanje nužno i dijakronijsko, a ne samo sinkronijsko. Naime, jezične promjene rezultat su procesa koji su uglav­ nom vezani uz čovjeka kao biće koje živi u nekom kulturnom i društvenom okruže­ nju. Dakle, ako postoji potreba za nekim novim izrazom (zbog novog otkrića, novog načina pogleda na svijet i sl.) lakše nam je (na nama smislen način)p roširiti značenje

14

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

nekog postojećeg izraza nego smisliti sasvim nov izraz. Vratimo se na primjer znanja i gledanja: postoji li onda neki dijakronijski proces koji bi se temeljio na toj metaforič­ koj vezi ? Odgovor je pozitivan. Za hrvatski je dijakronijskim metodama utvrđeno da leksemjasan i izrazi s osnovnomjasn- kroz povijest mijenjaju značenja od vidljivosti i prozirnosti prema razumijevanju i shvaćanju (Raffaelli i Kerovec 2008, 1 54- 1 65 ) . U 1 5. i 1 6. stoljeću Marulić i Zoranić govore o „jasnoj zori", tj. opisuju svjetlost koja se javlja u zoru. Kad danas kažemo da je nešto „jasno", uglavnom mislimo na činjenicu da to možemo razumjeti, što potvrđuju i korpusni podaci (Raffaelli i Kerovec 2008, 1 59), iz čega se vidi dijakronijska promjena od značenja vezanih uz svjetlost prema značenjima vezanim uz znanje. Uz to, dijakronijske veze između gledanja/svjetlosti i znanja/ razumijevanja dokazane su u svim indoeuropskim jezicima ( Sweetser 1 990 ) . 4 Čini se da nam je lakše proširivati značenje postojećih izraza na smislen način po­ moću metafore, nego stvarati nove i nove morfološki i značenjski nepovezane izra­ ze. Dijakronijsko istraživanje konceptualnih metafora ima smisla, pogotovo ako je sveobuhvatno, jer može ukazati na varijaciju i stabilnost koncepata i metafora kroz vrijeme (Stanojević 2009a) . Konceptualna metafora tako organizira i dijakronijski aspekt našeg jezika. Ako je metafora tako sveobuhvatno prisutna u jeziku, za pretpostaviti je da se može uočiti i van jezika, u različitim nejezičnim primjerima (za neke primjere v. pot­ poglavlje 5.4) . Vratimo li se na prethodne primjere koji povezuju gledanje i znanje, odnosno svjetlost i ideje, možemo ih uočiti u svakodnevnom životu. Tako će ne­ čija zamisao u crtanom filmu ili stripu obično biti prikazana upaljenom žaruljom. Žarulja označava svjetlo, a svjetlo omogućuje da se nešto bolje vidi/razumije. To lo­ gički proizlazi iz prethodnih primjera : nešto bolje vidimo (tj. razumijemo) ako ima više svjetla, a upaljena žarulja - svijetli, što onda metaforički označava bolje shva­ ćanje. (Ipak, valja zamijetiti da taj nejezični primjer ima svoj odraz i u jeziku, pa tako možemo reći upalila mu se lampica u smislu 'sinula mu je ideja' (Hrvatski je­ zični portal, lampica)). Takvi nejezični i jezični metaforički uzorci čine metaforičke modele znanja - tj. metafora može strukturirati ne samo naše znanje o jeziku, nego i naše znanje o svijetu.5 Za sada ćemo samo reći da se to vidi u različitim aspekti­ ma našeg svakodnevnog laičkog znanja, primjerice znanju o tome kako funkcionira 4

Navedeni je proces toliko dubok da u mnogim slučajevima govornici nisu svjesni navedenih veza, jer nadilazi granice njihova jezika. Dok je moguće zamisliti da će nakon časa promišljanja pronica­ vi govornici hrvatskoga povezati glagol prozreti s riječima prozirnost i prozor, a eventualno i s izra­ zima poput zoran (kao u zoran primjer) i nazirati, teško je da će bez specijalističkoga znanja moći povezati strani izraz ilustracija sa svjetlošću (što je njegova etimologija iz latinskoga). Navedena dijakronijska promjena zbog udaljenosti od hrvatskoga više nije dostupna suvremenom govorniku jezika.

5

Znanje o jeziku i znanje o svijetu vrlo su važni pojmovi u kognitivnoj lingvistici, jer se odnose na vezu jezičnog i konceptualnog. Za raspravu o njima v. Žic Fuchs 1 99 1 .

1.

Uvod

15

naše tijelo, znanju o osjećajima, našem laičkom shvaćanju jezika i mnogome drugo­ me. Podrobne primjere i raspravu o metafori kao načinu ustroja našeg znanja ostavit ćemo za kasnije. 1.2.

Ciljevi knjige

Što je, dakle, konceptualna metafora ? Riječ je o vezi između dvije domene znanja koja se očituje na različitim jezičnim i nejezičnim razinama - u svakodnevnom jezi­ ku, u pjesništvu, u frazemima, u diskursu, kroz povijesni razvoj jezika. Konceptualna metafora, čini se, može biti odgovorna i za ustroj naše spoznaje. Budući da je riječ o tako raznovrsnoj pojavi, postavlja se pitanje kako joj valja prići i kako je valja is­ traživati ? Upravo se tim pitanjem bavi ova knjiga. Njezini su ciljevi stoga trovrsni: dati naše viđenje sveobuhvatnog modela konceptualne metafore, navesti i oprimjeri­ ti metode tekstualnog istraživanja konceptualne metafore te raspravljati o ulozi kon­ ceptualne metafore među drugim kognitivnim sposobnostima. Š to se tiče prvog cilja, konceptualnoj metafori prilazimo kao jednom od kogni­ tivnih procesa koji se zrcale u jeziku. Jeziku također pristupamo kao spoznajnoj po­ javi - leksik i gramatiku smatramo motiviranim konstrukcijama simboličke naravi. Dakle, jezik smatramo neodvojivo vezanim uz naš um. Temeljna je značajka jezika da je on vezan uz nas kao ljude pa se u njemu odražava naša spoznajnost, naša tjelesnost, naša društvenost. Baš je takva i konceptualna metafora - ona je tjelesna, neurološka, spoznajna, jezična (konstrukcijska), komunikacijska, kulturološka. Prva četiri po­ glavlja (Kognitivna lingvistika : čovjek, um, tijelo, društvo i jezik; Kognitivne spo­ sobnosti i metafora; Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici; Konceptualna metafora u dijakroniji, umu, diskursu i izvan jezika) daju obrise takvog modela. Ruku pod ruku s takvim modelom ide rasprava i prikaz važnijih tekstualnih me­ toda istraživanja konceptualne metafore. Misao vodilja nam je da, bez obzira na to koju metodu koristili, moramo uvijek imati na umu njezine prednosti i nedostatke, razmišljajući stalno o tome kako se rezultati primjene upravo te metode uklapaju u druge moguće rezultate istraživanja konceptualne metafore drugim metodama i s drugih polazišta. Stoga nudimo model istraživanja konceptualne metafore koji se temelji na kognitivnogramatičkom pristupu - taj model pokušava riješiti neke od problema koji se javljaju kod nekritične analize utemeljene samo na intuiciji. Takav je pristup potreban budući da mnogi radovi danas konceptualnu metaforu uzimaju zdravo za gotovo - kao jednostavan i intuitivan način povezivanja dviju domena, bez velike filozofije ili kriterija pomoću kojih se to čini. Ne treba ni govoriti da to ovu teoriju čini vrlo popularnom jer je ona lako dostupna svima. Ipak, to je ujedno i zaslužno za lošu reputaciju kognitivne semantike i teorije konceptualne metafore, jer se čini da je riječ o teoriji kod koje se sve svodi na metaforu (sve se može povezati sa svim) . Osim toga, s obzirom na to da· se čini da je konceptualna metafora danas

2. Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

Temeljno pitanje na koje mora odgovoriti svaka lingvistička teorija vrlo je jednostav­ no : kako funkcionira jezik. Premda je pitanje jednostavno, odgovori na njega vrlo su različiti i često dosta složeni. Tome uostalom svjedoče i brojna, često i oprečna razmišljanja o jeziku. Na primjer, strukturalisti bi možda rekli da jezik funkcionira kao jedna velika struktura u kojoj je sve povezano. Promjena jednog dijela strukture može imati sveobuhvatne posljedice za ostale dijelove strukture. Tu čovjek kao po­ jedinac ne igra ključnu ulogu: de Saussureov je jezik društvena (a ne pojedinčeva) činjenica. Pojedinačni dio jezične djelatnosti - govor - nesustavan je i strukturaliste ne zanima. Nasuprot tomu, generativci jezik smatraju dijelom našeg uma, odnosno psihološkom činjenicom. Jezična sposobnost individualna je i ovisi o mehanizmu za usvajanje jezika6 koji ima svako dijete, a jezik se prvenstveno manifestira kroz razli­ čite strukturne činjenice. U tom su smislu generativne teorije prve prave kognitivne teorije, nastale kao reakcija na raniji biheviorizam. S obzirom na navedeni (dakako, uvelike pojednostavljen) opis strukturalizma i generativizma, jasno je da će navedene dvije teorije pokušati opisati sasvim različi­ te stvari: dok će strukturalisti govoriti o jedinicama s obzirom na njihov suodnos s drugim jedinicama, generativci će govoriti o načinu realizacije pojedine strukture u ljudskom umu. Unatoč pojednostavljenju, oprimjereno načelo ugrubo vrijedi za sva znanstvena promišljanja: zbog svojih aksioma pojedine teorije u žarište stavljaju neke činjenice, a neke druge skrivaju nam od pogleda. U ovom ćemo poglavlju govoriti o polazištima s kojih kreće kognitivna lingvi­ stika. Njezina je prednost to što nam dopušta da u (razmjerno) jedinstven okvir uključimo različite aspekte ljudske djelatnosti. Dakle, upravo je čovjek temelj ko­ gnitivne lingvistike - čovjekovo mišljenje i (među)djelovanje u kulturi i svijetu te­ melj su razumijevanja i opisivanja jezika u kognitivnoj lingvistici. Temeljna pitanja kojima ćemo se baviti vezana su uz odnos značenja, jezika i svijeta.7 Pokazat ćemo 6 7

Hrvatski termin „mehanizam za usvajanje jezika" za engleski „language acquisition device" preu­ zeli srno od Marte Medved Krajnović (Medved Krajnović 2009, 1 00). Za pregled postavki kognitivne lingvistike dostupni su brojni radovi na engleskome. Č itatelju predlažemo nekoliko novijih pregleda koji uključuju sve ili većinu glavnih aspekata kognitivne lingvistike : Croft i Cruse (2004) ; Evans i Green (2006) ; Ungerer i Schrnid (2006). Enciklopedij­ ski prikaz pojedinih tema dostupan je u Geeraerts i Cuyckens (2007) . Na hrvatskome nedostaje

20

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

da kognitivna lingvistika jezik smješta u vrlo širok sustav čovjeka, njegove spoznaje i tjelesnosti, njegove društvenosti, jezične djelatnosti i kulture. U kognitivnoj su lin­ gvistici mjera jezika čovjek, um i interakcija s drugim ljudima. Jezik se promatra kroz njegovu upotrebu u svakodnevnim kontekstima, a svaka jezična struktura gleda se u interakciji s drugim jezičnim strukturama. U tom smislu kognitivna lingvistika uzi­ ma ono najbolje od ranijih teorija: usmjerenost na čovjeka u društvenom kontekstu, usmjerenost na ljudski um i usmjerenost na suodnose jezičnih struktura. Poglavlje započinjemo kratkim opisom teorije značenja na koje je kognitivna lin­ gvistika bila reakcijom - a to su teorije u kojima se odnos jezika i svijeta gleda kroz prizmu logike. Zatim opisujemo kognitivnolingvističku teoriju u kojoj se jezik pro­ matra kao dio čovjeka kao bića koje je u stalnom suodnosu sa svojim tijelom, umom i (društvenom i prirodnom) okolinom. Na kraju opisujemo dva aksioma vezana uz to kako se istražuje sam jezik: kroz uporabu u pojedinim konstrukcijama, u kojoj svaki dio konstrukcije utječe na njezino značenje. 2. 1.

Logičke teorije značenja u usporedbi s kognitivnom lingvistikom

Pokušajmo zdravo razumski zaključiti na koji način funkcioniramo kao ljudi. Jasno je da kao jedinke živimo u nekom svijetu. Ono što znamo o tom svijetu dostupno nam je pomoću osjetila, a ono što vidimo, čujemo ili osjetimo opisujemo jezikom. Na taj način dolazimo do jezičnog opisa svijeta. Ako od svijeta možemo tako lako doći do jezika, onda i od jezika valjda možemo lako doći do opisa svijeta. Dakle, kad kažemo neku rečenicu, riječi u toj rečenici na neki su način povezane sa stvarima na koje se odnose, a značenje rečenice zbroj je tih stvari i nekih gramatičkih kategorija koje se u rečenici nužno moraju pojaviti. Ipak, ako se malo dublje zamislimo, u ovom shvaćanju ima jedan problem, a to je da se odnos jezika i svijeta zapravo temelji na našim osjetilima. Naime, naša su osje­ tila varljiva - oko je tromo (upravo zbog tromosti oka možemo uživati u crtanim filmovima), osjet topline je relativan (kad uđemo u topao stan iz hladnog prostora čini nam se da je jako vruće) i spor (ako iz vrlo hladne vode ruku stavimo u toplu, to­ plinu nećemo odmah osjetiti), a uho „pamti" buku (pa nam neugodno zuji u ušima još dugo nakon izlaska s bučnog koncerta). Dakle, osjetila su nam nepouzdana pa je zato teško doći do „točnog" opisa svijeta u kojem se nalazimo. Mi ćemo možda reći da je nešto vruće, ali će nam možda biti vruće jer smo došli iz hladne prostorije - dok će se nekom drugom ta ista temperatura možda učiniti hladnom. Možemo ići i dalje - ako dvoje ljudi mogu imati toliko različite predodžbe nekih tako temeljnih stvari kao što je vruće i hladno, do koje će se mjere tek razlikovati u opisu nekih stvari koje udžbenički pregled, a djelomični pregledi dostupni su u npr. Ž ic Fuchs ( 1 99 l b) ; Tabakowska (2005); Geld (2006a) ; Ž ic Fuchs (2009); Tudman Vuković (2010).

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

21

su mnogo kompliciranije ili apstraktnije ? I kako ćemo se onda doista razumjeti, kako uspijevamo nadići ta ograničenja naših osjetila ? Logičke teorije, kao što im i ime kaže, navedena i razna druga ograničenja nadi­ laze na temelju logike. Činjenica varljivosti naših osjetila nije važna, jer znamo da postoji samo jedan točan opis onoga što se događa u svijetu. Bez obzira kažu li nam naša osjetila da je voda topla ili hladna, ostaje nam objektivna činjenica da je tempe­ ratura vode 20°C. To je objektivna činjenica koju možemo izraziti najobjektivnijim mogućim jezikom - jezikom logike - a naš ga razum može razumjeti, jer je sazdan na logičkim načelima. Ta na čemu bi se drugome naš razum i mogao temeljiti, nego na logici ? Upravo jezik logike povezuje stvarnost i naš um, a to znači da se i jezik mora temeljiti na logičkim načelima. Pogledajmo jedan primjer: (4)

Rajčicuje bacila osoba koja se skrivala iza stabla.

Semantička teorija zapitat će se kako su jezični izričaji povezani s odgovarajućim značenjem : kako znamo da rečenica (4) znači baš to što znači. U klasičnim seman­ tičkim teorijama (za opis v. Lyons 1 977; Lyons 1 995) jezični izričaji poput rečenice (4) shvaćaju se kao logički sudovi koji izražavaju isti sadržaj kao i rečenice. Znače­ nje izričaja ( 4) jest logički sud, koji se sastoji, ugrubo rekavši, od predikata baciti i skrivati se, entiteta rajčica, osoba i stablo, oznaka za različite prostorne i vremenske konfiguracije (npr. oznake mjesta izražene prepozicijom iza i vremenske oznake označene participima bacila i skrivala), od različitih vrsta kvantifikacije (npr. ozna­ ke jednine ili množine) , modalnosti (npr. indikativa) itd. U ovoj je vrsti semantike logika ključna jer se pretpostavlja da nam je izravno dostupna : pretpostavlja se da je ljudski um sazdan na logičkim načelima. Kada rečenicu (4) „prevedemo" u logičke operatore (koji vrijede u određenoj situaciji), njezino je značenje svima razumljivo i objektivno. Tako se izbjegava mogućnost ljudske pogreške (na primjer da rajčica ustvari nije rajčica nego jabuka ili da je stablo zapravo stup za koji nam se taj tren učinilo da je stablo). Logička teorija jezika ima brojne prednosti - univerzalna je, opisuje sve jezike, vrijedi za sve ljude (u svim kulturama) , dobro opisuje na koji se način razumijemo.8 Ipak, logika iz koje proizlaze sve prednosti ovakvih semantičkih teorija ujedno je i njihov najveći nedostatak, zbog niza razloga. Zar je baš logika najprirodnije objaš­ njenje odnosa jezika, svijeta i uma ? Zašto to objašnjenje ne bi bilo utemeljeno na nečem „prizemnijem", na našem tijelu, našim osjetilima ? Zar je baš logika najeko­ nomičnija ? Na pitanje prirodnosti osvrnut ćemo se u sljedećem odlomku, dok ćemo 8

Brojni su primjeri teorija utemeljenih na logici; primjerice Montagueova gramatika (Montague 2002), kvantifikacijska teorija (Koseska-Toszewa 1 99 1 ) te različite vrste gramatika nastalih (ba­ rem dijelom) kao rezultat generativnih teorija (npr. različite vrste kategorijske gramatike poput apstraktne kategorijske gramatike (v. http :/ /www. loria.frI equipes/calligramme/acg/) .

22

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

se sada pozabaviti ekonomičnošću na jezičnom primjeru nastanka novih značenja višeznačnih riječi. Kao što možemo lako utvrditi pogledamo li u bilo koji rječnik, pojedina riječ može imati niz značenja. Tako se riječ glava odnosi na dio čovjeka ili životinje, knjige i motora automobila, a riječ lisac na životinju, ali i lukava čovjeka. Naš nam jezični osjećaj kaže da se u oba slučaja radi o višeznačnosti, što znači da su navede­ na značenja povezana. Budući da je naš um sazdan na logici, onda se i objašnjenje povezanosti višeznačnica mora temeljiti na logičkom odnosu između dvaju ili više značenja riječi. To znači da je svako značenje višeznačne riječi moguće pretvoriti u bilo koje drugo pomoću neke logičke formule. Međutim, polisemija je vrlo nezgra­ pna za tako sazdanu teoriju, jer bi (zbog elegancije i ekonomičnosti teorije) valjalo pretpostaviti da postoji ograničen broj formula koje vrijede za sve odnose izme­ đu višeznačnica. Osim toga, nova značenja višeznačnih riječi trebala bi se temeljiti samo na „objektivnim" čimbenicima, a ne na nekim faktorima koji se temelje na ljudskome načinu zamišljanja stvari. Pogledajmo što bi to značilo u slučaju riječi glava i lisac. Budući da je riječ glava višeznačna, odnos njezina temeljnog značenja morao bi biti u matematičkom odnosu sa svakim novim značenjem, a idealno bi bilo da se taj odnos ponavlja u većem broju višeznačnica. Promotrimo značenje izraza glava motora. Glava motora nalazi se iznad cilindara i na gornjem je dijelu motora, pa je prema tome slična glavi čovjeka, a i zaslužna je za temeljne funkcije motora (jer se u njoj odvija izgaranje, što je temelj rada motora). Uz neka ograničenja možemo za­ misliti matematički odnos između glave i glave motora koji bi bio sličan, primjerice, odnosu noge i noge od stola i drugih sličnih izraza. Na taj način dobili bismo odnos koji se može izraziti matematičkom formulom, a temeljio bi se na sličnoj funkciji elementa i njegovu sličnom smještaju. Čak bismo mogli pretpostaviti da se svaka riječ može proširiti na isti način da bi se dobilo novo značenje. Ipak, odnos funkci­ onalnosti i sličnosti smještaja zapravo je ograničen i ne vrijedi u svim slučajevima. Zato možemo govoriti o srcu automobila (za njegov motor) ili o mozgu automobi­ la za elektronički čip koji regulira rad motora, ali ćemo teško naći izraze kod kojih se bubrezi ili jetra koriste kao dio bilo kojeg stroja, pa tako i automobila.9 Stoga bi matematička formula koja bi se koristila u ovim slučajevima bila ograničena samo na neke riječi, što bi u matematičkoj teoriji valjalo unijeti kao nepredvidljivu in­ formaciju uz leksički unos za pojedinu jedinicu. Na taj se način gubi elegancija i

9

Valja naglasiti da je riječ o specijalističkim nazivima koji se ne javljaju u nacionalnom korpusu hrvatskoga zato što on ne sadrži stručni jezik. Ipak, primjeri poput glava motora, srce automobila i mozak automobila često se javljaju u specijaliziranim automobilističkim časopisima, a i internetska pretraga pokazuje da se koriste.

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

23

ekonomičnost teorije10 jer bismo za svaku leksičku jedinicu zasebno morali imati oznaku je li je moguće metaforizirati ili nije i na koji način (pa bi tako unos glava imao oznaku mogućnostfunkcionalne metaforizacije, dok unos jetra ne bi imao ta­ kvu oznaku). Tako smo izgubili na ćupriji što smo dobili na mostu : s jedne strane imamo elegantno sveobuhvatno pravilo metaforizacije kod višeznačnih izraza koje teoriju čini ekonomičnijom, a s druge ga strane moramo ograničiti nepredvidljivim informacijama koje dokidaju upravo navedenu ekonomičnost. Kod primjera riječi lisac javlja se problem konotativnog i denotativnog znače­ nja.U Dok se denotativno značenje riječi lisac odnosi na životinju, njezino metafo­ ričko proširenje odnosi se na lukavu osobu (usp. Hrvatski jezični portal, natuknica lisac). Pogledajmo jednu ilustraciju: (S)

Pisac zato mora biti na neki način lisac, jer mu se nameće stanoviti broj ograničenja.

U ovom se primjeru ističe da pisac mora biti lukav (jer mora biti u stanju odgovoriti na određena ograničenja). Za razliku od prethodnih primjera, proširenje se temelji na nekim općeprihvaćenim konotacijama riječi lisac u našoj kulturi, a ne na njezinu denotativnom značenju. Lisci su kod nas lukavi i prepredeni, ali nema ničega objek­ tivnoga zbog čega bi to morala biti tako - neki južnoamerički Indijanci smatraju da lisci olakšavaju djeci da odrastu (Wallen 2006, 45-54). Dakle, riječ je o metafori koja se temelji na „mitologiji" (kako to naziva Searle 1 993, 1 05), odnosno značajkama koje u nekoj kulturi pripisujemo liscima. Problem za logičku teoriju odmah je vidljiv: ako smatramo da je značenje denotacija, kako to da neke konotativne značajke mogu biti temelj metaforizacije ? To nisu značajke koje su „objektivne" i koje se nalaze u vanjskom svijetu, pa ih je nemoguće definirati logičkim parametrima. Isključivanje čovjeka koji tumači jezik znači nemogućnost rješenja problema denotativnog i kono­ tativnog značenja, jer je u okvirima teorija istinitosnih vrijednosti teško matematički izraziti kako neko „sekundarno", tj. konotativno značenje može u određenoj situaciji preuzeti „primarnu" ulogu. Zato se uz semantičku teoriju mora uvesti i pragmati­ ka, koja uspostavlja razliku između objektivnog značenja riječi i njezina namjerava­ nog značenja te ih povezuje pomoću načela (v. npr. Searle 1 969; Searle 1 975; Searle 1993). Metafora postaje dijelom pragmatičke teorije koja se onda ne mora temeljiti na logičkim načelima. 10 Moguć izlaz iz ove situacije jest pretpostavljanje homonimije umjesto polisemije. Premda bi takvo objašnjenje zadovoljilo formalne zahtjeve teorije, ono ne odgovara činjenicama (npr. dijakronij­ skom razvoju i stavovima izvornih govornika). 11

Denotacija se odnosi na prvo, osnovno, objektivno značenje riječi, a konotacija na ono što asoci­ ramo uz pojedinu riječ. Primjerice, denotacija riječi majka je npr. „ona koja je rodila u odnosu na one koje je rodila" (Hrvatski jezični portal, natuknica majka) , a njezina konotacija (ono što s time asociramo) npr. ljubav.

16

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

postala moda, brojni lingvisti često navode različite konceptualne metafore bez oz­ biljnijih tekstualnih (ili drugih) dokaza i bez jasnih kriterija. Metodološkim se pi­ tanjima bavimo teorijski u šestom poglavlju naslovljenom Metode istraživanje kon­ ceptualne metafore te u sedmom i osmom poglavlju u kojima se pokazuje primjena navedenih načela na dva primjera istraživanja - na jednom, koje se bavi ljubavlju u srednjovjekovnom engleskom (Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo : istraživanje ciljne domene) i drugom, koje se bavi konceptualizacijom očiju u suvremenom hrvatskom, engleskom i poljskom (Metafora u očima promatrača) . Najzad, treći se cilj provlači kroz cijelu knjigu. Naime, iz primjera koje smo na­ veli na početku čini se da bi konceptualna metafora trebala biti jedan od temeljnih ustrojbenih mehanizama našeg uma. To je također i „tradicionalni" pristup u ko­ gnitivnoj semantici - konceptualna je metafora model koji je zaslužan za ustroj na­ šeg znanja, posebice onoga vezanog uz osjećaje (npr. Kovecses 1 986; Lakoff l 987a ; Kovecses 2000). Ipak, novija istraživanja o konceptualnoj metonimiji pokazuju da su konceptualne metafore u temelju metonimijske (o čemu ćemo govoriti u 4. po­ glavlju), a isto potvrđuju i tekstualna istraživanja (v. i 8. poglavlje). Naše znanje može biti ustrojeno na temelju metafore, ali ne na najvišoj mogućoj razini (npr. na razini teksta ili čitavog kulturnog modela; v. 3.3. 1 ) . Dakle, premda je konceptualna meta­ fora zasigurno važan mehanizam koji je vidljiv u različitim aspektima našeg života i jezika, njezina uloga je više lokalna nego globalna. Sve navedene ciljeve ilustrirat ćemo brojnim jezičnim primjerima i primjerima istraživanja, a čitatelju ćemo pokušati približiti stranu (uglavnom englesku i slaven­ sku) literaturu. Knjiga je namijenjena stručnoj javnosti te studentima diplomskih i poslijediplomskih studija, ali ne pretpostavlja poznavanje kognitivnolingvističkog teorijskog i pojmovnog aparata, već samo poznavanje temelja lingvistike. Zato njezi­ ni teorijski dijelovi mogu poslužiti kao udžbenički tekstovi (premda njezina temelj ­ na namjena nije pedagoška) , a metodološki dijelovi kao poticaj istraživačima o tome kako istraživati konceptualnu metaforu. Najzad valja reći da je knjiga nastala kao nastavak raznih istraživanja hrvatskoga, engleskoga i poljskoga koja sam obavio sam ili s kolegama, a integrirani model i cje­ lovita metoda istraživanja metafore prvi su put predstavljeni u doktorskoj disertaciji koju sam obranio na Sveučilištu u Zadru 2009. godine (Stanojević 2009b) . Premda se neke teorijske zamisli temelje na mojem doktorskom radu, tekst koji je pred vama napisan je za ovu knjigu te nije prenošen iz doktorata, a opremljen je i novim primje­ rima (koji su uglavnom uzeti iz korpusa i s interneta) . Dijelovi istraživanja iz 7. po­ glavlja temelje se materijalu koji je istraživao u dokforatu (ali su nanovo obrađeni), a dijelovi iz 8. poglavlja metodološki se oslanjaju na jedno istraživanje koje sam proveo s kolegama (Stanojević, Parizoska i Banović 2009), ali je istraživani materijal sasvim nov i nanovo obrađen. Detalji su navedeni u odgovarajućim poglavljima.

1.

Uvod

17

Htio bih još zahvaliti onima koji su mi pomogli pri izradi ove knjige. Zahvaljujem urednici Renati Geld - za njezine znanstvene poticaje da poboljšam rukopis, kao i za prijateljstvo, podršku, duge razgovore o jeziku i svemu ostalome. Zahvaljujem re­ cenzentima, Nini Tuđman Vuković i Mariju Brdaru, na strpljenju, savjetima i ko­ mentarima. Hvala Idi Raffaelli i Aniti Peti Stantić koje su prve čitale treće poglavlje i ukazale mi na dijelove koje je valjalo pojasniti. Anita je i lektorirala rukopis, pri­ tom propitujući neke moje tvrdnje, a taj je dijalog uvijek bio sjajan. Veliko hvala i izdavaču, Damiru Agičiću i njegovom malom, ali moćnom timu koji se potrudio da ova knjiga bude čim bolja. Najzad, najveće hvala mojoj obitelji: roditeljima, bratu Mareku i mojoj supruzi Jeleni, koji su me poticali na rad, podržavali i trpjeli bez ob­ zira na sve. Preostaje mi jedino da vam na kraju uvodnog poglavlja poželim ugodne trenutke uz ovu knjigu, uz nadu da će vam njezino čitanje biti zabavno, ali i da će vas, možda, potaknuti na nova promišljanja jezika. Nova promišijanja su i mali „štikleci" kojima se ukazuje na neki problem, empirijske provjere nekih zdravorazumskih pretpostav­ ki, primjenu postojećeg znanja na nov materijal, baš kao i na mijenjanje postojećih teorija, odnosno stvaranje novih. Ako vas ova knjiga potakne na štogod od toga, njezina će svrha biti ispunjena, a naše poznavanje i shvaćanje jezika bolje i bogatije.

24

KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Na pitanje kako se ljudi razumiju i kako funkcionira jezik, zdravorazumski bismo mogli reći da opažamo neki vanjski svijet i opisujemo ga jezikom. Ipak, problem je kako objasniti da se ljudi razumiju, unatoč tomu što naša osjetila - pomoću kojih dobivamo znanje o vanjskom svijetu - nisu sasvim pouzdana. Neke logičke teorije je­ zika odgovaraju isključivanjem čovjeka iz jezika da bi objasnile kako se, unatoč ogra­ ničenjima svojih osjetila, razumijemo . .Logika je tako posrednik između čovjekova znanja i svijeta i osigurava stabilnost znanja. 12 Ipak, kao što smo pokazali, u takvoj se teoriji javljaju brojni problemi. Okrenimo se sada kognitivnolingvističkoj teoriji, koja na navedeno pitanje daje nešto drukčiji odgovor. 2.2.

Kako se razumijemo : kognitivnolingvistički pogled

Dok je u ranijim teorijama ulogu „filtera" koji je osiguravao stabilnost znanja igrala logika, u kognitivnoj lingvistici stabilnost (i varijaciju) osiguravaju čovjek i njegova okolina - naš um, naše tijelo i svijet koji nas okružuje. Zašto bismo razlike između ljudskih shvaćanja različitih situacija, razlike koje proizlaze iz naših osjetila, razuma i okoline uzimali kao nešto što je loše i nepoželjno ? Zašto bismo pretpostavili da su svi isti ? Osim toga, zašto bi se naš um temeljio na logičkim načelima, a ne na spoznajnim načelima koja su ionako otkrili psiholozi - npr. načinima na koje djeluju naša osjeti­ la, naša pažnja, naše pamćenje i kategorizacija znanja? Zašto bi jezik bio izdvojen od ostalih spoznajnih sposobnosti, a ne njihov dio ? Kognitivna je lingvistika konceptualna teorija koja se temelji na filozofiji isku­ stvenog realizma (Lakoff 1987a, xv; Lakoff i Johnson 1 999). Da, kažu kognitivci, postoji neki objektivan vanjski svijet, postoji naš um i postoji jezik. O vanjskom je svijetu moguće imati i neko stabilno znanje. 13 Međutim, stabilnost znanja nije objek­ tivan proizvod logičkih formula, nego proces koji ovisi o kulturi, pojedinom komu­ nikacijskom činu i čovjekovim spoznajnim sposobnostima (koje su ograničene nje­ govim tijelom). Zato položaj iza stabla u ( 4) nije objektivno određen i ne vrijedi „za svagda" nego ovisi o tome gdje se nalazi govornik. Ipak, valja imati na umu da 12

Ovdje se ne možemo podrobnije baviti filozofskim temeljima pogleda koji smo opisali pa čitate­ lja upućujemo na opsežnu filozofsku literaturu koja opisuje odnos jezika i svijeta. Najpoznatija kognitivnolingvistička knjiga iz tog područja svakako je Philosophy in the Flesh Georga Lakoffa i MarkaJohnsona (Lakoff i Johnson 1 999), a miljokaz je svakako i knjiga Ihe Embodied Mind (Va­ rela, Thompson i Rosch 1 9 9 1 ) U tim će knjigama čitatelj naći i spomen drugih filozofskih teme­ lja kognitivne lingvistike : Mauricea Merleau-Pontyja, Thomasa Kuhna, Karla Poppera, Ludwiga Wittgensteina i drugih. .

13

U kognitivnoj s e lingvistici vidi postmodernistički pomak o d jednog auroritativnog povlaštenog znanja prema različitim znanjima različitih ljudi. Ipak, kognitivni lingvisti nisu radikalni postmo­ dernisti jer vjeruju u mogućnost komunikacije, a i u „znanstvenost" lingvistike. Stoga smatraju da postoje čimbenici koji pridonose stabilnosti znanja (što omogućava komunikaciju), pa tako i stabilnosti znanja o jeziku (što legitimira kognitivnu lingvistiku kao teoriju).

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

25

govornikov objektivan smještaj u odnosu na pojedinu scenu uopće ne mora imati presudan utjecaj na konceptualizaciju. Tako govornik može preuzeti nečiju točku gledišta, što se zorno vidi iz parova glagola kao što su doći/ otići: ( 6) (7)

..

.

. nitija odlazim k njima.

. ali moram doći k njimajer sam tamo kupio auto... .

U primjerima (6 ) i (7) opisano je govornikovo kretanje prema nekim osobama. Obje rečenice vrve deiktičkim izrazima: ličnim zamjenicama i ličnim glagolskim oblicima. Ipak, shematična situacija je ista: govornik se kreće prema nekim osobama, što je shematično prikazano na slici (Slika 1 - 1 ) : · ··· · . . · · . ·· · · · · ·

.

·--' .

- --------------------_/// \\

.. ··

··

..

. „

..

... „ . .

..

..

..

·· ·

··

Slika 1- 1 Opis primjera (6) i (7)

Unatoč tomu što je situacija ista, u primjeru ( 6) govornik se koristi glagolom "odlazi­ ti" koji znači udaljavanje od referentne točke, a u (7) je to označeno glagolom „doći" koji znači približavanje referentnoj točci. Drugim riječima, premda je konfiguracija ostala ista, promijenila se referentna točka: u rečenici ( 6) referentna je točka govor­ nikov položaj (označen manjim crnim krugom), a u (7) referentna je točka mjesto gdje se nalaze „oni" (označena većim crtkanim krugom). Razlika u smjeru kretanja opisanog glagolom (odlaziti u ( 6) i doći u (7)) pokazuje da je istu objektivnu situaciju govornik jezično konstruirao na različite načine - dakle govornikovo shvaćanje neke objektivne konfiguracije (a ne govornikov objektivni smještaj) ključno je za jezični izraz. Ako odnos prema svijetu shvatimo na taj način, onda ni jezik više ne moramo shvaćati kao „vanjski" sustav koji se mora prevoditi na neke logičke simbole, nego ga možemo shvatiti kao sposobnost ljudskog uma koja je u uskoj vezi s drugim spoznaj­ nim sposobnostima, a ne njegov zaseban dio. Vratimo se na primjere višeznačnosti (.glava motora i pisac kao lisac). Pretpostavimo li da polisemija nastaje na temelju čo­ vjekova shvaćanja putem metafore i metonimije kao naših sposobnosti, spoznajnih

26

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

višeznačnost nema potrebe svoditi na logička načela koja moraju biti algoritamska. Objašnjenja o značenju izraza glava motora, mozak, srce automobila i lisac tako po­ staju podjednaka - temelje se na metafori i metonimiji kao ljudskim sposobnostima koje su dostupne za sve različite riječi u različitim situacijama. Metafore ovise o na­ šem znanju, npr. uobičajenom znanju o funkciji glave, mozga, srca te našem uobiča­ jenom shvaćanju lisca. O nekim stvarima znamo više nego o nekim drugim stvarima, zbog različitih razloga. Zato ćemo neke dijelove tijela lakše metaforizirati od drugih - npr. srce i glavu, a ne jetra i bubrege. Naše je znanje enciklopedijsko, pa zato nema podjele između denotacije i konotacije - riječ znači sve ono što o njoj znamo, pa su razlike između metafora utemeljenih na denotaciji (kao glava motora) i konotaciji (kao lisac), koje su nužne u logičkoj teoriji, u kognitivnoj lingvistici nepotrebne. 14 Premda je naše znanje vrlo široko, ono je ujedno i ograničeno onime što je kon­ vencionalno i kontekstom situacije. Konvencionalnost se odnosi na zajedničko zna­ nje u određenom kulturnom krugu - primjerice, u europskom i sjevernoameričkom kulturnom krugu lisci i lisice su pametni, lukavi i zli (Wallen 2006, 45-53), dok u južnoameričkim indijanskim mitovima nose pozitivne konotacije, jer je riječ o mit­ skim stvorenjima koja olakšavaju prijelaz od djetinjstva prema odraslosti (Wallen 2006, 54). Kontekst situacije dodatno ograničava znanja koja su nam potrebna u određenoj situaciji, pa nam tako znanja o kosi koja raste na glavi neće biti potrebna kod glave motora, niti će nam kod primjera (5) biti potrebna znanja o uobičajenoj liščevoj boji krzna. U nekim slučajevima možemo koristiti i nekonvencionalne izra­ ze kao metafore, poput traka istine iz Cesarićeve pjesme, a kontekst situacije pomaže nam u njezinu tumačenju. Najzad, na naše tumačenje jezičnih izraza (osim situacije i konvencionalnog zna­ nja) utječe i način na koji je ustrojeno naše tijelo. Primjeri glava motora, srce i mozak automobila pokazuju da često koristimo svoje tijelo da bismo govorili o drugim as­ pektima svoga iskustva. Postoje i drugi sustavniji dokazi za vezu tijela s našim poi­ manjem svijeta, kao što su cijele skupine riječi (prijedlozi, brojevi) nastale na teme­ lju izraza za dijelove tijela. Tako se za prijedlog u u većini afričkih jezika koristi riječ koja je nastala od riječi trbuh (Heine 1 997, 42-43 ). Do nastajanja nekih gramatičkih struktura putem gramatikalizacije često dolazi baš na temelju nekih dijelova tijela (za razne primjere v. Heine i Kuteva 2002). Slične smo sustavne primjere važnosti tijela vidjeli u vezama znanja i gledanja u uvodu, a o drugim sustavnim vezama tijela i uma govorit ćemo i u potpoglavlju 2.3. l . U ovom smo odjeljku pokazali razliku između logički utemeljenih teorija zna­ čenja i kognitivne lingvistike. U teorijama značenja koje se temelje na logici, sin­ tagmatske strukture (npr. pojedine rečenice) i paradigmatski odnosi između riječi 14 O tome svjedoče i neki podaci vezani uz važnost polisemije u svakodnevnom jeziku : primjerice, Gibbs ( 1 994, 1 57) tvrdi da je 97 od 1 00 najčešćih engleskih riječi višeznačna.

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

27

(npr. polisemija) opisuju se pomoću logičkih odnosa. Problem je što su takva objaš­ njenja razmjerno neprirodna i neekonomična, primjerice kod opisa višeznačnica. Ona također pretpostavljaju postojanje jezika simbola koji je nužan da bi se postigla stabilnost znanja. Kod kognitivne se lingvistike opis značenja temelji na našim spo­ znajnim sposobnostima koje omogućuju postizanje stabilnosti znanja jer su uteme­ ljene i ograničene našim tijelima i našim iskustvom. 2.3.

Ograničenja u procesu konstruiranja značenja: stabilnost i varijacija

Isti se objektivan prizor može predočavati na različite načine, što ovisi o govornikovu smještaju u prostoru i vremenu, njegovim namjerama, sugovorniku, znanju jezika i sl. (usp. primjere s doći i otići). Međutim, unatoč različitostima, kognitivni lingvisti smatraju da je moguće postići stabilnost znanja u konkretnim situacijama, što je po­ sljedica istog ili vrlo sličnog ustroja ljudskih tijela, neuroloških i psiholoških procesa, razmjernih sličnosti u nekim iskustvima i nekih sličnosti u prirodnoj i kulturnoj oko­ lini u kojoj živimo. Svaki od navedenih elemenata u nekoj mjeri doprinosi stabilnosti i varijaciji znanja. Primjerice, naša tijela i neuralni procesi uvelike su slični, pa tako nećemo očekivati velika odstupanja u tome koji raspon frekvencija čuju različiti ljudi (a to je raspon od oko 20 do oko 20000 Hz). Eventualne individualne razlike (netko čuje neku visoku frekvenciju, a netko ne) nemaju bitne posljedice za konceptualni sustav (pa niti jezik), što znači da sličnosti na fizičkoj i neuralnoj razini doprinose stabilnosti. S druge strane, okolina u kojoj se nalazimo i s kojom smo u stalnoj inte­ rakciji može biti slična, ali i uvelike različita. Ljudi žive od sušnih pustinjskih pod­ ručja Afrike do tundre u Rusiji, tako da i banalnosti poput činjenice da neke životinje ne žive u nekim područjima mogu uvjetovati različitost znanja. Takva će različitost uzrokovati kulturnu varijaciju. Valja imati na umu da odnosi stabilnosti i varijacije nisu linearni, niti su tako jed­ nostavni kao što smo pokušali pokazati u prethodnom odlomku. Čovjekov odnos s vanjskim svijetom ne temelji se samo na percepciji toga svijeta ili na usvajanju ka­ tegorija koje su objektivno zadane, nego uključuje i interakciju s vanjskim svijetom, promjenu tog svijeta i interaktivnu konstrukciju kategorija. Č ovjekova interakcija s okolinom odvija se prema nekom postojećem iskustvu, ali ujedno i stvara novo iskustvo. Čovjek uči o svijetu, a ujedno ga i mijenja, što dovodi do novih predodž­ bi. Takav odnos Varela, Thompson i Rosch ( 1 99 1 , 1 S 1 ) nazivaju strukturnim spaja­ njem (engl. structural coupling), koje se ne javlja samo na razini pojedinca ili zajed­ nice, nego i na razini cijele vrste. Primjerice, naša percepcija boja ovisi o našem tijelu i neuronskom sklopovlju (jer nam naše tijelo omogućuje trikromatsku percepciju), što je faktor koji ograničava čitav ljudski rod i omogućava stabilnost. To znači da

28

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

svi imamo isti temelj za izgradnju koncepta boje. Ipak, različiti jezici imaju različit broj riječi za označavanje boja, što može uvjetovati različitu kategorizaciju svijeta. Tako govornici engleskoga, u kojem se razlikuju riječi za plavu i zelenu (kao i u hr­ vatskome) naglašavaju navedenu razliku čak i kad ona nije perceptivno najistaknuti­ ja. S druge strane, učinak naglašavanja razlike između plave i zelene ne javlja se kod govornika tarahumarskog jezika iz sjevernog Meksika, gdje postoji jedna riječ koja opisuje plavu i zelenu (Kay i Kempton 1 984). 15 U tom slučaju našu kategorizaciju svijeta jednim dijelom određuju naš jezik i kultura, što omogućuje varijaciju (jedan poznati primjer takvog razmišljanja je i Slobin ( 1 987) ) Različiti faktori stabilnosti i varijacije u stalnom su odnosu, određujući i stvarajući percepciju svijeta. Zbog svega navedenoga jasno je da su spoznaja i jezik međusobno isprepleteni. Na taj način dolazimo do zaključka da svi elementi o kojima ćemo govoriti u ovom poglavlju mogu biti uzrokom stabilnosti, kao i varijacije. U nastavku ćemo se pozabaviti temeljnim skupinama elemenata koji uvjetuju stabilnost i varijaciju, a to su elementi vezani uz naše tijelo i percepciju (što nazivamo utjelovljenjem) i elemen­ ti ustroja našeg znanja na višim razinama (koncepti i kultura) . Svi navedeni elemen­ ti zajedno dovode do ukotvljene spoznaje (engl. grounded cognition; v. potpoglavlje 2.3.3). .

2.3. 1 . Utjelovljenje

Na temelju različitih neuropsiholoških dokaza kognitivni znanstvenici tvrde da ti­ jelo igra ključnu ulogu u percepciji. Pobornici iskustvenog realizma pozivaju se na rezultate tih neuropsiholoških i drugih istraživanja te u svojem tumačenju navode da ograničenja i mogućnosti percepcije uvjetuju naše shvaćanje stvarnosti. Skup svih ograničenja i tendencija koji povezuje percepciju i konceptualizaciju zove se utjelov­ ljenje, a očituje se na različitim razinama - od razine pojedinih neurona do kulturne razine (za pregled v. Rohrer 2007; Ziemke, Zlatev i Frank 2007; Gibbs i de Macedo 20 1 0). Mi ćemo se ovdje ukratko osvrnuti na razinu percepcije i našeg nesvjesnog znanja. Već smo rekli da tijelo ima vrlo predvidljiv utjecaj na način na koji shvaćamo svi­ jet - sve ono što je izvan dosega naše osjetilne percepcije (Dretske 1 995, 33 1 ) jedno­ stavno ne možemo osjetiti. Naše je tijelo zbog fizičkih ograničenja u stanju opaziti samo određen broj i raspon vizualnih, taktilnih, auditivnih, olfaktornih i gustator­ nih podražaja. Spomenuli smo da se slušni podražaji koje smo u stanju percipirati nalaze između frekvencija od oko 20 Hz do oko 20000 Hz. Sve što nije smještena unutar ovih dviju frekvencija naš slušni živac neće registrirati i nikakav podražaj neće 1S

Ovdje, naravno, zalazimo i u područje relativizma i univerzalizma te različitih inačica onoga što se obično naziva Sapir-Whorfovom hipotezom. Time se nećemo detaljno baviti, a za preglede upućujemo na Gumperz i Levinson ( 1 996), Foley ( 1 997), Stanojević (2002) i Stanojević (2003).

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo ijezik

29

stići na obradu (pa zato, primjerice, ne čujemo ultrazvučne pseće zviždaljke koje su iznad naše gornje granice percepcije). Osim tog utjecaja tijela na naše shvaćanje svijeta, važno je naglasiti i to da naše tijelo utječe na tumačenje podražaja koji se nalaze unutar granica naših osjetila. Na toj je razini ključna interakcija opažanja i shvaćanja, duboko usađena u naše tijelo. Naše shvaćanje ili zamišljanje nekog predmeta izravno je vezano uz percepciju tog predmeta i načine na koji ga koristimo. Primjerice, neka istraživanja pokazuju da se prilikom zamišljanja neke stvari aktivira isti dio mozga kao i prilikom vizualne per­ cepcije (Kosslyn et al. 1 995 ). Druga istraživanja govore o zrcalnim neuronima koji se aktiviraju kad činimo neku radnju ali i kad istu radnju percipiramo ili zamišljamo (za pregled nekih istraživanja v. npr. Gibbs 2005, 229-234). Drugim riječima, zamišlja­ nje je u neurološkom smislu slično percepciji, a budući da je percepcija utjelovljena, možemo reći da je i zamišljanje utjelovljena. Do sada smo spominjali i druge dokaze na višim razinama koji svjedoče o povezanosti jezika i tijela - vezu gledanja i razumi­ jevanja u prethodnom poglavlju i vezu prijedloga s izrazima za dijelove tijela u ovom poglavlju. Na temelju tih i brojnih sličnih dokaza kognitivni su lingvisti došli do pre­ dodžbenih shema - analognih obrazaca koji su temelj našeg shvaćanja i tumačenja svijeta (o kojima ćemo govoriti u sljedećem poglavlju; v. 3.2.4. 1 ). Da zaključimo : naše tijelo utječe na način na koji ljudi primaju vanjski svijet te sa­ mim time i na ustroj čovjekova znanja o svijetu. Utjelovljenje ne samo da omeđuje op­ seg unosa, nego, zajedno s iskustvom, sudjeluje u oblikovanju konceptualne strukture. 2.3.2. Kultura, društvo i ustroj znanja

Ljudi žive u određenoj prirodnoj i kulturnoj okolini koja je u odnosu strukturnog spajanja s našim umnim procesima. Doprinos kulture različitim shvaćanjima svije­ ta poznat nam je svima, jer se susrećemo s ljudima koji potječu iz drugih kulturnih sredina. Kad u Hrvatskoj pozovemo goste na roštilj, uobičajeno je da domaćini pri­ preme sve što će se jesti i piti, dok je u Norveškoj uobičajeno da svaka osoba done­ se ono što sama planira pojesti i popiti. Razlika je, naravno, kulturna i proizlazi iz lokalnih običaja. Takve vrste kulturnih razlika mogu imati utjecaja na jezik i naše razumijevanje svijeta. Da se zadržimo na kulinarskim primjerima - u nekim dijelovi­ ma Hrvatske postoji jelo pod imenom štrukle koje je sasvim nepoznato u drugim ze­ mljama, primjerice u Poljskoj. To povlači zaključak da u poljskome nema ni izraza za štrukle, već ih Poljaku moramo približiti opisno, kao „jelo od valjanog tijesta, punje­ na svježim kravljim sirom" 1 6• Nezgrapan opis štrukli ilustrira kako kulturne razlike 16 Opis je uzet s internetske stranice o Hrvatskoj za Poljake i na poljskom glasi: „Sztrukle czyli da­ nie z walkowanego ciasta, wypelnionego swieiyrn krowirn serern„� (http ://hrvatska.ovh.org/ Ar­ tykulyI art.php ?id = I 6&poddzial=kulinaria&dzial =kultura&poddzial kulinaria¶metr=O; pristup 6. siječnja 2008. =

30

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

imaju i jezične posljedice. U gornjim smo se primjerima usredotočili na različitosti, odnosno na kulturnu varijaciju, ali valja imati na umu da varijacija među kulturama često pretpostavlja stabilnost u okvirima iste kulture. Tako su znanja vezana uz rošti­ lje slična u cijeloj Hrvatskoj, a znanja vezana uz štrukle više-manje slična (a svakako sličnija unutar Hrvatske u usporedbi sa znanjima o njima u Poljskoj ). U nastavku ćemo propitati ulogu kulture kao čimbenika stabilnosti i varijacije - prvo ćemo go­ voriti o tome što smatramo kulturom, a zatim ćemo o stabilnosti i varijaciji govoriti na razini predodžbenih shema i simboličkih jedinica ustroja znanja. Kultura nije samo ono što smatramo specifičnim za neki kulturni krug, nego sve ono što nas okružuje. Riječ je kognitivnoj definiciji kulture u kojem kulturom sma­ tramo sve što je različito od čovjekovog biološkog naslijeđa ( Goodenough 1 964, 36). Ta široka definicija povlači kako je svaki naš čin nužno uronjen u kulturu, ali i to da široko shvaćenu kulturu možemo proizvoljno ograničavati ili povećavati prema po­ trebama. U primjerima Hrvatske i Norveške, odnosno Hrvatske i Poljske, kao isti kulturni krug uzeli smo jednu zemlju, ali isti kulturni krug može biti mnogo veći ili manji. Isti je kulturni krug relativan pojam koji ovisi o tome što promatramo i koliko detaljno. Primjerice, simbol križa u nekim situacijama imat će vrlo slično značenje u kršćanskom kulturnom krugu bez obzira na zemlju ili jezik, pa bi prema tome svi kršćani mogli biti dijelom istog, razmjerno velikog kulturnog kruga. S druge stra­ ne, možemo se ograničiti i na mnogo manje od jedne zemlje pa govoriti o različitim uskršnjim običajima u različitim dijelovima Hrvatske koji tako postaju manji kultur­ ni krugovi. Na taj način možemo se ograničiti i na razinu nekih manjih društvenih skupina, sve do individualne razine. Naše široko shvaćanje kulture znači da kultura može imati utjecaja i na stvaranje vrlo shematičnih i općenitih obrazaca koje ćemo nazvati predodžbenim shemama.17 I doista, u istraživanju Chrisa Sinhe i Kristine de L6pez (2000) pokazalo se da pre­ dodžbena shema SPREMNIKA ne nastaje na temelju iskustva vezanog uz tijelo, nego na temelju kulturnog iskustva vezanog uz uobičajeni način korištenja stvari u poje­ dinoj kulturi. Sinha i L6pez istraživali su način na koji će mala djeca (djeca koja tek usvajaju danski i zapoteški jezik San Marcos Tlapazola (Meksiko)) imitirati radnju koju je učinio ispitivač. Zadatak im je bio staviti mali predmet u spremnik ili ispod spremnika (okrenutog naopako) . Kod malih Danaca spremnik je bio šalica, a rezul­ tati su bili vrlo zanimljivi - djeca bi u velikom broju slučajeva predmet stavili u šali­ cu i onda kad bi ispitivač stavio predmet ispod šalice. Kod skupine djece iz Meksika spremnik je bio košara (koja se uobičajeno koristi u njihovu svakodnevnom životu), a rezultati su pokazali da djeca mnogo „točnije" ponavljaju zadanu radnju - pred­ met stave u košaru ili ispod košare, ovisno o tome što je učinio ispitivač. Razlog je 17 Predodžbene su sheme shematični utjelovljeni obrasci pomoću kojih shvaćamo svijet. Njihov podrobniji opis dajemo u sljedećem poglavlju (v. 3.2.4. 1 ) .

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

31

tome kultura - šalice s e u Danskoj (kao i u Hrvatskoj) obično koriste uspravno, pa su zato djeca preferirala uspravan položaj, dok se kod zapoteških Indijanaca košare koriste podj ednako u obj e orijentacije, pa se zato taj efekt nije javio. 18 Dakle, unatoč utjelovljenju kao jednom od ograničavajućih čimbenika, unutar iste kulture različiti kulturni elementi (primjerice, uobičajene stvari iz okoline i njihovo korištenje) tako­ đer imaju važnu ulogu kao jedno od ograničenja, pa zato djeca iz Danske i Meksika imaju ponešto različitu predodžbenu shemu SPREMNIKA. Premda je naša sposob­ nost shematizacije u predodžbene sheme svima zajednička i premda su predodžbene sheme slične u mnogim kulturama, ipak nisu univerzalne u smislu da su potpuno identične. Na taj način kultura - naše okružje - sustavno utječe na naše znanje, a sa­ mim time i na jezik. Spoznajne sposobnosti i kultura nalaze se u međusobnom odno­ su strukturnog spajanja u kojem kultura utječe na spoznajne sposobnosti i spoznajne sposobnosti utječu na kulturu. Stabilnost i varijacija sustavno se postiže i na simboličkoj razini. Jednostavno re­ čeno : ljudi se sustavno ponašaju na određen način, a razlozi tomu su kulturne pri­ rode. Primjeri koji nam prvi padaju na pamet obično su vezani uz neke specifičnosti naših krajeva - odlazak u berbu grožđa na sjeveru Hrvatske događaj je koji je i da­ nas popraćen nekim uobičajenim ponašanjima od kojih se rijetko odstupa. Beračima je uobičaj eno ponuditi doručak i ručak, u berbu se obično zovu susjedi i prijate­ lji, povlaštenu ulogu u berbi imaju oni koji se bave mljevenjem i prešanjem grož­ đa, itd. Neki običaji (činjenice da žene obično kuhaju za berače) zasnivaju se na tra­ dicionalnim podjelama uloga između muškaraca i žena koje su još uvelike prisutne u Hrvatskoj . Cijeli je događaj berbe kulturni model poznat onima koji se nalaze u kulturnom krugu u kojem je rasprostranjen. Konvencionalna znanja o berbi u tom kulturnom krugu uključuju, npr. red radnji u berbi, uloge berača i uobičajene alatke (npr. škare, bačvu, prešu za grožđe), a to sve čini temelj razmjerne stabilnosti. S druge strane, promjena kulturnog kruga donosi i promjene u važnim ili manje važnim dije­ lovima kulturnog modela - pa se tako u Dalmaciji hrana koja se poslužuje i jezik koji se koristi razlikuju od onih u sjevernoj Hrvatskoj, ali uloge muškaraca i žena ostaju razmjerno slične. Na taj način kulturni model berbe može biti i uzrokom varijacije. Najzad, i naša jezična interakcija s drugima na različite načine utječe na ustroj našeg znanja, kao i na naš jezik. Ljudi su jedinke koje žive u društvenom kontekstu, a društvo u kojem živimo - ljudi s kojima se družimo - na nas imaju silan utjecaj. Najlakše se možda sjetiti tinejdžera gdje različite vrste vršnjačkih pritisaka mogu do­ prinijeti (više ili manje poželjnim) promjenama ponašanja, kao i promjenama jezi­ ka kojim se tinejdžeri služe. Tako, primjerice, govornici škotskog engleskog u novije 18 Valja dodati da je i j ezik bio j edna od varijabli. Dakako, istraživanje je mnogo složenije od onoga što smo mogli ukrarko prikazati ovdje, pa zato zainteresiranoga čitatelja upućujemo na samu stu­ diju (Sinha i de L6pez 2000).

