Ustavne promene. Šesnaesta sednica predsedništva SKJ. Obrazloženja na sednici ustavne komisije Savezne skupštine

Table of contents :
Front Cover
ZAKLJUČAK PREDSEDNIŠTVA SKJ
sije Savezne skupštine
misije Savezne skupštine •
komisije Savezne skupštine •
NACRT USTAVNIH AMANDMANA XX DO XL

Citation preview

UNIVERSITY OF VIRGINIA LIBRARY

X030795722

ALDERMAN LIBRARY UNIVERSITY OF VIRGINIA CHARLOTTESVILLE VIRGINIA

DOKUMENTI

SKJ

USTAVNE

PROMENE

ŠESNAESTA

SEDNICA

PREDSEDNIŠTVA

OBRAZLOŽENJA

SKJ

NA

USTAVNE

KOMISIJE

SAVEZNE

SKUPŠTINE

KOMUNIST

SEDNICI

Provided by the Library of Congress Public Law 480 Program

ALDERMAN LIBRARY UNIVERSITY OF VIRGINIA CHARLOTTESVILLE, VIRGINIA

USTAVNE

KOMUNIST, 1971.

PROMENE

ŠESNAESTA SEDNICA PREDSEDNIŠTVA SKJ (dokumenti )

JN 9663 1971 .S28

Urednik

SAVO MARTINOVIĆ

Oprema JOVICA BOJIĆ

Izdaje Novinsko-izdavačko preduzeće ,,Komunist" Beograd, Trg Marksa i Engelsa 11 Štampa

Grafičko preduzeće ,,Prosveta" Beograd, Dure Đakovića 21

Šesnaesta sednica Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije održana je u Beogradu 2. marta 1971. godine, pod predsedništvom Mike Tripala.

Na dnevnom redu sednice bile su ustavne promene u razvoju političkog sistema, predlog odluke o imenovanju novin članova komisija Predsedništva SKJ za opštenarodnu odbranu i agrarnu politiku i informacije o boravku druga Tita u Ujedinjenoj Arapskoj Republici i druga Mirka Tepavca u Sovjetskom Savezu. Referat o ustavnim promenama podneo je drug Edvard Kardelj, a u diskusiji o toj tačci dnevnog reda prvi je uzeo reč drug Josip Broz Tito, a zatim su govorili drugovi Srećko Bijelić, Mijalko Todorović, Slavko Miloslavlevski, Dušan Petrović, Veljko Vlahović, Veselin Duranović, Ivan Dolničar, Maćaš Kelemen, Krste Crvenkovski, Cvijetin Mijatović, Veli Deva, Miroslav Pečujlić, Jakov Sirotković, Marko Nikezić, Savka Dabčević-Kučar, Andrej Marinc, Mirko Čanadanović i Miko Tripalo . Predsedništvo je razrešilo dužnosti članove Komisije za opštenarodnu odbranu Milana Miškovića i Voju Srzentića , na njihov zahtev, a za nove članove imenovalo Džemila Šarca i Vukicu Mićunović, a Vladu. Lončarevića namesto pokojnog Pere Kosorića. Sastav Komisije proširen je i predstavnicima saveznih foruma društveno-političkih organizacija Vasilom Azemom, Marom Kecman, Stjepanom Kučišem, Vladom Stijepovićem i Milutinom Vukašinovićem . U Komisiji Predsedništva za agrarnu politiku razrešen je dužnosti Hristo Hristomanov, zbog odlaska u inostranstvo , a umesto njega imenovan je Nikola Petrovski. 3

Predsedništvo je zaključilo da se objavi celokupna građa sa ove sednice koja se odnosi na ustavne promene. Pored reči druga Tita , referata Edvarda Kardelja i integralnih diskusija o ustavnim promenama u razvoju političkog sistema, u ovoj knjizi donosimo, kao poseban prilog, Predlog druga Tita Saveznoj skupštini o promeni odredaba Ustava SFRJ, izlaganja Jure Bilića, Kire Gligorova i Aleksandra Fire na sednici Ustavne komisije Savezne skupštine, održanoj 4. marta 1971. godine u Beogradu i, na kraju, Nacrt ustavnih amandmana XX ― XL, koje je Koordinaciona komisija predložila Saveznoj skupštini, tako da svi ti tekstovi budu priručnik učesnicima u širokoj javnoj diskusiji o ustavnim promenama .

4

REČ PREDSEDNIKA TITA

Drugarice i drugovi, ja bih htio da kažem samo par riječi o nekim pitanjima, pored onoga što je drug Kardelj iznio u svome referatu. Moram da kažem da je njegov referat veoma sadržajan po temama i principima koji su u njemu izloženi, i toliko jasan da ja tu zbilja ne bih imao ništa ni da dodam niti da oduzmem. Ne bih dakle o tome htio govoriti, već želim da mu odam puno priznanje na njegovom trudu koji je uložio da bi nam danas dao jasnu sliku kako bi trebalo dalje da se razvija naša zajednica kada amandmani budu usvojeni . Osim toga, želio bih da ovom prilikom odam puno priznanje Koordinacionoj komisiji koja je zaista na jedan kolegijalan i miran način došla do rezultata koje danas imamo pred sobom, to jest prijedloga amandmana o kojima će se danas ovdje govoriti . To je stvarno jedno djelo koje zaslužuje punu pažnju i puno priznanje. Želim takođe da i predstojeća javna diskusija bude isto tako jedinstvena i mirna, to jest da se čim bolje organizira. Primjedaba će , sigurno, biti, ali komunisti treba da pokažu svoje sposobnosti i da ne dozvole da se ta diskusija izvitoperi, nego da se ona tako dovede do kraja, kako bismo čim prije završili rad na promjenama Ustava. Htio bih ovdje da kažem i to da sam neki dan razgovarao sa drugom Ribičičem, koji je bio kod mene zajedno sa drugovima Sirotkovićem i Grličkovim. Oni su iznijeli da su jako zabrinuti što su rokovi za ustavne promjene produženi za dva mjeseca , jer im to onemogućava dá odmah pristupe izvršavanju nekih zadataka koji se ne mogu odlagati. Ja mislim da u prijedlozima amandmana ima dosta toga što Saveznom izvršnom vijeću već danas omogućava da , na osnovu i u duhu tih amandmana, počne da radi na razriješa-

5

vanju pojedinih pitanja i da može izvršiti čitav niz priprema. Ali, ne samo Savezno izvršno vijeće , nego i svi mi skupa moramo izvršiti pripreme, uključujući kadrovska pitanja, buduću strukturu Saveznog izvršnog vijeća itd . Sve to moramo imati pripremljeno do onog momenta kada se amandmani budu definitivno usvajali u Saveznoj skupštini - a to je predviđeno za juni ili juli mjesec. Ako bismo uspjeli da se to obavi u junu ― bilo bi jako dobro. Ali radi se i o stabilizaciji koja je sada u toku. Već ima - i to sve više raznih pritisaka , naročito u vezi sa cijenama. Stabilizacioni program ne trpi vakuum do jula mjeseca i on zahtijeva što brža rješenja . Naime, pojedina pitanja moramo rješavati ranije. Naročito ona koja se tiču privrede, radničke klase i samoupravljanja. To znači da se privreda već ranije može koristiti nekim ' rješenjima koja su predviđena u prijedlozima ustavnih amandmana, kako bi mogla na osnovu toga da radi. Htio bih sada naročito da istaknem ulogu i ponašanje Saveza komunista, Socijalističkog saveza i drugih svjesnih društvenih snaga u našoj zemlji . Savez komunista, u prvom redu, mora da se sada postavi jedinstveno u čitavoj zemlji . Savez komunista odavno nije imao tako snažno oružje kao što ga ima sada, u ovim promjenama društvenog i privrednog sistema. Mi smo pristupili privrednoj i društvenoj reformi 1965. godine. U ostvarivanju privredne reforme postignuti su već do sada dosta veliki rezultati, iako se može govoriti o izvjesniin sporostima i nedosljednostima do kojih je dolazilo . Ali, što sistemskih i drugih pitanja, se tiče društvene reforme ja mislim da ona tek sada, sa ovim amandmanima, dobija punu mogućnost zamaha i ostvarivanja. A na nama je, komunistima, da omogućimo da se ta društvena reforma čim brže razvija i ostvaruje. Drug Kardelj je naročito podvukao i to dominira u njegovom referatu - značaj onih pitanja koja se odnose na razvoj samoupravljanja, na položaj i ulogu radnika , radnog čovjeka. To je ono što nije bilo dovoljno sadržano u Ustavu. Na ta pitanja treba stalno stavljati akcenat u našem daljem radu. Naša radnička klasa mora da vidi i osjeti da je to njen ustav, da je to , prije svega, ustav onih na kojima zapravo

6

počiva čitava nadgradnja, čitava naša socijalistička zajednica. Radni ljudi treba zbilja da u tome ustavu nađu sebe i garanciju da se njihova prava ubuduće neće krnjiti, na tako grub način kao što je toga bilo do sada. Jasno je da sve to neće ići tako glatko, kao što bismo željeli. Ali, dužnost je nas komunista da budemo stalno budni i da punom parom radimo na tome da neposredni proizvođači dođu do punog izražaja, da učestvuju i raspolažu viškom rada koji oni stvaraju, a ne kao što je bilo do sada. Drug Kardelj je dosta jasno rekao da je taj višak odlazio na razne državne, bankarske i druge kolosjeke , dok uticaj radnika pri tome zbilja nije mogao mnogo da dolazi do izražaja. Sada je važno da u samom početku obezbjedimo da radnička klasa shvati smisao ovih promjena, jer ona ne smije da bude razočarana. To znači da moramo preduzeti sve mjere, kako bi se Savez komunista tako organizovao i zbilja bio sposoban da sa uspjehom rješava ta pitanja. Mi smo već razgovarali i o potrebi reorganizacije u Savezu komunista. No, bilo je nemoguće da se tome pristupi prije nego što se, uglavnom, privede kraju rad na ustavnim amandmanima. Sada i Savez komunista treba da se adekvatno postavi u odnosu na potrebe te reforme. Ja sam već jednom da smaprilikom rekao ― a možda me neki nisu razumjeli tram da za Savez komunista u Jugoslaviji nema granica, ni republičkih, ni lokalnih, niti drugih. Mislio sam pri tome da idejno-politički rad i idejno-politička uloga Saveza komunista moraju biti jedinstveni za čitavu zemlju. To isto se odnosi i na amandmane. Svi komunisti bez razlike, u svim republikama do osnovnih organizacija moraju biti jedinstveni u pogledu prihvatanja suštine ustavnih amandmana. Zbog toga smatram da je to sada glavni zadatak Saveza komunista, pored onih tekućih, kojima ćemo takođe morati drugačije pristupiti u vezi sa pomenutom reorganizacijom. Jer, sada je glavno pitanje ustavnih amandmana , novoga sistema koji mi uvodimo. Tome se, dakle, moraju prilagoditi svi komunisti, a ne samo članovi Predsjedništva, Izvršnog biroa i drugih foruma. Prema tome, biće potrebno dosta da se radi. Jer, ako otvoreno govorimo o greškama, moramo priznati da su glavne greške, ono što je često dovodilo do kriznih situacija dola7

zile iz redova komunista. Mislim da toga ubuduće ne bi smjelo biti. Komunisti se moraju strogo pridržavati osnovnih stavova o pitanjima koja se tiču čitave zajednice . Jer ono što je u interesu čitave zajednice, u interesu je i svake republike posebno. Više ne bi smjelo biti divljanja kao što ga je bilo u prošlosti . Kad je riječ o odlaganju rokova za donošenje ustavnih, amandmana , ja bih apelovao na sve kompetentne drugove, a prije svega u Skupštini, da se tako osposobe, kako bi se ovaj posao obavio do kraja juna, ili, ako to nikako nije mogućno barem sredinom jula. Mnoga pitanja o kojima je govorio drug Kardelj , od ogromne su važnosti za naš dalji razvitak. Ovo sa čime mi sada izlazimo začepiće usta mnogima koji su do sada pravili svakojake prognoze i pokušavali da onemoguće naš rad na promjenama ustava. Ove promjene će snažno odjeknuti u redovima komunista, samo ih treba dobro objasniti . I ja sam uvjeren da ćemo imati podršku čitave radničke klase, svih naših proizvođača, društvenih organizacija i drugih. Amandmani koji se tiču ekonomskih odnosa o kojima je drug Kardelj ukratko govorio - veoma dobro su formulisani. Ne može se, ipak, očekivati da će svi biti zadovoljni sa svakom formulacijom. U javnoj diskusiji biće, vjerojatno, korisnih prijedloga, ali sigurno i mnogih mišljenja koja neće biti prihvatljiva. Mi komunisti moramo s tim biti načisto i zaista jedinstveno raditi da bi se iz opšte diskusije prihvatilo sve ono što je pozitivno i odbacivalo ono što ne odgovara. Što se tiče naše štampe, mislim da ona u javnoj diskusiji treba da odigra veliku ulogu . Drugovi iz štampe su ovdje prisutni, oni prate tok ove sjednice . Štampa treba da bude jedinstvena u tumačenju i podršci ovome za šta se mi ovdje zalažemo. To ne znači da i pojedinci neće moći da iznesu u štampi svoja mišljenja o pojedinim pitanjima. To je potrebno , jer inače bi štampa bila glajhšaltovana, što mi ne želimo. Vidjećemo tako i ko se za šta zalaže . Osnovno je da se iz štampe osjeti jedinstveno gledanje na potrebu mijenjanja našeg društvenog i ekonomskog sistema, o čemu se govori u referatu druga Kardelja . Pri tome, treba imati u vidu da je još niz pitanja ostalo otvoreno i u toku narednih godinu-dvije, ona će biti razmatrana. Time će Ustav još više biti usavršen u skladu sa potrebama naše zajednice. 8

Edvard Kardelj

REFERAT O USTAVNIM

PROMENAMA

NA SEDNICI PREDSEDNIŠTVA SKJ I. UVODNE NAPOMENE Drugarice i drugovi, Ja sam pokušao da u svom referatu odgovorim na tri pitanja: koji su razlozi i uzroci koji nas upućuju na određenu reviziju Ustava ; koje su načelne, odnosno idejne i političke polazne tačke za promenu Ustava ; i, koji su najznačajniji elementi sadržine predloženih rešenja. Pošto sam imao, kao što kaže stara, veoma istinita izreka , premalo vremena da napravim kratak referat, on je ispao, kao što vidite , veoma obiman. Međutim, sa vašom dozvolom, ne bih čitao četvrtu glavu referata, u kojoj su izneta dodatna politička objašnjenja o konkretnoj sadržini amandmana, kao i neke druge delove referata, čime bih uštedeo deo vašeg vremena , pogotovo zato što vi imate tekst referata u celini. Ja u tim delovima koje neću čitati, u stvari ponavljam izvesna konkretnija objašnjenja amandmana, koja su vama poznata, ali mogu biti od interesa za javnu diskusiju o predloženim amandmanima. Zato bih predložio da i ti delovi budu smatrani kao sastavni deo referata i stavljeni na raspoloženje štampi. * Predlog Nacrta ustavnih promena , koje su danas na našem dnevnom redu, mogao bi se označiti kao predlog dogovora progresivnih snaga našeg društva na čelu sa Savezom ko-

* Ovde donosimo celokupan tekst referata. 9

munista Jugoslavije o društvenoj akciji koja odgovara sadašnjem vremenu i kao obnovljena platforma bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije. Ovim nacrtom ustavnih promena nije, naravno, završen rad na tom dogovoru. Njime se predlažu rešenja samo za deo problema iz oblasti našeg društvenog i političkog razvitka . Drugi deo, o kome ću kasnije govoriti, ostaje nam da se izradi u toku sledeće dve godine. Međutim, promene ustavnog sistema koje se sada predlažu, već u znatnoj meri predodređuju karakter budućih rešenja .

O metodu rada Da bi se došlo do predloga ustavnih promena o kome ćemo danas raspravljati, bilo je potrebno mnogo rada na stručnom pripremanju predloga, kao i na političkom usaglašavanju stavova. Ali tek na osnovu konkretno formulisanih predloga, šira stručna i javna diskusija može da da stvarne rezultate. Ovo ističem zbog toga što su kako kritika nekih postojećih odnosa sa različitih pozicija, tako i različiti teoretski i politički stavovi o pitanjima koja su predmet sadašnjih ustavnih promena bili poznati, i ponavljali su se nekoliko godina u našoj stručnoj i političkoj štampi i diskusijama. Međutim, prava odgovornost svesnih socijalističkih snaga, a posebno Saveza komunista, za politički razvoj u našem današnjem političkom trenutku traži odluke o tome kako formulisati stavove za konkretnu društvenu akciju progresivnih društvenih snaga za naredni period našeg društvenog razvitka, koja će da menja odnosno poboljša stanje koje kritikujemo. A mi smo poslednjih godina često s pravom kritikovali sebe za sporost u donošenju konkretnih rešenja i izvršavanju usvojenih načelnih odluka. Inicijative Predsednika Tita i Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije išle su za tim da se od opštih diskusija i ponavljanja kritičkih stavova pređe na izradu i usvajanje konkretnih rešenja, makar ona i dublje zadrla u neka tradicionalna shvatanja, ali koja će biti sposobna da olakšaju demokratsko raščišćavanje problema koji neizbežno nastaju u svakoj višenacionalnoj državnoj zajednici . 10

Predlog nacrta ustavnih amandmana, koji je danas na našem dnevnom redu, prvi je deo predloga te vrste, s tim što je Koordinacioną komisija , pored zadataka koji su joj bili povereni, morala ući i u neke vidove ustavnog preciziranja društveno-ekonomskih odnosa. U izjavama druga Tita, u njegovoj inicijativi za promenu Ustava, kao i u zaključcima Predsedništva i Prve konferencije Saveza komunista Jugoslavije bilo je jasno navedeno o kakvim promenama se radi i šta njima hoćemo da postignemo. Takođe, bilo je jasno da je pri tome jedini zadatak Koordinacione komisije da pripremi konkretne predloge za diskusiju u Skupštini i za javnu diskusiju ― s tim da oni budu prethodno politički usaglašeni sa organima koji u republikama snose odgovornost za taj isti rad . Da to nismo učinili, mogli bismo na stupcima štampe još dugo diskutovati sa različitih pozicija, a da se ništa u našem društvu ne bi promenilo, sem što bi se problemi gomilali i zaoštravali. U Koordinacionoj komisiji bila je uspostavljena atmosfera demokratske i konstruktivne diskusije, u kojoj se otvoreno raspravljalo o svim problemima, bez ikakvih ograda. Upravo to je omogućilo da nađemo zajednička rešenja za sva bitna pitanja koja su bila stavljena u zadatak Koordinacionoj komisiji, makar što je to u nekim slučajevima postignuto i s naporom i kompromisnim rešenjima. Ne verujem da bismo u ovom trenutku bilo kojim drugim metodom mogli za kratko vreme da postignemo takav rezultat. A taj rezultat omogućuje našoj javnosti ne samo da diskutuje o konkretnim predlozima, već i da svojim inicijativama i kritičkim stavovima u pogledu predloženih ustavnih promena doprinese da konačni rezultat bude još bolji . Međutim, moram dodati da predloženi Nacrt ustavnih amandmana nije u stručnom pogledu do kraja dograđen. Delom je to posledica brzine kojom se moralo raditi, a delom i činjenice da je zadatak Koordinacione komisije više bio da uskladi političke stavove nego da stručno formuliše ustavne amandmane. Osim toga, treba imati u vidu da sada vršimo samo deo ustavnih promena. Potpuna usklađenost odnosa i institucija ustavnog sistema biće moguća tek kada izvršimo i ostale promene, koje nužno nameće sadašnja prva faza ustavnih promena. Zato su neke odredbe predloženih amand11

mana sistemski nedovoljno dosledne ili su polovične. Prema tome, ostaje još dosta posla na poboljšavanju predloženog Nacrta amandmana, čemu će narednih meseci mnogo doprineti i javna i stručna diskusija, a naravno i rad u organima Savezne skupštine. Neka pitanja će, međutim, morati ostati i dalje otvorena, i rešavaće se tek u drugoj fazi rada na reviziji ustavnog sistema.

Načelni kontinuitet ustavnog razvitka U vezi sa predloženim ustavnim promenama ukazao bih, najkraće, na uzroke i neophodnost relativno čestih promena Ustava kojima smo u dosadašnjem razvoju pristupali, ali i na jasno izraženi kontinuitet načelnog pravca razvoja naše ustavnosti počev od stvaranja nove, socijalističke Jugoslavije. Naš prvi Ustav je, u stvari, deklaracija Drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine. Ta deklaracija, koja je utvrdila osnove za zajednički život naroda Jugoslavije i za vlast radničke klase i radnih ljudi, u stvari je uvek ostala na snazi, jer je uvek obnavljana u načelnim odredbama svih naših ustava. Međutim, odnos snaga u našem društvu , kao i sama praksa u raznim periodima našeg razvitka nametali su, rekao bih, različite dimenzije u primeni, pa čak i u obezbeđenju tih načela. Tako je, na primer, Ustav iz 1963. godine, s jedne strane, bio izraz činjenice da je naše društvo učinilo krupne, da tako kažem , istorijski prelomne korake dalje u razvitku samoupravnih socijalističkih odnosa među ljudima i narodima. Međutim, s druge strane, i Ustav iz 1963. godine, kao i svi raniji, nosio je u sebi ne samo pečat društvene realnosti u kojoj je nastao i potreba tadašnjeg trenutka, već i odnosa snaga koji je tada postojao u našem društvu . Iz tih razloga, iako je taj Ustav široko otvorio puteve samoupravljanja radnih ljudi i naroda i narodnosti Jugoslavije , on nije mogao da preseče pupčanu vrpcu sa društveno -ekonomskim, političkim i državnim sistemom koji je nastao na bazi državno-sopstveničkih odnosa . Zato se ubrzo posle ekonomske i društvene reforme iz 1965. godine pokazalo da će biti potrebne i odredene dalje reforme u ustavnom sistemu. 12

Pri tome, pritisak prakse odnosno iskustava i problema koje je ona stavljala na dnevni red nije išao u pravcu negacije načela na kojima se zasnivao naš ustavni sistem, već, naprotiv, u smislu zahteva da on bude doslednije izgrađen i da bude verniji samom sebi odnosno svojim polaznim osnovama i da se potpunije osloni na samoupravnu organizaciju društvenog rada i time na radničku klasu i sve radne ljude. Društvena praksa je, takođe, zahtevala da se odlučnije menjaju odnosi u federaciji, nastali na bazi starog državnosopstveničkog sistema, koji su je time neizbežno potiskivali na put birokratskog centralizma i veliko-državnog hegemonizma. Ta praksa zahtevala je da se da više prostora slobodnom, samoupravnom društvenom dogovaranju i udruživanju radnih ljudi i njihovih asocijacija i interesnih zajednica, kao i slobodnoj saradnji, dogovaranju i sporazumevanju između republika. Sve to treba da svede državne funkcije federacije na onaj minimum koji je stvarno u zajedničkom interesu svih naroda i narodnosti, odnosno republika Jugoslavije , kao i autonomnih pokrajina koje su u sastavu SR Srbije, i koji će biti veoma precizno određen na osnovu sporazuma mesađu republikama , uključujući i autonomne pokrajine veznim Ustavom . Neko možda može da postavi i pitanje nije li u tom slučaju bolje da se odreknemo ustava koji moramo tako često menjati i da se zadržimo samo na ustavu deklarativnog tipa ili bar da normativni deo ustava svedemo na neki krajnje neophodni minimum, a da konkretne odnose rešavamo zakonom .

Mislim da naša praksa daje mnogo argumenata protiv takvih rešenja. Naše društvo je još uvek i svakako će još dugo biti u fazi takvog menjanja društvenih odnosa koje ima po društveno- istorijskoj suštini revolucionarni karakter. Iako su se spoljni revolucionarni oblici tog procesa već davno izmenili i sve se više menjaju u pravcu jačanja demokratskih odnosa i demokratskih rešenja, nastajanje samoupravnog socijalističkog društva je, po svojoj sadržini , još uvek duboko revolucionaran proces koji mora da bude „ nošen" svesnom voljom i akcijom radničke klase i radnih ljudi uopště. Prema tome, ako naše društvo, koje je još uvek u revolucionarnom previranju, hoće ---- koliko je najviše mo13

guće - da se obezbedi od negativnih posledica stihijske igre odnosa snaga, ono se mora osloniti na takav ustavni i zakonodavni sistem i sistem vlasti, koji će obezbediti rukovodeću ulogu radničke klase u vlasti i samoupravljanju svih radnih ljudi, i koji će se oslanjati na tekovine socijalističke revolucije i socijalističkog samoupravljanja kao neprikosnovene osnove celokupnog društvenog razvitka. Osim toga, naše društvo je državna zajednica više naroda i narodnosti. Nema demokratije i socijalističkog samoupravnog progresa ni za jedan narod ako se svi narodi u našoj zajednici ne budu osećali jednako slobodnim i bezbednim. Ako naše društvo želi da spreči poremećaje u međunacionalnim odnosima, onda sve ono što su naši narodi i narodnosti postigli u učvršćivanju svoje slobode, bezbednosti i ravnopravnosti mora biti učvršćeno u samom ustavnom sistemu i u utvrđenim odnosima u federaciji . Jer , upravo se stabilnošću demokratskih odnosa i uslova za punu samostalnu i slobodnu afirmaciju svakog naroda i narodnosti stvaraju i uslovi za njihovu slobodnu saradnju, svesno sagledavanje zajedničkih interesa i međusobno povezivanje i zbližavanje, to jest za jačanje odnosa koje označavamo Titovom lozinkom: bratstvo i jedinstvo. To ujedno znači da se upravo opštim društvenim progresom i jačanjem demokratske i humanističke sadržine međunacionalnih odnosa neprekidno sužava i prostor za nacionalizam svake vrste, koji pokušava da razjedinjavanjem naroda - okrene točak istorije unazad. Mislim da svi ti, a i mnogi drugi argumenti govore u

prilog tome da treba da zadržimo dosadašnji karakter našeg Ustava kako u federaciji tako i u republikama - s tim da ne treba da zaziremo od povremenih promena pojedinih njegovih normi ili, čak, i njegove šire revizije, kad promenjeni odnosi u našem društvu to zahtevaju . Iako su sadašnje ustavne promene veoma duboke, one ne zahtevaju suštinsku reviziju uvodnog, načelnog dela Ustava. Štaviše, u Nacrtu amandmana predlaže se formalna promena samo u jednom stavu jednog odeljka iz uvodnog dela Ustava i to, u stvari, u pravcu njegovog dopunjavanja a ne ukidanja . To je najbolji dokaz da su promene u našem ustavnom sistemu, makar bile i česte, sve do sada imale veoma jasan načelni pravac, koji leži u osnovi revolucionarnog 14

razvitka našeg društva tokom čitavih dvadesetpet godina njegovog postojanja. Prema tome, te promene ne govore o nekakvoj političkoj labilnosti našeg društva, nego, naprotiv, o velikoj stabilnosti osnovnih društveno-ekonomskih odnosa i kretanja u čijem se okviru razvija i naš ustavni sistem.

II. OSNOVNI UZROCI USTAVNIH PROMENA Promene u društvu i ustavne promene Da bismo mogli oceniti društveno-istorijsku sadržinu i snagu zahteva prakse koji iziskuje i traži određenu reviziju Ustava, moramo imati pred očima, pre svega, karakter i dubinu promena koje su nastale u poslednje vreme u našem društvu. Pošto su te promene veoma duboke, one stavljaju na dnevni red naše prakse i naše dugoročne socijalističke politike veoma ozbiljna pitanja. A verovatno neću mnogo prepočev od prakse i poterati ako kažem da je naše društvo litike, pa do nauke - u priličnom zaostajanju pri davanju adekvatnih odgovora na te probleme. Upravo zbog toga u našem društvu se oseća, s jedne strane, prilično jak kriticizam, a s druge strane, zacstajanje u stvaralačkoj aktivnosti na progresivnom menjanju onog stanja stvari koje opravdano kritikujemo. To je svakako jedan od izvora određenih političkih problema sa kojima se u sadašnjem trenutku suočava naše društvo.. Promene u strukturi društva, kao i opšti pozitivni i negativni aspekti razvoja samoupravljanja, nameću našem društvu određene dileme na koje Savez komunista i progresivne snage našeg društva moraju dati jasan odgovor i izboriti se za ostvarivanje zauzetih stavova. U protivnom, celokupni razvoj našeg društva bio bi suviše podvrgnut stihijskoj političkoj igri odnosa snaga na bazi svakodnevnog pragmatizma , — još uvek može kako svedoči dosadašnja praksa -u kojem biti ne samo oslabljen društveni položaj radničke klase i radnih ljudi uopšte, nego i više ili manje poremećen ili dezorijentisan čitav revolucionarni pravac našeg društvenog razvoja na bazi samoupravljanja i socijalističke demokratije. I zato, mi ne treba da budemo zabrinuti zbog političkih pro-

15

blema koji će eventualno nastati kada vodeće socijalističke snage našeg društva budu izvojevale promene u jednom progresivnom pravcu, već zbog onih političkih teškoća koje nastaju kada se u sistemu i državnoj strukturi ništa ne menja, dok društvo , u stvari, doživljava duboke i brze promene.

U tom svetlu treba da posmatramo i ustavne promene koje sada činimo. Po svojoj suštini one nisu ni ispravljanje nekih ranijih grešaka iako time ne tvrdim da ih uopšte nije bilo niti ustupak - kao što neki ljudi hoće da ih predstave - nacionalističkim pritiscima, već korak dalje naše revolucije. U stvari, to je prvi kompleks odlučnijih mera za dalji razvoj naše društvene reforme, koje činimo posle niza godina, to jest posle 1965. godine. A njima treba svakako da slede i dalji koraci u drugoj fazi ustavnih promena, a pre svega u samoj društvenoj praksi i celokupnom sistemu samoupravnih odnosa u našem društvu . Jer, Savez komunista Jugoslavije i progresivne socijalističke snage našeg društva ne treba da se mire sa okamenjenim strukturama etatizma, birokratizma, tehnokratizma i samozadovoljnog intelektualističkog elitizma, već da pojačaju dinamizam svoje akcije koja mora biti usmerena na društveno angažovanje najširih masa radničke klase i svih radnih ljudi. Sadašnje ustavne promene treba da budu u tom smislu pre svega podsticaj za široku stvaralačku akciju samoupravnih i demokratskih socijalističkih snaga u našem društvu, a ne argument kojim bismo nekoga ili sami sebe uveravali kako smo njima učinili sve što je našem društvu danas potrebno. Naprotiv, ma koliko dą su sadašnji predlozi ustavnih promena značajni za stvaranje povoljnih uslova u rešavanju određenih problema koji su nastali u međunacionalnim odnosno međurepubličkim odnosima, još je veći njihov značaj , po mom mišljenju, u tome što uklanjaju ne samo mnoge stvarne izvore međunacionalnih problema, već i lažne fasade nacionalizma sa istinskih i dubljih opštih društveno -ekonomskih i drugih protivrečnosti u razvoju našeg društva. Time ove ustavne promene stvaraju čistiju atmosferu za sagledavanje pravog karaktera društvenih i političkog problema i konflikata, sa kojima se danas susrećemo u našoj društvenoj praksi.

16

Naše protivrečnosti i dileme Bez pretenzija da u okviru ovog referata mogu da dam neku iscrpniju analizu tih naših društvenih protivrečnosti, ja bih ipak pokušao da ukažem na nekoliko problema, koji , po mom mišljenju , opravdavaju i zahtevaju ne samo predložene ustavne promene, već i odlučniju i jasno usmerenu političku i društvenu akciju SKJ i progresivnih snaga na rešavanju niza otvorenih pitanja naše društvene prakse. Na prvoj etapi svog razvoja naše samoupravljanje je bilo, u stvari, uglavnom ograničeno na funkcije proste reprodukcije i raspodele ličnog dohotka prema radu. Pri tome se i ta raspodela vršila na osnovu ukupnog dohotka koji se, uglavnom, formirao na osnovu te proste reprodukcije, sa izvesnim korekturama koje je dopuštao tadašnji društveno-ekonomski sistem na osnovi principa o takozvanom materijalnom stimuliranju. U toj fazi razvoja socijalističkog samoupravljanja samoupravna odgovornost radnog čoveka bila je praktično ograničena na njegovu radnu jedinicu, na njegovo preduzeće ili, eventualno, na udruženo preduzeće. Celokupna sfera kretanja viška rada koji se opredmećivao u oblik finansijskih sredstava u procesu društvene reprodukcije, a koju je Marks u kapitalističkom sistemu nazivao prometom kapitala , bila je , u stvari, integrisana sa centrima koncentracije državno-svojinske akumulacije, a banke, osiguravajuća društva, velike spoljno-trgovinske organizacije itd., bile su samo deo tog sistema. Protivrečnost između samoupravljanja u preduzeću s jedne strane, i državnosvojinskih odnosa i tendencija ka stvaranju birokratsko -tehnokratskog monopola u sferi društvene reprodukcije s druge strane, stvarala je poznate ekonomske i političke probleme. Pri tome su se protivrečnosti takvih društvenih odnosa i razvoja manifestovale u najvećoj meri kao direktni sukob između države i radničke klase. Pod uticajem takvog sistema komplikovali su se i međunacionalni odnosi . Ako kapital ima državno- sopstvenički karakter, onda istovremeno ima i nacionalni. Zato se na dnevni red nužno postavilo i pitanje kako podeliti taj državni kapital po republikama. 17

Takva dvojnost sistema postala je vremenom u praksi neodrživa, iako su postojale veoma jake snage, koje su ga u ime velikodržavnog centralizma branile. Sukobljavanja između radničke klase i države, koja su nastajala u vezi sa podelom akumulacije odnosno „ državnog kapitala", postajala su sve češća. Oko podele tog kapitala stvorena je pogodna klima za razrastanje nacionalizma svih vrsta. I sam razvoj socijalističke demokratije bio je u velikoj meri ometan takvim stanjem stvari u materijalnim odnosima društva, koje je zahtevalo veliki stepen državno-prinudnih mera. Ako je naše društvo htelo da prevaziđe te protivrečnosti i političke probleme koji su se iz njih rađali , ono je moralo da se odluči za to da oslobodi puteve prodoru samoupravljanja radnih ljudi i u celokupnu oblast proširene i opšte društvene reprodukcije i, posebno, i u celokupnu oblast cirkulacije onog dela dohotka iz udruženog rada, koji u našim uslovima vrši ekonomsku funkciju društvenog kapitala. Usput budi rečeno , taj izraz društveni kapital upotrebljavam u pomanjkanju boljeg termina za deo dohotka udruženog rada, koji je u našem socijalističkom društvu baza proširene reprodukcije. No , jasno je da je ovde reč o ekonomskim funkcijama „ kapitala “ u oblasti proširene reprodukcije , a ne o kapitalu u smislu društvene snage koja reprodukuje kapitalističke društvene odnosno svojinske odnose. Taj put smo načelno otvorili Ustavom iz 1963. godine, a u praksi tek ekonomskom i društvenom reformom iz 1965. godine. Tada počinje druga faza razvoja samoupravljanja u kojoj samoupravni odnosi počinju da obuhvataju, ili bi trebalo da obuhvataju celokupnu proširenu reprodukciju u samoj proizvodnji, a i oblast društvene reprodukcije . Samim tim se i dohodak radnih organizacija ne stiče i ne formira više pretežno u okvirima proste reprodukcije, već bitno menja svoj karakter jer obuhvata i sredstva proširene reprodukcije. A time se ne menja samo samoupravni položaj radnika, već i dimenzije međusobne zavisnosti i odgovornosti svih radnika u udruženom društvenom radu. Ta je promena, gledano u istorijskoj perspektivi, jedan od najkrupnijih koraka naše revolucije , koji unosi izvanredno duboke promene i u društveno- ekonomske odnose među ljudima. Međutim, ulazeći u tu nužnu promenu nismo bili ni 18

dovoljno efikasni ni dovoljno dosledni u predviđanju odgovarajućih sredstava za realizaciju i usmeravanje novih odnosa i svih posledica u raznim oblastima društvenog i ekonomskog života. Zato su izvesne protivrečnosti i politički problemi, o kojima sam govorio u vezi sa prvom etapom u razvoju samoupravljanja, ne samo i dalje prisutni , već su se na nekim područjima zbog nedovoljne izgrađenosti i usklađenosti novog sistema čak zaoštrili. Pre svega, sa otvaranjem puteva prodoru samoupravljanja u celovitu sferu društvene reprodukcije nismo istovremeno uskladili i sve druge neophodne reforme u privrednom, političkom i društvenom sistemu uopšte. Nisu uspostavljeni - ili bar ne u dovoljnoj meri -- odgovarajući pravni i organizacioni mehanizmi ekonomskih odnosa u okviru jedne samoupravne društvene integracije koja bi bila ne samo sposobna da u ekonomskom smislu nosi sve te procese, već da automatski reprodukuje i socijalističke samoupravne odnose. I što je još značajnije, nisu predviđeni i podsticani , odnosno presporo nastaju i odgovarajući oblici samoorganizovanja samoupravnog rada , koji bi mogli efikasno preuzeti na sebe one funkcije koje proizilaze iz nove uloge samoupravljanja u oblasti proširene i opšte društvene reprodukcije. To se još posebno odnosi na već pomenutu oblast odnosa. koji su povezani sa ekonomskom funkcijom cirkulacije sredstava društvene reprodukcije. Jedino „ podruštvljavanjem“ i te oblasti upravljanja dohotkom društvenog rada, putem samoupravne integracije, moguće je obezbediti najpovoljnije uslove ne samo za funkcionisanje društvene materijalne reprodukcije, već i za doslednu reprodukciju socijalističkih i samoupravnih proizvodnih odnosa, od čega u krajnjoj liniji zavise i ekonomski rezultati naše privredne i društvene reforme. Razume se, ta integracija mora biti zasnovana na jasnom i čvrstom društveno - ekonomskom položaju radnika i na njegovim jasnim ekonomskim odnosima prema rezultatima njegovog i opšteg društvenog rada — iako će se tokom istorije sve većim delom ti ekonomski odnosi razvijati i u povezanosti sa načelom uzajamnosti i solidarnosti.

Nasuprot tome, razvoj koji je nekoliko godina isuviše bio prepušten pritisku stihije trenutnog odnosa snaga, nije upravo najvažnije od tih funkcija preneo iz ruku državnog 2*

19

aparata na samoupravnu integraciju, već ih je u dobroj meri pretvorio u monopol banaka i drugih sličnih organizacija u oblasti finansijskog poslovanja, ili u instrument posrednog otuđivanja viška rada od radnika, koje se vrši preko upravljačke strukture integrisanih sistema. I zato se ne samo naši radni ljudi, već i ceo naš sistem suočavaju sa nizom ograničavajućih faktora . Jedan od tih faktora su materijalna baza i materijalne mogućnosti našeg društva. Nijedan radni čovek niti radni kolektiv ne može sam ocenjivati materijalne mogućnosti i interese društva van svojih sopstvenih, ako ga sam privredni i politički sistem ne orijentiše u pravcu usklađivanja sopstvenih interesa sa zajedničkim. Međutim, u našem privrednom sistemu uprkos njegovom centralizmu, a možda baš zbog njega - nije uspostavljeno dovoljno takvih sredstava i metoda za usmeravanje i usklađivanje materijalnih odnosa, koji bi bili prilagođeni novim samoupravnim uslovima. A ta je činjenica takođe postala jedan od izvora ekonomskih teškoća sa kojima smo se susreli. Zatim , iako je proširena reprodukcija u proizvodnji, a u velikoj meri i društvena reprodukcija uopšte, načelno postala stvar samoupravljanja radnih ljudi i njihovih asocijacija, ipak su državni i privredni sistem i njihovi metodi, koji su bili ranije izgrađeni na mehanizmu i za potrebe odnosa državne sopstvenosti, ostali skoro neizmenjeni i po inerciji su nastojali da funkcije koje su im oduzete obnavljaju u drugim oblicima. I najzad, pošto se veoma sporo gradi odgovarajući mehanizam odnosa i institucija, koji bi obezbedio da radni ljudi ne samo koriste svoja samoupravna prava u okviru celokupne društvene reprodukcije, već i da ih koriste racionalno i efikasno, kao i da sistem funkcioniše kao integrisani sistem društvene reprodukcije, život je u sukobu protivrečnih interesa koji nisu društveno regulisani nametnuo svoja sopstvena rešenja, koja često ne samo da nisu u skladu sa samoupravljanjem, već i sa svoje strane unose u našu privredu određene elemente nestabilnosti. Čini mi se da neću mnogo preterati ako kažem, da kod nas baš poslednjih godina, koje u pogledu idejnih i načelnih rešenja znače najkrupniji revolucionarni korak u razvoju 20

samoupravljanja, to samoupravljanje postaje sve manje dominantno upravo u oblasti proširene i opšte društvene reprodukcije. U stvari, pragmatistička praksa omogućuje zbog nedograđenosti sistema i odnosa da u ovoj oblasti stvarno odlučuje trenutni odnos društvenih snaga, koji je u suštini nerealan i na štetu interesa radničke klase. Jer u sadašnjem momentu kod nas izgleda kao da je još uvek snažniji pritisak državno-sopstveničkih ambicija, tehnokratije, birokratizma i mentaliteta takozvane malograđanske elite, nego što je pritisak samoupravnih interesa radničke klase. I upravo taj prvi pritisak neretko nameće našoj društvenoj praksi određena nesamoupravna rešenja, koja slabe društvene, ekonomske i političke pozicije radnog čoveka. Štaviše, mislim da neću preterati ako kažem da naši najteži društveni i politički problemi u sadašnjem trenutku izviru upravo iz tih i sličnih protivrečnosti. U stvari, u krajnjoj liniji radi se o protivrečnosti koja postoji između osnovnog kursa naše privredne i društvene reforme, usmerene na uklapanje celokupnog sistema proširene i opšte društvene reprodukcije u jedan sistem samoupravne integracije, zasnovane na osnovnim samoupravnim i ekonomskim pravima i odgovornostima radnog čoveka u njegovoj osnovnoj radnoj organizaciji, s jedne strane, i sporog menjanja postojećeg sistema ekonomskih odnosa u oblasti integracije i dohotka, kao i političkog sistema, uključujući tu u prvom redu i državnu strukturu federacije, s druge strane . Prema tome, mi se moramo usmeriti upravo na rešavanje tih i takvih protivrečnosti .