32

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

vrijeme glas /8/ ponekad izgovaraju kao /f/. Rezultati nekih istraživanja (Clark i Trousdale 20 1 O) pokazuju da navedenu varijaciju najbolje objašnjavaju društveni ra­ zlozi. Naime, ako govornici žele da ih drugi smatraju „mlađima" reći će /f/, a ako žele ispasti ozbiljniji i stariji reći će /8/. To je samo jedan od primjera načina na koji različiti načini konstruiranja našeg identiteta u odnosima s drugima mogu utjecati na naš jezik i naše znanje (v. npr. i Kristiansen et al. 2006; Kristiansen i Dirven 2008; Geeraerts, Kristiansen i Peirsman 20 1 0). Suživot s drugim ljudima uvelike utječe i na to kako zamišljamo neke koncepte. Primjerice ono što smatramo pravednim i nepravednim vezano je uz to kako funkcioniramo u društvenom okruženju - sami koncepti pravednog i nepravednog zapravo nemaju značenje izvan tog konteksta (za neke primjere v. M. Johnson 1 987). Najzad, i svaki pojedini komunikacijski čin nuž­ no je uronjen u društveni kontekst - komunikacija postoji samo ako imamo s kime komunicirati. Tako temeljna činjenica otkriva se kao važna i za gramatiku - neke gramatičke konstrukcije u biti ovise o odnosu među ljudima, odnosno o intersubjek­ tivnosti (za primjere v. Verhagen 2005). Unatoč uronjenosti svakog čina korištenja spoznajnih sposobnosti u kulturu, čini se da nam naša sposobnost shematizacije dopušta razlikovanje između kultu­ rom određenih i kulturno specifičnih konceptualizacija. Na temelju takvog pogleda na kulturu i onoga što s m'o ranije rekli o ustroju znanja, zacrtava se sljedeći odnos. Svijet konceptualiziramo na temelju nekih univerzalnih kognitivnih sposobnosti.19 Sasvim shematična (predodžbeno-shematična) konceptualizacija stvari i relacija iz svijeta nema mnogo kulturno-specifičnih elemenata. Međutim, svaki detaljniji po­ gled (npr. na osnovnim razinama kategorizacije) rađa mogućnost detaljnijih kul­ turnih elemenata znanja (usp. npr. Boers 2003). Njihova veća detaljnost može pri­ donijeti njihovoj većoj kulturnoj specifičnosti, pa tako postati potencijalan (ali ne i nužan) element kulturne varijacije. Drugim riječima, široki pogled na kulturu ne znači da odustajemo od kulturnog elementa kao specifičnog i razlikovnog elementa pojedine konceptualizacije. Jednostavno mijenjamo perspektivu : kulturu smatramo širokim elementom koji se u nekoj mjeri javlja na svim razinama detaljnosti (ali u manjoj mjeri u shematičnijem pogledu) . Prednost takvog pogleda jest da kultura u njemu nije samo element koji omogućuje varijaciju (na temelju specifičnih razlika među kulturama), nego omogućuje i ukotvljenje kulturnih shvaćanja u više kultura (pa čak i u svim kulturama) na temelju zajedničkih elemenata koji su izvan čovjekova biološkog naslijeđa.

19 Također, svijet koji konceptualiziramo djelomice je odraz kulturnog djelovanja ranijih pokoljenja (Deignan 2003).

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo ijezik

33

2.3.3. Zaključak

Takav široki pogled (u kojem su kultura, ljudsko djelovanje, jezik i tijelo elementi koji utječu na stabilnost i varijaciju) Barsalou (2008) vrlo prikladno naziva ukot­ vljenom spoznajom (engl. grounded cognition). Teorije ukotvljene spoznaje, vratimo li se na početak priče, odbacuju pretpostavku da nam je logička teorija (ili bilo koja druga teorija utemeljena na simbolima koji nisu vezani uz modalitete našeg mišlje­ nja i djelovanja - percepciju, osj ećaje, kretanje) potrebna za modeliranje znanja o svijetu i jeziku (Barsalou 2008, 6 1 8). Za to postoje brojni dokazi (za njihov pregled v. navedeni Barsalouov rad) - a mi smo u prethodnim potpoglavljima naveli samo neke primjere : različite točke gledišta, polisemiju, percepcijska ograničenja, jezične, društvene i kulturne sličnosti i razlike. Dakle, jezik promatramo kao dio sveukupnog kompleksa onoga što nas čini ljudima - kao dio našeg uma i tijela, ukotvljenog u kul­ turu, društvo i situaciju. 2.4.

Jezik i diskurs : uporabni model i konstrukcijski aspekt jezika

Promatramo li jezik u okvirima uma, tijela, kulture, društva i situacije, onda je pri­ rodno da ga promatramo i kao dio diskursa u kojem se javlja. Na primjer, dobro znamo da se neke vrste j ezičnih struktura javljaju u nekom od funkcionalnih stilo­ va, odnosno diskursnih tipova (za brojne primjere v. Kovačević i Badurina 200 1 ). Tako se pasiv više koristi u novinarskom, administrativnom i znanstvenom diskursu nego u književnoumjetničkom zbog toga što informacije o vršitelju radnje mogu biti defokusirane u tim stilovima (nije važno tko nego što, kako i kada), dok je njihova defokusiranost u književnoumjetničkom diskursu neobična (romani se pišu o ljudi­ ma, a ne o događajima; v. i Belaj 2002; Belaj 2004). Takvi podaci o razlikama medu diskursnim tipovima - različitim vrstama diskursa - jedan su od temelja na kojima je sazdana jedna novija gramatika engleskog jezika (Biber et al. 1 999). U njoj ćemo, primjerice, naći podatke koji upućuju na razlike u korištenju svih aspekata jezika u različitim vrstama diskursa (definiranih vrlo široko - od diskursnih tipova, preko re­ gionalnih i socijalnih dijalekata pa do varijacija unutar standarda i između standarda i nestandardnih varijeteta; v. Biber et al. 1 999, 1 5-27). Zbog takvih razlika jezik va­ lja proučavati kroz njegovu uporabu u pravim kontekstima, za što se svesrdno zalaže i kognitivna lingvistika. Takav način proučavanja koji je na različite načine zasnovan na pravim podacima (npr. iz korpusa, od govornika i sl.) naziva se uporabnim mode­ lom (v. Barlow i Kemmer 2000; za detaljniji opis v. i Tudman Vuković 20 1 0, 39-43 ). Kako ćemo vidjeti kasnije (v. 5.3) analiza diskursa donijelo je važne pomake i u istra­ živanju konceptualne metafore. Na kraju valja spomenuti i jednu posljedicu ovakvog pristupa koja se očituje na razini samih jezičnih struktura. U različitim vrstama kognitivne lingvistike jezik se

34

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

promatra kao suodnos različitih jedinica koje se mogu kombinirati u različite kon­ strukcije, a te se konstrukcije mogu kombinirati u druge još veće konstrukcije i tako dalje. Gramatika je, dakle, u temelju konstrukcijska (Langacker 1 987; Fillmore, Kay i O'Connor 1 98 8 ; Goldberg 1 99 5 ; Crofi: 200 1 ) .20 Jezik se ne promatra kao inventar jedinica koje se povezuju nekim pravilima, što je uobičajeno u generativnoj gramati­ ci. Konstrukcijske gramatike - a to vrijedi za sve pristupe kojima se ovdje bavimo vraćaju se temelj nim postavkama tradicionalnih gramatika u kojima se svaka jedini­ ca promatra konstrukcijski. Primjerice, imenica stablo u već navedenoj rečenici kofu ovdje ponavljamo nalazi se u genitivu : (8)

Rajčicuje bacila osoba koja se skrivala iza stabla.

Riječ je o konstrukciji u kojoj se značenje i oblik riječi stablo stapaju sa značenjem i oblikom općenite gramatičke konstrukcije GENITIVA . Na taj način nastaje nova složena jedinica stabla, koja je dio veće konstrukcije iza stabla, a tako bismo mogli ići unedogled. Kao što pokazuje primjer, konstrukcijski pristup ove vrste razmjerno je lako prihvatiti - njegova je posljedica da svaka jezična jedinica (koja je i sama zapravo neka vrsta konstrukcije) na neki način pridonosi značenju veće konstrukcije koje je dio. Ovdje je ipak važno napomenuti da navedeni doprinos nij e uvijek predvidljiv ili linearan. Konstrukcija (značenjski, ali i oblikom) nije linearni zbroj jedinica od ko­ jih se sastoji. TJ se možda najbolje vidi na primjeru frazema. Primjerice, frazem (za) mazati oči komu (koji smo spominjali u uvodu) govori o radnji koju netko čini da bi zavarao nekoga i onemogućio mu da shvati neko nepovoljno stanje stvari. Radnja koju osoba čini da bi nekome zamazala oči površna je i ne ulazi u suštinu problema (Hrvatski jezični portal, natuknica oči; Menac, Fink-Arsovski i Venturin 2003, natu­ knica zamazati oči). Značenje tog frazema objašnjavamo pomoću metafore u kojoj naše razumijevanje povezujemo s gledanjem. Ipak, činjenica da smo nekoga prevarili ili obmanuli radnjom i tako sakrili nešto nepovoljno ne proizlazi iz značenja poje­ dinih sastavnica frazema, nego tek iz čitave konstrukcije. Mogli bismo lako zamisliti da radnja „mazanja očiju" bude skrivanje nečeg povoljnog - primjerice nekog lijepog iznenađenja koje nekome spremamo - ali se frazem jednostavno ne koristi u tom kontekstu. Značenje nepovoljnosti dio je značenja cijele konstrukcije koje ne pro­ izlazi iz značenja pojedinih sastavnica. To je tek jedan od mnogobrojnih primjera u kojima čitava konstrukcija može utjecati na značenje. Konstrukcija čak može imati takav utjecaj na neku sastavnicu da ju je gotovo i nemoguće zamisliti izvan navedene 20

Različiti autori imaju ponešto različite teorije konstrukcijskih gramatika, ali mi se ovdje ne može­ mo baviti pojedinostima. Ipak, one su vrlo dobro opisane u radovima Crofi:a i njegovih suradnika (Crofi: i Cruse 2004, 257-289; Crofi: 2007). Opis i kratku usporedbu nekih temeljnih aspekata konstrukcijskih gramatika na hrvatskom daje Ž ic Fuchs (2009, 1 09- 1 1 8) .

2.

Kognitivna lingvistika: čovjek, um, tijelo, društvo i jezik

35

konstrukcije. Primjerice, sjetimo li se riječi nadohvat, gotovo je sigurno da će nam odmah pasti na pamet konstrukcija nadohvat ruke. To potvrđuju i korpusni podaci: od 95 primjera riječi nadohvat u Hrvatskom nacionalnom korpusu njih 70 javlja se u konstrukciji nadohvat ruke. Navedena konstrukcija toliko je utjecala na riječ nado­ hvat da su nam njezina ostala značenja (Hrvatski jezični portal, natuknica nadohvat) u pozadini. To ima i gramatičke posljedice : premda se prijedlog nadohvat primarno javljao s dativom (Silić i Pranjković 2005, 2 1 3) , danas je s njime mnogo češći genitiv, a jedan od razloga jest zasigurno i pritisak genitivne konstrukcije nadohvat ruke.2 1 Takav pristup jeziku u kojem je konstrukcija ključan dio određivanja značenja pro­ vlačit će se kroz cijelu knjigu, a posebice u studijama u 7. i 8. poglavlju. 2.5.

Zaključak

U ovom

smo se poglavlju bavili sveobuhvatnim pogledom - načinom na koji kogni­ tivni lingvisti smatraju da funkcionira jezik. U kognitivnoj je lingvistici jezik usa­ đen u vrlo širok sustav u čijem je središtu čovjek kao spoznajno, tjelesno i društveno biće koje se služi jezikom živeći u nekoj kulturi, među drugim ljudima. Zato jezik i njegovo značenje valja promatrati kroz prizmu svijeta, tijela i uma (što u svome preglednome radu o značenju u kognitivnoj lingvistici zorno predočava Tuđman Vuković 2009, 1 33), ali i kroz prizmu naših društvenih odnosa i interakcija s dru­ gima. Najzad, jezik se javlja kao dio nekih drugih jezičnih konstrukcija, pa ga stoga valja promatrati u pravoj upotrebi, kao dio drugih jezičnih konstrukcija. Tek takav pogled omogućuje nam da dođemo do cjelovitih odgovora o tome što jezik jest i kako funkcionira. Sve navedene razine bit će prisutne i u ovoj knjizi. Konceptualnu metaforu pro­ matrat ćemo kao dio drugih kognitivnih sposobnosti u sljedeća dva poglavlja, poka­ zujući ujedno i njezinu ukotvljenost u kulturni kontekst. U poglavlju Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan jezika naglašavamo vezu konceptual­ nih metafora s utjelovljenim umom kao i s diskursom u kojem se nalazi. Dvije stu­ dije na kraju knjige ilustracija su ne samo tih načela, nego i konstrukcijskog pristupa jeziku i njegovih posljedica za konceptualnu metaforu.

21 Tu smo, dakako, zanemarili druge faktore koji su vjerojatno prethodili tome - npr. općenitu za­ mjenu dativa genitivom u nekim kontekstima zbog toga što se u tim kontekstima ne javlja jasno značenje pogođenosti koje je svojstveno dativu (v. Stanojević i Cvikić 20 1 O; za značenja dativa i objašnjenje pogođenosti v. Stanojević i Tuđman Vuković 20 1 2) .

3. Kognitivne sposobnosti i metafora

3. 1 .

Uvod

U prethodnom smo poglavlju pokazali kako čovjek i njegova okolina mogu biti temelj stabilnosti, a ne samo varijacije. Osim toga, jezik valja promatrati unutar či­ tavog kompleksa onoga što čovjeka čini čovjekom - njegove spoznaje, tijela, druš­ tva i kulture. U ovom se poglavlju okrećemo spoznaji, odnosno kogniciji - onom aspektu čovjekova života prema kojoj je kognitivna lingvistika i nazvana. Promatrat ćemo različite čovjekove sposobnosti, kao i to kako se one odražavaju u jeziku. Kognitivnolingvistički opis jezika teži tome da bude usklađen s rezultatima istraži­ vanja ljudske spoznaje, što se u literaturi naziva postavkom kognitivnosti (v. Gibbs 1994, 1 5- 1 7; Lakoff 1 990, 4 1 -43; Lakoff 1 993, 246) - tj. mora biti usklađen s re­ zultatima istraživanja ljudske spoznaje. Zato kognitivna lingvistika daje prednost značenju, a semantika postaje čimbenik koji ujedinjava i motivira sve razine jezika. Pogledajmo što to znači na jednom primjeru. (9)

Limuzina . . . [jeJ čekala ispred banke. . .

( 1 0)

. . .gradani su . . . navikli parkirati iza banke...

Rečenice ( 9 ) i ( 1 0) odražavaju naše shvaćanje zgrade banke kao građevine koja ima jasno određen prednji i stražnji dio. Riječ je o našem shvaćanju zgrada uopće - onaj dio zgrade koji je okrenut prema ulici i gdje se nalaze vrata kroz koja obično ulazi­ mo u unutrašnjost zgrade predočavamo kao njezin prednji dio. Prednji je dio zgrade svima vidljiv u uobičajenoj „interakciji sa zgradom", a stražnji nam je dio na prvi pogled sakriven i zahtijeva da obiđemo čitavu građevinu da bismo do njega došli. Tako se izraz iza banke može odnositi na naš položaj bez obzira na smještaj sugovor­ nika. Č ak i kad nam sugovornik prilazi tako da vlastiti položaj možemo OP,isati kao ispred banke (jer smo oboje na istoj strani građevine) ipak ćemo vjerojatno reći da se nalazimo iza nje. Jednostavno, to je dio zgrade koje našim iskustvom određujemo kao stražnji. Opisano predočavanje zgrada ovisi o nekim objektivnim činiteljima - o orijentaciji zgrade i smještaju ulaza - ali ono može ovisiti i o trenutnom položaju govornika. To je lakše prikazati na primjerima stvari za koje nemamo neka posebna

38

KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

znanja i iskustva. Zamislimo, primjerice, neko stablo i pogledajmo jedan primjer iz prethodnog poglavlja: (1 1)

Rajčicuje bacila osoba koja se skrivala iza stabla.

Rečenica ( 1 1 ) znači da osoba koja je bacila rajčicu nije bila vidljiva govornih.. Ono što je „iza" stabla u ovom slučaju nije određeno našom uobičajenom interakcijom sa stablom, već našim predočavanjem stabla u navedenoj situaciji. Ovisno o položaju govornika i sugovornika u pojedinoj situaciji određujemo ono što je ispred, odnosno iza stabla. Dakle, osoba je „iza stabla" ne zbog objektivnih značajki stabla (jer ono nema jasno određen prednji i stražnji dio), nego zbog našeg trenutnog položaja u odnosu na njega. To je još zornije zamislimo li igru ,,lovice" u kojoj se dvoje djece igraju oko nekog ovećeg stabla. Jedno dijete lovi drugo trčeći u krug oko stabla, a drugo dijete bježi pred njim. Prvo dijete nikako ne uspijeva uloviti drugo, pa bi sto­ ga moglo reći da se drugo dijete stalno nalazi „iza stabla", bez obzira što se njihova konfiguracija neprestano mijenja. Š to je „iza stabla", ovisi o našem trenutnom predo­ čavanju stabla. To predočavanje, koje ključno ovisi o čovjeku kao subjektu konceptu­ alizacije, naziva se konstruiranjem značenja (Langacker 1 987, 1 28- 1 29). 22 Vratimo li se na teoriju, konstruiranje značenja iskaz je veze između našeg shvaća­ nja situacije i jezičnih izraza. Opis pojedine situacije ne ovisi u potpunosti o objek­ tivnim značajkama situacije, nego o našem uobičajenom ili trenutnom viđenju (odnosno shvaćanju) te situacije, što je jedna od razina na kojoj se u primjerima (9)­ ( 1 1) odražava postavka kognitivnosti. Spona između ljudske spoznaje i jezika vidi se i u drugim faktorima - primjerice, konfiguracija limuzine i banke u (9) odražava spoznajni i percepcijski odnos lika i pozadine, poznat iz psihologije. Dakle, ideal je kognitivne lingvistike opisati različite aspekte veze jezika i kognitivnih sposobnosti. Drugim riječima, okvir istraživanja kognitivne lingvistike s jedne je strane usko vezan uz jezik, a s druge uz spoznaju, pa samim time uz psiholingvistiku, neurolingvistiku, istraživanje kulture, umjetnu inteligenciju itd. Riječ je o izuzetno širokom pogledu na jezik, a upravo se u toj širini nalazi njegova snaga, ali i zamka za nas - istraživače u tom području. Ono što stalno moramo imati na umu jest da naša objašnjenja jezi­ ka moraju biti utemeljena na pravim jezičnim podacima obrađenim kognitivnoling­ vističkom metodologijom, jer je to način na koji možemo pretpostaviti i njihovu 22

Razmislimo li, postoje situacije gdje bismo i primjere (9) i ( 1 0) i ( 1 1 ) mogli objasniti drukčije. Ako smo u nepoznatom gradu i znamo da je neka građevina banka, ali o njoj nemamo specifična iskustva i znanja vezana uz interakciju, možemo reći da smo ispred banke, čak i ako to nije njezin „uobičajen" prednji dio, jer ga kao takvog ne prepoznajemo. Analogno tome, ako u dvorištu ima­ mo stablo koje se nalazi tik uz ogradu, ako je netko između stabla i ograde reći ćemo da je iza stabla, bez obzira gdje se mi nalazili. Dakle, konstruiranje značenja je proces koji ovisi o našem iskustvu i znanju - kako ustaljenom i uobičajenom, tako i onom koje je vezano uz pojedinu situaciju. Odno­ som statičnosti i dinamičnosti - ustaljenih i dinamičnih znanja bavimo se u potpoglavlju 3.3.

3.

Kognitivne sposobnosti i metafora

39

psihološku (a možda čak i neuralnu) realnost. Upravo je zato od presudne važnost za istraživanje konceptualne metafore razumjeti spoznajni okvir kognitivnih procesa kojih je ona dio. Cilj je ovog poglavlja dati pregled kognitivnih procesa, objasniti nji­ hove spoznajne temelje i međusobne poveznice te pokazati kako se ti procesi očituju u jeziku. Dakle, prikazujemo široki temelj kojeg je konceptualna metafora dio. Poglavlje započinje raspravom o načinu konstruiranja značenja - različitim ko­ gnitivnim sposobnostima i procesima. Prikazat ćemo one procese i sposobnosti koji su posebno važni, bilo za konceptualnu metaforu (pa ćemo se na njih morati mnogo puta pozivati) , bilo za cjelovit prikaz teorije. Konstruiranje značenja u biti je dina­ mičan proces - odvija se u stvarnom vremenu, u pojedinoj situaciji. Ipak, naša zna­ nja mogu biti i zajednička većem broju ljudi i situacija, tj. razmjerno nepromjenjiva. Odnos � m statičkih i dinamičkih znanja, kao i načinom njihova modeliranja, bavimo se u potpoglavlju 3.3, nakon kojeg slijedi zaključak. 3.2.

Konstruiranje značenja, kognitivne sposobnosti i kognitivni procesi

U rečenicama (9), ( 1 0) i ( 1 1 ) oprimjerili smo na koji se način različite kognitivne sposobnosti odražavaju u jeziku, tj. pokazali smo konstruiranje značenja. Naveli smo procese kao što su promjena točke gledišta te određivanje lika i pozadine, a na­ pomenuli smo i da je konceptualna metafora jedan od tih procesa. Dakako, kogni­ tivnih procesa ima još, a u ovom ćemo ih potpoglavlju ukratko opisati da bi postalo jasno koje j e mjesto konceptualne metafore među njima. Razni kognitivni lingvisti daju različite klasifikacije kognitivnih procesa (v. npr. Langacker 1 987, 99- 1 46; Talmy 2000, 40 i dalje; Croft i Wood 2000, 57; Croft i Cruse 2004, 46) . Premda se sami kognitivni procesi zasnivaju na psihološkim teme­ ljima, njihova je klasifikacija nužno donekle arbitrarna i služi više kao prikladan na­ čin njihova prikaza nego kao „točan" opis stvarnosti (Langacker 2007, fusnota 22). Raznolikost opisa vidljiva je i u kognitivnoj literaturi na hrvatskome - Tabakowska (2005) se temelji na jednom ranijem Langackerovom popisu, Geld (2006a) donosi popis Crofta i Crusea, a Tuđman Vuković (2009, 1 29- 1 32) Langackerov popis iz 1987. godine. Ovdje se ne želimo baviti prijeporima oko toga koliko je procesa i ka­ kvi su oni točno, već nam je cilj opisati neke temeljne procese i oprimjeriti ih tako da se vidi koje je mjesto konceptualne metafore među njima. Stoga smo se odlučili za nazive i klasifikaciju koju nude Croft i Cruse (2004), a bavit ćemo se procesima u okvirima sposobnosti pažnje, uspoređivanja, odabira perspektive i ustrojavanja.

42

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

na činjenici da su kod metonimije prijenosnik i sadržaj u bliskoj iskustvenoj vezi, odnosno da pripadaju istoj domeni (Kovecses i Radden 1 998, 39) . U navedenim bismo primjerima mogli uopćiti i reći da „adresu" koristimo umjesto institucije, pa je riječ o konceptualnoj metonimiji MJESTO ZA INSTITUCIJU (v. npr. Lakoff i Johnson 1 980, 38). Konceptualna je metonimija izuzetno raširena u svakodnevnom jeziku i javlja se u brojnim izrazima i konceptualnim odnosima kao što su SPREMNIK ZA SADRŽAJ, DIO ZA CJELINU, UZROK ZA POSLJEDICU ili POSLJEDICA ZA UZROK. Na primjer, možemo reći : ( 1 5)

. . . a onda sjede i iskapi punu čašu, koja bijaše pred njim.

U navedenom primjeru spremnik - čaša koristi se umjesto tekućine koja je u njoj sadržana. Slično tomu, možemo govoriti o dijelu nečega ili nekoga kao o cjelini. Ka­ žemo li da se nešto zbiva u četiri oka, zapravo govorimo o dvoje ljudi: dio osobe - nje­ zine oči - koriste se da bi se opisala cijela osoba. Dakako, tome možemo pristupiti i kreativna - ako se četiri oka odnosi na dvoje ljudi, onda bi se dva oka trebalo odnositi na jednog čovjeka. Upravo to se vidi u sljedećem primjeru : ( 1 6)

Po onom što smo saznali, važni svjedok o čijem smo svjedočenju ekskluzivno saznalijedino nije vidio sam čin predaje novca, jer se to navodno radilo u četiri oka. Zasad „dva oka"priznaju predaju novca, a „druga dva"ga kategorično poriču.

U prvoj rečenici primjera ( 1 6) izraz u četiri oka koristi se kao opis dvije osobe koje su bile nasamo, što je konvencionalizirana upotreba metonimije DIO ZA CJELINU, a u drugoj se rečenici izraz dva oka, koji se temelji na istoj metonimiji, koristi za opis jedne osobe.25 Primjeri ( 1 5) i ( 1 6) ilustriraju spoznajni temelj konceptualne meto­ nimije - usredotočivanje pažnje na jedan istaknuti dio iskustva da bi se govorilo o nekom drugom s njime povezanom iskustvu. Spoznajnost je jasna i iz činjenice da metonimijski izrazi, osim što mogu biti ustaljeni {puna čaša, u četiri oka), mogu biti i nekonvencionalni, novi izrazi (u dva oka). Iz toga proizlazi da je metonimija „živa", „svakodnevna" sposobnost, a ne okamenjeni izraz ranijeg stanja jezika i da kao takva pripada i svakodnevnom, a ne samo književnom ili „njegovanom" izrazu. Oba nave­ dena zaključka važno je istaknuti jer vrijede i za metaforu. Druga važna značajka metonimije jest njezina dvosmjernost. Pogledajmo što to znači na metonimijskom paru UZROK ZA POSLJEDICU i POSLJEDICA ZA UZROK:26 ( 17) 25

Trenutačnoje u trendu zdrav izgled, više nisu u modi pre-mršava tijela i lica.

Točnije, riječ j e o sinegdohi, koju neki autori odjeljuju od metonimije (Seto 1 999).

26 Primjeri koje navodimo inspirirani su primjerima koje su prvo naveli Radden i Kovecses ( 1 999 , 38), a koji se često ponavljaju u literaturi.

3.

( 1 8)

Kogn.itivne sposobnosti i metafora

43

Podravska brza cestaje od izuzetne važnosti za bržu integraciju područja od posebne državne skrbi.

U primjeru

( 17) izraz zdrav izgled odnosi se na izgled manekenki kod kojih više nije poželjno da budu izrazito mršave, nego se traži da imaju obline. Riječ zdrav zapravo je uzrok koji se metonimijski koristi kao opis posljedice - oblina, pa je stoga riječ o metonimiji UZROK ZA POSLJEDICU. u rečenici ( 1 8) javlja se metonimija POSLJE­ DICA ZA UZROK u izrazu brza cesta. Dakako, riječ je o cesti po kojoj se brzo vozi - brza vožnja je posljedica koja označava posebno izgrađenu cestu (koja ima dvije trake u istom smjeru, a sva raskrižja su izvan razine, tj. denivelirana) . Primjeri ( 17) i (18) pokazuju dvosmjernost metonimije - uzrokom se može označiti posljedica, ali i posljedicom uzrok. To vrijedi i za druge konceptualne metonimije, pa se tako dio može koristiti za pristup cjelini (kao u primjeru ( 1 5) ), ali se i cjelina može koristiti za pristup nekom njezinom dijelu (npr. on me udario nekoliko puta - izraz on zapravo se odnosi na njegovu šaku). Dvosmjernost konceptualne metonimije važna je jer je to jedna od značajki prema kojima se metonimija bitno razlikuje od konceptualne metafore - dok se metonimija odnosi na usmjeravanje pažnje i umni pristup, meta­ fora je vezana uz prosuđivanje i usporedbu. Upravo je to možda i razlog zašto su neke konceptualne metonimije temelj za razumijevanje konceptualnih metafora ( Goo­ ssens 1 990; Radden 2003a ; Barcelona 2003; Ruiz de Mendoza Ibafi.ez 2003; o tom aspektu metafora i metonimija govorit ćemo u sljedećem poglavlju; v. 4. 1 ) . Najzad, kao i kod profiliranja, važno je naglasiti da metonimijski procesi nisu karakteristika samo leksika, nego su duboko usađeni u gramatiku pojedinog jezi­ ka. Primjeri toga su brojni i u posljednje se vrijeme dosta istražuju (za pregled v. Brdar 2007). Spomenut ćemo samo jedan, koji se temelji na konceptualnoj metoni­ miji u kojoj se neka stvar koristi da bi se govorilo o tvari od koje je ta stvar sastavljena (Radden i Kovecses 1 999, 32; Brdar 2007, 82-84) . Temeljem te konceptualne me­ tonimije o različitim, inače brojivim entitetima, možemo govoriti kao o nebrojivima. Na primjer, sasvim nam je uobičajeno da voće poput višanja konceptualiziramo kao brojivo, što je najlakše vidljivo iz toga što ga možemo kvantificirati različitim jezič­ nim sredstvima (Znika 2002, 96), pa možemo reći npr. četiri višnje misleći na četiri pojedinačna ploda tog voća. Budući da višnje razabiremo kao odjeli te, ali i budući da znamo da ih je obično više, kada govorimo o njima obično se koristimo gramatičkim oblikom množine - u primjeru ( 1 9) to je nominativ množine : ( 1 9)

jedino su višnje imale istu cijenu, 1 O kuna, dok su s� trešnje mogle kupiti po 7 kuna kilogram.

Ipak, o višnjama možemo govoriti i kao o nebrojivoj tvari, kao da je riječ o gradivnoj imenici (npr. kao o „materijalu" koji nam služi za proizvodnju višnjina soka) . Tomu je pogotovo tako u slučaju kad o višnjama počnemo razmišljati „naveliko", tj. kad se

40

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

3.2. 1 . Pažnja

Zasigurno vam se dogodilo da ste sjedili u nekom bučnom kafiću u razgovoru sa svo­ jim prijateljima ili kolegama. Da biste čuli što vam sugovornik govori, morali ste se usredotočiti na njegov glas, pokušavajući zanemariti buku oko vas, razgovor drugih ljudi za susjednim stolom ili glazbu koja dopire iz zvučnika. Činjenica da se iz veli­ kog broja različitih osjetilnih unosa (u ovom slučaju auditivnih) možete usredotočiti na jedan njihov dio (glas vašeg sugovornika) ilustrira sposobnost pažnje.23 U navede­ nom je primjeru pažnja razmjerno voljna aktivnost jer osoba sama određuje na što će se usredotočiti. Baš zato možemo nekoga i ignorirati - primjerice, gledamo našeg su­ govornika u kafiću, pomalo odsutno mu se smješkamo, a zapravo slušamo vijesti s ra­ dija o najnovijem poskupljenju. Ponekad postoje značajke stvari iz vanjskoga svijeta koje ih čine istaknutijima od drugih, pa je veća vjerojatnost da ćemo se usredotočiti upravo na njih. Na primjer, ako je nešto mnogo glasnije od glasa našeg sugovornika, usredotočit ćemo se upravo na to i teško ćemo moći čuti što nam govori sugovornik. U jeziku se pažnja očituje kroz razne vrste procesa, od kojih ćemo se mi baviti profi­ liranjem, metonimijom, razinom detaljnosti i dinamičnošću. 3.2. 1 . 1 . Profiliranje

Profiliranje se odnosi na izbor istaknutog dijela neke domene, odnosno scene (Langacker 1 987, 1 83). Zamislimo da nekome želimo objasniti što je to vjetrobran - možda bismo mu rekli da je to „prednje staklo na vozilu" (Anić 2003, natuknica vjetrobran) . Ako bismo to željeli nacrtati, mogli bismo nacrtati čitav automobil i ma­ snom linijom označiti prednje staklo o kojem je riječ. Navedeno objašnjenje i opis crteža pokazuju da vjetrobran shvaćamo kao istaknuti, odnosno profilirani dio do­ mene automobila. Profiliranje se ne mora odnositi samo na stvari, nego i na opis neke scene. Zamislimo scenu u kojoj netko nekim instrumentom koji mu se našao pri ruci raz­ bija vjetrobransko staklo automobila. Opisujemo li što se dogodilo za novine, mogli bismo reći: ( 1 2)

[počiniteljje} radiouređajem razbio prednje vjetrobransko staklo „Opel Vectre''.

S druge strane, želimo li napraviti popis štete na automobilu za osiguravajuće druš­ tvo mogli bismo reći: ( 1 3)

23

razbijeno vjetrobransko staklo.

O sposobnosti pažnje v. Langacker ( 1 987, 1 1 4- 1 20); Tomlin ( 1 997, 1 62- 1 89); Talmy (2000, 7677) ; Croft i Cruse (2004, 46-54).

3.

Kognitivne sposobnosti i metafora

41

U primjeru ( 1 2) opisali smo suodnos između svih elemenata - agensa, instrumenta i objekta - rekli smo da je netko razbio staklo nekim sredstvom. U rečenici ( 1 3 ) usre­ dotočili smo se na staklo i njegovo trenutno stanje, premda znamo da ga je u opisa­ noj situaciji netko razbio radiouređajem. Razlika između primjera ( 1 2) i ( 1 3) opet je razlika u profiliranju - u istome smo se događaju (zbog različitih komunikacijskih potreba) usredotočili na dvije različite pojavnosti - profilirali smo cijeli suodnos agensa, instrumenta i teme ili samo rezultat navedene radnje. Razmislimo li opet o shematičnom prikazu, u rečenici ( 1 2) masno bismo označili sva tri elementa (agen­ sa, instrument i temu) - jer su sva tri elementa profilirana u izrazu, dok bismo u primjeru ( 1 3) nacrtali sva tri elementa, ali bismo masno označili samo temu jer je naša pažnja usmjerena samo na nju. Odnosu profiliranja vremenskog razdoblja vratit ćemo se u potpoglavlju 3.2. 1 .4. Profiliranje smo odredili kao izbor istaknutog dijela neke domene ili scene. Upravo nam ta definicija pokazuje i da je ono ključno u kognitivnoj lingvistici. Ono se gotovo nužno j avlja u svim konceptualizacijama - jer se koncepti temelje na ne­ kim domenama (v. 3.3. 1 ) , a u opisu scena moramo izabrati neke elemente (jer se ne možemo usredotočiti na sve). Ta tvrdnja opisuje i važnost profiliranja za konceptu­ alnu metaforu. 3.2. 1 .2. Metonimija

Drugi proces vezan uz usmjeravanje pažnje jest konceptualna metonimija. Na televi­ ziji i radiju često možemo čuti izraze poput sljedećeg: (14)

Nije tajna da se Pantovčak i Markov trg sukobljavaju o tome tko će kontrolirati tajne službe.

Jasno je da se u primjeru ( 1 4) izrazi Pantovčak i Markov trg ne odnose na zagrebačku ulicu, odnosno trg, nego na Ured Predsjednika i Vladu kao institucije, točnije na skupine ljudi koji ih čine. Naše konvencionalno znanje o tim hrvatskim instituci­ jama uključuje i činjenicu da se predsjednikov ured nalazi na Pantovčaku te da je sjedište hrvatske vlade na Markovu trgu. U primjeru ( 1 4) koristimo se upravo tim konvencionalnim znanjem - izraze Pantovčak i Markov trg koristimo da bismo upu­ tili na istaknute institucije koje su tamo smještene. Dakle, prijenosnici - Pantovčak i Markov trg - služe kao referentne točke (Langacker 1 993) za umni pristup sadržaju - institucijama koje su na neki način povezane s njima.24 Ta se povezanost temelji 24 Prijenosnik (engl. vehicle) i sadržaj (engl. tenor) termini su iz interakcijske teorije metafore (Rich­ ards 1 97 1 , 76), čije prijevode navodimo prema Weststeijn ( 1 995). Mi ćemo ih upotrebljavati dosta neformalno u sljedećem značenju: riječi koje se odnose na izvornu domenu zvat ćemo prijenosni­ cima, a riječi koje se odnose na ciljnu domenu zvat ćemo sadržajem. To ne odgovara u potpunosti niti Richardsovu izvorniku, niti onome što su imali na umu Kovecses i R apstraktno ('nit tkanja' > osnova nečeg ap­ straktnoga) nego konkretno > konkretno ('nit tkanja' > 'drveni okvir'). Takva su pre­ slikavanja mnogo rjeđa i ne smatraju se prototipnima za metaforu (Deignan 2005, 43, 45) . To je još jedan razlog koji ukazuje da je riječ o „uspavanim metaforama". Međutim, ono što je važno napomenuti jest da izvorni govornik „osjeća i razumije" vezu s temeljnim značenjem (kad ga se uputi na to da je temeljno značenje vezano uz tkanje) pa posebna objašnjenja njihove povezanosti nisu potrebna. Posljednja su vrsta metafora prema konvencionalnosti historijske metafore, gdje preslikavanje više nikako ne može biti čitko izvornome govorniku - bilo zato što for­ ma izraza onemogućuje povezivanje, bilo zato što se takvo preslikavanje u suvreme­ nom jeziku više ne javlja (v. npr. Lakoff 1 987b, 1 46; Goatly 1 997, 3 1 ; Deignan 2005, 46) To se obično javlja u posuđenicama iz nekih stranih jezika. Kod riječi lucidan 'oštrouman, pronicav' etimološka veza sa svjetlošću (lat. lux 'svjetlo') prosječnome govorniku hrvatskoga više nije vidljiva, a ne postoji ni neki morfološki put kojim bi se do te poveznice moglo lako doći. Ipak, ta je riječ nastala na temelju konceptu­ alne metafore ZNANJE JE GLEDANJE, odnosno IDEJE s u SVJETLOST, baš kao i pri­ mjer objasniti o kojem je već bilo riječi. U historijske metafore ubrajamo i slučajeve kada vezu nismo u stanju prepoznati jer više nije uobičajena u svakodnevnom jeziku. Klasičan primjer koji spominju brojni autori jest engleski izraz pupi! koji ima dva značenja: 'učenik' i 'zjenica oka'. On je u današnjem jeziku govornicima engleskoga .

4.

Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici

95

homoniman, premda postoji etimološka veza. Naime, oba izraza potječu od latin­ skog pupilla 'mala lutka', a nastala su nekim preslikavanjima koja suvremenim govor­ nicima više nisu dostupna (v. OED64, natuknica pupi!). U hrvatskome se navodi da je sličan proces homonimizacije prošao leksem stanica (primjer prema Raffaelli 2009, 134- 1 36) koji označava „postaju" (npr. željeznička stanica), „odjeljak neke veće usta­ nove" (npr. policijska stanica) i „osnovnu jedinicu u građi višestaničnih organizama" (npr. živčana stanica) (navodi prema Anić 2003, natuknica stanica). Ako i postoji neka etimološka veza, ona govornicima nije vidljiva, nego riječ u suvremenom jeziku smatraju homonimnom. U ovom smo potpoglavlju pokazali da postoji nekoliko stupnjeva ustaljenosti metafora: od inovativnih metafora koje nas iznenađuju, preko konvencionalizira­ nih izraza koje koristimo svakodnevno i koje možemo s više ili manje lakoće pre­ poznati kao metaforičke, pa do historijskih metafora koje nam je nemoguće prepo­ znati kao metafore bez etimološkog istraživanja. Naglasili smo da u konceptualnoj teoriji metafore konvencionalizirani izrazi imaju posebno mjesto, budući da se oni smatraju temeljnima - oni su odraz metaforičnosti u našem svakodnevnom životu. Upravo konvencionalizirani izrazi najzanimljiviji su tradicionalnoj teoriji konceptu­ alne metafore. 4.2.2. Kriteriji određivanja (ne)konvencionalnosti

Razmislimo li pobliže o kriterijima određivanja inovativnosti, odnosno konvenci­ onalnosti metafora kojima smo se prešutno koristili u prethodnom potpoglavlju vidjet ćemo da se radi o kombinaciji dviju vrsta kriterija: jezičnih i konceptualnih. Na jezičnu smo se razinu osvrnuli kad smo rekli da će inovativne metafore biti raz­ mjerno rijetke ili da će se kod konvencionaliziranih metafora metaforička značenja javljati uz neku dopunu (v. primjer (74), vatra mržnje). Jezične definicije ove vrste razmjerno su neproblematične za suvremene teorije, budući da se mogu jasno opera­ cionalizirati i provjeriti korpusnim metodama.65 Ipak, podjela prema konvencionalnosti mora se zasnivati i na konceptualnim temeljima. Na konceptualnoj smo razini inovativne metafore opisali kao one koje doživljavamo kao nove i neuobičajene. Konceptualne smo kriterije koristili i u opi­ su dostupnosti metaforičke veze nekom prosječnom govorniku u konvencionalizi­ ranim metaforama, odnosno njihovoj djelomičnoj dostupnosti ili nedostupnosti u

64 Uobičajenu kraticu OED koristimo za Oxford English Dictionary (v. Izvori i rječnici), rječnik engleskog jezika koji daje povijesne podatke o tome kada se neka riječ javila u nekom značenju. 65

Na primjer, kao što smo naveli u potpoglavlju o inovativnim metaforama, Alice Deignan predlaže korpusnu definiciju inovativnog metaforičkog izraza: izraz koji se javlja manje od jednom na tisu­ ću primjera ili kod kojeg su sve pojavnice iz istog izvora (Deignan 2005, 47).

96

KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

uspavanim ili historijskim metaforama.66 Premda su nam ovakve definicije razumlji­ ve, one se temelje na miješanju dviju razina: razine jezika kao sustava i diskursne razi­ ne ( Cameron l 999a; Steen 2007) . Ključno je pitanje sljedeće : kad govorimo o prepo­ znavanju metaforičnosti, govorimo li o potencijalnoj prepoznatljivosti metaforičnosti nekog izraza u jeziku ili o pojedinom govorniku koji to čini u nekoj određenoj situa­ ciji ? Ako je riječ o razini jezičnog sustava, onda govorimo o potencijalnoj metaforič­ nosti, odnosno onome što frazeologija naziva prozirnošću i neprozirnošću izraza (v. npr. Makkai 1 972; Cacciari i Glucksberg 1 99 1 ; Nunberg, Sag i Wasow 1 994). Ako je riječ o diskursnoj razini - dakle o prepoznavanju metaforičnosti od strane pojedinog govornika/slušatelja u određenoj situaciji - onda se i odgovor mora temeljiti na di­ skursnim kriterijima (sličan dinamičan pogled na metaforičnost daje i Miiller 2008). Pogledajmo frazem baciti pijesak (prašinu) u oči komu 'obmanuti I obmanjivati koga' (Menac, Fink-Arsovski i Venturin 2003, natuknica prašina). Taj je frazem mo­ tiviran kulturnim modelom GLEDANJA (sastavnica oči metonimijski je vezana uz gle­ danje), baš kao i brojni drugi frazemi sa sastavnicom oko/oči: zamazati oči, biti slijep kod zdravih očiju, imati mrenu na očima, itd. (Stanojević, Parizoska i Stanojević 2007, 572-573). S obzirom na značenje, jasno je da je veza kulturnog modela GLEDANJA i značenja ostvarena konceptualnom metaforom ZNANJE JE GLEDANJE (Stanojević, Parizoska i Stanojević 2007, 572) . Riječ je o konvencionaliziranoj metafori - dos­ tupna je suvremenom govorniku, ali se javlja u ustaljenoj jezičnoj formi frazema, što je vidljivo i zato što je zabilježena u frazeološkom rječniku. Kao što smo rekli, izrazi kod kojih je motivacija jasno dostupna zovu se prozirnim frazemima (engl. transpa­ rent idioms) u frazeologiji. Kad u svakodnevnom jeziku koristimo navedeni izraz, ne moramo nužno prizivati njegovu prozirnost i raščlanjivost niti ga isticati na neki po­ seban način, kao što se vidi iz sljedećeg primjera: (80)

Stogaje rasprava, nakon potpisanog ugovora i prodaje lninih dionica, tragikomičnafarsa i bacanje prašine u očijavnosti i Hrvatskom saboru.

U primjeru (80) frazem baciti pijesak (prašinu) u oči komu koristi se „neutralno" - u značenju koje smo ranije spomenuli kao navedeno u rječniku. Ipak, to ne znači da nismo svjesni metaforičnosti ovog izraza, što se posebice vidi kad se s frazemima „igramo" na različite načine u diskursu. Pogledajmo primjer s jednog internetskog foruma (http ://forum2.orbis.hr I showthread.php ?t=483079&page= 5 )67: 66 Valja naglasiti da je metaforičnost skalarna: neke stvari doživljavamo više ili manje metaforičkima od drugih, ovisno o različitim faktorima - npr. ovisno o vezi između metaforičkog izraza i nje­ govog doslovnog značenja, o tomu koliko metafora utječe na nas i sl. (Traugott 1 985, 22-24). O tomu ovisi i koliko nešto doživljavamo kao inovativno, odnosno konvencionalno. 67 Pristup 1 4. srpnja 20 1 1 . Primjer donosimo napisan kako se javlja u izvorniku. Neki su (nama ne­ važni) dijelovi izbačeni iz primjera.

4.

Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici

casio

Naravno, bacimo prašinu u oči i dimnu zavjesu samo da ne raspravljamo o partizanima i onima koji ovu državu muzu više od SO.godina, a i danas ih ima skoro SO.tisuća.

F l OEXX

A sto ti radis osim sto bacas prasinu u od svakome tko pok­

97

usa raspravljati o braniteljima i onima koji ovu drzavu muzu vec l S i musti ce jos SO godina ?

casio

Pogledaj naslov teme, pa onda pričaj tko kome baca prašinu u oči. Tema su partizani i njihove mirovine, a ne Hrvatski bran­ itelji. Bojim se da od silne prašine ti više ne vidiš ni monitor a kamoli naslov teme. No ne krivim ja tebe.

F l OEXX

Sto se tice monitora, vjeru; mi da 30" monitor ne mogu fu­ lati, koliko god ti prasine bacio : P

Okvir 4- 1 . Primjer modifikacije frazema baciti kome prašinu u oči

Primjer naveden u okviru (Okvir 4- 1 ) ilustracija je u kojoj se sudionici diskursa „igra­ ju" s doslovnim i figurativnim značenjem frazema, potičući njihovu konceptualnu integraciju (v. 3.4) . Bacanje prašine u oči od značenja 'obmane' mijenja se u prašinu koja onemogućuje sudionicima da vide metaforičku bit stvari, ali i da vrlo doslovno vide monitor - jedno od sredstava koje im omogućava pisanje poruka na internet­ skom forumu. Ovdje je sasvim bjelodana aktivacija konceptualne metafore ZNANJE JE GLEDANJE jer se dvije vrste „viđenja" dovode u vezu, odnosno integriraju.68 U integriranom prostoru prašina koja onemogućuje da se nešto shvati također onemo­ gućuje i da se nešto vidi. Poopćimo li, reći ćemo da je na razini jezičnog sustava riječ o konvencionalizira­ nim metaforama koje su potencijalno prozirne izvornome govorniku, međutim to ne znači nužno i njihovu aktivaciju u svakoj pojedinoj situaciji. Zato metafore mo­ žemo promatrati i na diskursnoj razini, gdje će njihova aktivacija biti vidljiva kroz razne primjere „igre" s doslovnim i figurativnim značenjem, kroz integraciju sa sli­ kama itd. (za pregled v. npr. Miiller 2008, 6. poglavlje). Pitanju aktivacije metafora u svakodnevnom diskursu i nešto dinamičnijem pogledu na metaforu posvetit ćemo se u sljedećem poglavlju. -

68

Ulogom konceptualne integracije u modifikaciji frazema bave se npr. Delibegović Džanić (2007) ; Delibegović Džanić i Džanić (2009). Odnosom jezičnog i konceptualnog u inovativnim i konven­ cionalnim metaforama kod frazema bave se Stanojević i Parizoska (2005).

98

KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

A poopćimo li još više, možemo zamijetiti da konceptualne metafore moramo promatrati u okvirima jezičnog i konceptualnog, ali i da jezičnu razinu valja razma­ trati korpusno i diskursno. Sjetimo li se stabla bez korijenja iz uvoda i prašine koja onemogućuje da se nešto shvati, ali i da se ugleda računalni ekran (Okvir 4- 1 ) , to su primjeri metafore koja se koristi samo u danoj situaciji, a k tome i vrlo kratko - ona vrijedi tek tijekom dvije-tri minute razgovora, a zatim je govornici napuštaju. Zato je riječ o nekonvencionalnoj metafori. Dakle, razina diskursa otkriva pojedinačne primjere koji nam daju uvid u funkcioniranje metafore u pravom vremenu, ukazuju­ ći na kreativnost govornika koji ne moraju nužno biti vješti književnici, nego je do­ voljno da su govornici jezika. Unatoč dinamičnosti, u opisu konceptualnih metafora ima mjesta i za ustaljenost. Bilo koji pokušaj opisa diskursa, unatoč tomu što mora prihvatiti njegovu stalnu promjenjivost i različitost, mora se utemeljiti i na traženju (i idealiziranju, odnosno apstrahiranju) sličnosti. Korpusna nam razina omogućava donošenje zaključaka o jeziku kao sustavu: zbog metodoloških razloga (v. 6. poglav­ lje ) korpus je pogodan za donošenje općenitih zaključaka o jeziku kao gramatičkom (kao kognitivci bismo dodali: spoznajno utemeljenom) sustavu. Dakle, tek integrira­ nje diskursnoga i korpusnoga omogućava nam cjelokupni uvid. Na taj smo se način opet vratili na dvostrukost konceptualne metafore. 4.3.

Razina detaljnosti : hijerarhijski ustroj metafore

Želimo li uopćavati, a upravo je to jedan od temelja korpusnog pristupa o kojem je bilo riječi maločas, moramo odlučiti do koje razine generalizacije želimo ići. U pret­ hodnom smo poglavlju napomenuli da je razina detaljnosti jedna od ključnih značaj­ ki konceptualne metafore (v. 3.2. 1 .3). U ovom ćemo potpoglavlju govoriti o organi­ zaciji konceptualne metafore u široke sustave. Započnimo s nekoliko primjera izuzetno raširene konceptualne metafore ŽIVOT JE PUTOVANJE: (81)

. . težak i trnovit životni put koji gaje iz rodnog Hrl)atskog zagorja doveo u Slavoniju. .

(82) Toje samojedna ruta na putu do zrelosti.

Izraz životni put u (8 1 ) jasno ukazuje na povezivanje domene ŽIVOTA s domenom PUTOVANJA pa možemo reći da je riječ o konceptualnoj metafori ŽIVOT JE PUTO­ VANJE. U primjeru (82) to je vidljivo iz izraza zrelost, koji se odnosi na jedan od dijelova života (opet pokazujući metonimijsku narav metafore). Taj primjer ilustrira i da metaforički put, baš kao i doslovni, može imati nekoliko ruta i da dovodi do neke (metaforičke) točke koju konceptualiziramo kao cilj (u ovom slučaju to je zrelost) . Da je doista riječ o cilju, vidljivo je iz sljedećeg primjera:

4.

(83)

Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici

99

Ipak, reći ću vam da arhitektura treba biti dionica na putu do cilja, a toje stvaranje kvalitetnog ambijenta.

U rečenici

(83) jasno je da je da govorimo o nekom metaforičkom putu koji ima svoj cilj, međutim ukupni kontekst pokazuje da u ovom primjeru više nije riječ o izvornoj domeni ŽIVOTA, nego o nekoj drugoj domeni koju je teško odrediti, a vidi se iz izra­ za „stvaranje kvalitetnog ambijenta". Osim toga, navedeni je cilj putovanja zapravo odredište, kao što pokazuje sljedeći primjer iz jednog horoskopa: (84)

POSAO Zvjezdane su struje povoijne i vaša poslovna /ada brodi sigurno prema odredištu. -

primjeru (84) ne samo da je željeni cilj putovanja odredište, nego je riječ o po­ slovnom putovanju razrađenom kao putovanje lađom uz pomoć zvjezdanih (horo­ skopskih) struja. Ipak, to putovanje nije uvijek bez poteškoća, a one su u sljedećem primjeru predstavljene kao „prva stepenica": U

(85)

Hrvatskoj {je} ponudila pomoć i podršku u prelaženju te prve stepenice na putu do punopravnog članstva u EU.

Kao što je razvidno iz primjera (8 1 ) - (85) ciljnu domenu PUTOVANJA koristimo za različite vrste izvornih domena ŽIVOT (u primjerima (8 1 ) i (82)) ili bilo koju dru­ gu dugoročnu svrhovitu aktivnost (primjeri (83 )- (85)) shvaćamo kao PUTOVANJE. Poteškoće na putovanju (npr. stepenicu u (85)) shvaćamo kao zapreke kretanju, a cilj putovanja je odredište (u (84) ). Premda ne možemo reći da su svi navedeni primjeri dio konceptualne metafore ŽIVOT JE PUTOVANJE, mogli bismo, nešto općenitije, reći da je riječ o konceptualnoj metafori SVRHOVITA AKTIVNOST JE PUTOVANJE. u potonju bismo shematičnu metaforu mogli ubrojiti konceptualnu metaforu ŽIVOT JE PUTOVANJE kao njezinu detaljniju razradu. Druga razrada mogla bi biti metafora BRAKA kao PUTOVANJA BRODOM, kao u sljedećim konvencionaliziranim izrazima: -

(86)

Nakon devetomjesečne ijubavne veze, njih dvoje uploviloje u bračnu luku. . .

(87)

. . jedan bračni brodolom zanima javnost više nego teme od nacionalnih interesa.

Primjeri koje smo do sada vidjeli pokazuju da konceptualne metafore možemo sa­ gledati na različitim razinama. Tako je na detaljnoj razini u rečenici (86) riječ o konceptualnoj metafori BRAK JE PUTOVANJE, a na nešto shematičnijoj razini riječ je o metafori SVRHOVITA AKTIVNOST JE PUTOVANJE. Na najshematičnijoj razini rečenice ( 8 1 ) - ( 87) primjeri su metafore strukture događaja (engl. event structure metaphor; Lakoff 1 993, 222). U toj se metafori struktura nekog događaja shvaća na temelju našeg poznavanja domene prostora, fizičkog kretanja i utjecaja sile na entite­ te u prostoru (v. npr. Lakoff i Johnson 1 999, 1 78- 1 98). U skladu s tim neko stanje

100 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE konceptualiziramo kao neko mjesto (zato možemo reći da je zemlja u krizi ili da izla­ zi iz krize, što smo spomenuli u prethodnom poglavlju kad smo govorili o predodž­ benim shemama; v. 3.2.4. 1 ) . Neka druga preslikavanja naveli smo ranije: poteškoće shvaćamo kao zapreke kretanju, ciljeve kao odredišta itd.69 Navedena se preslikavanja zapravo koriste mogućnošću metaforizacije predodžbenih shema - primjerice, pre­ dodžbene sheme PUTA, odnosno predodžbene sheme SILE i upravo su zato tako sveobuhvatna. Drugim riječima, premda ih nazivamo konceptualnim metaforama, zapravo je riječ o uobičajenim načinima korištenja naše sposobnosti metaforizacije.70 Jedna od značajki shematične metafore kao što je metafora strukture događaja jest da se preslikavanja koja vrijede na najvišoj razini preslikavaju na sve niže hije­ rarhijske razine, na taj ih način ograničavajući. Dakle, ako se (općeniti) cilj puto­ vanja preslikava na (neko općenito) odredište, onda će se to događati kod svih me­ tafora koje predstavljaju detaljnu razradu shematične konceptualne metafore : cilj može biti uspjeh u životu (žrvoT JE PUTOVANJE), brak (BRAK JE PUTOVANJE) itd. Ograničenja koja vrijede na općenitoj razini (bez obzira formulirali li ih na temelju načela nepromjenjivosti, središnjeg znanja ili čega drugog; v. 4. 1 ) vrijede i na detalj­ nijim razinama (Lakoff 1 993, 224) . Š to je metafora na detaljnijoj razini, vjerojatno će biti i kulturno specifičnija (v. npr. Feyaerts 2003 ). Kulturnom određenju metafora okrećemo se u nastavku. -

4.4.

Konceptualne metafore i kultura

U prethodnom smo poglavlju prilikom rasprave o kulturnim modelima i kulturnoj specifičnosti rekli da je svaka domena nužno uronjena u kulturu pa to vrijedi i za do­ mene koje se javljaju u konceptualnim metaforama (a posljedična i za konceptualne metafore same). Pogledajmo pobliže frazem zažmiriti na jedno oko (koji smo već spominjali) i sličan poljski i engleski primjer, przymknqć na cos oczy (dosl. „pritvoriti oči na nešto") i turn a blind eye (dosl. „okrenuti slijepo oko").

69

(88)

. .. mnogi su skloni vjerovati kako su u Bruxellesu i U'izshingtonu spremni zažmiriti najedno oko glede ispunjavanja uvjeta.

(89)

Ihe U'izco sheriffhabitually turned a blind eye to Koresh's activities.

Brojne primjere korištenja metafore kretanja (koja je dio metafore strukture događaja) navodi Radden ( 1 996).

70 Druge općenite konceptualne metafore su, primjerice, metafora VEUKOG LANCA BIĆA (Lakoff i Turner 1 989, 1 60-2 1 3) , utemeljena na vjerovanju o postojanju veza između svih bića koja potječe još iz elizabetinskog doba (v. Tillyard 1 944). Njome se ljudima, primjerice, pripisuju svojstva ži­ votinja. Spominje se i, na primjer, metafora VREMENA KAO PROSTORA (Lakoff i Mark Johnson 1 999, 1 37- 1 69), s različitim preslikavanjima: prema jednom od njih vrijeme se kreće dok mi stoji­ mo na mjestu (kao u izrazu nadolazeći izbori) itd.

4.

Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici

IOI

' Š erif iz Wacoa obično bi na Koreshove aktivnosti zažmirio na jedno oko.' ( dosl. okrenuo bi slijepo oko) (90)

Kto wiejednakjak potoczylyby sif losy meczu, gdyby w 57 min, arbiter nie przymknql oczu na ewidentne przewinienie kielczan popelnione w obrfbie wlasnej szesnastki? ' Tko zna kojim bi tijekom utakmica krenula da u 57. minuti sudac nije za­ žmirio na jedno oko (dosl. pritvorio oči) na evidentan prekršaj igrača iz Ki­ elca u vlastitom šesnaestercu?'

Sva su tri frazema iskaz metafore ZNANJE JE GLEDANJE, točnije našeg zaključka da ako nešto ne vidimo, za to nećemo znati. U sva je tri primjera riječ o voljnoj radnji. To pokazuju glagoli žmiriti, turn 'okrenuti' odnosno przymknqć 'pritvoriti': agens može sam odlučiti hoće li zažmiriti, „okrenuti slijepo oko" ili „pritvoriti oba oka''. Osim toga, u sva se tri primjera vidi da se izbjegava shvatiti (odnosno vidjeti) nešto što je negativno. Stoga se u hrvatskome izrazu žmiri na jedno oko - dodatno po­ kazujući da (zbog drugog oka kojim se ne žmiri) postoji svijest da se dešava nešto što nije u redu. Kad nešto gledamo jednim okom, gledamo samo „dio prizora", a ne čitav prizor. Slično je i u engleskome, gdje se prema nedopuštenim radnjama okreće slijepo oko, na taj način također označavajući da vidimo samo dio prizora. Najzad, u poljskom se pritvaraju oba oka, što opet znači sužavanje „vidnog polja" i ne-gledanje nekog dijela prizora. Ukratko, primjeri (88), (89) i (90) razlikuju se u načinu opisa iste posljedice : dio prizora nije vidljiv zato što je vidno polje sužena zatvaranjem jednog oka, okretanjem slijepog oka ili pritvaranjem oba oka. Jezične razlike odraz su konceptualnih razrada i u ovom su slučaju rezultat različitih detaljnih razrada iste posljedice iste konceptualne metafore (v. i Stanojević i Parizoska 2005). Dakle, na vrlo specifičnoj razini dolazi do kulturne varijacije. O različitim aspektima kulturne varijacije (ali i kulturnih sličnosti) govorit ćemo u 8. poglavlju, gdje predstavljamo studiju o jezičnim izrazima sa sastavnicom oči. Kulturna varijacija moguća je i na shematičnijoj razini pojedine konceptualne metafore. Na primjer, u američkoj kulturi uobičajen je koncept dating, odnosno, ugrubo rečeno, izlazaka. Taj je koncept organiziran kao scenarij (v. 3.3. l ; kao što tvrde Simon i Gagnon 1 986; za primjer v. opis u Bratanić 1 99 1 , 1 43- 1 45 ; jedno novije istraživanje je Morr Serewicz i Gale 2007). Drugim riječima, on se odvija pre­ ma nekim uobičajenim obrascima koji su vremenski uređeni. Vremenska uređenost scenarija datinga vidi se i u načinu na koji se o njemu može metaforički govoriti, što pokazuje sljedeći primjer uzet iz korpusa suvremenog američkog engleskog COCA (Corpus of Contemporary American English dostupan na: http ://corpus.byu.edu/ coca/):

1 02 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE (9 1 )

I went out with women I'd either met on my own or been set up with through ftiends or on/ine. We had coffee, went outfar dinner, took in a baligame and, aftw times, got soused. Ajter each encounter I checked in with my advisors, a team ojseasoned dating experts, to dissect what had happened (or what hadn 't) and why. In some cases, I swung and missed. In others, I made it wellpastfirst base. 'Izlazio sam sa ženama koje sam sam upoznao, s kojima su me upoznali pri­ jatelji ili koje sam upoznao na internetu. Odveo bih ih na kavu, večeru, uta­ kmicu, a nekoliko smo se puta i napili. Nakon svakog izlaska sa svojim bih savjetnicima - ekipom iskusnih zavodnika ( dosl. „ekipom iskusnih struč­ njaka za izlaske") - analizirao što se dogodilo (ili nije dogodilo) i zašto. U nekim prilikama jednostavno nisam bio odabrao najsretniju strategiju (dosl. „zamahnuo sam i promašio"). U drugima sam uspio dogurati i dalje od prvog poljupca (dosl. „dalje od prve baze").

Iz primjera (9 1 ) vidi se nekoliko značajki datinga: za dating postoji točno određeni scenarij koji uključuje neku vrstu izlaska i neku vrstu seksualne aktivnosti; muškarac tijekom datinga obično igra aktivnu ulogu u pokušaju osvajanja žena. Konceptualna se metafora očituje u izrazima I swung and missed ( dosl. 'zamahnuo sam i promašio') i I made it wellpast.first base (dosl. 'uspio sam dogurati dosta dalje od prve baze'). Oba se izraza odnose na bejzbol, gdje igrač zamahuje palicom da bi pogodio lopticu, a kad je pogodi, cilj mu je optrčati cijeli teren od polazišta preko prve, druge i treće baze pa nazad do polazišta. U metaforičkom opisu u primjeru (9 1 ) pokušaj udaranja loptice („zamahnuo sam i promašio") odnosi se na neuspješan pokušaj dolaska do željenog rezultata tijekom datinga. „First base" odnosi se na prvi stupanj intimnosti, a to je poljubac.71 Budući da je bejzbol kao igra malo poznat u Hrvatskoj, za očeki­ vati je i da se u hrvatskome neće j aviti metafora prema kojoj se seksualna aktivnost metaforički konceptualizira kao bejzbol. To je jasno već i iz prijevoda primjera koje smo naveli. Osim toga, ne postoji ni čvrsto zacrtan ritualizirani scenarij izlazaka, pa ni iz te perspektive nije za očekivati da će se javiti slična metafora. Metafore koje se javljaju u hrvatskome obično se odnose na zavođenje (kako u ljubavi, tako i u sek­ su) te su često vezane uz rat (npr. govorimo o osvajanju nekoga) . Ipak, to ne znači da se kod nas ne javljaju i različite sportske metafore, ali se izrazi poput, npr. zabiti autogol (npr. Time sije HDZ u javnosti zabio autogol), prvo poluvrijeme (npr. Vlada je dobro odigrala prvo poluvrijeme), rezervni igrač (npr. Tomčić „ nije [bio} „. rezervni igrač HDZ-a) i slični, uglavnom odnose na politiku. Uopćimo li, kulturna varijacija može proizlaziti iz kulturne specifičnosti ciljne domene (npr. domene datinga) i iz 71

Preostala tri „stupnja" ovog sustava odnose se na druge aktivnosti, od kojih je posljednja (a ujedno i glavni cilj) sam seksualni čin.

4.

Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici 1 03

kulturne specifičnosti izvorne domene (npr. bejzbol je kulturno specifična domena). U primjeru koji smo naveli varijacija je vidljiva na obje razine, međutim dakako, mo­ guće su i druge kombinacije (za pregled v. Kovecses 2005). Postoje brojni zabilježe­ ni slučajevi varijacije na različitim razinama72, ali se zbog nedostatka prostora ovdje njima nećemo pobliže baviti. Ono što je nama najvažnije jest da je kultura ključni element konceptualnih metafora te da ona nužno utječe na jezične izraze i njihove konceptualne temelje. 4. 5 .

Zaključak: konceptualni pristup konceptualnoj metafori

Konceptualni je pristup postavio temelje suvremenog istraživanja konceptualne me­ tafore. Konceptualna se metafora shvaća kao vrlo širok pojam - riječ je o bilo ko­ joj (potencijalnoj ) vezi između izvorne i ciljne domene koja se na neki način očitu­ je u jeziku ili kojoj drugoj ljudskoj aktivnosti. Prvenstveni naglasak konceptualnog pristupa jest jezični: zbog veze jezika i uma, na temelju jezika možemo zaključivati o spoznaji. Konceptualne su metafore u tom pristupu prvenstveno statične, ali mi smo naglasili i njihovu dinamičnost (metaforizacija kao sposobnost u pravom vre­ menu). Konceptualne se metafore razlikuju prema stupnju konvencionalnosti. One su ustrojene hijerarhijski prema detaljnosti, a ovisno o tome su i različite prema kul­ turnoj specifičnosti. Na taj smo način pokazali koja su glavna pitanja kojima se bavi tradicionalni pristup konceptualnim metaforama, tj. standardna teorija koju su ra­ zvili Lakoff i Johnson, uz neke kasnije dodatke. Lakoff i Johnson kasnije su se okre­ nuli i tzv. neuralnoj teoriji metafore (Lakoff i Johnson 1 999), na različite načine in­ tegrirajući (na vrlo općenitoj razini) novija psiholingvistička, neurološka, filozofska i druga saznanja. I u ovaj su opis uključena neka od njih - primjerice, primarne me­ tafore. Ipak, standardna teorija, ako je tako smijemo nazvati, jest ona iz 1 980. i 1 993. (Lakoffi Johnson 1 980; Lakoff 1 993). Lakoffova i Johnsonova teorija konceptualne metafore bila je toliko utjecajna da je u velikoj mjeri istisnula druge poglede na metaforu - npr. Glucksbergov ka­ tegorizacijski pristup ( Glucksberg 200 1 ) ili pristup teorije relevantnosti Sperbera i Wilsonove (Sperber i Wilson 2005). Neke je druge pristupe u velikoj mjeri „pro­ gutala" - npr. teoriju primarne metafore o kojoj je već bilo riječi (v. npr. u Kovecses 20 1 1 ). Teorija konceptualne integracije još je šira i moglo bi se reći da je ona „pro­ gutala" konceptualnu metaforu. Ipak, mi se njihovim različitim odnosima u ovo­ me radu nećemo pobliže baviti, a zainteresiranog čitatelja upućujemo na pregled tih teorija koji se nudi u prvom dijelu knjige The Cambridge Handbook ofMetaphor and Thought (Gibbs 2008; v. i Tendahl i Gibbs 2008) . Upravo teorijska širina i 72 Primjerice, jedan od poznatijih autora, Ning Yu, bavi se razlikama u engleskom i kineskom (v. npr. Yu 1 995; Yu 2004).

104

KON C EPTUALNA METAF ORA: TEMELJNI P OJMOVI, TEORIJ SKI PRISTUPI I METODE

metafore dopuštaju njezinu primjenu u brojnim vr­ stama istraživanja - od dij akro n ij skih, preko disku rzivnih , do psihol ingvis ti čkih i neurolingvističkih. Kratak p regled tih istraživanja i p itanja koja se u njim a j avlj aju

sveobuhvatnost konceptualne

navodimo u slj edećem poglavlj u.

5 . Konceptualna metafora u dijakroniji,

u umu, diskursu i izvan jezika

Teorija konceptualne metafora o kojoj smo govorili u prethodnom poglavlju može se primijeniti u različitim područjima istraživanja jezika i uma. Kao naša spoznajna sposobnost, konceptualna metafora nužno je vezana uz različite aspekte jezika kao ljudske djelatnosti (dijakronijski, diskursno, u umu) , a vidljiva je i izvan jezika. Kao što smo naveli u uvodu, djelovanje metafore moralo bi se očitovati dijakronijski primjerice kroz promjenu značenja riječi (što je i izvorište zanimanja za semantiku) . Shvatimo li diskurs kao dinamični entitet koji sudionici interakcije zajednički kon­ struiraju u stvarnom vremenu, onda se konceptualna metafora mora javiti i na di­ namičkoj razini tijekom razvoja diskursa (v. uvod; 2.4; 3.4 i primjer u 4.2.2) . Osim toga, teorija konceptualne metafore tvrdi da se metafora realizira kao veza između dviju domena. Pretpostavimo li da su domene psiholingvistički i neurolingvistički realne, onda bi se konceptualna metafora trebala očitovati u istodobnoj aktivaciji tih domena, što bismo trebali moći pokazati psiholingvističkim ili neurolingvističkim metodama. Najzad, metafora bi se kao naša kognitivna sposobnost trebala javiti i u drugim aspektima našeg života - ne samo kroz modalitet jezika, nego i u slici, zvu­ ku itd. Dakle, metafora bi trebala biti jednoosjetilna kao i višeosjetilna. Uopćimo li, potrebna nam je trodimenzionalna teorija metafore koja uzima u obzir jezik, um i komunikaciju (Steen 2008; Steen 20 1 1 ) .73 Unatoč sveobuhvatnosti konceptualne metafore kao ljudske sposobnosti, to ne znači nužno i da treba pretpostaviti njezinu središnju ulogu u ustroju ljudskog živo­ ta. Č injenica da se konceptualna metafora javlja svugdje ne mora nužno značiti i da je ona ključan ustrojbeni mehanizam svake od navedenih razina (ili svih razina uze­ tih kao jedna cjelina) . U ovom ćemo poglavlju pokazati da posebnost konceptualne metafore nije u tome da je ona ključna u organizaciji svake razine, nego da se ona po­ javljuje na više razina. Metafora je u tom smislu globalni mehanizam - jer se javlja na više razina, ali na svakoj razini djeluje lokalno.74 Poglavlje započinjemo raspravom o 73 Jedan noviji pregled takve trodimenzionalne teorije metafore (premda autorica ne koristi nave­ deni naziv) je rad E. Gorske (2009), u kojem se posebno naglašavaju različiti nejezični aspekti konceptualne metafore. 74 Odmah se nameće krilatica Misli globalno, djelu) lokalno! koja izvrsno opisuje ono što konceptual­ na metafora jest.

1 06 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

ulozi konceptualne metafore u dijakronijskim istraživanjima. Zatim opisujemo kako se metafora odražava u ljudskom umu i diskursu. Poglavlje završavamo opisom me­ tafore koja nije vezana uz jedno osjetilo, nego uz više njih, pa je nazivamo višeosje­ tilnom metaforom. 5.1.

Dijakronija i metafora

U prethodnim smo poglavljima već spomenuli genetsku motiviranost - dijakronij­ sku vezu između dvaju značenja istog jezičnog oblika (v. 3.3.2). Genetska se motivi­ ranost očituje kao promjena značenja pojedinog leksema. Spomenuli smo ukratko primjere leksema jasan (u uvodu) i leksema osnova (v. 3.2.2. 1 ) čija su se značenja mijenjala kroz vrijeme, a navedene promjene odvijale su se, između ostalog, i na te­ melju metafore. Takva istraživanja u kojima promatramo dijakronijske promjene u značenjima riječi često se nazivaju semasiološkim. Osim toga, možemo promatrati i promjene do kojih dolazi unutar konceptualizacije nekog koncepta, što se nazi­ va onomasiološkim pristupom (za definicije semasiologije i onomasiologije v. npr. Blank 200 1 ; Raffaelli 2009, 7. poglavlje). Promjene putem metafore mogu dovesti i do stvaranja novih značenja gramatičkih oblika - na primjer različiti prijedlozi koji u osnovi imaju prostorno značenje metaforičkim proširenjem počinju se koristiti za vremenske odnose (u kući > u ponedjeijak ). Pogledajmo nekoliko primjera. Gledamo li dijakronijski razvoj značenja riječi, zapravo se bavimo rekonstrukci­ jom „značenja ili značenjskih sveza određenog leksema" (Raffaelli 2009, 173 ). Kao što su to dijakronijski lingvisti već davno zaključili, nastanak novih značenja često se temelji na metafori - to je bilo poznato već Brealu u 1 9. stoljeću (v. npr. Breal 1 99 1 , 1 58 - 1 6 1 ), Blumenbergu sredinom 20. stoljeća (za pregled v. Jakel 2003, 1 36- 1 39) kao i Ullmannu ( Ullmann 1 962) , da ne nabrajamo dalje (za cjelovit pregled čim­ benika semantičkih promjena, uključujući i metaforu v. Raffaelli 2009, 145- 1 69). Želimo li rekonstruirati promjenu značenja neke riječi kroz povijest, moramo pose­ gnuti za dijakronijskim podacima o načinima na koje se navedena riječ koristila (npr. korpusnim, etimološkim, i sl.). Tijekom rekonstrukcije dolazimo do mreže značenja, u kojoj i metafora može imati ulogu. Takvu su rekonstrukciju za leksem jasan na­ pravile autorice Ida Raffaelli i Barbara Kerovec (Raffaelli i Kerovec 2008) , za druge semasiološke primjere v. i Raffaelli (2009, 6. poglavlje). Mi ćemo se ovdje pozabaviti jednim primjerom iz engleskog jezika.75 75 Nažalost, za hrvatski je vrlo teško naći pouzdane izvore koji na razmjerno jednoznačan način mogu potvrditi neku vrstu proširenja. To često zahtijeva ne samo rječničke pretrage, već i pregledavanje primarnih izvora koji su često teško dostupni. Stoga smo ovdje posegnuli za engleskim primjerom, čiju povijest možemo rekonstruirati pomoću lako dostupnih rječnika kao što je Oxford English Dictionary (v. OED u Izvori i rječnici) koji daje (razmjerno) pouzdane podatke o citiranosti iz primarnih izvora.

5.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 1 07

Pogledamo li riječfervid u rječnik Oxford English Dictionary (OED ; koji daje povijesne podatke o tome kada se neka riječ javila u nekom značenju), vidjet ćemo da se ona prvi puta javila sa značenjem 'gorući, usijan, vruć' koje se u citatn im potvr­ dama po prvi puta pojavljuje 1 599. godine. Evo upravo tog citata iz prijevoda jedne njemačke knjige s liječničkim pripravcima i receptima (v. OED natuknicafervid) : (92)

Let it stand a day or two in somfervideplace. 76 'Neka odstoji dan ili dva na nekom toplom mjestu'.

Jasno je da je u ovom citatu riječ o značenju koje se odnosi na toplinu. Drugi primjeri suJervid Raies 'vruće zrake' (sunca),Jervid land 'usijana zemlja' (od sunca) itd. Drugo značenje 'žestok, strastven, gorljiv' javilo se sredinom 1 7. stoljeća u jednom rječniku, ali je prvi primarni izvor naveden u OED-u iz 1 7 1 7. godine, a odnosi se na strasne želje (/ervid wishes). Drugi primjeri su mahom iz sredine 1 9. stoljeća (fervid ajfection j trasna ljubav',fervid preacher 'gorljivi propovjednik'). U OED-u stoji napomena da je prvo navedeno značenje sada uglavnom rijetko i da se javlja u književnosti. Doista, pogledamo li suvremene rječnike,Jervid se pr­ venstveno opisuje kao 'žestok, strastven, gorljiv' (Pearsall 200 1 , natuknica fervid) . Podaci iz korpusa to i potvrđuju77 - sva značenja koja se javljaju vezana su uz žestinu, npr. govora ili međusobnih rasprava, nečijih uvjerenja ili iskaza tih uvjerenja. Dakle, u današnje je vrijeme uglavnom potvrđeno kasnije značenje. Tako se, primjerice, jav­ ljaju primjeri kao što su myJervid explanation 'moje objašnjenje [ izneseno] sa žarom', Jervid discussions 'žestoke rasprave',fervidJans 'gorljivi pristalice', hisJervid belief'nje­ govo snažno uvjerenje'.78 Jedini primjer koji bi se možda mogao protumačiti u zna­ čenju 'topline' (od svih primjera koji se javljaju u oba pretražena korpusa; v. fusnotu 77) jest iz jednog romana: (93)

She a/most cried out as his mouth traced a path offervid heat across her cheek.79 'Gotovo je vrisnula dok su njegove usne na njezinom obrazu ostavljale trag usijane vreline'

76 U primjerima iz rječnika zadržali smo izvorni način na koji su riječi napisane. 77 Riječ se javlja razmjerno rijetko: tek 76 pojavnica u 400-milijunskom korpusu Corpus ofContem­ porary American English (COCA) ; pristup 1 3. 4. 20 1 2), a 9 pojavnica u 1 00-milijunskom kor­ pusu britanskog engleskog (British National Corpus (BNC); pristup 13. 4. 20 1 2.). O korpusima i njihovoj ulozi u istraživanju konceptualne metafore v. sljedeće poglavlje. 78 Primjeri iz korpusa COCA, pristup 1 3 . 4. 20 1 2. 79 Primjer iz korpusa BNC, pristup 1 3. 4. 20 1 2.

1 08 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Ipak, u ovom je primjeru riječ o dvosmislenom izrazu. Usijana vrelina usnica, daka­ ko, može proizlaziti iz njihove fizičke topline, ali svakako ima i erotske konotacije (što je veza s današnjim značenjem) . Osim toga, tek kombinacija pridjevafervid s imenicom heat koja ionako označava toplinu može nam omogućiti dafervid protu­ mačimo kao leksem vezan uz toplinu, dok je ranije - kao što smo vidjeli iz primjera iz OED-a - bilo dovoljno rećifervid s imenicom koja označava neko mjesto koje može biti vruće (v. primjer (92) ) ili entitet koji može biti usijan (npr. zrake sunca) . Sve u svemu, možemo reći da je kod riječi fervid došlo do značenjske promjene koja je utemeljena na metaforičkom pomaku - od značenja koje je bilo vezano uz toplinu (i koje je danas, čini se, gotovo nestalo) razvija se značenje koje je vezano uz intenzitet nečijih stavova prema nečemu, odnosno njihovo gorljivo iznošenje. Taj metaforički pomak motivirao je konceptualnom metaforom INTENZITET JE TO­ PLINA. Ta je metafora uglavnom vezana uz različite vrste osjećaja (Kovecses 1 998, 1 39- 1 40) i najvjerojatnije je riječ o primarnoj metafori (v. 4. 1 ; i npr. Kovecses 2005, 27; Kovecses 20 1 0, 145- 1 46) . U toj se metafori naš osjećaj topline - koji je utjelov­ ljen i koji možemo osjećati u različitim stupnjevima - preslikava na različite vrste ap­ straktnih aktivnosti vezanih uz naše stavove i osjećaje. Dakle, dijakronijska mrežna struktura izrazafervid u engleskome započinje od značenja 'topline' te se na temelju metaforičkog pomaka mijenja u značenje 'intenziteta' (posebice nečijih uvjerenja), a dalje se metonimijski veže i uz druge domene u kojima taj intenzitet može izaći na vidjelo (npr. u raspravi, nečijim riječima itd.). Inače, veza intenziteta i topline (ili va­ tre) vidljiva je i u hrvatskim izrazima: npr. gorljiv 'koji se sa žarom posvećuje čemu' (od gorjeti; v. Hrvatski jezični portal natuknica gorljiv) itd. Ono prema čemu se riječi kod kojih dolazi do dijakronijskog metaforičkog po­ maka u značenju razlikuju jest mjera do koje je vidljiva veza s prvotnim značenjem. Dijakronijski proces proširivanja značenja može biti takav da od samih početaka do danas ostanu aktivna oba značenja - i primarno doslovno značenje, kao i metaforič­ ko prošireno značenje (v. i 4.2. l ) . Takav bi primjer bila riječ žar u hrvatskom koja se još uvijek može odnositi i na žar vatre kao i na neku aktivnost koju neka osoba obav­ lja s velikim intenzitetom (evo nekoliko primjera iz Hrvatskog nacionalnog korpu­ sa: poduzetnički žar, vjerski žar, žar ljubavi; v. i Hrvatski jezični portal, natuknica žar) . U drugim slučajevima metaforičko značenje može prevladati, premda postoji veza s temeljnim značenjem (mi smo naveli primjer riječi osnova). Najzad, primar­ no značenje može se u potpunosti izgubiti, ostavivši samo ono metaforičko. Jedan mogući slavenski primjer jest riječ gnjev, čiji oblici u različitim slavenskim jezicima imaju značenje 'ljutnje, srdžbe' (npr. u hrvatskom, poljskom, ruskom itd.). Premda je riječ nejasnog nastanka, jedan od mogućih putova koji spominju neki etimolozi jest od značenja gorenja i vatre iz praslavenskoga (v. npr. Borys 2005, natuknica gniew; Fasmer 1 964, natuknica 211ee) . Navedeno značenje u suvremenom jeziku više nije

5.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 109

dostupno, a jedino je preostalo značenje ljutnje. To bi moglo značiti da je navedena riječ nastala na temelju konceptualne metafore LJUTNJA JE TOPLINA. 80 Vratimo li se ukratko na mreže značenja, dijakronijski element rasvijetlit će kako su i kada na­ stale pojedine veze između značenja te koje su veze još uvijek aktivne, a koje nisu. Konceptualna metafora u navedenom procesu igra ulogu jer može dovesti do nekih konceptualnih veza. Metafora se često kombinira s drugim mehanizmima i premda može imati ključ­ nu ulogu u nekim dijakronijskim promjenama (v. npr. Sweetser 1 990; Haser 2003), ona nikako nije jedini mehanizam promjene (za njihov pregled v. npr. Raffaelli 2009) . Tako različiti autori navode različite mehanizme - osim metafore tu su, pri­ mjerice, još i metonimija, generalizacija i specijalizacija (v. npr. Geeraerts 1 997) ; sta­ riji autori navode i amelioraciju i pejoraciju (npr. Pyles 1 97 1 , 349-350) itd. I doi­ sta, vratimo li se na primjer riječi fervid, premda je metafora zaslužna za proširenje od značenja 'topline' prema značenju 'intenziteta', proširenje od intenziteta osjećaja (kao u primjeru his fervid belief'njegovo snažno uvjerenje') prema izražavanju tog intenziteta (kao ufervid discussions 'žestoke rasprave') metonimijske je prirode. Ono ovdje možda nije do kraja odvojeno kao značenje, ali je svakako prisutno, što svje­ doči o važnosti metonimije. Š toviše, uzmemo li primjer (dijakronijske) mreže zna­ čenja riječi ključ, posvjedočit ćemo različitim vezama (rasprava prema Tabakowska 2005, 36; Anić 2003, natuknica ključ; Borys 2005, natuknica klucz).81 Najstarije je značenje 'savinut predmet, kuka', koje se metonimijski širi na tri slična značenja 'krivudanje rijeke', 'pogrbljen dio tijela' (odatle je današnja ključna kost) i 'predmet za zatvaranje ; rigalj, kvaka'. Sva su tri pojma slična prema tome što su zakrivljena, dakle nijedno od navedenih proširenja nije metaforičko. Značenje 'predmet za zatvaranje ; rigalj, kvaka' generalizira s e u bilo koji predmet kojim s e brava otključava i zaključava, što je ujedno i središnji element današnje kategorije riječi ključ. Zakrivljenost proto­ tipnog ključa ( iz ranijih dijakronijskih faza razvoja) vidi se i u nekim drugim pred­ metima koje nazivamo ključevima - npr. predmetom kojim navijamo mehanizam na kakvom starom satu ili igrački, a tome je sličan i alat kojim se nešto steže (npr fran ­ cuski kljuc}. U oba slučaja valja primijetiti i tipičnu radnju okretanja koju izvodimo navedenim predmetom. Ni ova proširenja nisu metaforička. Ključ je također i 'znak na početku crtovlja u glazbi' (npr. violinski kljuc} . Možda bismo mogli reći da je na­ vedeno značenje metaforičko jer je riječ o metaforičkom otključavanju crtovlja: da .

80

U jezicima kao što je hrvatski, gdje su tvorbeni obrasci bogati, takvi primjeri nisu česti zbog mor­ fosemantičkih veza (Raffaelli i Kerovec 2008).

81

Za ovaj primjer nemamo potpune citatne podatke iz primarnih izvora, nego prikaz temeljimo na djelomičnom prikazu rječničkih podataka. Cilj nam je prikazati različite vrste promjena pa to kada je do koje došlo nije od presudne važnosti u ovom primjeru. Neka smo značenja riječi ključ zanemarili, ali ona su na ovaj ili onaj način vezana uz glavna značenja koja prikazujemo u primjeru.

1 1 0 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

bismo znali gdje je ton C u crtovlju, moramo znati koji se ključ (violinski, bas ključ itd.) nalazi na početku crtovlja. Ipak, valja zamijetiti da su glavni ključevi u glazbi i fizički zakrivljeni, pa ne možemo baš sasvim tvrditi da je riječ samo o metaforičkom proširenju. Osim toga, ključ u glazbi je znak koji ima i svoju fizičku realizaciju (tj. mora biti nacrtan), pa prema tome nije sasvim apstraktan. Najzad, sasvim je apstrak­ tno značenje 'pristup rješavanju situacije', kojem pripadaju primjeri kao što je kijuč uspjeha je upornost i sl. U navedenim slučajevima kijuč označava metaforički način pristupa situaciji: uspjeh se metaforički „otključava", a metaforički ključ kojim se to čini je neka apstraktna relacija - u ovom slučaju upornost. Tek je kod tog primjera vidljivo samo metaforičko proširenje. Sve u svemu, premda je konceptualna metafora važan mehanizam u dijakronijskoj promjeni značenja riječi, ona je tek jedan od ne­ koliko mehanizama. Metafora se često kombinira s drugim mehanizmima na razli­ čite načine i ne mora nužno imati ustrojbenu ulogu u promjeni značenja (premda to ne znači da je i ne može imati, baš kao i drugi mehanizmi promjene značenja) . Stoga metafori nije nužno davati primat u dijakronijskom razvoju različitih značenja riječi. Leksička istraživanja mogu biti i onomasiološka: mogu polaziti od koncepta te promatrati različite načine njegove leksikalizacije, i to najčešće usporedbom više je­ zika. Na primjer, u literaturi ćemo naći primjere različitih načina izražavanja kon­ cepata ZJENICA, STABLO, PLOD, RUKA (Blank 200 1 , 1 6-2 1 ), STRAH i DRHTANJE (Raffaelli 2009, 272-280), ili npr. OKO (Koch 2008). Budući da je kod onomasi­ ologije zapravo riječ o obrtanju (upravo opisanog) semasiološkog pristupa, i ovdje se javlja konceptualna metafora. Dakako, te mogućnosti leksikalizacije mogu biti utemeljene na različitim mehanizmima (najčešće je to metonimija; v. Koch 1 999), ali se tu može javiti i metafora. Na primjer, istraživanjem koncepta OKA zamijetit ćemo da se taj koncept u nekim jezicima može izraziti riječima vezanim uz koncept KUGLE, što počiva na metafori sličnosti (primjer iz Koch 2008, 1 1 5) . Na sličan se način mogu istraživati i dijakronijske promjene u leksikalizaciji koncepata unutar jednog jezika, a brojne takve primjere za različite aspekte koncepta LJUBAVI, SEKSA i BRAKA možemo naći u historijskom tezaurusu engleskoga (Coleman 1 999) . Neke od njih su, naravno, i metaforičke. Dakle, i kod leksikalizacije metafora igra jednu od uloga, premda, vjerojatno, ne ključnu. Metafora može biti i jedan od mehanizama dijakronijskih promjena koje su ve­ zane uz gramatiku, što nazivamo gramatikalizacijom. Gramatikalizacija je promjena koja dovodi do preoblikovanja leksičkih oblika u gramatičke oblike, odnosno grama­ tičkih oblika u još „gramatičkije" oblike (v. npr. Heine i Kuteva 2002, 2; v. i Heine, Claudi i Hiinnemeyer 1 99 1 ; Hopper i Traugott 2003).82 Kod gramatikalizacije 82 U navedenoj definiciji koja se prenosi još od Kurylowicza iz 60-ih postoje neki problemi o kojima se sve više progovara. Njima se ovdje zbog nedostatka prostora ne možemo baviti, a čitatelje upu­ ćujemo na rad Christiana Lehmanna (2002).

S.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 1 1 1

dolazi do različitih promjena u obliku riječi i različitih semantičkih promjena (v. npr. Hopper i Traugott 2003; Bybee 2003a; Bybee 2003b) . Ipak, mi se njima ovdje neće­ mo pobliže baviti, nego ćemo samo dati nekoliko primjera. Jedan od možda najjasni­ jih primjera u kojima je mehanizam gramatikalizacije metafora jest kada se dijelovi tijela koriste da bi se govorilo o nekim prostornim odnosima (v. npr. Heine 1 997, 37-49; Svorou 1 994, 70-73) . U mnogim jezicima riječi koje se odnose na dijelove tijela koji su ljudima s prednje strane (poput očiju, lica, čela itd.) postaju gramatičke jedinice koje se odnose na prednji dio konceptualnog prostora i dobivaju značenja poput 'ispred' i 'naprijed' (Svorou 1 994, 7 1 ) . Sukladno tomu, riječi koje se odnose na stražnje dijelove tijela (npr. leđa, stražnjica, slabine) s vremenom postaju gramatičke jedinice koji označavaju značenja kao što su 'iza', 'otraga', 'nakon' itd. (Svorou 1 994, 72). Međutim, i kod gramatikalizacije valja biti oprezan u donošenju zaključaka o tome u kojoj je mjeri za to zaslužan mehanizam metafore. Osim metafore, i tu se jav­ lja generalizacija značenja, kao i neki drugi mehanizmi, primjerice, inferencija, ujed­ načavanje itd. . (za pregled v. Bybee, Perkins i Pagliuca 1 994, 28 1 -302) . Primjerice, u mnogim je slučajevima dijakronijska promjena toliko postupna da je lakše pretpo­ staviti metonimijski lanac (odnosno inferenciju), nego metaforu (Bybee, Perkins i Pagliuca 1 994, 1 96- 1 97). Takav je zaključak u skladu s našim teorijskim zaključkom o motiviranosti konceptualne metafore (v. 4. 1 ) , jer pokazuje da metafora ne igra nužno središnju ulogu tijekom gramatikalizacije. Osim toga, gramatička se značenja u kognitivnoj gramatici smatraju shematičnijim (odnosno općenitijim) od leksičkih značenja pa je stoga razumno pretpostaviti da će kod razvoja gramatičkih značenja važnu ulogu igrati upravo shematizacija. I doista, povećanje shematičnosti, tj. uopća­ vanje, možda je i najviše spominjani mehanizam gramatikalizacije koji se javlja pod brojnim nazivima (jedan od najpoznatijih je semantičko izbjeljivanje (engl. semantic bleaching) ; Bybee, Perkins i Pagliuca 1 994, 6). Dakle, premda konceptualna metafo­ ra igra važnu ulogu u promjeni gramatičkih značenja, navedena je uloga opet lokal­ na, a ne nužno i od središnje važnosti. Da zaključimo. Konceptualna metafora može igrati važnu ulogu u dijakronij­ skom nastanku značenja, kako gramatičkih, tako i leksičkih. Dakle, konceptualna metafora jedan je od aspekata leksikalizacije koncepata, kao i nastanka veza kod poli­ semije te jedan od mehanizama nastanka novih gramatička značenja. Ipak, upozorili smo da valja stalno imati na umu kako je konceptualna metafora tek jedan od načina nastanka konceptualnih veza te smo dali naslutiti da konceptualna metonimija (kao i drugi mehanizmi) tu također igra važnu ulogu. To je vezano uz konceptualne za­ ključke koje smo spominjali u prethodnim poglavljima.

1 1 2 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE 5.2.

Metafora i um

Produkciji i razumijevanju metaforičkih izraza možemo pristupiti i s psiholingvistič­ kog stanovišta, odnosno možemo se pitati na koji se način navedeni procesi odraža­ vaju u našem umu. Do sada smo kod konceptualnog pristupa samo vrlo općenito go­ vorili o preslikavanjima, dvjema domenama, konvencionalnosti itd. Pretpostavljali smo da navedene pojmove na neki način možemo uobličiti u teoriju koja će obuhva­ titi jezik i um. Sada ćemo se nakratko osvrnuti na to što možemo dobiti operaciona­ liziramo li neka od pitanja na psiholingvističkoj razini te ćemo istražiti ostvaruju li se naša predviđanja. Ako je konceptualna metafora doista sasvim uobičajena, svako­ dnevna i nije ni na koji način različita od nemetaforičkog jezika, onda bismo očeki­ vali da i njezina obrada u umu ne zahtijeva neki poseban proces, niti bismo očekivali da njezina obrada traje dulje od nekih nemetaforičkih izraza. Takvu je tvrdnju mo­ guće istražiti psiholingvistički, primjerice mjerenjem brzine reakcije na neki metafo­ rički ili nemetaforički izraz i brojnim drugim psiholingvističkim metodama (za pre­ gled psiholingvističkih metoda v. Garrod 2006; Erdeljac 2009, 75-93). U ovom ćemo se dijelu pozabaviti dvama psiholingvističkim pristupima koncep­ tualnoj metafori - postavci stupnjevanja istaknutosti (engl. graded salience hypothe­ sis) Rachel Giore ( Giora 1 997) i postavci karijere metafore (engl. career ojmetaphor) autora Briana Bowdlea i Dedre Gentner (Bowdle i Gentner 2005). Riječ je o pristu­ pima koji su nastali upravo s mišlju o metafori, a utemeljeni su na psiholingvističkim načelima.83 Ključno pitanje kojem ćemo se posvetiti jest na koji se način obrađuju metafore. Pokazat ćemo da postoje psiholingvistički dokazi da je konceptualna me­ tafora doista kognitivna sposobnost koja se temelji na preslikavanjima te da su presli­ kavanja ustrojena na temelju nekih još temeljnijih načela. Pokazat ćemo također da postoje psiholingvističke razlike između konvencionalnih i inovativnih metafora te između različitih gramatičkih izraza konceptualnih metafora. Navedene razlike tu­ mačimo kao pokazatelj lokalnog značaja konceptualne metafore. S.2. 1 . Metafore i istaknutost

Zbog „uobičajenosti" konceptualne metafore, njezina obrada ne bi se trebala razli­ kovati od obrade doslovnog značenja. Do metaforičkog bismo značenja nekog izra­ za trebali moći doći izravno, a da prvotno ne moramo pristupiti nemetaforičkom značenju, pri čemu bi obrada metafora trebala biti ista kao i obrada nemetaforičkih 83 Neki pristupi, koje bismo tu također mogli navesti, npr. ranije spomenuta Glucksbergova (200 1 ) teorija kategorizacije ili teorija relevantnosti Dana Sperbera i Deirdre Wilson (2005), nastali su kao cjelovite teorije. Oni imaju vlastiti skup aksioma (baš kao i kognitivna lingvistika, odnosno te­ orija konceptualne metafore), pa stoga njihov detaljni prikaz ovdje nije moguć. Ipak, za razliku od kognitivne lingvistike oni ipak nisu toliko sveobuhvatni (npr. ne koriste se pri opisu svih jezičnih razina, premda to možda i nije isključeno).

5.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 1 1 3

značenja (v. npr. Gibbs 1 994, 80- 1 1 9) .84 Operacionaliziramo li navedene tvrdnje na razini funkcioniranja našeg uma, mogli bismo pretpostaviti da će se metaforič­ ki izrazi u našem umu obrađivati istom brzinom kao i nemetaforički izrazi. Doista, neka istraživanja pokazuju da je kod jezičnih izraza u kojima su metafore ispitanici­ ma predstavljene unutar većeg konteksta, kao i u slučaju konvencionalnih metafora, brzina obrade metaforičkih izričaja jednaka ili čak brža od obrade nemetaforičkih izričaj a u istim uvjetima (v. pregled u Gibbs 1 994, 1 00- 1 O 1 ) . Ipak, druga istraživanja pokazuju da se bez konteksta metaforički izričaji obraduju sporije od nemetaforičkih {Giora 1 997, 1 88 - 1 89). U jednom Gibbsovom ( 1 990) istraživanju ispitanici su brže reagirali u slučaju nemetaforičkih, nego metaforičkih (i metonimijskih) podražaja. Stoga Giora ( Giora 1 997; Giora 1 999; Giora i Fein 1 999) predlaže postavku prema kojoj razlika između nemetaforičkih i metaforičkih značenja ne proizlazi iz njihove (ne)metaforičnosti, nego istaknutosti. Istaknutost nekog jezičnog izraza ovisi o nje­ govoj konvencionalnosti, frekvenciji, datosti u određenoj situaciji i o tome koliko je izraz poznat govorniku (Giora 1 997, 1 85). To potvrđuju brojna istraživanja me­ tafora i drugih figurativnih izraza, npr. frazema i ironije (za pregled v. Giora 1 999). Kod konvencionalnog metaforičkog izričaja istaknuto je njegovo metaforičko i do­ slovno značenje: oba su značenja dostupna (odnosno aktivna) i u metaforičkom i u doslovnom kontekstu. Primjerice, kod konvencionalnog metaforičkog frazema po­ put „baciti prašinu u oči" iz prethodnog poglavlja, dostupnost metaforičkog i do­ slovnog značenja trebala bi biti ista u doslovnom kontekstu (npr. Dok smo se igrali u pijesku, neki mije dječak bacio prašinu u oči) kao i u metaforičkom kontekstu. Kod nekonvencionalnih metaforičkih izraza (koji nam nisu toliko poznati) istaknutije je doslovno značenje, koje se svakako aktivira u metaforičkom kontekstu i vjerojatno je jedino aktivno u doslovnom kontekstu. Pogledajmo sljedeće izmišljene primjere (prema Giora i Fein 1 999, 1 603) : (94)

Moju suprugujako nervira njezin novi šef Svakog dana kad se vrati s posla sveje potištenija. Nekako se ne može priviknuti na novu situaciju. jednostavnoje krhkije građe.

(95)

Baka namje slomila nogu i to zato štoje pala sa stolice teje morala hitno u bolnicu. Sestri sam rekla da nikada nisam slomila nogujer sam pala sa stolice. Ona mije objasnila da su stariji ljudi drukčiji. jednostavno su krhkije građe.

Izrazjednostavnoje/su krhkije građe može imati metaforičko tumačenje (kao u (94)) i doslovno tumačenje (kao u (95) ) , a njegovo metaforičko tumačenje, kao i sam izraz, 84 Osim toga, kao što zamjećuju Gentner i Bowdle (2008, 1 1 2), to dovodi do logičkih problema: drukčija bi obrada zahtijevala „prepoznavanje" da je neki izraz metaforaprije nego što se on obradi, ali upravo to prepoznavanje također zahtijeva obradu.

1 14 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE manje su konvencionalni. Prema postavci stupnjevanja istaknutosti u prvom slučaju aktivno je i metaforičko i doslovno značenje, dok je u drugom slučaju aktivno samo doslovno značenje. Rachel Giora i O fer Fein ( Giora i Fein 1 999) psiholingvističkim eksperimentima potvrdili su obje navedene pretpostavke (aktivaciju metaforičkog i nemetaforičkog značenja kod konvencionalnih metafora odnosno aktivaciju doslov­ nog značenja kod nekonvencionalnih metafora) . Neki neurolingvistički eksperimenti potvrđuju da postoji razlika u obradi kon­ vencionalnih i nekonvencionalnih metafora. Na primjer, primjenom funkcionalne magnetske rezonancije pokazalo se da se neistaknuta značenja (primjerice nekon­ vencionalne metafore) obrađuju u desnoj polutki mozga, dok se istaknuta značenja (primjerice kod konvencionalnih metafora ili doslovnog značenja) procesiraju u lije­ voj polutki (Mashal, Faust i Hendler 2005). I druga istraživanja koja koriste funkci­ onalnu magnetsku rezonancu pokazala su da desna polutka ima posebnu ulogu kod nekonvencionalnih metafora (npr. Ahrens et al. 2007; Mashal et al. 2007) , a slični su rezultati vidljivi i kod istraživanja drugim metodama (npr. evociranim potencija­ lima; v. Arzouan, Goldstein i Faust 2007a) . Giorin model istaknutosti neodoljivo podsjeća na operacionalizaciju Langackerova ( 1 987, 57) pojma usađenosti (engl. entrenchment)85: što je neka je­ zična konstrukcija dublje usađena, brzina njezine obrade je veća (v. npr. Tuđman Vuković 2009, 1 36). Usađenost je neodvojivo povezana uz frekvenciju, odnosno u konačnici uz ono što smo u prethodnom poglavlju opisali kao konvencionalnost me­ taforičkog izričaja (4.2) . Sve su to aspekti korištenja jezika o kojima će u okvirima uporabnog modela biti riječi u sljedećem poglavlju (6. 1 .2). Istaknutost navedenim pojmovima dodaje još i individualne faktore, tj. datost izraza u određenoj situaciji i njegovu poznatost govorniku. Dodavanje individualnih faktora ilustrira razliku iz­ među lingvističkog i psiholingvističkog pristupa: dok lingviste zanimaju opće idea­ lizacije (usađenost, konvencionalnost) , psiholingviste zanima njihova realizacija u svakoj pojedinoj situaciji i njihova opovrgljiva operacionalizacija. Ta će nam temelj ­ na metodološka razlika biti važna u sljedećem poglavlju. Premda Giorin model istaknutosti operacionalizira usađenost (kao jedan od as­ pekata naših općih kognitivnih sposobnosti), ujedno se kosi s konceptualnim pristu­ pom metafori. Naime, prema postavci stupnjevanja istaknutosti metaforički izrazi ne definiraju se kao preslikavanja koja su presudan dio teorije konceptualne metafore (v. 4. 1 ) . Ako se metaforička i nemetaforička značenja ustvari razlikuju samo prema istaknutosti, onda dijferentia speci.fica metafore nisu preslikavanja, nego istaknutost. U Giorinu pristupu metafora je ista kao i doslovni jezik - ona nije jedinstvena, kako kaže Giora (Giora 2008). 85

Prijevod prema Tudman Vuković (20 1 0, 1 8) .

5.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan jezika 1 1 5

5.2.2. Metafore, analogije, konvencionalnost i preslikavanja

Ipak, psiholingvistički i neurolingvistički rezultati koji potvrđuju Giorinu postavku podložni su različitim tumačenjima i daleko su od „stopostotnih". Neke studije (koje se koriste metodom funkcionalne magnetske rezonance) ne ukazuju na važnu ulogu desne polutke kod metafora (npr. Rapp et al. 2004), što može značiti da razlika izme­ đu lateralizacije konvencionalnih i nekonvencionalnih metafora nije jasno postavlje­ na. Tomu pridonose i neka istraživanja koja (metodom evociranih potencijala) poka­ zuju djelomičnu sličnost između konvencionalnih i nekonvencionalnih metafora, jer se komponenta N400 (za kratko objašnjenje o čemu je riječ v. Palmović et al. 20 1 0, 233) nije značajnije razlikovala unatoč različitoj istaknutosti tih konvencionalnih i nekonvencionalnih metafora (npr. Arzouan, Goldstein i Faust 2007b, 78). Dakle, možda istaknutost ne igra ključnu ulogu. Jedan noviji pregled ( Schmidt et al. 20 1 O) tvrdi da je uloga lateralizacije još daleko od konačnog rješenja zbog metodološke ne­ ujednačenosti istraživanja (npr. različit izbor zadataka, sudionika i podražaja) . Osim toga, različita psiholingvistička i neurolingvistička istraživanja nisu uzela u obzir ni sve potrebne jezične elemente pa se tako u njima rijetko uspostavljaju razlike izme­ đu različitih gramatičkih oblika metafora. Ipak, lingvističke studije jasno pokazuju da postoje konceptualne razlike između metafora različitih gramatičkih oblika (npr. Deignan 2006; Stanojević 2009b) . To potvrđuju i teorijska kognitivnolingvistička promišljanja (npr. imenice kao stvari, a glagoli kao relacije: v. 3.2.4.2. 1 ) , a za nave­ dene gramatičke razlike postoje i neurolingvistički dokazi (npr. Damasio i Tranel 1 993). Stoga bi bilo očekivano da se navedene gramatičke razlike očituju i kod kon­ ceptualnih metafora (v. i raspravu u Chen, Widick i Chatterjee 2008, 200). Razlika u obradi između više ili manje istaknutih (odnosno konvencionalnih) metafora ne mora se nužno očitovati kroz nedostatak preslikavanja. Moguće je zami­ sliti da kod nekonvencionalnih metafora svaki puta moramo nanovo „tražiti" pove­ znice između dviju domena, dok su nam kod konvencionalnih metafora te sličnosti nadohvat ruke jer su se ustalile. Stoga je obrada nekonvencionalnih metafora drukčija od obrade konvencionalnih metafora. Upravo je to srž pristupa teorije karijere meta­ fore (npr. Gentner i Bowdle 200 1 ; Bowdle i Gentner 2005; Gentner i Bowdle 2008). Teorija karijere metafore nastala je na osnovi istraživanja analogija. Analogija se definira kao preslikavanje između dviju situacija: kad neku situaciju jedne vrste prema nekim načelima usporedimo s drugom. Primjerice, laici uspostavljaju analogije izme­ đu električne struje i velikog broja ljudi koji hodaju hodnicima86 ( Gentner i Gentner 1 983). Takva analogija ima i neke sasvim praktične posljedice jer predviđamo da će se strujni krug ponašati kao ljudi koji hodaju kroz hodnik. Zamislimo li strujni krug 86 D rugi struju zamišljaju kao vodu koja teče kroz cijevi. Nećemo se pobliže baviti ovim dvjema ana­ logijama i njihovim razlikama, a zainteresiranog čitatelja upućujemo na rad Gencner i Gencner ( 1 983).

1 1 6 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

s dva paralelno spojena otpornika kao hodnik u kojem su jedna uz druga dvoja vrata, točno ćemo zaključiti da će struja biti veća nego ako koristimo samo jedan otpornik - jer kroz dvoja vrata može proći više ljudi. Ovakav opis analogije zapravo je isto ono što smo u trećem poglavlju nazvali kulturnim modelom (v. 3.3. 1 ) . Osim toga, analo­ gija „strujni krug - ljudi koji hodaju hodnicima" nastaje baš kao i metafora - na teme­ lju preslikavanja između dvije situacije (odnosno domene) . Zato se (neke) metafore mogu smatrati podvrstom analogije (Gentner i Bowdle 200 1 , 226) .87 Obrada metafora teče tako da između relacijske strukture dviju situacija (ono­ ga što smo kod metafora nazvali domenama) dolazi do stvaranja korespondencija na temelju nekih sličnosti (Gentner i Bowdle 2008, 1 1 0). Vratimo li se na odnos struje i ljudi, korespondencije bi se odnosile na, primjerice, činjenicu da struja od­ govara ljudima, žice odgovaraju hodnicima, a otpornici vratima. Odmah zamjeću­ jemo da navedene korespondencije jasno odgovaraju preslikavanjima o kojima smo govorili kod konceptualnih metafora (v. 4. 1 ). Za preslikavanja/korespondencije po­ stoje brojni dokazi - kako oni vezani uz analogije (za pregled literature o analo­ giji v. Gentner i Bowdle 200 1 , 226) , konceptualne metafore ili mentalne prostore (Fauconnier 1 994; Fauconnier 1 997; Gardenfors 2000) , tako i neurolingvistički do­ kazi (v. npr. Ahrens et al. 2007; Lai, Curran i Menn 2009). I u tom se smislu teori­ ja karijere metafore i konceptualni pogled iznesen u prethodnom poglavlju dobro upotpunjuju. Ključno pitanje kod stvaranja korespondencija - baš kao i kod teorije konceptu­ alne metafore - jest na koji način korespondencije nastaju i kako . s u ograničene. Za razliku od konceptualnih modela ograničenja o kojima smo govorili u prethodnom poglavlju (v. 4. 1 ) , Gentner i Bowdle nude psiholingvistički realističan model porav­ navanja (engl. alignment) elemenata dviju situacija (npr. Gentner i Bowdle 2008, 1 1 1 - 1 1 3). Poravnavanje se sastoji od tri koraka. U prvome koraku nastaje mnogo zasebnih i nepovezanih lokalnih veza između dvije situacije (tj. domene), u kojima preslikavanja nisu nužno u odnosu jedan naprama jedan. Jednostavno - uočavamo neke sličnosti između dvije domene. Te su sličnosti raznih vrsta - odnose se i na poje­ dine elemente u domenama, kao i na njihove međusobne odnose. Pogledajmo jedan poznati primjer (analiza prema Bowdle i Gentner 2005): (96)

Sokratje bio primaija.