Društvena reforma i reforma federacije Jasno je da se u izmenjenom sistemu društvene reprodukcije - koji je uz to što je nov ujedno i komplikovan problemima o kojima sam pre govorio - različitije i drukčije nego juče ponašaju ne samo radni ljudi i radne organizacije, već i narodi i republike, pogotovo u odnosu na federaciju . Ako su ranije republike isterivale „ pravdu" prvenstveno u oblasti podele „ državnog kapitala " odnosno investicija, sada su postale krajnje osetljive na sve mere ekonomske politike

21

federacije, koje imaju bilo direktni bilo posredni uticaj na materijalni ili drugi položaj republike odnosno njene privrede. A na sve to se onda nadograđuju i sve one emocionalne i ideološke reakcije koje su svojstvene društveno- istorijskom subjektu koji se zove nacija. Da navedem samo neke primere. U novim uslovima mere državno-ekonomske politike mogu znatnije da izmene položaj radnih organizacija i radnih ljudi nego ranije. Jedan ili drugi devizni režim , jedne ili druge carinske stavke, ili stavke poreza na promet jednih ili drugih proizvoda ili usluga, ovakav ili onakav spoljnotrgovinski režim, emisiona ili kreditna politika i slične mere mogu veoma bitno da izmene ne samo ekonomski položaj ove ili one privredne grane, već i čitave privrede u određenim regionima ili republikama, pa i sam položaj republike. Osim toga, i sama raspodela na tržištu ima relativno veći značaj za položaj radnih organizacija nego ranije , pa je i sistem cena postao još osetljivije pitanje nego ranije. Međutim , mi smo od starog sistema zadržali diferencirane metode formiranja cena, što u sadašnjim uslovima može da vodi , a i stvarno vodi , i ka direktnoj diskriminaciji. U odsustvu ili pri slabosti i nedovoljnosti odgovarajućih samoupravnih ili drugih racionalnih rešenja takvih i sličnih problema, kao i u odsustvu odgovarajućih neposrednih društvenih dogovora između republika, uloga državne intervencije u svim tim i sličnim odnosima i dalje je veoma velika i koncentrisana uglavnom u federaciji. A pošto sukobe protivrečnih interesa federacija ne može uvek rešavati snagom prinude štaviše ona to sve manje može činiti ― ona mora tražiti sporazumevanje sa nosiocima ovih interesa ili se sa njima politički sukobljavati. A izlaz iz te dileme je vrlo često u odlaganju odluka i rešenja . Ponekad je to dobro, a ponekad je upravo odlaganje najgore rešenje. Na taj način se protivrečnost između samoupravljanja i državnog centralizma u svakodnevnoj političkoj praksi izrazila kao sukob između republika i federacije, odnosno kao neke vrste kriza političkog i privrednog mehanizma federacije. Pošto smo kao društvo dosta sporo priznavali neophodnost da se zajedno i u sklopu sa reformom našeg privrednog sistema , pa i čitavog društva, mora reformisati i društveno-politički sistem u celini, 22 22

i u tome pre svega i sama federacija, u našem društvenom životu pojavili su se takozvani međunacionalni problemi i trvenja kao centralni politički problem trenutka. Međutim , upravo činjenica da objektivno to u stvari nisu centralni problemi, nego u jako velikoj meri tek posledica drugih dubljih uzroka, ipak je njihova pojava sama po sebi dovoljno ubedljiv dokaz da federaciju moramo reformisati i da bi svako odlaganje te reforme samo dalje gomilalo i zaoštravalo probleme u međunacionalnim odnosima. Svemu tome treba dodati i činjenicu da se bitno izmenila struktura naših nacija. Iz revolucije su one izašle kao još uvek ekonomski relativno zaostale i pretežno seljačke nacije , sa više ili manje ograničenim potencijalom tehnike, tehnologije i nauke. One su danas bez obzira na međusobne razlike u razvijenosti postale kompletne moderne nacije, koje ne mogu a da ne traže sve neophodne uslove za svoju punu i svestranu ekonomsku, političku i kulturnu afirmaciju među drugim narodima sveta, a posebno u međunarodnoj ekonomskoj razmeni . I ta činjenica , očito, traži reforme u strukturi odnosa u federaciji . Međutim , zavarali bismo sami sebe ako bismo smatrali da ćemo samom reformom federacije automatski rešiti sve glavne protivrečnosti i probleme sadašnje faze razvoja našeg društva. Reforma federacije i obezbeđivanje mogućnosti narodima Jugoslavije da isto kao i svaki radni čovek raspolažu uslovima, sredstvima i plodovima svoga rada u stvari su samo neophodan uslov i prvi korak ka rešavanju drugih gorućih otvorenih problema u sistemu naših društveno-ekonomskih, a samim tim i političkih odnosa. Međutim, ako ne bismo dosledno produžili putem privredne i društvene reforme, kojim smo pošli, i ako ne bismo sada — uz bitno povećanu odgovornost i mogućnost inicijative republika, kao i autonomnih pokrajina - brže rešavali otvorene probleme društveno-ekonomskog, samoupravnog i političkog sistema, onda i problemi u međunacionalnim odnosima neće biti rešeni. Tu ću tvrdnju ilustrovati samo jednim primerom. Neraščišćeni ekonomski odnosi u proširenoj reprodukciji i cirkulaciji sredstava društvene reprodukcije ne samo što često postaju izvor nesporazuma i sukobljavanja među radnim ko-

23

lektivima, već stvaraju i teškoće u međunacionalnim odnosima. Neću govoriti o konfliktima o bankarskom sistemu, spoljno-trgovinskim organizacijama itd, već o jednom jednostavnijem primeru. U praksi se, na primer, na razne načine zaobilaze ustavni i zakonski principi o zajedničkim ulaganjima u udruženom radu . To je u dobroj meri posledica činjenice da su ti propisi sami po sebi preuski da bi zadovoljili potrebe razvoja naše savremene privrede i svih njenih unutrašnjih odnosa. S druge strane, ove pojave su i posledica prilično tolerantnog odnosa organa inspekcije, kontrole i pravosuđa prema određenim vrstama kršenja zakonitosti . Tako se neretko događa da se dohodak pojedinih radnih organizacija bez ekvivalenta i bespovratno otuđuje od njih, pa se na taj način samoupravljanje u takvim radnim kolektivima ponovno, u suštini, vraća isključivo u sferu proste reprodukcije, dok se sredstva proširene reprodukcije koncentrišu u rukama upravljačkih centara integracije na takav način da radnik gubi svaki direktni ekonomski odnos sa minulim radom, ụ kome je i deo njegovog neposrednog rada, a sa tim zajedno i ekonomski interes za udruživanje dohotka radi integracije i zajedničkih napora u borbi za višu produktivnost rada . To što se pri raznim generalnim direkcijama stvaraju neki centralni radnički saveti koji imaju samo političko pravo da kažu „ da “ ili „ ne “ na neke predloge, ništa ne menja na činjenici da se u velikoj meri gubi ekonomska veza između radnika i njegovog minulog rada , koji - čim se pretvorio u sredstva društvene reprodukcije - u najvećem delu ispada iz njegove ekonomske kontrole i postaje ekonomska baza za nastajanje finansijsko-tehnokratskih centara , koji — umesto da budu instrument udruženog rada -- teže da vladaju - tim radom i radnim ljudima. Ako se takvi odnosi razvijaju između preduzeća sa područja raznih republika, onda oni vrlo lako poprimaju i karakter međunacionalnih sukoba, nepoverenja i nacionalističkih ekscesa. Jer, jasno je da svaka ekonomska akcija koja se - iako pod firmom integracije rada svodi na eksproprijaciju dohotka mora izazvati ne samo sumnje , već i opravdani otpor i radnih ljudi i naroda, koji se osećaju pogođeni u raspolaganju svojim dohotkom. To važi za svaki oblik takve koncentracije dohotka, kojim se plodovi ulaganja minulog

24

rada jednog radnog kolektiva ili sa jednog nacionalnog područja, a koji dolaze do izražaja u povećanju produktivnosti rada u drugim organizacijama ili na drugim područjima, prisvajaju ili postaju stvar isključivog raspolaganja upravljačkih centara integracije, a ne sastavni deo dohotka svakog radnika, svih radnih organizacija koje su svojim tekućim i minulim radom doprinele takvom povećanju produktivnosti rada i ukupnog dohotka. Tu treba tražiti i jedan od razloga što integracija rada, a pogotovo koncentracija dohotka kod nas teško probija regionalne granice. To samo potvrđuje da su reforma federacije i međurepubličkih odnosa i dosledno dalje ostvarivanje privredne i društvene reforme samo dve strane istog procesa i da su zadaci u jednoj i drugoj oblasti uzajamno povezani i zavisni. Svemu tome i sličnim problemima mogao bih da dodam i niz drugih promena koje su nastale u strukturi našeg društva. Bitno je ojačala i izmenila se naša radnička klasa koja je samoupravljanjem stekla velika iskustva i veliku političku snagu. Ona zahteva da njen uticaj snažnije dođe do izražaja u celokupnom društvenom životu. To nije više radnička klasa koja nema šta da izgubi. Naprotiv, naša je radnička klasa sve više svesna da ne samo restauracijom kapitalizma, već i restauracijom državno-sopstveničkog monopola ili monopolom tehnokratizma može veoma mnogo da izgubi. Zato se naši radni ljudi i kolektivi veoma odgovorno ponašaju čak i onda kada se nalaze u ozbiljnim ekonomskim teškoćama. Međutim, upravo to nalaže Savezu komunista da konkretnom aktivnošću na neprekidnom oblikovanju akcijskog programa našeg društva i na ostvarivanju zadataka o kojima sam govorio, stalno otvara radničkoj klasi jasne perspektive i puteve za njenu sopstvenu akciju u jačanju njenog društvenog, materijalnog i kulturnog položaja. Ogromno se povećao broj obrazovanih ljudi u našoj zemlji, i to u svim republikama i autonomnim pokrajinama . Time ne samo što jača stručni i naučni potencijal naše zemlje, već se proširuje i obogaćuje idejni i politički život u našem društvu. U svemu tome ima, mnogo pomodarskih ideoloških priklanjanja i provincijalističkog i mediokretnog podražavanja efemernim ideološkim pojavama u savremenom svetu, kako u drugim buržoaskim i socijalističkim zemljama,

25

tako i kod nas, ali sve više ima i intenzivnih stvaralačkih napora i rezultata sa pozicija socijalizma, samoupravljanja i socijalističke demokratije. I ako svemu tome dodamo još i duboke generacijske pro-

mene, nastale u toku poslednje dve decenije, onda je jasno otkuda izviru postojeći društveni i politički problemi , i zašto su potrebne ne samo ustavne promene u pogledu odnosa u federaciji, već i drugi progresivni koraci u razvoju našeg društveno -ekonomskog i političkog sistema i u našoj društvenoj praksi.

Još o nacionalnom pitanju Protivrečnosti i problemi našeg društveno-ekonomskog i političkog razvoja o kojima sam pre govorio u dobroj meri objašnjavaju gde su izvori određenih problema u međunacionalnim odnosima sa kojima se sada srećemo, kao i nacionalizma bilo u obliku unitarizma i velikodržavnog centralizma, bilo u obliku kratkovidog malograđanskog provincijalizma, bilo u vidu reakcionarne buržoaske ili državno-sopstveničke birokratske ideologije, koja, u stvari, svoj nacionalizam pre svega postavlja kao fasadu za antisocijalističke ili birokratsko- antisamoupravne otpore . Međutim, time svakako nisu data sva objašnjenja za takve pojave . A pogotovo time se ne tumače i objašnjavaju oni opravdani i progresivni otpori u našem društvu , koji se već dugi niz godina rekao bih u čitavom periodu posle pobede revolucije pojavljuju kao reakcija na razne oblike narušavanja i „ zakidanja“ načela o kojima su se narodi Jugoslavije , na čelu sa SKJ i uz njegovu punu odgovornost, sporazumeli u toku narodnooslobodilačkog rata i formulisali ih na Drugom zasedanju AVNOJ-a 1943. godine. Drugim rečima, određene izvore za sve te pojave treba tražiti i u samom stanju međunacionalnih i međurepubličkih odnosa , to jest u tome kako su se oni u praksi ostvarivali ili se ostvaruju . Mi smo s pravom tvrdili i tvrdimo da smo u Jugoslaviji uglavnom rešili nacionalno pitanje u klasičnom smislu toga pojma. Narodi Jugoslavije imaju svoje države, svoju vlast, svoju ekonomsku samostalnost, svoje pravo da raspolažu uslovima, sredstvima i plodovima svoga rada, i ostvaruju svoja

26

suverena prava prvenstveno u republikama , a preko federacije samo u određenim njihovim aspektima . Međutim, to su principi. Praksa nije bila niti je danas uvek takva . Tako su se, i pored generalnog rešenja nacionalnog pitanja u celini, u praksi često otvarala mnoga pitanja međunacionalnih odnosa u pojedinostima često i od velikog značaja za položaj naroda. Nije ovo mesto za jednu iscrpnu raspravu o svim tim problemima. Ipak bih želeo da ukažem samo na nekoliko osnovnih aspekata tog problema , o kojima bezuslovno moramo da vodimo računa ako želimo da u budućnosti svedemo na minimum ne samo pojave reakcionarnog nacionalizma, nego i realnih međunacionalnih trvenja. Kod nas su, na primer, bila, a i danas su, još prilično rasprostranjena mišljenja da su jugoslovenske nacije drukčije od ostalih nacija ; drugim rečima, da one u stvari i nisu potpune nacije, nego da je njihova svest nešto na sredini procesa preobražavanja jedne provincijalne u nacionalnu svest. Tu je jedan od izvora takozvanog unitarističkog jugoslovenstva. To je veoma opasna zabluda, koja može postati izvor teških grešaka u nacionalnoj politici. Ne tvrdim da su ikada u socijalističkoj Jugoslaviji takva shvatanja imala dominantnu ulogu u društvenom životu, ali se ne može poricati da su vršila jak uticaj na neke aspekte politike organa federacije. A, u stvari, kao što sam već ranije istakao ― jugoslovenske nacije su formirane i stabilizovane nacije, i to ne od juče, već sa dugom tradicijom i učvršćenom svešću. One se ponašaju i reaguju kao sve druge nacije u svetu i osećaju svoje interese podjednako kao i sve druge nacije. Zato one ni svoje međusobne odnose ne mogu rešavati i neće biti spremne da rešavaju drukčije nego što ih rešavaju sve druge nacije, dakako s tim što sama naša socijalistička društvena struktura, kao i saznanje ekonomskih i tehnoloških neizbežnosti, orijentišu naše narode ka internacionalizmu i intenzivnoj međunarodnoj saradnji uopšte, a posebno u okviru zajedničke jugoslovenske državne zajednice. Moderna nacija predstavlja integraciju društvenog rada i integraciju svesti, koja je nastala u epohi razvoja proizvodnih snaga u kojoj se razvijao kapitalizam. Međutim, iako je nacija nastala u epohi kapitalizma, ona nije samo tekovina 27

buržoazije, već je i velika tekovina društvenog progresa uopšte, a posebno radnog čoveka i same radničke klase . U onoj meri u kojoj jedna nacija slobodno i samostalno raspolaže viškom svog ukupnog društvenog rada , ona je i sposobna da gradi i razvija celokupnu nacionalnu nadgradnju, materijalnu bazu svog socijalnog života, nauke, tehnike, tehnologije, kulture itd. , a i celokupnog razvoja proizvodnih snaga za budućnost. Svaki oblik ograničavanja nacije u tom njenom elementarnom istorijskom interesu ne samo da izaziva međunacionalne konflikte, već i pojačava otpor radničke klase i zaoštrava klasnu borbu. Prema tome, bitno za osećanje slobode jednog naroda jeste - da pored političke i kulturne samostalnosti raspolaže i viškom svog društvenog rada i upravlja celokupnom društvenom reprodukcijom. Moderno vreme, doduše, prevazilazi u ekonomskom smislu granice nacionalnog autarkizma, s tim što istovremeno pokriva i zadovoljava nacionalne interese u sklopu zajedničkih međunarodnih interesa. Međutim, taj proces nije i ne može biti stvar prinude spolja, već saznanja svake nacije da je upravo šira međunarodna saradnja i integracija u savremenim uslovima jedini mogući put ostvarivanja njenih sopstvenih interesa i interesa savremenog čovečanstva . Nacionalna sloboda je, prema tome, uslov zbližavanja i ujedinjavanja naroda u novim, savremenim oblicima integracije rada i svesti čovečanstva. U nas je dolazilo do međunacionalnih trvenja i konflikata između federacije i republika uvek kada se na jedan ili na drugi način narušavao takav položaj naroda Jugoslavije - pojedinih ili svih. To je prvo o čemu smo kod sadašnjih ustavnih promena vodili računa. S druge strane, jedinstvo naroda i narodnosti Jugoslavije nije građeno samo na nekoj goloj ekonomskoj ili političkoj računici. Narode i narodnosti Jugoslavije povezuje dobar deo zajedničke istorije, duboko osećanje sudbinske povezanosti, etničke bliskosti većine njih i pre svega zajednička svest koju je izgradila revolucija i zajednička borba za samoupravno demokratsko socijalističko društvo . Svi su ti elementi značajan ,, cement jedinstva" i treba ih negovati i jačati . Ali, sve to ipak ništa ne menja na suštini društveno- istorijske pojave koja se zove nacija. Kod nas su neki , međutim, izvlačili ili

28

izvlače iz svih tih činjenica obrnuti zaključak, odnosno dokaz da se radi o postojanju ili formiranju neke jedinstvene nacije, pa onda nervozno reaguju na određene pojave koje su svuda u svetu sasvim normalne manifestacije nacionalnog života. Želim samo da vas podsetim na štetne i, po mom mišljenju, nepotrebne diskusije, oko imena jezika, oko amblema, himni i drugih sličnih pitanja. Sva ta pitanja bi imala odnosno dobila potpuno normalne dimenzije i okvire ako bi se manje živelo u predrasudama i iluzijama koje nam je u nasledstvo ostavila istorija, i kada bi se više vodilo računa o realnoj istorijskoj ulozi nacije. Predlogom amandmana smo nastojali da te realnosti jače dovedemo do izražaja. I najzad, mi moramo računati sa činjenicom da u odnosima među narodima odnosno republikama Jugoslavije postoje ne samo različiti, nego i određeni objektivno protivrečni interesi. Na jedinstvenom tržištu , na primer, nije isti položaj jedne razvijene i jedne nerazvijene republike. Ali , i unutrašnji pritisci radničke klase u tim republikama u pogledu životnih uslova i društvene reprodukcije su različiti . Različita je i ponekad protivrečna i struktura proizvodnih snaga u različitim republikama, pa se zato vrlo lako događa da mere jedinstvene politike federacije u stvari nejednako pogađaju republike i stvaraju konflikte. Očigledno je da te objektivne protivrečnosti ne možemo savladati ideološkim formulama, a još manje samo državnom prinudom preko federacije. Naprotiv, hipertrofija takve prinude mogla bi da dovede federaciju u krajnje ozbiljnu političku krizu . Zato smo u predloženim amandmanima nastojali da tim problemima pristupimo otvoreno , tako reći sa čistom računicom , i da nađemo rešenja ili, bar, put za stalno prevazilaženje takvih protivrečnosti. Pri tome smo se prvenstveno usmerili na metod dogovaranja i sporazumevanja među republikama. Jer, u takvim direktnim dogovaranjima republika, prilikom usaglašavanja njihovih interesa, lakše će se naći i odgovarajući oblici uzajamnih kompenzacija u slučajevima kada će nečiji opravdani interesi biti pogođeni . Ako sve to imamo pred očima, onda mora postati jasna i uloga republike kao države i instrumenta vlasti radničke klase i svih radnih ljudi. Tendencije da se državnost republika svede, u suštini , na određene administrativne funkcije bile 29

su u prošlosti kod nas dosta jake. Predlozima novih ustavnih amandmana su nejasnosti te vrste otklonjene do kraja. Prema tome, iako cilj sadašnjih ustavnih promena nije prosto prenošenje nadležnosti sa federacije na republike odnosno pokrajine, pogrešno je potcenjivati značaj ovog prenošenja ili utvrditi da toga uopšte ne treba da bude. Neosporna je, naime, potreba za određenim državnim funkcijama na nekim područjima, a postoji dosta širok krug pitanja koja je moguće državnim putem lakše regulisati na nivou republike nego federacije , jer ljudi unutar jedne republike lakše podnose određene državne regulative, mere i promene koje potiču od republike, nego kada one dolaze sa nivoa federacije. Zato je besmisleno poricati neophodnost da se izvrši decentralizacija funkcija i u „ etatističkom “ smislu , ili tvrditi da danas i još za duže vreme potrebne državne funkcije treba da ostanu prvenstveno na federalnom nivou, a da njihovo prenošenje na republičke organe rađa „ opasni republički etatizam“ . Mada se takvo mišljenje ponekad iznosi u ime odbrane samoupravljanja, u suštini to objektivno vodi odbrani centralizma u federaciji . Veliki značaj u životu jednog naroda ima i njegovo osećanje da je u svojoj stvaralačkoj afirmaciji ne samo slobodan, već i da samostalno raspolaže uslovima i sredstvima za takvu afirmaciju koje je sam sposoban stvoriti. To se odnosi kako na materijalnu sferu, tako i na sve druge oblasti društvenog i kulturnog života jednog naroda. Osećanje da ga iz nekog federalnog centra ograničavaju u toj njegovoj stvaralačkoj akciji i inicijativi automatski stvara nezadovoljstvo i otpore čak i kada te inicijative iz centra odgovaraju njegovim interesima i vrše progresivnu društvenu ulogu . Zato smo u predloženim amandmanima težili tome da se čak i u onim oblastima zakonodavstva, gde ne postoje nikakvi protivrečni interesi republika , pa bi se ono moglo obavljati u federaciji, odgovornost prenese na republike. Kao primer da navedem samo Krivični zakonik . Na taj način će biti intenzivnije angažovani naučni, stručni i intelektualni kapaciteti republika u celokupnom stvaralačkom životu svoje republike i čitave Jugoslavije . Nikakve sumnje nema da će upravo iz tih inicijativa proizaći i razni oblici intenzivnih i stalnih kontakata i dogovaranja među republikama van državnog mehanizma federacije. 30

U odgovarajućem smislu napred rečeno o nacijama odnosi se i na narodnosti kojima su Ustavom obezbeđena prava , kao aktivnom konstitutivnom faktoru društveno -ekonomskog i političkog sistema zasnovanog na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi i doslednoj socijalističkoj demokratiji. Svaki napredak u razvoju ravnopravnih demokratskih odnosa među narodima Jugoslavije znači u isto vreme napredak u odnosima među narodima i narodnostima u pravcu veće i stvarnije ravnopravnosti naroda i narodnosti. u ostvarivanju prava narodnosti odnosno nacionalnih manjina. I u razvoju narodnosti izvršene su slične promene kao i u razvoju nacija za vreme dvadesetpet godina socijalističkog razvitka zemlje. U ustavnim amandmanima su ovi odnosi i položaj narodnosti, pored odredaba Ustava koje se ne menjaju a tiču se narodnosti, još potpunije izraženi time što je izričito rečeno da pripadnici narodnosti pored prava koja su im obezbeđena u drugim društveno-političkim zajednicama, autonomnim pokrajinama i republikama, ostvaruju određena svoja suverena prava i u opštini kao osnovnoj društveno -političkoj samoupravnoj zajednici. Ovo se odnosi na sve narodnosti u Jugoslaviji . U vezi sa ovakvim utvrđivanjem odnosa i funkcija federacije i republika mogla su se čuti i pitanja, u kom pravcu se zapravo razvija naša jugoslovenska socijalistička državna zajednica, to jest da li je ona uopšte još federacija ili postaje konfederacija. Od početka je bilo jasno, a to je došlo do izražaja i u predloženim amandmanima, da se ona ne može veštački uklapati ni u kakve klasične forme federalizma ili konfederalizma . No , iako se sada u strukturi Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije mnogo štošta duboko menja što odstupa od pravnih definicija klasične federacije, mi ipak nemamo potrebe niti da menjamo ime naše zajedničke države, niti da se sporimo o tome koliko smo federacija , a koliko konfederacija. Jer, mi federaciju ne izgrađujemo po nekim statičkim državno- pravnim formulama , već kao specifičnu socijalističku kako državnu tako i samoupravnu zajednicu, koja u prvom redu mora odgovarati potrebama, uslovima i perspektivama socijalističkog, demokratskog i samoupravnog razvoja svakog naroda, a u okviru zajedničkih ekonomskih i političkih interesa i potreba naroda Jugoslavije.

31

Prema tome, ne postavlja se pitanje da narodi Jugoslavije biraju između federacije i konfederacije , već kakvi su njihovi interesi i njihova društvena svest koji ih ujedinjuju . Dimenzija jednog i drugog uticaja će u krajnjoj liniji — uvek određivati i oblike i odnose u jugoslovenskoj socijalističkoj državnoj zajednici. Uostalom, nijedna državna tvorevina nije ostala statička, okamenjena u nekim državno-pravnim formulama, a pogotovo ne višenacionalna . I kod nas su se od samog početka , to jest od stvaranja AVNOJ-a pa nadalje, stalno menjali ti odnosi, zavisno od toga kako se naše društvo razvijalo , i sigurno ćemo ih menjati i u budućnosti. Prema tome, mi ni sada sigurno nećemo kazati poslednju reč o tome kako će se u budućnosti razvijati odnosi među našim narodima. A ono što ujedinjuje naše narode i što , u krajnjoj liniji, određuje i sasvim originalni karakter našeg federalizma i našeg Ustava to su imajući u vidu i predlog novih ustavnih amandmana pre svega sledeća ustavna načela i faktori : 1) pravo svakog naroda na samoopredeljenje, koje uključuje i pravo na otcepljenje, kojim se načelno opredeljuje dobrovoljnost ujedinjenja, državni položaj 1 suverenitet naroda i njihovih republika u okviru jugoslovenske državne zajednice ; 2) takav položaj svakog naroda, koji mu zajemčuje sve mogućnosti samostalnog raspolaganja celokupnom društvenom reprodukcijom u republici, i koji ga ne samo zaštićuje od eksploatacije, već mu i omogućuje svestranu nacionalnu afirmaciju, obezbeđenu kako položajem i ulogom republika kao država tako i socijalističkim, samoupravnim i demokratskim karakterom društvenih i ekonomskih odnosa ; to nalaže svakoj republici i odgovornost za poštovanje jednakih prava i interesa drugih republika ; 3) zajednička revolucija i zajednička borba za izgradnju vlasti radničke klase i svih radnih ljudi , kao i socijalističkog, samoupravnog i demokratskog društva, koja jača zajedničku društvenu svest, revolucionarnu solidarnost i istinski demokratski internacionalizam radničke klase i svih radnih ljudi ; zato se ustavnim sistemom federacije obezbeđuju jedinstvene osnove društvenog i političkog sistema i prava čoveka ; 4) niz zajedničkih ekonomskih i drugih interesa, koji se ostvaruju na jedinstvenom tržištu i jedinstvenom privrednom

32

području, a doprinose kako bržem ekonomskom razvoju svakog naroda tako i njihovom položaju u međunarodnoj ekonomskoj razmeni ; zato se organima federacije poveravaju regulativne funkcije u onom obimu, koji je neophodan za ravnopravan položaj radnih organizacija i republika u takvim ekonomskim odnosima, s tim da se elementi ekonomske politike federacije koji su od značaja za vitalne interese republika utvrđuju u saglasnosti sa njima ; 5) uzajamna solidarnost i pomoć naroda Jugoslavije u političkom i ekonomskom smislu, a posebno u pogledu zajedničkih napora za brži ekonomski razvoj privredno nedovoljno razvijenih republika i pokrajina, kao ekonomskog, društvenog i političkog interesa svih naroda i narodnosti Jugoslavije i bitnog uslova njihove stvarne ravnopravnosti ; zato se predviđa da se u federaciji i dalje ostvaruje politika podsticanja bržeg privrednog razvoja nedovoljno razvijenih republika i pokrajina u Ustavu utvrđenim vidovima ; 6) svest o sudbinskoj povezanosti, koja upućuje narode Jugoslavije na zajedničko obezbeđivanje svoje nezavisnosti i nacionalne bezbednosti ; zato se organima federacije poverava izvršenje zajednički utvrđenih osnova spoljne politike u međunarodnim odnosima ; 7) puna odgovornost republika i autonomnih pokrajina - u okviru usklađenih zajedničkih odbrambenih napora naroda Jugoslavije — za razvijanje odbrambenih sposobnosti naroda i za organizaciju i rukovođenje snagama opštenarodne odbrane ; s tim da je JNA zajednička i jedinstvena oružana snaga i jezgro odbrambenih snaga naroda Jugoslavije ; 8) obaveznost sporazumnog odlučivanja republika u federaciji pored već spomenutih i u onim pitanjima koja se odnose na ustavni položaj republika, kao i na neke druge njihove vitalne interese koji se odnose na njihov ravnopravni ekonomski i politički položaj ; 9) uspostavljanje takve strukture osnovnih organa federacije, koja obezbeđuje direktno učešće republika u utvrđivanju i sprovođenju bitnih elemenata politike saveznih organa . Nastojali smo da sva ta načela našeg ustavnog sistema budu još doslednije formulisana i pre svega zajemčena u praksi. 333

3

Mislim da ta načela i takvi

odnosi snažnije opredeljuju

suštinu jugoslovenskog federalizma nego diskusije o tome " da li treba da budemo federacija ili konfederacija. Oni ukazuju i na snagu jedinstva te zajednice i na pravac njenog daljeg razvitka. U prošlosti su načela na kojima se zasnivao takav sistem međunacionalnih odnosa u suštini proklamovan već na Drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu neretko bila u praksi podvrgnuta pritiscima velikodržavnih centralističkih ili tehnokratsko-pragmatističkih tendencija, koji su unosili više ili manje ozbiljne poremećaje u međunacionalne odnose i podsticali nacionalizam i šovinizam. Sukobljavali smo se i sa pristalicama reakcionarnog i šovinističkog nacionalizma, koji se hranio na takvim deformacijama u međunacionalnim odnosima i koji je služio reakcionarnim i konzervativnim snagama kao pokriće za političku akciju protiv socijalizma ili socilističkog samoupravljanja. Samim tim je istovremeno i jačao i „opravdavao" snagu velikodržavnog centralizma. Ne pominjem sve to radi toga da bih podvrgavao analizi prošlost. U stvari želeo bih time samo da još jednom upozorim na poznatu činjenicu da stanje u jednom društvu, pa i u međunacionalnim odnosima, ne zavisi samo od ustavnih propisa i deklarisanih načela, već i od realnog odnosa društvenih snaga i od stanja društvene svesti, i to pre svega svesti vodećih društvekad je u pitanju naše društvo

nih snaga na čelu sa radničkom klasom i Savezom komunista Jugoslavije. Prema tome, ne treba ni u pogledu budućnosti imati iluzije da će sami ustavni propisi rešiti sve, ako najprogresivnije društvene snage ne budu bile u stanju da se i u svojoj svakodnevnoj praktičnoj socijalističkoj akciji sa puno osetljivosti i obzira odnose prema kompleksu odnosa koji se zove I nacionalno pitanje.

III. POLAZNE TAČKE RAZVOJA

USTAVNOG

SISTEMA

Imajući u vidu takve i slične protivrečnosti i probleme o kojima sam ranije govorio , u radu na ustavnim promenama pošli smo, pre svega, od sledećih pretpostavki i načela : Prvo, neophodno je samom daljom izgradnjom samoupravnog sistema učvrstiti društveno -ekonomski položaj rad34

ničke klase odnosno radnog čoveka u celokupnom udruženom radu i društvenoj reprodukciji, to jest kako u proizvodnji tako i u sferi cirkulacije sredstava društvene reprodukcije. Taj zadatak je moguće ostvariti samo ako se, s jedne strane, raščiste i učvrste ekonomski odnosi između radnih ljudi , odnosno radnih kolektiva, u sticanju i raspolaganju dohotkom , i to kako na osnovi živog, to jest tekućeg, tako i minulog rada; a s druge strane, ako se izgradi efikasan sistem samoupravnog i društvenog dogovaranja za utvrđivanje ravnopravnog položaja radnih ljudi u određivanju kriterijuma za raspodelu prema radu . Time bi bila istovremeno izgrađena i čvršća brana stihijskom osporavanju odnosno slabljenju društvenog položaja radničke klase i radnih ljudi. U ostvarivanju tog zadatka i cilja, Savez komunista i druge progresivne snage našeg društva moraće se sukobiti sa pritiskom ideologije i prakse tehnokratizma, kao i sa oblicima osamostaljivanja ekonomske moći tehnokratskog monopola, koji su počeli stihijski da se probijaju naročito u sferi cirkulacije sredstava društvene reprodukcije, počevši od proizvodnih integracija pa do banaka i drugih sličnih organizacija. Moraćemo se sukobiti i sa izvesnim ideološkim predrasudama jednog dela naše teorije i prakse, koje društvenu svojinu vide tamo gde su sredstva bilo u rukama države , bilo u rukama nekih tehnokratsko-birokratskih upravljačkih institucija, a ne vide je u odnosima uzajamne zavisnosti i odgovornosti radnih ljudi , kada ne samo u svoje, već i u društveno ime i sa odgovornošću prema društvu upravljaju dohotkom iz svog i ukupnog društvenog rada. Drugo, treba izvršiti potrebne promene u sistemu državno-pravnih institucija , organizacije i propisa, kao i u privrednom sistemu, da bi se i jedan i drugi više prilagodili potrebama samoupravne integracije. Istovremeno, treba svesnim naporom našeg društva uspostaviti u samom sistemu samoupravljanja odgovarajuće efikasne samoupravne mehanizme, građene na jasnim principima međusobnih prava i odgovornosti radnih ljudi i radnih organizacija i na njihovom pravu i dužnosti da se „ samoorganizuju “ za te odgovornosti. Istovremeno potrebno je suštinski obogatiti novim oblicima i organizacijom ekonomskih odnosa celokupno područje cir3*

35

kulacije društvenog dohotka í integracije rada, koji će podsticati integraciju tekućeg, živog i minulog rada na bazi ravnopravnosti radnih ljudi, odnosno njihovog ravnopravnog učešća - srazmerno njihovom doprinosu - u ukupnom rezultatu povećane produktivnosti društvenog rada. U stvari, tim se putem ostvaruju Marksova predviđanja da se u socijalističkom društvu nasuprot stanju u kapitalističkom društvu individualni rad više neće ispoljavati kao sastavni deo celovitog društvenog rada nekim okolišnim putem, već neposredno. U tim naporima Savez komunista i sve progresivne snage moraće se sukobiti, s jedne strane, sa otporom državno-sopstveničkog konzervativizma i tehnokratizma, koji vidi jedino u državi otelotvorenje principa društvene svojine, a s druge strane, i sa pritiscima iza kojih se u stvari takođe nalaze razne državno-svojinske ili tehnokratsko-monopolističke tendencije , a koji pod vidom borbe za samoupravljanje traže da se „ samim samoupravljačima“ , to jest odnosu snaga u samoj društvenoj bazi i stihijskoj političkoj igri tog odnosa snaga, prepusti kakvi će odnosi nastati među radnim ljudima. Treće, potrebno je učiniti nove korake dalje u integraciji takozvanih privrednih i neprivrednih oblasti društvenog rada. Pri tome mislim na odnos između radnih ljudi i njihovih radnih organizacija i, na primer, zdravstvene službe, sistema obrazovanja, nauke, kulture i slično . Stvarna ekonomska baza takve integracije može biti samo neposredna razmena rada, odnosno rezultata rada, preko odgovarajućih samoupravnih odnosa i dogovora i odgovarajućih samoupravnih interesnih zajednica , ali pod uslovom da istovremeno bude obezbeđena potrebna stabilnost tih delatnosti, koja treba da se osloni i na odgovornost društveno-političkih zajednica. Pri tome će se Savez komunista i progresivne snage morati sukobiti kako sa konzervativnim predrasudama, koje organizaciju i egzistenciju te vrste društvenih službi , delatnosti i stvaranja ne mogu da zamisle drukčije nego u okviru - tako i sa određedržavnog sistema i državnih privilegija , nim cehovskim tendencijama koje u interesnim zajednicama vide više staleške organizacije, a ne institucionalizovani oblik dogovaranja i preuzimanja obostrane odgovornosti svih zainteresovanih partnera.

36

Četvrto, pošto je svaki politički sistem u krajnjoj liniji, s jedne strane, funkcija ekonomskih, tehnostrukturnih i društveno-ekonomskih i klasnih odnosa, to jest, odnosa snaga u društvu, očigledno je da i naše društvo mora razvijati svoj politički sistem ne samo u pravcu obezbeđivanja i daljeg jačanja vodeće uloge interesa radničke klase i svih radnih ljudi grada i sela, već i u pravcu što neposrednije integracije tog sistema sa samoupravno udruženim radom i sa samoupravno organizovanim interesnim zajednicama u raznim oblastima društvenog života . Politika ne treba da bude odvojena od rada i od interesa radnih ljudi ; ona ne treba da stvara profesiju politikanata, već treba da bude i kao praksa i kao nauka i teorija izraz neposrednih i dugoročnih interesa radnih ljudi u njihovom udruženom radu i ostvarivanju njihovih individualnih i kolektivnih interesa u svim oblastima društvene i kulturne afirmacije čoveka. Razume se da se sve to posebno odnosi i na dalji razvoj našeg skupštinskog sistema. On treba da se razvija na tim osnovama, a ne u pravcu stvaranja nekog parlamenta profesionalnih političara.

U tim naporima Savez komunista i sve progresivne snage našeg društva moraće se sukobiti kako sa tendencijama etatističko-birokratskog apsolutizma i velikodržavnog hegemonizma, tako i sa praznim buržoaskim liberalizmom koji govori o slobodi, a, u stvari, zamagljuje pravu suštinu i intenzitet društvenih konflikata i odnosa snaga u njima. Savez komunista Jugoslavije i progresivne snage našeg društva tu bitku moraju da vode u demokratskim uslovima, ali je voditi svakako moraju, jer inače prepuštati polje bitke bilo konzervativnim snagama etatističko -birokratskog i tehnokratskog tipa bilo snagama buržoaske ideološke reakcije ili ultraradikalističkoj dezorijentaciji , koja je ponekad ultraradikalna u liberalističkom, a drugi put u socijalno-revolucionarnom smislu. Peto, u povezanosti sa svim tim treba na novi način odrediti, a time istovremeno i učvrstiti položaj i društvenu ulogu organizovanih snaga socijalističke svesti, a naročito Saveza komunista , sindikata i Socijalističkog saveza radnog naroda. U tom pogledu Savez komunista i sve progresivne snage našeg društva moraće se sukobiti sa takozvanom teorijom pa i praksom spontaniteta . Ta teorija , u stvari, slabi i potkopava društvenu moć najprogresivnih snaga radničke klase i dru-

37

štva. Jer, time što poriče istorijsku ulogu organizovane društvene svesti ona baca čoveka u iluziju da spontana akcija masa može biti uspešna bez vodeće stvaralačke misli čovečanstva, koja je sinteza mnogih procesa u ljudskom društvu i njegovoj svesti. Moraćemo se, takođe, sukobiti i sa tendencijama izraženim u tvrdnji da , zapravo, pored skupštinskog sistema i samoupravnog organizma nisu potrebne nikakve „ institucionalizovane" društveno- političke organizacije ili, bar, da se treba kloniti njihovog uticaja na rad društvenih i samoupravnih organa. A, u stvari, upravo zato što se naše društvo izgrađuje kao samoupravno i demokratsko društvo , specifična vodeća uloga organizovanih svesnih snaga radničke klase i socijalističkih snaga uopšte je odlučujući sastavni deo sistema i uslov njegove stabilnosti. Šesto, i u razvoju struktura komunė, kao baze našeg društvenog sistema, treba učiniti ozbiljne korake dalje. Cilj tih promena mora da bude, načelno uzev, da radni ljudi sve one svoje interese koje ne ostvaruju preko svojih radnih organizacija, ostvaruju koliko je najviše moguće u samoj samoupravnoj strukturi komune ili da preko komune kontrolišu njihovo ostvarivanje u republici, a preko nje i u federaciji . Naši radni ljudi u opštinama u praksi već deluju u tom pravcu. Ipak, postojeći ustavni i zakonski propisi ipak ne daju dovoljno orijentacije i podrške u tom pravcu . I u borbi za takav pravac razvoja komune Savez komunista će doći u sukob sa otporima. S jedne strane, moraće se sukobiti sa tendencijama birokratskog centralizma u opštinama, a s druge strane, i sa tendencijom da se uloga opštine reducira na uske funkcije komunalno-privrednog i administrativnog karaktera, a da se svi drugi interesi radnih ljudi ostvaruju isključivo ili pretežno unutar njihovih radnih organizacija i asocijacija, ili unutar od opštine odvojenih i centralistički organizovanih interesnih zajednica. Sva dosadašnja iskustva u svetu pokazuju da ovaj drugi kurs vodi produbljavanju socijalnih razlika i razjedinjavanju radničke klase . Prema tome, uloga komune kao specifičnog vida samoupravljanja radnih ljudi u našem samoupravnom sistemu treba da raste a ne da slabi. I najzad , iako bi to moglo biti i na prvom mestu, da bi socijalistička zajednica naroda i narodnosti Jugoslavije bila 38

čvrsta i trajna, neophodno je , pre svega, identifikovati prave, istinske i dugoročne zajedničke interese čije će se dimenzije - u uslovima modernog razvitka nesumnjivo proširivati. Istovremeno se treba oslobađati iluzornih predstava o zajedničkim interesima, koje su ostatak ideoloških kretanja iz prošlosti . Samo tako možemo prihvatiti novu , zajedničku i od svih svesno podržanu platformu bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije kao osnovu daljeg jačanja naše državne zajednice. Prema tome, i to saznanje, pored onih o kojima sam ranije govorio, zahteva promene u federaciji u tom smislu da svoja suverena prava narodi ostvaruju u republikama, a samo određena od tih prava preko organa federacije . U naporima za ostvarenje reforme u odnosima unutar federacije u tom pravcu posebno značajno mesto i ulogu ima, pre svega, Savez komunista koji kao revolucionarna avangarda snosi izuzetnu odgovornost za socijalistički , samoupravni i demokratski pravac i sadržinu našeg razvoja i koji , u suštini, predstavlja jedan od bitnih oslonaca i sastavnih delova našeg društvenog sistema. Savez komunista i sve progresivne snage našeg društva sukobljavaju se i sukobljavaće se pri tome sa veoma snažnim otporima. S jedne strane, to su velikodržavni , centralistički otpori, koji se koriste argumentima kako se ovim ustavnim promenama tobože ruši jedinstvo Jugoslavije , demontira jedna država i poriču neke istorijske tekovine , S druge strane, to su nacionalistički provincijalizam, koji nije u stanju da sagleda istinske interese svog sopstvenog naroda, i reakcionarni buržoaski nacionalizam . Međutim, upravo zato moramo bitku za reformu federacije pretvoriti istovremeno i u bitku za bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije, na novoj socijalističkoj , demokratskoj i samoupravnoj platformi međunacionalnih odnosa. U prvoj fazi ustavnih promena koja je izražena u nacrtu amandmana - koji su na dnevnom redu našeg današnjeg sastanka - mi smo se ograničili na probleme koji se uglavnom odnose na ovaj poslednji kompleks odnosa , to jest na promene u položaju i međusobnim odnosima federacije, republika i autonomnih pokrajina. Razlozi za to ne leže samo u tome što je bilo potrebno ukloniti neke izvore međunacionalnih problema. Pre bih rekao da su osnovna bila sledeća dva razloga:

39

Prvo, trebalo je ukloniti uzroke koji su stvarali nepoverenje prema federaciji i u odnosima među republikama. I to pored ostalog i zato da bi se zajednički mogli dublje sagledati suštinski društveno-istorijski problemi našeg društva i da bismo se mogli zajednički , uz punu odgovornost svih republika i autonomnih pokrajina, latili rešavanja tih problema. I drugo, promene u federaciji bile su neophodne i zato da bi se oslobodili putevi samoupravne integracije kako u oblasti društvenog rada i samoupravnog organizovanja i dejstvovanja interesnih žajednica, tako i u oblasti slobodne saradnje i sporazumevanja među republikama. I najzad, svemu tome mogao bih da dodam da je nemoguć bilo kakav razvitak demokratije u jednom društvu u kome bi se jedna zajednica naroda održavala na prinudi , a ne na dobrovoljnom sagledavanju zajedničkih interesa i potreba. Naše socijalističko i samoupravno društvo mora se razvijati i kao demokratsko društvo . Zato ono mora ne samo poštovati nacionalnu svest i njenu slobodu , već i stvarati uslove za punu i svestranu afirmaciju svakog našeg naroda. Samo tako mogu se stvarati uslovi za demokratski razvoj našeg društva. Ali i obrnuto: naši narodi mogu obezbediti svoju slobodu, ravnopravnost i nezavisnost samo svojim doprinosom i svojom odgovornošću za demokratsko rešavanje svih problema koji mogu nastati među narodima u našem društvu. Upravo to i jeste sadržina najvećeg dela amandmana u prvoj fazi ustavnih promena.

predloženih

Ipak su i iz te oblasti nerešeni neki problemi koje je bilo nemoguće rešavati van odluka o karakteru ustavnih promena koje su predviđene u drugoj fazi revizije Ustava. To se, na primer, odnosi na reviziju nadležnosti federacije u oblasti pravosuđa, na pitanje saveznih sudova i slično. Ta pitanja će se morati rešavati u drugoj fazi revizije Ustava . S druge strane, pored promena iz te oblasti smatrali smo

neophodnim da već u ovoj fazi u Ustav unesemo i tri amandmana iz oblasti društveno - ekonomskih odnosa. Iako se radi o samo tri amandmana od ukupno devetnaest, oni po svojoj sadržini spadaju među najvažnije odredbe sadašnjih ustavnih promena. Smatrali smo, naime , da je nemoguće ograničiti se isključivo na uređivanje , da tako kažem, državnih aspekata odnosa u federaciji odnosno između republika, a da se isto40

vremeno ne fiksiraju načela koja će učvrstiti samoupravni i socijalistički položaj radnog čoveka i osnovne organizacije udruženog rada, kao i njihov položaj u celokupnim odnosima u sferi proširene reprodukcije u proizvodnji i u opštoj društvenoj reprodukciji, kao i u sferi cirkulacije sredstava društvene reprodukcije. Osim toga, određenije smo fiksirali položaj ličnog rada sredstvima za rad u svojini građana.

IV. SADRŽINA USTAVNIH PROMENA Ne ulazeći u detaljnije stručno -političko opisivanje i obrazlaganje predloga nacrta amandmana, jer to čini posebno obrazloženje koje je dato uz nacrt amandmana, želeo bih da ukažem samo na osnovnu sadržinu predloženih promena i na njihov društveno-politički značaj i domašaj .

Politički odnosi u federaciji U formulaciji tih predloga Koordinaciona komisija je nastojala da što doslednije budu ostvarena dva osnovna cilja : prvo, uspostavljanje takvog tipa federalizma, u kome radni ljudi ostvaruju svoja suverena prava u republikama, odnosno autonomnim pokrajinama u skladu sa njihovim ustavnim pravima, a preko organa federacije samo ona svoja suverena prava koja ― u okviru zajedničkih interesa, koji su takođe fiksirani Ustavom ― izričito utvrđuju Ustavom SFRJ, donešenim uz saglasnost svih republika i autonomnih pokrajina . I drugo, daju se takve potpunije i jasnije formulacije ustavnih načela o karakteru, suštini državnosti i položaju federacije, republika i autonomnih pokrajina , koje više odgovaraju dostignutom stepenu razvoja našeg samoupravnog društva i konkretnije izražavaju društveno- ekonomsku i političku suštinu vodeće uloge radničke klase i čitavog radnog naroda u njemu . Saglasno tome, data je jasnija ustavna definicija republike kao države zasnovane na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi . Istovremeno se, pak, određenije izražava princip da su federacija 41

i republike ne samo državne, već i socijalističke samoupravne demokratske zajednice radnih ljudi i građana, ravnopravnih naroda i narodnosti. U pogledu autonomnih pokrajina, u načelne odredbe uvršćeno je, kao novina , i načelo o suštini i položaju autonomnosti. Predlog nacrta amandmana jasno određuje da su i pokrajine element federalizma. Sve te promene bitno jačaju pozicije republika i autonomnih pokrajina i postavljaju mnogo snažnije prepreke mogućnosti za recidive velikodržavnog centralizma nego što ih sadrže sadašnji ustavni propisi. Istovremeno se bitno povećavaju i odgovornosti republika i pokrajina, i to kako za stanje stvari u republici, tako i za utvrđivanje i sprovođenje politike federacije . Novi položaj i odgovornosti republike odnosno pokrajine pružiće i nove mogućnosti za razvoj samoupravnih odnosa, jer će se odgovarajući organi i društveni faktori u republici i moći i morati više okrenuti sopstvenim društvenim problemima i sami tražiti puteve za njihovo rešavanje. U skladu sa iznetim načelima, predlozima amandmana vrše se izmene i u institucionalnom karakteru federacije, kako ona ne bi bila državna struktura odvojena od republika , već da osnovni organi federacije budu formirani neposredno od strane republika i autonomnih pokrajina, to jest sastavljeni od paritetno zastupljenih predstavnika republika odnosno pokrajina. Uspostavljanjem ovakvih odnosa i institucionalnih rešenja omogućuje se i realnije i adekvatnije uređivanje međunacionalnih, odnosno međurepubličkih odnosa u našoj socijalističkoj zajednici , o čemu je već bilo reči . Predloženim promenama nastojalo se obezbediti, s jedne strane, da federacija bude nosilac samo onih funkcija koje ona može i treba da obavlja u skladu sa takvim samoupravnim i suverenim polo´žajem naroda i narodnosti i Ustavom utvrđenim obimom zajedničkih interesa, koje oni ostvaruju preko organa federacije, a s druge strane , da republike neposredno preuzmu svoju punu odgovornost ne samo za stanje u republici nego i u federaciji. Ustavne promene daju i više prostora i više podstreka da se zajednički interes republika i samoupravnih subjekata 42.

ne ostvaruje samo preko organa federacije, dakle posredstvom države, već i neposrednom saradnjom i dogovorom republika, autonomnih pokrajina i drugih društveno-političkih zajednica, samoupravnim sporazumevanjem i drugim oblicima društvenog dogovaranja i udruživanja preko društveno-političkih organizacija i udruženja građana i sl. Amandmanima se daju ustavne osnove za izgradnju takvog pravnog sistema koji neće biti samo tvorevina federacije, već će se izgrađivati i samostalni pravni sistemi republika, kao sastavni deo celokupnog pravnog sistema SFRJ. Prema predloženim amandmanima, nema oblasti prava u kojem republike i pokrajine ne mogu donositi svoje zakone u okviru svojih prava i dužnosti . Oblasti saveznog zakonodavstva ne samo da su ograničene, nego se delom regulišu uz saglasnost republika i pokrajina . U načelu , savezno zakonodavstvo se svodi na oblast narodne odbrane, međunarodnih odnosa, jedinstva osnova samoupravnog socijalističkog sistema i jedinstvenog tržišta. Regulisanje odnosa u svim drugim oblastima koje je do sada uređivala federacija postaje pravo i dužnost republika odnosno autonomnih pokrajina . Time bi se praktično ukinula i dosadašnja podela saveznih zakona na opšte, osnovne i posebne , koja je često bila predmet sporova i stvarala osnove za preuzimanje kompetencija republika od strane saveznog zakonodavstva. Kao što se vidi, odmah posle donošenja ustavnih amandmana predstoji veoma obimna i duboka revizija celokupnog saveznog zakonodavstva, kao i potrebne izmene republičkih ustava i ustavnih zakona autonomnih pokrajina . Prema nekim preliminarnim predviđanjima biće potrebno ukinuti, izmeniti ili suziti, u skladu sa novim funkcijama federacije, nekoliko stotina zakona, kao i drugih propisa. Takođe će biti potrebno doneti i znatan broj novih zakona u oblastima novoutvrđenih nadležnosti federacije . To , istovremeno, znači da pred republičkim odnosno pokrajinskim skupštinama i organima stoji obiman zadatak na izgradnji svog zakonodavstva, koja se mora vršiti uporedo sa menjanjem saveznog zakonodavstva. Prava i dužnosti koje će federacija u ostvarivanju zajedničkih interesa vršiti preko saveznih organa i organizacija bitno se sužavaju , i to kako u pogledu oblasti u kojima sa-

43

vezni organi deluju, tako i u pogledu obima i sadržine njihovih kompetencija. Savezni organi samo izuzetno uređuju u celini pojedine odnose i oblasti, i to samo one koji su izričito određeni Ustavom. U nizu drugih oblasti savezni organı obezbeđuju samo jedinstvene osnove društvenog i političkog sistema, a odnose u potpunosti uređuju republike i pokrajine u skladu s tim jedinstvenim osnovama. I u određivanju nadležnosti izvršnih i upravnih organa iniciraju se novi odnosi. Između saveznih organa i organa u republikama i pokrajinama i opštinama odnosi se zasnivaju na međusobnoj saradnji, obaveštavanju i dogovaranju, a sporovi se rešavaju preko ustavnih i drugih sudova. Savezni organi uprave neposredno odgovaraju za izvršavanje i primenu saveznih zakona i drugih propisa u oblasti narodne odbrane, međunarodnih odnosa, državne bezbednosti , ekonomskih odnosa sa inostranstvom, jedinstvenog tržišta, finansija, zapošljavanja i zaštite prava građana na radu u inostranstvu. Izvršena je i dalja ustavna dogradnja sistema opštenarodne odbrane. Ona se utvrđuje kao neotuđivo pravo naroda i narodnosti Jugoslavije, a nadležnosti federacije se određuju preciznije. Neposrednije je izražena uloga republika i autonomnih pokrajina koje preduzimaju sve mere neophodne za odbranu svoje teritorije i zemlje u celini.