Kod ove bismo analogije najprije primijetili različite korespondencije dviju situaci­ ja: Sokrat se povezuje s primaljom, njegov učenik s majkom, a učenikova zamisao s djetetom. Takav je pristup (u kojem se isprva ne biraju „najvažnije" značajke, nego 87 Ipak, valja zamijetiti da to ne vrijedi za sve vrste metafora - npr. metaforičke slike (v. fusnotu 62 u prethodnom poglavlju) ne možemo ubrojiti u analogije, kao ni sve druge vrste metafora kod kojih ne postoji sustav više preslikavanja (v. Genmer i Bowdle 2008, 1 10).

S.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan jezika 1 1 7

se zamjećuju različite vrste sličnosti) najekonomičniji, jer ne zahtjeva složenu obra­ du (Forbus, Gentner i Law 1 995). U drugom koraku preslikavanja se .strukturiraju, tako da počnu tvoriti konzistentne cjeline ( Gentner i Bowdle 2008, 1 1 1) . Pri tome mnogo važniju ulogu igraju relacijske sličnosti (tj. sličnost između odnosa u navede­ nim domenama) , nego sličnosti između entiteta i njihovih značajki ( Gentner i Kurtz 2006) . Tako bi u prethodnom primjeru najveću važnost imala relacijska sličnost da Sokrat pomaže učeniku proizvesti zamisao (baš kao što primalja pomaže ženi rodi­ ti dijete), nego primjerice sličnost Sokrata i primalje po izgledu (npr. da je Sokrat obučen kao primalja). U trećem stupnju povezujemo više skupova preslikavanja iz drugog stupnja na temelju jedinstvene zajedničke globalne interpretacije. To činimo dokle god je moguće postići konzistentna preslikavanja. Dakle, povezujemo koje god je moguće relacije iz izvorne u ciljnu domenu, a sve zajedničke značajke relacija pre­ nosimo i na elemente koji sudjeluju u tim relacijama (Bowdle i Gentner 2005, 1 97). Ipak, to činimo na shematičnoj razini. Kod primjera Sokrata i primalje mogli bismo prenijeti zamisao stupnjevitog razvoja djeteta unutar majke. Na taj način u ciljnoj domeni nastaje novo značenje (Gentner i Bowdle 200 1 , 227). Takav pogled na obradu analogija/metafora ima brojne psiholingvističke doka­ ze, od kojih smo neke već naveli ranije. Da navedemo još neke. Primjerice, ovaj mo­ del pretpostavlja razliku u inicijalnoj obradi metafore (u prvom stupnju) za razliku od trećeg stupnja. Naime, u prvom stupnju obrada bi trebala ići neovisno o smjeru preslikavanja (jer se uspostavljaju sve moguće veze), dok bi kasnije trebala biti jedno­ smjerna. Baš takav nalaz potvrđuju Wolff i Gentner (20 1 1 ) . Nadalje, postoje doka­ zi da brže i lakše razumijemo konzistentna, nego nekonzistentna preslikavanja kod nekonvencionalnih metafora (v. pregled u Gentner i Bowdle 2008, 1 1 3), što dodat­ no potvrđuje ostvarivanje konzistentnih korespondencija (odnosno preslikavanja) . Jednostavno rečeno, lakše i brže razumijemo primjere gdje se metafora nastavlja na temelju istog preslikavanja, nego metafore gdje se miješa više domena.ss Ipak, kod konvencionalnih metafora lako miješamo više domena, što potvrđuju psiholingvi­ stički (Gentner i Bowdle 2008, 1 1 4) i lingvistički (Kimmel 20 1 0) dokazi. To još jednom potvrđuje razliku između nekonvencionalnih i konvencionalnih metafora. Na temelju navedenih i drugih psiholingvističkih dokaza o analogijama, Gentner i Bowdle predlažu teoriju karijere metafore prema kojoj se nekonvencionalne i kon­ vencionalne metafore razlikuju. Kod neko l}vencionalnih metaforičkih izraza teško je reći što metafora znači bez izvorne domene (i bez konteksta), dok je kod konven­ cionalnih metafora to moguće i lako ostvarivo ( Gentner i Bowdle 2008, 1 1 5 - 1 1 6; 88

Primjer takve „miješane" metafore bio bi: Ljubav će vas intenzivno grijati u prvoj polovini mje­ seca, pa se potrudite otvoriti svoje srce (http ://horoskop.hr/mjesecni-horoskop/ pristup 29. rujna 20 1 1 .), gdje je prvi dio metafora topline, a drugi metafora koja se odnosi na otvaranje srca. Da je nastavljena metafora topline, metafora bi bila konzistentna.

1 1 8 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

v. i 4.2). Dakle, metafora se tijekom upotrebe konvencionalizira : prolazi „karijeru" od nekonvencionalnog jednokratnog izraza do konvencionalnog izraza. Sam proces shvaćanja nekonvencionalnih i konvencionalnih metafora ne razlikuje se (i dalje do­ lazi do strukturnog poravnavanja) , ali nam kod konvencionalnih metaforičkih izraza metaforičko značenje postaje lakše i brže dostupno. Upravo tako pojedina značenja postaju istaknutija od drugih (kao kod Giore). Na taj način teorija karijere metafore objašnjava i Giorinu postavku istaknutosti.89 Na temelju onoga što smo do sada rekli sasvim je jasno da postoje brojne sličnosti između ovog psiholingvističkog modela i teorije konceptualne metafore. Prvo, kao temelj metafore u obje se teorije uzimaju preslikavanja, koja su ujedno i ključ onoga do čega u metafori dolazi. Drugo, preslikavanja imaju ograničenja koja nastaju na te­ melju nekih općih psiholingvističkih i konceptualnih zakonitosti (ovdje je to porav­ navanje, u konceptualnoj teoriji, npr. središnje znanje ili načelo nepromjenjivosti; v. 4. 1 ) . Treće, moguće je stvaranje novog značenja, zbog shematičnog prijenosa značajki iz izvorne domene. To se može povezati s tvrdnjama teorije konceptualne integraci­ je (v. 3.4) koja također modelira način stvaranja novog značenja. Četvrto, baš kao i kod postavke istaknutosti, uzima se u obzir konvencionalnost metafore, čiju smo važ­ nost istakli u potpoglavlju 5.2. 1 , te se na temelju,psiholingvističkih procesa objašnjava razlika između mrtvih i konvencionalnih metafora. Peto, uzimaju se u obzir razlike među gramatičkim oblicima, što je u skladu s postavkama kognitivne lingvistike o na­ činu konstruiranja značenja, kao i funkcionalističkim postavkama o odnosu forme i značenja. Na općenitoj se razini ovim modelom daju psiholingvistički temelji dvostruko­ stima koje smo opisali u teoriji konceptualne metafore : metafora je, kod nekonven­ cionalnih oblika, dinamična sposobnost (poravnavanja) ; dok kod konvencionalnih i mrtvih metafora ona sliči na „gotov proizvod" budući da zahtijeva kraće vrijeme obrade. I ovdje se pokazuje da metafora najvjerojatnije nije primarni mehanizam ustroja ljudskog uma. Činjenica da dimenzija ustaljenosti (ili istaknutosti) prema kojoj se metafore razlikuju ima psiholingvističke posljedice može značiti da baš ta dimenzija ima važniju ulogu od metafore same. Nadalje, ni preslikavanja nisu vezana samo uz metaforu, nego i uz analogiju. Sve navedeno potvrda je teze da konceptu­ alna metafora može djelovati lokalna - u okvirima nekih ograničenja - ali ne i da je riječ o globalnom ustrojbenom mehanizmu našeg uma.

89 Valja zamijetiti da je navedeni proces konvencionalizacije zapravo usporedan dijakronijskim pro­ mjenama značenja - od sasvim inovativnih do onih koja s vremenom postaju ustaljena (Raffaelli 2009, 40-45). I

5.

5.3.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 1 1 9

Metafora u diskursu

Psiholingvistička se istraživanja usredotočuju na metaforu kao sposobnost u pra­ vom vremenu, što znači da (za razliku od konceptualnih pristupa) mogu (razmjer­ no) realistično opisati tijek njihove obrade. Ipak, to ne obuhvaća sve aspekte jezika - jer jezik, osim idealizirane spoznajne funkcije, ima i jasno određenu komunikacij­ sku funkciju. Komunikacijska funkcija nastaje u dijalogu : jezik je sredstvo kojim se značenje konstruira intersubjektivno (Verhagen 2005), ne samo u glavi pojedinog govornika, nego i u diskurzivnom prostoru, kao posljedica međusobnog „pregova­ ranja" o značenju (za pregled v. Howarth 2006) te u suodnosu s okolinom (Varela, Thompson i Rosch 1 99 1 ) . Drugim riječima, spoznaja nije samo individualna, nego je i usađena u društvo (za pregled v. Lindblom i Ziemke 2007; v. i 2.3). Važan zaokret u tom smjeru u istraživanju konceptualnih metafora donose diskur­ zivna istraživanja. U njima se pokazuje da konceptualna metafora nije samo sredstvo konceptualizacije na razini općih kognitivnih sposobnosti. Š toviše, smjestimo li me­ taforu doista u komunikaciju, ona se vraća na staze svoje stare slave : postaje „stilsko izražajno sredstvo", način · na koji možemo manipulirati npr. političkim diskursom (Lakoff2002; Koller 2005), odnosno ideološko sredstvo (Velasco-Sacristan 20 1 0), ali i sredstvo istraživanja književnosti ( Steen l 999a; Freeman 2003; Freeman 2006; Čulig 20 1 1 ). Na taj način metaforu vraćamo „jeziku": premda je ona sredstvo konceptualiza­ cije, način na koji je jezično izražena također je važan. Jezični izrazi ne odražavaju samo ustaljeno konceptualno znanje, nego njihovo korištenje odražava neku komunikacij­ sku ili diskurzivnu ulogu. Vratimo se na primjer bacanja prašine u oči iz prethodnog poglavlja (v. Okvir 5- 1 ). U prethodnom smo poglavlju iz perspektive konceptualne teorije u vezi s navedenim primjerom govorili o načinu kombiniranja konceptualnih domena u konceptualne metafore. Na diskursnoj bismo se razini, primjerice, usredoto­ čili na način na koji dolazi do pregovaranja o značenju izraza „baciti prašinu u oči" koji se na početku koristi u svojoj uobičajenoj funkciji (i značenju), zatim dolazi do njegove aktivacije kao retoričkog sredstva kojim se iskazuje moć (Bojim se da od silne prašine ti više ne vidiš ni monitor a kamoli naslov teme). To je način osporavanja njegova znače­ nja kojim korisnik casio iskazuje svoju moć, da bi mu to F 1 OEXX to na kraju „vratio" Dakle, u ovom se primjeru o značenju pregovara kroz međusobnu borbu i osporavanje. Ipak, konstruiranje značenja ne mora nužno biti način osporavanja drugih, nego i način zajedničkog konstruiranja značenja, što je posebice vidljivo u situacijama kada je cilj suradnja, a ne osporavanje. To je često vidljivo u razredu - kad učenici/stu­ denti i nastavnici surađuju u procesu učenja (v. npr. Cameron 2003) . Vratimo se na jedan engleski primjer iz takve situacije koji smo naveli u uvodu.90 U primjeru (v. 90

Korpus MICASE (Michigan Corpus ojAcademic Spoken English) iz kojeg je preuzet primjer dostu­ pan je preko Interneta na adresi: http : //micase.elicorpora.info/.

1 20 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

1 casio 2 3

Naravno, bacimo prašinu u oči i dimnu zavjesu samo da ne raspravljamo o partizanima i onima koji ovu državu muzu više od SO.godina, a i danas ih ima skoro SO.tisuća.

4 F l OEXX A sto ti radis osim sto bacas prasinu u od svakome tko pokusa raspravljati o braniteljima i onima koji ovu drzavu s I muzu vec 1 S i musti ce jos SO godina ? 6 Pogledaj naslov teme, 7 casio pa onda pričaj tko kome baca prašinu u oči. 8 Tema su partizani i njihove mirovine, a ne Hrvatski branitelji. 9 Bojim se da od silne prašine ti više ne vidiš ni monitor 10 a kamoli naslov teme. 11 No ne krivim ja tebe. 12 1 3 F l OEXX Sto se tice monitora, vjeruj mi da 30" monitor ne mogu fulati, koliko god ti prasine bacio : P

14

Okvir 5 - 1 Primjer konstruiranja značenja u diskursu: bacanje prašine u oči (http ://forum2. orbis.hr/showthread.php ?t=483079&page=S; pristup 14. srpnja 20 1 1 .)

Okvir S-2) pet studenata raspravlja o objektivizmu, pokušavajući odgovoriti na neka pitanja koja im je zadao nastavnik. Prisjetimo se primjera : u podcrtanim dijelovima studenti zajedno konstruiraju i razgrađuju metaforu za opis pQjmaJundamentalno­ ga. Fundamentalno se prvo određuje kao nešto neizbježno i nešto što nije moguće svesti na štogod jednostavnije (redak 1 ) . U S. retku govornik S l predlaže metaforu stabla koje je „korijen svih grana" (redak 8) te pobliže opisuje na što misli u 1 1 . i SI:

.okay fundamental, inescapable and irreducible ' . . . u redu fundamentalno, neizbježno i nesvodljivo the definition of fundamental was, 'definidja fundamentalnoga bila je' that up on which every thing else in a given context depends. 'ono o čemu sve ostalo u danom kontekstu ovisi.' so, when I think of that I think I think o'znači, kad pomislim na to, pomislim na, pomislim na' of a ofjust a a tree okay in my mind. ( ) 'na, na stablo, stablo mi je na umu ( ) now, inescapable, to me says that all knowledge, depends on it. 'a neizbježno, to mi znači da sve znanje ovisi o tome.' „

.„

„ .'

2 3 4

s

.„

„.

6

'

S.

7 8 9 10 11 12 13 1 4 [S3: 15 SI: 16 17 18 19 20 21 22 23 S4: 24 S I : 25

[S4:

26 S I :

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 1 2 1 s o this to m e lowers, basically it's saying 'dakle, to kao da mi snizi, to zapravo znači' it's that it is the root of all branches of everything it is at the root. 'to znači da je to korijen svih grana, svega što ide iz korijena' you know because uh fundamental is saying that, 'jer ono fundamentalno to je kao da kažeš' it's the root within a certain context. 'da je to korijen u nekom kontekstu.' now inescapability is saying it is the root, 'a neizbježno znači da je korijen; in all contexts, ofknowledge. 'u svim kontekstima, korijen znanja.' I don't know I thought that. 'ne znam, to ja mislim.' okay] 'u redu' and then ( ) 'a onda' and then uh I then when I thought about irreducible was that, 'a onda kad sam razmišljao o nesvodljivom i tome' there is no, basically my tree thing will fall dow'nema, zapravo moja teorija stabla pada' okay my tree analogy would totally fall down here 'moja analogija sa stablom tu sasvim pada' because I'm saying that, there's nothing that comes before it 'jer zapravo, ako ne postoji ništa što dođe prije toga' there's no knowledge that, it depends on. 'nema znanja o kojem to ovisi.' so, I was in a sense it'd be like a tree without roots. 'onda ja, to bi onda bilo kao drvo bez korijenja.' but, I < LAUGH > don't know, (instead of) 'ali ja ne znam, (umjesto) ' or without ground. 'ili bez zemlje.' what, 'što; is that what you mean ? ] 'na to si mislio ?' without, yeah (exactly.) ' bez, da (točno na to).' •••

Okvir 5-2. Namjerna metafora: drveće bez korijenja (http ://quod.lib.umich.edu/cgi/c/cor­ pus/ corpus ?c=micase ;cc=micase ;q 1 =tree%20okay;view=transcript; id=SG R999MX 1 1 5 ; pristup 2 . listopada 20 1 1 .)

1 22 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

I 2. retku : ako je neko znanj � neizbježno, ono je korijen znanja u svim kontekstima. Zatim shvaća da njegova analogija nije sasvim uspješna jer se „fundamentalno" ne može svoditi na nešto drugo (reci I 6-20) pa bi to značilo da bi na razini metafore sta­ bla bila riječ o stablu bez korijenja (redak 2 I ) odnosno bez zemlje u koju je zasađena (govornik S4; redak 23), s čime se slaže govornik S I (redak 26) . Na razini diskursa sasvim je jasno da je riječ o nekonvencionalnoj, namjernoj me­ tafori koju govornici konstruiraju da bi pokušali promijeniti sugovornikov pogled na ono o čemu se govori (Steen 2008, 222) . Metafora se (de)konstruira zajednički, jer nakon opisa koji je dao govornik S I (u recima I -22) , govornik S4 sudjeluje u de­ konstrukciji metafore pomažući govorniku S I opisati drveće bez korijenja kao drve­ će bez zemlje. Zapravo bismo mogli reći da se zajednički konstruira i aspekt kojim se poravnavaju dijelovi metafore, o čemu smo govorili ranije. Na taj način navedena metafora nastaje (i nestaje) u diskursu, kao rezultat pregovaranja. Pregovaranje i konstruiranje metafore, osim u različitim vrstama „općih" diskur­ sa, opisuje se i u specijalističkim diskursima, gdje može imati neke posebne značajke. Tu bismo, primjerice, mogli ubrojiti istraživanje razrednog diskursa kojim se bavila Lynne Cameron (2003), različita istraživanja koja se bave jezikom ekonomije (npr. Koller 2003; White 2003; Koller 2009; Alejo 20 1 0), financija (Rojo L6pez i Orts Llopis 20 I O) , medija (Sandikcioglu 2003; Santibafi.ez 20 10), jezikom u drugim ap­ straktnim domenama diskursa (Jake! 2003) te komunikacijom liječnika i pacijenata (Semino, Heywood i Short 2004) . Brojna druga slična istraživanja dostupna su u zbornicima (poput Cameron i Low I 999; Zanotto, Cameron i Cavalcanti 2008). U navedenim se istraživanjima metafora shvaća kao dio svakodnevnog jezika, a istraži­ vanja se provode na pravom jezičnom materijalu. Ta su istraživanja u svojoj namje­ ri primijenjenolingvistička, jer se bave pitanjima vezanim uz jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Pomak od teorije prema praksi važan je kao potvrda postojećih teo­ rijskih postavki i kao način nastanka novih teorija. Pristup autentičnom materijalu zahtijeva i jasno određivanje metodoloških načela. Metodološkim inovacijama koj e možemo zahvaliti diskurzivnim istraživanjima bavit ćemo se u sljedećem poglavlju. Ovdje ćemo se osvrnuti na jedan ključan rezultat diskurzivnih istraživanja - a to je da se metafore pojavljuju u grozdovima (engl. clusters ) . Istraživanja pokazuju d a u diskursu metafore nisu jednoliko raspoređene, nego se u pojedinim dijelovima diskursa javljaju njihove veće nakupine, tzv. grozdovi (engl. clusters; Cameron 2003, I 20; Koller 2003). To smo vidj eli i u primjerima koje smo naveli - metafora „drveća bez korijenja", odnosno metaforička i neme­ taforička prašina provlače se kroz jedan dulji odlomak teksta, a ne samo u jednoj rečenici. Metafore koje se javljaju u grozdovima prvenstveno su namj erne nekon­ vencionalne metafore (kao u Okviru 5-2) odnosno konvencionalni izrazi koje pro­ širujemo na nekonvencionalne načine (kao u Okviru 5- I). Ta nekonvencionalnost

5.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 1 23

znači da značenje nije ustaljeno (odnosno ne postoji „automatizirano" poravnava­ nje dviju domena) pa je o njima stoga lakše pregovarati i mijenjati ih prema svojim potrebama. Uostalom, upravo je to cilj diskurzivne aktivnosti i jasno pokazuje da je govornici doista zajednički konstruiraju u prostoru diskursa: više govornika na­ dograđuju istu metaforu s ciljem suradnje ili osporavanja. Osim radi reformulaci­ je, odnosno različitih načina pregovaranja o značenju ( Cameron 2003, 1 37- 1 38), nekonvencionalne se metafore javljaju u grozdovima vjerojatno i zato što to olak­ šava njihovu obradu te povećava koherenciju diskursa, tj. organizira tekst ( Corts i Meyers 2002) . I konvencionalne se metafore javljaju u grozdovima, barem kako. se čini iz istra­ živanja pisanog diskursa (Kimmel 20 1 O). Ipak, za razliku od grozdova nekonvencio­ nalnih metafora, grozdovi konvencionalnih metafora vrlo su često miješani - kom­ binira se više konceptualnih metafora iz nekoliko različitih domena (za primjer v. fusnotu 88). Dakle, čini se da se i po ovome svojstvu konvencionalne metafore razli­ kuju od nekonvencionalnih. Pojavljivanje grozdova i kod konvencionalnih metafora svjedoči o tome da su grozdovi relevantni prilikom rasprave o metaforama u diskur­ su. Međutim, kod konvencionalnih metafora grozdovima se najvjerojatnije ne posti­ že koherencija (jer su i sami nekoherentni), nego su oni diskurzivno sredstvo kojim se privlači sugovornikova/čitateljeva pažnja. To znači da konceptualne metafore ne mogu biti jedinstven način postizanja koherencije na razini cijelog diskursa, nego na „srednjoj' razini, npr. razini rečenice (Kimmel 20 1 0, 1 1 2- 1 1 3) . Posljedično, kod konvencionalnih metafora veliku ulogu igraju doslovni dijelovi teksta koji povezuju različite nekoherentne metafore u jedan koherentan model. I tu se vidi lokalna uloga metafore : ona omogućuje ustroj, ali ne i na globalnoj razini. Vratimo se iz ovog zaključka ukratko na raspravu o domenama iz trećeg poglav­ lja (potpoglavlje 1 .3. 1 .). Tamo smo, između ostalog, rekli da su tvrdnje o postojanju metaforičkih domena vjerojatno pretjerane. O tome djelomično svjedoče i diskur­ zivna istraživanja koja pokazuju važnost doslovnoga (tj. nemetaforičkoga) u organi­ zaciji diskursa kad je riječ o konvencionalnim metaforama. Povežemo li to s psiho­ lingvističkim istraživanjima, možda je i za očekivati tu konstataciju. Naime, pokazali smo da se konvencionalni izrazi razlikuju od nekonvencionalnih prema dostupnosti, ali i da njihova obrada ipak vjerojatno slijedi isti proces poravnavanja. Takozvane metaforički ustrojene domene zapravo daju samo privid metaforičke ustrojenosti, jer se njihovo poravnavanje odvija brže i lakše (zbog konvencionalnosti). To nika­ ko ne znači da je i njihov ustroj metaforički, jer bismo u tom slučaju očekivali i nji­ hovu konzistentnost na diskursnoj razini. Ako smo „uključili" jednu metaforu (tj. jednu vrstu poravnavanja), onda nema potrebe da uključujemo i drugu, jer nam je to kognitivno zahtjevno. Međutim, rekli smo da konvencionalne metafore može­ mo lako miješati jedne s drugima, što uostalom i činimo u većini slučajeva. Iz toga

1 24 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

vjerojatno proizlazi i to da na razini ustroja lako kombiniramo više metafora u ustro­ ju jedne domene. Upravo je to jedan od smjerova u kojem ćemo ići u opisu ljubavi u srednjoengleskome - pokazat ćemo da domena ljubavi zapravo ima doslovan temelj (Stanojević 2009b, 1 8 5 - 1 88). Na taj način opet pokazujemo povezanost razina di­ namičnosti i ustaljenosti o kojima smo govorili u trećem poglavlju: nekoherencija na razini diskursa (razina dinamičnosti) pomogla nam je iznijeti neke pretpostavke o nemetaforičnosti na razini ustroja znanja (razina ustaljenosti). Diskurzivna su istraživanja za konceptualne pristupe važna iz više razloga. Prvo, riječ je o istraživanjima koja o jeziku zaključuju na temelju pravih jezičnih primjera, što znači da se dobro uklapaju u metodološke postavke kognitivne lingvistike (za po­ drobniji opis v. 6. 1 .2). Drugo, metafora se obrađuje kao sposobnost koja se odvija u pravom vremenu - i to upravo unutar društvenog (intersubjektivnog) konteksta, a ne samo u okviru idealizirane (doduše, utjelovljene) spoznaje. Treće, i na razini dis­ kursa potvrđuje se razlika između konvencionalnih i nekonvencionalnih metafora koja se pokazala ključnom. Govoreći općenito, povratak jeziku u kontekstu i pro­ vjerljivim izvorima ima i važnu metodološku posljedicu : skepsu prema jednoznač­ nom određivanju nekog izraza kao metaforičkog. O tome ćemo nešto više reći u slje­ dećem poglavlju. 5 .4.

Jednoosjetilna i višeosjetilna metafora

U prethodnom smo se potpoglavlju usredotočili na metaforu kao komunikacijski element u diskursu. Ipak, jasno nam je da diskurs uvelike nadilazi razinu (govornog i pisanog) teksta. Ljudska komunikacija oduvijek ima važan vizualni element. To se, na primjer, očituje u tome da tijekom razgovora gestikuliramo ili da koristimo vizu­ alne elemente koje „čitamo" s sugovornikova lica ili iz držanja njegovog tijela, kao element na temelju kojeg prilagođavamo svoju poruku. O tome ćemo nešto više reći prilikom opisa komunikacijskog modela u drugoj studiji (v. 8.3.2.2 ). Vratimo li se na pisani diskurs, slike su sastavni dio novina i časopisa. Iskoračimo li izvan pisanoga, razni vizualni mediji (televizija, film) koriste različite zvučne elemente, a internet kombinira pisano, zvučno i slikovno (i filmsko). Iz toga bismo mogli zaključiti da bi se i konceptualne metafore mogle javiti u više osjetilnih oblika - primjerice kroz sli­ ke, zvukove itd. U nastavku ćemo se ukratko osvrnuti na takve metafore te ćemo se zapitati što nam one mogu reći o obradi metafora. Kod jednoosjetilnih metafora (engl. monomodal metaphor) izvorna i ciljna do­ mena javljaju se u jednom osjetilnom modalitetu (Forceville 2009a, 23 ) , primjerice kroz jezik, slikovni prikaz, filmski prikaz itd. Svi jezični primjeri koje smo do sada naveli primjeri su jednoosjetilne metafore. Tu bi spadali i različiti primjeri slikovnih metafora, primjerice korištenje crteža upaljene žarulje kojom se označava da je net­ ko nešto razumio. Upaljena žarulja - koja se odnosi na svjetlo - zapravo je primjer

5.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvanjezika 125

konceptualne metafore ZNANJE JE GLEDANJE, odnosno IDEJE s u SVJETLOST, koje smo već spominjali. U stripovima se pomoću slika često prikazuju emocije likova, pa se tako može vidjeti para koja izlazi iz glave ili ušiju, što označava ljutnju. Za brojne slične primjere analize metaforičkih znakova za ljutnju v. Eerden (2009). Metafora se javlja i u znakovnim jezicima koji se koriste vizualnim (a ne govornim) modalitetom. Istraživanja znakovnih jezika (npr. Taub 200 1 ) pokazuju da znakovni jezici metafo­ ru koriste sustavno i konzistentno, baš kao i govorni. Kod višeosjetilnih metafora (engl. multimodal metaphor) izvorna i ciljna domena pojavljuju se u više osjetilnih modaliteta (Forceville 2009a, 24) . Najčešće je riječ o istodobnom korištenju nekoliko osjetilnih modaliteta, primjerice teksta i slike. Da konceptualna metafora nadilazi samo jezičnu razinu vidi se i iz istraživanja engleskih fraznih glagola (Geld i Stanojević 2004; Geld 2006b ; Geld 2009). Na primjer, u svo­ jim objašnjenjima engleskog fraznog glagola go in 'razumjeti' (dosl. 'ići unutra'), uče­ nici engleskog kao stranog jezika koriste se crtežima poput onog prikazanog na slici (Slika 5 - 1 ), koji dosta jasno odražava da se glava kao dio ljudskog tijela može smatrati spremnikom za različite apstraktne stvari, poput znanja, koju eksplicitno kombinira­ ju s jezičnim objašnjenjem - s riječju „znanje" koju vidimo na slici. Ova višeosjetilna metafora, (na shematskoj razini mogli bismo reći da je to LJUDSKO TIJELO JE SPRE­ MNIK ) jedna je od često navođenih konceptualnih metafora.

Slika 5- 1 . Objašnjenje fraznog glagolago in 'razumjeti' iz Geld (2006, 78)

Postoje i mnogi drugi slični primjeri višeosjetilne metafore (Forceville i Urios-Apari­ si 2009). Na primjer, proizvođač sportske opreme Nike cijelu svoju reklamnu kampa­ nju i liniju sportske opreme naziva Preparefar Combat ('Pripremi se za borbu'). Serija reklama prikazuje različite poznate sportaše kako se spremaju za sportske događaje u kojima će se natjecati. Ti sportaši oblače Nikeove proizvode, slike pokazuju dijelove tijela na koje se sportska oprema navlači poput oklopa, što prate i odgovarajući zvuč­ ni efekti (npr. metalni zvuk zatvaranja oklopa) . Drugim riječima, slikom i zvučnim efektima, a kasnije i riječju, jasno se priziva konceptualna metafora SPORT JE RAT (za detaljnu analizu v. Jagar 20 1 0).

1 26 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Sagledamo li stvari općenitije, različite vrste metafora (od onih jezičnih do onih slikovnih i zvučnih) često se koriste u reklamiranju (za primjere jezičnih metafora v. Jakel 2003 ; za primjere slikovnih metafora v. Koller 2009; za primjere zvučnih i dru­ gih metafora v. Forceville 2009b) . Osim toga, metaforu uočavamo i u gestama. Tako ako želimo da netko ubrza nešto što radi (npr. da kaže nešto bez suvišnog zastajkiva­ nja na nevažnim dijelovima priče), možemo mu to pokazati rukom tako da zavrtimo otvorenu šaku u zglobu nekoliko puta prema naprijed (odnosno od sebe) . Riječ je o metafori u kojoj se proces pokazuje kao nešto cikličko, a naše okretanje šake zna­ či metaforičko ubrzavanje procesa (sličan primjer daje McNeill 1 992, 1 60; za opis i brojne druge primjere v. npr. Cienki i Miiller 2008). Kao što se vidi iz primjera koje smo naveli, višeosjetilnost je sastavni dio našeg svakodnevnog života, kao i sastavni dio konceptualne metafore. To zapravo uopće nije neočekivano, jer je metafora poveznica između dvije domene znanja. Domene nisu sastavljene samo na temelju propozicionalnog znanja, nego i na temelju nepro­ pozicionalne utjelovljene komponente (v. 2.3. 1 ) . Drugim riječima, ne samo da zna­ mo opisati neku stvar iz svog bližeg okruženja, nego i naše tijelo „zna" kako se odvija uobičajena interakcija s tom stvari. Primjerice, na propozicionalnoj razini znam da je „tipkovnica" periferni uređaj kojim mogu unositi tekst u računalo. Ipak, isto tako „imam u prstima" gdje se nalazi koja tipka, „znam" s koliko je sile potrebno priti­ snuti tipku na mojoj tipkovnici, „poznajem" razmak između tipaka i znam kakav je „osjećaf' pritisnuti tipku. Tako mogu razlikovati svoju tipkovnicu kod kuće i, na primjer, svoju tipkovnicu na poslu, a prema tom „osjećaju" mogu odrediti i druge tipkovnice. Budući da su domene konstruirane na temelju višeosjetilnih podataka, one se mogu i izražavati kroz različite višeosjetilne simboličke i nesimboličke sustave. Višeosjetilnost metafora stoga je jasna poveznica s utjelovljenjem znanja. Višeosjetilnost je važan dio razvoja pogleda na metaforu budući da, baš kao i diskurzivni pristup, teorijske zaključke o konceptualnoj metafori provjerava na pra­ vim podacima. Ti su podaci bliski realnijem pogledu na našu spoznaju, jer smo mi, uostalom, višeosjetilna bića. Unatoč tomu što je višeosjetilnost uvjetovana našom spoznajom, istraživanje višeosjetilnosti metafora tek je u povojima. Riječ je o novom području koje se brzo razvija, a njegova važnost razvidna je i u tome što se višeosje­ tilnost metafora javlja u novijim pregledima kognitivne lingvistike (npr. Kristiansen et al. 2006; Gibbs 2008; v. i Hidalgo Downing i Kraljevic Mujic 20 1 1 ), a postoji i noviji pregled radova o višeosjetilnosti (Forceville i Urios-Aparisi 2009) . Ipak, više­ osjetilnost metafora u kognitivnoj se lingvistici uglavnom istražuje u različitim kon­ ceptualna ili diskurzivna orijentiranim okvirima, tj. na sličan način na koji se kon­ ceptualna metafora istraživala na svojim počecima (o tome v. i sljedeće poglavlje). Podaci o obradi višeosjetilnih metafora vrlo su šturi - svode se uglavnom na teorijske zaključke koji nemaju potvrda u istraživanjima ili su potvrde u istraživanjima vrlo

S.

Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan jezika 1 27

rijetke (kao u Yus 2009). Stoga za sada možemo samo reći da bi višeosjetilnost mora­ la imati važne posljedice na istraživanje (i teoriju) konceptualnih metafora, međutim bez kritičke mase istraživanja teško je predvidjeti koje bi one bile.91 S.S.

Zaključak

ovom smo poglavlju pokazali da se konceptualna metafora javlja u brojnim aspektima jezika, uma i diskursa, kao i izvan jezika. U tom je smislu konceptualna metafora globalna. Ona je dio dijakronijske promjene značenja riječi, kao i dio dija­ kronijskog razvoja gramatičkih kategorija. Postoje dokazi da se javlja kao dio našeg uma. Također se javlja i u diskursu - kao entitet koji više sudionika u komunikaciji zajednički konstruira (odnosno dekonstruira) . Metafora se može javiti i u više osje­ tilnih modaliteta - ne samo kao dio jezičnog prikaza svijeta, nego i u njegovom npr. vizualnom prikazu. Ipak, konceptualna metafora ne djeluje globalno, nego lokalno. Pokazali smo da je nemoguće tvrditi da je metafora jedini ili jedinstven mehanizam ustroja na bilo kojoj od razina. Na svakoj od razina, naime, postoje i drugi mehanizmi koji sudjelu­ ju u ustroju - od metonimije ili generalizacije u dijakronijskom razvoju, preko ista­ knutosti u strukturi uma pa do doslovnog značenja u razvoju diskursa i utjelovljenog znanja kod višeosjetilnosti. Sve to je u skladu s tvrdnjama koje smo naveli u prethod­ nom poglavlju o tome da postoje temeljniji mehanizmi od konceptualne metafore. Takva tvrdnja ujedno povlači zaključak da i kod istraživanja konceptualne metafore valja stalno imati na umu te druge mehanizme. Stoga je kod konceptualne metafore ključno pitanje kako je istraživati na takav način da se izbjegnu moguće zamke. O tome koje su to zamke i kako ih izbjeći govorimo u sljedećem poglavlju. U

91

Višeosjetilnost svoju primijenjenu dimenziju ima u različitim računalno zasnovanim sustavima, gdje se korisniku kroz više vrsta kanala prenosi neka vrsta informacije. Za ilustraciju, neke raču­ nalne igrice podržavaju tzv.farcefeedback, odnosno, primjerice, podrhtavanje konrrolera u odre­ đenim vrstama situacija. Višeosjetilnost se istražuje i kao način prikaza internetskih rezultata (npr. Ciuffreda i Rigas 2008) i u brojnim drugim područjima računarstva. Ipak, za sada nije jasno na koji bi se način navedena primijenjena istraživanja mogla povezati s proučavanjem višeosjetilnih metafora.

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

U prethodnom smo poglavlju pokazali da je pristup metaforama izrazito širok i da se metafore istražuju na različite načine. Na razini metodologije, jasno je da se, ovisno o disciplini, navedena istraživanja koriste različitim metodama, npr. pretraživanjem korpusa, figurativnih izričaja, gramatičkih struktura, metodom pomnog čitanja tek­ sta i interpretacijom diskursa. Psiholingvisti istražuju reakcije izvornih govornika na temelju nekih jezičnih i fizički vidljivih simptoma. Neurolingvisti mjere električne potencijale i sl. Pitanje koje se postavlja jest: može li se reći koji je od navedenih nači­ na istraživanja (tekstualni, diskurzivni, psiholingvistički, neurolingvistički) najbolji i koja je metoda najpogodnija za istraživanje konceptualne metafore ? Odgovor na navedeno pitanje ne može biti jednoznačan, tj. nemoguće je odredi­ ti koji je jedan način istraživanja konceptualne metafore „najbolji", budući da su im ciljevi različiti. Svaka od teorija polazi od sebi svojstvenih aksioma i nudi sebi svoj­ stvene odgovore. Ti su odgovori prihvatljivi u granicama navedene teorije. Ipak, u konceptualnoj se metafori često „prelazi" iz jedne razine u drugu - na temelju istra­ živanja jedne razine donose se zaključci o nekoj drugoj razini. Na primjer, na temelju istraživanja jezičnih metaforičkih izričaja donose se zaključci o psiholingvističkoj re­ alnosti konceptualne metafore. Tako se pretpostavlja da na temelju jezičnog izričaja poput:

(97)

Bioje ludo zaljubljen.

možemo govoriti o konceptualnoj povezanosti (u našem umu) između domene ZA­ LJUBLJENOSTI i LUDOSTI kao dviju zasebnih domena. Uostalom, takav je pogled i temelj „tradicionalne", odnosno prvotne teorije konceptualne metafore koju su izlo­ žili Lakoff i Johnson ( 1 980). Međutim, mnogi autori nakon njih upozoravaju da takav pogled nije sasvim realan (npr. Steen 1 999b ; Gibbs 1 999; Cameron 1 999b; Steen 2008). Da bi jezična teorija konceptualne metafore postala psihološka teorija, valja donositi zaključke na način koji je valjan u psihologiji ili psiholingvistici, a ne u lingvistici. Poopćimo li navedeni zaključak, znači da je važno biti svjestan različitih razina istraživanja i na svakoj se razini koristiti odgovarajućom metodom. Bavljenje konceptualnom metaforom nastalo je prvenstveno na temelju jezičnih zaključaka. Premda kognitivna lingvistika proširuje područje istraživanja na mno­ go više od jezika, jezgra kognitivnosemantičkih istraživanja još su uvijek tekstualne

1 30 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

metode. Stoga ćemo se u ovom poglavlju baviti različitim tekstualnim načinima istraživanja konceptualne metafore i njihovim mogućim kombiniranjem s netekstu­ alnim podacima. Pokušat ćemo odgovoriti na dva pitanja: l . Kako doći do odgovarajućih podataka koji će nam omogućiti donošenje za­ ključaka o konceptualnim metaforama? 2. Kako tumačiti dobivene podatke ? Š to se tiče prvog pitanja, zalažemo se za povezivanje gramatičkih i korpusnih me­ toda i za jasno određivanje kriterija metaforičnosti. Na općenitijoj razini zalažemo se za kombiniranje različitih tekstualnih pristupa, kao i za kombiniranje tekstualnih s netekstualnim metodama radi postizanja čim pouzdanijih rezultata. Š to se tiče drugog pitanja, smatramo da podatke valja tumačiti na temelju interakcijskih (intersubjektiv­ nih) utjelovljenih znanja, koje pokušavamo rekonstruirati iz primarnih (tekstualnih) i sekundarnih (netekstualnih) podataka. Takva rekonstrukcija omogućuje nam kasniju operacionalizaciju za, primjerice, psiholingvistička i/ili neurolingvistička istraživanja. Drugim riječima, podatke valja tumačiti u skladu s našim znanjima o ukotvljenoj spo­ znaji (v. 2.3.3), što će omogućiti da mogu poslužiti kao temelj za druga istraživanja. Na taj način stvaramo sustav u kojem o konceptualnim metaforama vezanima uz pojedini koncept govorimo unutar znanja vezanih za taj koncept/domenu. Naime, već smo u prethodnim poglavljima naglašavali da je konceptualna metafora samo jedna od naših spoznajnih sposobnosti koja djeluje zajedno s brojnim drugim ko­ gnitivnim sposobnostima. Stoga o njoj i ne možemo dobiti „pravu sliku" ako je pro­ matramo odvojenu od njih, kao i odvojenu od cijelog skupa drugih znanja koja služe ustroju pojedinog koncepta. Dakle, istraživanjem konceptualne metafore zajedno s drugim mehanizmima možemo govoriti o njihovoj (potencijalnoj) ulozi u ustroju koncepata/kulturnih modela, odnosno jezične slike svijeta (Bartminski 1 999). Osim toga, taj nam pristup omogućuje da donesemo zaključke o odnosu gramatike i meta­ fore, tj. da dođemo do točnijih zaključaka o tome postoje li doista neke gramatičke konstrukcije u kojima su metafore češće, odnosno u kojima igraju važnu ulogu. 6. 1 .

Kako doći do odgovarajućih podataka o konceptualnim metaforama ?

Svaka lingvistička teorija temelji se na nekim aksiomima, od kojih smo neke objasnili u prethodnim poglavljima. Osim toga, lingvističke teorije karakteriziraju i različiti metodološki pristupi, tj. teorije prihvaćaju različite elemente kao „podatke" na teme­ lju kojih se mogu donositi zaključci.92 U ovom se potpoglavlju zalažemo za uporabni model (v. 2.4) u kojem podatke uzimamo iz korpusa, a zalažemo se i za kombiniranje 92 Na primjer, u nekim usmjerenjima lingvistike sve moguće rečenice nekog jezika računaju se kao podaci, a govornikova intuicija kao kriterij određivanja prihvatljivosti i/ili gramatičnosti.

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

131

semantičkih i sintaktičkih podataka, kao i z a kombinaciju primarnih (tekstualnih) i sekundarnih izvora. Potpoglavlje započinj emo opisom metodoloških ideala kognitivne lingvistike. U drugom odjeljku govorimo o tome na koji se način tradicionalni „konceptualni" pri­ stup metafori razvio u suvremenije diskurzivne i korpusne pristupe. U zadnjem pot­ poglavlju dajemo prijedloge kako doći do valjanih podataka. 6. 1 . 1 . Metodološki ideali : dobra istraživanja

Razmislimo li o idealnom opisu neke pojave, taj bi opis morao zadovoljiti nekoliko temeljnih uvjeta. Treba biti u skladu s činjeničnim stanjem, mora obuhvaćati čim više podataka (ako je moguće na čim jednostavniji način), mora biti jasno formuli­ ran i treba moći točno predvidjeti nove pojave (za detaljniji opis v. Langacker 1 987, 34- 55).93 Pogledajmo što to znači za istraživanje konceptualnih metafora. Želimo li da nam teorija bude usklađena s činjeničnim stanjem, to znači da mo­ ramo imati na umu različite vrste činjenica o nekoj pojavi. Kao kognitivni lingvi­ sti, zaključke o jeziku temeljimo na saznanjima o ljudskoj spoznaji, pa prema tome moramo biti svjesni različitih činjenica o tome. Primjerice, prihvatimo li da su kon­ ceptualne metafore dio našeg mišljenja (odnosno sposobnost našeg uma) , onda, u skladu s pretpostavkom kognitivnosti (Lakoff 1 993, 246; Gibbs 1 994, 1 5- 1 7) činje­ nice o konceptualnim metaforama moramo crpsti ne samo iz tekstualnih istraživa­ nja, nego i iz različitih istraživanja našeg uma. To vrijedi za sva kognitivnolingvistič­ ka istraživanja, stoga mnogi kognitivni lingvisti izričito traže da se u istraživanjima koriste dokazi iz različitih izvora (v. npr. Lakoffi Johnson 1 999, 79-8 1 ) . Primjerice, tekstualna istraživanja moramo kombinirati sa znanjima o povijesti i kulturi i/ili s npr. psiholingvističkim, odnosno neurolingvističkim saznanjima. Nadalje, i tekstu­ alna istraživanja moraju se temeljiti na činjenicama - pri tome činjenice proizlaze isključivo iz prave uporabe, a ne samo iz naše intuicije. Upravo je stoga kognitivna lingvistika uporabni model (v. 2.4) , što povlači da bi i tekstualne podatke trebao crp­ sti iz korpusa (Tummers, Heylen i Geeraerts 2005). Na taj će način model obuhvatiti velik obujam podataka. Teorije koje temeljimo na podacima moraju biti razmjerno precizno formulirane. To znači da moramo jasno i izrijekom reći prema kojim kri­ terijima nešto smatramo konceptualnom metaforom. Ipak, valja imati na umu da preciznost ne znači nužno i formalizaciju, jer je nealgoritamsku aktivnost poput je­ zika teško jednoznačno formalizirati. 94 Bilo bi poželjno da je teorija i ekonomična 93 Dakako, navedeni su ideali kulturno određeni, ali u velikoj mjeri vrijede za lingvistička istraživanja u današnje vrijeme. 94 Za lingviste anglističkog usmjerenja pojam nealgoritmičnosti ima posebno značenje - vezan je, naime, uz promišljanja o prevođenju jednog od naših najpoznatijih anglista, Vladimira lvira (v. npr. lvir 1 99 1 ) .

1 3 2 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

- da objašnjava pojavu pomoću čim manjeg teorijskog aparata, no ta značajka ipak nije ključna i ne smije ići nauštrb prirodnosti (v. Langackerovu raspravu o tome u Langacker 1 987, 34-55). Najzad, teorija bi trebala moći predvidjeti što će dogoditi u nekoj hipotetskoj situaciji. Primjerice, koji će od dvaju metaforičkih izraza izabrati neki govornik. Premda je tako nešto izuzetno teško, baš kao i predviđanje ljudskog ponašanja - ipak nije nemoguće. Tako neki statistički modeli već nude slična rješenj a (npr. Stefanowitsch i Gries 2005)95• Kojim ćemo se od navedenih ideala mi pokušati približiti u ovome radu ? Premda je cilj približiti se svima, to je u praksi moguće samo do određene mjere. Posljednjem idealu predviđanja nećemo se moći značajno približiti iz jednostavnog razloga što je za to potrebno imati korpuse koji su reprezentativni i koji omogućavaju izvođenje složenih računa, što Hrvatski nacionalni korpus, a ni dijakronijski engleski korpus kojim se služimo ne omogućavaju. Ipak, približit ćemo se ponešto svim ostalim ide­ alima, jer ćemo pokušati obuhvatiti mnogo različitih podataka na jednostavan i pre­ cizno formuliran način. Da bismo to mogli učiniti, moramo se posvetiti različitim metodološkim aspektima istraživanja konceptualne metafore. 6. 1 .2. Uporabni model, diskurs i korpus

Otvorite li Lakoffovu i Johnsonovu knjigu, na samom ćete početku naći osam reče­ nica na engleskome u kojima se koristi konceptualna metafora u kojoj se neka vrsta (razmjerno žučne) rasprave konceptualizira kao borba između dviju strana u ratu ( 1 980, 4) . Pogledate li, primjerice, knjigu Lakoffa i Turnera ( 1 989, 1 ) već na prvoj stranici naći ćete primjer poznate metafore iz engleske književnosti. Sličnom se stra­ tegijom navođenja primjera koristi i Kovecses (2002, viii) , a na sličan je način zapo­ čelo i uvodno poglavlje ove knjige. Vrlo slično nastaju i prva istraživanja: na teme­ lju jezične intuicije traže se podaci koji bi mogli pokazati neke vrste konceptualnih veza.96 Sustavnim korištenjem jezične intuicije dolazi se do nekih činjenica koje nije teško analizirati budući da su uglavnom ilustracija (otprije poznatih) konceptualnih kretanja. Riječ je prvenstveno o raspravama koje na neki način mogu pridonijeti te­ oriji konceptualne metafore. To Lakoff i Johnson (a kasnije i Lakoff i Turner) čine na mnogim mjestima, uvodeći npr. različite vrste podjela metafora i na druge načine. Stefanowitsch i Gries (2005 ) govore o privlačenju, odnosno odbijanju nekog elementa i neke kon­ strukcije na temelju korpusnih i statističkih pokazatelja. U konačnici takva metoda može pokazati kolika je vjerojatnost da će se javiti baš neka određena konstrukcija koja sadrži određene (a ne neke druge) elemente. Ipak, kao što kažu i sami autori, bez mnogo detaljnije označenih korpusa to za sada nije moguće. 96 Takva su istraživanja, primjerice : Lakoff ( 1 987b) ; Lakoff ( 1 987c) ; Žic Fuchs ( 1 992) ; Lakoff ( 1 993) ; Yu ( 1 995); Kovecses ( 1 995); Kovecses i Szab6 ( 1 996) ; Bierwiaczonek (2002); Brozović Rončević i Žic Fuchs (2003) ; Niemeier (2003); Yu (2004) ; Niemyska i Generowicz (2005) i mno­ ga druga.

95

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

133

Metodološki se neke studije zasnivaju i na analizi podataka koji su dobiveni na teme­ lju nestrukturiranih intervjua, odnosno pisanih iskaza ispitanika (v. npr. Kovecses 1 995). Dakle, podaci su većinom proizvod intuicije - ne nužno samog istraživača, nego i ispitanika, a u njihovoj analizi ne koriste se jasni načini određivanja izvorne i ciljne domene. Ipak, želimo li doista empirijsko istraživanje, moramo se okrenuti drugim poda­ cima i načinima njihova prikupljanja. Važan zaokret u istraživanju konceptualnih metafora donose istraživanja koja se konceptualnim metaforama bave na temelju po­ dataka koji nisu konstruirani za potrebe istraživanja, nego se analiziraju iz „pravog" jezičnog materijala (v. i sugestije u Gibbs i Perlman 2006, 2 1 6-2 1 7) . Takva istraži­ vanja dolaze prvenstveno iz različitih domena istraživanja diskursa (o kojima smo pobliže govorili u prethodnom poglavlju), a takvi su i različiti korpusni pristupi, npr. radovi Alice Deignan, Anatola Stefanowitscha i drugih. Tek se tu kognitivna seman­ tika doista okrenula uporabi, oživotvorivši uporabni model. U tim istraživanjima je­ zični materijal za analizu je neki tekst, dio diskursa, književno djelo ili velik broj reče­ nica iz korpusa. Upravo se kod takvog pristupa - promatramo li pravi tekst - javljaju brojni problemi vezani uz analizu podataka. Ipak, prije nego što se pozabavimo analizom, pogledajmo dva različita načina sa­ kupljanja podataka : pretraživanje konceptualnih metafora u vezanom tekstu (dis­ kurzivni pristup) i pretraživanje korpusa (korpusni pristup) . Zanima li nas koliko je i kakvih potencijalno metaforičkih izraza u j ednom odlomku teksta, onda se bavimo diskurzivnim pristupom. To bismo učinili, primjerice, kada bismo pažljivo čitali neki odlomak teksta i označavali svaki izraz koji smatramo potencijalno metaforičkim. Druga je mogućnost korpusni pristup - kada u elektronički pretraživom korpusu tekstova pretražujemo neku riječ ili izraz (npr. riječ ijubav), a zatim promatramo ko­ liko se puta j avlja u nekom metaforičkom kontekstu. Jasno je da obje metode imaju različite ciljeve i da se koriste različitim sredstvima. U nastavku ćemo opisati obje, a zatim predložiti pristup koji se temelji na obje metode u kombinaciji s gramatičkim saznanjima. 6 . 1 .2. 1 . Podaci u diskurzivnom pristupu

Izaberemo li prvi pristup, to znači da pokušavamo označiti konceptualne metafore u nekom vezanom tekstu. Pogledajmo to na primjeru teksta horoskopa : (98)

!mat ćete dobar vjetar u leda u privatnom životu i mnoga vrata bit će vam otvorena. Oni koji su u vezama istinski će uživati i dobro se zabavijati u društvu osobe koju vole. Oni kojijoš traže srodnu dušu lako će nailaziti na prilike koje će samo trebati uzeti. Držite se svojih kriterija i cijeli svijetje vaš. (http : //horoskop.hr/ljubavni-horoskop ; pristup 1 . rujna 20 1 1 .)

1 34 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Pokušamo li u navedenom tekstu pronaći metafore, moramo raditi tako da naše istra­ živanje bude ponovljivo i omogući nam razmjerno provjerljive rezultate. U današnje vrijeme postoje brojni metodološki prijedlozi kako u nekom tekstu odrediti meta­ foričke izraze. Nešto stariji pristupi (Cameron 1 999b ; Steen 1 999b ; Steen 1 999c) uglavnom su teorijske prirode te govore o pitanju kriterija odvajanja izvorne i ciljne domene, o pitanju metaforičnosti shematičnih glagola i prepozicija i sl. (za detaljniji opis v. Stanojević 2009b, 1 1 4- 1 17). Njihova su rješenja većinom programatske pri­ rode. Autori su navedene pristupe u međuvremenu razvili, predstavivši njihove teo­ rijske postavke (Steen 2007) , kao i njihovu praktičnu primjenu na temelju postupka određivanja metafora (engl. Metaphor Jdentification Procedure, kratica MIP), iznese­ nog prvo u radu grupe Pragglejazz (Pragglejazz 2007) , a zatim dodatno poboljšanih u radu Gerarda Steena i njegovih doktoranada (Steen et al. 20 1 0 ) . Nastavak rasprave zasnovat ćemo (djelomice) na potonjem, ujedno i najnovijem, pristupu. Prva, a možda i najvažnija značajka navedenog pristupa, kao i većine diskursnih pristupa nakon početnih istraživanja 1 999. godine, jest da se jasno odvaja jezično i konceptualna. Kod konceptualnih pristupa, kao što smo naveli, ključni je korak zapravo iznošenje tvrdnji o konceptualnom ustroju, odnosno dovođenje u vezu je­ zičnih podataka s konceptualnima. Tako se u prvoj rečenici primjera (98) govori o konceptualnim domenama ŽIVOTA i PUTOVANJA riječ je o domenama koje su dio našeg znanja, a do kojih „dolazimo" putem jezika. Ipak, brojni su istraživači diskur­ sa u više navrata upozoravali na probleme takvog pristupa, smatrajući da valja jed­ noznačna razdvojiti različita područja istraživanja: teksrualno (područje diskursa i komunikacije), gramatičko (područje jezika kao sustava) i konceptualna (područje umnoga) (npr. v. priloge u Cameron i Low 1 999; kao i Steen 2007, 3-25 ) . Naime, ci­ ljevi istraživanja u trima područjima sasvim su različiti. Istraživačima diskursa ključ­ ne su razlike između jezičnih izraza, bez obzira na to upućuju li na istu konceptualnu domenu ili ne (Cameron i Deignan 2006, 672) , jer upravo razlike u njihovu korište­ nju upućuju na njihove različite uloge u diskursu u smislu komunikacijske i pragma­ lingvističke vrijednosti. Pojednostavimo li, za istraživače diskursa važnost metaforič­ kog izraza Moždaje pao trak istine u me u Cesarićevoj pjesmi koju smo spomenuli u uvodu nije u tome da je riječ o konceptualnoj metafori ZNANJE JE GLEDANJE/IDEJE s u SVJETLO, nego u tome da koristi upravo inovativni jezični izraz trak istine koji pjesmi donosi neka stilska obilježja. Slično tomu, u primjeru iz prethodnog poglav­ lja s izrazom baciti prašinu u oči ( v. Okvir 5- 1 ), istraživačima diskursa neće biti važna motivacijska veza frazema s konceptualnom metaforom ZNANJE JE GLEDANJE, nego njegovo inovativno korištenje u izrazu Bojim se da od silne prašine ti više ne vidiš ni monitor a kamoli naslov teme. Dakle, istraživači diskursa usredotočuju se na ono što je pojedinačno, vezano uz pravo vrijeme, a ne na ono što je konceptualna. -

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

135

Drugim riječima, u diskursnom pristupu o kojem je ovdje riječ veza između je­ zičnog i konceptualnog zapravo uopće nije važna. Analiza se odvija na razini jezi­ ka: traže se jezični izrazi koji imaju potencijalno metaforičko značenje (Cameron 2007, 1 1 6), odnosno „jezične metafore" (v. npr. Cameron 1 999b; Cameron 2003, 12; Pragglejazz 2007; Steen et al. 20 1 0, 8 - 1 1 ) , a ne ulazi se u to o kojim bi koncep­ tualnim metaforama bila riječ, jer to može povećati neslaganje među različitim istra­ živačima te smanjiti pouzdanost pristupa (Steen et al. 20 1 0, 8). Dakle, kao podaci se uzimaju pojedini jezični izrazi i njihov odnos s okolnim kontekstom. Postupak koji iznose Steen i suradnici sastoji se od šest praktičnih uputa istraži­ vačima na koji način označiti metaforičke izraze u vezanome tekstu. Ipak, od nave­ denih šest koraka, tri koraka dala su vrlo malen broj primjera (oko 0. 1 %; Steen et al. 20 1 0, 1 74- 175), a jedan nije primjenjiv na hrvatski.97 Budući da je riječ o teorijskim pitanjima koja nama nisu posebno važna, te ćemo korake zanemariti. Dakle, evo pre­ ostala dva koraka: 1 . Tekst valja podijeliti na riječi (jedinice analize) . 2. Valja označiti one riječi čije b i s e značenje moglo objasniti preslikavanjem iz­ među domena. U prvom je koraku ključno odrediti što se smatra riječju. Drugim riječima, valja odrediti jasne kriterije što učiniti s imenima, izrazima koji imaju više jedinica (npr. kakav-takav) itd. Takve će se odluke razlikovati za različite jezike (v. opis koji Steen i suradnici (20 1 0) daju za nizozemski u 7. poglavlju) . Budući da nam nije cilj zastati na teorijskim pitanjima već u prvom koraku, najbolje je preuzeti neke postojeće kri­ terije. Tako Steen i suradnici preuzimaju definicije iz British Nacional Corpusa kojim su se koristili u analizi. Za hrvatski je teško doći do neke jedinstvene baze podataka koja bi imala razrađene sve potrebne kriterije pa odluke valja donositi tijekom ana­ lize, npr. na temelju odluka donesenih tijekom označavanja Hrvatskog nacionalnog korpusa putem specifikacija MULTEXT-East (Erjavec) . U prvom bismo koraku naš tekst primjera (98) mogli podijeliti na sljedeći način : lmat I ćete I dobar I vjetar I u I leđa I u I privatnom I životu I i I mnoga I vrata I bit I će I vam I otvorena. I Oni I koji I su I u I vezama I istinski I će I uživati I i I dobro I se I zabavljati I u I društvu I osobe I koju I vole. I Oni I koji I još J traže J srodnu I dušu J lako I će I nailaziti I na I prilike I koje I će I samo I trebati I uzeti. J Držite I se I svojih I kriterija I i I cijeli I svijet J je I vaš.