Društveno- ekonomski položaj radnog čoveka Značajne promene predložene su i u pogledu ekonomskih funkcija federacije i odgovarajućih odnosa federacije, republika i autonomnih pokrajina, kao i u pogledu osnova samoupravnih socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa. Celom kompleksu ustavnog regulisanja društveno -ekonomskih odnosa prišlo se sa aspekta integrisanog društvenog dohotka, koji se ostvaruje na bazi celokupnog društvenog rada kome svaki radnik i svaka radna organizacija pristupa sa legitimacijom sopstvenog rada i poslovanja. Predloženim promenama ustavnih odredaba garantuje se da upravljanje radnih ljudi u udruženom radu poslovima

44

i sredstvima društvene reprodukcije i njihovo odlučivanje o dohotku u okviru celokupne reprodukcije bude njihovo neotuđivo pravo koje oni ostvaruju neposredno i isključivo na osnovi svog rada. U tom smislu, poseban značaj ima predloženo rešenje prema kojem dohodak ostvaren u različitim oblicima udruženog rada, odnosno u različitim oblicima udruživanja organizacija udruženog rada ili različitim oblicima udruživanja rada i sredstava, uključujući tu i odgovarajuće odnose u sferi cirkulacije sredstava društvene reprodukcije, pripada uvek osnovnim organizacijama udruženog rada srazmerno njihovom doprinosu zajednički ostvarenom dohotku . Pri tome, dohodak koji zajednički ostvare osnovne organizacije udruženog rada udruživanjem i poslovnom saradnjom pripada svakoj od njih delom koji odgovara pod ― njihovom dopriuslovima ravnopravnog položaja radnika nosu koji su svojim tekućim i minulim radom dali ostvarenju ovog zajedničkog dohotka i čini sastavni deo dohotka koji osnovna organizacija udruženog rada ostvaruje svojim ukupnim poslovanjem. Time se utvrđuje položaj radnog čoveka na način koji ga u većoj meri nego do sada čini gospodarem uslova, sredstava i plodova svoga rada i stvaranja , naravno, u okviru sistema, koji će stalno težiti jednakim pravima i odgovornostima svih. Smisao tih odredaba jeste u davanju načelne osnove za dalju praktičnu razradu jednog stabilnog sistema ekonomskih odnosa i neprikosnovenih ekonomskih i drugih prava radnih ljudi na osnovu društvene svojine sredstava za proizvodnju i samoupravljanja. U tom smislu društvena svojina je posredno definisana kao protivrečan - ali nikako antagonistički - odnos između prava pojedinog radnog čoveka i jednakih prava svih radnih ljudi , to jest kao stabilan sistem ekonomskih i drugih prava i odgovornosti radnih ljudi na osnovu njihovog rada, i koji je neprikosnoven i za same radne ljude i za sve subjekte društvenog odlučivanja .

Kad kažem da se na ovaj način ustavno potpunije i jasnije fiksira položaj radnog čoveka kao „ potpunog gospodara svoga rada “, iz toga ne proizlazi da je on u upravljanju ostvarenim dohotkom u položaju grupno - svojinskog ili individualno-svojinskog nosioca tog dohotka. U procesu društvene reprodukcije njegov rad postaje sastavni deo celokupnog dru45

štvenog rada, a dohodak koji stiče istovremeno je sastavni deo ukupnog društvenog dohotka i neposredno je zavisan od rezultata i produktivnosti celokupnog društvenog rada. Drugim rečima, radni čovek upravlja u svojoj radnoj organizaciji ostvarenim delom ukupnog društvenog dohotka u ime i u interesu društva, u ime i u interesu radnih ljudi i u interesu poboljšanja svojih radnih i životnih uslova. U skladu sa takvim društvenim karakterom dohotka moraju se između radnika i radnih kolektiva uspostavljati odnosi međusobne zavisnosti, odgovornosti i solidarnosti, a to je onda i baza za društveno dogovaranje odnosno samoupravno sporazumevanje. To sporazumevanje i dogovaranje treba da postane opšta praksa u uređivanju odgovarajućih odnosa , i sa svoje strane čini bitnu pretpostavku socijalne sigurnosti i stabilnosti materijalne i društvene pozicije radnika, a takođe i bitnu pretpostavku normalnog toka društvene reprodukcije u celini i stabilnih odnosa u njoj . Ustavno garantovanje prava radnika i prema njegovom minulom radu, to jest delu njegovog ukupnog rada koji se u procesu rada materijalizovao, predstavlja jednu od najznačajnijih ustavnih promena koje se u ovoj fazi predlažu . Dosadašnja ustavna formulacija (član 7. Ustava) da „ jedino rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čoveka" ne izražava jasno socijalistički i samoupravni društveno-ekonomski položaj radnog čoveka i najčešće je shvatana u tom smislu da kompletan položaj radnog čoveka u društvenoj proizvodnji uglavnom zavisi samo od njegovog živog, odnosno tekućeg rada. Doduše, same radne organizacije nisu mogle ostati isključivo na tom načelu raspodele. Zato one u raznim oblicima na primer, dodacima na radni staž, raznim socijalnim merama i slično priznaju radnicima koji dugo rade u preduzeću posebne dodatke na lični dohodak na osnovu rezultata tekućeg rada. Međutim, u sadašnjim uslovima ta prava radnika nisu stabilizovana i dovoljno zajemčena. Ako u Ustavu ne bismo priznali postojanje nikakve organske materijalne veze i prava radnika prema njegovom minulom radu, to bi značilo da bismo de facto tumačili društvenu svojinu kao oblik otuđivanja viška rada od radnika i prenošenje upravljanja tim viškom rada bilo u ruke države, 46

bilo u ruke osamostaljenih tehnokratsko-upravljačkih centara, a ne u ruke kolektivnog upravljanja samoupravno organizovanih radnih ljudi kako u osnovnim radnim organizacijama, tako i u svim drugim oblicima i odnosima celovitog društvenog rada što je prirodan istorijski put prevazilaženja kategorije viška rada uopšte. Dakle, priznavajući u Ustavu pravo radnika da upravlja celokupnim svojim radom, minulim i tekućim, mi, u stvari, autentično izražavamo i afirmišemo klasni pristup utvrđivanju položaja radnog čoveka u socijalističkom društvu. Priznavanje prava iz minulog rada nesumnjivo je i faktor bržeg tehnološkog progresa . Radna organizacija koja se rekonstruiše i modernizuje ne može da bude bez određene materijalne obaveze prema onim radnicima koji zbog toga postaju tzv. "9,tehnološki višak“ . Jer , ti radnici su , u stvari, svojim uloženim minulim radom platili " tu rekonstrukciju. Ako se ne bi priznala prava po osnovu minulog rada, ne bi se moglo ni tražiti od radnika da u radničkom savetu glasa za nova ulaganja, da se zbog toga odriče sopstvenog dohotka, i da upravo zbog modernizacije bude otpušten iz radne organizacije. Napred definisani društveno-ekonomski položaj radnika ujedno otvara jedan istorijski proces u kome radni čovek postaje celovita stvaralačka ličnost, koja se ne može ponašati samo kao potrošač i borac za veći lični dohodak na račun manje akumulacije, već, pre svega, kao svesni stvaralac realnih materijalnih i drugih radnih uslova za svoj sopstveni i društveni napredak. Dakako, tek dalja razrada tih pitanja , praksa i materijalne mogućnosti će odrediti kakvim tempom i u kakvoj meri će naše društvo biti u stanju da realizuje to načelo . Budući rad na tom pitanju i praksa moraće, takođe, dati odgovor na pitanje u kojoj se meri ono može ostvarivati unutar pojedinih radnih organizacija, a u kojoj , možda , to treba da bude stvar jednog zajedničkog sistema, građenog na uzajamnosti i solidarnosti radnih ljudi ili , čak, jednog dublje reformisanog penzionog sistema.

Uveren sam da će na Kongresu samoupravljača upravo konkretizacija tih problema i zadataka biti u centru njegovog rada, jer se baš ti problemi i zadaci najviše tiču sa47

od dašnjeg i budućeg položaja radnog čoveka, i to svakog nekvalifikovanog radnika do najvišeg stručnjaka . Poseban značaj imaju i predložene ustavne odredbe kojima se radnim ljudima zaposlenim u organizacijama udruženog rada u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, zdravstvene i socijalne zaštite i drugim sličnim oblastima rada obezbeđuje, na osnovu slobodne i ravnopravne ekonomske razmene rada, isti društveno -ekonomski položaj kakav imaju radni ljudi zaposleni u svim drugim organizacijama udruženog rada. Time se još šire i odlučnije otvara proces oslobađanja pomenutih sfera društvenog rada (tj . obrazovanja, nauke, zdravstva i dr. ) , od ostataka etatističkih odnosa i njima odgovarajućeg sistema budžetskog finansiranja. Istina, ovde su, s obzirom na konkretne prilike, društveno-političkim zajednicama morala biti data određena posebna ovlašćenja, kao, uostalom, i u vezi sa zadovoljavanjem odredenih potreba društvene reprodukcije putem propisivanja obaveze udruživanja sredstava za odgovarajuću svrhu i sl. , ali su ta ovlašćenja data restriktivno i ne bi trebalo da u praksi pređu granice onoga što je, s obzirom na date prilike, u stvarnom interesu udruženog rada odnosno jačanja samoupravljanja i njegove materijalne osnove. Međutim, ta su ovlašćenja ipak ne samo opravdana već i nužna s obzirom na dosadašnje pojave vulgarizovanja tih načela do nivoa čisto komercijalnih odnosa, što bi u tim oblastima društvenog rada bio ne samo istorijski korak nazad , već i izvor opasnih nestabilnosti u položaju tih oblasti društvenog rada i stvaranja. Etatizam i komercijalizam su dve krajnosti koje treba izbeći, a ne alternativa za izbor.

Društveno- ekonomski odnosi u samoupravnoj integraciji udruženoga rada Odredbama ustavnih amandmana o regulisanju odnosa u udruženom radu otvaraju se putevi takve koncentracije društvenih sredstava, koja će se zasnivati na čisto postavljenim ekonomskim odnosima i neposrednim ekonomskim interesima onih koji udružuju sredstva, što će stimulativno delovati na ubrzanje procesa udruživanja i samoupravne kon48

centracije društvenih sredstava i, rekao bih, prevlađivanje niza funkcija države u ovoj oblasti. Radnim ljudima u osnovnim organizacijama udruženog rada, koji slobodno udružuju svoj rad i sredstva društvene reprodukcije u radne organizacije, uključujući i one koje vrše kreditne i bankarske poslove, u poslovne asocijacije i druge oblike udruženog rada, odnosno koji ulažu sredstva proširene reprodukcije u drugu organizaciju, priznaje se pravo učešća u dohotku koji je ta organizacija ostvarila korišćenjem tih sredstava. Važno je, međutim, naglasiti da je pomenuto pravo učešća u dohotku u slučajevima ulaganja sredstava u drugu radnu organizaciju priznato samo u uslovima poštovanja ravnopravnog položaja tzv. živog odnosno tekućeg rada, to jest jednakih prava radnika. Osim toga, u cilju sprečavanja nastajanja i reprodukovanja bilo kakvog lično -svojinskog ili grupno-svojinskog prisvajanja, izričito je predviđeno da se prava na učešće u dohotku druge organizacije po osnovi zajedničkog ulaganja sredstava obavezno gase kada se putem tog učešća amortizuju uložena sredstva. Takvim mehanizmom obavezne amortizacije uloženih sredstava onemogućava se da po osnovi uloženih sredstava jedno preduzeće ima trajno pravo učešća u dohotku drugog preduzeća. Time se, takođe, unapred destimuliše svako rentijerstvo, jer se ono ― čak ako bi pretvara automatski u oblik „ jedenja “ sopstvese pojavilo nih sredstava za rad i za sticanje dohotka. Na načelu kojim se Ustavom garantuje neposredan odnos radnog čoveka ne samo prema rezultatima svog tekućeg rada, nego i prema svim oblicima dohotka iz minulog rada regulisana su i druga pitanja u vezi sa cirkulacijom sredstava društvene reprodukcije, bankarskim sistemom, osiguravajućim i spoljnotrgovinskim organizacijama i drugim trgovinskim organizacijama koje se bave finansijskim poslovima itd. Upravo to načelo nam i omogućuje da sve pojavne oblike dohotka iz društvenog rada podredimo neposrednoj ekokontroli radnika u osnomskoj - a ne samo političkoj ― novnim radnim organizacijama.

Položaj ličnog rada Određene izmene u oblasti ličnog rada sredstvima za proizvodnju u svojini građana predlažu se u cilju jasnijeg

49

isticanja načela da lični rad u našem društvu ima isti status kao i svaki drugi društveni rad, a radni ljudi koji obavljaju takvu delatnost imaju u načelu ista prava i dužnosti prema društvu kao i radnici u drugim organizacijama udruženog rada. Odredbama o ličnom radu se utvrđuje da građani koji se bave ličnim radom mogu međusobno udruživati svoj rad i sredstva u razne vrste zadruga , i u njima zajednički i samoupravno raspolagati dohotkom iz zajedničkog rada. Između ostalog, time su jasnije formulisane i osnove za to da i zemljoradničke zadruge postaju organizacije stvarnog samoupravljanja radnih seljaka. U predloženim ustavnim odredbama o ličnom radu zadržava se i kategorija dopunskog rada. Takođe, omogućeno je građanima koji se bave samostalnim ličnim radom da udružuju svoj rad i sredstva sa radom drugih lica u posebnim samoupravnim organizacijama udruženog rada . Osnivač te organizacije samostalno raspolaže samo onim delom dohotka koji mu pripada na osnovu ulaganja njegovog minulog rada, odnosno sredstava na kojima ima pravo svojine . Preostali deo dohotka, po izdvajanju ličnih dohodaka osnivača i radnika koji im pripadaju po osnovi tekućeg rada, u društvenoj je svojini i oni upravljaju njime saglasno ustavnim načelima o samoupravljanju. U okviru odredbi o ličnom radu želeo bih da pomenem i pitanje zemljišnog maksimuma. Naime, imajući u vidu da utvrđeni nivo zemljišnog maksimuma ne omogućava individualnim poljoprivrednicima u nekim brdsko -planinskim područjima da ličnim radom osiguraju svoju egzistenciju , republikama je ostavljeno pravo da, u skladu sa specifičnim potrebama u ovim područjima, odrede visinu zemljišnog maksimuma i iznad granice od 10 hektara. Prilikom ovakvog regulisanja oblasti ličnog rada pošlo se od toga da će lični rad u našem društvu i dalje imati značajnu ulogu. Naravno, dominantnu ulogu i u privredi i u društvu uopšte imaće razni oblici udruženog rada na osnovu velikih koncentracija društvenih sredstava, ali u meri u kojoj raste njihova snaga povećavaće se i potreba za raznim oblicima ličnog rada kao i prelaznim svojinskim oblicima koji omogućavaju uključivanje ličnog rada u socijalističke 50

društveno-ekonomske odnose udruženog rada, a da se pri tome ni materijalno ni moralno ne deștimuliraju opravdani lični interesi pokretača ili osnivača takvih rekao bih „ mešovitih “ radnih organizacija. Predloženim rešenjima u oblasti ličnog rada otvara se put daljeg i doslednijeg razvoja socijalističkih društvenih odnosa u ovoj sferi društvenog rada . Ostvarivanje u praksi ovih odredbi dovelo bi i do znatnijeg povećavanja sredstava društvene akumulacije, a time i do otvaranja novih mogućnosti za zapošljavanje , itd.

Ekonomske funkcije federacije Utvrđivanje karaktera socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa na pomenutim osnovama omogućilo je da se konkretnije pristupi ustavnom regulisanju ekonomskih funkcija federacije i međusobnih ekonomskih odnosa federacije i republika i autonomnih pokrajina. U tom smislu ustavnim promenama se predviđa da u ekonomskoj oblasti organi federacije ostvaruju samo one funkcije koje su, u skladu sa zajedničkim interesima, Ustavom utvrđene kao funkcije koje se ostvaruju preko organa federacije, dok bi sve ostale ekonomske funkcije ostvarivale republike i pokrajine. Prema tome, očigledno se time bitno povećavaju prava i odgovornosti republika u sferi regulisanja privrednog života. Republike dobijaju time - kao samoupravne zajednice i kao države --- ne samo punu kontrolu nad društvenom repródukcijom, već i punu odgovornost za njene uslove i sredstva i za raspolaganje njenim plodovima . Odgovornost federacije na jedinstvenom tržištu svedena je samo na ona pitanja gde je to neophodno za njegovo normalno funkcionisanje, a koja i inače u savremenom svetu nužno postaju stvar međunarodne integracije u zajedničkom interesu svih naroda . To takođe znači da federacija u načelu više neće odgovarati za razvoj pojedinih regiona , osim za nerazvijena područja, i to u obimu i na način kako se predviđa Ustavom odnosno predloženim promenama. Pri tome pogotovo izgleda nužno i aktuelno da se naglase nove odgovornosti republika, jer se nalazimo u procesu realizacije programa stabilizacije, kojeg će, razum51

ljivo, pratiti i različite teškoće u pojedinim privrednim organizacijama, a i u širim grupacijama. Sve republike i pokrajine moraće što pre da se pripreme za preuzimanje odgovarajućih funkcija u vezi s tim. Iz toga proizlazi i izvanredan značaj koji će imati u budućnosti slobodno međusobno dogovaranje republika odnosno pokrajina. No, u vezi sa predloženim ustavnim promenama bilo je potrebno predvideti i neke nove instrumente u odnosima među republikama. U okviru jedinstvenog jugoslovenskog tržišta, na primer, niko nema pravo da narušava ravnopravnost svih privrednih subjekata, republika i pokrajina u pogledu sticanja dohotka i raspolaganja njime. Međutim, imajući u vidu postojeću strukturu naše privrede i njen dinamičan razvoj jasno je da se, usled različitog dejstva mera zajedničke ekonomske politike, neće moći u svakom momentu zadovoljiti svi interesi. Zbog toga se predlaže ustavno institucionalizovanje sistema kompenzacija, shvaćenih ne samo, i čak ne u prvom redu, u obliku finansijskih sredstava, već i određenih drugih mera koje obezbeđuju usklađivanje materijalnih odnosa. O pitanju da li kompenzacije treba da budu priznate samo radnim organizacijama ili i republikama i regijama bilo je mnogo diskusije i sporova --- po mom mišljenju, više nego što taj problem zaslužuje. Ti su sporovi više posledica sadašnjeg nepoverenja nego sumnje u samo načelo. Jer, sasvim je sigurno da ni jedna republika neće dozvoliti i bez institucije kompenzacija - da bude planski i trajnije stavljena u neravnopravan položaj . A isto tako je jasno da ni jedna republika neće svesno ni tražiti pristanak druge republike na tako nešto. Zato, priznali mi taj princip ili ne, taj će problem uvek biti stvar dogovaranja i sporazumevanja među republikama, inače neće biti ni jedinstvene, ekonomske politike. U stvari, takvo je stanje već i danas, s tim što ga neki zovu stanjem „ cenjkanja i pogađanja “, a u suštini je to normalan način sporazumevanja republika u pomanjkanju pogodnijih instrumenata za zajedničko demokratsko usklađivanje u pogledu problema koje izaziva jedinstvena ekonomska politika federacije zbog nejednakog položaja i interesa republika. Postojanje jedinstvenog tržišta, dalje ekonomsko oslobađanje rada, kao i obezbeđivanje prava republikama i po52

krajinama da usmeravaju svoj društveni razvoj , zahteva i odgovarajuće izmene ekonomskih funkcija federacije u oblasti društvenog planiranja, monetarnog i poreskog sistema. Planiranje na nivou federacije treba da bude, pre svega, izraz zajedničke funkcije republika i pokrajina u usaglašavanju sopstvenih razvojnih politika i obezbeđivanju zajedničkih interesa razvoja. Cilj promena u monetarno-kreditnom sistemu takođe je prenošenje većih prava, ali i dužnosti, na republike i pokrajine. Naime, narodne banke republika i pokrajina bi zajedno sa Narodnom bankom Jugoslavije kreirale i sprovodile zajedničku emisionu i kreditnu politiku, ali bi bile i jednako odgovorne za stabilnost dinara i opštu likvidnost plaćanja . U oblasti poreskog sistema i politike, republike i pokrajine utvrđivale bi sistem izvora i vrste doprinosa i poreza građana i organizacija udruženog rada. Međutim, pošto i federacija mora raspolagati odgovarajućim instrumentima fiskalne politike, da bi mogla obezbeđivati ostvarivanje zajednički utvrđene ekonomske politike, u predloženim amandmanima su sadržana u neophodnom obimu i odgovarajuća prava i dužnosti organa federacije u toj oblasti .

Obim delovanja načela o usaglašavanju odluka sa republikama i autonomnim pokrajinama Predloženim amandmanima je utvrđen i način ostvarivanja odgovornosti republika i autonomnih pokrajina u vršenju određenih funkcija federacije. To je izraženo, pre svega, odredbom Amandmana XXXII da organi federacije, na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim odnosno pokrajinskim organima, utvrđuju osnove društvenog plana Jugoslavije i donose akte o utvrđivanju politike i zakona kojima se uređuju odnosi u oblastima kao što su : monetarni sistem i emisija novca ; devizni sistem, spoljno- trgovinski promet i kreditni odnosi sa inostranstvom; carinska i vancarinska zaštita ; društvena kontrola cena proizvoda i usluga ; kreditiranje bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i pokrajina i u drugim tačno određenim oblastima. 53

Ustanovljavanje obaveze traženja saglasnosti nadležnih organa republika i pokrajina pri donošenju mera na određenim ključnim područjima ekonomskog sistema i ekonomske politike faktički znači da republike i pokrajine zadržavaju određeno direktno učešće u donošenju odluka sa područja tih ekonomskih funkcija federacije ; u isto vreme, nadležni organi republika i pokrajina nose zajedno sa saveznim organima i odgovornost za ostvarivanje i obezbeđivanje tih funkcija federacije. Tu je odlučivanje u Saveznoj skupštini , Saveznom izvršnom veću i saveznim organima uprave uslovljeno. I o tom pitanju bilo je mnogo diskusija i mnogo sporova u konsultacijama sa odgovornim republičkim telima. Nađeno je kompromisno rešenje, ali ono je dobilo saglasnost svih republika . Bitno je, u svakom slučaju , imati u vidu činjenicu da se tu radi samo o područjima interesa od velike važnosti za svaku republiku, kao i to da su upravo tu nastajali najozbiljniji sporovi i sukobi u međurepubličkim odnosima. Iz toga proizlazi neophodnost da republike neposredno i ravnopravno imaju kako uvid , tako i mogućnost da utiču na odluke saveznih organa, kojima se određuje i sprovodi politika u oblastima od vitalnog interesa za republike i autonomne pokrajine. Već dosadašnja praksa pokazuje da se nikakvim preglasavanjima nije mogla eliminisati potreba sporazuma sa republikama odnosno usklađivanja njihovih interesa u tim domenima. Sasvim je osnovano očekivati da će u uslovima promenjenih ekonomskih funkcija federacije i republika i ovaj proces usaglašavanja ići mnogo lakše i bez češćih trzavica. Naravno, treba tražiti i najpogodniji i, na iznetoj osnovi, najefikasniji postupak usaglašavanja . Verovatno je da u amandmanu predloženi postupak može biti poboljšan. Kao i u drugim pitanjima, i ovde će javna diskusija i, uopšte , predstojeći rad na tekstu ustavnih amandmana sigurno dati svoj doprinos. Svi prihodi i rashodi federacije se, prema Amandmanu XXXIII, utvrđuju u budžetu federacije , čijim se sredstvima finansiraju Jugoslovenska narodna armija, organi federacije, obaveze prema nedovoljno razvijenim republikama i pokrajinama za dopunsko finansiranje neophodnih društvenih službi, i federalne rezerve . U pogledu utvrđivanja vrsta prihoda fe-

54

deracije, u našoj javnosti, a i u samoj Koordinacionoj komisiji, takođe su ispoljena različita gledišta i predlozi . Pojednostavljeno govoreći, jedni su polozili od toga da federacija treba da ima Ustavom utvrđene sopstvene izvore prihoda, dok su drugi predlagali da se finansiranje federacije reši putem tzv. kotizacije odnosno odgovarajućih finansijskih doprinosa republika i autonomnih pokrajina. U amandmanu je sadržano kompromisno rešenje, prema kome prihode fede´racije sačinjavaju carine i takse, kao i doprinosi republika i autonomnih pokrajina, koji se ostvaruju ustupanjem federaciji dela prihoda ostvarenog oporezivanjem proizvoda i usluga u prometu, i to u jednakom procentu od iznosa koji se naplati na teritoriji svake republike odnosno autonomne pokrajine, a najviše do iznosa ukupnih rashoda federacije utvrđenih uz saglasnost republika i autonomnih pokrajina. Ovim amandmanom je sankcionisan i ranije postignut politički dogovor da federacija ne može osnivati fondove, niti preuzimati obaveze osim kada je za to ovlašćena Ustavom, odnosno uz saglasnost republika i pokrajina.

Organi federacije Predloženim ustavnim promenama razrađeni su i nova organizacija, nadležnosti i međusobni odnosi organa federacije. Promene u ovoj oblasti suštinski označavaju novu i veoma značajnu etapu u procesu daljeg prilagođavanja strukture organa federacije mnogonacionalnoj strukturi naše zemlje, kao i dalje demokratizacije političkog sistema. U ustavnim amandmanima federacije zato se nastojalo obezbediti odgovarajući uticaj i odgovornost republika i pokrajina u kreiranju politike i vršenju poslova federacije. Taj uticaj se do sada izvršavao gotovo isključivo kroz Saveznu skupštinu, odnosno Veće naroda, što više nije dovoljno . Očigledno je, naime, da je potrebno omogućiti direktno sporazumevanje republika i pokrajina i van Savezne skupštine, to jest direktnim dogovaranjem i sporazumevanjem odgovornih republičkih i pokrajinskih organa koji su odgovorni svojim skupštinama , jer je u jednoj mnogonacionalnoj zajednici, sa ovakvom ekonomskom strukturom kao što je naša, uvek potrebno raspolagati razno55

vrsnijim i adekvatnim oblicima i mogućnostima sporazumevanja. U predloženoj novoj organizaciji saveznih organa, naravno, najznačajniju novinu predstavlja ustanovljavanje Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Uloga Predsedništva SFRJ i njegove osnovne funkcije proističu već iz predložene ustavne odredbe po kojoj se ono obrazuje na osnovi ravnopravnog predstavljanja republika i odgovarajućeg predstavljanja autonomnih pokrajina, radi njihovog neposrednog učešća u ostvarivanju Ustavom utvrđenih prava i dužnosti federacije. Saglasno tome njegov je osnovni zadatak da pred svetom predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, odnosno republike i autonomne pokrajine u njenom sastavu, ali i da, radi ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti, usklađuje zajedničke interese republika odnosno autonomnih pokrajina. Takvom svojom ulogom Predsedništvo SFRJ treba da bude aktivni i integrirajući faktor stabilnosti političkog sistema. Tome će da doprinese i njegova aktivnost kojom će da pomogne u otklanjanju izvora eventualnih konflikata interesa među republikama . Na osnovu svega toga se konstituiše i razrađuje i pravo političke i zakonodavne inicijative Predsedništva SFRJ. Takvom svojom inicijativom, koja je usmerena prema Saveznoj skupštini i Saveznom izvršnom veću, Predsedništvo SFRJ treba istovremeno da doprinese efikasnijem radu tih i drugih organa federacije kako u izgrađivanju politike i donošenju akata, tako i u njihovom sprovođenju . Time se nikako ne umanjuje samostalnost i odgovornost Savezne skupštine i Saveznog izvršnog veća za izvršavanje funkcija i nadležnosti koje su im poverene . Kao pokretač inicijativa i faktor političke kohezije u centru, Predsedništvo treba da bude jedan od nosilaca jedinstva, organ koji bi brzo reagovao na značajne probleme i olakšavao njihovo rešavanje putem političkog usaglašavanja i inicijativa. Utvrđivanjem ovakve uloge Predsedništva nastojalo se obezbediti da republike i pokrajine ne samo zajednički kreiraju politiku federacije, već i da snose neposrednu odgovornost za njeno sprovođenje. Predsedništvo je, drugim rečima, zamišljeno kao uticajan i samostalan politički organ federacije, koji je istovre56

meno, na svojstven način, i direktan izraz socijalističkih republika i autonomnih pokrajina, pozvan i po sastavu sposoban da pokreće političke inicijative i vrši uticaj ne samo u Skupštini, nego i van nje — prema republikama i samoupravnim strukturama. Ono to neće činiti kao organ koji donosi brojne akte i odluke, već prvenstveno kao politički faktor. Posebnom odredbom predviđeno je da Predsedništvo u principu radi na osnovu usaglašavanja stavova svojih članova. Ovakav način odlučivanja proističe iz njegove uloge faktora kohezije i usaglašavanja ; njegova prava funkcija dolaziće do izražaja upravo tada kada bude jedinstveno u zauzimanju stavova . A to znači i pretpostavlja da će svaki od njegovih članova , iako je autentični predstavnik pojedine republike, voditi računa i o potrebama i interesima drugih, to jest o zajedničkom interesu i potrebama cele društvene zajednice. Odnos između Predsedništva SFRJ i Savezne skupštine načelno je tako postavljen da se zasniva na uzajamnoj saradnji i odgovornosti. Ukoliko bi došlo do razlika u stavovima između Skupštine i Predsedništva SFRJ, u amandmanima je predviđena procedura usklađivanja stavova i rešavanja nastale situacije. Ustanovljavanjem Predsedništva SFRJ ni u kom pogledu se ne ograničava skupštinski sistem kao celina, niti slabi orijentacija našeg društva na dalju izgradnju onih njegovih društvenih funkcija i demokratskih oblika, koji će ga pri odlučivanju još intenzivnije nego do sada povezivati sa celokupnom samoupravnom strukturom društvenog rada i stvaranja i činiti ga još neposrednije odgovornim radnim ljudima u svim oblastima samoupravne organizacije društva. Prema tome, samoupravno organizovani rad i samoupravno organizovanje stvaralaštva ljudi u svim oblastima društvenog života, a ne politički profesionalizam, osnova je našeg skupštinskog sistema. Uvođenje Predsedništva SFRJ, koje će biti odraz opštih interesa republika, a istovremeno i izraz njihove volje da demokratski rešavaju uzajamne odnose i učvršćuju svoje jedinstvo , može biti samo faktor jačanja skupštinskog sistema odnosno još neposrednijeg povezivanja Savezne skupštine sa skupštinama u republikama i autonomnim pokrajinama. 57

s obzirom na Drugim rečima, to što Predsedništvo svoju ulogu i funkcije - ne proizlazi iz Savezne skupštine , već iz republičkih i pokrajinskih skupština, ne znači da je ono van skupštinskog sistema i da nije odgovorno prema njemu. Skupštinski sistem se, naime, ne može poistovetiti sa Saveznom skupštinom, jer on predstavlja celoviti kompleks počev od komune, pokrajine i republike do federacije. Kao samostalni organ federacije, Predsedništvo SFRJ je istovremeno i organ republika i autonomnih pokrajina. A kao takvo ono će biti jedan od najznačajnijih faktora političkog usklađivanja i povezivanja interesa saveznih organa u njihovom radu u okviru svojih nadležnosti, i interesa republičkih organa u okviru njihovih nadležnosti. Ako tu nužnu društvenu funkciju ne bi vršio jedan takav organ kao što je Predsedništvo SFRJ, onda bi ona neizbežno pala samo na vodeće organe SKJ, što nije dobro ni za društvenu ulogu SKJ ni za razvoj skupštinskog sistema. Dakako, sužavanjem nadležnosti funkcija federacije i pojačavanjem direktnog uticaja i odgovornosti republičkih organa u poslovima federacije zaista se objektivno sužavaju - i kompetencije i uloga Savezne skupštine. Ali, tu se ne radi o ograničavanju skupštinskog sistema, već o novom rasporedu prava i odgovornosti između organa federacije i republika. Kompetencije federacije se sužavaju, ali u okviru tih suženih nadležnosti Savezna skupština zadržava svoj položaj i svoju ulogu. Sem toga se, rekao bih, u istoj proporciji u kojoj se povećavaju kompetencije republika, povećava i uloga republičkih i pokrajinskih skupština, a posredno i opštinskih, naravno, izvan onih poslova, odnosno prava i dužnosti koje , u sklopu promena u društveno -ekonomskim i političkim odnosima u celini, prelaze iz sfere odlučivanja u skupštinama na samoupravne organizacije udruženog rada i samoupravne interesne i druge zajednice . Prema tome, mi ne slabimo skupštinski sistem, već menjamo odnose u federaciji, što istovremeno nalaže utoliko veću brigu za izgradnju odgovarajućeg skupštinskog mehanizma u republikama i komunama. No, već danas je jasno da će se morati ― s obzirom na bitno izmenjene funkcije federacije -- u drugoj fazi revizije saveznog Ustava izmeniti i struktura i organizacija Savezne skupštine. Ne mislim sada ulaziti u taj problem, ali je već 58

danas očito da buduća struktura Savezne skupštine neće biti ista kao u republičkim skupštinama i da će 1 se prilikom njenog utvrđivanja morati voditi računa o promenama u odnosima između federacije i republika, koje sada unosimo u naš Ustav . Predsedništvo SFRJ je nosilac i funkcije kolektivnog šefa države i u tom svojstvu ono predstavlja Jugoslaviju u zemlji i inostranstvu, i vrši niz poslova koji iz ove funkcije proističu. Predsedništvo je i najviši organ rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Jugoslavije. Sve ovo ga, kada se uzme u celini njegovih funkcija, čini samostalnim ustavnim faktorom koji odgovara specifičnoj mnogonacionalnoj i samoupravnoj strukturi i potrebama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i njenog ` daljeg razvoja, a njegova odgovornost na osnovu Ustava i zakona je sasvim konkretno određena samim karakterom njegovih Ustavom utvrđenih odnosa prema Saveznoj skupštini i prema republikama i autonomnim pokrajinama. Prirodno je da će se Predsedništvo SFRJ • sa ovakvim funkcijama oslanjati i da će se morati oslanjati i na ulogu i aktivnost društveno-političkih i samoupravnih organizacija. Stoga je ustavnim promenama predviđeno da društveno-političke i samoupravne organizacije, kao što su SKJ, SSRNJ, sindikati, naučne ustanove, itd ., mogu iznositi svoje stavove i mišljenja pred Predsedništvo . Smisao ovog predloga jeste da se - s obzirom na neophodnu ulogu subjektivnog faktora u društvu ― omogući njegovo učešće i vršenje uticaja u radu Predsedništva.

Posebnim ustavnim amandmanom predviđena je mogućnost da drug Tito, kao Predsednik Republike, zadrži sva ona svoja ustavna prava koja i sada ima . U tom svojstvu on će biti i predsednik novoformiranog Predsedništva SFRJ. Ovaj stav, mislim, da nije potrebno mnogo obrazlagati . Pri tome se ima u vidu izuzetni autoritet koji uživa drug Tito i potreba da on ostane na najodgovornijem mestu i da i dalje daje svoj doprinos u razvitku naše zajednice, kao i njegova istorijska uloga u stvaranju i razvitku naše zemlje, u borbi za nezavisnost i ugled Jugoslavije u svetu i borbi za mir. Takav je stav izraz jedinstvene volje i želje svih naroda i narodnosti naše zajednice koja je posebno došla do izražaja i u stavo59

vima i zaključcima Prve konferencije Saveza komunista Jugoslavije, na javnim skupovima i forumima svih društveno-političkih organizacija u republikama i pokrajinama --- da drug Tito ostane, kao Predsednik Republike, na čelu naše zajednice i posle izvršenih ustavnih promena. Prema predlogu amandmana, Savezno izvršno veće trebalo bi da bude jedno kvalifikovano političko i stručno izvršno telo . Naša nastojanja išla su za tim da Savezno izvršno veće postane što je moguće više efikasan i operativan organ, odgovoran za jedinstveno sprovođenje politike i opštih akata koje utvrdi Savezna skupština. Moram da istaknem , nasuprot nekim komentarima u našoj javnosti, da predloženi amandmani ne samo da ne slabe, već znatno ojačavaju političku poziciju i ulogu Saveznog izvršnog veća u našem političkom sistemu. Jer, amandmanima je pojačana samostalnost a time i odgovornost Saveznog izvršnog veća u ostvarivanju svojih prava i dužnosti, i to kako proširivanjem njegovih nadležnosti u oblasti izvršenja, tako i jačanjem njegove samostalnosti i odgovornosti u donošenju propisa iz oblasti te njegove proširene nadležnosti. Polazeći od potrebe da se Savezno izvršno veće učini što efikasnijim i operativnijim organom, posebno značajnu novinu predstavlja načelo prema kome se Veću daje ovlaš-+ ćenje za donošenje propisa za izvršavanje saveznih zakona i drugih akata Savezne skupštine. Upravo zbog nedostatka ovakvih ovlašćenja, pored ostalog, Savezno izvršno veće je do sada u određenim situacijama bilo u nemogućnosti da pra-` vovremno reaguje na određene pojave. Savezno izvršno veće treba da bude prema predloi organ u kome se i preko koga se ženim amandmanima pre svega vrši i neophodno usaglašavanje stavova i mišljenja republika i pokrajina po svim značajnijim pitanjima sprovođenja politike i izvršavanja saveznih zakona i drugih akata Savezne skupštine, što predstavlja jednu od bitnih karakteristika njegovog novog položaja u sistemu. Ovakav njegov položaj nametnuo je potrebu da se i njegov sastav u skladu sa načelom pariteta republika i odgovarajuće zastupljenosti autonomnih pokrajina ―― kao i način izbora njegovih članova prilagode takvim njegovim funkcijama, što će svakako imati odraza i na unutrašnju organi60

zaciju i način rada Saveznog izvršnog veća. Značajnu novinu predstavlja i načelo po kome su članovi Saveznog izvršnog veća istovremeno i rukovodioci saveznih organa uprave , to jest, savezni sekretari, što ima za cilj da obezbedi neophodno jedinstvo u merama i akcijama koje Savezno izvršno veće i savezni organi uprave svakodnevno preduzimaju u sprovođenju politike i akata Savezne skupštine. Pored predloženih dopuna u položaju i funkcijama Saveznog izvršnog veća, ono i dalje u sistemu zadržava sva dosadašnja prava i ovlašćenja uključujući i njegov odnos i odgovornost prema Saveznoj skupštini . Prema predloženim promenama, bitnu novinu u pogledu karaktera i položaja saveznih organa uprave predstavlja načelo prema kome se savezni organi uprave mogu obrazovati samo u onim oblastima u kojima neposredna odgovornost za izvršenje i obezbeđenje sprovođenja saveznih zakona i drugih saveznih propisa leži na organima federacije, i za koje federacija, po pravilu, osniva svoje organe. načelo, prema kome federacije vrši obai pokrajina, važi u u okviru zakonskih ovlašćenja donose propise za izvršavanje saveznih zakona i drugih akata u tim oblastima, kad je to saveznim zakonom određeno.

Jednu od novina predstavlja i to što se u pojedinim poslovima iz nadležnosti vezno usaglašavanje stavova republika svemu i za savezne organe uprave kada

Nakon ustavnih promena na kojima se sada radi i koje utvrđene kao vremenski priokao što je već rečeno ritetne, predstoji ozbiljan rad na drugoj fazi ustavnih promena, koja treba da obuhvati, pre svega, skupštinski i komunalni sistem, kao i neka ustavno-pravna, društveno -ekonomska i politička pitanja samoupravljanja. U tom cilju formirane su tri radne grupe Ustavne komisije : za skupštinski sistem, za društveno-ekonomske i političke odnose u komuni i za ustavno-politička pitanja samoupravljanja. Pored toga, biće potrebno da se pripreme i predlozi promena Ustava u oblasti osnova pravosudnog sistema uopšte i posebno pravosudne funkcije federacije, i po nekim drugim pitanjima. Sve

su -

61

ove promene biće, sadržinski i dugoročno posmatrano, od izuzetnog značaja za izgradnju i stabilizaciju našeg društvenog sistema na samoupravnim osnovama. One treba da potpunije i doslednije ustavno-pravno i politički izraze i garantuju zasnovanost našeg društveno -ekonomskog i političkog sistema u celini na udruženom radu i interesu radnog čoveka i građanina . Može se, zato, reći da će sadašnje ustavne promene dobiti svoj puni smisao tek nakon pomenute druge faze ustavnih promena, bez kojih bi se mogle svesti na doduše potrebnu reformu državne strukture , ali koja ne bi imala većeg uticaja na razvoj društveno-ekonomskih i političkih odnosa. Naravno, ni sadašnje niti buduće ustavne promene neće same po sebi obezbediti razvitak našeg društva u željenom pravcu, ako se svesne socijalističke društvene snage , a pre svega Savez komunista, ne založe i ne uspeju u tome da, prvo , naša društvena svest, odnosno naši radni ljudi prihvate predloženi pravac našeg daljeg samoupravnog razvoja i, drugo, da organizuju i pokrenu radne mase da same svojim rukama izgrađuju čitav taj sistem . Pošto sam o sadržini budućih ustavnih promena na određeni način već govorio u prethodnom tekstu, ne bih sada ulazio u podrobnosti u tom pogledu. Nužno je, ipak, naglabez obzira što za pripremanje ovih promena može siti da je da se računa na dve godine, to jest do isteka mandata Savezne skupštine - već sada očigledno da rad na pripremi odgovarajućih predloga u ovim oblastima treba da bude veoma intenzivan kako bi se na taj način omogućilo da se predlozi što pre iznesu na javnu diskusiju. Predlozi ustavnih promena koje danas razmatramo , i koje će u predstojećem periodu biti predmet rasprave naše najšire javnosti, nesumnjivo predstavljaju još jedan dokaz snage i jedinstva naroda Jugoslavije, a ne, kao što neki zluradi „ proroci " misle i priželjkuju , izraz nekakve bezizlazne krize naše socijalističke zajednice. Naime , kao i do sada , kada se radilo o pitanjima od velikog značaja za zajednički život i interese naših naroda, i ovoga puta došla je do izražaja spremnost ne samo u Savezu komunista Jugoslavije , već i u odgovornim organima naših republika da se sva pitanja rešavaju demokratskim putem i saglasno . To će svakako doći do izražaja i u predstojećoj javnoj diskusiji. 62

Nesumnjivo je da je zbog toga bitno sužen prostor za širenje raznih političkih špekulacija od strane antisocijalističkih i antisamoupravnih snaga, osobito za podgrevanje šovinizma, unitarizma, nacionalizma i slično . Tim snagama se čini da im upravo sadašnji trenutak ide na ruku . Međutim, ti njihovi računi " su potpuno pogrešni iz prostog razloga što naši narodi i radni ljudi , poučeni svojim ne malim iskustvom iz prošlosti, duboko shvataju da je njihov istinski interes u tako uređenoj zajednici u kojoj će biti na najbolji način obezbeđeni njihovi životni interesi i kao radnih ljudi i kao naroda, a upravo to se želi još više učvrstiti predloženim ustavnim promenama . To je nesumnjivo još jedan u nizu koraka na putu jačanja bratstva, jedinstva i ravnopravnosti svih naroda i narodnosti Jugoslavije, ali i korak dalje naše revolucije. U sadašnjem političkom trenutku nužno je, takođe, založiti se za to da dosadašnji rad na ustavnim promenama, a pre svega diskusija u najširoj javnosti o njima, budu podstrek za dalji jedinstven stvaralački napor svih progresivnih socijalističkih snaga na zajedničkom i demokratskom rešavanju svih otvorenih pitanja našeg socijalističkog i samoupravnog razvoja u praksi . Ako budemo tako i ubuduće postupali, to će biti najčvršća garancija za usvajanje progresivnih i demokratskih rešenja za čije oživotvorenje će onda svaki radni čovek i građanin osećati ličnu odgovornost. Nesumnjivo je da samoupravni put razvoja naše socijalističke zajednice - na kojem smo i pored dosta otpora, teškoća , pa i slabosti i promašaja, već učinili krupne, rekao bih, istorijske otvara realnu i jasnu perspektivu za dalju izgradkorake nju i učvršćenje takvog slobodnog i demokratskog socijalističkog društva. Taj cilj bio je ideja vodilja i prilikom izrade nacrta predloženih ustavnih promena.

63

DISKUSIJA

1

SREĆKO BIJELIĆ Drugarice i drugovi, u skladu s političkim odlukama i dogovorom , a na liniji s usvojenim kursom VIII i IX kongresa Saveza komunista Jugoslavije i svih kasnijih dokumenata najviših političkih tijela, posebice XII sjednice Predsjedništva i I konferencije Saveza komunista Jugoslavije, uvodno izlaganje druga Kardelja na ovoj sjednici Predsjedništva treba pozdraviti i svesrdno podržati. Pravac Nacrta ustavnih amandmana od XX do XL u osnovi je prihvatljiv za javnu diskusiju i daljnji rad. Čini mi se da bi današnja diskusija i naš stav morao biti da se dosljedno držimo političkih odluka i stavova koji su u narodu, a posebice u radničkoj klasi, poslije istupa druga Tita dobro primljeni i to nas obavezuje na radikalne, duboke i brže promjene na liniji razvoja samoupravnog socijalizma i dovođenja proizvođača u središte svih društvenih zbivanja. Cjelokupne promjene u političkoj i ekonomskoj sferi društvenog života shvaćaju se kao proces dosljednog provođenja samoupravljanja i, s tim u vezi , ulaze u ovom trenutku u daljnju etapu revolucionarne borbe za deetatizaciju otuđenih društveno-ekonomskih i društveno-političkih funkcija od radničke klase, udruženog rada i položaja, uloge i odgovornosti republika . Dosljedno provođenje samoupravljanja zahtijeva da se bitne funkcije upravljanja i odlučivanja društvenim sredstvima i poslovima prenesu i ostave proizvođaču i radnom čovjeku u udruženom radu. S tih pozicija a na osnovama tržišnog privređivanja, dohotka i raspodjele prema rezultatima rada izrasta cjelokupna organizacija društva od baze preko komune, u novu i adekvatniju ulogu republike i njenih pokrajina do federacije .