97 Navedena tri koraka odnose se na određivanje izravnih i implicitnih metafora, kao i metaforičkih označitelja (v. Steen et a!. 20 1 0, 38-4 1 ) . Na hrvatski nije primjenjiv korak u kojem se dvodijelne kovanice analiziraju tako da se gleda svaka riječ zasebno. U hrvatskome prevladavaju tvorbeni obrasci koji su vezani uz morfologiju, pa navedeno pravilo uglavnom ne vrijedi.

1 36 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

U drugom se koraku određuje je li riječ korištena neizravno, i to na temelju istih kriterija koje nudi grupa Pragglejazz (Pragglejazz 2007; Steen et al. 20 1 0, 33). Prvo valja odrediti koje je značenje neke jedinice u danom kontekstu. Zatim valja odlučiti ima li navedena riječ neko temeljnije, uobičajenije značenje, odnosno značenje koje je konkretnije, specifičnije ili bliže svakodnevnoj uporabi (Steen et al. 20 1 0, 35). To se čini na temelju suvremenih rječnika, bez obzira na dijakroniju, i u okvirima iste gramatičke kategorije. Primjerice, za imenicu se traži značenje imenice, a ne eventu­ alnog glagola uz koji je morfosemantički vezana (pa se npr. za imenicu gledanje ne gleda glagol gledati; a za neprijelazni glagol traži se značenje neprijelaznog glagola itd.) . Nakon toga valja odrediti postoji li dovoljna razlika između kontekstualnog i temeljnog značenja - i tu se Steen i suradnici opet koriste rječnikom. Dakle, ako rječnik navodi da postoje dva različita značenja, a jedno od njih navodi kao temelj­ no, to se uzima kao dovoljna razlika. Također, ako je kontekstualna značenje različi­ to od onoga navedenoga u rječniku - a u rječniku je navedeno samo jedno značenje - i to se uzima kao dovoljna razlika. Najzad, valja odrediti postoji li između temelj­ nog i kontekstualnog značenja sličnost koju bismo mogli odrediti kao metaforičku. Mogući drugi odnosi koje Steen i suradnici navode su sinegdoha i metonimija. U slučaju nejasnih veza preporučuju istraživanje povijesnih korijena izraza, ali se povi­ jesne metafore ne uključuju kao metaforičke ako veza nije potencijalno transparent­ na za suvremenog govornika (Steen et al. 20 1 0, 38). Najzad, ako u ovom koraku nije jasno je li riječ o metafori ili nije, riječ valja označiti kao „možda metafora" Ono što ovdje možda treba naglasiti jest da u svakom slučaju treba znati (i zabilježiti) zašto je donesena baš navedena odluka. Na taj se način razvija skup kriterija koji se može koristiti pri daljnjoj analizi. Pogledajmo sada kako bi navedena analiza mogla funkcionirati na hrvatskom tekstu. Kao rječnikom poslužit ćemo se Hrvatskim jezičnim portalom dostupnim preko interneta. Evo prve rečenice teksta s kodovima „ne" (nije metaforičko) i „pot MET" (potencijalna metafora) : (99)

!mat ne u pot MET bit ne ne

ćete dobar vjetar ne ne pot MET privatnom životu ne ne će vam otvorena ne pot MET

u ne ne

leda ne mnoga ne

vrata pot MET

Prokomentirajmo neke odluke vezane uz izraze imat, dobar vjetar u leda, prijedlog u i mnoga vrata bit će vam otvorena. Zamijetit ćemo da je prva riječ imati označena kao nemetaforička. Ova je odluka donesena pomoću rječnika i (kognitivnograma­ tičkog) modeliranja značenja riječi imati. Prvo značenje odnosi se na vlasništvo i

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

1 37

posjedovanje ( Hrvatski jezični portal, natuknica imati), a sasvim je jasno da ov­ dje nije riječ o tome značenju. Eventualno bi se imati ovdje moglo protumačiti kao značenje 2b, 'raspolagati čime'. Dakle, imati označava da se neki entitet na­ lazi u konceptualnom području osobe o kojoj je riječ. Budući da i posjedovanje možemo opisati putem modela konceptualnog područja (v. npr. Langacker 1 993; Taylor 2000), čini se da je veza između posjedovanja i raspolaganja metonimij ­ ska. U ovom nam je slučaju pomoglo i poznavanje kognitivne gramatike. Naime, glagol imati shematični je glagol koji se koristi u mnogim situacijama, pa je onda na temelju brojnih njegovih značenja teško točno odrediti koji je njihov odnos bez spoznaja o shematičnom značenju glagola (a to je moguće jedino pomoću ko­ gnitivne gramatike).98 Dakle, diskurzivni bi pristup u ovom primjeru bilo dobro kombinirati s gramatičkim. Na temelju naše analize u izrazu dobar vjetar u leda, imenica vjetar je metafo­ rička jer se razlikuje od svog prvotnog značenja 'općenitog strujanja zraka'. Kao što smo rekli i ranije, dobar se i dalje odnosi na nešto što je povoljno, a leda su vjerojatno metonimijski vezana uz neku osobu. Jasno je da smo pomoću ove metode problem onoga što je metaforičko u tome izrazu riješili tako što smo metaforu a priori defini­ rali na razini pojedine riječi unutar nekog konteksta, a ne višerječnog izraza. Takva je vrsta odluke izvrsna ako nam je cilj označiti potencijalne metaforičke izraze u većem korpusu tekstova, jer nam uvelike olakšava rad. Osim toga, ona nam omogućuje us­ poredivost rezultata, jer više istraživača mogu koristiti istu proceduru, a možda je i realistična iz perspektive obrade podataka (Steen et al. 20 1 0, 1 2- 14). Ipak, skok od dobrog vjetra u leda k metafori PUTOVANJA odnosno JEDRENJA koji smo naveli rani­ je nikako nije moguć bavimo li se ovom vrstom analize. Prijedlog u označili smo kao nemetaforički u prvom slučaju (vjetar u leda), a me­ taforički u drugom slučaju (u privatnom životu). U prvom je slučaju riječ o značenju kojim se označava 'kretanje ka mjestu, točki. . .' (Hrvatski jezični portal, natuknica u). Temeljno je značenje prijedloga u 'bivanje u nekom spremniku ili ulazak u taj spre­ mnik' ( Š arić 2006), a značenje 'kretanje ka mjestu, točki' uobičajen je način prošire­ nja ( Š arić 2006, 3 5-36). U drugom slučaju, život je apstraktno stanje, što znači da je neki događaj u tom apstraktnom stanju metaforičko proširenje: iz fizičkog bivanja (u kući) u apstraktno bivanje (u životu; v. i Š arić 2006, 27-29). Navedeni nam primjeri 98

Postoje dokazi da se konstruiranje značenja kod shematičnih i manje shematičnih glagola odvijaju na različite načine : kod shematičnih glagola značenje se konstruira na temelju doprinosa drugih uz njih gramatički vezanih jedinica, dok je kod manje shematičnih glagola doprinos drugih jedinica ograničen (Geld 2009). Premda se navedena studija bavi prvenstveno strateškim konstruiranjem značenja u drugom jeziku (v. i Geld 2006b), nema razloga da njezini zaključci ne budu primjenjivi i na prvi jezik. Upravo su razlike između shematičnih i neshematičnih glagoJa uzrok mnogim po­ teškoća o kojima ćemo govoriti u potpoglavlju 7.3.3 studije o ljubavi.

1 38 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

pokazuju da kontekst ima ključnu ulogu kod određivanja metaforičnosti pojedine jedinice, kao što to proizlazi iz drugog koraka. U izrazu mnoga vrata bit će vam otvorena kao metaforu smo označili i riječ vra­ ta i riječ otvorena. Riječ vrata ne odnosi se na 'otvor u zidu' (Hrvatski jezični portal, natuknica vrata), nego na apstraktno mjesto koje služi kao pristup nekom drugom mjestu. Slično se značenje javlja i u sljedećem primjeru iz korpusa : ( 1 00)

Prolazak kroz vrata njemačkih visokih vojnih obrazovnih institucija ...

U primjeru ( 1 00), baš kao i u primjeru (99), vrata su oznaka metaforičkog pristupa nečemu. Razlika je jedino u tome što je u primjeru ( 1 00) riječ o pristupu vojnim obrazovnim institucijama, dok u primjeru (99) nije jasno određeno čemu se pristu­ pa. Kaže se tek mnoga vrata bit će vam otvorena, a razlog tome je vjerojatno diskur­ zivan : riječ je o horoskopu, koji je po svojoj naravi dosta neodređen. I riječ otvorena označena je u analizi kao metaforička. Naime, otvoren u temeljnom značenju znači slobodan prolaz u prostornom smislu (Hrvatski jezični portal, natuknica otvoren), a u prenesenom nedostatak zapreka. Dakle, vrata tumačimo kao točku metaforičkog pristupa, a otvorenost kao mogućnost metaforičkog prolaska kroz tu točku. Opet je jasno da nam ovaj pristup uvelike olakšava donošenje odluka jer nam omogućuje jasno razgraničenje funkcije obiju riječi. Ipak, takav se pristup temelji na komponen­ cijalnosti - u njemu se pretpostavlja da svaka sastavnica sama za sebe (unutar kon­ teksta) pridonosi značenju nekog izraza. To je u raskoraku s konstrukcijskom naravi jezika (v. potpoglavlje 2.4) . Na primjer, izraz otvorena vrata ustaljeni je izraz koji se u korpusu veći broj puta javlja baš u tom obliku,99 što bi moglo značiti da njegova me­ taforičnost ne ovisi toliko o svakoj pojedinoj riječi, nego o činjenici da se navedene dvije riječi javljaju zajedno. Rješavanje i tog problema omogućuje nam kombiniranje gramatičkog s diskurzivnim pristupom. U ovom smo potpoglavlju pokazali da diskurzivna operacionalizacija istraživanja konceptualnih metafora ima brojne prednosti. Najvažnija je ta da nam omogućuje dobivanje usporedivih rezultata koji su ponovljivi. Donošenje odluka o potencijal­ noj metaforičnosti nekog izraza postaje algoritamska i utemeljeno na kriterijima koji su razmjerno jednostavni za korištenje i neproblematični. Dakako, mi smo se u ovom kratkom pregledu mogli osvrnuti samo na neke od njih, a zainteresiranog čitatelja upućujemo na rad grupe Pragglejazz i knjigu Steena i suradnika (Pragglejazz 2007; Steen et al. 20 1 0) . Također smo naglasili da ima i nekih poteškoća kod ovakvog pri­ stupa. Prva je poteškoća vezana uz shematičnost nekih jedinica, što je vidljivo iz ana­ lize glagola imati u primjeru. Druga se poteškoća odnosi na konstrukcijsku narav ne­ kih izraza. Obje navedene poteškoće mogu se riješiti ako se u analizi uzme u obzir i 99 To pokazuje jednostavna neformalna provjera: upit „otvoren.* vrat.*" daje nam 368 rezultata u HNK (pristup 22. travnja 20 1 2.).

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

1 39

gramatički element. Najzad, posljednju smo poteškoću napomenuli kod analize izra­ za dobar vjetar u leda, gdje smo rekli da je nemoguće napraviti skok od potencijalnog metaforičkog izraza do moguće konceptualne metafore. Navedena poteškoća vezana je uz svaki od navedenih izraza, a njome ćemo se pozabaviti u potpoglavlju na kraju ovog poglavlja. 6. 1 .2.2. Podaci u korpusnom pristupu

Dok diskurzivni pristupi pretražuju pojedini tekst ne bi li našli potencijalne meta­ fore i na taj način donose zaključke o tekstu samom, korpusni pristupi pretražuju korpus kao neku vrst „presjeka" jezika. U korpusnom je pristupu cilj uglavnom do­ nositi različite vrste gramatičkih ili semantičkih zaključaka na razini jezičnog susta­ va. Razmislimo li, navedena su dva pristupa zapravo komplementarna: kod diskur­ zivnog pristupa kao „istraživački korpus" koristi se jedan ili nekoliko tekstova, koji se pažljivo iščitavaju. U korpusnom pristupu koristi se velika elektronički pretraživa zbirka tekstova, a o njezinoj veličini i reprezentativnosti ovisi doseg rezultata. U da­ našnje se vrijeme pretpostavlja korištenje reprezentativnog korpusa, koji sadrži tek­ stove različitih funkcionalnih stilova i prihvaća se kao presjek jezika (te omogućuje i izvođenje nekih statističkih zaključaka) . Ovakav pristup jezičnom istraživanju ima brojne pobornike i protivnike : pobornici često tvrde da je riječ o jedinom empirijski utemeljenom pogledu na jezik, a protivnici kao probleme navode da nijedan korpus ne može biti u potpunosti reprezentativan, kao i da takav pristup onemogućuje istra­ živanje onoga što je izvan korpusa. Mi se time ovdje nećemo baviti (a zainteresiranog čitatelja upućujemo na pregled u McEnery, Xiao i Tono 2006). Korpus se pretražuje prema nekim jezičnim konstrukcijama, nakon čega se bavi­ mo njihovom (ne)metaforičnošću. Da bismo istražili potencijalno metaforičke izra­ ze, moramo pretpostaviti koje vrste konstrukcija bi mogle biti potencijalno meta­ foričke (za pregled v. npr. Stefanowitsch 2006a; Deignan 1 999). Pogledajmo jedan primjer. (101)

. . žeijeli su mojim uhićenjem prebrisati vlastite propuste iz prošlosti, javnosti zamazati oči, štoviše, stvoriti kod iste privid vlastite odgovornosti. .

Da bih za potrebe ove knjige pronašao metaforički primjer iz prethodnog poglavlja (koji je ovdje ponovljen kao primjer ( 1 O 1 ), morao sam u pretraživač Hrvatskog naci­ onalnog korpusa upisati neku ključnu riječ te na neki način pronaći neki metaforički primjer. Znao sam da postoji frazem zamazati oči , pa sam u pretraživač Hrvatskog nacionalnog korpusa jednostavno upisao izraz „oči". Dobio sam 5744 re­ zultata te sam zatim rezultate filtrirao tako da sam tražio bilo koji oblik glagola „za­ mazati" tri mjesta lijevo ili desno od izraza „oči". Na taj sam način dobio 47 rezultata (koje pokazuje Slika 6- 1 ), od kojih sam jednostavno izabrao jedan.

1 40 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNl POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

VlC

KWIC

ći . koji ne zadon1�a•-a1u kriterije ilaga.-ija . PIYa dva seta su :nogl3

:\Iak!

�3LL12L -' "lrl3.'.di .asa politi.ćzra .srnJSki trudi sarenim lažima ." E1 a : at. �lo pi eba·:en plan . I La pozicija 0610 Je c drna�;;ld llJ , a da bi cijeli proJek"t spasili ili , b ai-em , 2 am'.Gil: .uka nije samo JOŠ jed;m prazan trik da nam ;:ar.:u.::C . arnli u.licu , ali to je otito bilo samo da nam :-ama:c dan ili d\·a u mjesec , d;·a ili ni kako bi " z �11m2al;i 1 i slični događaj kako bi se masi 51:0 \"iše : a1La: ale 1c a cd toga neće napraviti ništa Z�n;r�t će r.am 1ogradskoj _ posipali su c e stu tek toliko da „ �3!'.:'.l...�:i:. ohur se nejma u šw m�;:n ' < l.:> - Pa JOŠ meni da a' e!ZU Ta njom i tlije hfJela dn1go , nego da m11 odu forrnal:r:u prnm1enu stanja , ko.Ja je. treb2la � 3TIBZ'1L samo

se

>

--'

l

o č i pa n:s kraju ispada da je uspjeh igrati u lntenott . jer ni tada nasa igxa nije bila dobra _ Kaštelani : o r i narodu , .silno se upinjući kako bi dokazala s;-m n o i: i u Sonic Osiiel..LI kada su ( ner ealno ) kao ovcgo( aci djeci koJa su u kin1J dosla uZ:i-.·ati u poznatim cna · pita se Konćić ( �[ . H . ) Od 1 subnja mog '' C i kako bismo p0mislili da će se kcnacno ne sto o\-c o č i susjedima , a osim toga , \lfedno plaćaju 5'"oje ot o č i ali ie to ipak !i\'OJ5t\"cnijc parlamentarnim i lokal o. r i i ptočeija a mi ćemo ostati u d\lgo\'ima i stari:'.n o l" i ·• Tu dne�"!lo prede 5 0-60 ''Ozi!a L" ovom dijeh o. i' i < 1 > -..t> " Dohio �am pe.r forinri kaž o c i ��HJL4-'t' " Da :oe mladež ;tugcd naue'i , onda l:n ll oči \fa.,,-tita1 i međunarndnoj jarnosti � [edutim . µro

Slika 6- 1 . Pretraživanje izraza zamazati oči u Hrvatskom nacionalnom korpusu pomoću programa Bonito

Navedeni postupak pokazuje kako sam morao pretpostaviti da će se navedeni izraz javiti u korpusu. Vrlo slično tomu provode se i korpusna istraživanja: kroz korpus provlačite neku riječ (npr. riječ oko u svim gramatičkim oblicima) za koju pretpostav­ ljate (zbog nekih vlastitih znanja) da bi se neka njezina pojavnica zbog nekog razloga mogla pokazati metaforičkom. Dakle, korpus pretražujete kako biste pronašli neku riječ koja se odnosi na neki koncept za koji pretpostavljate da ga je lako metaforizi­ rati. Različite višeznačne riječi (npr. riječi koje se odnose na nama bliske stvari - di­ jelove tijela, biljke, životinje) lako se koriste u značenjima koja nisu doslovna. Tako se oko, na primjer, može odnositi na pažnju, komunikaciju, znanje i sl., a neke od tih veze mogu biti i metaforičke. Takva istraživanja su npr. Deignan 2003; Deignan i Potter 2004; v. i radove u Stefanowitsch i Gries 2006. Primjer takvog istraživanja dat ćemo u 8. poglavlju upravo s riječju oko. Druga je mogućnost da korpus pretražujete da biste pronašli neku riječ koja se odnosi na ciljnu domenu. Tako sam za primjer ( 1 02) iz prethodnog poglavlja u kor­ pusu tražio izraz ljubav te zatim suzio pretragu na temelju pretraživanja najčešćih konkordancija jedno mjesto ulijevo od ključne riječi. (I 02)

Želja odbora ovog društvaje da u njihovim mladima gori neugasiva ijubav za Hrvatsku i Boga po uzoru na blaženog Alojzija Stepinca čije ime društvo nosi.

Na isti sam način došao i do drugih primjera navedenih ondje (da ljubav može bu­ knuti, biti goruća, može se razbuktati, može biti vatrena, žarka, i sl.) . Ključno je reći

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

141

da se rezultati opet temelje na pretpostavci o mogućoj metaforičnosti: znao sam da bi ciljna domena LJUBAVI mogla biti „plodno tlo" za metaforizaciju (slična su istra­ živanja Stanojević 1 999; Stefanowitsch 2004; Stefanowitsch 2005 ; Stefanowitsch 2006b). Studiju ciljne domene prikazat ćemo u sljedećem poglavlju. 1 00 Važna inovacija u ovoj vrsti istraživanja bilo je korištenje kolokacija koje su gra­ matički povezane s ciljnom riječi (v. npr. Stanojević 1 999; Stefanowitsch 2004; Stefanowitsch 2006b), odnosno pretraživanja tzv. metaforičkih obrazaca. Drugim riječima, tražimo takve izraze u kojima se uz traženi javlja i neki drugi izraz (koji je s danim izrazom povezan nekom gramatičkom vezom), i to tako da drugi izraz upu­ ćuje na metaforičko shvaćanje prvog izraza. Primjerice, pogledamo li glagolske kolo­ kacije leme ljubav u HNK, primijetit ćemo da se uz nju može javiti glagolgmjeti, kao u primjeru ( 1 02).101 Riječ je o metaforičkom obrascu [gori ljubav] , koji vjerojatno ukazuje na konceptualnu metaforu LJUBAV JE VATRA. Prednost ovakvog pristupa je­ zičnim izrazima koji mogu ukazivati na konceptualnu metaforu jest da nam on omo­ gućuje zaključivanje o cjelovitom metaforičkom sustavu vezanom uz neku pojedinu riječ, odnosno neki pojedini koncept. Osim toga, pristup koji se temelji na kolokaci­ jama znači da ne moramo prolaziti kroz cjeloviti tekst tražeći pojedinačne primjere kao kod diskurzivnog istraživanja, nego da možemo iskoristiti prednosti korpusa. S druge strane, nekoliko je i nedostataka ovog pristupa. Prvo, ne možemo doći do konceptualnih metafora koje nisu vezane uz neki koncept koji smo „provukli" kroz korpus, što nam diskurzivni pristup omogućuje. Zato se ovakvo istraživanje koristi za „dubinsku sliku" jednog ili nekoliko koncepata, ali ne može dati rezultate vezane uz to kako konceptualna metafora strukturira tekst. Premda su oba pristupa sasvim validna, mi ćemo se u ovom radu usredotočiti samo na „dubinsku sliku", a ne i na one značajke konceptualne metafore koje su vezane uz ustroj teksta. Drugi je nedostatak u tome što je na ovaj način nemoguće pronaći implicitne konceptualne metafore - one kod kojih se ne spominju i izvorna i ciljna domena (v. npr. Steen 1 999c, 84) . Naime, do sada smo u različitim jezičnim primjerima uglav­ nom navodili eksplicitne metafore u kojima se u samom primjeru javlja jezični izraz koji izrijekom upućuje na izvornu i ciljnu domenu. Na primjer, izraz vatra mržnje iz 4. poglavlja govori o ciljnoj domeni MRŽNJE i izvornoj domeni VATRE (ili TOPLI­ NE ) , a izraz glava motora upućuje na ciljnu domenu MOTORA koju objašnjavamo putem izvorne domene LJUDSKOG TIJELA (odnosno GLAVE ) itd. Ipak, u diskursu 1 00 Postoji i nekoliko drugih tehnika. Primjerice, korpus se može pretraživati prema označiteljima metaforičnosti (v. Goady 1 997, 6. poglavlje), ali Wallington i suradnici (2003), a kasnije i Steen (20 1 0) , pokazuju da označitelji metaforičnosti nisu pouzdan pokazatelj metafora. Druga metoda, koja se ne koristi često, jest istodobno pretraživanje ciljne i izvorne domene, kao u Martin (2006). Budući da se ne koriste često, o njima ovdje nećemo raspravlj �ti. 1 0 1 Takav je primjer u korpusu HNK potvrden 3 puta (pristup 22. travnja 20 1 2.).

142 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE se javljaju i primjeri implicitnih metafora u kojima izraz izgleda poput doslovnog, a njegovo metaforičko značenje postaje jasno tek iz konteksta. Pogledajmo naslov jed­ nog bloga (http :/ /www. blog.hr/ print/id/ 1 62741 8033/ crni-oblak-nad-europom-i­ hrvatskom.html; pristup 2. rujna 20 1 1 ) : ( 1 03)

Crni oblak nad Europom i Hrvatskom„.

Izraz „crni oblak" može se odnositi na neki doslovni oblak, npr. oblak iz vulkana, ali se može odnositi i na nešto što je metaforički loše. Tek širi kontekst bloga poka­ zuje da je riječ o konceptualnoj integraciji metaforičkog i nemetaforičkog značenja - izraz je metaforički jer se odnosi na loše događaje koji su se dogodili u Europi u razdoblju pisanja bloga (avionska nesreća) , ali i na oblak vulkanskog dima koji se sasvim doslovno nadvio nad Europom. Premda bi se činilo da je nedostatak metode koja ne uzima u obzir implicitne metafore velik, neka istraživanja pokazala su da to nije tako (Stefanowitsch 2006b) . Stoga ćemo i to ovdje zanemariti. Posljednji je nedostatak ovakvog pristupa da se ne koriste sve prednosti grama­ tičkog pristupa metaforičkim obrascima. Jedan od važnijih doprinosa kognitivne lingvistike jest upravo uočavanje veza gramatičke strukture izraza i njegova znače­ nja. Jedan noviji primjer (Tuđman Vuković 20 1 0) pokazuje kako se pomoću mor­ fosintaktičkih značajki riječi i njihovih kolokacija utvrđuje značenje riječi (u slučaju navedenog rada, glagola govorenja u hrvatskome i engleskome) . Neka istraživanja daju naznake da se gramatička struktura odražava i u konceptualnoj metafori (v. npr. Glynn 2002; Deignan 2006) . O nekim smo primjerima govorili već i ranije kad smo spominjali konvencionalne i inovativne metafore (v. 4.2) : dok će se potencijalni me­ taforički izrazi javljati uz neku dopunu (npr. u genitivu) , nemetaforička značenja jav­ ljat će se bez nje. Tako će se riječ vatra bez dopune najvjerojatnije odnositi na temelj ­ no značenje („prirodna pojava koja nastaje kad što gori" ; Hrvatski jezični portal, natuknica vatra), a s dopunom može metaforički označavati intenzitet nekog osje­ ćaja (kao u: vatra ljubavi, vatra mržnje i sl.). To potvrđuju i neka diskursna istraži­ vanja Lynne Cameron, koja na temelju analiza snimaka prirodne interakcije u razre­ du tvrdi da je korištenje imenice bez dopuna kao prijenosnika rijetko u govorenom jeziku (Cameron 2003, 88). Slično pokazuju i korpusni podaci: gramatika engleske riječi Jox 'lisica' je takva da se ona u svojoj imeničkoj uporabi koristi uglavnom ne­ metaforički, a u glagolskoj uporabi (tofox dosl. 'lisičiti') metaforički (Deignan 2005, 1 54) .102 Stoga bi takve gramatičke tendencije valjalo uvrstiti u sustavno ispitivanje konceptualnih metafora. Još jedan važan podatak je koja je veza između gramatič­ kih i konceptualnih struktura u konceptualnoj metafori: može li se reći da pojedini 102 U engleskome je glagolska konverzija ove vrste vrlo jednostavna, jer u nekim slučajevima (kao u ovom) nije potrebno koristiti niti derivacijske morfeme. Za kratki pregled na hrvatskom v. Buljan (200Sb), a opsežniji pregled daje doktorski rad iste autorice (Buljan 2007).

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

1 43

gramatički izrazi rezultiraju s više ili manje konceptualnih metafora, i u kojoj mjeri. Sedmo poglavlje ove knjige, kao djelomice i moja doktorska disertacija (Stanojević 2009b ) , potvrđuju navedenu pretpostavku. To znači da je kod pojedinih vrsta grama­ tičkih odnosa lakše naći pojedine vrste metafora (o čemu ćemo govoriti u zaključku) . 6. 1 .3. Zaključak: kako doći do podataka ?

Na temelju svega što smo do sada iznijeli, predlažemo sljedeće tehnike dolaska do podataka : 1 . Korpusno pretraživanje riječi vezane uz izvornu ili ciljnu domenu. 2. Traženje gramatički određenih metaforičkih obrazaca : riječi koje se (na ra­ zličite načine) kombiniraju s pretraženom riječi u različitim gramatičkim konstrukcijama. 3. Određivanje (potencijalne) metaforičnosti kombinacija na temelju nekog jednoznačnog i ponovljivog kriterija (npr. rječnika) . 4. Sakupljanje drugih znanja o domeni koja se istražuje na temelju sekundarnih izvora. Opišimo pobliže navedene korake. U prvom i drugom koraku u korpusu pretra­ žujemo izraze vezane uz izvornu i ciljnu domenu te njihove kombinacije s drugim izrazima. Upravo se u navedenim kombinacijama javljaju potencijalni metaforički izrazi. Pogledajmo jedan primjer. Provučemo li kroz korpus sve gramatičke oblike riječi ljubav, naići ćemo i na genitivni oblik ljubavi. U hrvatskome, genitivni oblik imenice može biti dopuna drugoj imenici. Genitivni oblik ljubavi može se kombini­ rati s drugim imenicama koje su glava te imenske skupine, pa tako imamo primjere grad ljubavi, plod ljubavi, znak ljubavi, iskaz ljubavi, toplina ljubavi, vatra ljubavi, igra ljubavi, dubina ljubavi, oaza ljubavi, plamen ljubavi itd. 103 Gramatički gledano, riječ je o bliskoj vezi dvije imenice : genitiv ovdje, da kažemo laički, pobliže označava vrstu prvog entiteta. Opišemo li to ugrubo terminima kognitivne gramatike, geni­ tiv omogućava umni pristup drugom entitetu (za opis umnog pristupa v. Langacker 1 993 ) . Neki od navedenih primjera su i potencijalne metafore. To je vjerojatno slučaj s izrazom plamen ljubavi ili vatra ljubavi kao u : ( 1 04)

valja iz svega izvući pouke, bolje se pripremati i ljubomorno čuvati veliku vatru ljubavi koju Splićani i njihovi gosti imaju premajazzu.

Kao što smo rekli u trećem koraku, što je metaforičko, a što nije, možemo utvrditi pomoću rječnika. Značenje rij eči vatra koje se koristi u primjeru ( 1 04) označeno je kao preneseno značenje u rječniku (Hrvatski jezični portal, natuknica vatra; 'že­ stina, bujnost nekog osjećaja ili uzbuđenja'), a budući da se značajno razlikuje od 103 Sve smo navedene primjere, radi jednostavnosti, naveli tako da je prvi član u nominativu, premda se prvi član u korpusu, dakako, javlja i u drugim padežima.

144 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

primarnog značenja u navedenom kontekstu, riječ je o potencijalno metaforičkom izrazu. Tako možemo promatrati i druge gramatičke konstrukcije u kojima se javlja na­ vedena riječ, bilo kao zaseban izvor podataka ili istodobno s prethodnom razinom. Primjerice, u rečenici ( 1 04) velika vatra ljubavi može se ljubomorno čuvati te imati. Rječnički podaci za čuvati nisu sasvim jasni, jer pokazuju da je riječ o značenju 'pa­ ziti da se što ili tko ne izgubi', koje ipak nije nužno vezano uz konkretne entitete . Korpusna pretraga imenica koje se u akuzativu javljaju uz glagol čuvati104 pokazuje da se tu javljaju brojne apstraktne imenice : npr. identitet, sloboda, baština, tradicija, čast, sigurnost itd„ što znači da je glagol dovoljno shematičan da se može koristiti i s apstraktnim imenicama. Mogli bismo eventualno reći da je kod imenice ljubav ov­ dje riječ o izuzetno shematičnoj vezi APSTRAKTNO G i KONKRETNOG, odnosno o našoj općoj sposobnosti prema kojoj nam je lakše o nečem apstraktnom govoriti kao o konkretnom. Dok bi Lakoff i Johnson navedenu sposobnost opisali kao ontološ­ ku metaforu APSTRAKTNO JE KONKRETNO ili eventualno NE-FIZIČKO JE FIZIČ­ KO (Marmaridou 2006), navedeno načelo povezivanja (uzmemo li stvari dinamički) može se pripisati i metonimiji (v. npr. Radden i Kovecses 1 999, 45-46) . Isto vrijedi i za glagol imati. Bilo kako bilo, ovdje nam je najvažnija shematičnost odnosa gla­ gol-imenica u usporedbi s odnosom predatribut-imenica, a upravo ta razlika i njezi­ ne posljedice jedna su od tema 7. poglavlja koje opisuje potencijalnu metaforičnost srednjoengleske riječi love. Posljednji je element potreba sakupljanja drugih znanja o domeni iz sekundarnih izvora. Već smo mnogo puta spomenuli da kognitivna lingvistika objašnjenja teme­ lji na ukotvljenju: primjerice, na tome kako naše tijelo reagira u određenim situaci­ jama, kako se neki koncept promatra u društvenoj interakciji i kulturi, kako se neki koncept mijenjao kroz povijest itd. Istraživanja jasno pokazuju da kulturni kontekst može dovesti do vrlo različitih konceptualizacija (o čemu smo govorili ranije; v. pot­ poglavlje 2.3.2). Isti je slučaj i s konceptualnim metaforama: kroz različite periode povijesti, primjerice, konceptualne metafore za ljubav u engleskome bile su različi­ te (Tissari 2003; Stanojević 2009b) ; slični podaci postoje i za ljutnju (npr. Gevaert 2005). Sinkronijske kulturne razlike postoje u brojnim konceptima: od, primjerice, metaforizacije gledanja (lbarretxe-Antuiiano 2008) do metaforizacije ljutnje u razli­ čitim jezicima (v. npr. Yu 1 995; Matsuki 1 995; Taylor i Mbense 1 998; Wierzbicka 1 998). Osim toga, emocije valja promatrati u njihovom sociokulturnom kontek­ stu da bi bilo moguće jednoznačno odrediti kako će se leksikalizirati ( Ogarkova, Soriano i Lehr 20 1 2) . Najzad, valja u obzir uzeti i naša kulturna i utjelovljena znanja 1 04 U Hrvatskom nacionalnom korpusu pretražili smo lemu čuvati te zatim pomoću P filtra podatke ograničili na imenice u akuzativu (pomoću sljedeće naredbe: [msd="N.„a.*"] ) . Pristup 3. lipnja 20 1 2.

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

145

o pojedinim konceptima. Na primjer, znamo da uz različite emocije mogu ići razli­ čiti izrazi lica (npr. Ekman 1 999), a da su nam na licu važan pokazatelj osjećaja oči i usta (npr. Yuki, Maddux i Masuda 2007). Znamo da ljutnja može biti vezana uz agre­ siju (Ramirez i Andreu Roddguez 2006), odnosno da može imati neke fizičke poslje­ dice, primjerice povećanje krvnog tlaka (Bongard i al' Absi 2003). Također, ljutnja je neodvojivo povezana s onime što smatramo pravednim (npr. kad nekome želimo vratiti „milo za drago") , pa tako samo neurološka teorija nije dovoljna da bi se opisala ljutnja (Averill i Long 2002, 1 3 1 ), nego nam je potrebna i, rekli bismo, pučka teori­ ja. U našoj kulturi ona će, primjerice, opisivati što sve može izazvati ljutnju i kako se može povratiti ravnoteža (za opis uloge predodžbene sheme RAVNOTEŽE kod ljut­ nje v. M. Johnson 1 987, 88-89) koja je kroz osjećaj ljutnje izgubljena. Znamo i dru­ ge, prozaičnije stvari, npr. koliko ljudi je potrebno za ljutnju, koji je scenarij ljutnje (v. npr. jednu od prvih kognitivnih studija Lakoff i Kovecses 1 983) itd. Različiti aspekti navedenih znanja javit će se i kao dio naših metaforičkih konceptualizacija, pa ih sto­ ga moramo biti svjesni. Drugim riječima, sekundarna literatura omogućuje potpu­ nost pristupa. Neki primjeri toga vidljivi su u studijama koje slijede. 1 05 6.2.

Kako tumačiti dobivene podatke ?

Kod tumačenja potencijalno metaforičnih jezičnih izraza valja paziti na nekoliko stvari: ( 1 ) moguću vezu između jezičnog i konceptualnog; (2) temeljenje zaključaka na sustavnoj usporedbi značenja i strukture i (3) donošenje zaključaka koji idu izvan okvira istraživanja. Š to se tiče odnosa jezičnoga i konceptualnoga, u konceptualnom se pristupu (koji smo opisali u prethodnom poglavlju) ne problematizira odnos jezičnoga i koncep­ tualnoga u istraživanju konceptualne metafore (na što više puta upozorava Gibbs, v. npr. Gibbs 1 999, 42-44). Isto vrijedi i kod nekih korpusnih pristupa: jednostavno se pretpostavlja da je od neke riječi moguće jednoznačna doći do koncepta koji nave­ dena riječ označava. Za razliku od toga, većina diskursnih istraživanja prvenstveno je usredotočena na tekst; lingvistima koji pripadaju navedenoj tradiciji izuzetno je važ­ no pokazati tekstualnu osnovu konceptualnih odnosa kojima se bave. Pogledajmo prvu rečenicu iz diskursnog primjera (98) : ( 1 05)

!mat ćete dobar vjetar u leda u privatnom životu.

U primjeru život opisujemo kao neku aktivnost u kojoj imamo vjetar u leda. Ciljna domena ŽIVOTA jasno se otkriva iz jezičnog izraza u privatnom životu. Zamijetite 1 OS Zapravo je već i ovaj odlomak jedan mogući primjer koji opisuje različite vrste sekundarne literatu­ re koja se može tražiti - od psihološke do neurološke. Dio tamo navedene literature sakupljen je u suradnji s Matejom Ljubičić u pripremi rada za konferenciju Researching and Applying Metaphor (Stanojević i Ljubičić 20 1 2) .

146 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

da smo kod određivanja konceptualne domene automatski uopćili: privatni život iz primjera ( 1 05) pretvorili smo u domenu ŽIVOTA uopće. A što učiniti s izvornom do­ menom ? Mogli bismo reći da je to domena JEDRENJA : zamišljamo osobu na jedrilici koja je okrenuta prema naprijed (dakle u smjeru u kojem želi ići) i kojoj vjetar puše u leđa, pogoneći tako jedra i noseći metaforičko plovilo u „dobrom" smjeru. Mogli bi­ smo reći i na nešto općenitijoj razini da je riječ o konceptualnoj domeni PUTOVANJA - jedrenje je jedan od načina putovanja. Č ini se da upravo iz navedenoga proizlaze najveći problemi, jer se jedan jezični izraz može odnositi na cijeli niz konceptualnih domena. U tom je procesu od presudne važnosti imati jasno zacrtan postupak kojim se pojedini jezični izraz povezuje s nekom domenom, jer se na taj način omogućava ponovljivost rezultata - primjerice, valja li u danom primjeru ići do detaljne, osnovne ili shematične razine kategorizacije (v. npr. Stanojević 1 999, 1 59; Ritchie 2003, 1 3 1 ; Semino, Heywood i Short 2004, 1 274; Stanojević 2009b, 1 1 3). Steen i suradnici smatraju da bi se određivanjem konceptualne metafore na temelju jezičnih podataka uvelike smanjila pouzdanost njihove metode (Steen et al. 20 1 0, 8). Ipak, premda je odvajanje jezičnoga i konceptualnoga ključno, to ne znači da prelazak od jezičnoga ka konceptualnome nije moguć - samo navedeni korak valja postaviti kao zasebno istraživačko pitanje (Steen 2007). Stoga predlažemo da jezične izraze koje dobijemo kao rezultat grupiramo u skupine prema njihovim zajedničkim obilježjima. Upravo je to prednost korpusno-gramatičke metode za koju se zalažemo. Naime, bavimo li se izrazima na način na koji smo opisali, to će nam omogućiti da dobijemo veći broj izraza koji će biti slični prema izvornim i ciljnim domenama. Istraživaču je zadatak pokušati prepoznati navedene sličnosti i izraze grupirati u skupine. Premda nave­ denim skupinama možemo dati naziv CILJNA D OMENA JE IZVORNA DOMENA, to ne znači nužno i da pretpostavljamo postojanje navedene konceptualne metafore. Jednostavno je riječ o izrazima koji imaju nešto slično, a do sličnosti valja pažljivo doći na temelju gramatičkih podataka, sekundarnih izvora i dr. (Stanojević 2009b) . Upravo je to ono što ćemo u nastavku nazvati konceptualnom metaforom. Pogledajmo sada ulogu gramatičkih podataka u određivanju potencijalno me­ taforičnih izraza i eventualnih konceptualnih metafora. U četvrtom poglavlju, kad smo raspravljali o metafori koju smo tada nazvali ŽIVOT JE PUTOVANJE, spomenuli smo sljedeće primjere : ( l 06)

... težak i trnovit životni put koji gaje iz rodnog Hrvatskog zagorja doveo u Slavoniju.

( 1 07)

Toje samojedna ruta na putu do zrelosti.

( 1 08)

Ipak, reći ću vam da arhitektura treba biti dionica na putu do ciija, a toje stvaranje kvalitetnog ambijenta.

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

147

( 1 09)

POSAO Zvjezdane su struje povoljne i vaša poslovna !ada brodi sigurno prema odredištu.

( 1 1 O)

Hrvatskoj ponudila pomoć i podršku u prelaženju te prve stepenice na putu do punopravnog članstva u EU.

-

U raspravi o primjerima ( 1 06)-( 1 1 O) pitali smo se na koji način odrediti ciljnu do­ menu navedene metafore - u raspravi smo prešutno pretpostavili da se svi primjeri jasno vežu uz izvornu domenu PUTOVANJA, a pitali smo se je li ciljna domena ŽIVOT ili neki općenitiji pojam kao, primjerice, SVRH OVITA AKTIVNOST. Ipak, razmislimo li o primjerima pobliže na temelju metodoloških prijedloga o kojima smo upravo raspravljali, naši zaključci sada bi možda bili malo drukčiji. U primjeru ( 1 06) na ciljnu domenu upućuje izraz životni, a na polaznu riječ put. Gramatičko-semantički gledano, riječ je o kvalifikaciji pomoću predatributa106 kojom pobliže označavamo o kakvoj je vrsti puta riječ: put smještamo u konceptualni prostor određen izrazom životni. Ista je stvar i u primjeru ( 1 09): riječ !ada odnosi se na neki poslovni pothvat (npr. nečiju tvrtku), na što upućuje riječ poslovna. (V navedenom se primjeru jav­ lja još jedna metafora, jer izraz broditi prema odredištu označava ostvarivanje nekih ciljeva, ali ćemo to ovaj čas zanemariti) . Gramatički je u oba primjera riječ o pre­ datribuciji, ali se u prvoj rečenici govori o putu (tj. trasi putovanja) , a u drugoj je riječ o prijevoznom sredstvu. Gramatička sličnost u ovom slučaju ne mora značiti i semantičku sličnost. U primjeru ( 1 07) na ciljnu domenu upućuje izraz zrelosti, a na polaznu konstrukcija (jedna ruta) na putu do. U ovom slučaju riječ put je zaatribui­ rana prijedložnim izrazom, a semantički naveden prijedložni izraz označava odredi­ šte. Dakle, zrelost se shvaća kao odredište. Isto se događa i u rečenici ( 1 08), gdje je izvorna domena vidljiva iz izraza dionica na putu do, a ciljna iz riječi cilj, što se vidi iz objašnjenja onoga što je cilj : stvaranje kvalitetnog ambijenta. Ekvivalentan tomu je i primjer ( 1 1 O), gdje je izvorna domena izražena riječima prve stepenice na putu do a ciljna punopravno članstvo u EU. Sada možemo komentirati i drugi dio primjera ( 1 09), gdje izraz brodi sigurno prema odredištu označava ispunjavanje ciljeva. Dakle, u primjerima ( 1 07), ( 1 08) i ( 1 1 0) nailazimo na gramatičku sličnost - zaatribuciju riječi put pomoću prijedložnog izraza, koja pokazuje i semantičku sličnost: ciljna domena shvaća se kao neko odredište puta. Najzad, primjer ( 1 09) sličan im je gra­ matički i konceptualno, jer je u njemu riječ o usmjerenosti relacije brođenja prema nekom cilju. Š to možemo zaključiti iz ove rasprave ? Prvo, da nam je najlakše tumačiti podat­ ke iz rečenica ( 1 07), ( 1 08) i ( 1 1 0), jer su gramatički i semantički istovjetni. Iz njih 106 Predatribucija i zaatribucija su nazivi za engleske termine premodification odnosno postmodifica­ tion, tj. za smještanje atributa u položaj ispred, odnosno iza glave imenske skupine. Nazive smo preuzeli iz rada A. Starčevića (Starčević 2006).

148 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

bismo mogli razmjerno jednostavno zaključiti da se riječ put može koristiti u metafo­ ričkim izrazima koje se odnose na odredište. Takvim izrazima naglašava se činjenica da put nekamo vodi, odnosno govori se o odredištu putovanja kao cilju neke aktiv­ nosti. Dakle, rekli bismo, svrhovitost navedene aktivnosti ovdje je jasno istaknuta. Kratak pogled kroz korpus pokazuje da su izrazi u kojima se navodi (metaforičko ili nemetaforičko) odredište nekog puta. Na primjer, pretraga leme put1 ( putovanje) i leme do jedno mjesto iza nje daje 2049 rezultata, dok pretraga kolokacija jedno mjesto iza do pokazuje brojne nemetaforičke primjere (put do bolnice 82 primjera; put do škole 26 primjera), ali i brojne potencijalno metaforičke izraze kao što su put do pobjede ( 68 primjera) , put do uspjeha ( 50 primjera) , put do srca (20 primjera), itd. Dakle, budući da je istaknuto nemetaforičko znanje o tome da put nekamo vodi, to se znanje može lako i metaforizirati. Za razliku od toga, u pr�mjeru ( 1 06) životni put ne govori o odredištu navedenog metaforičkog puta, nego o vrsti putovanja. I navedeni je izraz razmjerno konvenci­ onalan, javlja se u korpusu 24 1 put. Zanimljivo je, također, da nijednom ne kolocira s prijedlogom do: u korpusu nema izraza životni put do.107 Taj podatak može značiti da nije sasvim opravdano povezivati prethodni primjer svrhovite aktivnosti s primje­ rom ( 1 06), jer se ističu dvije različite stvari. Š toviše, pogledamo li druge pridjeve koji se javljaju uz put, teško ćemo naći one koji bi upućivali na to kamo neki put vodi, već na to kakav neki put jest. 1 08 To je i za očekivati: jedna od temeljnih zadaća pridjevskih predatributa jest kvalificirati imenicu, i njome se obično izriče neka stalna značajku entiteta o kojem je riječ (Radden i Dirven 2007, 7. poglavlje ; Stanojević, Kryian­ Stanojević i Parizoska 20 1 1 ) . Za razliku od toga, odredište prema kojem neki put vodi zapravo je relacijska (a ne stalna) značajka, pa se stoga neće javiti u navedenoj poziciji. Sve u svemu, teško je tvrditi da izraz životni put upućuje na život kao na svr­ hovitu aktivnost: on samo govori o tome da put smještamo u konceptualni prostor života. Riječ je o (gramatičkoj ) stvari kojoj je istaknuta jedna (razmjerno stalna) zna­ čajka. Njegova usmjerenost prema cilju jednostavno nije izražena u ovom slučaju. Primjer ( 1 OS) možemo povezati s primjerima ( 1 07), ( 1 08) i ( 1 1 O) zbog iste izvorne domene i nazvati ih sve metaforama PUTA. Ipak, svakako moramo naglasiti djelo­ mičnost preslikavanja: dok se kod primjera ( 1 07), ( 1 08) i ( 1 1 0) ističe cilj putovanja, =

-

-

1 07 Drugi predatributi (i metaforički i nemetaforički), dakako, kolociraju s do. Ako je riječ o meta­ foričkim primjerima svrhovite aktivnosti, oni često kolociraju s predatributima koji upućuju na prepreke na putu, npr. težak put do afirmacije, trnovit put do ovog uspjeha itd. 1 08 Pretraga jedne pridjevne leme lijevo od leme put daje sljedeće rezultate (poredane prema frekven­ ciji i bez onih koji su očite greške): plovan (plovni put), križni (križni put) , životan (životni put), pisan (pisanim putem), prijeden (prijedeni put) , dišan (dišni put), prilazan (prilazniput), pristupan (pristupni put), trnovit (trnoviti put), itd. Napominjemo da smo leme naveli onako kako su nave­ dene u HNK (pristup 20. lipnja 20 1 2) . Tako je naziv leme dišan zapravo greška - prema Hrvat­ skom jezičnom portalu temeljni oblik pridjeva je dišni (Hrvatski jezični portal, natuknica dišni).

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

149

u primjeru ( 1 05) naglašen je tip putovanja. Zato valja paziti da se ne pretjera s pove­ zivanjem navedenog izraza s prethodnima. Analiziramo li na isti način i prvi dio primjera ( 1 09), izraz poslovna !ada, zamije­ tit ćemo da se među predatributima javlja vrlo malen broj potencijalno metaforičkih primjera: od ukupno 346 primjera leme !ada predatribuirane pridjevom, čini se da ih je tek S metaforičkih : hrvatska nogometna !ada, drevna hrvatska lađa (u smislu 'hrvatska država') , spomenuta poslovna lađa i SDP-ova lada.109 Predatribut ovdje ta­ kođer smješta !adu u neki konceptualni prostor, i čini se da takvim pristupom ne mo­ žemo doći do nekih plodnih zaključaka. Ipak, napravimo li gramatičko-semantičku analizu na višoj razini - ako pogledamo kombinira li se imenički izraz s glavom !ada s nekim drugim izrazima - doći ćemo do zanimljivih spoznaja. Uz primjer ( 1 09) evo i ostalih primjera: (1 1 1)

. iako on to ne želi, ipak uzme pregrijano žezlo u ruke i nastavi kormilariti hrvatskom nogometnom !adom.

( 1 1 2)

.. krajnje napore kako bismo isplovili iz privrednog, kulturnog i moralnog brodoloma i drevnu hrvatsku !adu otkormilarili na pučinu istinske parlamentarne demokracije i socijalne pravde.

( 1 1 3)

... Branko Negodićpokušao nasje uvjeriti kako SDP-ove !ade ipak dobro plove, pohvalivši se kako imje gotovo cijeli Mljet dao povjerenje.

..

.

Svi navedeni primjeri zapravo pokazuju da se lema !ada u njima kombinira s glagoli­ ma broditi ( 1 09), (ot)kormilariti (primjeri ( 1 1 1 ) i ( 1 1 2) ) i ploviti. Takvom se kombi­ nacijom ističe sposobnost metaforičke lađe da se usmjereno kreće nekim područjem (primjeri ( 1 09), ( 1 1 1 ) i ( 1 1 2)), odnosno da se uopće kreće (dobro plove u ( 1 1 3) ). Navedeni primjeri stoga ukazuju na biranje (uspješne) trase nekog metaforičkog pu­ tovanja (prema odredištu) . Na to ukazuje i neformalna pretraga glagola o kojima je riječ: kormilariti se u mnogim primjerima koristi metaforički (npr. kormilariti dr­ žavnim turizmom, kormilariti Dinamovom obranom), baš kao i broditi (brodi prema izbornoj pobjedi, broditi političkim vodama) . Kod ploviti je broj primjera znatno veći pa je to nešto teže utvrditi na neformalan način kao što to sada činimo, ali se nedvoj­ beno javljaju metaforički primjeri (npr. „Bijelo-plavi" brod plovi u gustoj magli (pri­ mjer se odnosi na nogometni klub Osijek) ili Sljedeći će dani pokazati u kojem smjeru plovi brod (primjer se odnosi na Slavonsku banku)) . Sve u svemu, u navedenim se primjerima jasno ističe trasa puta ili njegov cilj. Usporedimo li to s primjerima put do. .. i razmislimo li načas o našim znanjima o navedenim nemetaforičkim konceptima puta, odnosno plovljenja morem, doći ćemo i do odgovarajućeg objašnjenja. Naime, prvotno značenje riječi put definira se 109 Ipak, moramo se odmah ograditi da nismo napravili iscrpnu analizu primjera iz HNK-a.

1 50 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

kao „ 1 . a . utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kol­ ni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija kretanje i javni promet [morski put; vodeni put; zračni put]" (Hrvatski jezični portal, natuknica put), što znači da je putem kretanje lako i usmjereno. Upravo je zato za očekivati da će se (uglavnom) koristiti u izrazima koji su usmjereni prema nekom cilju. Za razliku od toga, primjer „kormilarenja" odnosi se na određivanje smjera, a primjer „brođenja" i „plovljenja" na kretanje po (velikim) površinama vode koje nisu strogo namijenjene putovanju, nemaju jasno određenih putova (pa se na njima lako izgubiti) i koje mogu biti opa­ sne zbog drugih razloga, npr. valova, dubine, naše nemogućnosti da preživimo u vodi itd. Stoga ne čudi da se u navedenim primjerima ističe pronalazak odgovarajućeg smjera kretanja, usmjerenost kretanja i mogućnost kretanja. Uopćimo li, možemo zaključiti da je od ključnog značenja za tekstualnu grama­ tičko-semantičku metaforu koju predlažemo temeljenje zaključaka na sustavnoj us­ poredbi značenja i strukture, koja će nas uputiti na moguće veze između jezičnog i konceptualnog (v. i Glynn 2002). Dakle, da bismo pokušali donijeti odgovarajuće zaključke o nekim (razmjerno konvencionalnim) potencijalno metaforičkim izrazi­ ma, moramo se pozabaviti njihovom gramatičkom analizom. Naši su primjeri poka­ zali da nam gramatičko-semantička analiza i uključivanje drugih znanja o svijetu1 10 omogućuju donošenje zaključaka o tome koji je aspekt u nekom izrazu istaknut. U našim primjerima metaforičkih izraza bili su istaknuti aspekti dolaska na odredište, vrste putovanja, odnosno (odgovarajuće) usmjerenosti kretanja. Možemo li sve na­ vedene primjere svesti na neki jedan konceptualni nazivnik? Možemo, ali samo uto­ liko što je riječ o istoj ili sličnoj izvornoj domeni (puta odnosno putovanja morem), jasno naglasivši što svaka konceptualizacija ističe : svrhovitost putovanja, njegovu vr­ stu i pronalaženje odgovarajućeg smjera. Ne možemo nedvojbeno tvrditi da je kod svih opisanih primjera riječ o konceptualnoj metafori SVRHOVITA AKTIVNOST JE PUTOVANJE jer za to ne postoji dovoljno dokaza u samim jezičnim izrazima, na što jasno upućuje gramatičko-semantička analiza. Primijenimo li dosljedno postav­ ke kognitivne lingvistike - svaka gramatička promjena ujedno znači i neku seman­ tičku promjenu, pa su onda ovakve generalizacije tek idealizacije za potrebe nekog istraživanja. Osim toga, korpusna istraživanja pokazuju jasne razlike u gramatičkim profilima riječi (Tuđman Vuković 20 1 0), a to ima utjecaja i na njihove potencijalne metafore (Stanojević i Ljubičić 20 1 2). Najzad, postojanje konceptualnih veza, kao što smo već mnogo puta rekli, psiholingvističko je pitanje - kognitivni lingvisti koji svoja istraživanja temelje na tekstualnim metodama o tome mogu iznositi tek pret­ postavke (Steen 2007) . 1 1 0 Za pojam znanja o svijetu v. Žic Fuchs ( 1 99 l b), koja pokazuje kako je podjela na enciklopedijska i jezična znanja zapravo neodrživa, što je izravna posljedica nemodularnosti kognitivnih teorija.