5*

67

Višenacionalni sastav naše federativne zajednice i samoupravni, ravnopravni, demokratski karakter socijalističkog ponašanja svih subjekata i društvenog uređenja zahtijeva da su radni ljudi unutar republika, i republike nosioci ne samo državnog suvereniteta nacionalnih samoupravnih zajednica, i s tim u vezi nosioci državnosti federacije, nego i da u kreiranju ekonomskih odnosa - kao pravnoj osnovi proizvodnih i društvenih odnosa — imaju odlučujuću riječ . U skladu s tim, samoupravne organizacije udruženog rada i republike, kao nacionalne samoupravne asocijacije samoupravnih organa i institucija, prenose samo određene ekonomske i druge funkcije na federaciju . Pri tom zadržavaju pravo usklađivanja , dogovaranja i kontrole dogovorenih funkcija federacije . Sve ono što Ustavom nije preneseno na federaciju ostaje autonomno pravo i funkcija svake republike. Reguliranje ekonomskih odnosa na nivou federacije treba shvatiti kao prvi korak iza kojeg neminovno slijede drugi reguliranje na samoupravnim osnovama ekonomskih odnosa unutar republika i organizacija udruženog rada, radi daljnje afirmacije samoupravljanja i daljnjih procesa oslobođenja rada. Moralo se prići izgradnji naše federativne zajednice na principima samoupravljanja, ravnopravnih republičkih i nacionalnih odnosa i u tom smislu su predloženi amandmani korak dalje, ali potrebno je naglasiti hitnost i nužnost da se: a) ukinu svi oblici otuđivanja sredstava na nivou federacije za sve namjene, osim sredstava za pokriće troškova ,,federativne" administracije, financiranje nedovoljno razvijenih krajeva i financiranje određenih akcija za koje federaciju ovlaste ili na nju dogovorno prenesu samoupravna privreda i republike ; b) riješi pitanje takozvanog državnog kapitala, kapitala akumuliranog kod izvozno-uvoznih (reeksportnih) organizacija po osnovama državne intervencije ili , pak, iz državnih izvora i kapitala koncentriranog po osnovi poštanske štedionice, osiguranja, materijalnih rezervi i sl.; c) izgradi novi devizni, carinski i vanjskotrgovinski režim, na principima neotuđivosti deviznog dohotka i participaciji u deviznim potrebama federacije u dogovorno utvrđenim kvotama ; d) ukinu svi dosadašnji oblici odlučivanja o mjerama značajnim za ekonomsku politiku i privredni život društva i nađu 68

novi dogovorni načini sporazumijevanja samoupravne privrede i republika; e) riješi pitanje Narodne banke, njezine emisione , eskontne i reeskontne funkcije i politike, i, s tim u vezi, načina podjele sredstava pribavljenih nacionalnom emisijom novca ; f) precizno utvrdi princip jedinstvenosti tržišta i, s tim u vezi, da se slobodno kreće kapital, radna snaga i razmjena roba. Trajni su i zajednički interesi svih naroda i narodnosti Jugoslavije na nivou federacije : samoupravni socijalistički društveno-ekonomski sistem , politička i ekonomska ravnopravnost naroda i narodnosti, zajednička odbrana nezavisnosti i integriteta zemlje, cjelovitost jugoslovenskog tržišta , zajednička međunarodna politika. U odgovoru i rješenju tih pitanja nalaze se odgovori i za sva ostala. Pri tom se privredni sistem u republikama i federaciji zasniva na : društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju, samoupravnoj organizaciji udruženog rada na svim nivoima i u svim strukturama, s odlučujućom ulogom radničke klase i proizvođača , shvaćene u suvremenom smislu riječi, i procesa koji se dešavaju u nas i šire, na principu dohotka i s tim u vezi raspodjele u skladu s načelom raspodjele prema radu u rezultatima rada, koje su ostvarili svojim ukupnim radom, robno-novčanom i dohodovnom povezivanju organizacija udruženog rada i cjelovitosti jedinstvenog jugoslovenskog tržišta. Za uspješno funkcioniranje privrednog života na cjelokupnom prostoru potrebno je imati jedinstvena mjerila i nameće se zahtjev za dogovornim utvrđivanjem na nivou federacije bitnih odnosa i modeliteta tržišta . Radi toga, potrebno je u ovim pomjenama i republičkim dogovorima i dogovorima. samoupravne privrede, utvrditi uvijek odnose i načine kretanja roba, financijskih sredstava i zapošljavanja na cijelom području zemlje. Kako slobodna cirkulacija roba, kapitala i radne snage, te konkurencija među privrednim subjektima otvara mogućnost stvaranja monopola, bilo bi potrebno međurepubličkim dogovorom i dogovorom samoupravne privrede utvrditi slučajeve i precizne i jasne modalitete obrane protiv stvaranja monopola i suzbijanja monopolističke prakse . Pri `tom je rješenjima privrednog sistema potrebno osigurati eko-

69

nomsku, samoupravnu i formalnopravnu jednakost osnovnih subjekata društvene reprodukcije. To, međutim, ne isključuje, već naglašava pravo društveno-političkih zajednica da nakon dogovora i u skladu s njim, samostalno reguliraju uvjete privređivanja na svom području, prilagođene svojim specifičnim potrebama i interesima svoga radništva i stanovništva. Znači, trebalo bi funkcije federacije precizno ograničiti i jasno utvrditi one elemente koji osiguravaju cjelovitost domaćeg tržišta i daju bitne karakteristike njegove jedinstvenosti . U tom je smislu razvojna politika neotuđivo pravo svake republike, što ne isključuje potrebu koordinacije i dogovaranja među republikama i odgovarajućim samoupravnim organizacijama udruženog rada. U međunarodnim ekonomskim odnosima funkcije federacije valjalo bi ograničiti na : utvrđivanje bitnih elemenata sistema i osnovnih smjernica politike izvoza i uvoza roba i usluga i, s tim u vezi, razvijenijih oblika međunarodne ekonomske suradnje, utvrđivanje općih uvjeta zaduživanja u inozemstvu, utvrđivanje deviznog tečaja, utvrđivanje politike zaštite domaće industrije. Princip od kojeg se ne bi smjelo odstupiti jest da federacija ne bi mogla preuzimati neposredne obaveze po inozemnim kreditima. U ovoj oblasti valjalo bi bitno smanjiti administrativna ovlaštenja federacije i arbitrarnost u tim ovlaštenjima, i to na onu mjeru koja zadovoljava naprijed navedene funkcije federacije. Svako pitanje s područja ekonomskih odnosa s inozemstvom takve je prirode da bitno utječe na razvoj , položaj i uvjete privređivanja privrednih grana i grupacija, regija i republika i u tome je prijeka potreba da se te funkcije precizno utvrde na bazi dogovora republika i samoupravne privrede, na osnovi objektiviziranih kriterija i točnih proračuna. Sva ta pitanja moraju biti rješavana u okvirima dugoročne razvojne politike i iznova uvijek valorizirana pri svakoj novoj etapi razvojne politike srednjoročnih programa razvoja i ekonomske politike s ovog područja za određeno, srednjoročno razdoblje. U prirodi stvari ova oblast odnosa zahtijeva da se sve operativne mjere i odgovarajući propisi reguliraju trajnije i za privredu stimulativnije . Ta bi ovlaštenja morala biti u nadležnosti Izvršnog vijeća i odgovarajućih organa savezne upra70

ve. Međutim, kod svake bitne mjere i tome odgovarajućeg propisa morala bi se izvršiti konzultacija i dogovor s nadležnim republičkim organima i udruženom privredom, koja bi snosila punu odgovornost za provođenje u život i posljedice poduzetih mjera i akcija. U manje značajnim stvarima operativni organi mogli bi imati odgovarajuću slobodu akcije, ali i svu odgovornost za njihovo provođenje u skladu s dogovorno usklađenim sistemskim rješenjima. Sve to ne bi isključivalo inicijativu pojedinih republika da pokreću pitanje opravdanosti poduzetih mjera. Štaviše, dužnost je republika da prate i proučavaju djelovanje poduzetih mjera i, u skladu s tim, da pokreću pitanje i traže odgovornost za sve pothvate s kojima se odstupa od utvrđenih principa, a kad to nanosi štete privredi, i to u prvom redu onoj koja se nastoji uključiti u međunarodnu podjelu rada preko izvoza i kooperacije. Nužno je osigurati da se politika i režim cijena formiraju slobodno, na osnovi politike, djelovanja i razvoja tržišnih zakona. Pri formiranju cijena na domaćem tržištu potrebno je osigurati utjecaj cijena na svjetskom tržištu, uz nužne korekcije koje bi bile u funkciji razvojne politike, a posebno u funkciji politike zaštite perspektivnih grana i pravaca razvoja. Politika zaštite perspektivnih pravaca razvoja, naravno, utvrđivala bi se dogovorno i kretala bi se u odgovarajućem odnosu s razvojem proizvodnih snaga i produktivnošću rada , odnosno u okvirima dogovorno utvrđene razvojne politike . Pod djelovanjem tržišnih zakona i odnosa moguće je u određenim fazama razvitka da dođe do poremećaja na tržištu. Za slučajeve većih poremećaja trebalo bi unaprijed predvidjeti mogućnost određenih administrativnih mjera koje bi se provodile. Naravno , i te bi slučajeve trebalo utvrditi dogovorno i sporazumom republika i samoupravne privrede. U ovom trenutku krupno sistemsko pitanje i jedno od najspornijih u postojećem privrednom sistemu jest devizni i vanjskotrgovinski sistem. Dosljedno provođenje samoupravljanja, razvoj dohodovnih odnosa, raspodjele prema rezultatima rada i robne proizvodnje zahtijeva da se i u odnosima s inozemstvom administrativna regulativa zamijeni novim odnosima i da se staro prevaziđe i izbjegne ili svede na najmanju moguću mjeru. To je mogućno postići pod uvjetom da se i devizni priliv smatra kao prihod radnih organizacija ostvaren u međuna-

71

rodnoj razmjeni proizvoda i usluga. Znači da se to uključi u opći tretman tržišnih i samoupravnih odnosa. Ne bi se smjelo odstupiti od načela da su devize sastavni dio dohotka radnih organizacija koje ih ostvaruju, ili, pak, koje sudjeluju u njihovu ostvarivanju. U skladu s tim, trebalo bi predvidjeti da je promet deviza slobodan, uz postojanje i posredovanje bankarskog deviznog tržišta. Kad postoji disparitet između službenog i realnog kursa dinara, obavezna prodaja deviza po službenom tečaju oštećuje izvoznu privredu , negativno utječe na izvoz i zahtijeva privlačenje znatnih sredstava na nivou federacije i njihovu kasniju razdiobu sistemom premiranja. Time se direktno negativno utječe na primjenu temeljnog socijalističkog principa raspodjelu prema rezultatima rada - i bitno oštećuje životni standard radničke klase i radnih ljudi zaposlenih u organizacijama udruženog rada s ovog područja. Da bi se to spriječilo, potrebna je slobodna cirkulacija deviza na bazi sporazumno utvrđene politike deviznog tečaja. Sporazum se mora rukovoditi principom da se devizni tečaj utvrđuje na osnovi ponude i potražnje i u odgovarajućim prilikama uz intervenciju Narodne banke. Intervencijama na tržištu deviza deviznim rezervama Narodna banka bi bitno utjecala na stabilnost tečaja. Postavlja se pitanje osiguranja odgovarajućeg deviznog potencijala na nivou federacije. Pod pretpostavkom da se usvoji princip da devizne i druge financijske obaveze, koje je stvorila federacija, preuzmu krajnji korisnici republike i radne organizacije koje su se koristile efektivama tih obaveza — zajedničke potrebe federacije za devizama osiguravale bi republike na principu kvotnog učešća. Znači da bi se na nivou republika koncentrirao odgovarajući devizni potencijal, za ove zajedničke potrebe i za potrebe razvojne politike . Koncentracija bi se obavila samoupravnim dogovorom izvozne privrede, uz puno poštivanje realnog deviznog tečaja - otkupom , ili, pak, na način kako to utvrdi samoupravni dogovor radnih organizacija. U istom smislu i još slobodnije trebalo bi tretirati i devizne doznake stalno ili privremeno zaposlenih i odsutnih građana u inozemstvu . To znači da bi slobodno raspolagali, a u skladu s tim i prodavali poslovnim bankama, uz sporazumno utvrđene uvjete. Devize prikupljene na taj način bile bi dio kreditnog fonda za razvoj krajeva i komuna odakle su 72

radnici i građani . S obzirom na karakter deviznih doznaka naših radnika na privremenom radu u inozemstvu i potrebu stimuliranja većeg priliva deviza po toj osnovi, trebalo bi postići da dijelom ove doznake budu slobodnije korištene i alocirane na području domicila nosilaca doznaka . U skladu s tim, radnici i općine iz kojih potječu privremno zaposleni radnici u inozemstvu trebalo bi da participiraju u efektima deviznog i dinarskog priliva s te osnove. Cjelovitost tržišta i bitni elementi jedinstvenosti tržišta nameću potrebu dogovornog utvrđivanja bitnih elemenata monetarne politike : emisione, eskontne i reeskontne. Zbog važnosti ovog područja za privređivanje osnove te politike utvrđivale bi dogovorno republike na nivou federacije, ali što dulje i objektivnije . Globalni raspored kreditnog (dinarskog i deviznog) potencijala po republikama treba da bude u skladu s ukupnim privrednim potencijalom i učešćem privrede pojedinih republika u ukupnom privrednom potencijalu zemlje. Unutar dogovorno utvrđenih bitnih elemenata monetarne politike i novčane mase u opticaju konkretne mjere i politika upotrebe kreditnog volumena spadaju u nadležnost i regulativu republike, institucija i privrede na njezinu području . Štedni ulozi građana, kao i ulozi u poštanskoj štedionici, sastavni su dio kreditnog potencijala i monetarne politike odgovarajuće republike, s tim da obje vrste štednih uloga garantira republika. U idućem razdoblju treba postići maksimalno zadovoljavajući stupanj samofinanciranja privrede i smanjiti ovisnost privrede od bankovnih i drugih kreditnih institucija. Pri prijenosu kreditnih sredstava na privredne organizacije treba također primjenjivati kriterij učešća u društvenom proizvodu , pa u tom odnosu i utvrditi doprinos i učešće privrede sredstvima koja su sada izvan privrede. Dosljedno načelima samoupravne koncepcije razvoja društva ― s dominirajućom pozicijom radničke klase - i deetatizacije društveno -političkih zajednica na području proširene reprodukcije, dobro je da federacija ne može imati nikakvu odlučujuću financijsku funkciju u investicionoj aktivnosti . Nije potrebno formirati bilo kakve prihode federacije za investicione namjene. Prijašnje obaveze federacije s naslova kreditiranja u investicije trebalo bi što prije prenijeti na republike, odnosno krajnje korisnike . Time bi se omogućilo 73

u znatnijoj mjeri i ubrzalo rješavanje takozvanog državnog i financijskog kapitala i poboljšao položaj privrede u raspodjeli i mogućnostima financiranja proširene reprodukcije unutar udruženog rada. Nužno se i neodgodivo nameće potreba utvrđivanja postupka za vraćanje akumuliranih sredstava bivših saveznih banaka (Jugoslovenske investicione banke, Jugoslovenske banke za vanjsku trgovinu i Jugoslovenske poljoprivredne banke -- kao najvažnijih, ali ne i jedinih) i reeksportera privredi . Sredstva koja su stečena bankarskom manipulacijom i davanjem državnog kapitala privredi, kako po odlukama državnih organa, tako i po odlukama banaka, također treba vratiti privredi. Dosljedno tome, na isti način treba postupiti i s državnim i bankarskim kapitalom stvorenim na sličan način u republikama i općinama. Povećanje udjela privrede u raspodjeli društvenog proizvoda, razrješavanje problema koncentriranog kapitala u federaciji i saveznim institucijama, preraspodjeli tih i sličnih sredstava razmjerno udjelu u njihovu stvaranju i razmjerno privrednom potencijalu svake republike, promjena deviznog i vanjskotrgovinskog sistema u duhu spomenutih načela to je izuzetno važno za naš daljnji razvoj , a u tome je ključ odgovora na velik interes za sve promjene u političkom i privrednom sistemu. U tome je odgovor na sadašnje stanje privrede i njene mogućnosti da preuzme na sebe proširenu reprodukciju i realan rast standarda proizvođača. U pogledu financiranja zajedničkih potreba, odnosno društveno -političkih zajednica smatramo da se mora poći od stajališta da je u interesu cjelovitosti tržišta i očuvanja bitnih komponenata jedinstvenosti tržišta potrebna u određenoj mjeri jedinstvena financijsko-porezna politika. Da bi se u određenoj mjeri očuvala jedinstvenost financijsko-porezne politike na nivou federacije, valjalo bi zajednički, tj . dogovorno sa socijalističkim republikama, utvrditi stope poreza na promet proizvoda i usluga . Isto tako, radi zaštite domaće proizvodnje na nivou federacije trebalo bi utvrđivati carinske stope . Međutim, bilo bi bolje osigurati prihod federacije za pokriće njezinih potreba kvotnim udje- u skladu s udjelom republika u društvenom lom republika — proizvodu Jugoslavije, a ne kako je predloženo u amandmanu. Naravno, i stope poreza na promet, takse i carinske stope

74

utvrđivale bi se na nivou federacije dogovorom republika i samoupravne privrede, ali kao prihod republika. Druge izvore prihoda utvrđivale bi republike i komune, dogovorno s udruženom privredom. U ovom dijelu potrebna je, također, razmjena mišljenja i eventualno sporazumijevanje između republika radi usklađivanja zajedničke politike. Razlozi koji govore u prilog tome da se potrebe federacije financiraju na principu doprinosa republika su višestruki. Najvažniji je svakako taj , što se kroz carinsku politiku i politiku poreza na promet treba da provodi dio privredne politike, a ne fiskus potrošnje. Nije primjereno da ta sredstva budu sredstva alimentiranja budžeta federacije, jer bi bili stavljeni u funkciju fiskalnih potreba, a ne bi bili sredstvo ekonomske politike. Razvojna i fiskalna funkcija fiskalne politike mogu biti u suprotnosti , a njihovo odvajanje dalo bi potrebnu samostalnost i objektivnost fiskalnoj politici u njezinoj razvojnoj komponenti. Tu je važno istaći da to nije objektivan i siguran odnos u doprinosu svih u financiranju zajedničkih potreba i za to je učešće u društvenom proizvodu ili nacionalnom dohotku višestruko bolje. Znači, treba nam takav sistem i ekonomska politika koja će uvećavati društveni proizvod i nacionalni dohodak i u toj funkciji morao bi biti porez, takse i carina. Polazeći od samoupravnog karaktera i suštine našeg društva, razvojnu politiku i planiranje nužno je ugraditi u osnove samoupravnih proizvodnih odnosa i ubrzanog razvoja standarda radničke klase. Budući da se razvojna politika i planiranje vrši na globalnom planu kao jedan od bitnih elemenata makroekonomike, očigledno je da je razvojna politika komponenta usklađivanja i sinteza razvoja užih i širih društveno-političkih zajednica, udruženog rada, grana i oblasti privrede. Druga pretpostavka za formiranje razvojne politike jest da su republike u našem političkom i društvenom sistemu za ukupan razvoj privrede i društva na svom području . I, konačno, da cjelovitost tržišta Jugoslavije i zajednički interes radničke klase Jugoslavije zahtijeva, osim razvojne politike i planiranja na nivou republike, i utvrđivanje osnova razvojne politike na nivou federacije, odnosno za cijelu našu zemlju . U tome se mora uvijek vidjeti uloga i sigurnost udruženog rada. Sve te pretpostavke impliciraju samoupravno dogovaranje i usklađenje na pojedinim nivoima. Sadržaj razvojne

75

politike u federaciji i , s tim u vezi, planiranja, podliježe prethodnom susretnom usklađivanju samoupravnih privrednih struktura i republika. Svaka razvojna politika treba voditi računa o tome da bitni interes pojedine republike u njezinom razvoju ne smije biti oštećen. Normalno ję da federacija za tu politiku i određeno plansko razdoblje, dakako, uz punu suglasnost republika i samoupravnih organizacija udruženog rada, donese odgovarajući instrumentarij iz bitnih područja privrednog sistema za provođenje usvojene razvojne politike. Utvrđena dugoročnija ekonomska politika i sistemska rješenja u pojedinim oblastima treba da budu okvir i ograničenja za operativne mjere izvršnih organa . U sklopu toga treba promatrati i eventualno primjenu instituta kompenzacije. Naravno, njemu nema mjesta u okviru normalnog razvoja tržišnog mehanizma, jer je on ugrađen u uslove privređivanja i odnose u raspodijeli. Mogućna je, međutim, njegova primjena kad se sporazumno utvrđenom razvojnom politikom stavi određena privredna grana u inferiorni položaj . To znači da problem nije teritorijalan, već unutar privrede, i tako se mora tretirati i razriješiti, zajedno sa usvajanjem politike. Može se naglasiti da će smanjenje funkcija federacije i nova pozicija republika i udruženog rada iziskivati intenzivnu suradnju i povezivanje republika međusobno. Potreba trenutka nalaže da se glavni naglasak stavi na razmatranje ekonomskih funkcija federacije, radi daljnje afirmacije samoupravljanja i jačanja pozicije i uloge neposrednih proizvođača. Valjalo bi ubrzati rad na izmjenama i razvoju ekonomskog sistema i tekuće ekonomske politike, od čega ovisi niz važnih stvari, a u prvom redu standard i položaj proizvođača .

Nekoliko napomena i prijedloga uz Nacrt ustavnih amandmana Amandman 21 . U ovom amandmanu razrađuju se određena temeljna pitanja i rješenja o daljnjem razvitku samoupravnih odnosa u našoj praksi . S obzirom na složenost i još prisutnu neistra-

76

ženost, ovaj amandman je u nekim svojim odredbama neodređen, a neka pitanja i rješenja nisu do kraja definirana. U 1. tački može se naći nekoliko suštinskih i formalnih praznina i nedostataka. S formalne strane, već u prvom redu, pri definiranju ,, osnove socijalističkih samoupravnih odnosa", suvišan je pridjev „,takav“, jer osnovu socijalističkih samoupravnih odnosa čini „ društveno-ekonomski položaj radnog čovjeka ...", dakle, bez potrebe da se kaže „ takav“ . U drugom redu, u kojem se govori o položaju radnog čovjeka ,,u društvenoj reprodukciji ", takav izraz, odnosno određenje, upućuje na to da čovjek živi samo ,,u društvenoj reprodukciji ". Međutim, položaj radnog čovjeka treba uočavati i osiguravati i u društvu, dakle, u jednoj široj sredini, a zatim u društvenoj reprodukciji. Zbog toga bi bilo bolje da se kaže da ,,položaj radnog čovjeka u društvu i društvenoj reprodukciji ...“ U trećem redu ovog amandmana nailazi se na određenja ,,radeći sredstvima reprodukcije u društvenoj svojini “. S obzirom na to da razvoj socijalističkih odnosa i općenito socijalističkog društva ide u pravcu ukidanja svojine i svojinskih odnosa općenito, to ukidane mora naći svoj odraz u praktičnom i formalnopravnom smislu. Trebalo bi stoga izbjegavati termin ,, svojina “, pa makar se radilo i o društvenoj svojini. Prošireno pravo radnika koje se predlaže da on sudjeluje u raspodjeli iz osnove svoga ,,tekućeg i minulog rada" rnijenja svojinski karakter sredstava za proizvodnju, jer ona više nisu u pravnom i faktičnom smislu ,,svojina “, nego više jedna nesvojinska kategorija, prisutna kao preduvjet čovjekove egzistencije i kao osnova razvoja samoupravnih odnosa. Zbog toga bi bilo bolje reći, umjesto ,, sredstvima reprodukcije u društvenoj svojini ", samo „ društvenim sredstvima reprodukcije". U stavu drugom tačke 1. sreće se prvi put u našoj samoupravnoj i pravnoj terminologiji pojam „ osnovna organizacija udruženog rada “ (drugi red ovog stava) . U tački 2. ovog amandmana sreće se i pojam radna organizacija i inače već do sada korišten u našoj praksi . Naime, u drugom stavu tačke 1. govori se da se društveno -ekonomski položaj radnog ... da u osnovnim organizacijama udručovjeka osigurava „, ... žnog rada ... stječe dohodak i upravlja na osnovi svoga rada ..." Dakle, Ustav ozakonjuje ,, osnovnu organizaciju udru-

77

ženog rada" kao temeljni samoupravni oblik udruženog rada. S druge strane, u tački 2. govori se da se „ organizovanjem. osnovne organizacije udruženog rada u sastavu radne organizacije ... ne mogu povrijediti prava radnih ljudi, odnosno prava radne organizacije “ . Iz ovog proizlazi da kategorija „ radna organizacija “ ostaje i dalje osnovni pravni izraz, odnosno pravni subjekt, a osnovna organizacija udruženog rada samo samoupravni subjekt. Zbog toga se nailazi na stanovitu proturječnost, jer osnovna samoupravna organizacija udruženog rada nije pravni subjekt, a izvedena organizacija iz osnovnih organizacija udruženog rada, to jest radna organizacija ima svojstva pravne osobe i u formalnopravnom smislu, jedini je nosilac svih prava i odnosa prema društvu, a time i prema radnicima. Trebalo bi nastojati da se izbjegne ovakva proturječnost, koja, u praktičnom smislu, može i dalje uvjetovati jednu od prepreka za brži razvoj samoupravnih odnosa unutar radnih organizacija. Kako je to sada riješeno zakonom o poduzećima, a riješeno je na sličan način kako se predlaže u ovom amandmanu, ono nije dalo podstrek za brži razvoj samoupravnih odnosa. Naime, prema pozitivnim zakonskim propisima još uvijek centralni organi u poduzeću (radnički savjeti i dr.) odlučuju , jer imaju za to pravnu osnovu, da li će neki dio radne organizacije biti „, organizacija udruženog rada “ i kakva će kod toga imati statusno , pa i samoupravno pravo. U 2. tački ovog amandmana stoji već spomenuti rezolutniji stav da radni ljudi u radnoj organizaciji imaju pravo ,,da organiziraju kao osnovnu organizaciju udruženog rada svaki njen dio koji predstavlja radnu cjelinu i u kojoj se rezultat njihovog zajedničkog rada može u razmjeni potvrditi kao vrijednost". Nema sumnje u to da će ovakva Ustavna odredba olakšati razvoj samoupravnih odnosa unutar radne organizacije, jer ima težu i društvenu i pravnu snagu od sadašnjih zakonskih propisa, koji su takvo pravo radnih ljudi ozakonili na približno isti način. Da bi međutim došlo do izražaja, trebalo bi to pravo riješiti i ozakoniit eksplicitnije nego što je to riješeno u sadašnjem zakonu i ovom prijedlogu . U 3. tački ovog amandmana novost je u tome što se Ustavom ozakonjuje radnom čovjeku da ,, ostvaruje osobni dohodak, kao i druga prava, najmanje u visini koja osigurava njegovu socijalnu sigurnost i stabilnost ". O progresivnosti i

78

prednostima rješenja u pogledu minulog rada, koje sadrži ova tačka, već je bilo govora. Visina tog učešća u raspodjeli utvrđuje se društvenim dogovorom koji zaključuju organizacije udruženog rada, sindikalne organizacije i organi društveno-političkih zajednica . To je, također, jedan evolutivni stav u odnosu prema dosadašnjim stavovima kojima se osiguravao materijalni položaj radnih ljudi. Može se očekivati da će ovakva Ustavna odreda zahtijevati da se, prvo, što prije institucionalizira samoupravni društveni dogovor i, drugo, da se uloga i značaj sindikata definira drugačije nego je to bio slučaj do sada. U tački 5. ovog amandmana ozakonjuje se stav da „ svoje potrebe u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, zdravstvene zaštite i sl . radni ljudi zadovoljavaju na osnovi slobodne razmjene rada s radnim ljudima koji rade u organizacijama udruženog rada u ovim oblastima“ . Takav stav uvjetovat će razvoj samoupravnih odnosa, dogovora, tržišta i razvoj sistema: i na području društvenih djelatnosti. To će, nadalje, pridonijeti afirmaciji dohotka u tim djelatnostima, što u isto vrijeme znači eliminiranje dosadašnjeg budžetskog načina financiranja i činovničkog odnosa u oblasti obrazovanja, zdravstvene, kulturne, zaštite, i u sl. institucijama.

Amandman 22. Ovim amandmanom reguliraju se, u najvećem dijelu, pitanja materijalne osnove organizacija udruženog rada. Možda bi u ovom trenutku valjalo ići još šire , dublje i odlučnije, jer to je ključ za brojna pitanja današnje zbilje i šansi za budućnost. U tački 1. ovog amandmama Ustavom se daje mogućnost da se organizacije udruženog rada i radnici u njima slobodno udružuju u radne organizacije, uključujući i one koje obavljaju kreditne i druge bankarske poslove. Interes za ovo udruživanje stavljen je na dohodak, i to je važno u reguliranju međusobnih interesa. U tački 2. ovog amandmana prihod koji osnovna organizacija udruženog rada ostvari u obliku učešća u dohotku dio je dohotka koji dotična radna organizacija ostvaruje svojim ukupnim poslovanjem. U ovoj etapi razvoja to je izuzetno važno, jer otvara nove prostore za samoupravnu akciju , a bez 79

nadređenosti i neopravdanog preljevana i oduzimanja dijela dohotka proizvođača. S obzirom na takva rješenja, i radni ljudi u bankama, kada će udruživati svoja sredstva, imali bi pravo na dohodak i na proširenje materijalne osnove svoga rada u širem smislu, odnosno proširenje svoga kreditnog fonda u užem smislu, jer je taj fond zapravo „ njihova“ materijalna osnova. S ovim se, međutim, nameće problem daljnje koncentracije sredstava izvan utjecaja neposrednih proizvođača. Banke naime raspolažu danas veoma značajnim sredstvima, koja nisu svojina društveno-pravnih osoba, već bančina. Kako sada u ovom slučaju postupiti s kamatama? Da li će ona ići u kreditni fond banke, a time se i dalje reproducirati? Zbog toga treba sada tražiti rješenja koja bi inače imala jednu svrhu - onemogućiti reprodukciju kapitala. Kao prvo, trebalo bi pobliže odrediti da se banke ne smatraju „, organizacijom udruženog rada“ i time se ne izjednačavaju sa svim ostalim organizacijama udruženog rada pa prema tome nemaju jedinstven dohodak. Ili drugo rješenje : da se za sva sredstva kojima danas raspolažu banke nađu odgovarajuće, društveno-pravne osobe, kao ulagači sredstava u banku i da se, s osnove tog prava, prihod koji ostvari banka svojim poslovanjem pripisuje tim društveno -pravnim osobama, u onom odnosu i veličini s kojim su sudjelovale radne organizacije. U tački 3. ovog amandmana unesen je jedan dosta značajan stav : da se s udruživanjem sredstava ne mogu na osnovi njih steći nikakva svojinska ili druga trajna prava . Prema formulaciji određena ugovorna prava (kamate i učešće u dohotku) vrijede samo dok se udružena sredstva ne ,,amortiziraju". Taj izraz - amortiziraju - nije sasvim precizan, jer je amortizacija kao kategorija vezana samo uz opredmećena sredstva, to jest osnovna sredstva. Zbog toga bi trebalo ― ovu riječ amortiziraju zamijeniti riječju „, otplate", ili uz ,,amortizaciju “ staviti određenije što se pod time razumijeva. U tački 5. otvara se mogućnost radnim organizacijama da mogu prikupljati novčana sredstva građana i osigurati im pri tom naknadu u kamatama ili drugom obliku . To je, također, veoma značajna odredba, ali bi je trebalo još nadopuniti u smislu tačke 2. iz amandmana 23. U toj tački ( 2) govori se da ,, radni ljudi koji obavljaju lični rad mogu udru-

80

živati svoj rad i sredstva sa organizacijama udruženog rada na društvenim sredstvima i da u okviru te saradnje mogu učestvovati u upravljanju zajedničkim poslovima i u raspodjeli ". Međutim, već i ovaj stav ,,da se naknada za uložena sredstva može osigurati i u drugom vidu“ otvara, izgleda, tu mogućnost. U tački 6. ovog amandmana Ustavom se ozakonjuje zabrana utvrđivanja nekih posebnih obaveza pri davanju kredita. Ovo je dobro da je jasan stav i za odnose kod kategorije kredita. O tački 7. ovog amandmana bilo je već govora uz tačku 2. istog amandmana. Novost je u rješenju koje se predlaže još u tome da i „ građani-ulagači", pored ugovorene kamate, mogu stjecati i dio sredstava u zavisnosti od poslovnog uspjeha banke. Ovakvu mogućnost i rješenje, s obzirom na opća kretanja u razvoju samoupravnih odnosa koji postaju sve dominantniji, treba ocijeniti kao pozitivno i podržati ga. Amandman 22. - prijedlog za novi stav 3. u tački 8. ,,Saveznim zakonom regulirat će se jedinstvena načela za osnivanje i poslovanje vanjsko-trgovinskih organizacija na principima udruženog rada i samoupravljanja, međusobnog utjecaja s proizvodnim i drugim organizacijama u utvrđivanju poslovne politike, zajedničkog preuzimanja rizika i odgovarajućeg udjela u dohotku. “ Amandman 24 . Ovaj amandman sadrži odredbe o jedinstvu jugoslavenskog tržišta. Kao opća napomena uz sadržaj ovog amandmana, ne može se kazati da i nije toliko bitno koliko će činilaca ili odnosa biti ozakonjeno kao elementi jedinstvenog tržišta . Bitnije od toga je da se što preciznije utvrdi način reguliranja odnosa i kretanja na tržištu. Zbog toga mnogo više zaslužuju pažnju amandmani pod brojem 29 i 32, u kojima su utvrđene nadležnosti organa federacije i republika. Uz prethodnu napomenu vrijedi spomenuti, uz tačku 1 . ovog amandmana, da se „ jedinstvo tržišta " promatra previše statički . Tržište je, naime, veoma dinamična kategorija, koja se, uz to , stalno razvija . Zbog toga bi trebalo u trećem stavu 81

tačke 1. utvrditi obavezu društveno-političkih zajednica i organizacija udruženog rada, ne samo u smislu osiguranja „jedinstva tržišta“ nego i uz obavezu da se stalno radi na razvoju i usavršavanju tržišta i njegova jedinstva. U tački 2. ovog amandmana kao element jedinstvenog tržišta ističu se jedinstveni novac, jedinstven monetarni sistem, jedinstvena monetarna politika i zajedničke osnove kreditne politike“ . Ako se pošlo od određenja da ono što je „ jedinstveno" spada u zakonodavnu i regulativnu ingerenciju organa federacije, a ono što je „,zajedničko " pod zajedničku ingerenciju organa federacije i organa republike, tada bi trebalo zahtijevati da se „ jedinstvena monetarna politika" primjenjuje i stavi u status „ zajedničke" monetarne politike. To proizlazi kako iz same suštine stvari jer monetarna politika, u najširem smislu, obuhvaća politiku i poslovanje Narodne banke Jugoslavije i narodnih banaka republika — tako i zbog osjetljivosti pitanja i implikacija koje takva politika može imati na privredne tokove i razvoj u zemlji . Najvjerojatnije zbog toga u amandmanu 32. utvrđuje se da „, organi federacije, na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima utvrđuju “ osnove društvenog plana Jugoslavije, ali i politiku u oblasti ,, monetarnog sistema i emisije novca " . Zbog toga što je rečeno, trebalo bi u ovom (24) amandmanu kazati da jedinstvo jugoslavenskog tržišta čini ne ,,jedinstvena", nego „ zajednička “ monetarna politika. Takvi prigovori mogu se staviti i uz stav o politici ekonomskih odnosa s inozemstvom, jer je i tu u amandmanu 32. rečeno da to spada u elemente od zajedničkog interesa. U tački 4. ovog amandmana, u prvom redu, trebalo bi nadopuniti odredbu na taj način da „ ne samo organizacije udruženog rada nego i njihove poslovne jedinice " posluju slobodno na cijelom teritoriju zemlje i suglasno propisima koji vrijede u mjestu njihova poslovanja. Naime, svaka poslovna jedinica, kao što su prodavaonice, zastupništva i sl. , ne moraju imati status organizacije udruženog rada, pa bi se zbog toga moglo smatrati da treba da posluju pod uvjetima i po propisima koji vrijede za organizaciju udruženog rada, koja je sjedište takvih jedinica , a koja je na nekom drugom području . Uz tačku 6 , u kojoj se ozakonjuje pravo na kompenzaciju, kada se aktima organa federacije narušava ekonomska rav82

nopravnost, sigurno ne bi trebalo spominjati da i „ republike“ i ,,pokrajine“ imaju to pravo. U slobodno razvijenim tržišnim odnosima ne može se pretpostaviti da će čitava područja doći zbog određene mjere u neravnopravan položaj . U takav položaj mogu doći samo pojedini privredni subjekti ili cijele privredne grane. S obzirom na to da područje republike ni u jednom slučaju nema samo jednu privrednu granu, to je teško pretpostaviti u kojoj mjeri bi ga kao cjelinu mogla po-. goditi određena mjera. Jer ako već pravo na kompenzaciju imaju radne organizacije i grane, tada, po tom pravu, kompenzaciju ostvaruju i republike na čijem su području dotične organizacije. Amandman 26. Ovim amandmanom reguliran je položaj i funkcija Narodne banke Jugoslavije i narodnih banaka socijalističkih republika. Tačka 2, u petom stavu: mogla bi se dana formulacija izmijeniti u tom smislu da ne samo Narodna banka „ samostalno" primjenjuje savezni zakon, utvrđene mjere nego da te mjere primjenjuju i banke socijalističkih republika. Naime, banke socijalističkih republika ubuduće bit će odgovorne za stabilnost valute i opću likvidnost zemlje, pa zbog toga treba da imaju određena prava kod primjene i provedbe zakona. Amandman 29. U ovom amandmanu ozakonjuje se funkcija organa federacije. Amandman je po svom sadržaju dosta opširan i pun taksativnog nabrajanja područja i funkcija, na kojima bi imala regulativnu funkciju federacija i njezini organi . Uz pažljivije praćenje utvrđenih funkcija federacije, na primjer, u tački 4, dolazi se do zaključka da su ovdje utvrđene funkcije unekoliko u koliziji s amandmanom 32, u kojem se nalaze odredbe o obavezi usklađivanja određene politike i mjera između organa federacije i republika . Tako se, između ostalog, u zadnjem retku, na strani 14, govori da federacija preko saveznih organa i organizacija ,,uređuju spoljno trgovinsko i devizno poslovanje i drugo ekonomsko poslovanje sa inostranstvom “ i osigurava njihovo provođenje. Na strani 15 , u početku , navodi se dalje da ure-

6*

83

đuje carinski sistem , carinsku tarifu i mjere izvan carinske zaštite i dr.

S druge strane, u amandmanu 32 u prvoj tački, str . 18 - utvrđuje se da ,, organi federacije na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima' utvrđuju odnose u oblasti - deviznog sistema, spoljnotrgovinskog prometa i kreditnih odnosa sa inostranstvom , zatim carinske i vancarinske zaštite i dr." Prema tome, za uređenje vanjskotrgovinskog i deviznog poslovanja zaduženi su organi federacije, i to kao samostalni , a u isto vrijeme u amandmanu 32. uređenje međunarodnih trgovinskih odnosa i deviznog poslovanja ostavljeno je u kontekst zajedničkih interesa i potrebe usklađivanja s republičkim organima. Ukoliko se odredbe iz amandmana 29. odnose samo na organizacionu stranu uređenja ovih funkcija , što se ne bi moglo pretpostaviti . Amandman 32. U ovom amandmanu regulirana su pitanja koja će organi federacije rješavati u suglasnosti sa socijalističkim republikama. Po svojem sadržaju u amandmanu su neke odredbe od suštinskog značaja za daljnji razvoj , prvenstveno ekonomske samostalnosti socijalističkih republika, a neke odredbe su pretežno organizacionog karaktera. Tu bi se moglo još jače naglasiti zajednički rad i interes svih republika i pokrajina. Amandman 33. U ovom amandmanu utvrđuju se prihodi i namjena prihoda federacije. U pogledu odredaba koje se predlažu mogla bi se staviti primjedba uz tačku 1. u tom smislu da nije potrebno stavljati kao obavezu budžeta federacije da financira, u smislu dopunskog financiranja, društvene službe na području nerazvijenih republika . Ustav se, naime, donaša kao trajniji dokument, dok je fenomen nerazvijenosti pitanje vremena, duljeg ili kraćeg, u kojem će se dostići odgovarajući nivo razvoja. Međutim, ozakoniti obavezu dopunskog financiranja u Ustavu znači istodobno i ozakoniti status nerazvijenosti republika, i to za sve vrijeme dok će vrijediti odredbe Ustava, odnosno sam Ustav.

84

Uz tačku 3. ovog amandmana mogu se staviti dvije primjedbe. Prva je da je prihvaćena premisa kotizacije u snošenju troškova federacije, ali samo iznad iznosa koji ne osiguravaju prihodi od carinà, taksa i sl. , dosta nepovoljna. S tim u vezi može se staviti primjedba da će postojati snažna tendencija da se carine povisuju što je više mogućno i da se zadržavaju na što dulje vrijeme. Ta tendencija će dolaziti kako od strane organa federacije, jer im se na taj način osiguravaju stalni izvori prihoda, tako i od strane onih privrednih grana koje imaju danas, a zahtijevat će to i ubuduće, visoku carinsku zaštitu . Polazeći otuda da je sistem kotizacije čist odnos, trebalo bi u taj sistem uključiti porez i carine kao izravni prihod socijalističkih republika, a rashode federacije pokrivati u cjelosti iz kotizacije republika . Druga napomena u vezi s tačkom 3. odnosi se na osnovicu

koja je predložena za utvrđivanje visine kotizacije. Ta osnovica je uzeta, odnosno nađena u prometu, odnosno u iznosu koji će se s osnove poreza na promet naplatiti na teritoriju svake republike . Kod ovako utvrđene osnovice ne zna se da li u nju ulazi samo dosadašnji savezni porez na promet, ili u općinski. Zbog toga bi bilo potrebno, pri utvrđivanju osnovice kotizacije, poći prije svega od društvenog proizvoda, jer je on objektivnija, realnija, stimulativnija i pravednija kategorija.

MIJALKO TODOROVIĆ Sa pripremom ovih ustavnih amandmana naše društvo ušlo je u novu fazu intenzivnog i veoma odgovornog rada na reformisanju političkog sistema u celini. Ova reforma je povezana i sa preobražajima društveno-ekonomskih odnosa, odnosa proizvodnje i raspodele, koji su već u toku ili pred nama. Kretanja posle Konferencije SKJ ponovo su potvrdila neophodnost dubljih promena političkog sistema . Reč je o izvanredno značajnim pitanjima za život naših naroda i za dalji tok naše revolucije, u čemu Savez komunista, kao j uvek, snosi najveću istorijsku i društvenu odgovornost. Predsedništvo Saveza komunista Jugoslavije neće, naravno, ulaziti u razmatranje svih konkretnih rešenja i formulacija. To ostaje javnoj diskusiji i Skupštini . Za nas ovde

85

je najvažnije da možemo utvrditi da su predložene promene po svojoj suštini i osnovnom pravcu u skladu sa zaključcima Konferencije SKJ iz oktobra prošle godine, da predstavljaju dalje korake napred u rešavanju dva međusobno uslovljena i povezana osnovna zadatka u preobražavanju federacije : Dalja emancipacija i afirmacija, tj . maksimalna samostalnost i odgovornost naroda i narodnosti, odnosno republika, kao i pokrajina, za sopstveni i zajednički život i razvoj ; dalja deetatizacija i otvaranje slobodnog prostora za razvoj samoupravljanja kao integralnog društvenog sistema i socijalističke demokratije. To će pokrenuti stvaralačke snage svih naroda i narodnosti i ubrzati opšti razvitak. Treba i da preciziramo idejne i političke stavove i zadatke Saveza komunista u javnoj debati koja predstoji, kako bi ona doprinela da definitivna rešenja budu što bolja i uspešnija. U poslednje vreme, a naročito od kada je direktno stavljeno na dnevni red pitanje federacije, došlo je do izražaja mnoštvo najraznovrsnijih, često suprotnih idejnih i političkih stavova i opredeljenja. To je sasvim razumljivo ako se ima u vidu dubina i dalekosežnost pitanja. Ruše se mnoge stare predstave i svest, gube se različite iluzije, potresaju stečene pozicije i sukobljavaju različiti realni interesi ili bar poimanja tih interesa . Sa takvim stavovima i tendencijama verovatno ćemo se sresti i u predstojećoj javnoj diskusiji, koja će nesumnjivo biti vrlo široka i živa. Kao vodeća snaga, SKJ mora da unese punu svetlost i jasnoću u poimanju suštine i stvarnog značaja predstojećih promena, da se stvari na naučno-socijalističkoj osnovi razjasne i da se izborimo da ti stavovi postanu svojina radničke klase i najvećeg dela ostalih radnih ljudi , da bi, u demokratskom i samoupravnom sporazumevanju i odlučivanju o uređivanju zajedničkog života i odnosa, pobedila najdosled`nija socijalistička rešenja. To samo znači da za SKJ stvar još nije završena ni posle formulisanja ustavnih paragrafa. čak, možda, ni posle njihovih usvajanja.

86

S obzirom na vrlo iscrpno uvodno izlaganje druga Kardelja, s kojim se slažem, ograničio bih se samo na neka pitanja, koja se povodom ustavnih promena postavljaju . Samoopredeljenje naroda u suštini znači njihovo neotuđivo pravo na vlastitu državu , na slobodan društveni, ekonomski i kulturni razvoj i na samoupravljanje sobom, svojom sudbinom, uslovima i rezultatima svoga rada . Otuda smo u redefinisanju, odnosno u preobražaju federacije, pošli od početne pretpostavke : prava svakog naroda da sam utvrđuje sopstvene interese i da se putem samoupravnog i demokratskog dogovaranja naši narodi među sobom sporazumeju o tome: - koji su im to interesi zajednički na kojima će se ujedinjavati ; ― kako će zajednički te interese realizovati, kroz koje odnose i oblike, državne i nedržavne - samoupravne, društvene. U dogovaranju oko zajednice interesa nije do sad ni u radu Komisije ni u širim političkim raspravama bilo težih problema i nesporazuma. Međutim, oko poimanja jedinstvenog tržišta i, s tim u vezi, oko načina odlučivanja u toj oblasti, bilo je izvesnih dilema . To i jeste jedno od najsloženijih pitanja zajedničkog života. Pod problemom jedinstvenog tržišta krije se u stvari mnogo širi krug pitanja društveno-ekonomskog sistema, ekonomske politike i privrednih instrumenata itd . Do sada je jedinstveno tržište dobrim delom funkcionisalo u okrilju saveznog centralizma i etatizma . Sada treba izgraditi jedinstveno tržište, uz bitno veću samostalnost republika i uz bitno razvijenije integralno samoupravljanje. U tome je, pre svega, sva objektivna složenost i teškoća da se dade potpuno pouzdan odgovor na ovo pitanje u sadašnjem trenutku. Sada rešavamo uglavnom samo jedan, državni aspekt tog kruga pitanja . Tek kada u drugoj fazi budemo razmatrali celinu političkog sistema i, uporedo s tim, celinu društveno-ekonomskog sistema moći ćemo da utvrdimo konzistentnost sadašnjih rešenja u ovoj oblasti i sa gledišta onoga što je ujedinjeno, stepena ekonomske integrisanosti i sa gledišta rasporeda ekonomskih funkcija, načina kako se zajednički 87

poslovi obavljaju , donose odluke itd . Upravo, imajući u vidu neotuđivo pravo radnog čoveka i njegove samoupravno organizovane nacije da raspolaže uslovima, sredstvima i rezultatima sopstvenog rada, kao i potrebu stabilnog odvijanja procesa reprodukcije. Da bi jedinstveno tržište moglo stabilno da funkcioniše , da se nesmetano obavlja proces reprodukcije, neophodno je društveno regulisanje i usmeravanje nekih osnovnih privrednih tokova i odnosa. To je danas neizbežna zakonitost, uslovljena nivoom i karakterom savremenih proizvodnih snaga. To je praksa svih razvijenih privreda. Pitanje je samo društvene suštine, oblika i karaktera tog regulisanja. Zbog očevidne neefikasnosti u rešavanju tih pitanja, poslednjih godina smo pretrpeli određene ekonomske neuspehe, koji su delimično potirali prednosti većeg, zajedničkog tržišta : imali smo usporeniji privredni razvoj , uz ozbiljne oscilacije i nestabilnosti i zaoštreniju političku nestabilnost ; pretila je opasnost da se time, donekle, dovede u pitanje veliki ugled samoupravljanja što ga je u svetu steklo, upravo zahvaljujući brzom ekonomskom razvoju kao i sve bogatijim humanističkim i demokratskim sadržajem društvenih odnosa. Od ovakve nestabilnosti i usporenja niko, nijedna republika, pokrajina itd. nema koristi ; svi gube . Zbog toga smo i pristupili reviziji i sužavanju funkcija federacije, tj . preispitivanju tih zajedničkih interesa. Jedinstveno tržište i jedinstvene osnove društvenih odnosa (samoupravljanje) opredeljuju prirodu federacije i kao samoupravne zajednice radnih ljudi, proizvođača i stvaralaca. Tržište je ovde samo drugi izraz za zajednicu rada, saradnju različitih individua, koja je uslovljena društvenom podelom razmerama. rada u internacionalnim jugoslovenskim Pošto je ova saradnja dobrovoljna a ne stihijna, ona je svesno i demokratski dogovoreno udruženje i radnika pojedinaca i njihovih užih radnih zajednica i, naravno, njihovih nacija kao samoupravnih društvenih zajednica . SFRJ se javlja kao samoupravna višenacionalna društveno-politička zajednica i, ako hoćete, zajednica udruženog rada, dakako veoma složena i razuđena. U takvoj zajednici državni element je samo jedan od elemenata društveno-političkih (i ekonomskih) odnosa i veza. 88

Tačnije, države u licu republika i savezna država u licu federacije su oruđe samoupravljanja, oruđe neophodno ne samo za odbranu novih društvenih odnosa i nacionalnog suvereniteta, nego i za regulisanje ekonomskih tokova - jer je reč o robnoj proizvodnji koja bezuslovno, kao takva , pretpostavlja egzistenciju države. Amandmani 21. i 22 , koji znače obogaćivanje i razvijanje ustavnih načela u oblasti odnosa proizvodnje i raspodele, upravo definišu radnog čoveka kao ravnopravnog člana i učesnika u udruženom radu u razmerama cele zajednice ― SFRJ, prema tome i kao gospodara te celine. Sabijanje radnika i samoupravljanja u okvire preduzeća, opštine , pa i republike u uslovima jedinstvenog tržišta, značilo bi ograničavanje radnikove društvene moći i samuopravnih prava. Bez takvog oslobođenja i takve moći radnikove ličnosti, koja gospodari i svojom nacionalnom pa i svojom višenacionalnom zajednibez hegecom, nema ni pune nacionalne ravnopravnosti monije i eksploatacije . Oslobođenje radnika vodi ka punom oslobađanju nacije, kao što je emancipacija nacija bitan sastavni deo procesa emancipacije radničke klase. Sve to znači da je po samoj prirodi našeg društva neophodno direktno prisustvo interesa udruženog rada, odnosno suverene volje radnog čoveka sa radnog mesta na svim nivoima odlučivanja u nacionalnim i internacionalnim , jugoslovenskim razmerama .

II Sadašnje promene odnose se pretežno na pitanje države, i to samo jednog dela ― na pitanja federacije kao savezne države i na odnose između federacije i republika . To je neizbežno ostavilo pečat izvesne jednostranosti u dosadašnjim raspravama, što bi valjalo izbeći u javnoj diskusiji koja je pred nama. Zbog toga je dobro što je drug Kardelj u uvodnoj reči dao šire načelno i političko obrazloženje i naglasio povezanost ove i druge faze ustavnih promena. Bez sagledavanja suštine i celine promena u sistemu društveno-ekonomskih i političkih odnosa mogao bi se stvoriti utisak kao da se potcenjuje, zapostavlja samoupravljanje kao produkcioni odnos , a previše ističe politička država. 89

U javnoj raspravi moramo stalno imati u vidu taj bazični odnos na kome gradimo celu superstrukturu, pa i saveznu državu . Polazeći od jasnih i principijelnih pozicija, neophodno je da se suprotstavljamo onim stihijnim tokovima i jednostranostima koje bi nas otkidale od tla i nehotice nosile u stranu ka etatizmu. Da ne pravimo odelo za neko drugo organsko biće ! Jer, naša perspektiva, suština našeg razvoja, jeste vraćanje politike u radni proces. Ovom prilikom nismo raspravljali o celini samo političkog sistema: o svim subjektima demokratskog života i odnosa, uključujući ovde ne samo skupštinski sistem, nego i sve ostale oblike, organizacije i institucije, kao što su društveno-političke organizacije - SSRN i Sindikat, preko kojih bi se obezbedilo neprekidno strujanje inicijativa, ideja , akcija i kritike iz društvene baze. Ako bismo na ovim promenama ostali, izgledalo bi kao da smo sve demokratske odnose, uticaj, usaglašavanje interesa i društvenu kontrolu na nivou federacije reducirali na jedan jedini kanal : dogovaranje i sporazumevanje Saveznog i republičkih izvršnih veća. Ne poričući, naravno, i neophodnost i ovakvih odnosa i prakse, naročito za određeni krug pitanja, izgleda mi da je do sada upravo ovo usko grlo moralo dovoditi do velikih zakašnjavanja i slabljenja efikasnosti. Srž pitanja je u realnom uticaju interesa udruženog rada, uporedo sa nacionalnom emancipacijom. Mislim da smo saglasni da državni, izvršno-politički vrh ne može biti isključivi, niti glavni tumač autentičnih interesa radničke klase i ostalih radnih ljudi jedne republike, odnosno naroda i narodnosti, koji u njoj žive. Zbog toga nam predstoji temeljna rasprava o skupštinskom sistemu od opštine i republike, pa do Savezne skupštine . Isto tako o mestu i ulozi sindikata i Socijalističkog saveza u novim odnosima. Savezno izvršno veće, savezna uprava i drugi nadležni savezni organi bili bi mnogo brži, odgovorniji i efikasniji, na primer, u pitanjima privredne stabilizacije i ekonomske politike u celini da su SSRN, Sindikat, Savezna skupština i dr. pružili potrebnu kritičku oštrinu i odlučnost. Jedino takva javna i odgovorna kritika, sa ponuđenim alternativnim rešenjima, prinudila bi sve organe na efikasan rad i punu odgovornost, na blagovremene predloge, odnosno odluke, na re90

šenja koja bi bila u interesu svih republika i čitave naše zajednice. Najzad, za funkcionisanje i razvoj naše socijalističke demokratije i samoupravljanja bitna je uloga SKJ. SKJ bi trebalo da predstavlja i obezbeđuje živu idejno-političku , stvaralačku i usmeravajuću snagu u takvom sve slobodnijem i višenacionalnom društvu. Neadekvatno postavljanje i delovanje Saveza komunista, takođe je bilo faktor sporijeg razvoja i afirmisanja ostalih demokratskih subjekata. Otuda se u sklopu reformisanja celine političkog sistema mora postaviti i pitanje SKJ i njegovog daljeg razvijanja u takvim novim odnosima i kroz borbu za te nove odnose.

Svi govorimo o tome da u novim odnosima SKJ treba da bude snažan kohezioni faktor naše zajednice. Da bismo ovom načelnom stavu dali sasvim određeno značenje, moramo, prvo, biti načisto s tim da SKj ne može da zameni i nadomeštava zaostajanje i slabosti samog društvenog sistema, njegove organizacije, mehanizme i institucije. To bi značilo da on preuzima kompetencije drugih subjekata socijalističke demokratije, čime ih slabi i potiskuje, a ne jača i afirmiše. Savez komunista se još uvek isuviše identifikovao sa tekućim interesom i dnevnim preokupacijama svake, pa i najuže sredine, a, takođe, i sa organima vlasti i odlučivanja . Savez komunista mora da deluje u pravcu razvoja društvenog sistema, osamostaljivanja i osposobljavanja svih subjekata socijalističke demokratije u odlučivanju i kritici. A to je, danas, još uvek, glavna slabost, jedna od osnovnih prepreka razvoja i afirmisanja ostalih subjekata socijalističke demokratije i samoupravljanja : celog skupštinskog sistema, Socijalističkog saveza, Sindikata itd . Drugo, SKJ ne može da odigra ovakvu ulogu u društvu ako se još odlučnije i sam u u celini i svojim unutrašnjim odnosima ne demokratizuje J u svim delovima i forumima. Vraćanje na svoju prvu istorijsku poziciju i ulogu u društvu, uz potpunije unutrašnje demokratizovanje, ojačaće njegovu stvaralačku , naučno-socijalističku snagu i učvrstiće dublje i trajnije idejno i akciono jedinstvo u razmerama cele zemlje, i tek na toj osnovi osposobiti ga u potpunosti kao avangardnu, prema tome i ujedinjavajuću snagu višenacionalnog društva. 91

Na toj osnovi moguće je jasnije definisanje odnosa SKJ Saveza komunista republika i izgraditi odgovarajući centar SKJ u federaciji. S pravom se ističe da uzroci inflacije, privredne i političke nestabilnosti, na primer, ne leže isključivo, pa i pretežno, u različitosti interesa republika i pokrajina, naroda i narodnosti, jer se razlike neće praktično nikad ukinuti iako će se mnoge ublažiti ili menjati već u odsustvu odgovarajućeg razvijenog samoupravno-demokratskog političkog sistema, kroz koji bi se ti interesi vernije ispoljili i tumačili i koji bi bio u stanju da neprekidno iznalazi takva zajednička rešenja koja bi predstavljala usklađivanje tih interesa i prevazilaženje razlika na opštem socijalističkom pravcu u korist i delova i celine . Ma koliko sužavali kompetencije federacije, ovi problemi ostaju, kao što, uostalom , ostaju i na nivou republike . Reforma političkog sistema u narednoj fazi treba da dovede do formiranja razrađene i celovite vizije našeg višenacionalnog socijalističkog samoupravnog društva. U tom radu i raspravama može doći i do kompletiranja, razvijanja i usklađivanja nekih sadašnjih rešenja. Mislim da bi i javnu diskusiju o ovim ustavnim amandmanima trebalo voditi sa takvom perspektivom . Pošto će ovi predlozi biti predmet svenarodne debate u svakoj republici ponaosob moći ćemo ― kad budu potom u definitivnoj redakciji usvojeni u Saveznoj skupštini — reći da je zaista ostvaren, kako je drug Kardelj rekao, novi društveni dogovor i obnovljena platforma bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije.

SLAVKO MILOSLAVLEVSKI Posle zaista iscrpnog, veoma argumentovanog i sasvim prihvatljivog referata druga Kardelja, dosta je teško da se otvore neke nove dimenzije i neki novi pravci u analizi predloga i političkih koncepcija ustavnih amandmana. Ali, ipak, dozvolite mi da kažem nekoliko reči o nekoliko stvari. Još na samom početku moram da istaknem da smo mi u Socijalističkoj Republici Makedoniji od početka otvaranja razgovora o ustavnim promenama očekivali da te promene budu 92

adekvatno duboke i radikalne . Mogu danas sa zadovoljstvom da konstatujem da su predložene promene u skladu sa početnim očekivanjima i u skladu sa svim izjavama koje smo na različitim nivoima imali u toku rasprava o samim promenama. Hteo bih sa nekoliko reči da obrazložim naš stav u vezi sa potrebom za većom radikalnošću ustavnih promena u sadašnjem istorijskom trenutku . Mi smo, razume se, ne iscrpljujući možda sve elemente , očekivali i zalagali se za ovakvu radikalnost i radi toga što smo tokom poslednjih godina bili svedoci veoma karakterističnih pojava oblika u međusobnim odnosima između republika i naroda i narodnosti . Predlog ustavnih promena koje smo tokom ovog perioda gradili, morao je da odgovori na pitanja kako o uzrocima ovih karakterističnih pojavnih oblika u međusobnim odnosima, tako i da otvori novu perspektivu za dalji razvoj tih odnosa. Naša očekivanja, i naša zalaganja smo dalje u tom smislu vezivali i za određene karakteristike socijalnih sukoba, koji su se tokom poslednjih godina pojavljivali , a koji su , ukratko i pomalo uprošćeno rečeno, verovatno bili izraz sukoba relativno razvijene samoupravne svesti , u bazi društva i , opet, relativno nerazvijenih političkih i drugih institucija, koje je ta svest trebalo da izražava i realizuje . Dalje, bili smo sasvim sigurni da je stepen demokratizovanosti našeg društva koja je ostvarena tokom poslednjih godina, naročito od Osmog kongresa, ili još pre od Četvrtog plenuma naovamo - i društvenopolitičkih odnosa omogućavao ovakvo, radikalnije i slobodnije kretanje ustanovljivanja adekvatnih ustavnih promena . I, na kraju , naša očekivanja smo vezivali svakako i za zaključak da su Savez komunista i druge subjektivne, progresivne snage društva duboko zainteresovane za istorijsku perspektivu Jugoslavije , dovodeći to u vezu sa saznanjem da je takva perspektiva moguća jedino ako se reše sve ove nagomilane protivrečnosti i problemi na bazi zaostajanja sadašnjih ustavnih i političkih institucija. Dalje, hoću da govorim nešto o našim ocenama karakteristika procesa konstituiranja predloga ustavnih amandmana. Verujem da svaka komparativna analiza sadašnjih ustavnih promena sa onim koje su ostvarivane u ranijem periodu , može sigurno da dovede do zaključka da je u ovom periodu 93

rada na ustavnim promenama došao zaista do punog izražaja stepen demokratizovanosti atmosfere i odnosa. Mislim da je veoma dobro što je sam rad na ustavnim promenama započeo posle široko stvorene političke platforme u organima i organizacijama Saveza komunista i Socijalističkog saveza, u izvesnoj meri. Dalje, cela procedura, koja je vođena, verovatno je veoma adekvatna stepenu demokratizovanosti naših uslova i onoga što očekujemo u vezi sa promenama. U čitav taj proces zaista je bio uključen veliki broj legalnih republičkih ustanova , republičkih organizama kao i organizama na nivou federacije. U okviru ove tačke hoću da podvučem, pošto sam slučajno bio uključen u rad Koordinacione komisije, da je tokom rada Koordinacione komisije vladala puna demokratska atmosfera. Vladao je duh veoma konstruktivne odgovornosti u radu same komisije , što je veoma, veoma mnogo pomoglo da se u relativno kratkom vremenu iznađu adekvatnija rešenja. Sledeće pitanje se odnosi na jednu od suština ustavnih promena, koje su predložene. Reč je o položaju republike, odnosno pokrajine , u tim promenama . Mislim da je vrlo značajan rezultat što u središtu svih ustavnih promena, koje su predložene, leži ideja o suverenosti republike, kao države , zatim u tome da je, s obzirom na takvu ideju, republika izvorni nosilac suverenosti i u odnosu na federaciju , a da je sama federacija zajednica potpuno ravnopravnih subjekata, koji na nju prenose neke nadležnosti radi njihovog racionalnijeg vršenja, a u skladu, razume se, sa celokupnom istorijskom perspektivom i sudbinom, o čemu je drug Kardelj vrlo opširno u svom referatu govorio . Mislim da su za sadašnju etapu u razvitku našeg društva iznađena vrlo prihvatljiva rešenja u pogledu uloge republika u konstituisanju federacije, zatim, u pogledu uloge republika u funkcioniranju celokupnog političkog organizma federacije. I, na kraju, u pogledu sastava i organizacije političke strukture federacije. Međutim , hteo bih da podvučem da će, verovatno, doći do izražaja jedna kritika u pogledu uloge republika i funkcionisanju političkog organizma federacije, s obzirom na to da se čitav niz pitanja može rešavati, recimo, uz punu saglasnost republike, ili uz adekvatnu saglasnost i proceduru koja dovodi do adekvatne saglasnosti republike.

94

Mnogi će verovatno govoriti i isticati argumenat da će ovakva uloga republika u funkcionisanju federacije moći da dovede u pitanje njenu efikasnost. Ali, mislim da se takvoj kritici može suprotstaviti jedan drugi argumenat, a to je (možda ću zloupotrebiti jedan izraz) dijalektička suština novih odnosa. Verujem da upravo ovakva uloga republika u konstituisanju značajnih odluka na nivou republike, može da bude upravo zbog toga što je u procesu konstituisanja odluke postignuta saglasnost faktor efikasnosti federacije, a ne njene neefikasnosti . Što se tiče sastava i organizacije političke strukture federacije, svakako možemo da se složimo s tim da je ovo prvi, naravno, veoma značajan korak, da predstoji jedan vrlo obiman rad na daljem izgrađivanju političke strukture federacije sa ovih polaznih osnova od kojih smo već krenuli u izmeni sadašnjeg Ustava. No, morao bih i sada da konstatujem i izvesnu nekonsekventnost u pogledu konstituiranja nekih organa u federaciji , do čega, po mome dubokom uverenju, nije moralo da dođe. U prvom redu, mislim na Vojni komitet, koji je koncipiran na jednoj drukčijoj osnovi od koncepcije svih drugih, značajnih društveno-političkih organa u federaciji, što je, verujem, rezultat ostatka izvesnih predrasuda i nedoslednosti u sferi i svesti o nacionalnoj ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije. Hoću da kažem nekoliko reči i o tome kako se prihvata ceo koncept Predsedništva SFRJ, njegova uloga , njegova pozicija itd. Ovom telu je sasvim poznat naš odnos prema Predsedništvu . Mi smo još od samog početka veoma odlučno podržavali ideju . Razume se, nemamo nikakvih razloga da danas budemo u tome nedosledni. Verujemo da su sadašnja rešenja u koncepciji Predsedništva uglavnom u duhu polaznih osnova i onih shvatanja koja su izražavana tokom prethodne debate i tokom rada same Koordinacione komisije. No , verujemo, ipak, da je napravljen jedan korak nazad u konačnoj koncepciji Predsedništva u odnosu na njegovu što aktivniju poziciju u procesu usaglašavanja odluka, stavova itd. u federaciji. Jer je, kao što nam je poznato , i polazna tačka formiranja Predsedništva bila upravo potreba za jednim ovakvim organom, koji može brže , lakše, racionalnije itd . da usaglašava različite stavove i gledanja u republikama u odnosu na različita pitanja. 95

Hteo bih da sasvim ukratko govorim i o odnosu SkupPredsedništvo i to pod pretpostavkom da se i tu , ština verovatno, može očekivati kritika sadašnjih rešenja sa gledišta prepotenciranja uloge i pozicije Predsedništva , odnosno sa gledišta jedne, rekao bih, negativne, prividno negativne evolucije u položaju Skupštine u celom sistemu. Naime, mnogi će postaviti pitanje : da li se sa sadašnjom organizacijom političke strukture federacije, s obzirom na formiranje Predsedništva, menja položaj Skupštine ili ne menja? Mi smo pokušavali da jasno i glasno odgovorimo da nije moguće da se položaj Skupštine ne promeni i u tome smislu je položaj Skupštine u izvesnoj meri i promenjen, jer Predsedništvo, i pored nedovoljne potenciranosti njegove uloge u usaglašavanju stavova i gledanja na razne stvari, položaj Skuštine će biti daleko manji . Ona će se naći, često puta, recimo, pred lakšim problemom donošenja nekih odluka , jer su prethodno usaglašeni politički stavovi na nivou jednog politički autoritativnog državnog organa. Dalje, položaj Skupštine se menja i u odnosu na situaciju kada može da dođe do raspuštanja Skupštine u slučaju nesaglasnosti između Predsedništva i Skupštine u nekom konkretnom rešenju. To je, verovatno će nam se reći, tipičan primer klasičnog parlamentarizma. No, mislim, i pored toga što smo prihvatili ovo rešenje, mi treba da se borimo koliko god možemo u javnoj debati za njegovo zadržavanje, jer ovakav sadašnji položaj Predsedništva i sadašnji razvoj naših međunacionalnih odnosa, mora, verovatno, nešto da promeni i u pogledu naših pomalo, rekao bih, dogmatizmom opterećenih stavova i predrasuda u vezi sa skupštinskom vladom. Mi moramo da budemo načisto da ni jedno društvo danas ne može da primeni klasičnu skupštinsku vladu, za kakvu se zalagao Marks krajem prošlog veka kad je analizirao Parisku komunu . Takva čista skupštinska vlada pogotovo ne može da se primeni u jednoj mnogonacionalnoj zajednici, gde postoji bezbroj različitih nacionalnih i drugih protivrečnosti . Celokupna naša politička organizacija, i sa gledišta prisutnosti elementa skupštinske vlade u njoj , mora da vodi računa o realnostima kraja XX veka i, naročito , o realnostima naše mnogonacionalne strukture . Mislim da na kraju nije potrebno da naglašavam da su predlozi ustavnih promena u pogledu ekonomskih funkcija 96

federacije u Socijalističkoj Republici Makedoniji, takođe, veoma dobro prihvaćeni, jer se duboko veruje da bez tako prihvaćenih promena u toj strukturi čitava politička nadgradnja, o kojoj je reč, u pogledu ravnopravnosti može da ostane u jednoj praznini, u jednom praznom prostoru i da se prema tome deformiše .

DUŠAN PETROVIĆ-ŠANE U Sindikatu očekujemo da će ove ustavne promene naići na punu podršku radnih ljudi jer one otvaraju takav kurs društvenih procesa koji obezbeđuje veće afirmisanje samoupravljanja i dominantnu ulogu radnog čoveka u društvu. Najavljene promene u političkom i privrednom sistemu, ove sada i one koje će uslediti - jer ove prve predodređuju i u skladu su sa suštinskim intéresima radničke ove druge klase. Osnovno je uvek pitanje i u sadašnjosti i u budućnosti: hoće li se društveni sistem održavati na prevaziđenim društvenim pretpostavkama, ili će biti izraz progresivnih tokova neposredne samoupravne prakse i prema njoj se dalje unapređivati. Kao što je poznato, zaostajanje društvenog sistema počelo je da sputava slobodno reprodukovanje novih samoupravnih odnosa zasnovanih na principima dohotka i društvene reforme. U sprovođenju privredne i društvene reforme bili smo svedoci svojevrsne sprege, koja se uspostavljala između nesamoupravnih tendencija u društvenoj bazi i etatizma u društvenoj nadgradnji . Razni vidovi neprincipijelnih pritisaka i nereformskog ponašanja u bazi, išli su na ruku etatizmu da bi opet ovaj sa svoje strane kočio progresivna kretanja u udruženom radu time što je samoupravljanje sabijao u okvire t radnih organizacija, a radne ljude lišavao mogućnosti da utiču na opštu politiku . Zato najavljene ustavne promene shvatamo kao značajan korak ka doslednom afirmisanju samoupravnih društvenih odnosa. Na te promene gledamo u njihovom najširem smislu, dakle, sa stanovišta i klasne i nacionalne emancipacije radnih ljudi , bez ikakvog suprotstavljanja jednog drugom. Uvek polazimo od toga da samo slobodni radnik u udruženom radu 97

može biti nosilac borbe za samostalnost i ravnopravnost naroda i narodnosti i da se samo unutar samostalnih i ravnopravnih nacija može uspostavljati dominantna uloga radnih ljudi u društvu. U suštini je to potreba doslednijeg izgrađivanja društvenih odnosa u kojima će udruženi proizvođač u okviru višenacionalne zajednice, zasnovane na punoj ravnopravnosti i podjednakoj odgovornosti naroda i narodnosti ostvarivati preovlađujući uticaj na tokove celokupnog društvenog razvoja. Razume se, sve ove promene imaju svoju istorijsku dimenziju, ali njih treba posmatrati i sa stanovišta najneposrednijih zadataka i problema sadašnjeg trenutka. Doduše, od Ustava ne možemo očekivati da nam pruži neka gotova rešenja za samoupravnu praksu i tekuću politiku društva. Ali, u sadašnjim ustavnim promenama su ipak već određenije pokrenuta neka bitna pitanja, koja se duže vremena nameću svakodnevnom životu i koja sada dobijaju mogućnost da budu doslednije rešavana. Reč je o onim ustavnim amandmanima kojima se potpunije formuliše pozicija radnog čoveka u društveno-ekonomskom i političkom sistemu. Ostavljajući predstojećim diskusijama procenu celishodnosti ovih ili onih ustavnih formulacija, smatramo da je osnovno i sa idejno-političkog stanovišta najznačajnije da se svuda neopozivo i jasno istakne princip : da su radni ljudi nosioci celokupne društvene reprodukcije, da su oni ovlašćeni da raspolažu rezultatima svoga rada, da oni u ime društva upravljaju sredstvima za proizvodnju . A stvar će biti samoupravljačke aktivnosti i angažovanosti svesnih društvenih snaga da se taj princip dalje razvije i da se putem zakonodavstva i samoupravnog dogovaranja pretvori u neprikosnovena pravila društvenog ponašanja. Od presudnog je značaja da u Ustavu jasno izrazimo i u praksi dosledno ostvarimo princip samoupravljačke pozicije radnih ljudi prema rezultatima njihovog rada, a time i prema minulom radu. Moramo nedvosmisleno istaći da minuli rad treba da bude pod kontrolom onih koji su ga ostvarili, što do sada nije bio slučaj . Svaka kolebljivost ili nejasnost oko tog ključnog pitanja pothranjivala bi antisamoupravne tendencije koje bi nas u suštini vodile etatističkim i tehnokratskim oblicima upravljanja i otuđivanja viška rada od neposrednog proizvođača.

98

Naravno, uvek valja imati u vidu sve implikacije koje proizlaze iz robnog karaktera proizvodnje i neophodnosti da i sredstva minulog rada budu predmet slobodne tržišne cirkulacije i koncentracije. U tom smislu će sama logika kretanja tih sredstava da vrši svojevrsnu prinudu nad proizvođačima i da im diktira racionalnost njihovog korišćenja. Međutim , stvar je Ustava, zakona i prakse da se spreči bilo koji vid trajnog otuđivanja sredstava minulog rada od proizvođača, ma u čije ime se taj odnos pokušavao nametnuti, — u ime društveno-političke zajednice, raznih centara finansijske moći ili jednih radnih organizacija prema drugima. Razume se, ne radi se o osporavanju prava da se sredstva minulog rada ustupaju, uz odgovarajuću naknadu i da se ugovorno utvrđuju čak i veoma oštri uslovi njihovog korišćenja. Ali niko nema pravo da ulazeći u zajedničke poslove ekspropriše druge u ime svog minulog rada i da negira bilo čija samoupravljačka prava. Ovakvim pristupom uspostavljaju se pretpostavke da se dohodak afirmiše kao društveno-ekonomski odnos i u celini udruženog rada. Smatramo da je veoma značajno što su sem u oblasti minulog rada, i drugim ustavnim amandmanima posebno pokrenuta pitanja materijalne i društvene sigurnosti i solidarnosti radnika, i to ne samo kroz tekuću raspodelu već i kroz ukupnu raspodelu živog i minulog rada. Sindikati već duže vremena pokreću ovo pitanje, a konkretnom društvenom akcijom ostvarili su i značajne rezultate . Stvar je daljih diskusija da se vidi da li bi u tom pogledu trebalo da bude više određenosti u Ustavu. Međutim, već sada je jasno da se ova pitanja ne mogu više prepuštati samo nekim slučajnim i improvizovanim inicijativama, uz pozivanje na osećanje tradicionalne radničke solidarnosti i humanosti, već moraju biti vezana za probleme minulog rada u celini, za politiku dohotka, za razvojnu politiku , za penziono osiguranje i druge elemente sistema. Svedoci smo burnih preobražaja u našem materijalnom razvoju, koji već po sopstvenoj logici mora biti neravnomeran u tom smislu da određeni delovi proizvodnje napreduju brže nego ostali . U svojoj osnovi takvo kretanje je i progresivno. Ali ne možemo dopustiti da takvi preobražaji dovode do ekonomske i socijalne diferencijacije i do razjedinjavanja same radničke klase i čak do produbljivanja zatečenih odnosa ne-

7+

99

jednakosti unutar nje. Te nejednakosti izazivaju veliko nezadovoljstvo i unose elemente nesolidarnosti u redove radničke klase . Radnici ne mogu prihvatiti nejednakost koja nastaje mimo rezultata rada. Ali se ne mire ni sa ravnodušnošću prema materijalnim i socijalnim problemima onih delova radničke klase, koji su posledica neravnomernosti objektivnog razvitka proizvodnih snaga. U našem sistemu moramo izgraditi mehanizme pomoću kojih bi se, bez ikakvog narušavanja principa dohotka i samoupravnog odlučivanja o rezultatima rada, uvek iznova uspostavljalo stanje socijalne sigurnosti proizvođača, nezavisno od delatnosti, grane ili grupacije u kojoj rade i nezavisno od toga koji nam deo proizvodnje u razvojnoj politici predstavlja udarnu snagu, a koji je zbog objektivnih okolnosti osuđen na stagniranje. Mada se Ustav ne može upuštati u ovakve konkretne situacije, ipak je neophodno da se u njemu jasno istakne obaveza društva i udruženog rada da se pitanja socijalne sigurnosti i radničke solidarnosti uvek rešavaju kao sastavni deo sistema i kao jedna od bitnih pretpostavki u kreiranju tekuće i razvojne politike. U dosadašnjim raspravama u Sindikatu izraženo je mišljenje da bi samoupravnim i društvenim dogovorima trebalo dati istaknutije mesto u Ustavu . Ovim se želi da se naglasi da su oni nerazdvojni deo našeg društveno-ekonomskog i političkog sistema. Zato se smatra da bi ovoj materiji u Ustavu morao da bude posvećen poseban amandman. Njima bi trebalo istaći ne samo pravne aspekte, već i samu sadržinu samoupravnih i društvenih dogovora. Pri tom se polazi od problema sticanja i raspodele dohotka, ali se u suštini radi o uspostavljanju stabilnijih odnosa u svim oblastima društvenog odlučivanja, a to znači odnosa ravnopravnosti među delovima radničke klase i među nacijama . Jer, težište nije više na tome da se ovi dogovori pojavljuju tek kao dopuna državnom regulisanju društvenih i ekonomskih tokova. Naprotiv, praksa pokazuje da će biti neophodno da se upravo to regulisanje u sve većoj meri podvrgava sistemu samoupravnih i društvenih dogovora. Baš ovde treba istaći da celokupni arsenal političkog odlučivanja proističe iz neposredno samoupravnog, a ne obrnuto, kao dosad. 100

U sklopu rasprava o sistemskim promenama postavlja se i pitanje društvene uloge Sindikata. O tome će se kasnije, pretpostavljam, šire raspravljati. U osnovi, Sindikat polazi od stava da efikasnost njegovih društvenih funkcija ne zavisi prvenstveno od načina kako je to zapisano u Ustavu ili u drugim dokumentima već: prvo, od objektivnog položaja udruženog rada i radničke

klase u društvu, koju on u ogromnoj većini organizuje, i, drugo, od njegove sposobnosti da svojim društvenim funkcijama i akcijama izrazi stvarne potrebe i interese radničke klase." Naša razmišljanja o daljem razvitku Sindikata usmerena su ka takvim rešenjima u kojima bi svoj odgovor dobila sledeća pitanja : koliko je Sindikat čvrsto povezan sa radnicima i koliko stvarno predstavlja njihov širok pokret u stalnoj borbi za dnevne i dugoročne interese ; koliko je akcija Sindikata u bazi živa, stvarna i stvaralačka ; koliko se on konkretno bori za jedinstvo, solidarnost i odlučujuću ulogu radničke klase u društvu i za njeno emancipovanje u okviru svojih nacija i cele višenacionalne zajednice ; koliko kroz sve svoje oblike i forme rada omogućava širi i direktniji uticaj radničke klase na ukupno društveno odlučivanje, a pogotovu na politiku sopstvenih organa i foruma. Polazeći od ovakvih razmišljanja smatramo da je potrebno da se jasnije opredeli položaj Sindikata u političkom sistemu. To utoliko pre što su svi vidovi odlučivanja, od radnih organizacija do skupština, sve manje formalno-pravni akti države, a sve više svojevrsni dogovori radnih ljudi. A upravo u tom pogledu uloga Sindikata će postajati sve značajnija, čak i nezamenljiva. U ustavnim amandmanima ovakva njegova uloga već je nagoveštena. Ne ulazeći u konkretnost formulacija koje su date, mislim da ćemo morati voditi računa da se Sindikat u društvenom i samoupravnom dogovaranju ne postavi prema radnicima u ime društva ili kao osamostaljena snaga koja radnike suprotstavlja društvu , Njegov položaj i ulogu posmatramo kao sastavni deo samoupravljanja i udruženog rada, a iz toga se moraju izvlačiti dosledni zaključci o njegovom mestu i u političkom sistemu.

U osnovi bi se morala definisati prava i odgovornost Sindikata da može pred svim predstavničkim telima da po-

101

kreće zahteve i inicijative i da bude obavezno konsultovan u svim fazama kreiranja politike. Na kraju, želeo bih da kažem nešto o samoj javnoj diskusiji koja predstoji. Možemo biti uvereni da će predložene promene, samim tim što ostvaruju dalekosežne perspektive našem razvoju , naići na široku podršku . Ali mi od javne diskusije ne treba da očekujemo i zahtevamo samo odobravanje, već i angažovano učestvovanje, ne samo slaganje već i doprinos boljim i savršenijim rešenjima od ovih koja su predložena. U borbi koju smo dosad vodili za suštinski smisao načela samoupravljanja i nacionalne ravnopravnosti, suočavali smo se sa raznim pojavama nerazumevanja i otpora. Njih treba očekivati i u ustavnoj diskusiji. Zbog toga za predstojeću ustavnu debatu možemo reći da će to biti i prava politička bitka. Time nikako ne mislim da bilo u kom smislu treba sužavati ili prejudicirati ustavnu debatu . Naprotiv, to zaista treba da bude široka, slobodna i ničim sputavana razmena mišljenja, stvarna opštenarodna diskusija, svestrani društveni dogovor. Želeo sam jedino da ukažem na značajnu ulogu svesnih progresivnih snaga u toj debati, na potrebu angažovanog istupanja sa pozicija onih načela koja ćemo dalje da razvijamo kao stvar suštinskih interesa svih radnih ljudi i svih naroda i narodnosti. Ustavnu debatu ne možemo svesti samo na formalno anketiranje građana. A još manje na neke sužene rasprave samo kvalifikovanih ljudi. Već sada se čuju glasovi da su ustavne promene nešto što radnike ne interesuje, jer su oni najviše zaokupljeni problemima svog materijalnog položaja i socijalne sigurnosti. Nema sumnje, ima i te kako razloga da trenutno upravo to bude u centru pažnje radnika. I sigurno je da radni čovek doživljava te promene prvenstveno razmišljajući kako će se one odraziti na njegov društveni i materijalni položaj , na uslove rada i sticanje dohotka, na proizvodnju , na stabilnost njegovog zaposlenja i sl . Naša orijentacija treba da bude da polazimo od takvih problema kao realnih, da bismo ukazali na trajna rešenja društveno- ekonomskog sistema u okviru kojih ti problemi nalaze svoje prave odgovore. Uostalom , dosadašnje rasprave uoči Drugog kongresa samoupravljača pokazale su da radnici i te kako povezuju svoje

102

proizvođačke i samoupravljačke nevolje sa krupnim pitanjima sistema . Na pretkongresnim skupovima radnici sve određenije ističu zahteve koji se odnose na ključne teme našeg društva na privrednu i društvenu reformu, na politiku stabilizacije, na jačanje pozicije udruženog rada u društvu, na doslednije afirmisanje samoupravljanja i prava radnih ljudi da odlučuju o rezultatima svog rada. Oni su kategorični kad je reč o njihovim samoupravnim pravima, o proširenju njihovog uticaja izvan fabričkih zidova, o većoj efikasnosti u proizvodnji i odlučivanju, o zahtevima da bude manje praznih diskusija a više konkretnih poduhvata i rezultata. Sve to nam istovremeno govori da bi od posebnog značaja bilo da se i sama ustavna debata tretira kao sastavni deo priprema za Drugi kongres samoupravljača. Najzad , šta bi bilo prirodnije za jednu samoupravnu i radničku zemlju nego da krupne izmene u njenom Ustavu dobiju verifikaciju od predstavnika udruženih proizvođača na njihovom kongresu. Jer, ako stvari svedemo na njihov pravi imenitelj , ustavne promene i kongresne odluke treba faktički da izraze spremnost i zrelost radnih ljudi da sve neposrednije preuzimaju odgovornost za sva, pa i najsloženija pitanja daljeg socijalističkog razvoja .

VELJKO VLAHOVIĆ Predloženim ustavnim promjenama ostvaruje se jedan od zadataka Devetog kongresa, kojim je preporučeno komunistima da „ podstiču nove oblike povezivanja nacija, odnosno republika, na osnovama pune ravnopravnosti“. Prva konferencija SKJ postavila je zahtjev da se najodgovorniji činioci u društvu dogovore o mjerama i rješenjima za dalji razvoj društva i privrede na samoupravnim osnovama, da se smanji prostor između deklarativnog izjašnjavanja i stvarne akcije. Predloženi ustavni amandmani znače ozbiljan korak u sprovođenju tog zahtjeva. Za Savez komunista je bitna činjenica da predviđene ustavne promjene znače nov kvalitet u sistemu ravnopravnosti međunacionalnih odnosa; da doprinose da se bolje uoče dugoročni interesi radnih ljudi svih naroda i narodnosti ; da podstiču i olakšavaju dalju demokratizaciju društveno-poli-

103

tičkog i društveno- ekonomskog sistema; da karakter funkcija federacije dovede u veću saglasnost sa mnogonacionalnom strukturom naše zajednice , što će uticati da se stvarni problemi našeg društva više ispolje i lakše sagledavaju u pravoj svjetlosti, manje zamaskirani i sa manje oblandi. Međutim, mislim da je od najvećeg značaja širenje prostora za punije djelovanje i afirmaciju samoupravnih odnosa, čime se vrši podstrek za akciju Saveza komunista i ostalih socijalističkih snaga. To je ne samo izazov, već i proba sposobnosti Saveza komunista za akciju . Naredna politička aktivnost zahtijevaće dosta strpljena da se unese više razumijevanja u potrebu , smisao i ciljeve sadašnjih i narednih neposrednih promjena . Naše dosadašnje revolucionarno iskustvo pokazuje da je društveni napredak bio prethodnik privrednom napretku. To napominjem i zbog sadašnjih privrednih teškoća, koje se očigledno ne mogu rješavati samo privrednim mjerama . Napredak u daljoj afirmaciji samoupravljanja ne samo da bi olakšao rješavanje savremenih privrednih problema, već bi omogućio i nov dinamizam u privredi i veću reprodukciju društvenih odnosa na samoupravnoj osnovi. Za rad Saveza komunista mislim da je od značaja što se u referatu druga Kardelja baca više svjetlosti na neka pitanja koja su dominirala u dosadašnjim diskusijama i o kojima su se ispoljavale idejne i političke razlike. Bitnim mijenjanjem karaktera Federacije primakli smo se više nego do sada suštini Lenjinovih naučnih koncepcija, izloženih u njegovom kapitalnom radu „ Država i revolucija“. To je doprinos iskustvu i praksi država radničke klase. Država, kao sila proizašla iz društva, do sada se stavljala iznad njega, otuđivala se od društva. Svjedoci smo da se to otuđivanje nastavljalo i poslije odbacivanja buržoaske državnosti - u različitim oblicima, najčešće u birokratizaciji državne vlasti . U našim naporima da se stvori takav tip države koja se neće otuđivati od društva , predviđene promjene predstavljaju nov, značajan kvalitet.

Na tome poslu ćemo se neizbježno sukobljavati sa opor→ tunističkom predstavom o državi kao sili izvan društva, sa formiranim tobožnjim „ naučnim " shvatanjima o državi, koje tvrdoglavo zastupaju pojedini zastupnici buržoaske ili kvazi

104

marksističke naučne misli, koja je bliže teologiji nego stvarnoj nauci. Danas je u nizu zemalja još uvijek dominantna teorija o socijalističkoj državi, koja, istina , ne negira njen klasni karakter, ali odriče mogućnost da se aparat te države može postaviti iznad društva, iznad klase, ili da se od nje može otuđiti. Međutim, kao što znamo, praksa je, ne jednom , potvrdila tu mogućnost . I teoriju i praksu socijalističke države moramo posmatrati s gledišta uloge radničke klase odnosno emancipacije proletarijata kao klase i odgovoriti na pitanje šta znači zamjena stare buržoaske državne mašine državnom „ organizacijom proletarijata kao vladajuće klase". Engels je za buržoasku državu pisao da "2 ono što neće kapitalisti kao klasa, neče ni njihova država " . Parafrazirajući ovu Engelsovu konstataciju mi bismo morali da kažemo : ono što hoće radnička klasa mora da radi i njena država . Međutim, mi iz sopstvenog iskustva znamo da država automatski ne reprodukuje volju radničke klase, da je nedosljednja u obavljanju uloge instrumenta klase za svoje oslobođenje. Socijalistička država se ne može potpuno poistovetiti sa radničkom klasom, jer dobija i svoju relativnu samostalnost. Postoje i teorije da je socijalistička država postala predstavnik čitavog društva. Kada se to desi a do toga je dug put onda će ona „ samu sebe učiniti izlišnom “. Onda će to biti upravljanje stvarima i rukovođenje proizvodnim procesima, a odumrijeće vladavina ljudima. Da bi se razvijala tim putem socijalističke državnosti mora biti najpunija demokratija... Zbog toga je Savez komunista pozvan da se ravnomjerno bori za razvoj samoupravljanja i za funkcionisanje države. Država će, očigledno , ostati duže nego što su to nekada predviđali tvorci naučnog socijalizma. Iz sopstvenog iskustva znamo da njeno funkcionisanje može podsticati ili kočiti ekonomski razvoj i društveni napredak. Relativna samostalnost države često se sukobljava sa ekonomskim potrebama društva. Često se zapostavlja protivurječna priroda države. Sami vidimo koliko zakonodavna funkcija države utiče na položaj radnika, udruženog rada i samoupravljanja u cjelini . Vidimo, takođe, jake tendencije spajanja državne vlasti sa snagama

105

tehnokratije, koje djelimično - podstiče i razvoj savremene tehnologije i nauke. U toj sprezi niču i razne teorije. Ponekad se od brojeva i dijagrama prave mitovi, zapostavljajući političke i društvene odnose kao osnovu . Tehnokratizam, isto kao i birokratizam , ne bježi od teorije, ali najčešće tone u teorijske šeme, čija primjena produbljava ekonomske i društvene protivurječnosti . Tehnokratizam u spoju sa državom voli da ističe onu ekonomsku politiku, koja ekonomiju izdvaja od politike što vuče slijepom ekonomizmu , bez političke baze . Ako pratimo razvoj uloge sopstvene države, vidimo sa koliko teškoća i protivurječnosti se afirmišu novi odnosi. Naša revolucija je buknula pod parolom „ Nećemo staru Jugoslaviju, hoćemo zajednicu ravnopravnih naroda ". Proteklih trideset godina pokazuju da ono što revolucija, na prvi pogled, radikalno odbacuje, još traje. Traju i ostaci stare Jugoslavije. To potvrđuje i potreba donošenja predloženih amandmana. Sada prolazimo kroz etapu kada ostatke toga trajanja još više suzbijamo. Negirali smo staru Jugoslaviju da bismo stvorili nove nacionalne, duhovne, političke i ekonomske prostore. Predviđene ustavne promjene morale bi da doprinesu naporima za nove kvalitete tih prostora. Naša savremena kritika države ponekad je protivurječna. Savez komunista , odvajajući se od vlasti, ne skida sa sebe odgovornost za funkcionisanje države. Otuda i društvena odgovornost SK podrazumijeva i stalno ulaganje napora za uticaj na rad svih predstavničkih tijela. Odvajanje SK od vlasti znači, u stvari, odvajanje od državne intervencije, od prinude u udruživanju , ali znači i borbu za neminovno, neophodno demokratsko udruživanje , integrisanje i dalje prevazilaženje ostataka klasnih odnosa . Samo tim putem SK može izbjeći praksu koja se poslije rata pojavljivala u nekim socijalističkim državama, da se krize u vladajućoj partiji automatski pretvaraju u krizu čitavog društva. Dosljednim ostvarivanjem svoje zacrtane uloge SK će postajati snaga kohezije društva, snaga koja je sposobna da se izbori za novi tip čitavog skupštinskog mehanizma, u kome će se smanjiti tendencija odvajanja izabranih tijela od SK i drugih društveno-političkih organizacija - što je druga

106

krajnost vlašću.

praksi

direktnog

tutorstva

partijskih

tijela

nad

I društveni organizam ima svoj krvotok . Savezu komunista ne može biti svejedno da li taj krvotok funkcioniše spontano, sa grčevima, ili bezbolnije pod društvenom demokratskom kontrolom. " Grčevi društvenog organizma su spontana kritika stanja u društvu, kao što su infarkti spontana kritika čovjekovog organizma. Kao što medicina vodi borbu protiv spontane kritike čovjekovog organizma , tako i SK mora da bude ona snaga koja će znati da organizuje društvenu kontrolu svog, društvenog organizma. Kritika države sa pozicija, makar i podsvjesne vjere u presudnu ulogu države, usporava rješavanje sukoba između naraslih snaga društva, između potreba daljih promjena i administrativno-prinudnih metoda u ekonomici i praktičnoj primjeni politike - što koči razvoj proizvodnih snaga, podstiče dualizam društvenih odnosa, traži i nalazi neekonomski i nedruštveni protekcionizam. Predložene promjene u funkcionisanju i karakteru federacije doprinijeće potpunijem sagledavanju funkcionisanja države i državnosti u cjelini, uključujući i državnost republike iz koje proističe funkcija federacije . Jačanje državnosti republika moraće više dolaziti do izražaja kao vlast radničke klase, uz odumiranje nekih funkcija države, u onoj mjeri u kojoj jača uloga radnika, odnosno udruženog rada . Odnos između građanina i države takođe će se, putem dalje afirmacije samoupravljanja, mijenjati. Buržoasko društvo je građaninu ostavilo dva izbora, koji u suštini znače dvije krajnosti : ili poslušno služenje, ili revolt koji je često nemoćan. Samoupravljanje, vršeći redistribuciju prava i odgovornosti, čini građanina odgovornijim i za funkcionisanje sopstvene države. To je nov tip odgovornosti, koji zahtijeva i veći stepen kohezije i solidarnosti. Za SK kohezija je u stvari stalna borba za usklađivanje odnosa unutar radničke klase i među nacijama . U toku te borbe nastaju i sukobi . Ne radi se o borbi klasa , već o nastavku klasne borbe za dalji razvoj samoupravnih odnosa.