6. Metode istraživanje konceptualne metafore

151

Vratimo li se na početak ovog potpoglavlja, zaključit ćemo da tekstualne podat­ ke moramo tumačiti tako da zaključke temeljimo na sustavnoj usporedbi značenja i strukture koja se koristi gramatičkom i semantičkom analizom, kao i analizom (do­ stupnih) sekundarnih podataka. Uopćavanja valja temeljiti na gramatičko-seman­ tičkim sličnostima koja će uputiti na djelomičnost pojedinih metaforičkih preslika­ vanja. Najzad, moramo biti izuzetno oprezni kod donošenja eventualnih zaključaka koji zapravo nisu mogući isključivo na temelju tekstualne analize, odnosno zaključa­ ka vezanih uz, primjerice, obradu konceptualnih metafora. 6.3.

Zaključak

U ovom smo se poglavlju bavili tekstualnim načinima istraživanja metafore te smo pokušali odgovoriti kako doći do podataka i kako ih protumačiti. U pokušaju od­ govora na navedena pitanja zalažemo se za kombiniranje primarnih, tekstualnih i sekundarnih, netekstualnih podataka. Kod tekstualne analize zalažemo se za korpu­ sno pretraživanje neke ciljne riječi, pri čemu se uzimaju u obzir gramatički odnosi. Kao i Steen i suradnici (20 1 0) , odnosno grupa Pragglejazz (2007), kod određivanja potencijalne metaforičnosti služimo se rječnikom. Ipak, za razliku od njih, u obzir uzimamo veće konstrukcije. Najzad, upozorili smo na moguće probleme poveziva­ nja jezičnog i konceptualnog te predlažemo konceptualna uopćavanja vezana tek ako imamo brojne tekstualne (i netekstualne dokaze) . Pri tome svakako moramo nagla­ siti djelomičnost preslikavanja, što je vidljivo iz gramatike navedenih izraza. Ako i predložimo konceptualnu metaforu, to ne znači da ona ima i psihološku realnost. Pogledajmo još jednom popis koraka koje predlažemo (a koje sada dopunjujemo ko­ racima S i 6) : 1 . Korpusno pretraživanje riječi vezane uz izvornu ili ciljnu domenu. 2. Traženje gramatički određenih metaforičkih obrazaca: riječi koje se (na ra­ zličite načine) kombiniraju s pretraženom riječi u različitim gramatičkim konstrukcijama. 3. Određivanje (potencijalne) metaforičnosti kombinacija na temelju nekog jednoznačnog i ponovljivog kriterija (npr. rječnika) . 4. Sakupljanje drugih znanja o domeni koja se istražuje na temelju sekundarnih izvora. 5. Povezivanje potencijalno metaforičkih gramatičkih konstrukcija s drugim znanjima o domeni i njihovo uopćavanje na temelju semantičko-gramatičkih značajki 6. Eventualno uopćavanje u veće skupine, ali jasno isticanje djelomičnosti presli­ kavanja u pojedinim skupinama. Pri tome treba biti oprezan kod eventualnih zaključaka koji idu izvan granica postojeće analize.

1 52 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI P OJ MOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

U s ljedeća ćemo s e dva poglavlja pozabaviti praktičnom primjenom navedenih kora­ ka. U sljedećem s e po glavlju bavimo pretraživanjem riječi vezane uz ciljnu domenu LJUBAVI, a u o smom p o glavlju riječi vezane uz izvornu domenu.

Uvod u istraživanja

U sljedeća dva poglavlja pokazat ćemo kako u tekstualnoj analizi praktično primi­ jeniti predstavljeni model konceptualne metafore. U sedmom se poglavlju bavimo srednjoengleskom imenicom love 'ljubav'. Istraživat ćemo koncept LJUBAVI u sred­ njoengleskome. Budući da je riječ o apstraktnom konceptu (a još k tome i osjećaju), očekujemo da će se za različite aspekte ljubavi koristiti različiti metaforički izrazi. U osmom poglavlju istražujemo konstrukcije s riječju oko (odnosno eye) u hrvatskom, engleskom i poljskom. Riječ je o fizičkom konceptu koji nam je iskustveno blizak pa stoga očekujemo da će se javljati kao temelj različitih metafora. U oba ćemo poglavlja na teorijskoj razini ilustrirati: 1 . neodvojivost konceptualne metafore od drugih spoznajnih sposobnosti (v. 3. i 4. poglavlje), 2. nemetaforički temelj apstraktnih domena (v. 4. poglavlje), 3. razlike između jezičnih istraživanja izvorne i ciljne domene (v. 4. poglavlje) , 4. lokalni karakter konceptualne metafore (v. posebice S. poglavlje), S. neodvojivost metafore, gramatike i diskursa (v. 6. poglavlje). Točke ( I ) i (2) odnose se na činjenicu da istražujući metaforičke jezične izraze nužno moramo uzeti u obzir i druge vrste sposobnosti, primjerice kulturne modele i/ili sce­ narije kao način ustroja znanja. Unatoč tomu što su naša znanja o apstraktnim dome­ nama (poput ciljne domene LJUBAVI) shematična, ona su vjerojatno nemetaforička i čine temelj metaforičkih konceptualizacija. O izvornoj domeni imamo razmjerno bogata specifična (nemetaforička) znanja, što omogućuje njihovu metaforizaciju, ali u skladu s nekim ograničenjima (točka (3) ). U oba slučaja kulturni modeli u odnosu su strukturnog spajanja s konceptualnim metaforama, ali metafora nema primarnu ustrojbenu ulogu, nego lokalnu (točka (4) ) : mora biti u skladu s nemetaforičkim znanjima i istaknutim (kulturnim i/ili utjelovljenim) konceptualizacijama. Najzad, jezični se izrazi konceptualne metafore ne mogu odvojiti od gramatike, zato što je ona povezana s tim koje se metafore javljaju, a okolni diskurs u kojem se navedeni izrazi javljaju ključan je i za tumačenje metaforičnosti izraza. Metodološki ćemo oprimjeriti načela koja smo iznijeli na kraju prethodnog poglavlja:

1 54 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TE ORIJSKI PRISTUPI I METODE

1. sustavno pretraživanje korpusa, 2. sustavno korištenje gramatičkih informacija p ri tumačenju metaforičnosti je­ zičnih konstrukcija, 3. sustavno korištenje jednoznačnog kriterija određivanja (potencijalne) meta­ foričnosti jezičnih izraza, 4. sustavno korištenje sekundarnih izvora pri tumačenju metaforičnosti jezičnih konstrukcija, S. uopćavanje unutar okvira analize (i korištenje drugih izvora za njezino even­ tualno proširivanje).

7. Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako

to znamo: istraživanje ciljne domene

U ovom ćemo poglavlju prvenstveno istraživati odnos gramatike i potencijalnih me­ taforičkih izraza srednjoengleske imenice !Ove 'ljubav'. Pokazat ćemo da potencijalni metaforički izrazi presudno ovise o tome kakav je gramatički odnos između riječi koja upućuje na izvornu domenu i imenice love 'ljubav' (koja upućuje na ciljnu domenu). Ovisno o gramatičkom profilu konstrukcije (v. 3.2. 1 . 1 ), metaforički izrazi ističu razli­ čite aspekte ciljne domene pa su stoga više ili manje pogodni za korištenje u pojedinim dijelovima scenarija LOVE. Na primjer, izrazi u kojima se imenica !Ove 'ljubav' kombi­ nira s glagolom (a glagol se odnosi na izvornu domenu) omogućuju isticanje relacij­ skog aspekta domene. Takvim izrazima možemo profilirati razmjenu ljubavi između dvoje sudionika. Izraz haven love to 'imati ljubav za (nekoga)' označava dva sudionika: onoga tko „ima ljubav" i onog drugog prema kojem je ta ljubav usmjerena. Za razliku od toga, imenskim izrazima u kojima je imenica !Ove predatribuirana pridjevom obič­ no ističemo neku značajku ljubavi kao predmeta, kao u izrazugrete love 'velika ljubav'. Dakle, budući da konceptualne metafore ističu pojedine aspekte domene LOVE, teško je reći da postoji samo jedna konceptualna metafora koja omogućuje njezin cjeloviti ustroj (što je u skladu i s našom teorijskom raspravom u potpoglavlju 3.3. 1 ). Poglavlje započinjemo raspravom o srednjoengleskome, o domeni LOVE u na­ vedenom razdoblju i metodama kojima smo se koristili. Slijedi opis rezultata prema gramatičkim razinama. Na kraju je zaključak u kojem komentiramo teorijske, prak­ tične i metodološke posljedice ovog istraživanja. 7. 1 .

Zašto baš srednjoengleski i ljubav?

Da bismo postigli zacrtane ciljeve, analizirat ćemo materijal iz srednjoengleskoga, a bavit ćemo se ciljnom domenom LJUBAVI. 1 1 1 Izabrali smo jezik koji nije suvremen ponajprije zato što su naša znanja vezana uz taj jezik, kao i uz navedeno razdoblje, slabije istražena iz kognitivnosemantičke perspektive, a riječ je o jeziku i razdoblju koje nam je ipak do­ stupno zbog obilja izvora. Izbor ciljne domene LJUBAVI uvjetovan je njezinom dobrom 1 1 1 Ovo je poglavlje napisana na temelju materijala koji sam koristio i u svojem doktorskom radu (obranjenom 23. lipnja 2009. na Sveučilištu u Zadru; Stanojević 200%). Analiza je provedena iznova i prilagođena potrebama ove knjige. Zahvaljujem mentorici Dori Maček na njezinim savje­ tima oko ovog poglavlja.

1 56 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

istraženošću u suvremenom razdoblju, što će nam olakšati donošenje zaključaka na sta­ rijem korpusu. U ovom odjeljku ćemo se pobliže pozabaviti navedenim razlozima. Srednjoengleski je engleski koji se na Britanskom otočju govorio otprilike izme­ đu 1 1 . i 1 5. stoljeća. 1 1 2 Riječ je o razdoblju koje je od nas razmjerno daleko (gotovo tisuću godina), pa je stoga pogodno za ispitivanje naših pretpostavki, jer ćemo svo­ je semantičke zaključke morati temeljiti na jasno objašnjenim i literaturom dobro potkrijepljenim načelima. To je bilo doba kada se znanje ljudi uvelike razlikovalo od znanja današnjih ljudi - komunikacija je bila spora, putovanja je bilo malo, društveni poredak je bio mnogo drukčiji, a vjerovanja ljudi o svijetu oko njih uvelike su se ra­ zlikovala od onoga što znamo danas. Stoga smatramo da će takav pristup djelomice omogućiti da navedena znanja sagledamo u neku ruku „izvana", možda na taj način jasnije uočavajući neke obrasce. Valja imati na umu da je i jezik drukčiji - u srednjo­ engleskome najveći je utjecaj imao francuski, koji je u to vrijeme bio jezik službene državne komunikacije (npr. u zakonodavstvu), a smatrao se i prestižnim jezikom ne­ ophodnim za komunikaciju u visokom društvu (Burnley 1 996, 426-432) . 1 1 3 To je i doba razvoja srednjeg sloja, koji uspostavlja vezu između aristokracije koja mahom govori francuski i seljaka koji mahom govore engleskim narječjima. Stoga će i naši gramatički zaključci o jeziku nužno biti novi (ne postoji kognitivna gramatika sred­ njoengleskoga), no usađeni u primarnu i sekundarnu literaturu. S druge strane, riječ je o vremenu koje nam je jezično i kulturno dostupno i ipak bliže od nekih ranijih razdoblja. Ljudi žive u zajednicama koje su nam danas razu­ mljive (npr. u obiteljima, a ne plemenima) , postoje gradovi, sela i utvrde od kojih mnoga postoje i danas. Neki se ljudi bave zanatima koje i danas poznajemo - npr. kovanjem, izradom odjevnih predmeta itd., pa život ljudi u to vrijeme ipak možemo donekle zamisliti. Jezik kojim se govori i piše dovoljno je blizak da ga anglist ipak može koliko-toliko razumjeti. Najzad, tekstova iz toga razdoblja ima mnogo, što je dovelo do toga da su mnogi od njih danas dostupni i u elektronskom obliku. Dakle, čitatelju nudimo pogled na nešto što je daleko, a ujedno i blizu, teško, a ujedno i lako ; a nadamo se svakako zanimljivo. 1 1 2 Dakako, bilo kakva periodizacija jezika zasniva se na jezičnim, ali i na izvanjezičnim čimbenicima. Engleski se dijeli na staroengleski, srednjoengleski i suvremeni engleski jezik. Ta se podjela temelji na nekim jezičnim, povijesnim i društvenim činjenicama, npr. redu riječi, fleksijskim oblicima, seoba­ ma i invazijama, razvoju srednjeg sloja itd. Kao početna granica srednjoengleskoga obično se uzima godina 1 066. kada su Britansko otočje pokorili Normani, koji su preuzeli vlast sa sobom donijevši svoj materinji francuski. Obično se navodi da razdoblje srednjoengleskoga završava 1476. godine, kada je ciskano prvo izdanje djela Canterburyjske priče (što je imalo utjecaj na standardizaciju pisa­ nja) ili 1485. godine, kada je na vlast došao Henrik VII. (usp. npr. Blake 1 996, 1 ). 1 1 3 Možda treba dodaci da se prestiž francuskoga osjeti još i danas - sjetimo se samo Dela Troccera iz poznate britanske serije Mućke (engl. Only Fools and Horses) koji se često koristi upravo francuskim (doduše, ne baš sasvim točno) da bi pokazao svoju obrazovanost, vezu s visokim društvom i sl.

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene

I 57

Ciljnu domenu LJUBAVI - odnosno LOVE (kako je njezin srednjoengleski naziv) izabrali smo iz sličnih razloga: i ona nam je istodobno bliska i daleka. Bliska je - zato što je riječ o osjećaju koji svi poznajemo, vidimo ga oko sebe ili ga sami osjećamo. Znamo da možemo voljeti roditelje, djecu, nekoga u koga smo zaljubljeni, prijate­ lje, Boga. U tom je smislu ljubav danas bliska ljubavi u razdoblju srednjoengleskoga. Osim toga, ljubav je dobro istražena, pa o njoj znamo mnogo, s kulturno-povijesne i filozofske strane (npr. Lewis 1 977; Duby 1 994), znamo o njoj kao o književnoj temi (kao Lewis 1 946; Paxson i Gravlee 1 998; Love 2002; McCarthy 2002), kao o osje­ ćaju koji je dio naše psihe (Hendrick i Hendrick 1 986; Fehr 1 988; Hazan i Shaver 1 990; Fehr i Russel 1 99 1 ; Aron i Westbay 1 996), a znamo o njoj i s jezične stra­ ne (Barron 1 965; Burnley 1 980; Coleman 1 999; Tissari 2000; Tissari 200 1 ; Tissari 2003) . Ljubav u to doba nam je i razmjerno daleka. Primjerice, u to se vrijeme javlja dvorska ljubav u kojoj su muškarci sluge koji neizmjerno pate za nedostižnom da­ mom, koja nužno mora ostati nedostižna. Takva ljubav ne smije imati ispunjenja, jer joj cilj i nije ispunjenje (npr. brak ili seks), već sam proces natjecanja među vitezovi­ ma za istu damu, koji služi stvaranju bližih veza između njih (Duby 1 994). Premda razumijemo o čemu je riječ, to danas nikako ne bismo nazvali tipičnom ljubavlju. U tom nam je smislu srednjovjekovna ljubav i daleka. Dakle, smatramo da je LJUBAV domena koja će, s jedne strane, omogućiti povlačenje samorazumljivih usporednica s našim današnjim znanjem, a da će s druge biti dovoljno različita da bi bila zanimljiva. 72 .

.

Metode istraživanja

U ovom se poglavlju držimo načela objašnjenih u prethodnom poglavlju. Osvrnut ćemo se na posebnosti korpusa, rječnike koje smo koristili te ćemo reći nekoliko rije­ či o gramatičkom ustrojstvu srednjoengleskoga. 7.2. 1 . Korpus i rječnici

Istraživanje je provedeno na korpusu tekstova na srednjoengleskome koji su dostu­ pni u elektronskom obliku. Ograničili smo se na ona djela u kojima smo prelimi­ narnom pretragom utvrdili najviše pojavnica imenice love (pazeći ujedno i na za­ stupljenost različitih vrsta djela iz korpusa) .1 14 Korpus nismo posebno uređivali ili izjednačavali različite načine pisanja riječi (koje u to doba nije bilo standardizirana), 1 14 Uključena su sljedeća djela: Confessio Amantis (Gower 1 899), Canterburyjske priče (Chaucer 1 957), A Revelation ofLove (Norwich 1 976), Hali Meidenhad (Furnivall 1 922), skupina sudskih zapisa (Fisher, Richardson i Fisher 1 984), skupina tekstova o engleskim cehovima (Smith 1 870), engleska inačica djela Gesta Romanorum (Herrtage 1 879), pisma (Paston family 1 97 1 ) i nekoliko drama (Beadle 1 982). Svi tekstovi dostupni su na http :/ I quod.lib.umich.edu/c/ crne/ (pristup 1 0. listopada 2005.). Za korpusno smo pretraživanje koristili program Text Stat verzija 2.6 (http:// www. niederlandistik.fu-berlin.de/textstat/; pristup ! O. listopada 2005.).

1 5 8 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

ali smo uzeli u obzir sve moguće inačice i gramatičke oblike imenice love. To će se vi­ djeti i u našim primjerima, koji su preneseni onako kako su napisani u izvorima (što može bici sasvim različito) . Kod citiranja same riječi love 'ljubav' izvan primjera, slu­ žimo se oblikom koji se javlja u rječniku Middle English Dictionary (dalje: MED ; v. MED u Izvori i rječnici). U korpusu se javilo ukupno oko milijun riječi, s ukupno oko 80 000 različnica, od čega je pojavnica love bilo ukupno oko 1 900, što je izu­ zetno visoka frekvencija u usporedbi s podacima za razne historijske korpuse, gdje frekvencija love varira od 232 do 899 na milijun riječi (Tissari 2003, 229). Visoka frekvencija odgovara ciljevima analize, jer će nam veći broj primjera omogućiti da bolje rasvijetlimo odnos gramatike i metafore. Stoga će reprezentativnost rezultata u analizi igrati drugomu ulogu. Od sekundarnih izvora koristili smo se već spomenutim rječnikom srednjoen­ gleskoga MED, drugim izdanjem rječnika Oxford English Dictionary (OED) i hi­ storijskim rječnikom sinonima leksičkog polja LOVE (Coleman 1 999). Oni su nam poslužili za određivanje metaforičnosti pojedinih značenja - dok smo u prethodnim poglavljima rabili rječnike suvremenog jezika, sada se koristimo odgovarajućim hi­ storijskim rječnicima (zbog dijakronijske naravi istraživanja) . Od drugih izvora koji su nam poslužili kao način određivanja znanja o navedenoj domeni, poslužili su nam radovi o ljubavi, braku i načinu života u navedenom razdoblju (Lewis 1 946; Barron 1 965; Lewis 1 977; Burnley 1 980; Duby 1 994; Paxson i Gravlee 1 998; Vauchez 2000), kao i neki radovi o ljubavi u kasnijim povijesnim razdobljima engleskoga (Tissari 2000; Tissari 200 1 ; Tissari 2003; Barcelona 1 995) i u suvremeno doba (npr. Kovecses 1 986; Kovecses 2000; Bierwiaczonek 2002) . 7.2.2. Nemetaforička znanja o ljubavi

Da bismo mogli donositi točnije zaključke o konceptu ljubavi u opisanom razdoblju, moramo se pozabaviti nekim razmjerno nemetaforičkim znanjima o domeni ljubavi u srednjem vijeku, kao i nekim općim semantičko-gramatičkim značajkama imenice love. Kao što smo rekli, znanja o ljubavi u srednjoengleskome razdoblju uvelike su slična našim današnjim znanjima. Primjerice, jasno nam je da je za ljubav potrebno dvoje ljudi - prvi sudionik (odnosno „osoba koja voli") i drugi sudionik („voljena osoba"). To potvrđuje opsežna suvremena literatura - kako psihološka, tako i ko­ gnitivnolingvistička (za pregled v. Bierwiaczonek 2002, 1 5-24) , a iz korpusa, kao i sekundarnih izvora, jasno je da isto vrijedi i za prethodna razdoblja, pa i za srednjo­ engleski. Tako se, na primjer, u historijskom tezaurusu engleskog pojma love javljaju izrazi koji opisuju drugog sudionika (v. npr. dugačak popis naziva za voljenu osobu u Coleman 1 999, 54-64) . Isto potvrđuju i semantičko-gramatički dokazi iz našeg kor­ pusa: glagol loven u srednjoengleskome prijelazni je u većini slučajeva, tj. pomoću

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 1 59

nj ega se izražavaju obrasci s dva sudionika,1 1 5 kao u sljedećem primjeru, gdje je ! 'ja prvi sudionik, a drugi sudionik je mi ladi 'moja dama: ( 1 1 4)

For I mi ladi love so. 'Jer ja tako volim svoju damu.'

S gramatičkog stanovišta ovakvi primjeri pokazuju da u srednjoengleskome ljubav možemo shvatiti kao relaciju između dvaju sudionika, što je i očekivano kod gla­ golskih primjera (jer su glagoli konceptualno gledajući relacije; v. 3.2.4.2. l ). Ipak, ljubav se (kao i sve emocije) shvaća i kao osjećaj koji je dio samo prvog sudionika, kao entitet koji se nalazi u nama (Kovecses 2000) i utječe na način na koji se pona­ šamo itd. To se najbolje vidi u opisima scenarija LJUBAVI u suvremenom engleskom, u kojima se ističe da je riječ o emociji koja je vrlo intenzivna pa na taj način utječe na način ponašanja osobe koja voli (Kovecses 1 986, 95-96, 1 03- 1 04) . Dakle, unatoč usmjerenosti osjećaja ljubavi (koji kao da „zrači" iz prvog sudionika i u idealnom slu­ čaju „povezuje" prvog i drugog sudionika) , možemo se usredotočiti i samo na prvog sudionika, a i opisivati posljedice koje osjećaj ljubavi ima na njega. To je prisutno i u srednjoengleskome, jer se glagol lđven pojavljuje i kao neprijelazni glagol1 16: ( 1 1 S)

Love, ifthee list, far I love and ay shal. 'Voli, ako želiš, jer ja volim i voljet ću.'

U navedenom primjeru, druga pojava glagola loven 'voljeti' (u prezentu) u neprijela­ znom je obliku. To znači da je „stanje" ljubavi ograničeno samo na prvog sudionika, odnosno, mogli bismo reći, prvi sudionik doživljava ljubav. Ove gramatičke činjenice imaju i svoje semantičke posljedice. Prvi sudionik u lju­ bavi redovito je osoba (Stanojević 2009b, 1 85), a sukladno tradiciji dvorske ljubavi (Stanojević 2009b, 2 1 9, 234) gotovo uvijek je to muškarac. Muškarac je aktivan : on je taj koji voli i čini nešto da bi „osvojio" ženu, ali je on ujedno i taj koji u većini slu­ čajeva osjeća posljedice svoje zaljubljenosti - čudno se ponaša, pati itd. (v. opis scena­ rija LJUBAVI u srednjoengleskome u Stanojević 2009b, 25 1 -252). Žena procjenjuje je li muškarac dostojan njezine ljubavi i ako jest, onda mu uzvraća ljubav, što se redo­ vito opisuje kao sažaljenje (Stanojević 2009b, 256 i dalje) . Sve u svemu, gramatička istaknutost prvog sudionika (doživljača) realizira se semantički kao muškarac koji aktivno traži ljubav ili doživljava njezine posljedice. Višestrukost konceptualizacija vidljiva je i u imenskim primjerima. Imenica love ima profil stvari, ali s relacijskim temeljem, jer može uključivati i naše znanje o 1 1 5 U našem korpusu, od ukupno 37 1 primjera glagolskih oblika, njih 292 ili 78,7% su prijelazni (v. Stanojević 2009b, 1 84) . 1 1 6 U našem korpusu tako je u 2 1 ,3% slučajeva.

1 60 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

sudionicima (Stanojević 2009b, 1 8 8- 1 89). Tako se, primjerice, iz imenskih primjera mogu iščitati i dva sudionika, kao u: ( 1 1 6)

Palamon, that hath swich love to me. . . 'Palamon koji ima toliku ljubav prema meni'

U primjeru ( 1 1 6) prvi sudionik (Palamon) „ima ljubav" za ženu (drugi sudionik označen zamjenicom me 'mene'). I dok bi se za primjer ( 1 1 6) moglo tvrditi da glagol haven 'imati' (a ne sama imenica love) omogućuje usmjerenost relacije, u sljedećem se primjeru to ne može tvrditi za glagol ravishen (into) dosl. 'prenijeti (u neko drugo stanje)' (v. MED natuknica ravishen): ( 1 17)

Po was he Ravashid into the love ojhir. . . 'premda je bio lud o d ljubavi z a nju'

Primjer ( 1 1 7) omogućuje spominjanje drugog sudionika (love ojhir 'ljubav za nju') upravo zbog relacijske baze imenice love. Imenica love može se odnositi i samo na prvog sudionika (koji se obično označava nekom posvojnom zamjenicom) , a drugi sudionik uopće ne mora biti spomenut. Tako se u primjeru ( 1 1 8) vruća ljubav prvog sudionika ohladila (a drugi se sudionik uopće ne spominje) : ( 1 1 8)

His hoote love was coold. . . 'Njegova vruća ljubav s e ohladila . . .'

Osim toga, ljubav se može odnositi i na „vezu" dvoje sudionika relacije, kao u : ( 1 19)

. . . Such love was betwen hem tuo. ' ...Takva je bila ljubav između njih dvojice.'

Najzad, imenica love može se odnositi i na reificirani osjećaj koji nije ni na koji način vezan uz sudionike, nego je jednostavno riječ o osjećaju koji konceptualiziramo kao za­ sebnu pojavu (kao da se pojavljuje neovisno od doživljača) . Pogledajmo jedan primjer: ( 1 20)

Love is a thyng as any spiritftee. 'ljubav je slobodna stvar, poput bilo koje duše'

U navedenom primjeru love 'ljubav' se ne konceptualizira kao dio neke osobe, već kao zasebna stvar (koja ima neke svoje značajke). Najzad, love se može odnositi i na voljenu osobu, kao u primjeru ( 1 2 1 ), u kojem se riječ love koristi metonimijski za voljenu osobu : (121)

Rys up, my wyf, my love. . . 'ustani moja ženo, moja ljubavi'

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 1 6 1

Moramo n a kraju napomenuti d a s obzirom n a t o tko je sudionik u ljubavi postoje različite vrste ljubavi: obiteljska ljubav, romantična ljubav, religijska ljubav i prijatelj­ stvo (Lewis 1 946; Lewis 1 977; Duby 1 994; Paxson i Gravlee 1 998). Unatoč njihovim razlikama (Tissari 200 1 ), mi ćemo za potrebe ove studije stvari idealizirati i baviti se ljubavlju kao da je riječ o jedinstvenom konceptu. Premda to nije najbolje moguće rješenje, za pravo nam daju podaci koji pokazuju da se u korpusu javljaju samo dvije vrste ljubavi (romantična ljubav i ljubav prema Bogu; Stanojević 2009b, 1 8 5), među kojima postoje neke razlike, ali im je shematični temelj isti (Stanojević 2009b, 269). S obzirom na sve navedeno, postoje neka doslovna nemetaforička znanja koja imamo o konceptu LOVE, a ona su u skladu s nekim gramatičkim značajkama gla­ gola loven i imenice love. Ljubav se konceptualizira kao relacija između dvaju sudio­ nika, a ovisno o našim potrebama (i potrebama komunikacijske situacije) možemo se usredotočiti na prvog sudionika, na relaciju između dvaju sudionika (ističući nji­ hovo postojanje ili ne) , na osjećaj kao dio prvog sudionika ili na reificirani osjećaj koji postoji kao zaseban entitet u konceptualnom prostoru. Biranje pojedinog dijela relacije zapravo je metonimijske naravi (biramo dio cjeline), o čemu je bilo govora i ranije (v. 4.2. 1 ) . Očekujemo da će metaforičke konceptualizacije biti u skladu s tim nemetaforičkim temeljem, ističući na različite načine pojedine dijelove tog seman­ tičko-gramatičkog okvira. 7.2.3. Razine semantičko-gramatičke analize

Da bismo mogli zaključivati o odnosima između metafore i gramatike, moramo se ukratko pozabaviti gramatičkom strukturom srednjoengleskoga. Srednjoengleski je u nekim presudnim gramatičkim aspektima koji će biti bitni u našemu radu sličan su­ vremenom engleskom, premda postoje brojne razlike o kojima ovdje ne možemo ra­ spravljati (v. npr. Mosse 1 952; Mustanoja 1 960; Moralejo Garate 2002; Moskowich­ Spiegel Fandifi.o i Crespo Garda 2002; Fischer et al. 2004; Fischer 2006). Uzmemo li u obzir način na koji se imenica !Ove kombinira s drugim riječima u rečenici, vidjet ćemo da te kombinacije možemo promatrati na tri semantičko-gramatičke razine. Na prvoj razini promatramo odnos ciljne imenice kao glave u imenskoj skupini s njezinim najbližim predatributima i zaatributima. Na drugoj razini promatramo je li imenska skupina (kojoj je glava love) dio neke druge skupine u kojoj funkcionira kao zavisni tagmem. 1 17 Najzad, na trećoj razini promatramo u kojem je odnosu imenska skupina (kojoj je glava love) s glagolom (tj. kako funkcionira u shemi situacije; v. 3.2.4.2.3). Kao metaforičke definiramo one spojeve u kojima je love sadržaj eventu­ alne metafore (prema kriterijima navedenim u prethodnom poglavlju), a riječ koja

1 17 Termin „zavisni tagmem" preuzimamo od Silića i Pranjkovića (2005: 26 1 ) .

1 62 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

se javlja uz nju na jednoj od razina potencijalni prijenosnik metaforel l8• Sažeti prikaz svih semantička-gramatičkih obrazaca prikazan je u tablici ( Tablica 1 ) . Tablica 1 . Semantičko-gramatičke kombinacije u korpusu

Razina

Primjer

Opis razine

brennynge love 'goruća

Potencijalni prijenosnik predatribut (npr. brennynge 'goruć')

Prva razina

lmenska skupina love s predatributima

Druga razina

lmenska skupina love kao dio veće skupine

Treća razina

lmenska skupina s 'Neću joj dati svoju ljubav'. glagol (yive 'dati'. achieved glavom love u suodnosu Love that he hath achieved 'postići') s glagolom 'Ljubav koju je postigao'

ljubav

,

loves maladie ' bolest ljubavi', the schip ojlove 'brod ljubavi'

glava imenske skupine (schip ' brod'. maladie 'bolest')

I ne shal hire yive mi love

7.2.4. Moguće poteškoće pri analizi : praktični primjeri

Prije nego što se pozabavimo metaforičkim primjerima koji se javljaju i ukratko ih prokomentiramo, osvrnut ćemo se na dva važna pitanja: ( 1 ) da zaključke uvijek valj a donositi na temelju onog konteksta u kojem se javlja određena konstrukcija; (2) da rječničke dokaze valja dobro proučiti prije donošenja završnog suda. Valja paziti da se odluke svaki puta donose na temelju onog konteksta u kojem se dani primjer javlja, a ne na temelju drugih konteksta. Značenje i metaforičnost pri­ mjera možemo procijeniti tek u kontekstu. Primjerice, kod riječi worthi 'vrijedan', u korpusu se javljaju dvije konceptualizacije, od kojih je jedna metaforička. Naime, vri­ jednost se može pripisivati voljenoj osobi kao u : ( 1 22)

Mi worthi love and lord also„. 'Moja draga ljubav i moj gospodar„ .'

U primjeru ( 1 22) imenska skupina mi worthi love 'moja draga ljubav' odnosi se me­ tonimijski na osobu. Za razliku od toga, vrijednost se u sljedećem primjeru s worthi pripisuje apstraktno zamišljenoj ljubavi : ( 1 23)

And many a worthi love is grieved I Thurgh bacbitinge offals Envie. 'I mnoga vrijedna ljubav uništena je zbog ogovaranja iz zlobne zavisti.'

1 1 8 Za definicije sadržaja i prijenosnika v. fusnotu 24 u 3. poglavlju.

7. Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 1 63

Razlika između primjera je jasna: budući da istražujemo način metaforizacije ap­ strakmog entiteta ljubavi (a ne i načina na koji se možemo referirati na ljude) , samo primjer ( 1 23) smatrat ćemo metaforičkim. Uz navedeni problem promatranja konteksta, odluke o metaforičnosti ponekad je teško donijeti i zato što rječnički podaci nisu uvijek usustavljeni na način koji bi nam olakšao donošenje zaključaka. Tako bismo uz konstrukcijugrete love 'velika lju­ bav' možda bili ponukani pribrojiti i primjere heigh love te overpassing love ('uzvišena ljubav' dosl. 'visoka ljubav') jer bi nam se moglo činiti da se svi navedeni izrazi odno­ se na dimenzije ljubavi kao predmeta. Opis značenja sva tri pridjeva u rječniku MED doista navodi i značenje visine. Ipak, među navedenim primjerima postoji važna ra­ zlika. Konstrukcijagrete love 'velika ljubav' opisuje dimenzije ljubavi govoreći o nje­ zinoj veličini kao omeđenog entiteta u fizičkom prostoru. Za određivanje intenziteta ljubavi koristi se mjera veličine predmeta. Gradacija ljubavi prema intenzitetu od­ govara našim doslovnim znanjima o ljubavi - nekoga možemo voljeti više ili manje, odnosno naša ljubav prema toj osobi može biti veća ili manja. To je slučaj i u srednjo­ engleskome : intenzitet ljubavi može se izreći primjerima koji se odnose na veličinu predmeta (grete love), kao i izrazima koji se odnose na vrućinu: hote love dosl. 'vruća ljubav', brenninge love dosl. 'goruća ljubav' ifervent !Ove dosl. 'žarka ljubav'. Za razliku od toga primjeri heigh love te overpassing love (dosl. 'visoka ljubav') zapravo ne opisuju visinu ljubavi kao predmeta (što bi bilo u skladu s prethodnim primjerima), nego opisuju smještaj ljubavi na skali visine koja je definirana na dru­ gi način. U prethodnim nam je primjerima skala veličine, odnosno topline, zadana objektivno na temelju fizičke domene. Š to je veći ili topliji predmet, jača će biti i lju­ bav. Skala visine u primjerima heigh love i overpassing love dolazi od samog koncep­ tualizatora i zadana je subjektivno (tj. primjeri su subjektivizirani; v. 3.2.3). Dakle, ljubav nema dimenziju visine ( tj. nije vezana, kao u prethodnom slučaju, izravno s fi­ zičkom domenom), nego je smještena na metaforički definiranoj skali prema kojoj su entiteti vezani uz ljudsko (i nemoralno, tjelesno) smješteni nisko, a entiteti vezani uz božansko (i moralno, duhovno) smješteni visoko. To nam potvrđuje i rječnik: izraz heigh 'visok' kao i overpassing 'visok' rpože se konvencionalno odnositi na bilo koji entitet (apstraktan ili fizički) koji smještamo na navedenoj skali (v. MED natuknica heigh značenje 2a i glagol overpassen značenje 5). 1 1 9

1 1 9 Lako je zamisliti slične nemetaforičke primjere na hrvatskom: visoko stablo je stablo koje ima di­ menziju visine, ali visoka grana je grana koja je smještena visoko. Drugi je primjer metonimijski: visoka grana odnosi se na granu koja je metonimijski vezana uz dimenziju visine drveta. Kao i u srednjoengleskom, dimenzija visine može biti određena i metaforički, pa je tako na metaforičkoj skali obrazovanja visoko obrazovanje ono koje je smješteno na vrhu metaforičke skale obrazovanja.

1 64 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Slični se problemi mogu javiti i uz brojne druge primjere, koje je lako protumačiti kao konceptualne metafore. Takav je izraz tender love 'nježna ljubav: kao u sljedećem primjeru: ( 1 24)

... the gret tender love that our lord hath to mannes soule... velika nježna ljubav koju naš Gospodin ima za čovjekovu dušu . . .

'

Ovaj bi nas primjer mogao lako zavesti da kažemo kako je riječ o metafori, jer je prema rječničkim podacima jedno od značenja riječi tender mekoća (v. MED natu­ knica tender, adj„ značenje 2b i 2c) . 120 Budući da je riječ o značenju koje se odnosi na fizičku značajku predmeta, ono bi moglo biti temelj metaforičkih proširenja. Ipak, pogledamo li pobliže rječnik, zamijetit ćemo da se mnogi opisi značenja odnose na nježnost i krhkost stvari, a ne na mekoću, i čini se da je upravo to temelj njihova pro­ širenja (npr. značenja 2a, 3, 4, i 5). Uostalom i povijesni podaci iz OED-a, u kojem prevladavaju značenja krhkosti (v. OED natuknica tender, a), to potvrđuju. Ako neki predmet smatramo krhkim, to ujedno znači da se prema njemu moramo odnositi nježno da ga ne bismo oštetili (navedena je veza metonimijska) . Povežimo sada na­ vedene zaključke s imenicom love. Imenica love u srednjoengleskome može se odno­ siti na osjećaj , ali i na ponašanje, što kaže i srednjoengleski rječnik u prvoj definiciji („Ljubav (sam osjećaj ili njegova manifestacija kroz neko djelovanje ili ponašanje)", v. MED natuknica love n {l), značenje l a.). 121 Dakle, izraz tender love vjerojatno se odnosi na ponašanje koje pokazuje nježnu ljubav koja se metonimijski može pove­ zati s ponašanjem koje neće povrijediti osobu prema kojoj je usmjereno, odnosno s dobrostivošću ili odanošću. Stoga je riječ o metonimiji, a ne o metafori. 7.3.

Rezultati

U ovom potpoglavlju usredotočit ćemo se na rezultate analize gramatičkih razina i metafora do kojih smo došli na pojedinim razinama. U svakom potpoglavlju defini­ ramo značajke pojedine gramatičke konstrukcije te opisujemo koje smo potencijalno metaforičke konstrukcije našli. Na taj način dolazimo do zaključaka o odnosu kon­ ceptualnih metafora i gramatike.

1 20 Takvo sam tumačenje ranije predstavio u nekim slučajevima predatribucije (v. npr. Stanojević 2009b, 206) . Sada smatram da su ovdje opisana tumačenja koja su utemeljena na metafi:onimiji (v. Goossens 1 990) plauzibilnija. 1 2 1 U izvorniku: „Love (either the emotion itself or the manifestation of it in action or conduct)" Veza osjećaja ljubavi s ponašanjem vrijedi i za suvremeni engleski, kao i za hrvatski. Primjerice, izraz uzvratiti ljubav odnose se na različite vrste ponašanja koje činimo da bismo nekome pokazali da ga volimo.

7. Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 1 65 7.3 . 1 . Prva razina: predatribucija i metafora

Prva je razina odnos riječi love s mogućim predatributima i zaatributima u slučaju kad je imenica !Ove glava imenske skupine. Primjerice, u izrazu ( 1 25) imenica !Ove glava je imenske skupine, a njezin predatribut je pridjev brennynge 'goruća': ( 1 25)

the brennynge I love . . .

'goruća ljubav' Taj pridjev smješta entitet love u konceptualni prostor VATRE, koji inače nije u kon­ ceptualnoj bazi LJUBAVI, pa će stoga biti mogućim izrazom konceptualne metafore. U korpusu se javlja i više vrsta zaatribucije, a jedina vrsta koja je potencijalno metaforička jest zaatribucija odnosnom rečenicom (v. Stanojević 2009b, 1 50). Evo primjera : ( 1 26)

Love that he hath achieved 'ljubav koju je postigao'

U primjeru ( 1 26) glava !Ove javlja se uz zaatribuciju pomoću odnosne rečenice that he hath achieved 'koju je postigao'. Semantički gledano, imenica je pobliže označena pomoću entiteta koji se odnosi na situaciju. Budući da se kod zaatribucije relativnim rečenicama antecedent pobliže određuje pomoću situacije, za njihovo se semantičko modeliranje potrebno koristiti modelom strukture situacije kod kojeg određujemo o kojoj je situacijskoj shemi riječ te, s obzirom na to, koje uloge u navedenoj shemi imaju pojedini elementi (v. 7.3.3). U predatribucijskoj je konstrukciji odnos između predatributa i glave iznimno blizak. Pomoću predatribucijske konstrukcije s imenskom glavom referira se na stvar (u kognitivnogramatičkom smislu; v. 3.2.4.2. 1 ) . Općenito uzevši, struktura i način predatribucije pomoću pridjeva (kao i zaatribucije) u srednjoengleskome ne razliku­ je se od suvremenog engleskog (Perez � ntero 2000; Feist 2008, 200 i dalje) . Stoga možemo, slijedeći kognitivnu gramatiku Raddena i Dirvena (2007), reći da preda­ tribucijska konstrukcija ističe nerelacijski karakter entiteta na koji se odnosi - ona je idealna za označavanje stvari, a ne relacija. Zato se kao predatributi mogu javiti ele­ menti koji usidruju (v. 3.2.3) neki izraz unutar diskursa (tj. imaju funkciju referenci­ je - pokazuju koji je odnos te stvari naprama sudionicima govornog čina), neki koji označuju količinu stvari o kojoj je riječ (funkcija kvantifikacije) i neki koji pobliže opisuju tu stvar (funkcija kvalifikacije). Tako izraz his u primjeru : ( 1 27)

his hoote love 'njegova žarka ljubav'

1 66 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

ima funkciju referencije - omogućuje umni pristup entitetu o kojem je riječ, dok je izraz hoote 'vruć' u istoj rečenici kvalifikator - kvalificira ljubav kao žarku. Ovdje je najvažnije reći da svi predatributi zajedno s imenicom love semantički opisuju jednu stvar kao jedinstveni entitet. Kvantifikator, referent i kvalifikator konstruiraju se kao inherentan dio stvari o kojoj se govori - nemoguće ih je odvojiti od navedene stvari u tom kontekstu. Drugim riječima, atributivnom konstrukcijom ne pripisuju se zna­ čajke, nego se pomoću nje upućuje na neku stvar (Stanojević, Kry:Zan-Stanojević i Parizoska 20 1 1 ) . I z navedenoga proizlazi da kvantifikacija i referencija teško mogu dovesti do me­ taforičkih konceptualizacija, unatoč bliskom odnosu s imenicom. Riječ je prvenstve­ no o obrascima s gramatičkim značenjem, što pokazuje i naš korpus (v. Stanojević 2009b, 1 4 1 - 1 47) . Takav odnos uglavnom ne dopušta konceptualnu metaforu. 122 Za razliku od toga, funkcija kvalifikacije pokazuje konceptualni odnos između kvalifi­ katora (bilo predatributa ili zaatributa) i imenice. To znači da odnos može biti i me­ taforički, što je vidljivo i iz primjera ( 1 25) : opis „vatrenosti" ljubavi ovdje je (poten­ cijalno) metaforički. Od 6 1 7 predatributivnih primjera, 25 primjera izdvojili smo kao potencijalno metaforičke (oko 4%) tako da smo, u skladu s postupkom predloženim u prethod­ nom poglavlju, usporedili značenje koje se javlja u kontekstu sa značenjem koje se javlja u rječnicima (MED i OED). Na primjer, u rečenici: ( 1 28)

The grete love which I have. 'velika ljubav koju imam'

ljubav se konceptualizira kao neka vrsta velike stvari, što je vidljivo iz etimološki pr­ votnih značenja riječi great (usp. OED natuknicagreat, a. ), ali i iz različitih skupina stvari za koje se pridjev grete koristi u srednjoengleskome (većina značenja vezana su uz fizičke stvari, a tek nekoliko skupina značenja uz apstraktne stvari; v. MED natuknica grete, adj. ). Navedenih 25 pojedinačnih konstrukcija (poput grete love iz primjera ( 1 28)) javilo se u 9 vrsta obrazaca, tj. neke su se konstrukcije javile više puta, što pokazuje njihovu (veću) konvencionalnost. Pregled tih konstrukcija naveden je u tablici (Tablica 2).

1 22 Ipak, može s e dopustiti nešto što bismo mogli nazvati gramatičkom metonimijom - omeđivanje nekog inherentno neomeđenog entiteta i sl. Za podrobniji opis v. 3.2. 1 .2.

7. Kako su srednjovjekovni Englezi voijeli i kako to znamo: istraživanje ciijne domene 1 67 Tablica 2. Metaforički obrasci u predatribuciji

obrazac

gret love dosl. 'velika ljubav'

dere-worthe love dosl. 'vrijedna ljubav'

preciouse love dosl. 'vrijedna ljubav'

hote love dosl. 'vruća ljubav'

worthi love dosl. 'vrijedna ljubav'

inestimable love dosl. 'neprocjenjiva ljubav'

plentevous love dosl. 'obilna ljubav'

brenninge love dosl. 'goruća ljubav'

farvent love dosl. 'žarka ljubav' Ukupno

broj primjera 14

2

2

2

1 1

1

1 1 25

Osvrnimo se sada ukratko na konceptualne zaključke koje možemo donijeti na teme­ lju navedenih primjera. Četrnaest primjera izraza grete love 'velika ljubav' pokazuju da se ljubav u srednjoengleskom konceptualizira kao neka vrsta fizičkog predmeta koji ima svoju veličinu, a izraz plentevous love 'obilna ljubav' kao predmet koji se može kvantificirati. Razmjerno velika skupina primjera govori o ljubavi kao o nekoj vrsti predmeta koji je vrijedan, odnosno koji ima neku cijenu (dere-worthe love 'vri­ jedna ljubav', preciouse love 'vrijedna ljubav', worthi love 'vrijedna ljubav', inestimable love 'neprocjenjiva ljubav'). Najzad, tri primjera govore o ljubavi kao o toplini, od­ nosno vatri : hote love 'vruća ljubav', brenninge love 'goruća ljubav' ifervent love 'žar­ ka ljubav'. Navedeni primjeri upućuju na dvije stvari: na intenzitet ljubavi (primjeri grete love, plentevous love i svi primjeri koji ljubav povezuju s vatrom) i na njezinu

168 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

vrijednost kao predmeta. Sve navedene konceptualizacije javljaju se i u suvremenom engleskom (v. npr. Kovecses 1 986; Bierwiaczonek 2002) . U opisanim konstrukcijama, gramatički gledano, imenica love je glava, dok je pridjev koji se nalazi ispred nje njezin predatribut. U kognitivnoj gramatici glava određuje profil čitave konstrukcije. U primjeru kao što je grete love 'velika ljubav' to znači da govorimo o entitetu love koji pobliže opisujemo izrazom grete 'velik'. 1 23 Gramatički profil glave love jest da je ona stvar (a ne relacija) , jer je riječ o imenici. Semantički gledano, predatribut određuje vrstu konceptualnog odnosa o ko­ jem je riječ, a glava ga pobliže elaborira, tj. specifičnije određuje njegovo značenje (Langacker 2008b, 1 98). Vratimo li se opet na izraz grete love 'velika ljubav', grete 'velik' određuje da neki shematični entitet zauzima razmjerno velike dimenzije u ne­ kom konceptualnom prostoru, a imenica !Ove 'ljubav' određuje taj entitet (i daje pro­ fil cijelom izrazu) . Metafora ovdje proizlazi iz toga što se grete 'velik' obično odnosi na konceptualni prostor u kojem konceptualiziramo fizičke entitete, a love 'ljubav: koju smještamo u taj prostor, apstraktni je entitet. Analogna objašnjenja vrijede i za ostale primjere. Dakle, odnos je dvostran : dok glava skupine određuje vrstu entiteta, predatribut označava njezina svojstva. Upravo je zato predatribucijska konstrukcija idealna za označavanje stvari, a ne relacija, i ima referencijalnu funkciju: predatribut zajedno s imenicom !Ove opisuju istu stvar. Preostalih 592 primjera govore o različitim aspektima ljubavi koji nisu metafo­ rički, odnosno kod njihove interpretacije nije nužno prizivati drugu domenu. Za ilu­ straciju, jedna skupina primjera govori o trajanju ljubavi, kao u endles love 'beskraj­ na ljubav'. Budući da ljubav možemo smatrati relacijom koja i inače ima određeno trajanje, nije riječ o metafori. 1 24 Primjere u kojima se ljubav smješta na skali moralne čistoće (high love 'visoka ljubav', clene love 'čista ljubav', erthli love 'svjetovna ljubav') već smo spomenuli: pridjev sam po sebi upućuje na navedenu domenu (metaforički ili metonimijski) bez obzira na kombinaciju s riječju love, pa nije riječ o metafori ve­ zanoj uz ljubav (za više primjera v. Stanojević 2009b, 22 1 -225) . 1 23 Dakle, kad kažemo velika ljubav govorimo o entitetu ljubav koji daje profil cijelom izrazu. Za razliku od toga, kad bismo rekli ljubavna veličina, govorili bismo o entitetu veličina, pa bi onda taj izraz davao profil cijeloj konstrukciji. 1 24 Moglo bi se činiti da pridjev endless 'beskrajan' kreće od prostornog značenja koje se širi prema vremenskome (na temelju metafore VRIJEME JE PROSTOR; v. npr. Radden 2003b). Ipak, podaci iz OED-a ne potvrđuju navedeno za taj pridjev (v. OED natuknica endless, a) , a to je moguće iz dva razloga. Prvo, neki psiholingvistički dokazi pokazuju da zbog česte uporabe nije nužno potrebna aktivacija navedene metafore (Boroditsky 2000). To smo, uostalom, za druge metafore potvrdili i u prethodnom poglavlju. Drugo, činjenica da je riječ o konstrukciji u kojoj je izvorno prostorna riječ end 'kraj' promijenjena nastavkom znači da je njezin razvoj mogao biti različit od razvoja izvorne riječi i započeti s metaforičkim značenjem (kao što to pokazuje Deignan za konstrukcije u engleskome, v. npr. Deignan 2006) .

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene

I 69

Premda druga istraživanja iz suvremenog (Kovecses 1 986; Bierwiaczonek 2002) i ranog suvremenog engleskog (Tissari 2003) potvrđuju da bismo za ljubav mogli očekivati i brojne druge metaforičke konceptualizacije - na primjer, shvaćanje LJU­ BAVI kao SILE, LUD OSTI, PIJANSTVA, JEDINSTVA i sl., navedene se konceptualizaci­ je na ovoj razini ne javljaju. Od ukupno 6 1 7 izraza s predatributima tek smo oko 4% odredili kao potencijalno metaforičke. Riječ je o razmjerno malom broju (premda je njegovo pravo značenje teško procijeniti jer ne postoje studije koje se bave metaforič­ nošću u jezicima prema pojedinim gramatičkim konstrukcijama). Upravo se malom broju predatributivnih metaforičkih primjera može pripisati i nedostatak nekih oče­ kivanih metaforičkih konceptualizacija, ali, razlog tomu je i u gramatici. Premda se konceptualizacija LJUBAVI kao SILE uopće ne javlja među predatribu­ tivnim konstrukcijama, ona se javlja na drugim razinama. Kao što smo opisali, preda­ tributivna imenička konstrukcija pogodna je za opisivanje stvari, a ne i relacija te ima referencijalnu funkciju. Drugim riječima, predatributivna konstrukcija pogodna je za smještanje entiteta !Ove unutar nekog konceptualnog prostora čija je veza s entite­ tom !Ove jasno ustanovljena i neproblematična. U predatributivnoj konstrukciji oče­ kujemo konceptualne metafore koje se odnose na neke „inherentne" dijelove ljubavi, i to na one koje su pogodne da ih opišemo kao stvari. Primjerice, intenzitet ljubavi inherentan je dio tog osjećaja (nekoga možemo više ili manje voljeti), a metaforički ga možemo izraziti toplinom. Intenzitet relacije lako se može preslikati na razinu to­ pline ljubavi kao stvari. Vratimo se još jednom na primjer: ( 1 29)

his hoote love dosl. 'njegova vruća ljubav'

Ljubav koja se opisuje kao vruća jest ljubav koju shvaćamo kao dio prvog sudionika - osobe koja voli. Zato je opisana i posvojnim pridjevom his 'njegov'. Nemetaforič­ kim rječnikom, govorimo o intenzitetu ljubavi navedene osobe. Za razliku od toga, ljubav kao, na primjer, pijanstvo, koristi se da bi se opisala situacija kada zaljubljena osoba nema potpunu kontrolu nad svojim ponašanjem. Stoga je teško očekivati da će se riječ poput dronke 'pijan' kao predatribut kombinirati s riječju love 'ljubav' tako da bude riječ o metafori. Dronke love 'pij ana ljubav' (u značenju apstraktne pojave lju­ bavi) teško može imati smisla (osim kao neka vrsta inovativne metafore) jer opisuje značajku apstraktne pojave ljubavi, a ne osobe koja voli. 125 Zbog toga bi takav izraz bio u suprotnosti s načelom nepromjenjivosti (v. 4. 1 ) pa jednostavno nije moguć. Uopćimo li još i više, predatribucijska konstrukcija omogućuje nam opis značajki ljubavi kao apstraktne stvari, a navedenu stvar možemo lako povezati s prvim sudio­ nikom ljubavi - osobom koja voli - no ne i s drugim sudionikom ljubavi (voljenom 125 Ako love 'ljubav' u dronke love 'pijana ljubav' shvatimo kao metonimiju za osqbu - u smislu 'pijani ljubavnik, pijana osoba koja voli; onda nij e riječ o metafori.