107

Kohezija se ne može postizati bez konfrontiranja, bez borbe mišljenja, ali i bez dogovaranja. Pri tome dogovaranje ne shvatam isključivo i pretežno kao saradnju stvorenih institucija, već, prije svega, kao izraz punijeg korišćenja samoupravnih prava radnih ljudi . Dogovaranje i sporazumijevanje treba da olakša i učvrsti razvoj samoupravljanja, jer se vrši pretežno bez državne intervencije , odnosno prinude, svjesnom i dobrovoljnom aktiv་ nošću radnih ljudi i njihovih izabranih predstavnika. " Razvoj prakse dogovaranja iz temelja mijenja hijerarhijsku subordinaciju širih zajednica nad užim prvjenstveno administrativno-upravnom linijom na račun direktnije povezanosti svih samoupravnih tijela. U našim uslovima borba protiv etatizma je ujedno i borba protiv nadnacionalnog odlučivanja. Pri tome se ne radi o decentralizaciji federalne vlasti i davanja vlasti čajnim ili većim kašikama republikama, jer je decentralizacija u stvari preraspodjela prerogativa državne vlasti, već se više radi o približavanju centara odlučivanja radnom čovjeku, a sam pojam decentralizacije federacije protivurječi suvremenim pravima naroda i republika . Pretpostavljam da će prihvatanjem predloženih amandmana dalje sukobljavanje manje nositi karakter borbe za veće prerogative vlasti, a više dolaziti do izražaja napori za jačanje uloge i prerogativa samoupravljanja. Dozvolite da iznesem neka, uzgredna zapažanja u vezi sa diskusijama o nacionalnom pitanju, koja je i drug Kardelj pokrenuo u referatu. Svima nama je poznata Staljinova teza da se u socijalizmu suština nacionalnog pitanja i međunacionalnih odnosa svodi na ekonomski razvoj .

Naša sopstvena praksa pokazuje da je suština tih odnosa daleko svestranija . Prije svega ekonomski razvoj ne možemo izolovano posmatrati od društveno -ekonomskih odnosa i njihovog razvoja, kao što ni društveno- ekonomske odnose ne možemo izolovano posmatrati od društveno-političkih odnosa i njihovog razvoja. Za nacionalno pitanje u socijalizmu postaje presudan odgovor na pitanje : što se dešava sa svojinskim odnosima, odnosno u kojoj mjeri svojinski odnosi gube klasni karakter, ili

108

kako radnik raspolaže dohotkom svog i društvenog rada, odnosno da li je radnik ne samo proizvođač, već i upravljač , da li on preko udruženog rada preuzima ranije funkcije i bankara, i sopstvenika kapitala kapitaliste i političara -da li integriše razdvojene oblasti čovjekove djelatnosti koje je buržoasko društvo dezintegrisalo, odnosno kako se i koliko ukida eksploatacija čovjeka čovjekom? U tome je, čini mi se, suština klasnog prilaza nacionalnom pitanju u borbi za stvaranje socijalističkih društvenih odnosa . Poznat nam je i Marksov stav da socijalistički odnosi znače „ temeljit prevrat u načinu proizvodnje “ i „ uspostavljanje prvobitnog jedinstva u novom istorijskom obliku“ . Presađivanje socijalizma nije isto što i presađivanje voćaka. Čak i presađene voćke se drugačije ponašaju pod drugim podnebljima. Burgundska loza je presađena i u Kaliforniji i u Jugoslaviji i na Kavkazu, ali na svakom mjestu daje vino drugačijeg ukusa i arome. Poznati su i oni marksisti koji su, u ime apstraktnog internacionalizma, negirali nacionalni problem . Marks se 1886. u jednom pismu Engelsu , na interesantan način osvrnuo na negiranje Pola Lafarga nacionalnog pitanja, podvlačeći da Lafargova negacija nacija znači u stvari hegemonizam, njihovo apsorbovanje od strane Francuza . Otpor nacionalnim aspiracijama uvijek je proizilazio ili upadao u reakcionarnost. Što se tiče naše zajednice poznata je nemoć buržoazije da riješi nacionalno pitanje. Ono što između dva rata nije mogla da riješi sitna i krupna buržoazija, istorija je odredila da mora riješiti radnička klasa , odnosno KP, i kasnije SKJ. Na svakoj etapi rješavanja nacionalnog pitanja Partija je morala, a danas SK mora, da zauzima što jasniju i nedvosmisleniju poziciju . I dan-danas naša pozicija proizilazi iz poznatog Lenjinovog stava: „, Nikakve privilegije ni za jednu naciju, ni za jedan jezik. Nikakvo ugnjetavanje, nikakva nepravda u odnosu na nacionalne manjine . U tome je suština programa radničke demokratije." Mi moramo potražiti odgovor što se u tom 99 temeljitom prevratu" dešava sa nacijom i kako samoupravljanje noseći 109

nove slobode obliku"?

„ uspostavlja

jedinstvo u novom istorijskom

Samoupravljanje je očigledno unijelo nove kvalitete u tokove afirmacije naših naroda i narodnosti. Ako samoupravljanje podstiče samopouzdanje i samosvijest radnih ljudi, onda se to isto može reći i za radničku klasu i naciju. To samopouzdanje nije nacionalizam. Čovjekov individualizam u samoupravljanju dobija nove progresivne osobine, jer je okrenut društvenosti. Tim više individualizam nacija, koji je tek u tim uslovima i odnosima sposoban za stvarno, demokratsko, veoma široko povezivanje sa drugim nacijama . To se neće dešavati samo od sebe, bez napora i uloge svjesnih socijalističkih snaga. Naš internacionalizam , takođe, u samoupravljanju dobija

neke nove kvalitete, jer specifičan razvoj socijalizma je i veliko breme i pritisak tog bremena da se daju dublji, sadržajniji odgovori na savremene probleme, uključujući i suštinu savremenog internacionalizma, kako u odnosima među našim narodima i narodnostima, tako i na međunacionalnom planu. U punijem samoupravljanju neće moći da opstanu teze o tzv. državotvornim i manje državotvornim nacijama ili o više socijalističkim i manje socijalističkim nacijama. Tretiranje nacionalnog pitanja dobijaće sadržajniji internacionalistički karakter, a pojave nacionalne isključivosti ili hegemonizma, biće, pored ostaloga , i znak dublje birokratizacije vodećih snaga pojedinih nacija, odnosno, u našim uslovima, i oblik borbe protiv samoupravljanja. Uostalom, nacionalizam se daleko lakše raspoznaje u procesu afirmacije nacija, nego u uslovima nacionalne neravnopravnosti, kada se nacionalno jedinstvo makar i privremeno može graditi na demagogiji i iluzijama. Ne treba, takođe, zapostaviti činjenicu da je nacionalno pitanje u mnogonacionalnim zajednicama sastavni dio pitanja demokratskog ili nedemokratskog razvoja društva. Otuda su hegemonizam, centralizam, birokratizam, kao i uskogrudi nacionalizam, u stvari, negacija afirmacije nacija. Samoupravljanje ne samo što afirmiše nacije, već podstiče međusobnu solidarnost i pronalazi one društveno-najefikasnije proporcije između samostalnosti i internacionalizma .

110

U prošlosti su mnogi marksisti zamišljali krah kapitalizma kao veliki spektakularni prizor. Pokazalo se da je umiranje starog i rađanje novog društva dugotrajan proces. Kroz takvu viziju brzih promjena mnogi su tretirali i nacionalno pitanje kao nešto sporedno, a nacionalna osjećanja, kao osjećanja nižeg reda. Otuda i poznata indiferentnost kod jednog dijela marksista, prema nacionalnom pitanju, koja je mogla da lije vodu samo na vodenicu nacionalizma, ili hegemonizma. Na osnovu takve indiferentnosti mogla je da se učvrsti teorija i praksa jednoobraznog razvoja socijalizma, koja ne vodi računa o nacionalnim osobenostima pojedinih naroda. Ta pozicija je došla do izraza i u predloženim amandmanima . Međutim, ne treba se zavaravati da će ta pozicija nailaziti na bezrezervnu podršku, kao što i do sada nije mogla u potpunosti da se izrazi. Teškoće ne nastaju zbog povoljnijih uslova za ispoljavanje nacionalne pripadnosti i nacionalnih osjećanja. Teškoće izviru iz velikonacionalnog paternalizma, koji u našim uslovima može da se zaogrće odorom klasne frazeologije. Teškoće će praviti i oni koji smatraju da ako država nije sve, nacija nije ništa. Pored toga kod jednog dijela komunista, kada se radi o tretiranju nacionalnog pitanja, još uvijek je prisutna sprega nacionalnog i socijalističkog romantizma sa klasnim prilazom. Teškoće nastaju i zbog toga što se stvarni problemi međunacionalnih odnosa ponekad ispoljavaju u izvitoperenim oblicima. Veoma bi, na primjer, bila poučna jedna objektivna analiza jezičkih čarki koje se vode posljednjih godina. Ona bi, po mom ubjeđenju , pokazala i svu heterogenost ispoljavanja zakašnjele jednostavne političke svijesti o savremenim problemima lingvistike. Lingvistika je nauka, ali se ponekad koristila i koristi kao i neke druge naučne discipline i van njenog stvarnog dometa. I kod nas su prisutne vanlingvističke interpretacije lingvistike . Vještačko miješanje disciplina samo je smetalo razvoju nauke. Sprega između biologije i metafizike dugo vremena je smetala razvoju biologije . Tek kada se otarasila metafizike, biologija je napravila džinovske korake.

111

Kod nas je došlo do vještačke sprege lingvistike i politike, što smeta i nauci o jeziku i politici . Otuda i ovakva formulacija ustavnog amandmana o jezicima naroda Jugoslavije, jer politika sasvim prirodno nije mogla na sebe da uzme ulogu arbitra o nauci o jeziku. Teškoće u afirmaciji klasnog prilaza razvoju međunacionalnih odnosa predstavlja i apriorističko nepovjerenje prema ulozi republika. Savez komunista je dugo vremena u rezolucijama i zaključcima insistirao na većoj aktivnosti i inicijativnosti odozdo , naročito na većoj aktivnosti rukovodstava republika. Sada, kada je došlo do te aktivnosti, naročito u vrhovima SK republika, pri čemu se sasvim normalno ispoljavaju i različiti stavovi, to se dočekuje čuđenjem i nepovjerenjem . Slično se dešava i prema rukovodstvima pokrajina. Pri tome se ispušta iz vida da je raspolaganje sa nacionalnim viškom rada sastavni dio borbe za samoupravljanje i napora za dalje potiskivanje etatizma na svim nivoima. Afirmacija republika, pokrajina i nacija ne samo da ne znači dovođenje u sumnju međusobne solidarnosti, već treba da znači nove, bogatije oblike solidarnosti. Tu je i prostor za ulogu Saveza komunista , kao kohezione i integracione snage našeg društva. U diskusijama o republikama i državnosti nacija često se ispušta iz vida jedna bitna činjenica, da su naši narodi svoju državnost afirmisali, a neki i stekli u revoluciji, na novim osnovama . Poznate su nam teze koje su zastupali i osnivači savremenog marksizma o istorijskim i neistorijskim nacijama, i o „ nacijama - istorijskim olupinama“. Poznata nam je i Engelsova misao o revoluciji kao „ odluci o životu ili smrti velikih i malih nacija “ . Nije suvišno postaviti pitanje šta bi se desilo sa našim narodima da nije bilo revolucije ―― odnosno da je vaskrsnuta stara Jugoslavija koliko bi se naroda našlo na pozicijama ,,istorijskih olupina ..."? Zbog toga kada govorimo o suverenitetu naroda, moramo ga posmatrati ne samo ili ne isključivo kroz prizmu onih kategorija koje su karakteristične za suverenitet naroda u građanskom društvu već i kroz nov kvalitet suvereniteta, čije je temelje udarila naša revolucija.

112

Druga činjenica, koja se ponekad ne uzima dovoljno u obzir, a proističe iz karaktera naše Revolucije, jeste nastavak revolucije kroz borbu za afirmaciju samoupravnih društvenih odnosa, odnosno činjenica da se ustavne promjene vrše u interesu jačanja samoupravnih produkcionih odnosa. Zapostavljanje te činjenice djelimično proističe iz stalno prisutnih rezervi prema samoupravljanju, iz starih shvatanja karaktera državne, društvene i političke discipline i na osnovu toga vjerovanja da samoupravljanje razara disciplinu, da razbija jedinstvo. Neke dileme i zabune izaziva raskorak između današnjeg stvarnog, nedovoljno samoupravnog položaja radnog čovjeka i proklamovanih samoupravnih prava i odnosa, za koje se tek treba izboriti. Najzad, nije mali stepen ravnodušnosti kod jednog dijela komunista u pogledu daljeg razvoja samoupravljanja, čak i u odnosu na vlastitu ulogu i vlastitu djelatnost, naročito kod onih koji stiču dohodak van uticaja samoupravnih odnosa. Takvi afirmaciju republika, nacije doživljavaju kao neizvjesnost, kao degradaciju odnosa u koje ne treba dirati, ili, pak, kao mogućnost vraćanja na pozicije uskogrudog nacionalizma. Kod nas, u stvari, uprošćeno rečeno, ispoljavaju se dva stava, dva odnosa prema naciji . Jedan, koji je usmjeren daljoj afirmaciji nacija na osnovama samoupravljanja, koji kroz to vidi i daleko povoljnije mogućnosti za demokratsko, istinski socijalističko povezivanje i još veće zbližavanje naroda i narodnosti, i drugi, koji vodi zatvaranju, nacionalnoj netrpeljivosti, nacionalizmu okovanom šovinizmom, u stvari, svemu onome što degradira naciju . Između ta dva stava nema pomirenja. U našim uslovima, afirmacija republika i nacija je moguća samo na jasnom samoupravnom socijalističkom kursu , koji nije zatvoren samo na stvaranje jasnije perspektive razvoja svoje republike, već i čitave zajednice . Zbog toga Jugoslaviju ne možemo posmatrati samo kao oslonac pojedinih naroda za očuvanje svoje samostalnosti i bezbjednosti, kao štit pred evenutalnim spoljnim pritiscima, već i kao oslonac svog bržeg ekonomskog i društvenog socijalističkog razvitka .

8

113

Oni koji uprošćeno izjednačavaju Jugoslaviju sa snagama centralizma, unitarizma, birokratizma, zapostavljaju činjenicu da se nova Jugoslavija, uprkos ovih teškoća i kolebanja, razvija kao zajednica ravnopravnih naroda, da je to sve više samoupravna, socijalistička zajednica, da je u njenim temeljima zajednička revolucija svih naših naroda i narodnosti i da počiva na njihovim klasnim i nacionalnim interesima. Inače se ne bi mogla održati, čak ni nasiljem .

VESELIN DURANOVIĆ Predlozi ustavnih promjena predstavljaju u mnogo čemu odlučujući korak, koji se čini u cilju dalje reforme društveno-političkih i društveno-ekonomskih odnosa na ostvarivanju cjelovitog koncepta društvene reforme, koji je sadržan u idejno -političkoj platformi Devetog kongresa i Prve konferencije Saveza komunista Jugoslavije. . Nemogućnost da sva osnovna rješenja tih cjelokupnih promjena - mislim i sadašnje etape i druge etape ustavnih promjena sagledamo istovremeno, samo povećava obavezu i odgovornost pri sagledavanju socijalističke društvene suštine predloženih rješenja. Davanje konkretnih i određenih odgovora na otvorene i veoma urgentne probleme sadašnjeg razvojnog trenutka, što se čini predloženim rješenjima, označava, po mojem mišljenju, takođe, i kraj jednog vremena prilično nedefinisanog ili nedefinisanog u mjeri da bi se mogla efikasno odvijati dalja revolucionarna akcija socijalističkih snaga i kraj vremena, u stvari, karakterističnog po opštim načelnim diskusijama i kritici postojećeg stanja, bez ponude rješenja koja bi povukla naprijed , mijenjajući to postojeće . Smatram da su data rješenja, sadržana u Nacrtu amandmana, u osnovi adekvatno izrazila suštinu idejno-političke platforme Prve konferencije SKJ i da svojim glavnim tačkama omogućavaju da se, pod određenim uslovima, osigura njihova koegzistencija sa rješenjima, odnosno promjenama do kojih će doći u drugoj etapi ustavne i društvene reforme. Kad to kažem onda imam u vidu dva momenta. Prvo, da su u predloženim rješenjima ustavnih promjena izražene promjene koje su faktički već u značajnom opsegu počele da

114

se vrše, čiji su procesi već započeti i da se njima otklanjaju mnoge neusklađenosti ustavnih normi i stvarno novih odnosa, koji se izgrađuju . A, isto tako, da je tekući život nametnuo i neka rješenja koja nose tendencije i izopačavanja društvenih, socijalističkih samoupravnih odnosa, a ne samo ekonomske poremećaje, te ih ovim promjenama pokušavamo i zaustaviti. I, drugo, što se predloženim rješenjima otvaraju širi prostori za dinamičnije procese razvoja samoupravljanja i demokratije na liniji oslobađavanja puteva samoupravne integracije rada, prije svega za jačanje suverenosti udruženog rada i sve potpuniju ravnopravnost naroda i narodnosti u našoj zemlji . Pri tome imam, prije svega, u vidu bitno slabljenje materijalne i političke moći centralističkog etatizma i otvaranja prostora za nove demokratske procese, čime će jednim dijelom biti otklonjeni, a, drugim , smanjeni ili ublaženi uzroci konfliktnih i kriznih situacija karakterističnih za međunacionalne odnose u posljednjim godinama. Određena izvorišta konflikata, razumije se , objektivno će stalno biti prisutna, po svojoj oštrini i intenzitetu zavisna od karaktera protivrječnosti u našem društvu i načinu njihovog rješavanja . No , neovisno od toga, ovim promjenama stvaraju se uslovi za uspostavljanje kvalitetno nove situacije i u sferi međunacionalnih odnosa . U tom svijetlu teško su održiva ona gledišta koja smatraju da će jačanje uloge republika u okviru onakvog idejnopolitičkog koncepta koji je u svom referatu izložio drug Kardelj, navodno pogoršati uslove za stanje u federaciji, za razvoj međunacionalnih odnosa . Naprotiv, pod uslovom da ustavna rješenja uspješno premoste i neke moguće protivrječnosti između povećane ekonomske samostalnosti republika i pokrajina, i eventualne neefikasnosti u rješavanju onih problema koji su vezani za jedinstveno tržište, nasuprot navedenim shvatanjima, logično treba da dođe do novih, veoma pozitivnih tendencija u razvoju međunacionalnih odnosa. Prvo, zato što se sužavanjem političkih i ekonomskih funkcija federacije na nivo stvarnih zajedničkih interesa i potreba svih naroda i narodnosti, a o kojima se oni i u ovom političkom trenutku , reafirmacijom ili ponovnom primjenom

8*

115

principa samoopredjeljenja, dogovore da predstavljaju stvarne vitalne, doista zajedničke interese i potrebe sadašnje etape razvoja -- dakle, tim i takvim sužavanjem, bitno se sužava prostor i krug pitanja koja realno mogu da budu izvorište konflikta. Drugo, što se definisanjem u mnogo čemu nove uloge republika i u odlučivanju o zajedničkim interesima i adekvatnim određenjem suverenosti naroda, bitno eliminiše supranacionalni karakter federacije i realno stvara povoljnija društvena klima i za sam rad zajedničkih organa u federaciji. Istovremeno, po logici stvari, treba da jača i odgovornost republika i pokrajina za rješavanje sopstvenih problema, da se pojača aktivizacija sopstvenih snaga, te time i eliminišu ili se bitno sužavaju mogućnosti da se, kao do sada, često odgovornost prebacuje na federaciju . Treće, ne samo što se datim rješenjima o političkim i ekonomskim funkcijama federacije u osnovi podsijecaju korijeni velikodržavnom hegemonizmu , već se, po mom mišljenju , raščišćava i tlo za stvarnu identifikaciju nacionalističkih snaga koje su se do sada često zaogrtale velom autentičnog nacionalnog interesa. Novostvorena situacija

stvoriće bitno sužen prostor da se takve snage mogu neidentifikovano svrstavati u savez sa socijalističkim snagama i sa Savezom komunista. Iako smo na početku rada, tj . na 12. sjednici Predsjedništva, usvojili pristup da nova rješenja ne tražimo kroz teoretske diskusije o nekim dilemama - da li jugoslovenska zajednica treba da se razvija prije svega kao zajednica suverenih naroda ili prije svega kao zajednica radnih ljudi i građana ; ili da li je opasniji savezni ili republički etatizam itd . već da se u traženju rješenja pođe od objektivnog sagledavanja zajedničkih interesa i potreba naroda i narodnosti, radničke klase i svih radnih ljudi u sadašnjoj etapi našeg razvoja, te da to bude opredjeljujuće za karakter i obim promjena, ipak su, što je po mom mišljenju dalekosežna pozitivna činjenica, neke od tih dilema najvećim dijelom otklonjene ili ublažene ili će, primjenom ovih rješenja, biti na putu da budu prevaziđene . Pokazalo se ispravnim što se u središte pažnje postavilo pitanje suštine i sadržine neophodnih društvenih promjena, karaktera i obima zajedničkih interesa i potreba svih naroda i narodnosti naše zemlje u sadašnjoj

116

etapi društvenog razvoja, te da to bude opredjeljujuće i za sam karakter višenacionalne društvene zajednice. To je, po mom mišljenju , važno konstatovati i radi toga što su neke od pomenutih dilema prisutne i u dijelu tekuće društveno-političke javnosti, odnosno dijelu partijske javnosti i kod jednog dijela kadrova, i što se sa tim dilemama susreće Savez komunista u svakodnevnoj političkoj praksi. Te dileme su sadržane u pitanjima kao što su : ne vraćamo li se natrag, na navodno prevaziđene teorije o nacionalnom pitanju i ne vrše li se sadašnje promjene pod pritiskom nacionalizma koji uzima maha u Savezu komunista Jugoslavije? ili : zašto se slabi uloga države u regulisanju ekonomskog života, u sprječavanju ekonomskih nestabilnosti i kriza, u koncentraciji sredstava proširene reprodukcije, kada takva državna regulativa jača i na Istoku i na Zapadu , dok kod nas razvoj vodi atomizaciji društva , rasparčanosti sredstava proširene reprodukcije i dezintegraciji? ili, shvatanja o razgrađivanju federacije i njenom transformiranju u konfederaciju, sa pitanjem : ne narušava li se time bratstvo i jedinstvo , odnosno revolucionarne tekovine? itd. Pogrešno bi bilo smatrati da se pitanja ove sadržine javljaju samo kao oblik političke aktivnosti birokratsko-etatističkih snaga i da su rezultat samo njihove antisocijalističke, odnosno antisamoupravne, antidemokratske akcije. Pitanja ove sadržine dolaze u priličnoj mjeri i kao izraz nerazumijevanja i neshvatanja, pa i idejnih konfuzija koje su prisutne dijelom i usled kolebanja Saveza komunista Jugoslavije da ide u akciju u davanju konkretnih odgovora, kako to čini u ovom trenutku . Ta shvatanja i dileme često dolaze i kao posljedica izvjesnih tumačenja da je u tome uzrok ponavljanja ozbiljnih ekonomskih nestabilnosti i poremećaja . Na shvatanja i nerazumijevanja ovog karaktera utiču , pored ekonomskih teškoća , i pojave socijalne nesigurnosti, socijalnih razlika itd . Ne treba , takođe , zanemariti i snagu tradicionalizma, emotivnosti, kao i stalno prisutni osjećaj da samo jedinstvena i nesvrstana Jugoslavija može odoljeti različitim i veoma opasnim agresivnim i hegemonističkim aspiracijama vrlo prisutnim u savremenom svijetu . Može se postaviti pitanje : odakle ti i takvi elementi idejnog stanja kad se može pretpostaviti da smo odlukama Devetog kongresa i idejno-političkom platformom Prve konfe-

117

rencije SKJ u osnovi prokrčili puteve sadašnjoj reformi ? To je samo dijelom tačno , jer treba imati u vidu da su to bili uopšteni i načelni stavovi, u kojima se nijesu vidjela konkretna nova rješenja i putevi. Faktički nije se vidjela sadržina promjena, jer stavovi kao takvi nisu mijenjali stvari. Svakako da među uzroke takvih idejnih preokupacija spada i sam prelazni karakter vremena u kojem živimo, u kojem su mnoge stvari načelno definisane ili nedefinisane do kraja, dok su neke druge još uvijek na starim osnovama. U stvari, savremeni jugoslovenski federalizam samoupravnog tipa sada je u najdinamičnijoj fazi svog stvarnog konstituisanja i taj proces teče preko kritičkog sagledavanja protekle etape, karakteristične po hipertrofiranoj ulozi savezne države i političkom monopolu Partije, na osnovu čega je i afirmisana društvena svest i idejni mentalitet. Raskršće je doista veliko, te i savlađivanje zatečenih saznanja i postojeće svijesti je bitna pretpostavka prihvatanja primjene i ustavnih promjena. Ne mogu se potcijeniti ostaci dogmatskog marksizma, neovisno od radikalne destaljinizacije teoretsko-programske platforme SKJ. U stvari, u svijetu socijalizma uopšte, najveće uporište ima i najduže se održala staljinistička teorija o nacionalnom pitanju , pored teorije o državi, uprkos pouka savremene istorije, prije svega, u razvoju odnosa među socijalističkim zemljama, i to pouka duboko tragične prirode . Ne može se negirati indirektan ili direktan uticaj tih i takvih shvatanja teorija i kod nas. No, žilava su uporišta ove teorije i kod nas, uprkos vlastitih, negativnih političkih iskustava. Ostaci staljinističke teorije o nacionalnom pitanju upravo su i sadržana u pitanju ne vraćamo li se natrag? Pitanje nije, međutim, u tome vraćamo li se ili ne, već kad je riječ o međunacionalnim odnosima ―― u revolucionarnom odnosu i akciji da se učvrsti ravnopravnost naroda i narodnosti, što je suštinska tekovima revolucije. Jer, ako se sadašnjim društvenim reformama autentičnije izražava duh revolucije i njene tekovine u ovom pogledu , onda se radi o progresu i posebno ja bih rekao i odbrani tekovina revolucije. Bilo bi , takođe, pogrešno ne konstatovati da se dio uzroka nekih karakteristika idejnog stanja nalazi u našim vlastitim slabostima, u različitom definisanju određenih problema, u 118

različitim naglascima pojedinih aspekata zajednički usvojene idejno-političke platforme, u neadekvatnim interpretacijama pojedinih ocjena i stavova i nejednakom političkom ponašanju u određenim trenucima, u nedovoljno izgrađenom demokratskom dijalogu itd . Skrenuću pažnju , na primjer, na parolu o demontiranju federacije, kojom je krajnje neadekvatno izražavana suština idejno-političke platforme SKJ, pa, ipak u javnosti je iz raznih izvora servirana kao objašnjenje reforme političkog sistema u ovom trenutku. To partijska javnost ne može da primi. Isto tako, iako su već Dvanaesta sjednica Predsjedništva SKJ i Prva konferencija SKJ u osnovi odbacile dileme o suštinskom karakteru federacije, mislim na principe sadržane u uvodnim ustavnim načelima i onome što je u ustavnom amandmanu u tom pogledu sadržano, ipak je ta dilema pothranjivanja, na ovaj ili onaj način , sve do današnjeg dana i stavljena u centar pažnje u formi diskusija o obliku i tipu , države, a ne o suštini zajedničkih interesa i potreba koje u ovom trenutku treba da ujedine narode i narodnosti naše zemlje. I to je imalo suprotna djejstva na političko i idejno stanje. I to, svakako, partijska javnost. takođe, teško prima. Konačno, činjenica je da su povodom pripreme ustavnih promjena u političkoj javnosti, kao i preko pojedinih oblika djelovanja ,,sedme sile ", skoro potpuno zanemareni društveno-ekonomski odnosi i uopšte novi široki prostori za jačanje suverenosti radnog čovjeka u udruženom radu . To u političkoj i partijskoj javnosti stvara utisak da je podjela vlasti i funkcija između federacije i republika jedina oblast društvenih promjena. Ako se to komparira sa promjenama koje u ovom pogledu nose ustavni amandmani i sa ocjenom koje je u svom referatu istakao drug Kardelj , onda se može sagledati jednostranost nedopustivih razmjera u objašnjavanju karaktera ustavnih promjena. Svakako da ni to ne može da bude primljeno u partijskoj javnosti. Ako se svemu tome doda značajan stepen neizvjesnosti u kojoj se nalazi privreda, odnosno izvjesnosti da se teško mogu izbjeći neki novi poremećaji, onda se mogu sagledati i svi oni elementi idejnog i političkog stanja koji će pratiti našu akciju na konačnom formulisanju novih ustavnih rješenja. Govorim o ovom problemu u ovom smislu, jer u ovom trenutku prvo moramo postaviti pitanje : u kojoj mjeri je 119

Savez komunista u društvenoj bazi idejno -politički sposoban da ide u ovakvu revolucionarnu akciju? Tačne su konstatacije da se dosta promijenilo u procesu reforme Saveza komunista. Osobiti napredak je ostvaren u oformljenju teoretsko-programskog koncepta dalje društvene reforme na samoupravnim osnovama ; porastao je dinamizam političke aktivnosti idejno-političkih centara Saveza komunista ; izvršene su dosta značajne strukturalne i kadrovske obnove ; ojačali su demokratski odnosi. Međutim, nije izgrađen kontinuitet revolucionarne akcije u društvenoj bazi . Postoji raskorak između onoga što je idejno sazrelo u centru i u centrima SKJ i idejnog poimanja tog novog u značajnom dijelu partijske strukture ; olabavljene su ili nijesu dovoljno izgrađene revolucionarno demokratske spone u objedinjavanju akcije komunista; politički oportunizam i pragmatizam je jako prisutan. Nama je, međutim, u ovom trenutku nužna žestoka idejno-politička borba komunista, prije svega, za socijalističku sadržinu samoupravljanja u svim oblastima društvenog rada i na svim društvenim nivoima. Bez toga promjene neće automatski dovesti do novih socijalističkih samoupravnih sadržaja, jer stvari se . ne mogu samo od sebe urediti. Mislim stoga da bi u ovom trenutku trebalo još jedanput ponoviti da je reforma Saveza komunista u nekim svojim bitnim tačkama u zastoju . Nužna je radikalnija idejna obnova u društvenoj bazi na programsko teoretskim osnovama Devetog kongresa i Prve konferencije SKJ i nužna je dosljednija borba Saveza komunista za ostvarivanje vitalnih interesa radničke klase i radnih ljudi, kroz koju Savez komunista može da se oslobodi birokratsko-tehnokratskih tendencija, koje ga udaljavaju od radnika, a o pojavama udaljavanja se već može govoriti . Savlađivanje tih tendencija u ovom trenutku je jedan od krupnih zadataka Saveza komunista. Želim posebno da se solidarišem sa ocjenama druga Kardelja o revolucionarnom značaju promjena u sferi društveno-ekonomskih odnosa. Na žalost, kao što sam već napomenuo, do sada je zanemaren u javnosti , da ne kažem potčinjen, značaj ustavnih promjena ove prirode. Smatram da je učinjen dalekosežan potez što su data rješenja u ovom pogledu u ovoj prvoj etapi ustavnih promjena. Sasvim je realna pretpostavka o tome da je ovo ostalo za drugu fazu promjena, da bi se antisamoupravne tendencije neminovno probile na širem 120

frontu, upravo u ovoj najosjetljivijoj oblasti borbe za socijalističku sadržinu samoupravljanja i za razvoj samoupravljanja uopšte. Neće biti pretjerana konstatacija da će prijedlozi ustavnih promjena dobiti punu podršku radničke klase i svih radnih ljudi, pored ostalog, i posebno zbog datih rješenja u oblasti društveno-ekonomskih odnosa. Tim promjenama se ukidaju mnoge prepreke i pregrade između radnog čovjeka i rezultata njegovog rada, faktički između radnog čovjeka i slobode. U stvari ovdje se najdalje pošlo u stvaranju društveno-ekonomskih uslova i odnosa, koji su bitni da se obezbijedi društveno-materijalna reprodukcija i reprodukcija socijalističkih samoupravnih odnosa . A time je i najjače afirmisan stav da prema tome sve treba podrediti, pa i državu, bilo saveznu ili republičku. Datim rješenjima ustavnih promjena, prije svega, otkloniće se mnogi elementi neusklađenosti političkog sistema sa osnovnim intencijama u razvoju samoupravnih socijalističkih odnosa društvene i ekonomske reforme, a koji su bili kočnica razvoja samoupravljanja. Ostaje otvoreno pitanje : u kojoj mjeri će reforma političkih i ekonomskih funkcija republika i pokrajina dosljedno izraziti kurs na konstituisanju političkog sistema u republikama, kao integralnog dijela ukupnog političkog sistema a na liniji oslobađanja udruženog rada etatističkih stega i prinuda i neposrednije integracije političkog sistema sa samoupravnim udruženim radom . To je sastavni dio platforme koju smo usvojili na Prvoj konferenciji SKJ. Drug Kardelj je u referatu potpunije govorio o karakteru promjena koje proizilaze iz principa formulisanih u ustavnim amandmanima o društveno-ekonomskim odnosima . Naglasio bih samo dva značajna aspekta ovog dijela promjena. Naime, ne treba potcijeniti izvanredan značaj datih rješenja u sferi društveno- ekonomskih odnosa , sa stanovišta eliminisanja uslova za pojave i tendencije ekonomskog hegemonizma na jedinstvenom tržištu , kako u odnosima među pojedinim organizacijama udruženog rada, tako i moguće pojave i tendencije ove prirode u odnosu na konkretnu privredu malih, a uz to još i nerazvijenih republika. Time hoću da kažem da je u ovim rješenjima sadržan i dio borbe za ravnopravnost naroda. I drugi momenat, tj . stvaranje uslova da se faktički, mimo državne prinude ili bilo kakvog otuđenja, zasnuje funkcionisanje dobrovoljne koncentracije sredstava proširene re121

produkcije. Ako se tome doda značaj promjena u ovoj sferi sa stanovišta stvaranja uslova za dosljednu primjenu raspodjele prema rezultatima rada, kao i za suzbijanje tendencija grupno-svojinskih i tehnokratsko-birokratskih odnosa, onda se može doista razumjeti revolucionarni karakter ovih ustavnih rješenja . Polazeći od onog što sadrže ustavni amandmani i od toga na kakav način su formulisane određene stvari u predstojećoj društveno-političkoj akciji do konačnog usvajanja ustavnih promjena, neka pitanja treba temeljitije sagledati. Posebno smatram da će biti neophodno učiniti dalje napore da se sagleda da li su koegzistentno dati svi osnovni elementi sistema, uključujući i postupak usaglašavanja i odlučivanja, koji obezbjeđuje funkcionisanje jedinstvenog tržišta. Smatram da je ovo jedno od onih bitnih pitanja na kojima treba dalje intenzivno raditi. Kao što je poznato, djejstvo robno tržišne stihije i spontanosti mogu imati trajno nepovoljne efekte i biti uzrok ekonomske nestabilnosti, ozbiljnih deformacija same raspodjele na tržištu, monopolizmu, diskriminacije i slično, ukoliko samoupravno društvo ne razvije zaštitni mehanizam i ne riješi probleme racionalnog ponašanja spontanih ekonomskih kretanja. Ovaj problem je posebno jasno uočen na Devetom kongresu, kada je u kongresnoj rezoluciji naglašeno da razvitak socijalističkih samoupravnih odnosa podrazumijeva sve efikasnije ovladavanje na samoupravnim osnovama, zakonitostima tržišnih tokova. Nova ustavna rješenja koja se predlažu sadrže principe koji u osnovi i u načelu omogućavaju borbu protiv diskriminacije monopola, neopravdanog prelijevanja dohotka itd. Međutim, realizacija i stvarna vrijednost ovih rješenja zavisi od više faktora. Zavisi , između ostalog, od eliminisanja kolizije instrumenata kojima se garantuje efikasno funkcionisanje jedinstvenog tržišta i mehanizma odlučivanja o pitanjima iz privrednog sistema i ekonomske politike, a koja su od zajedničkog interesa . U stvari, tu se u suštini radi o koegzistentnosti koncepata jedinstvenog tržišta, na jednoj , i koncepta porasta i jačanja samostalnosti republika i pokrajina u ekonomskoj sferi, na drugoj strani. Postoji , takođe , potreba otklanjanja eventualnih kontradiktornosti između ustavom deklarisanih prava, koja izražavaju koncept jedinstvenog tržišta, s jedne, i isto tako ustavom formulisanih principa da

122

se to usaglašava sa uslovima koji se utvrde lokalnim propisima, s druge strane. Druga stvar, koju u toku debate treba sagledati, jeste da je procedura usaglašavanja data u formi dosta komplikovanog mehanizma, iako dosta jasnog. Teško je, međutim, otrgnuti se utisku da će biti pojačana efikasnost upravo na onim pitanjima od kojih zavisi efikasnost privređivanja i funkcionisanja jedinstvenog tržišta. Obezbijedili smo, postupkom usaglašavanja, da ne može biti povrijeđen interes republike i pokrajine, što je bitno, ali nije dovoljno osigurana efikasnost odlučivanja o pitanjima od zajedničkog interesa, što nije nebitno. Neophodnost prioriteta, respektovanje ravnopravnosti ekonomskih interesa republika je nesporna, ali ne smije se potcijeniti inače značajan stepen neefikasnosti u društvu u cjelini, a do sada osobito u federaciji, jer se stvara osjećaj širih dimenzija da je neefikasnost odlučivanja komponenta samoupravljanja. I, konačno, treća sugestija. Naime, trebalo bi sagledati normativizam tako visokog stepena, koji je izražen u konceptu ustavnih amandmana. Ovaj problem treba sagledati sa dva aspekta . Prvo, sa stanovišta dinamizma društvenih promjena, te neophodnosti stalnog mijenjanja i normativnog regulisanja tih promjena, i, drugo, sa jednog šireg društvenog stanovišta. Naime, visok stepen pravnog normiranja društvenih odnosa stavlja u drugi plan borbu socijalističkih snaga za stvarne socijalističke sadržaje, devalvira samoupravnu inicijativu, svodi na minimum akciju na dogovaranje. Ne možemo biti za Ustav tipa deklaracije, ali visok stepen ustavnog normiranja društvenih odnosa može, takođe pod određenim uslovima, da bude određena kočnica razvoja.

IVAN DOLNIČAR Kao većina prethodnih diskutanata i ja sam shvatio da je zadatak i cilj ove današnje sednice Predsedništva da se, kroz nacrte ustavnih amandmana, oceni kako su realizirane ideje druga Tita, ovog Predsedništva i Prve konferencije Saveza komunista , i da se dogovorimo za idejno -političku akciju Saveza komunista u predstojećoj javnoj debati o ustavnim promenama.

123

U vezi

tim , ja bih želeo sasvim kratko reći o dve stvari.

Prvo, imam jedan osećaj , jedno zapažanje, na osnovu niza kontakata i razgovora sa ljudima u raznim sredinama, da nam je u ovom periodu rada na ustavnim amandmanima uveliko izostala permanentna idejno-politička aktivnost Saveza komunista, pre svega, u bazi , a na osnovu one idejne platforme koja je data ovde na Predsedništvu i na Prvoj konferenciji. Ukoliko je te aktivnosti i bilo, ona je očigledno bila nedovoljno efikasna. Mi danas imamo stanje, bar tako ga ja lično doživljavam, iščekivanja, sa puno kontraverznih shvatanja i nagađanja o promenama koje se pripremaju, sa egzistiranjem teorija o demontiranju, rasformiranju , raspadanju i rastakanju federacije, sa tvrdnjom da odjednom više govorimo o državnosti nego u samoupravnom udruživanju , o prenošenju saveznog etatizmą na republike, o napuštanju ideala iz revolucije o uređenju Jugoslavije, o opštem narastanju reakcionarnog nacionalizma i šovinizma itd. i sa unapred izražavanim skepsama i sumnjama u efikasnost funkcionisanja ovakve federativne zajednice kakvu stvaramo ustavnim izmenama . Ja, naravno, ne mogu ovde a nije ni potrebno, jer su već drugi mnogo toga rekli ― nabrajati sve na šta se nailazi u razgovorima sa ljudima, i , dozvolite mi da kažem, još češće sa ljudima od funkcije i društvene odgovornosti. Ja ne znam otkud, i ne mogu da tvrdim da znam, ali egzistira dosta rasprostranjeno shvatanje da kroz sve ove promene slabimo i razvodnjavamo našu zajednicu i da je činimo još manje fiksnom kao zajednicu naroda i narodnosti i kao državu . A u stvarnosti suština ovih izmena i svi napori koji se u tom vidu čine idu u direktno suprotnom pravcu u pravcu stvarnog jačanja stvarne zajednice slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti i u pravcu efikasnijeg funkcionisanja državne strukture i republika i federacije . U stvari, sve ove promene se zato i čine, jer u suprotnom bi to bio sasvim jalov i u suštini reakcionaran posao. Mislim da bi za opšte prihvatanje takvog shvatanja svih promena na koje idemo i, u stvari, za svesno prihvatanje ovoga što je u referatu druga Kardelja zapisano, Savez komunista i sve druge progresivne snage ovog društva morale da idu u pravu idejno-političku bitku . Kroz ovu bitku bi 124

morali doći i do izvesnog raspoznavanja ljudi, pre svega komunista i funkcionera, a na bazi kriterija koji su u čitavoj ovoj materiji o ustavnim promenama dati, posebno u referatu druga Kardelja. Po mom mišljenju , ako će takva bitka i raspoznavanje izostati, bojim se da će nadvladati shvatanja teorije i tendencije koje su danas uveliko prisutne i onda stvarno dovesti u pitanje naš pravac razvoja samoupravnog demokratskog socijalizma, odnosno autentični kurs naše revolucije. Zato bih predložio da nam i bude jedan takav zaključak i da se, pre svega, članovi Predsedništva u tom smislu obavežemo na konkretnu akciju u javnim debatama koje nam predstoje. Drugo područje odbrane kao funkcija našeg društveno-političkog sistema u ovim ustavnim amandmanima nije doživelo neke bitne promene u odnosu na ono što smo već, kroz ostvarivanje koncepcije, manje-više u praksi realizovali . Međutim, ona je sada formalno kroz ustavnu materiju data kao nerazdvojni deo, odnosno kao veoma značajna funkcija našeg samoupravnog društva, a u nekim elementima i korak je napred od dosadašnjih rešenja. To se odnosi naročito na prava i nadležnosti republika i užih društveno- političkih zajednica u oblasti odbrane i na Jugoslovensku narodnu armiju, kao zajedničku oružanu silu svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Ali, mislim da je i ovde neophodan jedan veći idejno-politički napor da se shvati i proširi svest o tome da u meri u kojoj će jačati naša zajednica u celini i njeni pojedini delovi - u materijalnom, moralno-političkom i svakom drugom pogledu ― jačati i njena odbrambena sposobnost, tj . sposobnost za odvraćanje agresije i za otpor u slučaju agresije. Ovo govorim zato što u suštini svih ustavnih izmena, odnosno svih izmena u našem političkom i društveno -ekonomskom sistemu, moramo videti i tu dimenziju , i da u idejno - političkoj bici koja nam predstoji mora biti i ta dimenzija prisutna, a ne sve svoditi samo na gole formulacije koje se odnose na odbranu . Špekulacije koje se na raznim stranama vrše na račun naših debata o izmenama u političkom sistemu i u vezi tim

125

i određena iščekivanja šta će se dogoditi kod nas, dovoljno su upozorenje da moramo o tome više razmišljati i adekvatno delovati, posebno u predstojećoj debati o ovim ustavnim izmenama.

MAĆAŠ KELEMEN Ja se unapred izjašnjavam i saglašavam sa referatom druga Kardelja, a, isto tako, u osnovi i sa predloženim promenama u Ustavu . Vrednost predstojećih ustavnih promena u položaju federacije, autonomne pokrajine i republika ne možemo ceniti izdvojeno od značajnih društvenih promena , koje vršimo u sferi društvenih odnosa u proizvodnji i raspodeli, gde stvaramo uslove trajnog jačanja uloge udruženog rada na osnovama samoupravljanja, koje postaje naš osnovni društveni odnos. Jednu od karakteristika dosadašnjih društveno-političkih odnosa predstavlja nedovoljan neposredni uticaj udruženog rada i radničke klase na sadržinu ukupnog političkog odlučivanja. Zato je zaostajanje u ostvarivanju političkog odlučivanja udruženog rada jedno od centralnih pitanja daljnjeg razvoja samoupravno-političkog sistema. Iz tih razloga amandmani XXI i XXII daju poseban značaj i u osnovi ih podržavam . Bitnije promene u produkcionim odnosima, koje će se stvoriti u uslovima da interesi udruženog rada postanu osnova političkog odlučivanja, čine i osnovu za izgrađivanje i razvoj svih društveno-političkih zajednica kao samoupravne socijalističke zajednice . Polazeći od ovoga osnovnog pravca razvoja političkog sistema, vidimo i dalji razvoj odnosa u Socijalističkoj Autonomnoj Pokrajini Vojvodini i njenu ulogu, kao i sadržinu odnosa između Pokrajine, Republike i federacije. Dalji razvoj proizvodnih odnosa u Socijalističkoj Autonomnoj Pokrajini Vojvodini treba da omogući da se brže rešavaju vitalni interesi ekonomskog razvoja pokrajine , da raste njena uloga i odgovornosti za sopstveni razvoj i deo odgovornosti za ukupni društveni, ekonomski razvoj Socijalističke Republike Srbije i Jugoslavije. Neka ekonomska pitanja, kao što su : ekonomski odnosi sa inostranstvom, politika cena , kompenzacije, emisiona i kre-

126

ditna politika, razvoj nedovoljno razvijenih područja i sl., od velikog su značaja za ukupan položaj pokrajina i Republike, te otuda potiče i značaj načina odlučivanja o njima. Za odlučivanje o ovim pitanjima neophodno je obezbediti takav mehanizam koji će omogućiti da se dolazi do realnih dogovora i sporazuma, zasnovanih na potrebama i mogućnostima ekonomskog razvoja pokrajine i Republike i njihovoj odgovornosti za ukupan razvoj čitave Jugoslavije. Savremeni razvoj proizvodnih snaga u našoj zemlji sve više nameće potrebu za stvaranjem velikih integracionih celina, kako unutar pokrajina i republika, tako i u međurepubličkim okvirima. Stoga, daljem razvoju i jačanju procesa integracije u privredi, zasnovanog na integraciji zajedničkih interesa i samoupravnoj koncentraciji sredstava, koji postaje osnovni uslov za brži razvoj i ekonomsku stabilnost, moramo dati i prvorazredni politički značaj . Jedinstveno jugoslovensko tržište i jedinstveno uređenje neke osnove ekonomskog sistema čine značajne uslove, koji će omogućiti da se samostalni privredni subjekti sve više samoupravno međusobno povezuju, da sarađuju , da koordiniraju rad i razvoj i da efikasno preuzimaju one društveno-ekonomske funkcije koje je do sada ili ranije imala država . Ovim putem će se stvarati, da tako kažem, samoupravna jezgra kvalitetnog privređivanja i razvoja, kao savremeni nosioci modernizacije proizvodnje i uključivanja u međunarodno tržište. Ustavnim promenama ne menjamo osnovne karakteristike našeg društveno-ekonomskog sistema, kao što su: društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju, samoupravljanje radnih ljudi u udruženom radu i tržišna privreda, zasnovana na delovanju ekonomskih zakona svesno upravljanih i korigovanih samoupravnim delovanjem organizacija udruženog rada. Međutim, i naše samoupravno društvo, u ostvarivanju ravnopravnosti i u raspodeli prema radu, imalo je i ima sukobljavanja sa neujednačenošću koja proističe iz nejednakih uslova u kojima radni ljudi privređuju , a koji se u raspodeli prema radu pretvaraju u nejednakost životnih i radnih uslova. Ova neujednačenost je u proteklom periodu usporavala procese integracije i često puta imala dezintegraciono dejstvo. Stoga je neophodno u svim oblicima integracije u privredi, na osnovu dugoročnih razvojnih programa naći adekvatno mesto, uslove rada i razvoja svakog užeg dela, koje treba

127

da bude podloga za uspostavljanje dugoročnih ekonomskih odnosa među delovima, između delova i integracione celine. Kako se dešavalo da nemamo odgovarajuće programe razvoja, to smo time omogućili , kao polazni princip, kratkoročni pristup raspodeli, što je, u uslovima nesređenog tržišta i nejednakih , uslova privređivanja, pojedinim organizacijama udruženog rada davalo veće šanse za razvoj koje nisu rezultat rada, već spoljnih faktora . Nestabilnost uslova privređivanja i tržišta u pređenom razvojnom periodu, bili su značajni elementi koji su kočili brži razvoj integracije, a često puta i dezingrirajuće delovali. Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina je posebno zainteresovana za dalji razvoj velikih integracionih sistema, jer vidi mogućnost da i uključivanjem jednog dela industrije i ostale privrede u ovakve celine prevazilazi relativno ekonomsko zaostajanje. Međutim , uslov za njeno intenzivnije uključivanje jeste ekonomska saradnja na ravnopravnoj osnovi, koja često puta u protekloj praksi nije bila prisutna. Zato je uspostavljanje i ostvarivanje ravnopravnih integracionih veza za privredu SAP Vojvodine od posebnog interesa. Sistem odnosa u primarnoj raspodeli je nesumnjivo bitan uslov za normalno funkcionisanje celokupnog ekonomskog sistema. Međutim, odnosi u primarnoj raspodeli društvenog proizvoda predstavljali su i danas predstavljaju veoma slabu tačku tog sistema i jedan su od uzroka strukturalnih poremećaja, nestabilnih privrednih kretanja, neravnomernog regionalnog razvoja i relativnog ekonomskog zaostajanja SAP Vojvodine. Osnovni princip na kome moramo zasnivati buduću politiku cena na svim nivoima, kao jedino ispravan princip u tržišnoj privredi, jeste slobodno formiranje cena na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu, uz jasno definisan nivo cena u sistemu zaštite kao značajan deo razvojne politike . Prema tome, treba da napustimo dvojni režim cena, koji je dovodio do međugranskog, a time i međuregionalnog prelivanja dohotka, odnosno do brojnih regionalnih i međuregionalnih nesporazuma. Dispariteti cena koji eventualno nastaju administrativnim putem, preko sistema društvene kontrole cena od strane društveno -političkih zajednica, moraju automatski obavezivati nosioce administrativnih odluka na kompenzaciju dohotka predviđenu i u amandmanu XXIV. Sistem kompen128

zacije, za koji privreda SAP Vojvodine ima poseban interes, potrebno je što hitnije razraditi i jasno definisati. Kompenzacija mora biti obaveza svih organa koji administrativnim odlukama utiču na smanjenje dohotka proizvođača , stavljajući time proizvođačke organizacije udruženog rada u neravnopravan ekonomski položaj . Svrha administrativnog limitiranja cena najčešće jeste odgovarajuća lična i proizvodna potrošnja, a time i zaštita životnog standarda . Zato je primena kompenzacije jedino moguća u sferi potrošnje. Samoorganizovana privreda, sa razvijenijim sistemom samoupravnog sporazumevanja i dogovaranja, treba da postane osnovni nosilac i planske funkcije privrednog razvoja , tj . funkcije koja onemogućuje stihijno delovanje ekonomskih zakona robno-novčane privrede. Time će, i u uslovima tržišnog privređivanja biti moguće, preko samoupravnog mehanizma i udruživanja u privredi, ostvarivati ujednačenije uslove za sticanje dohotka u organizacijama udruženog rada. Ovim određeno ukazujemo na naša zalaganja da se mora zaustaviti proces prelivanja dohotka, preko cena kao i preko dosadašnje administrativne koncentracije sredstava za ostvarivanje materijalnih ekonomskih funkcija federacije. Samoupravne ekonomske funkcije i na nivou federacije, koje objektivno moraju nastati procesima udruživanja u privredi , jesu pravi put izgrađivanja federacije kao samoupravne socijalističke zajednice ravnopravnih građana i radnih ljudi, ravnopravnih naroda i narodnosti . Isto tako, ističemo da se, radi ostvarivanja što uspešnijeg samoupravnog razvoja i razvojna politika koju izgrađuju nadležni društveno-politički sistem i samoupravni subjekti , mora više nego do sada integralno voditi sa politikom cena, zaštitnom politikom, politikom podsticaja izvoza , kreditno -monetarnom i poreskom politikom itd ., koje upravo predstavljaju uslove za ostvarivanje osnovnih ciljeva utvrđenih razvojnom politikom , odnosno sastavne delove te razvojne politike. U ocenjivanju značaja i mesta poljoprivrede u ukupnom privrednom razvoju naše zemlje ostvarili smo više puta visok stepen saglasnosti. Potvrdu ispravnosti ovih usaglašenih ocena imamo i u tekućoj ekonomskoj situaciji, u kojoj je prošlogodišnja niska poljoprivredna proizvodnja osetno doprinela inflatornim tendencijama, povećanju spoljnotrgovinskog deficita

9

129

i usporavanja rasta ukupne proizvodnje

tim osnovnim karakteristikama sadašnjeg ekonomskog trenutka. Rasterećenje federacije, i do sada ostvarivanim ― u si-

stemu proširene reprodukcije i privrednih intervencija brojnim ekonomskim funkcijama na području agrara, u celini podržavamo. Ali ističemo potrebu za traženjem takvih sistemskih rešenja, koja će izražavati zajedničke interese i biti uslov za stabilan razvoj poljoprivredne proizvodnje i relativan rast dohotka u njoj . Određene analize u razvoju poljoprivrede pokazuju da će rast poljoprivredne proizvodnje u narednom periodu osetno zaostajati za razvojem domaće i izvozne tražnje, ukoliko obim proširene reprodukcije ne bude znatno iznad obima ostvarenog u proteklom periodu. U takvim uslovima deficitarna poljoprivredna proizvodnja ostaje faktor koji uzrokuje i podstiče nestabilnost ukupne privrede. U uspostavljanju i održavanju realnih partiteta cena, rešavanju problema zaduženosti i sistemu samoupravnog društvenog usmeravanja investicija u poljoprivredi, vidimo moguće puteve stvaranja materijalnih pretpostavki za bržu modernizaciju poljoprivredne proizvodnje. Veoma naglašen agrarni protekcionizam u svetu i predloženi program liberalizacije ekonomskih odnosa sa inostranstvom, u raspravama o razvoju ovog sistema kod nas ukazuje na potrebu da se posebno prema poljoprivredi mora voditi zaštitna politika, kao ekonomska funkcija federacije , preko instrumenata carinske i vancarinske zaštite, kao i robnog režima uvoza. Iza nas je ostalo isuviše gorko iskustvo liberalizacije ekonomskih odnosa sa inostranstvom prema poljoprivredi u prvim godinama reforme, koje se više ne bi smelo ponoviti. Sa druge strane, u uslovima realnog pariteta dinara i pojačane konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje biće i nadalje neophodna odgovarajuća politika podsticaja izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, za koju treba naći adekvatna rešenja u ekonomskom sistemu. Poznato je da su poljoprivreda i prehrambena industrija izvozni deo naše privrede, i da, ne raspolažući sa deviznim prilivom , značajni deo svoga dohotka prelivaju i po ovoj osnovi u druge oblasti i grane. Konvertibilan dinar i njegov realan partitet menjaće postojeće odnose u raspodeli preko deviznog sistema . Osposobljavanje agroindustrijske proizvod130

nje za korišćenje inostranih kredita, neophodnih za njenu bržu modernizaciju i u vremenu do ostvarivanja konvertibilnosti dinara, ukazuje na potrebu za povećanim učešćem radnih organizacija u deviznom prilivu .

KRSTE CRVENKOVSKI

Pre svega bih hteo da kažem da svestrano podržavam suštinu, pravac, pa i sadržinu ustavnih amandmana. Mislim da je referat druga Kardelja u mnogo čemu ne samo obogatio nego i osmislio sadašnju ustavnu reformu. On je, zapravo, pokazao da su sve ove promene, u koje mi sada ulazimo, duboko fundirane osnovnim principima naše revolucije i našeg samoupravnog socijalizma, da one nisu nikakva politikantska nagodba između predstavnika različitih republičkih i drugih etatizama, već da znače izražavanje potreba za dubokim promenama i nastavljanjem dinamizma našeg društva, u vezi sa vrlo ozbiljnim naraslim problemima koji proizilaze iz promenjene njegove strukture, u smislu socijalnom, i njegove privredne strukture. Želim, isto tako, da se pridružim onim mišljenjima koja se zalažu za to da treba permanentno tražiti adekvatna rešenja u društveno - ekonomskom i političkom sistemu u vezi sa izraslim novim potrebama, koje život nameće . Razume se, kod tako brzih promena moguće su i greške. Zaista je u određenim momentima moguće da se zađe u neke stranputice. Ali, u svakom slučaju , ipak se stvari kreću, ispravljaju greške i dolazi na pravi put. Najgore je stanje kad se zadržava status quo, iz njega se može ići samo u blato močvare. Mislim da mi ne možemo podržati psihologiju malograđanina, bez obzira da li se on nalazi u Savezu komunista ili izvan njega, koji želi jedan večiti mir i koji se saživljuje sa jednim konformizmom . Naprotiv, mi moramo ostati dosledni sopstvenoj revoluciji i pronalaziti adekvatna rešenja za probleme. Istini za volju, treba istaći da zvanična Evropa ne samo što je strastvení privrženik status quoa, nego svim svojim materijalnim i drugim silama pokušava da to zadrži. No, s druge strane, svedoci smo da su revolucionarne radne mase, i pre svega radnička klasa, takvim stanjem baš u samoj Evropi neza-

9*

131

dovoljne. Naprotiv, one su u nizu slučajeva pokazale da se ne mogu pomiriti sa sadašnjom situacijom i da žele promene. Mislim da su bile pogrešne procene, ponekada čak i u našim redovima , da je onaj osećaj kod pojedinih zvaničnih krugova, bilo da se radi o državnim faktorima ili političkim partijama u Evropi, da su svi ovi procesi u Jugoslaviji usmereni ka njenom raspadanju , pre svega , zato što se ne ulazi u suštinu takvog mentaliteta . Daleko sam od toga da tvrdim da takvih shvatanja u Evropi nije bilo i da su ona sa ovim pojedinim našim poduhvatima iščezla. Ali hoću da kažem da zvanični faktori, bilo koje zemlje, koji su saživljeni sa jednom izrazito centralističkom državom, teško mogu da shvate progresivnost i stabilnost promena koje idu ka decentralizaciji. Pa, prema tome, u ocenama pojedinih naših ljudi ovoga momenta ispuštena je jedna malenkost ; ta malenkost je neshvaćanje tog mentaliteta, koji je duboko zagrizao i duboko usađen u shvatanje tih i takvih faktora. Mislim da su naročito određeni amandmani, pre svega amandman 21. i 22, dali puni smisao čitavog ovog poduhvata. Zapravo , oni su na određeni način pokazali svu opravdanost i svih ostalih promena. Naime, da se ne radi ni o kakvoj raspodeli državne vlasti , već o jednom duboko osmišljenom konceptu, koji želi zaista da što pre i što brže izvede neposrednog proizvođača iz sadašnje, a još više prošle njegove pozicije najamnog roba i da ga učini gospodarom sveukupne društvene reprodukcije . A s obzirom na to da se sve to dešava u jednoj mnogonacionalnoj zemlji , nije mogao biti nikako mimoiđen i taj momenat. Naprotiv, u našim uslovima se pokazuje da je i jedno i drugo potpuno imanentno socijalizmu i da se zapravo jedno bez drugoga teško može kretati onim pravcem u kome su zacrtani osnovni i dugoročni ciljevi našega programa i onog pisanog, a i onog stalno nadopunjavanog, da tako kažem. Mislim da neću preterati ako kažem da smo radeći u Koordinacionoj komisiji Ustavne komisije učinili još nekoliko krupnih koraka napred, čak i u odnosu na ono što je u početku mišljeno da se učini. Nekoliko amandmana su daleko prevazišli svaki, bilo otkud da je on došao, ponuđeni koncept društveno - ekonomskog sistema pre toga. I još nešto više . Čini mi se da smo postigli rešenja i izašli iz dilema za mnoge kardinalne probleme društveno-eko132

nomskog sistema, za koje su u našem društvu postojala bar dva različita kontraverzna mišljenja. I sada izvinite što uzimam sebi slobodu da kažem (uvažavajući sve rezerve u tom pogledu ) da je zapravo metod usaglašavanja između najodgovornijih faktora iz republika i pokrajina na ovom primeru položio ispit pune zrelosti. I ne samo to, nego se pokazao ne kao usporavajući , već kao ubrzavajući faktor i kao jedna efikasna metoda. Može se reći da su - prepucavajući se iz svojih bunkera, da tako kažem , bez obzira jesu li oni republički , pokrajinski ili privredni, federalni itd . razlike među nama izgledale daleko veće . Sasvim je i razumljiva ta pojava zato što kad se tek sedne za zajednički sto i počne sagledavati interes, a i misao drugih, onda se ipak vidi da od nekih stvari treba odustati. Kod ovoga bih želeo da kažem da se možda malo površno kod nas diskutuje o tzv. kompromisima . Ja ne kažem da u našoj politici nema i neprincipijelnih kompromisa . Još manje bih mogao da tvrdim da nema nekih kompromisnih rešenja , koja, ako bi bila zamenjena principijelnim stavovima, i u samim ustavnim amandmanima otvarali bi možda jednu svetliju perspektivu za naš sveukupni razvitak. Ali , mislim, pri tome bi, ipak, na kraju krajeva morali da jednu stvar shvatimo i prihvatimo . Ipak se radi o različitim nacijama, ipak se radi o prisustvu brojnijih naroda i narodnosti u ovoj zemlji . Ipak se radi o tome. Ja naročito pozdravljam onu misao druga Kardelja da te stvari ne treba rešavati na bazi nekih ideoloških šema , nego da treba mnogo više respektovati i pokušavati da se uđe i u interes drugih . I ako se takvi određeni sporazumi i dogovori nazivaju kompromisima u lošem smislu reči, onda mislim , da se mi zapravo vraćamo u jedan idejni horizont starog socijalizma, da tako kažem, gde je za birokratu sve unapred jasno i rešeno, i za svaki problem postoji samo jedna šema. Zapravo, vraćamo se na onaj period kada smo i mi možda, pod pritiskom čitave te ideologije , želeli da život trpamo u Prokrustrovu postelju . Vidi se da se on, ipak, tamo ne može staviti ; doduše , nije takva šteta ako ta postelja odseče neku nogu, ali je katastrofa ako odseče glavu. Ja mislim da bi o svemu tome trebalo malo više razmišljati, biti malo pažljiviji, oslobađati se određenog idejnog balasta starih vremena i onih naših preokupacija, koji su bili rezultat jednog pritiska. Mi smo, čini mi se, postavljajući problem minulog rada,

133

raspravljajući, u amandmanima i posebno u referatu sa tendencijama koncentracije finansijske, idejne i političke moći u pojedinim takvim centrima zapravo otvorili (mislim da će to skora budućnost da pokaže) mogućnosti jednog brzog procesa integrisanja našeg društva, na ekonomskom, a razume se respektivno tome i na svim drugim planovima. Mislim da smo kod toga rešili jedan drugi problem. Mnogo se kod nas u poslednje vreme isticala, i s pravom, parola da se ne treba zatvarati ni u kakve lokalne, pa ni u republičke granice. Razume se, ako sada posmatramo tu parolu u skladu sa ustavnim amandmanima,, onda ćemo videti da je ona bila neefikasna i da je bila jednostrana. Drug Kardelj je ovde danas vrlo lepo formulisao taj problem, govoreći o tome koji su bili osnovni fundamentalni uzroci da nije dolazilo do većeg integrisanja, ističući da je baš to zahvatanje dohotka u određenim centralama. Prema tome, nije stvar samo da se zalažemo za to da se određene granice premaknu , nego da se kod tog prevazilaženja granica zalažemo i za to da se uspostavljaju normalni, socijalistički odnosi, koji respektuju osnovno pravo (koje je sada još više podvučeno u amandmanima) , neotuđivo pravo radnog čoveka, prema tome i njegove uže i šire lokalne i nacionalne zajednice, da raspolaže rezultatima svoga rada i sveukupne produktivnosti rada na toj teritoriji. Mislim da bi moglo smelo da se kaže da će pojedini ugovori koji su sklopljeni kod tih integracija, na bazi principa koji su snagom stihije i moći određenih centara bili uspostavljeni, amandmanom 22. biti učinjeni nelegalnim i protuustavnim. Ja ne spadam u one iluzioniste koji veruju da zakon može da reši (pa čak i ovako veliki zakon kao što je Ustav) realne odnose u društvu ; mislim da će trebati da se vodi jedna velika, konkretna bitka u praksi da bi se to realizovalo. No, s druge strane, ipak ne mogu da ne kažem da ti amandmani predstavljaju jedno moćno oružje u rukama društva, u rukama radničke klase, neposrednih proizvođača, da se ona bori za izrastanje i za razvijanje socijalističkih društvenih odnosa. Ovde su neki drugovi u diskusiji govorili o problemu države, o tome se sada sa početkom diskusije oko amandmana i oko ustavnih promena mnogo govori, a još više raspreda u našoj zajednici. Mislim da smo formulišući karakter SFRJ i republika učinili jedan korak napred u od-

134

nosu na dosadašnje stanje, i pokušali smo da izrazimo realno dijalektičko jedinstvo suprotnosti ovih zajednica, formulišući ih, s jedne strane, kao državne zajednice, a, s druge, kao samoupravne zajednice. Razume se da smo ovim pomogli i mnogim ljudima, koji se na drugim stranama socijalizma muče oko reforme, a želeli bi da idu nekim određenim putevima. Ovo ne govorim samo zbog toga i ne pre svega zato, nego zbog naše svakodnevne praktične politike. Naime, mi smo strastveni privrženici Marksove i Lenjinove teze o odumiranju države, ali mi nikada nismo rekli da ona treba od danas do sutra da umre. Mi smo ti koji smo u praksi sproveli parolu borbe protiv sopstvene birokratije, formulisane u državi, ali mi smo, ipak, posle dugog iskustva došli do zaključka da će neke regulative države, neke njene funkcije još dugo trebati da postoje. Ja mislim da mi sada postavljamo jedan odnos da država treba da deluje u određenim sferama i da sve više postaje instrumenat samoupravnog socijalizma, a ne snaga nad njim, a da, s druge strane, samoupravna zajednica, svakim danom izrasta u snagu koja određene stvari sve više preuzima na sebe. Ja sam od početka, kad smo inicirali ovu raspravu o reformama, bio vrlo kritički raspoložen prema onim „,, upozorenjima", koja su želela da zapravo zaustave poziciju i učvrste federalni etatizam, upozoravajući na opasnost od republičkog etatizma. Idejna osnovica ovih teorija za mene je bila i onda i sada sasvim jasna. Međutim, kad smo već razgraničili te stvari, mislim da bi, ipak, težište trebalo (slažem se sa onim drugovima koji su u diskusiji to podvlačili) sada baciti na to kako ćemo mi republiku razvijati. Čini mi se, respektujući do kraja samostalnost i suverenitet naroda da oni to regulišu, da treba ipak voditi računa o vrlo značajnom upozorenju druga Tita da za komuniste ne postoje granice. Prema tome, uloga ovog tela je, a i drugih tela i u federaciji i u republikama, da ipak na neke stvari upozori. Ja moram da kažem da sam i u diskusiji na Koordinacionoj komisiji izražavao rezerve u odnosu na neke stavove iz amandmana 21 . Doduše, sada su te formulacije nešto izmenjene, koje su davale kart-blanš republikama, posle niza vrlo privlačnih, neverovatno inspirativnih deklaracija o neotuđivom pravu radnika na plodove svoga rada, da republički mehanizam može zahvatati nesmetano , pa su u početku formulacije bile

135

takve da čak može, teoretski uzevši, zahvatiti i čitavu akumulaciju i upućivati je drugim putevima. Ne bih želeo da me se pogrešno shvati . Smatram da će zahvatanja i obaveznih zajmova biti dosta, da su ona neophodna. Bez toga se ne mogu rešiti neki problemi privredne i društvene, pre svega, kulturne infrastrukture u određenim republikama. Da nema zdravog i dobrog razvitka za socijalističke republike, pogotovo za neke zaostalije, bez zaista bržeg konstituisanja novih institucija u oblasti nadgradnje . To bi bio jedan siromašan život. Ne kažem da ne treba činiti i neke druge poduhvate, čak i u privredi. Ali, ipak mi se čini , verujući duboko u socijalističke i progresivne snage u republikama, da kod Ustava treba biti malo ograničen , jer se radi opet o onoj paroli da se mi borimo protiv svoje sopstvene birokratije, da tako kažem, pa i sebe samih kada se nalazimo u određenim dilemama. I zato, podržavajući i boreći se za tezu da se etatizam može do kraja potući samo sopstvenim snagama u naciji i u radničkoj klasi date republike, ipak, mi se dogovaramo o jednom socijalističkom konceptu zajednice . I ovde moramo biti, ipak, donekle čvrsti u limitiranju tih i takvih mogućnosti. Ne treba više da raspravljam , jer sam sa nekim formulacijama iz referata druga Kardelja o ovom problemu, o ovom sadržaju, potpuno zadovoljan i slažem se s njim. Dozvolite sada samo još nekoliko stvari. Mislim da je drug Kardelj danas dao neverovatno dobar koncept za današnje uslove nacionalnog pitanja u našoj zemli . Time ne želim da kažem da je on uneo nešto naročito novo u teoriju. On je to učinio, ali daleko pre ovoga. Međutim, on je u današnjem referatu dao jednu sistematiku . A, drugo, možda će malo neobično zvučati, izrazio je jednu zaista veliku hrabrost da danas kaže punu istinu u borbi sa novim nagomilanim predrasudama u Savezu komunista Jugoslavije oko ovog koncepta. Mislim da je naročito značajna konstatacija da se u našem slučaju radi isto tako i o istom karakteru istorijskih društvenih kategorija nacija, kao što se radi i na drugim prostorima Evrope . Ovo je vrlo značajno pitanje i praktične, svakodnevne politike . Ja mislim da mi moramo izvojevati jednu veliku bitku u prevazilaženju starih stavova kod komunista zato da bi ove stvari bile prihvaćene. Jer, inače , one

136

će možda biti podržane kao ustavno-pravne norme, nadam se da one neće naići na neku veliku opoziciju, a još manje na neku opstrukciju u tom pogledu . Ali , ipak, za nas nije tako nebitno, a naročito za realnu politiku , da li će stare kategorije ostati da žive u svesti ljudi ili će iz nje ispariti i biti nadomeštene drugim pogledima, drugim gledanjima, baš onim koji su jedino prihvatljivi za današnji period . Čini mi se da se kod nacionalnog fenomena ne radi o tome da li su neke naše nacionalne zajednice imale dužu ili kraću državnu tradiciju, pa, prema tome, neke se mogu brže, a druge sporije odreći toga ; to ne znači da, ipak, na nacije gledamo kao na jedno istorijsko nužno zlo . Naprotiv, mislim da se radi o još neiscrpljenim progresivnim elementima te kategorije u socijalističkom društvu, gde je zaista hegemon postao i sve više postaje radnička klasa. I, da završim, želio bih još da kažem dve stvari. Prvo, čuo sam niz primedaba na zadržavanje institucije mandatora Saveznog izvršnog veća . Možda te primedbe nisu u redu. Ali osećam neku potrebu i neku odgovornost vis-à-vis tih ljudi sa kojima sam diskutovao da ovde ne iskažem, ne pledirajući ni za čim. Mi smo dali jedan drugi koncept, jako izraženi koncept kolektivnih organa u mnogim domenima čak i budućeg šefa države, a zadržali smo instituciju mandatora Saveznog izvršnog veća koju smo inače u onom ranijem periodu , insistirajući na skupštini kao glavnom korektivu i kreatoru čak vladine politike, to preuzeli iz građanskog parlamentarizma (time ne kažem da je loše to iskustvo građanskog parlamentarizma) . Ali , mislim, sada se nešto stvari menjaju i plašim se da ne smemo u licu mandatora ubuduće imati jednu previše autoritativnu ličnost. No, u svakom pogledu, treba videti. Jer, recimo, u građanskom parlamentu, tamo gde vrlo često dolazi do koalicionih vlada, onda i drugi čovek, bez obzira da li je ministar nekog resora ili bez portfelja, isto je tako ličnost, pa dolazi do nekih suprotstavljanja ideja itd . A ako je jednopartijska vlada onda postoji veliki pritisak drugih partija i opozicija u samom parlamentu . I drugo. Drug Tito se ovde založio za to da trebamo biti jedinstveni u osnovnom kursu sadašnjih ustavnih promena . 137

Mislim da je izlišno da kažem da to treba podržati ; ono se samo po sebi razume. No, kod toga bih želeo samo da upozorim još na jedan momenat. Već sam prilaz ustavnim promenama, u obrazloženju i u referatu se ide za tim da se otvara i mogućnost jedne šire diskusije, prema tome i korekcija određenih rešenja. No , to ja nikako nisam shvatio da mogu biti u javnoj diskusiji, bar od strane vodećih snaga Saveza komunista, dovođene u pitanje i osnovne postavke, osnovni principi ove duboke ustavne reforme. Jer, inače, ako ćemo sebi, pre svega, dozvoliti tako veliku slobodu, onda će doći do još oštrijih međusobnih rasprava, a što je možda daleko značajnije : to je pitanje kojim ćemo mi snage u našem društvu probuditi, ankuražirati i usmeravati.

CVIJETIN MIJATOVIĆ Htio bih, prije svega, da izrazim uvjerenje da ustavne promjene koje ovi predloženi amandmani sadrže predstavljaju krupan korak u razvoju naše samoupravne zajednice. Oni stvaraju uslove za bržu deetatizaciju upravljanja društvenim poslovima uopšte, šire prostor za jačanje demokratskih samoupravnih odnosa, za jačanje uloge radnih ljudi kao subjekata odlučivanja o svom radu u svim poslovima od opštedruštvenog interesa. Posebno, one znače još veću afirmaciju slobodnog razvoja naroda i narodnosti i njihove pune ravnopravnosti, a na toj osnovi, naravno , i daleko veću ulogu, samostalnost, ali i odgovornost republika i pokrajina , što je u stvari logičan izraz pune državnosti, suvereniteta republika, pune autonomnosti pokrajina . I, najzad, ove promjene treba da olakšaju otaklanjanje zaostajanja, pa i nekih deformacija u ostvarivanju fudamentalnih principa našeg društva. I promjene koje se ovim amandmanom predviđaju i osnovni kurs koji je u njima izražen, zaslužuju punu podršku i zato što predstavljaju platformu sa koje se uspješnije može voditi borba protiv svih antisamoupravnih tendencija, pa i ostvariti perspektiva daljeg razvoja. Što se tiče naše javnosti i radnih ljudi u našoj zemlji, mislim da se može reći da , u cjelini gledano , vlada veliko interesovanje i povoljno političko raspoloženje za puno prihva-

138

tanje i ostvarivanje ovih promjena i ciljeva kojima su one inspirisane. Od posebnog je značaja, htio bih odmah da podvučem, što se jednim brojem amandmana dublje zahvata u regulisanje odnosa u sistemu proširene i društvene reprodukcije, čime se, u stvari, čini značajan napredak u izgrađivanju cjelovitijeg, koherentnijeg, dosljednijeg samoupravnog sistema u cjelini. Jačanje prava radnih ljudi u udruženom radu, o čemu se posebno govori u XXI i XXII amandmanu, jačanje njihove ravnopravnosti kad se radi o uslovima sticanja i raspodjele dohotka u širem smislu, uslov je za ostvarivanje ravnopravnih odnosa i u drugim oblastima, a posebno u međunacionalnim i međurepubličkim odnosima. Zato će to sve na zdrave noge postaviti i stimulisati integracione procese u privredi i u cijelom društvu, što je naša neposredna perspektiva. Istovremeno će suzbijati otpore integraciji i tendencije zatvaranja, a time širiti prostor za sve bogatije oblike i praksu svestranog samoupravnog sporazumijevanja i saradnje , koji će lakše, nadamo se, dosad, prelaziti granice, lokalne, regionalne, republičke. Današnji postojeći sistem i praksa sprovođenja ekonomske politike, još u dobroj mjeri centralističke i etatističke, postali su stvarno anahronizam koji ne samo što krnji samoupravna prava proizvođača i svodi ih često na formalnost, nego omogućava subjektivizam, neprincipijelne nagodbe i prevagu monopola i tehnokratije, jačih parcijalnih interesa, ili stimuliše takvu borbu na tržištu gdje su jedni zaštićeni, a drugi razoružani . A vrlo često dovodi sve to u neravnopravan položaj kolektive, grane, pa i čitave republike . Upravo iz ovih razloga, ako bi se pokušalo nastavljati sa dosadašnjom praksom, koja ne obezbjeđuje ravnopravnost u materijalnoj sferi kao osnovi svake druge ravnopravnosti i suvereniteta , imali bismo sigurno ozbiljne političke posljedice, a možda i ozbiljnije nego dosad, koje bi nas neprekidno vukle na administrativne zahvate već davno kompromitovane i stalno bi i dalje izazivale sukobe i deformisanje samoupravnih odnosa, pa i kompromitovanja i same ideje o samoupravljanju . Već poodavno prisutna ideja, na primjer, o sistemu kompenzacije, nikako sve do sada nije mogla da dobije svoje adekvatno mjesto u sistemu , iako je već odavno očito da je to

139

jedan od neophodnih instrumenata naše ekonomske politike u današnjim uslovima, za uspješan harmoničniji razvoj privrede i izjednačavanja uslova sticanja dohotka na jedinstvenom tržištu i ostvarivanja ravnopravnosti među nacijama i republikama. Posebno je značajno što je u nizu predloženih amandmana utkan niz mjera, kojima se teži prevazići subjektivizam i diskriminacija u regulisanju ekonomskog života i spriječiti otuđivanje dohotka od jednog dijela radničke klase i neekonomskog prisvajanja od strane drugih. Na taj način će se otklanajti određene ekonomski neopravdane razlike u uslovima života i razvoja u samoj radničkoj klasi, koje mogu da dovedu do njenog razdvajanja i razjedinjavanja, pa i do suprotstavljanja njenih djelova jednih drugima . U stvarnim promjenama stvaraju se uslovi za sasjecanje korijena iz kojih niču i odnosi potčinjavanja, hegemonije , konzerviranja grupno-svojinskih odnosa i tome slično, što sve dovodi do gubljenja svijesti da dohodak jednog preduzeća nije samo dohodak tog preduzeća, do zanemarivanja i ignorisanja faktora minulog rada, do slabljenja svijesti o solidarnosti, o jedinstvu suštinskih interesa, a u krajnjoj liniji do slabljenja društveno-političkog položaja radničke klase u društvu . Mogu da kažem da u Bosni i Hercegovini predstojeće izmjene naročito u ovoj oblasti nailaze na veliku podršku . Upravo u prilog ovim promjenama govori činjenica da su na svim sastancima , održanim dosad povodom predstojećih ustavnih izmjena , najviše raspravljana pitanja oko položaja i prava radnog čovjeka u udruženom radu , oko ujednačavanja uslova sticanja i raspodjele dohotka i slično , a u vezi s tim i položaja radnog čovjeka kao subjekta u samoupravnom društvu . Na tim sastancima takođe je široko isticano koliko dosadašnji odnosi i praksa koče samoupravnu integraciju, jačaju etatizam , birokratizam i tehnokratizam i pogoduju zatvaranju u republičke okvire, pa i izazivaju međurepubličke sukobe. Treba imati, zato , stalno na umu da samo čisti odnosi daju uslove za ravnopravnost u svim sferama i time jačaju temelje bratstva i jedinstva. Moramo poći od toga da bez čistih računa nema ni dobrih temelja za bratstvo i jedinstvo i dalji razvoj zajednice kao cjeline. Ne može se u ime bratstva i jedinstva žrtvovati ničiji stvarni materijalni interes, koji proizi-

140

lazi iz prava da se raspolaže svojim dohotkom stečenim u jednakim uslovima . Zato mislim da je dobro što se u ustavnim promjenama, uz saglasnost svih, čini veliki napredak u nastojanju da se adekvatno našem opštem socijalističkom načelu o ravnopravnosti radnih ljudi, naroda i narodnosti, preciznije i na dosljednim samoupravnim principima regulišu ovi odnosi. Bitno je , dakle , da se još dosljednije izgrađuju i razvijaju odnosi u kojima će svako da živi bolje ili lošije , ali uvijek zavisno od svojih sposobnosti i rezultata svoga i sveukupnog rada, odnosno svog daprinosa u tome radu . Sigurno je da će diskusije o amandmanima, koje predstoje, podvući i aktuelizirati potrebu sprovođenja stabilizacionog programa, jer nema razloga da se ove mjere u kojima je postignut dogovor ne sprovode, pogotovu što su one u skladu sa kursom ustavnih amandmana . To će doprinijeti i razradi strategije dugoročnog razvoja zemlje i u tom okviru donošenja novog srednjoročnog plana razvoja. Pored uske povezanosti ova dva kompleksa zadataka (amandmani i mjere stabilizacije) , podsjećam na našu ocjenu na Prvoj konferenciji Saveza komunista Jugoslavije, da stabilizacioni program treba da otkloni osnovne uzroke nepovoljnih kretanja u društveno-ekonomskom životu (neusklađenost ekonomskog sistema i ekonomske politike , neadekvatni odnosi u raspodjeli, nedovoljna materijalna osnova samoupravljanja i uticaj radnih ljudi na sva kretanja u ekonomskoj i političkoj sferi) . Ukoliko duže potraju nepovoljna kretanja, utoliko će se umanjivati efekat i značaj i ustavnih promjena koje donosimo, a koje treba da vode stabilizaciji odnosa u federaciji i u društvu u cjelini . Može se, najkraće , reći da su se svjesne snage društva , u prvom redu Saveza komunista , rijetko kada našle istovremeno pred toliko izuzetno krupnih i po svojim posljedicama dalekosežnih zadataka kao što je to sada slučaj . Promjene u političkom sistemu koje sada vršimo, kao i one koje treba neposredno iza toga da uslijede, promjene u ekonomskom sistemu posebno, stabilizacioni program , te pripreme Kongresa samoupravljača i u njihovom središtu predstojeća akcija Saveza komunista i ostalih društveno-političkih organizacija, u osnovi će dati pečat i obilježje cjelokupnom društveno- političkom životu našeg društva u ovom periodu . 141

Složenost ovog trenutka povećavaju i neki drugi faktori: neophodnost da se ove promjene sagledaju u kontekstu ukupnih ustavnih reformi, tj . i druge faze, kao i njihova neodvojivost od osnovnog dugoročnog kursa na razvoju samoupravljanja ; - postoji izvjesna doza brige u pojedinim sredinama hoće li se sve dosljedno sprovesti u život, iako tu brigu ne bi trebalo uvijek uzimati kao negativan faktor, jer ona, najčešće , proističe iz negativnih iskustava do sada i želje da se ona ne ponove ili bar što manje ponavljaju . Očigledno da ova briga ima korijena, pored ostalog, i u nekim ranijim nedosljednostima, i to naročito u sprovođenju proklamovane politike i principa, kako znamo , a posebno kad se radi o reformi 1965. godine, jer su promjene koje vršimo u federaciji i odnosima među republikama izraz onog istog kursa koji je izražen i u osnovama i ciljevima društvene i privredne reforme. Sukob sa svim antisamoupravnim snagama i interesima, (birokratskim, nacionalističkim, hegemonističkim , tehnokratskim, konzervativnim itd .) , koje će, to je sigurno, osjećajući da im se dalje sužava prostor djelovanja i uticaja, raditi što mogu na tome da umanje značaj promjena koje preduzimamo, da izazivaju zabunu ili da odgode njihovo oživotvorenje. Takvih pojava već ima u praksi, kako znamo. Zatim, takođe, znamo iz iskustva da će određene reakcionarne, opozicione snage posebno, i organizovano i stihijski, djelovati. Uz to , ta aktivnost sigurno neće biti bez određene podrške i izvan Jugoslavije, kao što i u dosadašnjoj našoj političkoj borbi nikad nije bila bez te podrške i simpatija. Nerazumijevanje mnogo čega u okviru svih ovih promjena (oko etatizma, deetatizacije, položaja republika, federacije, uloge i značaja Predsjedništva SFRJ, položaja Savezne skupštine) i, uopšte, nerazumijevanje u mnogim sredinama još i cjelokupnog smisla promjena, u kojima mnogi još uvijek ne vide jačanje zajednice, već njeno slabljenje. Iz svega ovoga proizilazi da je neposredno pred nama period veoma složene borbe, kako sa antisamoupravnim i opozicionim snagama , tako i borbe za otklanjanje raznoraznih nerazumijevanja u vezi sa promjenama koje vršimo. U tome je za Savez komunista posebno značajno da se svestrano sagledaju u svom jedinstvu obje strane promjena u političkom sistemu koje preduzimamo . To jeste i proces jačeg osamostalji142

vanja republika i dalje nacionalne emancipacije naroda i narodnosti i uzročna povezanost tog procesa sa procesom jačanja cijele zajednice na osnovu pune ravnopravnosti i odgovornosti federalnih jedinica i daljeg razvoja i kompletiranja cijelog samoupravnog sistema ; ne radi se o prostoj preraspodjeli vlasti nego se još dosljednije ide putem oslobođenja rada, u kome se interes radničke klase kao vodeće snage nacije poklapa sa interesom nacije, koja je toliko suverena koliko je suverena radnička klasa i radni ljudi u njoj , kao što nema ni slobode ni ravnopravnosti radnih ljudi ako nisu i nacionalno slobodni i ravnopravni . Cjelokupna predstojeća aktivnost postavlja posebno Savez komunista pred veliku odgovornost, ali daje mu i veliku šansu da se još više afirmiše kao osnovna koheziona politička snaga zemlje, kao avangarda progresa samoupravnog socijalizma, da se ispolji u punoj mjeri na djelu , da ispolji svoj ugled i vodeću idejno -političku ulogu u društvu, bez koje je nezamislivo i ostvarenje intencija koje su ugrađene u ove ustavne promjene.

VELI DEVA

Želim da ukažem da su politička javnost Kosova, sve samoupravne strukture i Savez komunista posebno, još od samog početka pružali punu i nedvosmislenu podršku inicijativi o promenama u političkom sistemu, ubeđeni da to vodi daljem jačanju i potpunijem afirmisanju samoupravnog socijalističkog sistema u Jugoslaviji, daljem jačanju suštinske ravnopravnosti naroda i narodnosti, a isto tako i jačanju naše socijalističke samoupravne Jugoslavije . Govor druga Tita u Zagrebu , izlaganje druga Kardelja na Predsedništvu, Zaključci Prve konferencije, kao i referat, prihvaćeni su od kadrova i Saveza komunista kao šira platforma na kojoj treba da se zasniva dalji konkretni rad na promenama u Ustavu Jugoslavije. Imam uverenje da je Savez komunista Jugoslavije prišao ovim promenama u političkom sistemu neuporedivo spremniji nego ikada do sada , idejno i politički jasan i potpuno angažiran. I to je, po mom uverenju, bila prva i osnovna pretpostavka za uspešan rad u ovom pravcu. 143

Drugo, sam sastav Koordinacione komisije, kao i njihov strpljiv rad, ulivao je poverenje da će ovaj delikatan i veoma odgovoran posao biti uspešno završen. Današnje izlaganje druga Kardelja idejno će naoružavati komuniste za aktivnost i efikasnu idejno-političku borbu protiv svih antisamoupravnih i antisocijalističkih strujanja . Neposredno pred ovu sednicu obavili smo niz konsultacija i diskusija oko ustavnih amandmana, kako u Pokrajinskom komitetu, tako i u drugim organima i organizacijama Pokrajine. Mogu da kažem da je u svim tim diskusijama - a one su obuhvatile širok krug kadrova — data puna podrška predloženim amandmanima, sa dubokim uverenjem da je u njih ugrađena osnovna idejna-politička platforma Prve konferencije Saveza komunista Jugoslavije, ugrađene osnovne ideje iz pisma druga Tita, kojim su inicirane promene, i ukupni stavovi Devetog kongresa na tom pitanju. Inače, interesovanje najšire političke javnosti na Kosovu za ustavne promene je veliko kao i u celoj Jugoslaviji. To normalno proizilazi iz krupnog značaja koje imaju ove promene za dalji razvoj naših ukupnih društveno-ekonomskih samoupravnih socijalističkih odnosa u Jugoslaviji, za razvoj međunacionalnih odnosa i za položaj čoveka u našem sistemu. Normalno je da je kod nas posebno interesovanje kako za ukupne promene , tako i za mesto i funkciju Pokrajine u našem društvenom i političkom sistemu . Ovo interesovanje je, takođe, razumljivo, a pozicije, mišljenje i stavovi Saveza komunista Kosova o ovom pitanju mislim da su · onako kako smo mi gledali i gledamo na celu stvar - veoma uspešno izraženi u predloženim amandmanima, koji su već tu. Otuda mislim o ukupnim pozicijama koje su izražene u amandmanima, kao i konkretnim rešenjima, da će na Kosovu, imam duboko uverenje , imati najširu podršku masa . Veliko interesovanje javnosti oko ustavnih promena govori istovremeno o tome da će i diskusija biti zaista široka. Otuda ta činjenica, mislim, ističe krupnu odgovornost i zadatke Saveza komunista u vođenju celokupne diskusije oko ustavnih promena, i ne samo oko ustavnih promena, nego i dalje. Kako će Savez komunista da stoji na čelu ukupnog tog političkog rada , koji predstoji pred nama, zavisi u mnogome od toga, pored ostalog, kako ćemo shvatiti i kako ćemo u prak144

si oživotvoriti ono o čemu je drug Tito govorio . A to će, mislim, mnogo zavisiti od ponašanja rukovodstva Saveza komunista, od najvišeg do dole. Ja se u tome posebno usaglašavam sa drugom Krstom Crvenkovskim , jer mislim da je kod nas počela da se pomalo u ime demokratizma odomaćuje jedna pojava, a koja je, po mom dubokom uverenju, po svojoj suštini antidemokratska . A to je : nekada i neki rukovodeći ljudi, koje jedinstveno učestvuju u izgrađivanju pozicije , idejno-političkih pozicija Saveza komunista, u praksi, u istupima i u radu deluju suprotno tome . Drug Kardelj je precizno ukazao na one tačke za koje Savez komunista mora beskompromisno da vodi idejnu bitku. Mislim da je drug Kardelj vrlo dobro locirao mesta gde su dileme i gde su idejne konfuzije, ali mislim da je njihov broj još širi. U tom smislu i mislim da je nužno i da moramo računati sa raznovrsnim otporima, posebno sa otporima antisamoupravnih snaga u našem društvu, s obzirom na duboko demokratski, samoupravni i u nacionalnom pitanju ravnopravni karakter svih promena u političkom sistemu, i na njihovu doslednost i korenitost. I baš ta činjenica će isterati, tako da kažem, iz svog ležišta sve ono što je spremno da iz raznih pozicija, iz raznih uskih i tuđih interesa daje otpor ovom našem kursu. To u suštini ukazuje, po mom uverenju, još više na nužnost otvorene i jasne političke bitke, koju će Savez komunista morati da vodi u ovom pravcu . Rekao bih da i do sada nismo bez iskustva na tom planu, a čini mi se da je najgore ako se dopušta stvaranje krive slike, i atmosfere kao da se promenama političkog sistema favorizuju jedni, odnosno jedne nacije, a druge gube. To je sigurno pozicija iza koje će nastojati da se kriju antisamoupravne i po svojoj suštini antisocijalističke struje. A nešto se slično i sad, po mom uverenju, zbiva. Mislim da je ovo što je danas raspravljano na ovom Predsedništvu, i posebno izlaganje druga Kardelja, rasvetilo suštinu ukupnih promena i cele ove naše situacije u kojoj se nalazimo , a posebno činjenicu da u suštini tlo pod nogama gubi ono što je nesocijalističko , ono što je antisamoupravno, gubi ono što je staro i Savez komunista, po mom uverenju, mora da učini sve da se to ne sakrije pod plaštom nacije. Kod nas je sve širi utisak da će sve ove promene predstavljati suštinsko produbljivanje naše revolucije i da će 10

145

na ključnim tačkama jačati pozicije samoupravnog socijalističkog sistema. A to će predstavljati još jednu idejnu i političku pobedu Saveza komunista u celini i njegove politike nacionalne ravnopravnosti i bratstva i jedinstva, posebno .