170

KONCEPTUALNA M ETAFORA: TEMELJNI P OJMOVI, TEORIJ S KI PRISTUPI I METODE

osobom) . Jednostavno, „relacijskost" imenice love (o kojoj smo govorili u potpoglav­ lju 7.2.2) moramo označiti nekim drugim gramatičkim sredstvom - npr. prij edlož­ nom ili glagolskom konstrukcijom. U ovom smo potpoglavlju pokazali da se metaforičke konceptualizacije javljaju razmjerno rijetko u predatribucijskoj poziciji kod koncepta LOVE u srednjoenglesko­ me. Navedeni smo rezultat objasnili pomoću semantička-gramatičke činjenice da je predatribucija (u srednjoengleskome) blizak imenski odnos koji pogoduj e označava­ nju stvari i njihovih stalnih karakteristika te koji ima referencijalnu funkciju. Budući da !Ove ima relacijski temelj, postoji ograničen skup značajki koje su razmjerno stal­ ne i inherentne navedenom konceptu kao stvari pa predatribucija ovdje nij e najbolji gramatički obrazac za izricanje metaforičnosti. Usporedba metaforičkih konceptu­ alizacija na ovoj razini s postojećim podacima za suvremeni engleski nij e pokazala ništa iznenađujuće. Uz to, gramatički podaci za suvremeni engleski ne postoje pa je teško reći je li u tom smislu došlo do promjene. 7 3 2 Druga razina: .

.

.

love kao dio veće skupine

Na drugoj razini promatramo je li imenica love dio imenske ili prijedložne skupine u kojoj funkcionira kao zavisni tagmem.126 Pogledajmo primjere : ( 1 30)

loves maladie ' bolest ljubavi'

(131)

strengthe ojlove 'snaga ljubavi'

( 1 32)

servant in love 'sluga (u) ljubavi'

U izrazu ( 1 30) maladie ' bolest' pobliže je označena genitivnim oblikom loves, dok se u izrazima ( 1 3 1 ) i ( 1 32) love javlja kao dio prijedložnih skupina s glavom efodnosno in, a čitava prijedložna skupina je zaatribut imenice strengthe 'snaga, tj. servant 'sluga'. Gramatički je riječ o uspostavi odnosa između dvije imenice. U suodnos, dakako, možemo staviti gotovo bilo koje dvije imenice. Ipak, on se semantički mora temeljiti na nekom kulturnom modelu koji je lako dokučiv - ili je konvencionalno poznat go­ vorniku ili je o njemu moguće zaključiti iz konteksta.127 Osim o kulturnom modelu, 1 26 Zavisni je tagmem u gramatici Silića i Pranjkovića opisan kao dio skupine kojoj je glava punoznač­ na riječ. Budući da u kognitivnoj gramatici leksičko i gramatičko značenje čine kontinuum, mi navedeni termin ovdje proširujemo i na skupine u kojima je glava prijedlog. 1 27 Naš je zaključak utemeljen na tvrdnjama Raddena i Dirvena (Radden i Dirven 2007, 1 60) koji za suvremeni engleski pokazuju da opisani shematični odnos vrijedi samo za konstrukcije s prepozici-

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 1 7 1

shematični odnos ovisi i o samoj konstrukciji. Primjeri ( 1 30), ( 1 3 1 ) i ( 1 32) odgova­ raju trima vrstama primjera koje nalazimo u korpusu. Kod primjera ( 1 30) loves maladie ' bolest ljubavi' genitivni oblik loves smješta imenicu maladie ' bolest' u konceptualni prostor ljubavi. Genitiv ovdje označava raz­ mjerno blizak odnos između dvije imenice. Tradicionalni radovi tvrde da je odnos između dvije imenice u toj konstrukciji u srednjoengleskome mogao biti semantič­ ki sasvim različit (za pregled značenja genitiva u srednjoengleskome v. Mustanoja 1960, 79-9 1 ) . Ipak, prema kognitivnogramatičkoj analizi odnos genitiva i imeni­ ce uglavnom se ustalio u svoja dva suvremena značenja: posjedovanje (Taylor 2000, 128) i (generički) determinator (Koike 2006), na što ukazuju i neki sintaktički doka­ zi (Allen 2003 ) . 1 28 U korpusu se javlja samo oznaka generičkog determinatora. Njega ćemo (kao i Koike 2006) objasniti pomoću modela referentne točke (v. 3.2. 1 .2) . Kod ove konstrukcije genitiv pokazuje da shematični odnos između dviju imenica valja interpretirati kao kvalifikaciju, gdje genitiv omogućuje umni pristup drugom članu skupine. Tako se bolest u primjeru ( 1 30) pobliže kategorizira kao ljubavna bolest. Primjeri s ef(kao što je ( 1 3 1 ) ) mogu označavati neki odnos između dvije imeni­ ce, primjerice odnos posjedovanja (MED natuknica efznačenje 6 i 7), dijela i cjeline (MED natuknica o/značenja 1 3, 1 4, 1 5), izvora radnje itd. (za pregled v. Mustanoja 1960, 395-399). Imenice koje se javljaju u toj konstrukciji moraju biti semantički vezane nekim njima svojstvenim odnosom (Radden i Dirven 2007, 1 59). U našem slučaju konstrukcija ef love određuje jedan dio tog odnosa, pa bismo očekivali da će se kao prvi dio konstrukcije javiti samo one vrste entiteta koje imaju neku in­ trinzičnu poveznicu s ljubavi. U primjeru ( 1 3 1 ) metaforička „snaga ljubavi" odnosi se na intenzitet osjećaja, a intenzitet je doista jedan od intrinzičnih aspekata ljuba­ vi (Kč:ivecses 2000) . Na razini gramatičkog modeliranja taj se odnos također može opisati pomoću referentne točke (Langacker 1 993). Razlika je jedino u tome što je odnos naveden u primjeru ( 1 30) nešto integriraniji od onoga navedenog u primjeru ( 1 3 1 ) . 1 29 Posljednji je slučaj kad je imenica love dio skupine kojoj je glava neki drugi pri­ jedlog osim of(v. primjer ( 1 32) ). Ako se na taj način povezuju dvije imenice, riječ je o najshematičnijem odnosu (Radden i Dirven 2007, 1 59- 1 60) koji ovisi o samim jom (npr. plates on the table 'tanjuri na stolu'), dok u ostalim slučajevima govore o drugim odnosi­ ma. Ipak, ako uopćimo, riječ je o istom shematičnom odnosu koji je kod nekih konstrukcija (zbog njihovih semantičko-gramatičkih značajki) detaljnije određen. To će postati jasno u nastavku. 1 28 Značenje posjedovanja referenciju izraza ograničava na jedan entitet (tipičan suvremeni primjer bio bi the bride'sJather 'nevjestin otac'). Budući da je genitiv u našem korpusu uvijek riječ love, a njezino je značenje generičko (specifično značenje odnosilo bi se na osobu, pa bi to bila metonimi­ ja; v. primjer ( 1 2 1 ) ), kod nas se javlja samo oznaka generičkog determinatora. 1 29 To se vidi i ikonički - navedeni je primjer kraći. Premda razlike postoje, ovdje se njima ne možemo pobliže baviti, pa ćemo samo govoriti o odnosu umnog pristupa.

1 72 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

imenicama, njihovim mogućim semantičkim odnosima i prijedlogu. U korpusu se ne javlja velik broj takvih primjera, a najvažniji su oni s prijedlogom in 'u' koji ozna­ čavaju opću konceptualizaciju LJUBAVI kao SPREMNIKA. Valja samo dodati da se i bilo koje drugo stanje redovito može konceptualizirati kao SPREMNIK, što odraža­ va shematičnost navedenog odnosa. 130 Ovdje odnos više ne možemo modelirati po­ moću modela referentne točke, nego, ovisno o prijedlogu, moramo koristiti druge modele. Gramatičke su veze na ovoj razini formalno i funkcionalno manje integrirane od veza na prethodnoj razini zbog gramatičkih i konceptualnih razloga (npr. načela iko­ ničnosti; v. 3.3.2 ). Na prvoj je ·r azini (v. 7.3. 1 ) gramatičkom vezom pridjeva i imenice zadan i njihov semantički odnos : pridjev koji se javlja uz imenicu mora biti takav da se može kombinirati s njezinim profilom, a cjelokupni izraz referira na jednu stvar. Odnos na ovoj razini u temelju je relacijski, jer je sama gramatička konstrukcija koja se koristi u temelju relacijska, budući da u suodnos dovodi dvije stvari. Za interpre­ taciju značenja moramo znati o kojoj je konstrukciji riječ te koje se imenice javljaju. Konstrukcija određuje na koji način valja integrirati elemente konstrukcije: u prva dva slučaja modelom referentne točke, a u posljednjem slučaju modelom koji ovisi o prijedlogu. Semantička se blizina također očituje u konstrukciji: genitiv izriče naj­ bliži odnos, konstrukcije s ojoznačavaju nešto manje blizak odnos, a konstrukcije s drugim prijedlozima su semantički najudaljenije. Kod integracije valja uzeti u obzir i semantiku elemenata koje integriramo, koja će u našim slučajevima ključno ovisiti o nemetaforičkim značajkama elementa love. U korpusu su se javila 322 primjera u kojima je imenica love dio veće skupine, od čega je 1 09 primjera bilo metaforičkih, odnosno oko 34%. To je znatno povećanje u odnosu na prethodnu razinu (7.3. 1 ), što zapravo i ne čudi. Na prvoj razini sve ovisi o glavi skupine koja daje profil cijeloj konstrukciji, dok se sama konstrukcija odnosi na stvar, a ne na relaciju. To nije sasvim u skladu sa značenjem imenice love, koja je u te­ melju relacijska (v. 7.2.2). Na ovoj razini riječ je o relacijskom odnosu dvije imenice, što je u skladu s relacijskim temeljem imenice love. Osim toga, gramatičke konstruk­ cije na ovoj razini bolje odgovaraju izricanju metafore, jer omogućuju eksplicitno povezivanje dviju stvari. Pogledajmo sada neke metaforičke obrasce (Tablica 3 ). 131 1 30 Ako pogledamo MED natuknicu in (prep.) značenje br. 1 4(a) naći ćemo brojne primjere : i woa 'u tuzi', in seruage 'u službi', in pisJurious rage 'u ovom žestokom bijesu', itd. 1 3 1 Moći ćemo komentirati samo neke konceptualizacije i opisati zašro su metaforičke i kako ih može­ mo povezati s drugima, jer bi detaljna analiza bila predugačka. Naime, trebalo bi opisati kontekst u kojem se javlja svaki primjer, reći zašto se može smatrati metaforičkim i opisati s kojim se drugim primjerima (i na koji način) može povezati. Ovdje ne navodimo broj pojedinih konceptualizacija, jer ga nećemo posebno komentirati. Za neke detaljnije analize zainteresiranog čitatelja upućujemo na Stanojević (2009b).

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 173

Tablica 3. Metaforički obrasci na drugoj razini : !Ove kao dio veće skupine

Obrazac

loves court 'ljubavni dvor' loves knave 'sluga ljubavi' lord ojlove 'gospodar ljubavi' loves servant 'sluga ljubavi' loves might 'moć ljubavi' loves era.ft 'snaga ljubavi' strengthe ojlove 'jačina ljubavi' .fir oj!Ove 'vatra ljubavi' .firy dart ojlove 'vatrena strijela ljubavi'; .firy rage ojlove 'vatrena ludost ljubavi' sotie ojlove 'ludost ljubavi' loves rage 'zaluđenost ljubavi' dronkeschipe ojlove 'pijanstvo ljubavi' loves peine 'ljubavna bol' loves maladie 'bolest ljubavi' peine ojlove 'bol ljubavi' remedies ojlove 'lijekovi za ljubav' appetit ojlove 'ljubavni apetit' swetenesse ojlove 'slatkoća ljubavi' famine ojlove 'ljubavna glad' thirst ojlove 'ljubavna žeđ' lovesfode 'hrana ljubavi' in love 'u ljubavi' lovesyifte 'dar ljubavi' mede ojlove 'nagrada ljubavi' richesse ojlove 'bogatstvo ljubavi' usure ojlove 'kamata ljubavi' grace ojlove 'dobrota ljubavi' loves grace 'dobrota ljubavi' ship ojlove 'brod ljubavi'

174 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Ljubav se konceptualizira kao neka vrsta stvari (npr. hrana, piće, entitet s nekim di­ menzijama, vrijedan predmet) . Javljaju se i neke konceptualizacije u kojima se lju­ bav zamišlja kao neka vrsta sile kojoj se teško možemo oduprijeti i koju teško mo­ žemo kontrolirati (što je u skladu sa suvremenim engleskim; v. npr. Kovecses 1 986; Kovecses 2000). Posebno se ističe i konceptualizacija u kojoj se ljubav zamišlja kao hijerarhijski društveni ustroj u kojem je zaljubljenost zapravo služenje nekom gospo­ daru (o tome ćemo više govoriti u potpoglavlju 7.3.3). U nastavku ćemo se ukratko osvrnuti na izabrane ilustracije: opis ljubavi kao hrane, odnosno pića te nekoliko primjera u kojima se ljubav opisuje kao neka vrsta sile na koju ne možemo utjecati, npr. ludost, bol i pijanstvo. Ljubav je stanje koje se i u srednjoengleskome razdoblju smatralo nečim čemu te­ žimo, nešto što želimo, što pokazuju brojne metaforičke i nemetaforičke konceptu­ alizacije (Stanojević 2009b, 20 1 -203) . U skladu s dobro poznatom konceptualnom metaforom JAKA ŽELJA JE GLAD (Deignan 1 997; Kovecses 1 998, 1 44; Gibbs, Costa Lima i Francozo 2004) i želja za ljubavlju može se izraziti na taj način. Osim kao glad, prikazuje se i kao žeđ, ali je vjerojatno riječ o istoj shematičnoj metafori ŽELJA JE NAGON (Lonneker-Rodman 2008, 3 0 1 ) . Sukladno tome, ljubav se predočava kao neka vrsta hrane (npr. lovesfaod 'ljubavna hrana') koja ima svoj ugodan okus (što je u skladu s time da je želimo ; npr. sweetness oflove 'slatkoća ljubavi') . Za ljubavlju može­ mo biti izgladnjeli (jamine oflove 'glad za ljubavlju') ili biti žedni (thirst o/love 'žeđ za ljubavlju'). Navedena je metafora konvencionalna u srednjoengleskome - primjeri su različiti i dolaze iz različitih izvora, a konceptualizacija ljubavi kao hrane, odnosno pića, potvrđena je i u suvremenom engleskom (Bierwiaczonek 2002, 1 37). Ljubav se predočava i kao sila koja uzrokuje različita stanja u kojima ne kontro­ liramo svoje postupke ili svoje tijelo. Riječ je o detaljnijim konceptualizacijama en­ titeta love kao ludosti, pijanstva itd. Primjerice, u the wylde loves rage dosl. 'divlja zaluđenost ljubavi' izraz loves rage odnosi se na zaluđenost koju osjećamo dok smo zaljubljeni (MED, natuknica rage, n značenje 6), ali je temeljno značenje ove rije­ či (koje je uobičajeno u razdoblju srednjoengleskoga) 'ludost' (v. MED natuknica rage, n.). S obzirom na to, taj smo primjer ubrojili u detaljnu konceptualnu metaforu LJUBAV JE LUD OST, koja je dio shematične konceptualne metafore LJUBAV JE SILA. Riječ je o dobro poznatoj konceptualnoj metafori koja se pod različitim imenima javlja i u suvremenom engleskom: Lakoff i Johnson (Lakoff i Johnson 1 980, 49) na­ zivaju je LOVE IS MADNESS, kod Kovecsesa (Kovecses 1 986, 9 1 -92) javlja se kao LOVE IS INSANITY, a kod Bierwiaczoneka (Bierwiaczonek 2002, 1 32) kao LOVER IS AN INSANE PERSON. Riječ je o konceptualizaciji koja ističe nemogućnost kontro­ le (dok je u stanju ljubavne zaluđenosti, zaljubljena osoba ne može kontrolirati svoje ponašanje). Slična tome jest i konceptualizacija LJUBAVI KAO PIJANSTVA (dronkes­ chipe oflove 'pijanstvo ljubavi') .

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 175

Ljubav se konceptualizira i kao neka vrsta boli, odnosno bolesti, što je također specifičan izraz shematične metafore LJUBAV JE SILA. U srednjoengleskome ta je konceptualizacija vezana uz temeljni opis dvorske ljubavi koja je, tradicionalno gle­ dajući, neuzajamna i neuzvraćena ljubav muškarca prema ženi (Stanojević 2009b, 250 i dalje). Upravo zbog toga ljubav se prema definiciji srednjovjekovnog autori­ teta Andreasa Capellanusa shvaća kao urođeni proces patnje (Capellanus 2006, 6). Naime, zbog silne želje za osobom u koju smo se zaljubili osjećamo fizičku ili emo­ cionalnu patnju ili smo bolesni, što se vidi u izrazima kao što su, primjerice, loves peine ' bolovi ljubavi: loves maladie ' bolest ljubavi' ili remedies oflove 'lijek za ljubav'. Ta se konceptualizacija ne javlja kao uobičajena u suvremenom engleskome, jer se ljubav shvaća kao ugodan osjećaj (Kovecses 1 986, 1 03- 1 04; Bierwiaczonek 2002, 85-88). 132 U suvremenom engleskom tipičan scenarij ljubavi dovodi do njezina ispu­ njenja (tj. ljubav nam bude uzvraćena), pa se stoga ljubav može prvenstveno kon­ ceptualizirati kao ugodna. Bol smatramo neugodnim osjećajem i stoga nije sastavni dio konceptualizacije u suvremenom engleskom. Dvorska ljubav u srednjoenglesko­ me nema ispunjenja, već je samo proces patnje i služenja voljenoj osobi (Stanojević 2009b, 250-25 1 ) . Sagledamo l i navedene primjere iz općenite perspektive, možemo zamijetiti nji­ hovu razmjernu detaljnost. Opće konceptualizacije (npr. nedostatka kontrole, želje za nečim i sl.) izriču se u mnogim slučajevima detaljnim izrazima. Primjerice, opća konceptualizacija želje za ljubavlju može se izraziti izrazom sweetness oflove 'slatkoća ljubavi'. To jasno ukazuje na djelomičnost preslikavanja jer se u navedenom izrazu ja­ sno definira koji se dio izvorne domene preslikava na ciljnu domenu, a ovdje je riječ o hrani koja se jede. Sličnu je analizu moguće napraviti i za druge detaljne koncep­ tualizacije, poput, npr..firy dart ojlove 'vatrena strijela ljubavi' ili usure o/love 'kama­ ta ljubavi'. Detaljnost preslikavanja vjerojatno je i posljedica gramatike, jer je riječ o kombinaciji dviju stvari (tj. imenica), koje obično imaju nešto detaljnije značenje od relacija ( tj. glagola) . Opisane metaforičke konceptualizacije, za razliku od onih na prvoj razini, ov­ dje uključuju velik broj različitih primjera. Tu se javljaju i konceptualizacije koje se nisu javile na prethodnoj razini, a znamo da su karakteristične za opis emocija, po­ put karakterizacije osjećaja kao sile koja utječe na prvog sudionika ističući njegovu nemogućnost kontrole osjećaja. Razlog većem broju (različitih) primjera je grama­ tika. Gramatički gledano, konstrukcije na ovoj razini relacijske su naravi, što bolje

1 32 To su nam neformalno potvrdili i jezični podaci. Premda se izraz pain oflove 'bol ljubavi' javlja i u suvremenom engleskom (što je pokazalo pretraživanje korpusa COCA na dan 7. kolovoza 20 1 2), on se odnosi samo na neuzvraćenu ljubav i nije naročito čest (javlja se samo 0,02 puta n;i_ miWun

176 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

odgovara izražavanju konceptualne metafore (jer je riječ o vezi između dviju dome­ na), a bolje odgovara i samom konceptu LOVE (koji je relacijski). 7.3.3. Treća razina:

!Ove kao sudionik glagolske radnje i metafora

lmenska skupina (u kojoj je imenica love glava ili atribut) može biti i u suodnosu s gla­ golom - tj. imati ulogu u shemi događaja 1 33 koju navedena rečenica izriče. lmenska skupina s glavom love može se javiti kao sudionik glagolske radnje. 1 34 Tako je u pri­ mjeru ( 1 33) skupina mi love 'moja ljubav' sudionik (i to tema) u shemi dinamike sile. ( 1 33)

I ne schal hireyive (..) I Mi love 'nikad joj neću dati svoju ljubav'

U primjeru ( 1 33) agens odbija nekome dati svoju ljubav. Tu rečenični kontekst poka­ zuje da koncept LOVE može biti vrlo shematičan entitet koji se može davati i primati (odnosno koji se može nalaziti u konceptualnom području agensa i primatelja) . Ri­ ječ je o potencijalnoj metafori, jer je LOVE ovdje omeđeni entitet koji se može davati i primati. Ipak, metaforičnost uvelike ovisi i o tome o kojoj je situacijskoj shemi riječ (v. i Stanojević 2009, 1 57- 1 69). Podaci pokazuju da se imenska skupina s glavom love u velikoj većini slučajeva (94%) javlja u metaforičkim primjerima u shemi dinamike sile i fizičkog svijeta (Stanojević 2009b, 1 59), a u shemi psihološkog svijeta javljaju se tek tri metaforička primjera (Stanojević 2009b, 1 67) pa ćemo ih ovdje zanemariti. U shemi dinamike sile uvijek je riječ o nekoj promjeni stanja (ili mjesta) koja je uzrokovana nekom silom. Promjenu stanja svojom silom izaziva agens (najčešće osoba, ali može biti i neka vrsta prirodne sile ili uzroka) koji djeluje na neki drugi entitet (koji ćemo nazvati „tema"). U toj shemi entitet love najčešće je tema ili agens (u preko 85% slučajeva) . Love kao temu ilustrirali smo primjerom ( 1 33). Da bi se 1 33 Podsjetimo se, tri su situacijske sheme o kojima smo govorili u trećem poglavlju : shema fizičkog svijeta, shema psihološkog svijeta i shema dinamike sile (v. 3.2.4.2.3). 1 34 Kada je love dio neke veće skupine, može se javiti i kao okolnost glagolske radnje. Ipak, navedeni odnos ne može biti izravno metaforički (Stanojević 2009b, 1 7 1 - 175). Razlozi tomu su prven­ stveno semantičke prirode: okolnost glagolske radnje, kao dio strukture situacije, shematizira neki entitet (u ovom slučaju imensku skupinu love) kao neki unaprijed zadani obrazac - kao razlog radnje, mjesto radnje, njezin uzrok itd. (za definiciju pojedinih okolnosti kojima se ovdje služimo v. Radden i Dirven 2007, 303-332) . Taj unaprijed zadani entitet sam po sebi ima neku semantič­ ku definiciju - tako, primjerice, razlog definiramo kao epistemičku kauzalnu vezu između dvaju događaja (tj. vezu koja pokazuje govornikovo stajalište; Radden i Dirven 2007, 327). Mogli bismo pretpostaviti konceptualnu metaforu RAZLOG JE ( DRUŠTVENA) SILA, kao rezultat konceptualne integracije metafore RAZLOZI s u UZROCI (Lakoff i Johnson 1 999, 2 1 5-2 1 7) i metafore UZROK JE SILA (Lakoff 1 993, 220-228; Lakoff i Johnson 1 999, 1 84- 1 87). Ipak, kao razlog nekoj radnji moguće je zamisliti gotovo bilo koju drugu radnju (koja se metonimijski može označiti imenicom kao što je imenica love), pa zaključci u ovom smislu jednostavno nemaju utjecaja na metafore, što vrijedi i za sve ostale okolnosti.

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 177

neki entitet javio kao tema u dinamici sile, moramo ga moći shematično shvatiti kao (omeđenu) stvar na koju sila može djelovati, što je u skladu s konceptualizacijama ljubavi kao neke vrste predmeta. Dakle, možemo reći da je riječ o izuzetno shema­ tičnoj konceptualnoj metafori ( opredmećivanju, tj. reifikaciji). U rečenici ( 1 34) love je personificirani agens koji je zabio {_ystiked, particip glagola stiken 'zabiti, ubosti') strelicu (dart) kroz srce osobe o kojoj je riječ (my„.herte 'moje srce') : ( 1 34)

Love hath his.firy dart so brennyngly I Ystiked thurgh my ( „) herte 'Ljubav je s takvim žarom zabila svoju vatrenu strelicu kroz moje srce'

Konceptualizacija entiteta love kao agensa znači da je taj entitet izvor energije koji može silom djelovati na entitete oko sebe. Opet je riječ o vrlo shematičnoj metafori LJUBAV JE SILA, koja se može javiti i u različitim detaljnijim konceptualizacijama (primjerice bol, ludost ili pijanstvo) ili kao neka personifikacija (jer su osobe proto­ tipni agensi). Korištenje apstraktnog entiteta love u shemi dinamike sile samo po sebi je po­ tencijalna metafora (doduše, na vrlo shematičnoj razini), jer zahtijeva da se njime manipulira u konceptualnom prostoru koji koristimo za fizičke predmete. Ovisno o tome koliko je shematičan glagol, „osjećamo" veću ili manju metaforičnost. Kod vrlo shematičnih glagola kao što je yeven 'dati' (primjer ( 1 33)) osjećamo „malu" me­ taforičnost entiteta love, jer davati možemo različite vrste fizičkih i apstraktnih pred­ meta (v. MED natuknica yeven ) . Stoga shematični glagoli (to su još i npr. senden 'poslati', casten 'baciti', haven 'imati') pokazuju opću sposobnost metaforizacije i vrlo su konvencionalni: oni samo pokazuju da entitetom love možemo manipulirati kao fizičkim entitetom. Neki drugi glagoli, poput glagola purchasen 'nabaviti' ili serven 'služiti' imaju detaljnije značenje te mogu prizvati i nešto detaljnije kulturne modele RAZMJENE D OBARA, odnosno SLUŽBE. 1 35 Pogledajmo jedan primjer s detaljnijim glagolom purchasen 'nabaviti': ( 1 35)

Bat love which is so pourchaced I Comth afterward to lite!pris. 'Ali ljubav koja je tako nabavljena I kasnije izgubi svoju cijenu.'

Glagol purchasen 'nabaviti' u primjeru ( 1 3 5) priziva scenarij kupovanja: da bi se do­ bila (odnosno „nabavila") nečija ljubav, valja u zamjenu učiniti neku drugu radnju ili dati neki (apstraktan, fizički) predmet koji će se smatrati odgovarajućom zado­ voljštinom za ljubav. Drugi dio rečenice potvrđuje taj scenarij, jer se spominje i ci­ jena ljubavi (love „. comth afterward to lite! pris dosl. 'ljubav kasnije dođe na malu .„

1 3 5 Podjela na više ili manje shematične glagole odgovara podjeli koju predlažu mnogi autori (v. Geld 2009, 16) na tzv. lagane (shematične) glagole i teške (detaljnije) glagole (v. i Gradečak-Erdeljić i Brdar 20 1 2, 30 ) Postoje dokazi da se navedene dvije vrste glagola konstruiraju i koriste na različite načine ( Geld 2009), što odgovara našoj podjeli na shematičnije i detaljnije konceptualizacije. .

1 78 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

cijenu') . Ova detaljna konceptualizacija moguća je zbog detaljnog značenja glagola. Dakle, kod sheme dinamike sile glagol omogućuje prizivanje odgovarajućeg (više ili manje detaljnog) kulturnog modela. Na sasvim shematičnoj razini konceptualizacija odgovara općem shvaćanju entiteta love kao fizičkog predmeta, samo što je radnja koja se tim fizičkim predmetom obavlja ovdje detaljnije prikazana. U rečenicama koje pripadaju shemi fizičkog svijeta entitetu pripisujemo neku oso­ binu pomoću vrlo shematične relacije označene kopulativnim glagolom. Primjerice, u: ( 1 36)

„ .Love is swete. 'Ljubav je slatka'

opisujemo entitet ljubav kao sladak. Njihov je oblik često A JE B (što je ujedno i uo­ bičajen shematični oblik metafore). Metaforičnost konstrukcije ovisi o tome koja se značajka pripisuje - neke će značajke biti metaforičke (kao u ( 1 36) ), dok neke neće (kao u love is an occupacion 'ljubav je aktivnost'). U našem korpusu ljubav se javlja is­ ključivo kao element koji se definira (A) , a ne element pomoću kojeg se nešto definira ( n ) (Stanojević 2009b, 1 64- 1 65). To je očekivano - love je uvijek ciljna domena, a ne i izvorna, jer je riječ o korelacijskoj metafori (v. 4.2. 1 ) .136 Gramatički gledano, ta je shema pogodna za izricanje metafora jer omogućuje dodjeljivanje značajki nekoj temi. Pripisati se mogu sasvim različite značajke, a ne samo one koje su karakteri­ stične za dani koncept (kao na prvoj razini, v. 7.3. 1 ) . Naime, značenje predikativne strukture je nereferencijalno : ljubavi se pripisuje značajka koja ne mora biti njezin sastavni dio. Dok je u primjeru his hoote love 'njegova vruća ljubav' riječ o entitetu love čiji je sastavni dio vrućina, u primjeru love is swete 'ljubav je slatka' entitetu !Ove pripisuje se svojstvo koje on ne mora imati kao svoj sastavni dio. Tu isključivo entitet love ima referencijalni karakter, ali ne i značajka koja joj se pripisuje - ona je samo kategorija u koju se entitet love svrstava. Zbog toga se ovdje može javiti velik broj različitih konceptualizacija. Na ovoj razini entitet love stavljamo u relaciju s drugim entitetima na temelju glagola. Glagoli nam služe i za eksplicitno prizivanje kulturnog modela koji djeluje u pojedinom primjeru (što je različito od prethodne razine, gdje je kulturni model bio izražen implicitno - vezom između dvije imenice). Upravo eksplicitnost veze između entiteta love i drugih elemenata omogućuje brojne i sasvim različite koncep­ tualizacije. To se potvrđuje i kod broja potencijalnih metaforičkih izraza, kojih je na

1 36 Premda se metafora izražena shemom fizičkog svijeta i oblikom a je b značenjski čini sličnom pre­ datribuciji, postoji važna razlika. Kod predikativne konstrukcije a je b pridjev ima nereferencijalnu funkciju kojom se (gotovo bilo koja) značajka može pripisati nekom entitetu. Kod predatribucije pridjevom referiramo se na stvar čija je značajka opisana pridjevom njezin sastavni dio (v. 7.3 . l ) .

7. Kako su srednjovjekovni Englezi voijeli i kako to znamo: istraživanje ciijne domene 179

ovoj razini ponajviše. Od ukupnog broja od 966 primjera na ovoj razini 137, 408 je po­ tencijalno metaforičkih, tj. oko 42%. Javljaju se metaforizacije ljubavi kao predme­ ta (kako na općoj razini, tako i na pojedinim specifičnim razinama) , metaforizacije ljubavi kao sile (na općoj i specifičnim razinama) , personifikacije te neke specifičnije metafore kao Što je LJUBAV JE SLUŽBA i LJUBAV JE VATRA. Tu se javlja i ponajve­ ći broj shematičnih konceptualnih metafora - naime, kao što je vidljivo iz ranijeg opisa, svaka pojava entiteta lđve kao teme u dinamici sile zapravo označava njezino opredmećenje, a svako njezina pojava kao agensa znači njezino shvaćanje kao sile. U tablici (Tablica 4) prikazali smo neke primjere metaforičkih obrazaca koji se javljaju na ovoj razini. Tablica 4. Metaforički obrasci na trećoj razini : love kao dio sheme situacije 138

S1 haven love (to/oj) 'S 1 imati ljubav (prema) ' S1 haven love (to) 'S 1 imati ljubav prema' S1 winnen love 'S 1 osvajati ljubav' S1 geten love 'S 1 dobiti ljubav' love maken si 'ljubav tjera si da .. .' love ben bitwene 'ljubav je između' S1 casten love 'S 1 bacati ljubav' S1 lesen love 'S 1 gubiti ljubav' S1 taken ojlove 'S 1 je ščepan od ljubavi' S1 bien love 'S 1 kupiti ljubav' S1 graunten S2 love 'S 1 davati ljubav S 2 ' S1 senden love S2 'S 1 slati ljubav S 2 ' obeien to love 'slušati ljubav' love ben lord 'ljubav biti gospodar' S1 serven love 'S 1 služiti ljubavi' love ben blind 'ljubav biti slijepa' love ben maisterful 'ljubav gospodariti' breken love 'raskinuti ljubav' 1 37 Podsjećamo da smo tu uračunali i zaatribuciju, koju također analiziramo pomoću modela struktu­ re situacije. 1 38 u tablici glagole navodimo u infinitivu; si je prvi sudionik, a 52 drugi.

1 80 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Na ovoj se razini javljaju primjeri koji omogućuju sve vrste konceptualizacije ljubavi o kojima smo do sada govorili. Ljubav konceptualiziramo kao neku vrstu omeđenog predmeta (npr. haven love 'imati ljubav'). Navedeni predmet možemo shvaćati kao vrijedan predmet koji možemo razmjenjivati s drugima ili izgubiti (npr. bien love 'kupiti ljubav', lesen love 'gubiti ljubav'). Ljubav se može konceptualizirati i kao veza između dvoje ljudi koju je moguće raskinuti (love ben bitwene si and s2 'ljubav je između S 1 i S ' ; breken love 'raskinuti ljubav'). Ljubav je sila koju nije moguće kon­ 2 trolirati, koja ščepa zaljubljenu osobu te je tjera da nešto čini (S1 taken ojlove 'S je 1 ščepan od ljubavi'; love maken S1 'ljubav tjera S da . . .') . Neke od navedenih koncep­ 1 tualizacija mogu se smatrati i personifikacijama, jer su osobe prototipni agensi. Usporedba s drugim razinama pokazuje da treća razina omogućuje najveći broj metafora ukupno, kao i najveći broj različitih metafora. Osvrnimo se kratko na me­ taforu LJUBAV JE SLUŽBA, koja je specifična za srednjoengleski. Ona je detaljnija ra­ zrada shematičnije metafore LJUBAV JE SILA. Pogledajmo jedan primjer: ( 1 37)

Sone, ifthou wolt love serve. 'Sine, ako želiš služiti ljubavi'.

U ( 1 37) zaljubljena osoba služi ljubavi. Zato se zaljubljene osobe mogu konceptu­ alizirati i kao sluge ljubavi (servant to love 'sluge ljubavi'; v. 7.3.2 ), a ljubav se može predočiti kao gospodar: ( 1 38)

... love is lord... ' . . . ljubav je gospodar. . .

Konceptualna s e metafora LJUBAV JE SLUŽBA javlja n a drugoj i n a trećoj razini, a u nju smo, primjerice, ubrojili primjere u kojima se ljubav konceptualizira kao neka vrsta gospodara (npr. sljedeće opise ljubavi: lord 'gospodar', king 'kralj ' i quene kra­ ljica'; v. 7.3.2) . Riječ je o razmjerno konvencionalnoj konceptualnoj metafori, na što upućuju i sekundarni izvori. Njezina je motivacija vjerojatno hijerarhijska organi­ zacija koja je u istraživanom razdoblju uobičajena (primjerice na dvoru). Naime, to je vrijeme kad dolazi do „feudalizacije ljubavi" (Lewis 1 946, 2 ), naročito u tradiciji dvorske ljubavi. 139 Budući da je konceptualna metafora LJUBAV JE SLUŽBA razrada konceptualne metafore LJUBAV JE SILA, to znači da je vezana uz doživljaj nemoguć­ nosti kontrole. Podudarnost dominacije nad zaljubljenom osobom (od strane gos­ podara ili božanstva) i doživljaja nemogućnosti kontrole zaljubljivanja i ponašanja 1 39 Feudalizacija ljubavi vezana je i uz razvoj pojma braka u srednjem vijeku. Razvoj dominacije muš­ karaca u braku može se povezati s uvjetima nasljeđivanja i miraza (Duby 1 994), što objašnjava do­ seg metafore koja se, čini se, koristi i za ljubav i za brak; usp. npr. sljedeći citat iz Chaucera (stihovi 792-793 iz Posjednikove priče): 7hus hath she take hir servant and hir lord, I Servant in love and lord in mariage 'Tako je dobila svoga slugu i gospodara, I Slugu u ljubavi, a gospodara u braku'.

7.

Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo: istraživanje ciljne domene 1 8 1

tijekom ljubavi konceptualni su temelji navedene metafore. U opisima suvremenog engleskog navedena se metafora ne spominje (Kovecses 1 986; Bierwiaczonek 2002 ) . Velik broj metaforičkih primjera n a trećoj razini pokazuju da shema dinamika sile i shema fizičkog svijeta igraju važnu ulogu u opisivanju osjećaja ljubavi. Dinamika sile je važna jer omogućuje konceptualizaciju ljubavi kao entiteta nad kojim nema­ mo kontrole, što je u skladu sa zaključcima za suvremeni engleski (Kovecses 2000) i rani suvremeni engleski ( Tissari 2003, 366). Shema fizičkog svijeta pogoduje izra­ žavanju metafore jer omogućuje opis značajki entiteta love (što je u skladu s jed­ nom od značajki metafore). Metaforičke konceptualizacije na ovoj razini uključuju veći broj primjera od prethodne dvije razine zbog gramatičkih i semantičkih razloga. Gramatički, relacijska narav konstrukcija odgovara izražavanju konceptualne meta­ fore (kao i konceptu LOVE koji je relacijski; v. 7.2.2) . Semantički, glagol omogućuje eksplicitno prizivanje kulturnog modela koji nam je potreban za tumačenje izraza. Ipak, za razliku od prethodne razine ovdje se javlja i velik broj shematičnih konstruk­ cija, što je uvjetovano shematičnošću nekih glagola. 1 40 Š to se tiče usporedbe sa suvre­ menim engleskim, uz brojne slične konceptualizacije, zamijetili smo da u suvreme­ nom engleskom ne postoji konceptualizacija ljubavi kao službe, što je temeljni način shvaćanja dvorske ljubavi. 7.4.

Zaključak

U ovoj smo studiji prvenstveno pokazali da gramatika igra ključnu ulogu u opisu konceptualnih metafora jer smo na različitim gramatičkim razinama analize dobili različite rezultate. Na prvoj razini (imenica love s predatributom) bilo je najmanje metaforičkih primjera, na drugoj razini (imenica love kao dio veće skupine) znatno više, a na razini imenske skupine s glavom love kao sudionika situacijske sheme da­ leko najviše. Te smo rezultate protumačili pomoću odnosa gramatike i semantike. Gramatički, predatribucijska konstrukcija ne odgovara najbolje konceptualnoj me­ tafori jer 9pisuje stvari i njihove stalne karakteristike te ima referencijalnu funkciju. To nije u skladu sa semantikom koncepta LOVE (koji je relacijski), ni sa naravi kon­ ceptualne metafore. Druge dvije razine gramatički omogućuju izražavanje relacija pa su pogodnije za metafore. Kod druge razine relacija koja vrijedi između dvaju eleme­ nata (npr. glave i zavisnog tagmema love) nije eksplicitno izražena (jer nema glagola) , već je moramo odrediti na temelju konvencionalnog znanja o elementima u relaciji i znanja o samoj konstrukciji. Na trećoj razini glagol izražava upravo relaciju (koja je ujedno i temelj metaforičnosti) . Možda je upravo to razlog nešto većoj detaljnosti 140 Isto tako to može biti uvjetovano i općenitom činjenicom da su glagoli vjerojatno shematičniji od imenica u svojem značenju. Dok se imenice odnose na stvari, glagoli su relacije, što znači da se moraju moći koristiti za povezivanje različitih stvari, pa su stoga shematičniji.

1 82 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

druge razine (jer kod nje kombiniramo dvije imenice koje, čini se, imaju detaljnije značenje od glagola) , odnosno nešto većoj shematičnosti treće razine (jer glagol defi­ nira samo vrstu relacije, ali ne i pojedinosti kulturnog modela vezanog uz nju) . Budući da svaka gramatička razina (zbog svojih gramatičkih obilježja) olakšava pojedine vrste konceptualizacija, a otežava neke druge, ne postoji neka jedinstvena metaforička konceptualizacija koja se javlja na svim razinama. To znači da su pre­ slikavanja djelomična i da konceptualna metafora ima lokalnu ulogu u organizaciji znanja o domeni LOVE. Taj zaključak potvrđuje i činjenica da imamo razne vrste nemetaforičkih znanja o domeni LOVE (npr. broj sudionika i sl.) . Ovdje se nismo mogli detaljnije baviti odnosom nemetaforičkih znanja i scenarija s konceptualnim metaforama. Rezultati drugih istraživanja pokazuju da je riječ o odnosu strukturnog spajanja: u pojedinim dijelovima scenarija javljaju se one vrste konceptualnih meta­ fora koje su u skladu s tim dijelom scenarija, a navedeni dio scenarija može imati neki nemetaforički ili metaforički temelj (Stanojević 2009b, 8. poglavlje). Dakle, nema jedne konceptualne metafore koja bi mogla pokriti sve dijelove scenarija, što opet pokazuje lokalnu ulogu metafore. U ovom smo poglavlju mjestimično pravili i neformalne usporedbe sa suvreme­ nim engleskim. Pokazalo se da se većina konceptualizacija u srednjoengleskome ne razlikuje od naših današnjih znanja i konceptualizacija ljubavi. Primjerice, ljubav i danas shvaćamo kao osjećaj koji ne možemo kontrolirati (metafora LJUBAV JE SILA) odnosno kao vrijedan predmet. Ipak, određene konceptualizacije bile su različite, a među njima se izdvaja shvaćanje ljubavi kao patnje i službe. Premda smo ih i danas u stanju razumjeti, one su ukotvljene u kulturnim modelima koji danas više nisu kon­ vencionalni. Na taj smo način pokazali i kulturnu varijaciju (o kojoj će biti nešto više riječi u sljedećem poglavlju) , a ilustrirali smo i istodobnu „bliskost" i „udaljenost" razdoblja srednjoengleskoga koje smo spominjali u uvodu. Ilustrirali smo i metodološka načela tekstualnog istraživanja za koja se zalažemo. U istraživanju smo se poslužili velikim brojem podataka koje smo pretražili, sustav­ no uključivši gramatičke informacije u analizu. Za tumačenje metaforičnosti sustav­ no smo rabili dva rječnika, ali u sprezi s diskursnim podacima iz korpusa. Uopćavali smo vrlo oprezno, na temelju semantičko-gramatičkih značajki konstrukcija. Stoga nismo spominjali metaforičke konceptualizacije poput A JE B, ako ih nismo pronašli na više razina i potvrdili u sekundarnim izvorima. Sagledamo li stvari još jednom iz općenite perspektive, ovo se istraživanje bavilo domenom LOVE koju smo definirali kao monolitnu domenu. Pretpostavili smo da, unatoč različitim vrstama ljubavi (v. 7.2.2), možemo zaključivati o nekoj „jednof lju­ bavi. U sljedećem ćemo se poglavlju baviti upravo suprotnim načinom zaključivanja: što ako su naša znanja o nekoj domeni toliko bogata da omogućuju različite metafo­ rizacije ? Riječ je, dakako, o istraživanju izvorne domene.

8. Metafora u očima promatrača

U ovom ćemo se poglavlju usredotočiti na izvornu domenu u konceptualnim meta­ forama - promatrat ćemo domenu OČIJU kao dijela tijela koji koristimo u različite metaforičke svrhe. Istraživat ćemo značenje izraza sa sastavnicama u i oči u hrvat­ skom, engleskom i poljskom jeziku poput: sa suzama u očima, u očimajavnosti, in his half-closed eyes 'u njegovim poluzatvorenim očima, in the eyes ojthe public 'u očima javnosti', w oczachfachowca 'u očima stručnjaka', wjego ciemnych oczach 'u njegovim tamnim očima'. Pogledajmo dva primjera iz hrvatskoga (slične rečenice postoje i u druga dva jezika) : ( 1 39)

Što će {Papin} posjet značiti za Hrvatsku u očima svijeta„ . ?

( 1 40)

Tuga u njegovim očima kazuje daje ostao bez „ . svega„.

U rečenici ( 1 39) zanima nas kako će svjetska javnost procijeniti značenje Papina posje­ ta Hrvatskoj. Izraz u očima svijeta odnosi se na mišljenje svjetske javnosti, na perspek­ tivu neke skupine ljudi vezano uz neki događaj (između ostalog na temelju metafore ZNANJE JE GLEDANJE ) . Primjer ( 1 40) pokazuje da u očima možemo „čitati" što netko osjeća: oči odražavaju nečije osjećaje (na temelju metafore ČOVJEK JE SPREMNIK ZA OSJEĆAJE ) . Zamjećujemo i gramatičke razlike. U rečenici ( 1 39) pripadnost je izražena genitivnom imenicom svijeta, dok je u primjeru ( 140) izražena posvojnom zamjeni­ com njegovim. Na temelju semantičkih i sintaktičkih podataka pokušat ćemo vidjeti mogu li se sve rečenice u trima jezicima kojima se bavimo podijeliti na slične značenjske skupine, a zatim ćemo se osvrnuti i na motivaciju navedenih izraza. Pokazat ćemo da u motivaciji ne sudjeluje samo metafora, nego i kulturni modeli kojih je metafora dio. Za razliku od prethodnog poglavlja u kojem smo se konceptualnom metaforom ba­ vili kao mehanizmom koji se javlja na razini pojedinog značenja u diskursu, ovdje ćemo se baviti metaforom kao mehanizmom koji motivira značenja - metaforom kao raz­ mjerno „stabilnim" sustavom znanja, a ne njegovom dinamičkom stranom. Zanemarit ćemo pojedinačnu metaforičnost pojedinih izraza, a usredotočit ćemo se na genetsku motiviranost skupina značenja. Pokazat ćemo da su u pozadini svega kulturni mode­ li koji motiviraju različita značenja. Zbog bogatih znanja o očima, kulturnih će mo­ dela biti nekoliko. Oni su u odnosu strukturnog spajanja (v. 2.3) s gramatičkim kon­ strukcijama: pojedini modeli i pojedine gramatičke konstrukcije jednostavno bolje idu

1 84 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

zajedno. Ipak, odnosi između gramatičkih konstrukcija i modela nisu jedan naprama jedan. Konceptualna metafora jedan je od mehanizama koji djeluje u okvirima kul­ turnih modela, ali je teško reći da je riječ o ključnom ustrojbenom mehanizmu. Uloga konceptualne metafore još se jednom potvrđuje kao lokalna, a ne globalna. 141 Poglavlje započinjemo opisom razloga zbog kojih smo se odlučili za navedene ri­ ječi i konstrukcije. Slijedi opis metoda istraživanja te opis rezultata predistraživanja. U rezultatima glavnog istraživanja pokazujemo koje smo značenjske skupine našli i koja su njihova gramatička obilježja. O posljedicama veza semantike i gramatike te o kulturnim sličnostima i razlikama govorimo u raspravi. Na kraju poglavlja je meto­ dološki komentar i zaključak. 8.1.

Izbor jezika, riječi i konstrukcije u

„.

očima

Odlučili smo se za riječ koja označava oko u tri jezika: hrvatskome (oko), engleskome (eye) i poljskome (oko). Hrvatski se jezik nameće sam po sebi, s obzirom na ciljeve ove knjige. Druga dva jezika omogućuju provjeru metodoloških postupaka u gramatički donekle slično me jeziku iz slavenskog jezičnog kruga te u gramatički dosta različitom jeziku, koji ipak ima velike kulturne sličnosti s hrvatskim. Izbor jezika djelomično je i oportunistički. Riječ je o jezicima kojima razmjerno dobro vladam i u kojima mi je donekle dostupna intuicija izvornog govornika koja (unatoč korpusnim i gramatičkim metodama) u nekim slučajevima može biti važna. Za razliku od prethodne studije, gdje je ključno bilo osloniti se na sekundarne izvore, ovdje ću neke jezične sudove moći donositi i na temelju „jezičnog osjećaja". To nikako ne umanjuje važnost sekundarnih izvora: naš je „osjećaj' validan jedino ako ima dobro utemeljenje u drugim podacima. Š to se tiče izbora riječi, i tu smo pokušali biti domišljati. Oko se odnosi na dio tijela, i to na osjetilo, pa je lako pretpostaviti da će se koristiti kao izvorna domena za mnoge metafore zbog jasnih metonimijskih poveznica očiju s gledanjem, a time metaforički s pažnjom, znanjem i sl. Uostalom, to je i potvrđeno za mnoge jezike (v. npr. Sweetser 1 990). Pretpostavljamo i da će važnost očiju u komunikaciji imati broj­ ne posljedice u jeziku. Riječ je o utjelovljenoj domeni u kojoj očekujemo sličnosti konvencionalnih znanja. Eventualne razlike trebale bi se vidjeti na nižim razinama detaljnosti. Stoga je navedena riječ pogodna za određivanje značaja konceptualne metafore u kulturnim modelima u kojima se javlja. Da bismo dobili usporedive podatke u trima jezicima, uzeli smo konstrukci­ ju koja je uvelike gramatički određena; tj. kombinaciju prijedložnog izraza u, in 'u' 1 4 1 Ovdje opisana istraživanje bavi se istom temom kojom sam se bavio u dvama istraživanjima koja sam provodio sa svojim kolegama (Stanojević, Parizoska i Stanojević 2007; Stanojević, Parizo­ ska i Banović 2009). Međutim, podaci koje ovdje koristim nanovo su ekscerpirani, za engleski je korišten drugi korpus (ovdje COCA, a u ranijem radu BNC), a dodani su i korpusni podaci iz poljskoga koje ranije nismo analizirali.

8.

Metafora u očima promatrača 1 8 S

odnosno w 'u' (koji označava konceptualizaciju nekog entiteta kao SPREMNIKA ; (v. npr. Rudzka-Ostyn 2003; Š arić 2006; Š arić 2008) s konceptualizacijom očiju kao tog SPREMNIKA. U korpusima hrvatskog, engleskog i poljskog tražili smo izraze u, in 'u' odnosno w 'u' te odgovarajući množinski oblik riječi oko ( tj. lokativni oblik oči­ ma, oczach, odnosno oblik eyes) . Takav izbor pogodan je za naše istraživanje iz dva razloga. Prvo, konceptualizacija očiju kao neke vrste SPREMNIKA može biti i metafo­ rična, što odgovara ciljevima istraživanja. Drugo, ograničavanje izraza na jednu kon­ strukciju omogućit će nam da se njome detaljnije pozabavimo. Primjerice, ograniče­ nje imenice na množinski oblik omogućuje izraze koji govore o očima jedne osobe, kao i o očima više ljudi (što jednina ne omogućuje). 8.2.

Metode istraživanja

8.2. 1 . Korpusi i rječnici

Primarni izvor podataka bila su tri elektronička korpusa: Hrvatski nacionalni korpus (HNK) za hrvatski, korpus američkog engleskog COCA i korpus poljskog jezika IPI PAN (za točne reference v. Izvore) . Izabrani su jer su slobodno dostupni preko in­ terneta i pretraživi. HNK se pretražuje pomoću besplatne tražilice Bonito (http:// www.textforge.cz/download) . Mi smo se koristili inačicom Bonito 1 .49, te inačicom korpusa 2.5 beta koja je lematizirana, a tijekom provođenja ovog istraživanja imala je oko 1 0 1 milijun riječi. Uz HNK javljaju se brojni problemi, a prednjači činjenica da je strukturom prvenstveno ograničen na novinske tekstove. Ipak, to je trenutno jedini korpus koji omogućuje korištenje nasumičnog uzorka iz korpusa, što smo i mi ovdje učinili (v. Tuđman Vuković 2007, 145- 1 46). Korpus COCA velik je i ba­ lansirao korpus, koji se sastojao od nekih 425 milijuna riječi kad smo pisali ovaj rad. Sastoji se od različitih tekstova : govornog jezika, književnosti, novinskih tekstova, časopisa i stručnih tekstova. Korpus se obnavlja svake godine pa sadrži aktualne po­ datke (v. http ://corpus.byu.edu/coca/). Pretražuje se pomoću internetskog sučelja. Najzad, poljski korpus IPI PAN u vrijeme pisanja ovog rada sastojao se od nekih 250 milijuna riječi, od književnih tekstova, preko novina, publicističkih tekstova, do go­ vornih i stručnih tekstova. Koristili smo se drugim izdanjem potpune inačice iz ožuj ­ ka 2006. (dostupnom na http ://korpus.pl/index.php ?page=download) . Korpus se pretražuje pomoću besplatnog pretraživača Poliqarp (http : //poliqarp.sourceforge. net/download.html) , a mi smo se koristili inačicom I .O. Tri korpusa nisu usporediva prema broju riječi ni prema zastupljenosti različitih tekstova u njima. U tom smislu posebno iskače HNK, koji, kao što je već rečeno, ima daleko najveći postotak novinskih tekstova. To znači da dobiveni podaci nisu sasvim usporedivi; skeptici bi rekli da uopće nisu usporedivi. Uzmemo li ipak ne­ što pozitivniji i konstruktivniji pristup istraživanjima (jer nam negativan pristup o

1 86 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

neusporedivosti onemogućuje bilo kakvo istraživanje jezika) , valja reći da zaključke koje donosimo o sličnostima i razlikama između jezika zapravo treba smatrati tek nekom vrstom preliminarnog pokazatelja, a ne i „finalnim" rješenjem. Prihvaćajući ograničenja korpusa, prihvaćamo da nećemo napraviti „savršeno" istraživanje, ali ujedno postižemo barem nekoliko metodoloških ideala (v. 6. 1 . 1 ) . Prvo, opis će biti u skladu s dostupnim činjenicama, a te činjenice će biti dostupne svima i nakon za­ vršetka istraživanja - jer je temeljna značajka korištenih korpusa upravo njihova do­ stupnost, što omogućuje provjerljivost istraživanja. Drugo, obuhvatit ćemo mnogo različitih podataka, koji nam možda ne bi bili tako jednostavno dostupni da smo se koristili korpusom koji smo sami izradili (kao što je to bio slučaj u prethodnom poglavlju) . Kao sekundarnim izvorima služili smo se rječnicima hrvatskog, engleskog i polj ­ skog: rječnikom dostupnim n a Hrvatskom jezičnom portalu, velikim rječnikom poljskog jezika ( Zmigrodzki 2007) , internetskim rječnikom engleskoga (Dictionary. com) te oksfordovim rječnikom suvremenog engleskog (Pearsall 200 1 ) . Na mjestima smo se služili i podacima iz frazeoloških rječnika za tri jezika (Matešić 1 982; Cowie, Mackin i McCaig 1 984; B�ba i Liberek 2002; Menac, Fink-Arsovski i Venturin 2003) te drugom literaturom. 8.2.2. Postupak

Da bismo lakše usustavili pojedina značenja koja se javljaju u našem korpusu, napravili smo predistraživanje na rječnicima hrvatskog, engleskog i poljskog. Tako smo se upo­ znali s različitim značenjima riječi oko u tri jezika. Na temelju sekundarne literature i drugih istraživanja, ta smo znanja usustavili u kulturne modele koji se odnose na sre­ dišnja znanja o očima. Rezultati predistraživanja predstavljeni su u potpoglavlju 8.3. U sljedećem smo koraku pretražili korpuse da bismo našli tražene izraze. U sva tri korpusa tražili smo supojavljivanje prijedloga u, odnosno in udaljenog najviše tri mjesta ulijevo od riječi očima, oczach odnosno eyes. Na taj smo način dobili veći broj rečenica, koje smo zatim nasumičnim izborom smanjili. Nakon toga je bilo potreb­ no i ručno sortirati rezultate jer je trebalo izbaciti rečenice u kojima se prijedlog nije odnosio na riječ očima, oczach, odnosno eyes. Na kraju smo dobili 29 1 rečenicu na hrvatskom, 299 rečenica na engleskom i 370 rečenica na poljskom. 142 Evo nekih pri1 42 U HNK smo upisali riječ očima te smo zatim pomoću P-filtra tražili prijedlog u udaljen najviše tri mjesta ulijevo od očima. Dobili smo 935 rezultata, koje smo suzili na nasumičnih 300 primjera pomoću naredbe Reduce. U COCA-i smo na sličan način dobili 1 1 388 rezultata u kojima in ko­ locira s riječju eyes na udaljenosti do 3 mjesta. Uzeli smo nasumični uzorak od 1 000 primjera (što omogućuje sučelje), te smo ga zatim ručno smanjili na svaku treću rečenicu i dobili 333 primjera. U IPI PAN-u smo koristili naredbu w [}{0,3) oczach pomoću koje smo ograničili rezultate te dobi­ li 3 1 29 rečenica. Budući da tražilica Poliqarp ne omogućava automatski izbor nasumičnog uzorka, ručno smo uzeli svaku 8 rečenicu iz rezultata te dobili uzorak od 3 9 1 primjera.

8. Metafora

u

očima promatrača 1 87

mjera izraza iz tih rečenica: sa suzama u očima, u očima javnosti, u njegovim očima, Marinim krotkim očima, in her eyes 'u njezinim očima', in his ha/fclosed eyes 'u nje­ govim poluzatvorenim očimi, in the eyes o/ the public 'u očima javnosti: w oczach fachowca 'u očima stručnjaka', w naszych oczach 'u našim očima: w jego ciemnych oczach 'u njegovim tamnim očima'. U sljedećem smo koraku odredili značenjska i gramatička obilježja svake rečenice. Sve smo izraze grupirali u nekoliko skupina prema zajedničkim značenjskim obiljež­ jima. Tu nužno postoji element neobjektivnosti s kojim se kao istraživači moramo pomiriti: značenje nije moguće ugurati u neke objektivne i unaprijed zadane katego­ rije. Ipak, kod određivanja motivacije postoje neki elementi koji se trebaju uzeti u ob­ zir. Primjerice, za riječi koje su jasno utjelovljene (poput riječi oko) možemo pretpo­ staviti postojanje nekog temeljnog fizičkog značenja i njegovih proširenja. Proširenja će se vjerojatno temeljiti na središnjim znanjima - tj. znanjima koja smatramo važni­ ma (v. 4. 1 ) . Za oko bi to mogla biti znanja vezana uz fizički izgled oka, dijelove oka, znanja o gledanju itd. Neka od tih znanja pokušali smo rekonstruirati u predistraživa­ nju, da bi nam to olakšalo podjelu uzorka na značenjske skupine. Skupine (i razloge za uvrštavanje primjera u pojedinu skupinu) detaljno ćemo opisati medu rezultatima. Promatrali smo i postoje li gramatičke razlike između značenjskih skupina. S ob­ zirom na podudarnost značenja i gramatike (v. 6.2), treba pretpostaviti da se unu­ tar iste značenjske skupine ne bi trebala javiti sasvim različita gramatička obilježja. Stoga istraživanje gramatike može poslužiti kao način provjere značenjskih skupina. Gramatički smo istraživali dvoje : oznaku posvojnosti i ulogu izraza u očima u re­ čenici. Posvojnost se odnosi na pitanje o čijim je očima riječ. Ona može ostati neizre­ čena (npr. sa suzama u očima) ili se izriče posvojnim pridjevom (u njegovim očima, in bis eyes), pridjevom (u američkim očima), genitivom (u očima svijeta, w oczach fo chowca 'u očima stručnjaka'), skupinom s prijedlogom of(in the eyes ofthe public 'u očima javnosti'), itd. Svako od navedenih gramatičkih sredstava ima svoje značenjske karakteristike koje u većoj ( ili manjoj ) mjeri odgovaraju za izražavanje nekih skupi­ na značenja. Promatrali smo i kako navedeni izraz može funkcionirati u rečenici. Na primjer, izraz u očima može označavati mjesto gdje se nalazi neki lik prvog plana, kao u slj edećem primjeru : u

„.

„.

( 14 1 )

That dreamy look is in Mara's eyes again. 'Taj sneni pogled ponovno je u Marinim očima.'

U primjeru ( 14 1 ) in Mara's eyes 'u Marinim očima' prijedložna je skupina koja igra ulogu mjesta u rečenici. U ovakvoj vrsti rečenice mjesto je sudionik, odnosno jedan od jezgrenih dijelova izraza (v. 3.2.4.2.3) . U očima može biti i okolnost glagolske radnje i tada služi kao okvir u koji se smješta događaj koji se opisuje (Radden i Dirven 2007, 326). Obj asnimo to na primjeru ( 1 39) koji ovdje ponavljamo : „.

1 88 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE ( 1 42)

Što će [Papin} posjet značiti za Hrvatsku u očima svijeta („)?

U primjeru ( 1 42) cijeli događaj označen izrazom što će {Papin} posjet značiti za Hr­ vatsku smješten je u očima svijeta. Za razliku od primjera ( 1 4 1 ) gdje se označava od­ nos neke stvari naprama SPREMNIKU, u primjeru ( 1 42) oči su SPREMNIK za cijelu relaciju. Tu nije riječ o sudioniku rečenice (koji ima ključan značaj za ustrojstvo reče­ nice), nego je riječ o okolnosti glagolske radnje. 8.3.

Predistraživanje

U ovom potpoglavlju bavimo se značenjima riječi oko u trima jezicima koje smo ute­ meljili na pregledavanju rječnika. Navedeni podaci poslužit će nam da definiramo središnja znanja vezana uz oko na temelju kojih ćemo pokušati rekonstruirati kul­ turne modele. Navedeni kulturni modeli trebali bi motivirati i značenjske skupine u našem korpusu, što ćemo predstaviti u rezultatima istraživanja. 8.3. 1 . Značenja riječi oko,

eye i oko u rječnicima

Pogledamo li riječ oko u rječniku dostupnom na Hrvatskom jezičnom portalu, vidjet ćemo da se ono definira kao „organ osjetila vida čovjeka i životinja" (http ://hjp.srce. hr/index.php ?show=search_by_id&id=eFpjUBk%3D&keyword=oko 1 ) .143 Oko je i „vrulja, podvodni izvor" kao i „gorsko jezero ledenjačkog porijekla". Izraz oko jav­ lja se i u sintagmama, npr. kurje oko 'žulj na tabanu' ili riblje oko „optički fotografski efekt kojim se neka panorama, krajolik i sl. prikazuju u obliku sličnom nutrini ku­ gle". Pogled na frazeme u kojima se javlja riječ oko otkriva da se ta riječ koristi u broj­ nim ustaljenim izrazima. Evo nekih : bacatiprašinu u oči 'obmanjivati', gledati drugim očima 'tumačiti stvari na drugi način: kao oko (oči) u glavi 'paziti što, čuvati što s naj ­ većom pažnjom', pogledati činjenicama u oči 'suočiti s e s činjenicama', san mi dolazi (ne dolazi) na oči 'mogu (ne mogu) zaspati: u strahu su velike oči 'strah čini stvari još strašnijima', zažmiriti najedno oko 'praviti se nevješt, ne htjeti vidjeti sve što bi treba­ lo'. Promatrajući navedene izraze iz kognitivnolingvističke perspektive temeljno pi­ tanje koje ćemo se zapitati jest kako su oni povezani, odnosno zašto se u navedenim izrazima javlja baš riječ oko, a ne neka druga riječ ? Odgovor na to pitanje kognitivna lingvistika uvijek traži u značenju navedenih izraza, vežući ih različitim motivacij ­ skim mehanizmima sa značenjem njihovih sastavnica (v. 3.3.2). Primjerice, značenje riječi oko u izrazu san mi dolazi (ne dolazi) na oči 'mogu (ne mogu) zaspati' vezano je vjerojatno uz činjenicu da kad spavamo imamo zatvorene oči, a kad smo budni, oči su nam otvorene. To je jedan od načina na koji ćemo najlakše prepoznati osobu koja spava. Upravo zato san dolazi na oči, a ne, primjerice, na nos, usta ili ruku. 143 Ovaj je rječnik praktičan ne samo zato što je dostupan internetski, nego i zato što ujedinjuje razli­ čite hrvatske rječnike, za točniji opis v. http ://hjp.srce.hr/index.php ?show=baza.

8.

Metafora u očima promatrača 1 89

Veliki rječnik poljskog jezika ( Zmigrodzki 2007) također daje brojna značenja poljske riječi oko. Oko je organ vida, sposobnost gledanja kao i način gledanja ne­ koga, npr. s obzirom na izražavanje emocija, pa tako chlodnym okiem 'dosl. hladnim okom' znači pogledati nekoga bez emocija, hladno. Oko označava i procjenu neči­ jeg stanja s obzirom na vlastito znanj e (a ne samo emocije), kao u izrazu sprawne oko dlugoletniego policjanta 'iskusno oko dugogodišnjeg policajca'. Oko označava i nadzor nad nekim procesom, kao u izrazu pod okiem trenera (mi bismo rekli pod budnim okom trenera) . Najzad, oko može označavati i nešto što je obično povezano sa svjetlošću, a što okruglim oblikom sliči na oko. Tako Poljaci kažu oko semafora ili oko reflektora, dosl. 'oko semafora', odnosno 'oko reflektora', što se odnosi na svjetlo na semaforu, odnosno reflektoru. Slično tomu je i poslj ednje značenje, u kojem se poljska riječ oko odnosi na leću nekog aparata, kao u izrazu oko kamery dosl. 'oko kamere'. To je značenje zabilježeno i u hrvatskome (npr. ministar uhvaćen okom kamere) . Različiti rječnici engleskoga navode brojna značenja riječi eye 'oko' podijeljena na različite načine. Primjerice, u Random House Dictionary, jednom od dva rječnika na kojima se temelji internetski rječnik engleskoga Dictionary.com, naći ćemo 27 razli­ čitih značenja imenice eye, a u drugom ( Collins English Dictionary) 38 (od kojih su neki frazemi). To samo pokazuje da su podjele na različita značenja razmjerno arbi­ trarna i ovise o autorima rječnika. Mi ćemo se osvrnuti na značenja zabilježena u The New Oxford Dictionary ofEnglish (Pearsall 200 1 ) jer su u tom rječniku značenja po­ dijeljena po leksikografskim načelima koja odgovaraju kognitivnolingvističkim po­ stavkama - ustrojena su oko temeljnog značenja i njegovih proširenja (Pearsall 200 1 , ix). Natuknica eye 'oko' podijeljena je n a dva dijela - prvi, koji j e vezan u z riječ eye 'oko' u temeljnom značenju i njezina proširenja i drugi, koji je vezan uz stvari koje sliče oku. Temeljno je značenje jasno, a opisuje da se oko nalazi na glavi i kojeg je obli­ ka (Pearsall 200 1 , natuknica eye) S tim su značenjem blisko povezana značenja riječi eye, kod kojih je riječ o dijelovima oka ili dijelovima lica oko oka. Tako, kad kažemo da netko ima blue eyes 'plave oči' zapravo govorimo o boji šarenice. S tim je u bliskoj vezi i značenje gdje se riječju eye govori o području oko očiju - primjerice, engleski izraz black eye ( dosl. 'crno oko') 'masnica na oku', odnosi se na područje oko oka. Eye se metonimijski odnosi na nečiju sposobnost promatranja (i različite njezine aspek­ te) - primjerice, ako netko ima sharp eye dosl. 'oštro oko', to znači da dobro primje­ ćuje različite stvari. Najzad, riječ eye može se odnositi i na nečije mišljenje, odnosno točku gledišta, kao u primjeru: .

( 1 43)

„ .they discredit themselves in the eyes ojthe public with their acts ojviolence. '„ .ovim nasilnim činovima oni sami sebe diskreditiraju u očima javnosti'.

1 90 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

U drugom značenju opisane su različite stvari koje sliče oku prema obliku, izgledu ili poziciji. Tako se, npr. the eye oja needle dosl. 'oko igle' odnosi na ono što u hrvat­ skome nazivamo ušicom igle. Nadalje, eye se može odnositi na izdanak na gomolju krumpira, na središte oluje ili tornada koje je mirno, a oko kojeg pušu vjetrovi (the eye ojthe storm) i neke druge stvari. Na temelju opisa unosa u trima rječnicima na prvi je pogled jasno da postoje ra­ zlike u samim rječnicima. Na primjer, hrvatski i poljski rječnik ne spominju značenja kod kojih je riječ o dijelovima oka ili dijelovima lica oko oka. Međutim, to ne zna­ či da se ta značenja u hrvatskom i poljskom ne javljaju. Tako na hrvatskom kažemo npr. našminkati oči (a zapravo je riječ o kapcima, odnosno trepavicama) , a na polj ­ skom možemo reći podpuchni�te oko 'natečeno oko', a zapravo mislimo n a dio oko očiju. Zanemarimo li tu razliku i pokušamo li donijeti zaključke o trima jezicima, uočit ćemo da postoje neke važne sličnosti kao i neke očekivane razlike. Š to se tiče sličnosti, zamjećujemo da riječ oko, eye i oko koristimo za opis samog organa osjetila vida, različite dijelove oka ili dijelove susjedne oku, procese koji su na različite načine vezani uz vid te različite stvari koje su izgledom ili funkcijom slične oku. Razlike iz­ među jezika nisu u skupinama proširenja, već u pojedinim izrazima unutar skupina i njihovih značenja. Najveće se razlike javljaju uz različite stvari koje su fizički slične oku - tu imamo žuljeve (u hrvatskome), dijelove semafora (u poljskome), odnosno dijelove krumpira (u engleskome). Druge razlike manje su izražene i vezane su uz same izraze koji se temelje na istom mehanizmu. Stoga možemo reći da netko ima oko za deta?Je, na engleskome sharp eye, a na poljskome celne oko dosl. 'točno oko'; ali sva tri izraza, unatoč njihovim formalnim razlikama, pokazuju razmjerno jasnu vezu između oka i zamjećivanja pojedinosti. Na isti način mogli bismo zaključivati i o drugim primjerima. 8 .3.2. Kulturni modeli

U prethodnom smo potpoglavlju pregledavanjem značenja u rječniku rekonstruirali neke značenjske skupine. Te su skupine vezane uz središnj a znanja o očima, a zajedno čine kulturne modele (odnosno matrice domena ili idealizirane kognitivne modele ; v. 3.3. 1 ) . Središnja znanja o očima vezana su uz gledanje, komunikaciju i osjećaje. 8.3.2. 1 . Kulturni model gledanja

Kulturni model GLEDANJA (v. i Lakoff 1987a, 1 25- 1 30) temelji se na našem znanju da očima vidimo svijet oko sebe. Evo nekih znanja vezanih uz gledanje i oči. Da bi gledanje nečega bilo optimalno, moraju biti zadovoljeni neki temeljni fizički uvjeti. Na primjer, oči nam moraju biti otvorene, ništa drugo nam ne bi trebalo biti ispred očiju, a ni stvar koju promatramo ne bi trebala biti skrivena i trebala bi nam stal­ no biti u vidokrugu. Za optimalnu percepciju poželjno je gledati s oba oka, jer ako

8.

Metafora u očima promatrača 1 9 1

gledamo jednim okom, smanjeno nam je vidno polje. Nešto ćemo najbolje vidjeti u optimalnim svjetlosnim uvjetima: pri dnevnom svjetlu vidimo dobro, a u mraku lošije ili nikako. Osim toga, promatranje nečega zamišljamo kao neku vrstu ravne crte koja povezuje naše oko sa stvari koju gledamo - da bismo nešto vidjeli, ništa ne smije stajati na „putu" zamišljenoj crti koja povezuje naše oči sa stvari koju opažamo. Nadalje, naše promatranje nečega razmjerno je voljan proces - svoj pogled možemo usmjeriti u nekom smjeru, a žmirenjem možemo zaustaviti percepciju vidom. Ipak, postoje neke stvari koje nam mogu zaokupiti pažnju (koja je neodvojivo vezana uz razumijevanje percipiranoga) , a ako želimo, pažnju možemo usmjeriti i na neke dije­ love scene koju promatramo. Najzad, ako istu stvar gledamo iz različitih perspektiva, vidjet ćemo različite njezine dijelove. Uz kulturni model gledanja neodvojivo je vezan način na koji zamišljamo pažnju te tumačenje vidnih podražaja (za opis veza znanja i gledanja v. i Meyer 1 997, 1 201 25 ) . U idealnom slučaju nešto što vidimo automatski znamo i prepoznati kao neku vrstu stvari. Ipak, u nekim slučajevima (fizičko) zamjećivanje neke stvari (i tumače­ nje njezine svrhe) zahtijeva posebnu uvježbanost (npr. zbog toga što nam neke stva­ ri lakše privlače pozornost od nekih drugih) . Bilo kako bilo, svjesni smo važne veze između onoga što percipiramo vidom i onoga što znamo, što je temelj konceptual­ ne metafore ZNANJE JE GLEDANJE : ne samo da znamo neku stvar prepoznati kao ono što jest (u fizičkom smislu), već i znamo razumjeti njezinu suštinu (npr. svrhu u određenom kontekstu) . Dakle, činjenica da vidimo neku stvar ima ključnu ulogu u tome kako konstruiramo znanje144, za što postoje brojni više ili manje izravni dokazi. Primjerice, što se tiče lingvističkih (neizravnih) dokaza, u različitim jezicima upravo glagoli koji označavaju percepciju vidom imaju ključnu ulogu kao oznaka izravnog iskustva (a samim time i izravnog znanja; v. npr. Viberg 1 983; Giv6n 1 984, 1 :307; v. i Smetiško 20 1 0) . Tako se naše vjerovanje u važnost vizualnoga i veza vizualnoga sa znanjem javlja i kao dio gramatike. Inače, sama važnost upravo vizualnoga za znanje ne bi nas trebala pretjerano čuditi s obzirom na to da postoje i psihološki dokazi koji pokazuju da je upravo percepcija vidom vezana uz naše vizualne umne predodžbe (v. Borst i Kosslyn 2008 i tamo navedenu literaturu). Dakle, naša vjera u važnost vizu­ alnoga ima i „objektivno" uporište. 1 45 144 V. npr. sličnu primjedbu Eve Sweetser ( 1 987, 46). 145 Č injenica da je percepcija vidom vezana uz vizualne umne predodžbe ne znači da su baš sve umne predodžbe vezane uz percepciju vidom - dapače postoje psihološki (Barsalou 2008) i neurološki (npr. Palmiero et al. 2009) dokazi da su umne predodžbe višeosjetilne - odnosno da su vezane uz različita osjetila. Upravo zbog toga je malo vjerojatno da će konceptualna metafora ZNANJE JE GLEDANJE biti baš sasvim „univerzalna" kao što to tvrdi Sweetser ( 1 990) treba očekivati da će imati razmjerno povlašten status u različitim jezicima (djelomice i zbog psihologije vida; Kosslyn 1 994), ali treba u različitim jezicima očekivati i različite druge veze, što uostal.om potvrđuju i istra­ živanja (Evans i Wilkins 2000; Ibarretxe-Antuiiano 2008). -

1 92 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

Pogledajmo neke primjere. Izraz bacati prašinu u oči znači obmanjivati zbog veze znanja i gledanja te zbog našeg doslovnog znanja. Naime, kad nam nešto smeta po­ gledu, stvar koju promatramo ne možemo dobro sagledati. Izraz turn a blind eye ( dosl. 'okrenuti slijepo oko') 'ignorirati neku pojavu' motivirao je znanjem da jednim okom obuhvaćamo jedan dio vidokruga. Stoga, usmjerimo li oko na neku stvar koju zbog nekog razloga ne može percipirati, tu stvar ili pojavu nećemo percipirati - a samim time (zbog metafore ZNANJE JE GLEDANJE), nećemo je ni razumjeti. Valja zamijetiti da nešto ignoriramo vlastitom voljom (tj. sami okrećemo slijepo oko). Slična je motivacija izraza zažmiriti najedno oko 'ne htjeti vidjeti sve što bi trebalo'. Vlastitom voljom (žmirenjem) izbacujemo neki dio vidokruga pa, temeljem meta­ fore ZNANJE JE GLEDANJE ne znamo za njega. Kad nešto gledamo drugim očima, odnosno tumačimo na drugi način, opet smo konceptualnom metaforom povezali ZNANJE i GLEDANJE, pozivajući se pritom na „automatsku" narav shvaćanja: čim ne­ što vidimo, to smo odmah i shvatili. Da bismo sagledali stvari iz drukčije perspektive (zbog doslovnog znanja da iz različitih stajališta imamo različite perspektive), mora­ mo uzeti metaforički par drugih očiju (koje će nam omogućiti drukčije shvaćanje). 146 Poljski izraz sprawne oko dlugoletniego policjanta 'iskusno oko dugogodišnjeg policaj­ ca' odnosi se na pažnju - da bismo neke stvari primijetili (i razumjeli njihovu svrhu) moramo imati „uvježbano, tj. iskusno oko" odnosno izvježbati se da nam pažnju ne zaokupe (ili da nam u oko ne upadnu) samo neke očigledne stvari, nego i druge, koje možda nisu očigledne.147 Na isti način su motivirani i izrazi oko za detaije i celne oko dosl. 'točno oko'. Kulturni model GLEDANJA može se proširiti s obzirom na pažnju i kontrolu. Kad nam je pažnja usmjerena na neku stvar ili osobu koja nam je u vidokrugu, to znači da percipiramo i razumijemo sve što ta osoba radi (ili što se dogada s tom stvari), da mo­ žemo predvidjeti što bi se moglo desiti u sljedećem trenutku (s obzirom na prethodni trenutak) te da možemo pravodobno reagirati podu li stvari neželjenim tokom. To je motivacija izraza poput pod budnim okom, keep an eye on something 'držati što na oku' odnosno pod okiem trenera 'pod budnim okom trenera'. Sve u svemu, iz gore navedenoga vidimo da je oko metonimijski vezano uz gle­ danje. Gledanje je metaforički vezano uz znanje, a metonimijski uz pažnju. Na taj je način svaki izraz koji smo gore naveli motivirao nekim dijelom metonimijskog lanca koji smo opisali. Konceptualna je metafora ZNANJE JE GLEDANJE povezni­ ca izmedu navedenih dviju domena, ali zaključke o motivaciji donosimo na temelju 146 U ovom je primjeru jasno vidljiv proces konceptualne integracije (3.4). Značenje 'tumačenja' proi­ zlazi iz konceptualne metafore ZNANJE JE GLEDANJE, a potrebne su nam druge oči, jer se oči prema kulturnom modelu „automatski" vežu uz shvaćanje (na određeni način). Stoga su nam u integrira­ nom prostoru potrebne „druge" oči koje će se automatski vezati uz neku drugu vrstu shvaćanja. 147 Ovdje je zanimljivo zamijetiti i etimologiju riječi očigledan !

8.

Metafora u očima promatrača

I 93

metonimijskih veza unutar integriranog konceptualnog prostora (koji povezuje me­ taforičko, metonimijsko i doslovno zaključivanje). Dakle, metafora je u ovom slučaju mehanizam koji omogućuje donošenje zaključaka, ali ne služi donošenju zaključaka. I na kraju, valja imati na umu da je i metafora ZNANJE JE GLEDANJE motivirana snaž­ nim metonimijskim vezama. 8 .3.2.2. Kulturni model komunikacije

Uz oči je vezan kulturni model komunikacije, kao i kulturni model os1ecap. Navedena su dva modela usko povezana, a temelje se na nekim našim znanjima o ko­ munikaciji s drugim ljudima te na našim znanjima o osjećajima. Ljudi imaju inherentan prednji i stražnji dio. Svoj prednji dio doživljavamo kao onaj dio gdje su smještena naša osjetila i organi komunikacije. To ujedno određuje i smjer u kojem se krećemo. U komunikaciji s nekim okrenuti smo mu prednjim dije­ lom, jer nam to omogućava optimalnu komunikaciju - navedenu smo osobu u stanju izravno vidjeti, bolje čuti itd. U komunikaciji s drugima ključnu ulogu igra glava na kojoj se nalazi naš temeljni organ perceptivnog unosa (oči), kao i organi kojima „šaljemo" odnosno, „primamo" vokalne podražaje. Dakle, glavu doživljavamo kao „kontrolni centar" Oči su presudni dio našeg „kontrolnog centra" jer upravo preko vida dobivamo ključne informacije o svijetu (v. prethodno potpoglavlje) . Na taj je način kulturni model komunikacije u neposrednoj vezi s kulturnim modelom gle­ danja, što se također vidi u nekim izrazima. Osim toga, kod komunikacije s drugim ljudima gledamo ih upravo u oči. Gledamo li nekoga u oči, to znači da smo ga uočili i da smo s njim spremni komunicirati. Zašto nekoga gledamo baš u oči prilikom ko­ munikacije ? Najvjerojatnije zbog važnosti gledanja i pažnje. Oči su vezane upravo uz vid, koji smatramo svojim ključnim osjetilom. Gledajući nekoga u oči možemo pro­ cijeniti kamo je usmjeren pogled te osobe - ako je pogled usmjeren prema nama to znači da smo zaokupili njegovu pažnju, što je pretpostavka komunikacije. Pogledajmo sada nekoliko primjera izraza koji su vezani s kulturnim modelom komunikacije (v. Stanojević, Parizoska i Stanojević 2007, 572) . Iz navedenih zna­ nja o komunikaciji proizlaze neki izrazi poput, npr. u četiri oka, odnosno poljskog w cztery oczy 'u četiri oka' u kojima kombiniramo svoje znanje o komunikaciji i važnosti očiju, kao i znanje da svaki čovjek ima dva oka, pa četiri oka metonimijski označavaju dvoje ljudi. 1 48 Engleski izraz catch somebody's eye 'uspjeti privući nečiju pažnju tako da vas pogleda' temelji se na znanju da kad komuniciramo s nekim, tu osobu gledamo u oči te na činjenici da su nečija pažnja, odnosno zapažanje, ključno povezani uz gleda­ nje i oči. Svoju spremnost za komunikaciju s nekim izražavamo upravo gledanjem u 148 Sjetimo se i primjera iz trećeg poglavlja koji to potvrđuje : Po onom što smo saznali, važni svjedok o čijem smo svjedočenju ekskluzivno saznalijedino nije vidio sam čin predaje novca, jer se to navodno radilo u četiri oka. Zasad „dva oka"priznaju predaju novca, a „druga dva"ga kategorično poriču.

1 94 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

oči. Ovim su kulturnim modelom motivirani i metaforički izrazi u kojima pogledom u oči neke metaforičke pojave označavamo svoje suočavanje s tom pojavom. Tako na hrvatskom, kad kažemo pogledati u oči čemu, to znači suočiti se s tim. Slično tomu, poljski izraz spojrzećprawdzie w oczy 'pogledati istini u oči' znači suočiti se s istinom. Značenje suočavanja u oba slučaja proizlazi iz nekoliko aspekata. Prvo, motivacija je vezana uz kulturni model gledanja u kojem kad nešto vidimo, znamo da se to negdje nalazi: vidjeti znači znati. Drugo, znamo da prilikom komunikacije s nekim tu oso­ bu gledamo u oči: gledanje u oči znači prihvaćanje činjenice da je ta osoba ondje i da ćemo s njom razmijeniti mišljenje. Stajanje licem u lice (odnosno oči u oči) suprot­ no je od okretanja leđa (ili negledanja u oči), tj. izbjegavanja komunikacije. Izrazi su vezani i uz naše inherentne prednje i stražnje dijelove, kao i uz naš instinktivni me­ hanizam borbe ili bijega - ako se namjeravamo boriti s nečim, okrenut ćemo se pre­ ma tome, a ako namjeravamo bježati od toga, okrenut ćemo se leđima. Najzad, u oči gledamo nekom metaforičkome entitetu kojemu pripisujemo značajku da posjeduje oči - dakle personificiramo ga kao entitet s kojim komuniciramo (ili se borimo). Š to se tiče konceptualne metafore, ona u ovome modelu opet ne igra ključnu or­ ganizacijsku ulogu. Temeljne su opet različite vrste metonimijskih veza - veza očiju s vidom kao ključnim načinom unosa perceptivnih informacija, kao i veza vida i pa­ žnje (odnosno smjera gledanja s usmjerenošću pažnje). Metafora je ovdje tek „slu­ čajan" način personifikacije u izrazima poput pogledati u oči čemu, gdje nekoj stva­ ri pripisujemo ljudsko svojstvo - posjedovanja očiju (pa metonimijski i sposobnost komunikacije). 8 . 3 .2.3. Kulturni model osjećaja

Oči su ključne pri određivanju nečijeg emocionalnog stanja, što je vezano uz posljed­ nji model o kojem ćemo raspravljati. Jedno od naših znanja vezanih uz oči jest činje­ nica da nam položaju očiju i dijelova oko očiju daje signal što netko osjeća. 149 Neke od reakcija koje su vidljive u očima sasvim su fizičke prirode. Primjerice, zbog nekog snažnog osjećaja možemo imati suze u očima - pa tako suze u očima označavaju npr. snažni osjećaj tuge. Slično tome, ako se nečega jako uplašimo, raširit će nam se zje­ nice i široko ćemo otvoriti oči. Osjećaji se prema našoj idealiziranoj teoriji nalaze u nama, tj. nije moguće izravno vidjeti što netko osjeća (osjećaje možemo skrivati od drugih). Ipak, postoje određene vrste simptoma150 koji pokazuju što netko osjeća, 149 Osim vizualnih signala tu su dakako važni i različiti auditivni signali. Postoje psihološki dokazi da su navedeni signali povezani povratnom vezom (de Gelder i Vroomen 2000). To se zrcali i u našem svakodnevnom znanju (kažemo da netko zvuči sretno, nesretno, loše, dobro), ali se navedenim aspektima izraza emocija ovdje nećemo baviti. 1 50 Za definiciju simptoma u semiotičkom smislu, koji potpuno odgovara ovoj našoj upotrebi, v. Lyons ( 1 977, 1 08- 1 09).

8. Meta.fora u očima promatrača

195

a ključni simptomi vidljivi su na našem licu - prvenstveno očima, a zatim obrvama i ustima. Prema očima znamo prepoznati je li nečiji osmijeh doista iskren ili nije (mo­ žemo i reći: usne su mu se razvukle u osmijeh, ali se u očima vidjela tuga) . S tim u vezi postoje i psihološki dokazi koji pokazuju da su baš oči ključne u tom smislu, jer je oči teže kontrolirati od, primjerice, usta (v. npr. Ekman 1 992; Yuki, Maddux i Masuda 2007, 304) . Sva navedena znanja čine jedan kulturni model: osjećaji su u nama (ve­ zano uz konceptualnu metaforu ČOVJEK JE SPREMNIK ZA OSJEĆAJE ) , ali ih ne mo­ žemo izvana vidjeti. Oči su ogledalo naših osjećaja - gledajući nekoga u oči možemo otkriti što osjeća (i što misli). Taj je kulturni model najbliže vezan uz konceptualnu metaforu. To ne čudi: osje­ ćaji su jedna od temeljnih stvari koje metaforiziramo. U ovom modelu osjećaje doživ­ ljavamo kao nešto što se nalazi u nama, na temelju konceptualne metafore ČOVJEK JE SPREMNIK ZA OSJEĆAJE, a oči konceptualiziramo kao neku vrstu metaforičkog ogledala onoga što se događa u nama - kako kod drugih (npr. kad nekome u očima vidimo tugu), tako i kod nas samih (npr. pogledamo li nekoga krivim okom) . Ipak, veza očiju i osjećaja u temelju je metonimijska: oči konceptualiziramo kao odraz na­ ših osjećaja zbog metonimijskih simptoma tih osjećaja koji su i objektivno vidljivi u očima - npr. suza, raširenih zjenica i sl., što je pak metonimijski vezano uz metaforu ČOVJEKA kao SPREMNIKA ZA OSJEĆAJE. Dakle, ni tu konceptualna metafora nije vezana uz znanja o domeni očiju, nego uz znanja o domeni osjećaja. 8.3.3. Zaključak

U predisrraživanju smo pokazali da se različiti izrazi koji se javljaju u rječniku mogu usustaviti u skupine značenja vezane uz naša središnja značenja o očima. Na taj smo način potvrdili mogućnost njihove motivacije. Ipak, to smo učinili na temelju iza­ branih rječničkih podataka, a ne sustavno istražujući neki korpusni uzorak. To znači da ne možemo donijeti zaključke o važnosti pojedinih značenja. Osim toga, kad god se suočimo s pravim podacima, izazovi usustavljivanja postaju veći. 8 .4.

Rezultati istraživanja : značenjske skupine i njihova gramatička obilježja

Okrenimo se sada korpusnom istraživanju koje smo proveli u hrvatskom, poljskom i engleskom. Izraz u . . . očima, in ... eyes odnosno w . . . oczach u našem uzorku odnosi se na nekoliko skupina značenja: ( 1 ) opis očiju kao dijela tijela; (2) suze u očima; (3) oči kao odraz ; (4) oči kao svjedočenje nekoj situaciji (javlja se samo u poljskom) ; (S) procjena neke situacije. U ovom ćemo potpoglavlju opisati značenjske i gramatičke značajke svake skupine, a detaljni opis njihove motivacije, sličnosti i razlika ostavit ćemo za raspravu (potpoglavlje 8.5).

1 96 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE 8 .4. 1 . Oči kao dio tijela

Najmanja skupina značenja jest ona u kojoj se govori o nečemu što se fizički može zbiti s okom. Tipični primjeri su: ( 1 44)

. . . svaki čas protirao vjecle, jer gaje grizla prašina u očima.

( 145)

. . . wszystkie znane mi osoby, gdy mialy cos w oczach, szly z tym do okulisty. . . ' . . . sve osobe koje sam poznavao, kad i m je nešto bilo u očima, išle s u radi toga kod okuliste.'

U tri jezika javlja se najmanje navedenih primjera: oko 3% u hrvatskom i engleskom i tek dva primjera u poljskom (tj. oko 0,5%; točni podaci o broju primjera u skupi­ nama navedeni su u Tablici 5, v. potpoglavlje 8.5). Riječ o primjerima u kojima se oči konceptualiziraju kao dio našeg tijela, ali se ne govori o njihovoj središnjoj ulozi kao organa vida. U očima se javlja nešto što tamo „ne pripada" - uglavnom neka fizička stvar. Premda se oči konceptualiziraju kao SPREMNIK, to ovisi o cijeloj situaciji na koju se odnose, a ne o specifičnim znanjima o očima. Na primjer, prašina iz primjera ( 1 44) mogla bi biti i u ruci (koju konceptualiziramo kao SPREMNIK ) , a cos 'nešto' iz primjera ( 1 45) moglo bi nam se isto tako naći i u nozi (kao npr. špranja) . 1 5 1 U navedenim primjerima nema sustavnosti koja bi se temeljila na semantici riječi oči pa stoga ovdje ne možemo očekivati ni gramatičku sustavnost, kao ni sustavnost meta­ foričke motivacije. Osim toga, mali broj primjera ne omogućuje donošenje valjanih zaključaka. Ovo je, dakle, doslovno značenje koje bismo našli u rječniku, ali se kod njega ne aktiviraju središnja znanja o očima (više o razlozima u raspravi 8.5). 8 .4.2. Suze u očima

U ovoj skupini oči se konceptualiziraju kao SPREMNIK u kojem se nalaze suze. Suze u očima mogu se javiti kao simptom neke snažne emocionalne reakcije. Pogledajmo po jedan primjer iz svakog jezika : ( 1 46)

( 1 47)

. . . Svaka godina donosi sve veću bol i tešku prazninu'; nastavilaje sa suzama u očima. „

I dostrzeglem wjej oczach lzy szczrscia. 'I u njezinim sam očima opazio suze radosnice.'

1 5 1 U nekim slučajevima entitet koji se nalazi u očima nije fizički (bol u očima, sunce u očima) . Nave­ deni primjeri također spadaju u ovu skupinu, jer se oči konceptualiziraju kao SPREMNIK za neku stvar koja tamo ne pripada (samo što je ta stvar sada više-manje apstraktna). Ključno je da koncep­ tualizacija očiju kao SPREMNIKA u tim slučajevima također nije toliko uvjetovana samim očima, koliko drugim entitetom: može nas nešto boljeti i u nozi ili ruci, a sunce može biti i, primjerice, u sobi, ogledalu itd.

8.

( 148)

Metafora u očima promatrača 1 97

. . the tears ofdelight welled in bis eyes. .

' . . . suze radosnice navrle su mu na oči.' dosl. 'suze sreće izbile su mu u očima' U primjerima različiti snažni osjećaji uzrokuju suze - tuga u primjeru ( 1 46), od­ nosno sreća u primjerima ( 1 47) i ( 1 48).1 52 Osjećaje drugih ljudi možemo tumačiti isključivo promatrajući neke vanjske simptome (osim očiju promatramo, primjerice, obrve, usne, položaj cijelog tijela) . Stoga suze imaju posebno mjesto u našim znanji­ ma o osjećajima, jer ih, gledajući u nečije oči, možemo zamijetiti - njihovo pojavlji­ vanje u očima je „objektivno". U sva tri jezika suze vežemo uz jake osjećaje (npr. tugu, ganuće, sreću, frustraciju itd.). Važnost suza očituje se i u činjenici da se u našem uzorku javlja oko 1 5% izraza u kojima se spominju suze (u hrvatskom i poljskom) i oko 1 0% u engleskom. U sva je tri jezika razmjerno konvencionaliziran izraz sa suzama u očima (ze lzami w oczach, with tears in someone's eyes).153 U hrvatskome i poljskome posebno se ističe i jedna grama­ tička činjenica: kad se spominju suze, u većini slučajeva nema eksplicitnog posvojnog elementa, npr. posvojnog pridjeva (u njegovim očima) ili genitiva (u očima svijeta), nego se to o čijim je očima riječ može zaključiti iz konteksta. Tako se u primjeru ( 1 46) može zaključiti da su suze u očima ženske osobe koja govori, a u poljskome se javlja i primjer s glagolom mieć 'imati' (mialem lzy w oczach 'imao sam suze u očima' ).154 Ta činjenica ne iznenađuje: oči su dio tijela koji je neotuđiv, a kod neotuđivo posjedova­ nih imenica u hrvatskom i poljskom može se zaobići izraz posvojnosti ( Golovačeva et al. 1 989, 49; Matasović 2002, 1 54) . Konceptualna metafora ne igra važnu ulogu u motivaciji navedenih primjera, jer su suze metonimijski vezane uz snažne osjećaje. Ipak, suze kao simptom osjećaja mogu biti motivacijski faktor za druge skupine. Tako činjenicu da u očima „vidimo" neki snažan osjećaj (zbog objektivnog postojanja suza) možemo i subjektivizirati (v. 3.2.3). Tada u očima „čitamo" osjećaje za koje možda nema objektivnih pokazatelja. To je djelomična motivacija za sljedeću skupinu primjera. 8 .4.3. Oči kao odraz

U ovoj skupini u očima se odražavaju različite vrste entiteta - bilo oni koje tamo objektivno možemo vidjeti, bilo oni koji su odraz naše nutrine. Kad pogledamo 1 52 Suze mogu biti i reakcija na neki fizički podražaj, ali se navedeni primjeri ne javljaju u našem kor­ pusu. To odražava važnost očiju kao pokazatelja osjećaja. V. i raspravu (8.5). 1 53 U hrvatskome je on najistaknutiji, a javlja se u oko pola primjera gdje se spominju suze. U polj­ skome i engleskome manje je istaknut, a javlja se u jednoj trećini primjera u poljskome, odnosno u jednoj četvrtini primjera u engleskome. 1 54 Eksplicitnog posvojnog elementa nema u 76% slučajeva spominjanja suza u hrvatskom i 80% slu­ čajeva u poljskom.

1 98 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

nekome u oči, u njima možemo zamijetiti odraz neke vrste svjetla. To je zamjetna i u našem uzorku u sva tri jezika : u očima vidimo odraz svjetla mjesečine ( 1 49), vode zaljeva ( 1 50) i munje ( 1 5 1 ) : ( 1 49)

.. . a u rastvorenim ukočenim očima caklila se mjesečina.

( 1 50)

Ufmiechnrla sir, w zielonych oczach odbily sir lazurowym fwiatlem wody zatoki. 'Osmjehnula se, u njezinim zelenim očima plavetnim svjetlom zabljesnula je voda zaljeva.'

(151)

Lightning seemed to rejlect ... in his eyes. ' Č inilo se da se u njegovim očima vidio odraz munje.'

U navedenim se primjerima opisuje razmjerno objektivna činjenica, jer u očima oso­ be koju gledamo doista možemo zamijetiti odraz nekog entiteta. Kad netko nešto gleda - pogotovo nešto što je svijetlo - u njegovim očima možemo vidjeti odraz te stvari. Unatoč tome što osoba koja gleda vidi, konceptualizator se usredotočuje na ono što on vidi u očima osobe koju promatra. Znanje da se u očima može odraziti neka vrsta ( objektivnog) bljeska može se kombinirati i sa znanjem da se u nečijim očima odražava i čovjekova nutrina - ono što netko osjeća (v. kulturni model osjećaja u 8.3.2.3). Takvi su primjeri posebno primjetni u engleskome, gdje se spominje bljesak, uz izričito objašnjenje da je riječ o nekom osjećaju (primjeri ( 1 52) i ( 1 53)) ili bez njega (primjer ( 1 54)). ( 1 52)

There was a ... humorous light in his eyes. 'Vragolasta se nasmiješio' (dosl. 'U njegovim očima vidio se bljesak humo­ ra').

( 1 53)

... a determined glitter ojhostility in her eyes... ' . . . bljesak odlučne mržnje u njezinim očima . . .

( 1 54)

'

There was a gleam in his eyes... 'U njegovim je očima nešto sijevnulo .. .' ( dosl. 'U njegovim je očima bio blje­ sak .. .') .

Primjeri gdje s e kombinira neka vrsta bljeska s osjećajem javljaju s e i u poljskom (npr. z iskierkq nadziei w oczach 's bljeskom nade u očima'), ali ih u hrvatskom nema. U hrvatskom se javljaju primjeri slični rečenici ( 1 54) gdje se ne spominje osjećaj, nego samo bljesak (bez nekakve iskre u očima) . U svim se trima jezicima javljaju i primjeri gdje se u oči smješta neki entitet koji je u svom doslovnom značenju vezan uz svjetlo, ali je upotrijebljen metaforički ( usp. poljski: z piorunami w oczach 'ljuti to' ( dosl. 's

8.

Metafora u očima promatrača 1 99

munjama u očima')). Također ima rečenica gdje se ne spominje bljesak, nego samo osjećaj : s tugom u očima, sadness in her eyes 'tuga u očima', z przestrachem w oczach 'sa strahom u očima'. Prema tome, bilo kakve vrste namjera neke osobe vezanih uz njihovu nutrinu možemo „čitati" iz njihovih očiju: ( 1 5 5 ) Ta zarjejednoj samo u očima pročitao: „Šta, ( 1 56)

zar ne bi i na me pogledao...

"

Amsterdam glanced at Andrew and read at once what was in his eyes. 'Amsterdam je pogledao Andrewa i odmah pročitao što mu je u očima.'

( 1 57)

Wszystko, cojest we wnrtrzu cziowieka, moina odczytać w oczach, na twarzy... 'Sve što je u čovjekovoj nutrini može mu se pročitati u očima, na licu ..

.'

U oči metonimijski smještamo i poglede, koje također tumačimo kao odraz nutrine. Primjeri se javljaju u engleskom i hrvatskom: a ftightened look in his eyes 'uplašeni pogled u njegovim očima', s oholim pogledom u očima. Ova se skupina primjera javlja u sva tri jezika. Prevladava u engleskome s 56% pri­ mjera, u poljskome je navedenih primjera 29%, a hrvatskome 21 %. U engleskom je, dakle, konceptualizacija očiju kao odraza nutrine izrazito istaknuta, dok je njezina istaknutost u druga dva jezika nešto manja, ali i dalje prisutna. O mogućim razlozi­ ma v. raspravu. Gramatički se u hrvatskom i poljskom u ovoj skupini posvojnost očiju prven­ stveno ne izražava (u 41 % slučajeva u hrvatskome i 58% slučajeva u poljskome). To ne čudi, jer je riječ o izražavanju neotuđive posvojnosti, kod koje eksplicitne oznake posvojnosti često nema, kao što smo već naveli. U engleskome je posvojnost gotovo uvijek izražena, što je posljedica potrebe usidrenja imenice (v. 3.2.3 ) 1 55 Ona se izra­ žava posvojnim pridjevom (u gotovo 86% slučajeva) .156 Element u ... očima u sva tri jezika može biti dio veće imenske skupine (npr. tuga u očima) ili prijedložne skupine (npr. s oholim pogledom u očima) . On može stajati i kao samostalan dio rečeničnog ustrojstva, a tada funkcionira kao priložna oznaka mjesta .

1 5 5 Naime, u hrvatskome i poljskome imenica je usidrena (aktualizirana) morfološkim elementima, dok se u engleskom usidruje uglavnom determinatorima koji stoje ispred nje. Posvojni element u engleskom vrši istu funkciju. Primjerice, u hrvatskom možemo reći Ovo je knjiga, gdje je imenica usidrena nominativnim nastavkom -a, dok u engleskom moramo reći This is a book 'Ovo je knjiga', gdje determinator a obavlja ulogu usidrenja. S obzirom na to, u hrvatskom možemo reći Ovo je moja knjiga (gdje moja označava pripadnost, ali ne nužno i usidrenje), dok u engleskom kažemo This is my book 'Ovo je moja knjiga', gdje my preuzima ulogu usidrenja i označava pripadnost. Dva determinatora koji označavaju usidrenje ne supojavljuju se u engleskom (* This is a my book) . 1 5 6 Ovdje, kao i drugdje u ovom poglavlju bili smo prisiljeni izostaviti neke podatke, jer bi njihova analiza zahtijevala previše prostora. Primjerice, neotuđivost je u hrvatskom korpusu u ovoj skupini izražena i tzv. posvojnim dativom u 2 1 % slučajeva (Kučanda 1 996; Š arić 2002).

200 KONCEPTUALNA METAFORA: TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE

(v. rečenice ( 1 54) , ( 1 5 5), ( 1 59), ( 1 60) ). Ono što je nama važno jest da je u svim slu­ čajevima radnja smještanja nečega u očima lokalna. Rječnikom kognitivne gramati­ ke, element u očima (in eyes, w oczach) djeluje unutar neposrednog opsega (v. npr. Langacker 2008b, 63-65 ; prijevod termina prema Tabakowska 2005). Naime, prema Langackerovu modelu metafore gledanja (v. npr. Langacker 2008b, 73 i da­ lje), sve čega smo svjesni u određenoj situaciji odgovara maksimalnom opsegu, a ono što opisujemo (ono na što smo se usredotočili) dio je neposrednog opsega. To smo prikazali na slici (Slika 2). „.

„.

„.

MO

/

(

/ \

/

'

.....

......

.....

....

'

'

/ - - r - - - - - - - " - ....... ' /

--

'

u s i d re nj e

--- -- ---

....

......

..... ..... - - ....

'

/

\ /

I

Slika 2. Metafora gledanja u gramatici (crtež prema Langacker 2008b, 26 1 )

Na slici (Slika 2) M O označava maksimalni opseg, N O j e neposredni opseg (ono što prikazujemo) , podebljani pravokutnik unutar NO je neki profilirani element, a G i S su govornik i slušatelj kao dijelovi usidrenja (v. 3.2.3). Element u očima (in eyes, w oczach) djeluje unutar neposrednog okvira : neka situacija koju opisujemo je unutar neposrednog okvira, a taj element dio je te situacije. Primjerice, element u očima u primjeru ( 1 40) ( Tuga u njegovim očima kazuje daje ostao bez svega) ozna­ čava smještaj elementa tuga, a cijela konfiguracija (tuga u očima nešto kazuje) nalazi se unutar neposrednog okvira (to bi, na primjer, bio podebljani pravokutnik) . Ana­ logno tomu, u primjeru ( 1 5 8) element w oczach opisuje metaforički smještaj „slike", a cijela situacij a (činjenica da je slika do danas u očima) dio je neposrednog opsega. Važnost ovog gramatičkog zaključka postat će vidljiva kod sljedećih skupina. U ovoj se skupini konceptualna metafora javlja kao dio objašnjenja onoga što oči znače. Oči su metonimijski vezane uz osjećaje jer gledajući nečije oči možemo poku­ šati interpretirati kako se ta osoba osjeća. Perspektiva je izvanjska: konceptualizator promatra nečije oči i tumači kako se navedena osoba osjeća. U nekim izrazima ne „.

„.

„.

.„

8.

Metafora u očima promatrača 20 1

sp ominju se pogledi, nego samo osjećaji koji se nalaze „u očima", što je moguć izraz kon ceptualne metafore ČOVJEK JE SPREMNIK ZA OSJE Ć AJE. Ipak, lanac metonimi­ j a u drugim izrazima upućuje na to da je ta metafora kraj nja točka tog lanca. Dakle, uloga metafore opet je lokalna - kao dio nekog šireg skupa znanja. s .4.3. 1 . lntermezzo : oči kao gledanje U prethodnoj

skupini usredotočivali smo se na činjenicu da kad netko nešto gleda, iz nj egovih očiju možemo iščitati iskaz njegovih osjećaj a i raspoloženja. Osjećaji, raspo­ loženja i bljeskovi metaforički i metonimijski „pripadaju" očima i odražavaju nutri­ nu osobe o čijim je očima riječ. Međutim, primarna „funkcija" očiju - iz perspektive samog promatrača o čijim je očima riječ - jest promatranje. Stoga „u oči" možemo smjestiti entitete koje doživljač promatra, označavajući na taj način promatračevu svijest o važnosti tih entiteta. Pogledajmo jedan primjer: ( 1 58)

Ten obraz mam iywo w oczach do dzif. 'Ta mi je slika ostala u očima do danas.'

U primjeru ( 1 58) nešto što je osoba u nekom trenu u prošlosti vidjela urezalo joj se u pamćenje u takvoj mjeri da joj je to i dandanas živo u pamćenju. Osim na pamćenje takvi se primjeri odnose i na nešto što želimo postići ili što nam je na pameti. U slje­ dećem primjeru oba sudionika u rečenici stalno misle na ceste : ( 1 59)

Oboma su, u očima, bile ceste, ceste, ceste.

U poljskom primjeru politička stranka SLD ima u vidu svoj cilj da dođe na vlast: ( 1 60)

SLD ma wladzr w oczach. 'SLD gleda kako će doći na vlast' (dosl. 'SLD ima vlast u očima') .

U navedenim s e primjerima oči metonimijski odnose n a percepciju gledanjem. Gle­ danje je povezano s različitim umnim procesima - pamćenjem, onome o čemu stalno mislimo, što želimo itd. Tome je tako jer naš kulturni model razmišljanja umnogome vezan uz slike : smatramo da razmišljamo pomoću slika. Ova nam je skupina zani­ mljiva kao poveznica između dviju perspektiva na istu stvar. U prethodnoj skupini konceptualizator promatra nečije oči i u njima uočava poglede, bljeskove ili osjećaje, što tumači kao odraz promatračeve nutrine. U podskupini „oči kao gledanje" kon­ ceptualizator se mora poistovjetiti s doživljačem da bi uočio što on promatra. Kon­ ceptualizator preuzima perspektivu doživljača, gledajući što i on. Zato su entiteti koji su „u očima" neki elementi izvanjske stvarnosti (npr. slika, ceste i vlast u primjerima ( 1 58), ( 1 59), ( 1 60)). Zbog veze gledanja i našeg uma, te slike možemo protumačiti kao nešto što je doživljaču na umu. Primjera je u ovoj skupini tek nekoliko i javljaju se samo u poljskom i hrvatskom.

202 KONCEPTUALNA METAFORA : TEMELJNI POJMOVI, TEORIJSKI PRISTUPI I METODE 8.4.4. Oči kao svjedočenje nekoj situaciji

U poljskom se, za razliku od druga dva jezika, javljaju i izrazi koji se odnose na neku vrstu promjene koju ljudi opažaju jer je navedena promjena posebno vidljiva zbog nekih razloga. Riječ je o izrazu koji je zabilježen i u frazeološkim rječnicima (B�ba i Liberek 2002, natuknica OKO, odlomak 83 w oczach ) . Evo jednog primjera: ( 1 6 1 ) . . . corkq ... doslownie rosnie w oczach. '. . . kći . . . doslovno raste naočigled' (dosl. ' . . . kći . . . doslovno raste u očima') U primjeru ( 1 6 1 ) promjene na djetetu vidljive su naočigled - dijete jako brzo raste. U primjerima zabilježenim u uzorku uglavnom se radi o nekoj brzoj, ali postupnoj promjeni, npr. rastu ili nestanku nečega (fnieg topnieje w oczach 'snijeg kopni pred našim očima'). Osim doslovnih primjera, javljaju se i figurativni: ( 1 62)

Od dwoch lat gospodarka slabnie w oczach... 'Već dvije godine ekonomija stalno slabi . . ' ( dosl. 'Od dviju godina ekono­ mija slabi u očima .. .') .

U primjeru ( 1 62) nije riječ o promjeni koja se može izravno vidjeti (poput rasta dje­ teta ili kopnjenja snijega) , nego je riječ o slabljenju čijih posljedica na neki način možemo biti svjedoci. Uopćimo li, izraz se ne mora nužno odnositi na percepciju neke situacije vidom, već na svjedočenje promjenama (koje zamjećujemo na razne načine) . Dakle, oči ovdje metonimijski označavaju percepciju uopće. Izraz se koristi kod percipiranja neke relacije, što motivira značenje da dok promatramo neku relaci­ ju (koja ima određeno trajanje) možemo uočiti promjene do kojih dolazi. Riječ je o razmjerno maloj skupini od oko 6% primjera u poljskome, a slični se izrazi u uzorku ne javljaju u hrvatskom i engleskom. Ono što Poljaci opisuju da se događa w oczach 'u očima', u drugim se dvama jezicima izražava drukčije. U hrvat­ skome slično značenje ima izraz naočigled, a u engleskome izraz before our eyes dosl. 'pred našim očima'. Ipak, značenje poljskog izraza nam je u potpunosti razumljivo. Gramatički gledano, u većini slučajeva (u više od pola slučajeva) posvojni ele­ ment u ovoj skupini nije izrečen. Kao što smo rekli, posvojni element nije nužno potreban kod neotuđive posvojnosti: jasno je da su oči dio neke osobe. Ovdje ima i drugi razlog zbog kojeg posvojni element nije izrečen, a to je činjenica da u primje­ rima nema nužno neke jasno određene „osobe" koja je svjedok promjena opisanih u rečenici. U primjeru ( 1 6 1 ) možda bismo mogli reći da je riječ o roditeljima (ili rod­ bini), ali to nije neophodno - tko god je dulje u životu djevojčice može potvrditi da ona brzo raste. Upravo zato u navedenom primjeru nije potreban dodatni kontekst (koji pokazuje da je zapravo riječ o maminom svjedočanstvu) .157 Da je riječ o op1 57 To posredno potvrđuje i prijevod: u hrvatskome se za navedeno značenje može koristiti riječ nao­ čigled, koja je također vezana uz oči i gledanje, ali ne sadrži osobu koja promatra.

8.

Metafora u očima promatrača 203

ćem konceptualizatoru, još se bolje vidi u primj eru ( 1 62), gdje svjedocima slabljenja mogu biti svi u državi.1 58 Takva se analiza potvrđuje i na razini kognitivne gramatike čitavog izraza. Element w oczach uspostavlja eksplicitnu vezu između usidrenja i situacije koja se dešava unutar neposrednog opsega. Izraz w oczach daje do znanja da je konceptuali­ zator izravni svjedok promjene koja se događa unutar neposrednog okvira gledanja. Dakle, neposredan se opseg širi na takav način da uključi i element usidrenja. 159 To je na pojednostavljen način prikazano na slici (Slika 3).

MO

_ _

,,.

,_. -

.L

_ _ - ......

u