MIROSLAV PEČUJLIĆ

Jedan od važnih i racionalnih ciljeva ustavnih promena je da učinimo da se zajednica ne zasniva na administrativnoj , centralističkoj državi, već na punoj nacionalnoj ravnopravnosti i razvijenom samoupravljanju . Taj autentičan tok — oličen u samostalnosti republika i jedinstvu ravnopravnih nacija ― sastavni je deo našeg revolucionarnog kursa. To je druga strana samoupravnog demokratizma, veće slobode za sve - od pojedinca do nacija, narodnosti. No ako bacimo pogled na put kojim smo poslednjih godina prolazili, videćemo da smo se kretali između dva opasna iskušenja, dve krajnosti koje su nas razlamale. Jedna krajnost izražena je u centralističkom otporu svim promenama. Jedinstvo se vidi isključivo u strogo centralizovanoj državi u kojoj su republike samo provincije, u administrativnoj hijerarhiji. Izvori jedinstva, unutrašnje čvrstine, centralizam ne može zamisliti kao slobodno izražen interes nacija koje se dobrovoljno ujedinjavaju oko zajedničkog interesa, kao delatnost slobodnih i aktivnih učesnika, članova zajednice. Druga krajnost izrazila se u licu partikularizma. To je način mišljenja i ponašanja koji smatra da se gospodar svoje sudbine, samosvojan, može biti jedino ako se živi odsečen od drugih. Ili , ako se već živi u široj celini, zajednici, tada se na nju gleda isključivo kao na servis za zadovoljavanje svojih užih, parcijalnih, interesa a ostaje se potpuno hladan prema potrebi mukotrpnog traženja onoga što je zajedničko . Separatizam živi u prošlosti : on želi državu XIX, a tržište XX veka. Dva su glavna izvora iz kojih ove struje crpe snagu. Prvo, to su težnje da se održi birokratski, centralizam, savezni etatizam, snažno državno raspolaganje bogatstvom dru-

146

štva koje sputava slobodni razvoj samoupravljanja, sužava mu materijalnu osnovicu, životne sokove, i vodi neravnopravnosti. Drugo, vreme slamanja centralizovane državne svojine i upravljanja, skok na tlo modernijeg razvoja, nije, međutim , dovelo do znatnijeg prisvajanja viška rada od strane proizvođača. Došlo je do seljenja moći, nastajali su novi oblici otuđivanja. Upravljanje viškom rada koncentriše se u ruke industrijskih, finansijskih i političkih upravljačkih grupacija, osamostaljenih od proizvođačke baze. To je sprega državnog upravljanja i ekonomskog monopola, vlasti i novca, ali sada u regionalnim , osobito u republičkim okvirima. Obe struje, i centralistička i partikularistička delovale su razjedinjavajuće. Njihova rastuća moć izraz je i slabljenja, samoupravljanja,,,, isparavanja" njegove sadržine, njegovog okamenjivanja u oblicima koji su odgovarali sitnoj privredi, a ne velikim integracijama. Tome treba dodati i malograđanski nacionalizam koji je počeo da ključa, da mobiliše svoju vojsku , koji je poneo stotine malih buktinja kojima raspiruje nacionalističke strasti. Usled uporednog dejstva tih različitih sila istinska i revolucionarna težnja ka punoj ravnopravnosti, samostalnosti republika i njihovom jedinstvu, bila je deformisana. Ona je tekla unutar jednog mutnog toka, nije se uvek umela razgraničavati od drugih snaga. Stoga se danas ne susrećemo samo sa otporima, već i opravdanom zabrinutošću ljudi, kao reakciji na sve ove pojavne oblike, na naličje stvari. Predlozi amandmana izvlače težnju za samostalnošću i jedinstvom, za Jugoslavijom kao društveno -političkom zajednicom saveznom državom i zajednicom samoupravljanja . Neosporan je načelni značaj ovog opredeljenja, čak i ako nije uvek dosledno sproveden. Jer amandmani sadrže i dvosmislenosti, protivrečne tendencije razvitka ; oni su slika naših ukupnih prilika. Stoga ako želimo da se dobre namere pretvaraju u delo , da se ostvari ovakva zajednica, potrebne su još neke socijalne pretpostavke, šira socijalna radnička klasa, inteligencija baza koja će biti oslonac za taj pravac. Nedovoljna je i krhka osnovica koja počiva na političkom sporazumevanju vrhova, iako krči slobodan put takvim odnosima . Savez komunista ne treba sada da se izgubi u malim raspravama oko tenhičkih varijanti, da izgubi celinu vidika, 10*

147

nego da se svom energijom baci na brže izgrađivanje te široke socijalne osnovice. Jer demokratski cilj: puna ravnopravnost, samostalnost republika i jedinstvo zajednice, ne može se ostvariti isključivo na tlu državnosti, nove raspodele državnih ovlašćenja između republika i federacije, iako je to jedan važan momenat. Najdublji temelj za ovakvu demokratsku zajednicu može da bude samoupravna integracija društva, u kojoj proizvođači upravljaju rezultatima svoga rada, u kojoj preuzimaju niz funkcija. Ili drukčije rečeno to su hiljade niti koje nas povezuju tamo gde je srce društva: u zajednici rada, proizvodnje . Moć nacije, njen ravnopravni položaj zavisi bitno od suverenosti proizvođača koji su njeno živo tkivo , od njihove ravnopravnosti i povezanosti . Bitka za samoupravnu orijentaciju je presudna za višenacionalnu zajednicu , za povezivanje, udruživanje na ravnopravnim osnovama. Ako se ne angažujemo za brzo razvijanje takvih odnosa, tada će nastajati lanac nepovoljnih posledica. One će i već postignutim ustavnim rešenjima menjati predznak, voditi nacionalnim i socijalnim sukobima. To će se izoštriti osobito u ekonomskom i političkom životu. Uzmimo problem jedinstvenog tržišta. Dosadašnje rasprave usredsredile su se pre svega na političke uslove, garantije, od kojih ono zavisi. U centar pažnje je stoga došla sledeća alternativa. Ako je način odlučivanja u federaciji takav da se za svaku važniju odluku zahteva saglasnost svih republika, bez čega se ne može doneti odluka (tzv . pravo veta), tada postoji opasnost od paralize, neefikasnosti, blokade koju privredni život ne trpi . Ako takav način odlučivanja treba da ostane, tada je bolje, ističe se, da se funkcije federacije svedu na najmanju meru a ostalo treba ostaviti republikama. A funkcije koje ostanu federaciji savezni organi tada neka vrše samostalno, utoliko pre što su sastavljeni na bazi pariteta (jednakog broja predstavnika iz svih republika), što je u njih ugrađen uticaj i interes republika. Nema sumnje da će karakter političkih rešenja značajno opredeljivati život privrede. Međutim, trajniji, dugoročniji uslovi od kojih zavisi razvijanje jedinstvenog tržišta u smislu zajednice rada, zavise

148

u punoj meri upravo od socijalne suštine ekonomskih (produkcionih) odnosa. Ako se ekonomski život (odnos) gradi na snazi države ili ekonomskog monopola, tada možemo predvideti niz nepovoljnih posledica koje će ga stalno razvijati. To su rivalski sukobi kapitala od kojih svaki ima svoju centralu, i koji izazivaju i zatvaranje, kao način zaštite od monopola. A zatim, takav razvoj putem autarkije u doba gigantski razvijenih proizvodnih snaga, brzo bi udarao u plafon, i ekonomski slabiji bio bi pre ili kasnije bačen na kolena. U uslovima zatvaranja parcelizacije dolazilo bi i do smanjivanja proizvodnih mogućnosti, usporavanja rasta, zaostajanja, nekorišćenja prednosti zajedničkog društvenog života i bogatstva jer je okvir proizvodnje umanjen . To bi otežavalo i rešavanje gorućih socijalnih problema, čitavog standarda, pa prema tome i zaoštravanje socijalnih sukoba. Zbog toga dugoročnije trajno zasnivanje jedinstvenog tržišta, organskih veza , ravnopravnosti, nije moguće bez jake organizacije udruženih proizvođača koji preuzimaju niz ekonomskih funkcija u svoje ruke. Jer oni i pored svih suprotnosti u vlastitim redovima, lakše nalaze zajednički jezik. Oni traže samostalnost da bi raspolagali proizvodom svoga rada, ali teže i povezanosti bez koje nema unapređenja moderne proizvodnje. Stoga zahtev za jedinstvenim tržištem, za racionalnim, političkim odlučivanjem treba povezati sa borbom za pravu socijalnu sadržinu ekonomskih odnosa, sa pitanjem : ko vlada tržištem, u čijem je ono interesu . Jedinstveno tržište ne trpi blokade, zato u regulisanju ekonomskih funkcija treba da učestvuju i oni koji na svojim plećima nose te delatnosti , snage rada i znanja. Vrata koja vode na taj put treba široko otvoriti. Bitna je borba celine našeg pokreta protiv monopola a za ekonomsku ravnopravnost, za suverenost proizvođača u svim delovima integrisanih celina, naročito gde prelaze republičke granice, gde nijedan deo nije podložan drugom itd. To je drugim rečima zahtev da vlast u većem stepenu ide u ruke proizvođača — radnika i organizovanog znanja to je put borbe za ravnopravnost. On je težak i dug, ali se ne može mimoići. Isto se odnosi i na druge ekonomske probleme. Amandmani znače osetni korak napred u ubrzavanju koncentracije

149

društvenih sredstava, njihove slobodnije cirkulacije. Istorija je u tom pogledu veoma poučna . Društva koja to nisu mogla da obezbede, gde su sredstva ostala kmetski vezana za uže teritorije, beznadežno su tehnološki zaostajala . Ali , ako bi ekonomskim životom vladale grupacije osamostaljenih upravljača , ako bi vladao monopolski odnos, tada bi to bila podloga i za prisvajanje tuđeg viška rada po osnovu svojine. Dakle, nije stvar samo u instrumentima, već i u tome šta se u njih uliva, ko njima gospodari. Bez razvijene neposredne demokratije javljali bi se nepovoljniji tokovi i u političkom sistemu . Dolazilo bi do sužavanja demokratske osnovice političkog odlučivanja, do zarobljavanja demokratije u uskim strukturama. Te mogućnosti se mogu izraziti na različite načine , ali i kao ograničavanje skupštinske vladavine. Skupštine ne bi bile mesto donošenja važnijih odluka, a velika ovlašćenja našla bi se u rukama uskog republičkog vrha koji bi morao da ima kontrolu nad svim vidovima političkog života , ne zbog toga što to želi , već zbog onoga što će biti prinuđen da čini , da bi bio jak partner. Ukoliko ne postoji direktna veza između neposredne demokratije i političkih predstavnika , ukoliko nema jakog uticaja masovne baze, tada se formiraju reprezentacije koje su malo sposobne za usklađivanje interesa, i koje na tome grade vlastite pozicije. Demokratski život bi se tada razvijao u obliku veto grupa, koje su sposobne više za međusobnu blokadu , nego što imaju moć rešavanja. Stoga se stvar ne sme svesti na sporazum u političkim vrhovima, ma koliko i on bio značajan. Za naš pokret, merilo mora da bude da li se povećava mogućnost radnih masa, a pre svega, radničke klase, inteligencije, omladine da utiču na životno važne odluke, ili se sužava krug koji odlučuje i stvara se disciplinovana pasivnost. Demokratski antibirokratski kurs je temelj našeg revolucionarnog kontinuiteta. U „ Smernicama " smo utvrdili da „ organska povezanost svih oblika neposredne demokratije, i predstavničkih tela , u kojima će interes samoupravno udruženog rada biti odlučujuća pokretačka snaga celokupnog političkog sistema. Postoji opasnost da umesto snaženja neposredne demokratije i odlučujućeg uticaja udruženog rada, jača dominacija raznih osamostaljenih centara političke moći koji prisvajaju pravo da

150

jedini predstavljaju interese i potrebe užih ili širih delova zajednice". Sada je urgentan momenat za preokretanje toka, za to da se ostvari istinska veza između političkih tela i samoupravne baze. Uopšte, mislim da je ovo trenutak kada u samoupravnoj organizaciji moramo da načinimo odlučujući korak, ili ćemo biti odbačeni znatno nazad. Kada je reč o proizvođačkom temelju naše demokratije, tada mislim na to da sve društveno-političke zajednice budu izraz i državnosti, i udruženog rada, da skupštine izviru iz mreže samoupravnih delegacija, da proizvođači duhovno i fizički budu neposredno predstavljeni u glavnim političkim odlukama. Sada treba da načinimo stvarni korak, nije dovoljno da ostanemo na uopštenim konstatacijama. Ako bi se skupna dekao što su neki predlozi štine opština zasnivale legacijama iz radnih organizacija u Veću udruženog rada i delegacijama mesnih i interesnih zajednica to bi već bio korak napred u tom pravcu da politička demokratija ima temelj u radnim zajednicama. Republičke skupštine koje bi bile sastavljene iz veća udruženog rada i opština ; a Savezna skupština iz veća udruženog rada i veća naroda i u kojima bi veća proizvođača na odlučujući način učestvovala u rešavanju ekonomskih pitanja, značile bi dublje povezivanje političkih odluka i proizvođačkog i naučnog uticaja. Pored toga neophodan je i korak kojim bi se formirala široka vanskupštinska baza, koja bi bila izraz samoupravne integracije . Reč je o mreži samoupravnih predstavničkih tela za pojedine oblasti društvenog rada, ili pojedine funkcije (kao što su koordinacija informacija, kretanje radne snage, akumulacija itd. ) . Ova tela bi bila snažan oslonac odlučivanju u skupštinama .

Jednostavno rečeno : sa istom energijom sa kojom se Savez komunista bacio na traženje rešenja u političkom sistemu, bacimo na izgrađivanje samoupravne organizacije u društvu kao celini . Ona mora biti spoj naučnog saznanja, iskustava samoupravnog pokreta i progresivne politike. Takva organizacija je manje složena , rizična i neracionalnija od one u kojoj smo bili . To , i Amandmani treba da budu predmet opšte debate . Jer, celo naše iskustvo govori da ono što ljudi u jednom procesu kroz vlastito učešće osvoje , to je sigurno utemeljeno. 151

JAKOV SIROTKOVIĆ

Promjene u političkom sistemu, koje će se zasnivati na ustavnim amandmanima o kojima diskutujemo, bitna su pretpostavka budućih promjena u privrednom sistemu i ekonomskoj politici. Savezno izvršno vijeće ne može samo amandmanima pravdati sporost u donošenju o roku najavljenih sistemskih promjena i plana, ali oni su, ipak, jedan od razloga. Teškoće u kojima radi Savezno izvršno vijeće u sadašnjoj prelaznoj situaciji utoliko su veće ukoliko se odluke o tekućoj politici i sistemu donose u situaciji kada je isteklo razdoblje prošlog petogodišnjeg plana, a novi još nije donesen. Stav koji je danas iznio drug Tito da ne treba čekati definitivno usvajanje amandmana, već da oni i u sadašnjim formulacijama u Nacrtu mogu da služe kao osnova za donošenje odluka na odgovarajućim područjima sistema, nesumnjivo će pridonijeti ubrzanju rada na promjenama u privrednom sistemu i na planu. Međutim, već je sasvim očito da rokovi nisu održani . Naime, osnove sistema je, po rezoluciji o ekonomskoj politici, trebalo utvrditi do kraja februara, a proći će sigurno još oko dva mjeseca dok se na svim područjima nađu potrebna rješenja . Što se ti osnova i mjera tekuće politike, kao što je poznato, najsložnija je situacija u vezi donošenja budžeta i politike cijena. Inače, može se pretpostaviti da će na ostalim područjima, kao, na primjer, na području monetarno-kreditne politike, politike dohotka, politike ličnih dohodaka, sa manje teškoća biti moguće, u rokovima rezolucije, donijeti predviđene mjere. Suverenost republika i proizvođača je bitna karakteristika ustavnih promjena. Jedno bez drugoga ne bi značilo ostvarivanje pretpostavki za dalje jačanje samoupravnog socijalističkog sistema. Na tim pretpostavkama se zasniva, kao što je poznato, i stabilizacioni program. Međutim, u ovom momentu više je naglašeno — i nalazi se u procesu stvarnog mijenjanja jačanje funkcije republika , dok se na području jačanja pozicija privrede još ne vrše kvalitativne promjene. Reforma iz 1965. godine, zaključci I konferencije , rezolucija za 1971. godinu i ovi amandmani posebno naglašavaju značenje samoupravnog odlučivanja o proširenoj reprodukciji .

152

Drug Kardelj je to nazvao drugom etapom razvoja samoupravljanja. Stvarna kretanja su, međutim, suprotna od 1967.. godine takvoj politici, a učešće privrednih organizacija u raspolaganju viškom rada i sredstvima za proširenu reprodukciju je niže nego prije reforme. Mjere rasterećenja privrede, poduzete početkom ove godine, ne eliminiraju uzroke ovakvih tendencija, jer se one zasnivaju na jednom osamostaljenom mehanizmu preljevanja sredstava u bankarske fondove i u fondove drugih institucija izvan privrede koji se bave poslovima kreditiranja . Restriktivne mjere monetarno-kreditne politike i druge poduzete mjere tekuće politike može se reći da ovu sferu ostavljaju gotovo nedirnutu. S tim u vezi, imamo danas već takvu situaciju da banke raspolažu sa preko 50 % sredstava za investicije u osnovne fondove, u čemu sa preko 20 % učestvuju devizna sredstva i vlastiti fondovi banaka, a sa preko 40 % oročeni i ograničeni depoziti privrede i kratkoročna sredstva koja banke prenose u investicionu bilancu, s tim što ova sredstva stalno imaju vrlo visoke stope porasta, neovisno o tome kako se kreću sredstva privrede . Tako, ne samo što dolazi do smanjenja sredstava za investicije u privredi već i sredstva za tekuću proizvodnju opadaju, što se kompenzira međusobnim zaduženjima privrede, koja su se u 1970. godini povećala za daljih blizu 20 %, padom sredstava u fondovima zajedničke potrošnje i padom sredstava na žiro računima. Ove se tendencije na-` stavljaju i u početku 1971. godine. Poznato je da su investicije u januaru 1971. porasle za oko 30 % u nominalnom izrazu u odnosu na januar 1970. godine, kada su bile 32 % u realnom izrazu veće nego u januaru 1969. godine. Ona ostaju i dalje žarište i osnovni faktor nestabilnosti na unutarnjem i vanjskom tržištu . Ove su tendencije stoga suprotne naporima za rasterećenje privrede koje se vrši drugim mjerama , posebno ograničavanjem opće potrošnje. Rezolucija o ekonomskoj politici za 1971. godinu utvrdila je zadatak svođenja investicija u granice raspoloživih sredstava. Naša je stopa akumulacije i investicija, međutim , već dostigla gotovo rekordni nivo i ima tendenciju porasta. Investicione obaveze banaka su znatno iznad njihovih kreditnih obaveza, a vrši se pritisak da se one i dalje povećavaju . Samim prenošenjem investicionih obaveza na republike ne rješava

153

se ovaj problem, posebno ne u ovom momentu. Zato su nužne znatne promjene u investicionoj i razvojnoj politici, kao i promjene u sistemu proširene reprodukcije i bankarskom sistemu, i u deviznom režimu . Jedna od efikasnih mjera bila bi prenošenje većeg dijela bankarskih sredstava za investicije sa odgovarajućim deviznim sredstvima na udružene proizvođače, odnosno udruženu privredu . Stoga mislim da bi bilo vrijedno uložiti napore u nalaženju političkih i ekonomskih rješenja na ovom području, koje je, po mom dubokom uvjerenju, jedno od bitnih faktora ostvarivanja stabilizacionog programa i takvog razvoja društvenih odnosa za koje se zalažu i ovi ustavni amandmani. Želio bih, na kraju, istaći da je Saveznom izvršnom vijeću u ovom momentu potrebna višestrana pomoć. Ona, po mome mišljenju, uključuje i kritiku i pritisak da se problemi rješavaju prema usvojenoj politici. Međutim, na više područja i sistema, i plana, i tekuće politike problemi su toliko složeni 1 da Savezno izvršno vijeće neće biti u stanju da ih savlada, što je moje lično uvjerenje, ukoliko mu se ne da odgovarajuća podrška. Tu mislim i na pomoć u kadrovima i na podršku Saveznom izvršnom vijeću da se spriječi osipanje sposobnih kadrova u očekivanju reorganizacije savezne uprave i Saveznog izvršnog vijeća. Međutim, više od svega je potreban politički utjecaj na održavanje atmosfere konstruktivne saradnje, koja je neophodna u traženju zajedničkih rješenja u vezi sa složenim problemima, gdje su nužne promjene u skladu sa opće usvojenim načelnim stavovima.

MARKO NIKEZIĆ Ciljevi ustavne reforme, kako su najavljeni jesenas u govoru i pismu druga Tita i danas u referatu druga Kardelja, shvaćeni su u Srbiji kao ostvarenje pune samostalnosti i odgovornosti republika i pokrajina . Oni su prihvaćeni u uverenju da je to stvarni interes svih naroda i narodnosti naše zemlje, put učvršćenja nezavisnosti i slobodnog socijalističkog razvitka za sve nacije koje žive u Jugoslaviji. U organizacijama SK Srbije privodi se kraju rasprava o političkom sistemu, koji će, za koji dan, biti tema III konferencije SK Srbije. Težište je stavljeno na radnu organizaciju ,

154

na opštinu i na organizaciju Republike. Ne zato što bi za ustavne amandmane interes bio manji, već zato što smatramo da i o problemima federacije treba suditi u okviru političkih odnosa u društvu kao celini. • Ne predviđamo da će debata o ustavnim amandmanima biti formalna. Savez komunista to i ne predlaže, niti bi to javnost prihvatila. Mislim da će debata potvrditi da je orijentacija na potpunu ravnopravnost nacija, koju ove promene dovode dosledno do punog ostvarenja, najšire prihvaćena. To ne znači da ustavni amandmani neće naići na kritiku opravdanu ili ne, realističku ili ne, sa pozicija socijalističkih i samoupravnih kao i na neslaganje, koje, sa pozicija nacionalističkih, centralističkih i birokratskih, odbija u načelu svaku promenu . Ta vrsta neslaganja može doći od onih, koji nisu ni dosad podržavali našu politiku nacionalne ravnopravnosti ni socijalističkog preobražaja društva uopšte . Potreban je, svakako , rad na poboljšavanju formulacija. Međutim, tamo gde se javljaju , nejasnoće u izrazu odaju i protivurečnosti u sadržini. Vreme i rezultati javne rasprave mogu biti dragoceni i za tela čija je obaveza da nastave rad na amandmanima. U debati očekujemo da će i amandmani i cela ustavna reforma dobiti pravu meru. Već sad, rekao bih, nema očekivanja ni zahteva da se njima sve reši , između ostalog i zato što su suviše prisutni privredni problemi. Ali radne organizacije očekuju da ćemo posle ovih razgraničenja, i delom zahvaljujući njima , biti sposobniji za akciju i u privrednoj oblasti. Republike i opštine da se neposredno angažuju na svom terenu, a federacija da postigne, na suženom frontu koji joj ostaje, dugo očekivanu efikasnost. Socijalistička Republika Srbija je veoma zainteresovana da se ovaj posao obavi što pre i što potpunije. Nedorečenost bi otežala rad u drugoj fazi ustavne reforme i, posebno, nanela štete privredi. Prve primedbe ne govore da su predviđene promene prevelike, nego da se u nekim važnim stvarima zaustavljamo ne prevalivši ceo put. Diskusija o političkom sistemu u Srbiji pokazala je da se očekuju rešenja koja će uneti jasnoću i u ekonomske i u političke odnose . Raščišćavanje ekonomskih odnosa smatramo bitnim delom sadržaja ovih promena . Zato mislim da je veoma značajno što smo već sad mogli da uključimo u njih i ekonomsku

155

materiju. Političku samostalnost može stvarno imati ona društveno-politička zajednica koja može da vodi, i u onoj meri u kojoj vodi, i svoju ekonomsku politiku i snosi njene posledice. Zato i u ovoj oblasti prava i odgovornosti moraju pripadati republikama i pokrajinama. Bez raščišćavanja ekonomskih odnosa nema materijalnih uslova ni za nacionalnu ravnopravnost, ni za jačanje samostalnosti radnih organizacija i samoupravljanja u njima. Izbegavanje da u toj oblasti budemo dosledni ne bi se moglo nadoknaditi radikalizmom na političkom polju. Naprotiv, to bi vodilo porastu protivrečnosti . Mnogo puta smo rekli da federaciji treba staviti u dužnost samo ono što je neophodno da ona obavlja, u zajedničkom interesu i uz saglasnost svih. Treba joj i omogućiti da to obavlja dobro i na vreme. U oblastima u kojima praktično nismo u stanju da se opredelimo za efikasan način odlučivanja, neka odlučuju republike svaka za sebe. Prava i sredstva moraju odgovarati zadatku koji se postavlja pred bilo koje telo, pa i pred organe federacije. Ne plediram za njihovo proširenje. Naprotiv, svedimo kompetencije na striktni minimum i obaveze u skladu s tim. Nas taj izbor, posebno, ne može mimoići u problemima tržišta . Karakter tržišta i kompetencije federalnih jedinica mislim da treba dovesti više u saglasnost. Vreme dalje afirmacije racionalnog identiteta jugoslovenskih naroda i narodnosti je, na planu ukupnog socijalističkog razvoja, vreme značajnih mogućnosti i određenih iskušenja. Iz njega je moguće kretanje u više pravaca, a samo jedan odgovara našem programskom opredeljenju. Samom promenom kompetencija savezne države nije određeno kako će teći razvoj u socijalističkim republikama . Bićemo u položaju da ostvarujemo svoja shvatanja u oblasti nacionalnih odnosa, u pogledu položaja radnih organizacija i opštine i, iznad svega, u pogledu položaja i uloge proizvođača i građanina . Mesto rasprave o tome da li je danas u Jugoslaviji nacionalno pitanje glavno ili nije , u položaju smo da ostvarujemo punu samostalnost nacija i odgovornost republika i pokrajina. Ukoliko pre i potpunije to uradimo , utoliko pre će u svakoj naciji doći na dnevni red pitanje ukupnih društvenih odnosa, utoliko jasnije će se razaznati, u njoj samoj , napredno od nazadnog.

156

Od toga koje smo snage i na kojim parolama pokrenuli u ovoj složenoj operaciji preobražaja federacije zavisiće, verujem, u ne maloj meri odnos snaga, pravci i izgledi sa kojima će Savez komunista, u svakoj našoj republici i pokrajini, ići u dalju društvenu akciju . Ta akcija može biti uspešna samo ako organizovane socijalističke snage budu spremne, da se u sopstvenoj nacionalnoj sredini sukobe, svaki put kad to bude potrebno, sa onima koji su protiv socijalizma i samoupravljanja. To je, smatramo, i sadržaj zajedničke borbe i uslov jedinstva komunista i socijalističkih snaga svih nacija Jugoslavije. Suprotstavljanje velikosrpskom nacionalizmu Savez komunista Srbije smatra jednom od osnovnih tačaka svog političkog programa i akcije. Radne klase su, uvek i svuda, zainteresovane za društveni sadržaj nacionalne nezavisnosti. Uvek se nanovo postavlja pitanje - čija je nacionalna država . Tako su i danas, u našoj zemlji, potpuno nacionalno svesne mase svih naših naroda zainteresovane za socijalistički, samoupravni sadržaj nacionalnog suvereniteta, a ne za sitnoburžoaski dekor, koji se lepi i za ovu našu , socijalističku , nacionalnu državu. Revolucija je politički rehabilitovala ideju Jugoslavije, obnovila samu Jugoslaviju kao državu ravnopravnih naroda, i jedinstvo te države danas može biti zasnovano samo na volji nacija da žive zajedno . Ali je Jugoslavija mogla biti obnovljena samo kao nova društvena zajednica. Stoga jedinstvena društvena priroda te zajednice, a to znači, karakter svojine, samoupravljanje, položaj proizvođača i građanina, isto toliko je bitna koliko i zajednička zaštita nezavisnosti. U zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti moramo ubuduće računati još u većoj meri no danas sa naglašavanjem posebnosti, jer je to nerazdvojivo vezano za dalju afirmaciju nacije. Ali ukupna slika društva stalno će se menjati i u jednom drugom pravcu . Kretanje roba i ljudi, moderne tendencije u privredi, u kulturi, u informacijama ― znači, u svemu što je rezultat rasta moderne civilizacije i socijalističkih odnosa -- vodiće većoj sličnosti u načinu života , učvršćenju veza, poznavanja i poverenja. Posebno rast privrede i radničke klase , njenog obrazovanja i stepena uticaja u društvu, vodiće i njenom rastućem jedinstvu . A to je danas, i u budućnosti će sve više biti, prava

157

osnova jedinstva Jugoslavije kao društva i kao države . Pod uslovom, razume se, da politika Saveza komunista bude tako usmerena da ti interesi i praktički preovlađuju u svim oblastima društvenog života. Jer uloga organizovanog političkog faktora ostaje prvorazredna . U Socijalističkoj Republici Srbiji javnost računa sa odgovornošću i jedinstvenim delovanjem Saveza komunista u jugoslovenskim razmerama u svim bitnim pitanjima. I u široj javnosti postaje, međutim, razumljivo, da je jedinstvo akcije SK moguće u onoj meri u kojoj bude postojao jedinstveni program i ista shvatanja o tome kakvi treba da budu odnosi u SFRJ. Nema svrhe zaobilaziti ta pitanja, a baviti se posebno učvršćivanjem organizacionog jedinstva, jer se jedinstvo organizacije zasniva na jedinstvu uverenja, a ne obratno. To će od svih komunista u Jugoslaviji zahtevati veći napor, a ne samo postizanje tolikog stepena razumevanja koliki je potreban za određeni period zajedničkog forumskog rada. Verujem da vreme koje je pred nama, uprkos još nerazrešenim protivrečnostima, i drugim koje možemo sresti, može biti i stvaralački period, u kome će SK široko okupiti sve one koji hoće da Jugoslavija bude uređena na načelima socijalizma, samoupravljanja i nacionalne ravnopravnosti.

SAVKA DABČEVIĆ-KUČAR

Ja bih diskutirala o tri pitanja . Prvo, nešto o općem političkom raspoloženju u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj , vezano uz promjenu Ustava i prijedlog ustavnih amandmana. Drugo, o dva, po mom mišljenju, bitna i sadržajna elementa ovih ustavnih promjena i potrebi da se u javnoj diskusiji učine napori da bi oni, po mogućnosti, još konsekventnije bili izraženi u amandmanima . I, treće, nešto o zadacima Saveza komunista u javnoj diskusiji koja nam predstoji. Mislim da prijedlozi ustavnih amandmana zaslužuju našu najširu političku podršku, i to kako u osnovnom kursu, prilazu i osnovnim političkim rješenjima, političkom sadržaju, tako , mislim, i današnje uvodno izlaganje druga Kardelja, koji je dao dodatno obrazloženje društvene i političke , idejne

158

sadržine ovih promjena. I jasnoćom, principijelnim otkrivanjem čitavog niza pitanja on je otvorio ne samo nova, dodatna tumačenja promjena pred kojima stojimo, nego, također, izvesne perspektive u pogledu daljnjeg rada na promjenama, u drugoj etapi: Također je uvodna riječ druga Tita, kao uvod u diskusiju, povezala pitanja pred kojima stojimo u vezi sa ustavnim promjenama sa konkretnim društvenim i ekonomskim pitanjima koja nas svakodnevno zaokupljaju . Ja mislim da su prijedlozi, koji su nam ovdje u amandmanima dostavljeni, u svojoj suštini adekvatni onoj osnovnoj idejnoj i političkoj poziciji koja je bila izražena u prijedlogu druga Tita, političkim stavovima Saveza komunista , dijelom već od ranije, dijelom od VIII i IX kongresa, ali posebno od jednoglasnog stava zauzetog na I konferenciji Saveza komunista i jednoglasnih političkih stavova, zauzetih na političkim forumima u okviru socijalističkih republika . I ne samo što su prijedlozi adekvatni tome, nego mi se čini da se u njima nazire podloga za krupnije promjene u pravcu jačanja klasnog elementa naše socijalističke revolucije, u jačanju konstituiranja našeg društva kao samoupravne zajednice u kojoj su sadržani novi i bogatiji elementi ravnopravnosti naroda i narodnosti socijalističkih republika i pokrajina, koji su daleko adekvatniji ovoj etapi našeg društvenog razvitka. Mada mi u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj , po dogovoru, nismo još otvorili javnu debatu o ustavnim amandmanima, mislim da mogu konstatirati da su osnovna politička pitanja ustavnih promjena već vrlo široko prisutna u javnoj diskusiji u vezi sa svim osnovnim političkim pitanjima. Na svim sastancima i raspravama koje se vode u društveno-političkim organizacijama, među građanima, u Savezu komunista, u organizacijama Saveza komunista, u radnim organizacijama i u radničkoj klasi veoma široko je izraženo mišljenje da su ove promjene izraz kontinuiteta našeg razvitka, da one izražavaju autentične sadržaje naše revolucije u ovoj etapi. Ali, iako su oni kontinuitet razvitka, to je istovremeno i jedan novi kvalitativni skok koji otvara mogućnosti za nove socijalističke prodore.

159

Drugo, vrlo široko je izraženo shvatanje da je ovo jedna logična etapa u razvoju naše samoupravne i federativne zajednice, u kojoj i radni ljudi i radnička klasa i stanovništvo Hrvatske vidi oživotvorenje svojih životnih interesa i put otklanjanja izvjesnog zaostajanja u političkoj strukturi i organizaciji našeg društva, iza onog razvitka koje je život već ostvario. U isto vrijeme se javlja uvjerenje da je to i u širokom interesu radnih ljudi , nacija i narodnosti cijele Jugoslavije. I treće, izražava se shvatanje da ovo predstavlja suštinski prilog socijalističkom samoupravnom kretanju našeg društva. Moram da kažem da su već u onim diskusijama koje su do sada vođene više o globalnom kursu , o političkom karakteru tih promjena nego u amandmanima koji su tek objavljeni, izraženi i neki zahtjevi, a ne samo podrška . Izražen je , naime, zahtjev da se ne odugovlači, da se promjene provedu čim je moguće prije, jer je njihova društvena i politička suština ne samo jasna nego duboko odgovara i interesima radnih ljudi, i što prije bude izvedena predstavljat će i pretpostavke za uspješnije rješenje čitavog niza drugih otvorenih pitanja. Zato bih ovdje podržala i današnji prijedja sam o tome govorila i na onoj proširenoj log druga Tita sjednici na Brionima kada je bilo govora o odlaganju , da, ukoliko je ikako mogućno, ubrzamo promjene koje su pred nama, da bi na neki način završili i zaokružili cjelokupnost tih promjena do onog što zovemo ljetnjim raspustom. To će nam znatno pomoći u bržem razrješavanju niza drugih društvenih i privrednih pitanja na kojima ćemo morati da trošimo energiju i kreativnu sposobnost Saveza komunista. Drugi zahtjev je da se ove promjene ostvare što je moguće radikalnije, tj . sa što je moguće manje odstupanja u odnosu na one stare elemente koje je život već do sada označio kao preživjele, i to na oba ključna elementa, prvo, na jačanju samoupravnih odnosa (što znači faktičko slabljenje etatizma, birokratizma i izvlašćenje centara otuđene moći od radnih ljudi, bez obzira na to gdje se javljaju) , i drugo , na jačanje ravnopravnosti, i to osobito njene ekonomske podloge, otklanjanjem nejasnih ili do sada zaostalih odnosa u ekonomskim međurepubličkim, međunacionalnim odnosima, uz jačanje elemenata dogovora, sporazumijevanja i zajedničkog odlučivanja.

160

1 Zadržala bih se sada na dva pitanja koja mi se čine da su ključna i međusobno povezana . To je pitanje značaja udruženog rada i razvijanja samoupravljanja i, drugo, pitanje odnosa republika i federacije, o kojima je, mislim, danas veoma jasno govorio u svom uvodnom izlaganju drug Kardelj . Meni se čini da postoji za nas obaveza da u ovom periodu koji nam još predstoji do donošenja, tj . izglasavanja i usvajanja ustavnih promjena, po mogućnosti ove osnovne ideje i još konzekventnije izrazimo u svim tekstovima pojedinačnih amandmana. Naročito je, čini mi se, pozitivno što je i prijedlozima amandmana koji su nam ovdje podneseni i u izlaganju druga Kardelja polazna točka povjerenje u socijalističke snage, povjerenje u samoupravne organe i organizme, povjerenje u radničku klasu i radne ljude, u interesu naroda i narodnosti socijalističkih republika kao stvarnih i autentičnih faktora socijalističkog kretanja i progresa. Ipak mi se čini da se tu i tamo, u pojedinim formulacijama, prokrao negdje, rekla bih, više odjek izvjesnog straha od tih autentičnih socijalističkih snaga, onog straha koji svoju idejnu podlogu ima u uvjerenju da je neki savezni birokratizam ili centralizam administrativnog tipa jači i sposobniji branilac socijalističkog samoupravnog interesa i ravnopravnosti od stvarnih socijalističkih subjekata društvenog progresa, radničke klase, radnih ljudi, nacija i socijalističkih republika. U ponekim formulacijama mislim da treba to otkloniti. Ostali su izvjesni tragovi vjerovanja kao da se administrativnim oblicima centralizacije ili etatizmom čuva jedinstvo, a ne stvarnim jačanjem stvarnih zajedničkih interesa. Mislim da nema ništa apsudnije nego kada se ove promjene koje su zapravo izraz naše snage pokušavaju negdje prikazati kao da su izraz naše slabosti. Mislim da je izuzetna vrijednost prijedloga ovih promjena, a to je veoma jasno danas došlo također do izražaja u uvodnom izlaganju , da smo u XXI i XXII amandmanu već otvorili putove konkretnijeg rješavanja povoljnije društvene pozicije i utjecaja radničke klase i udruženog rada. U stvari, mi smo taj proces zacrtali već IX kongresom Saveza komunista Jugoslavije, ali smo u provođenju a, čini mi se da to treba otvoreno i kritički reći , kao što je to i danas rečeno , 11

161

imali dosta kolebanja, nedosljednosti, odstupanja, tendencija da se zadrže stare pozicije, pozicije vlasti , i da se tako , objektivno, uspori jedan samoupravni kurs i razvoj klasnog sadržaja našeg socijalističkog kretanja. Ja mislim da nam se često događalo da je naša već dosta razvijena društvena svijest ponekad praksom korigirala, upozoravala, rekla bih, i požurivala da prevladamo taj zastoj i da dosljednije otvaramo praktičke pozicije samoupravnog socijalizma, i to kao naš programski i kao naš akcioni kurs. Ti stari ostaci prilično su žilavi . Drug Tito je u svom pismu Skupštini govorio o tome da su institucije kao instrumenti starog sistema bili nemoćni da u uvjetima samoupravljanja rješavaju goruće društvene probleme i da zato treba s tim radikalno kidati . Mislim da mi još uvijek imamo situaciju u kojoj , s jedne strane, imamo samoupravnu društvenu svijest, bez uvijek adekvatne materijalne osnove da se konstituira i izrazi kao stvarno odlučujuća snaga, i to u globalnim društvenim razmjerama, dakle, kao udruženi rad , kao integralni udruženi rad ; s druge strane , još uvijek su žilavi vrlo rezistentni ostaci stare društvene organizacije, koji neminovno rađaju tendenciju slabljenja pozicije i proizvođača, sve dubljeg posizanja za viškom rada proizvođača i sužavanja njegove materijalne pozicije. U tom pravcu u cjelosti se slažem sa onom ocjenom koju je danas drug Kardelj rekao kada je govorio o tome da je u samoupravljanju bilo tendencija da postane sve manje dominantnim u vezi sa proširenom reprodukcijom. Pokazalo nam se da ovaj dualizam između samoupravljanja, sa jedne strane, i određene etatističke strukture, s druge, postaje ne samo smetnjom u smislu usporavanja samoupravnog razvitka nego postaje i faktorom koji direktno blokira rješenja. Ja mislim da je to jedan među najkrupnijim izvorima naše tzv . neefikasnosti . Očigledno je da se u našem društvenom i ekonomskom sistemu moraju napraviti dublje promjene, dublja reforma, inače bi se stalno reproducirao postojeći dualizam između samoupravljanja i ovih ostataka etatističkih odnosa, koji faktički uzurpiraju vlast radničke klase i radnog čovjeka, bez obzira na to da li su oni direktno vezani uz ingerencije države, ili su vezani uz ono o čemu je govorio drug Kardelj i što piše u amandmanima uz razne otuđene centre ekonomske moći, a oni baš nisu tako slabi danas.

162

Čini mi se da ćemo , ako tu dvojnost uspješno otklonimo, moći potpunije realizirati proklamirana načela o poziciji radničke klase, i to u praksi. Inače, u toj igri između starog i novog, ekonomska neminovnost bi djelovala stihijski , kriza bi se, po mom mišljenju , produbljavala i tada postoji uvijek prijetnja da se izlaz iz takvog kriznog stanja nudi u starim oprobanim metodama administrativno-etatističkog sistema, dakle, zapravo , vraćanjem natrag. Ja se potpuno slažem sa danas izloženom tezom da je ključno za naš dalji razvitak da samoupravni odnosi obuhvate cjelokupni proces proširene reprodukcije i ekonomsku cirkulaciju sredstava društva . U stvari, svi elementi koje smo u posljednje vrijeme zapisali u našim partijskim dokumentima, ili koje su radnička klasa i radni ljudi isticali , kao što je borba protiv ostataka državnog kapitala, kao što je svojevremeno diskusija, uslovno kažem , oko „ nacionalizacije" banaka, a radi se o promjeni društvenih odnosa, kao što su pitanja drugih ostataka kapital-odnosa koja se javljaju , na primjer, kod reeksportera i drugih sličnih organizacija, sve su to dio upravo toga zahtjeva da se samoupravni odnosi i udruženi rad, a ne kapitalski odnosi, afirmiraju kao stvarna snaga u našem socijalističkom društvu i u njegovim materijalnim odnosima. Tome zahtjevu su se nerijetko suprotstavljale razne snage etatističke, tehnokratske, često i pod firmom „ slobode tržišta“ kao reformskog zahtjeva , ne vodeći kod toga računa da li se tu radi o jednoj robnoj proizvodnji zaista samoupravnog i socijalističkog tipa ili o takvoj robnoj proizvodnji čiji su odnosi suprotni sa socijalističkim i samoupravnim karakterom našega društva . O tome je danas govorio i drug Krste Crvenkovski . Zato veoma svesrdno podržavam - a u svim diskusijama koje smo do sada imali u radnim kolektivima ta ideja , iako još nije bio poznat sadržaj tih amandmana , ali kao ideja, bila je svugdje isticana - 21. i 22. amandman , koji , čini mi se, pružaju dovoljno političku, teoretsku i načelnu podlogu. da se u provedbenim zakonima koji će slijediti iza izglasavanja ustava napokon , poslije mnogih odugovlačenja i kolebanja, provedu oni principi koje smo u suštini zapisali već na IX kongresu i na I konferenciji SKJ.

11*

163

Mislim da ćemo u tom pogledu morati pokazati našu veću efikasnost nego do sada, da ćemo morati biti odlučniji i brži, jer tu leže izvori uzurpiranja materijalne pozicije radnog čovjeka, radničke klase i udruženog rada. O tome je danas govorio drug Kardelj . Čini mi se da na tome u Nacrtu amandmana moramo biti veoma konsekventni jer, po mome mišljenju, glavna snaga sužavanja etatizma bilo saveznog, bilo republičkog, nije niti neki „ sporazum u vrhu “, niti neki savezni etatizam ; glavna snaga toga jeste stvarno oslobađanje i stvarna društvena uloga radničke klase. Danas se mi svi u tome slažemo. Međutim, od tih načelnih stavova trebaće dosta toga realizirati u konkretnim pitanjima, koja nam u vezi sa provedbenim zakonima predstoje. Drugo pitanje o kojem sam htjela nešto reći jeste pitanje odnosa republike - federacija . Prvo, moram da kažem da u cjelosti primam cjelokupni idejno-politički pristup koji je danas iznesen u uvodnom izlaganju druga Kardelja. Slažem se kako u postavljanju odnosa republika federacija, u postavljanju nacionalnog pitanja, u postavljanju sadržaja bratstva i jedinstva u ovoj etapi itd . Drugo, htjela bih da kažem da smatram da je republička državnost, izvornost njenog suvereniteta, bitan elemenat čvrstine naše federacije kao savezne države i progresivna kategorija u našoj zajednici, kao što je to danas u diskusiji formulirao i drug Krste. Treće, mislim da u uvjetima našeg samoupravnog socijalizma, u okviru republičke državnosti, pozicija nacije u prvom redu zavisi od društveno -ekonomskog položaja njene vodeće snage, tj . radničke klase, i procesa koji radne ljude dovodi u poziciju da faktički mogu da odlučuju ne samo o svim društvenim poslovima nego i o uvjetima svoga života i rada. Ja mislim da jačanje republičke državnosti ovako shvatano, kako je u referatu izneseno, ni u kojem slučaju ne može da znači nekakvo zatvaranje, jer bi to bio anahronizam društvenog razvitka, nego je upravo pretpostavka za šire povezivanje, suradnju i koheziju u okviru Jugoslavije . Vrlo često postavlja se pitanje da li mi ovim promjenama, pa i danas je u diskusiji bilo o tome dosta govora,

164

jačamo ili slabimo Jugoslaviju, pri čemu se ponekad ističe i ova misao da je element samoupravnog integriranja faktor jačanja Jugoslavije , ali, kao da je to problem kod elemenata republičke državnosti, kao da je pitanje da li je i to faktor jačanja kohezije Jugoslavije. Danas je u tom pogledu bilo dosta odgovora. Meni se čini da mi federaciju moramo razmatrati ne samo kao sistem saveznih organa i institucija nego, u prvom redu, federaciju kao društveno-političku zajednicu, i to je u ovim ustavnim amandmanima došlo do izražaja i , čini mi se, da je to veoma pozitivno . Naime, etatisti gledaju čvrstinu i stabilnost federacije u jačanju hijerarhijskih odnosa , u jačanju kompetencija saveznih organa, a ne u onim dubokim trajnim i stvarnim interesima svih naroda i narodnosti , zbog čega samo njihova veća odgovornost i veće kompetencije , stvarno, a ne formalno učešće i jačanje samoupravne pozicije i uloge radničke klase ´stvaraju trajnu čvrstinu i stabilnost. Ja mislim da su dugoročni zajednički interesi ( uostalom, ne otkrivamo ih tek danas - na tim zajedničkim dugoročnim interesima izrasla je , jačala i razvijala se socijalistička Jugoslavija) da su duboko povjerenje u radničku klasu, u narode i narodnosti Jugoslavije, u socijalističke republike, u Savez komunista kao idejnu kohezionu snagu , u jačanje samoupravljanja i ravnopravnosti da je to onaj pravac koji osigurava stabilnost i trajnost socijalističke zajednice, našu sjutrašnjicu , i koja je garancija za rješavanje i najsloženijih pitanja našeg zajedničkog života. Ja mislim da jedinstvo Jugoslavije slabe nejasnoće , osobito u materijalnim odnosima, ukoliko dugo ostaju neraščišćeni ; da je slabi mogućnost ukoliko se bez dogovora donose određena rješenja ili rješenja na račun ovog ili onog. Ili, ukoliko se tako nešto može čak pretpostaviti da se dešava, makar da se možda i ne desi. Zatim, ukoliko se vrše nadglasavanja o osnovnim i ključnim pitanjima, koja bitno zadiru u život pojedine republike ili pojedine nacije . Zatim , ukoliko se prešućuju, umjesto da se razrješavaju , ona ključna pitanja, a gdje postoje određene razlike. Ja mislim da strah od raspadanja federativne zajednice, ako se organima federacije smanjuju ekonomske i zakonodavne funkcije i ovlaštenja, nije ništa drugo nego strah od definitivnog obračuna sa trenutačno naj-

165

jačim pozicijama etatizma i izraz izvjesne nevjerice u samoupravni kurs, u sposobnost radničke klase da kao dominantna snaga društva očuva i dalje učvršćuje i proširuje zajedničke veze i interese. Apsurdno bi bilo ako bi se zajednički interesi radničke

klase Jugoslavije branili zalaganjem za rješenja koja do krajnjih mogućnosti nastoje očuvati otuđenje bitnih društvenih i ekonomskih funkcija od asocijacija udruženog rada i od republika kao njihovih nacionalnih zajednica . Zato smatram da je u amandmanima ispravno riješeno pitanje, izražavajući Jugoslaviju kao saveznu državu socijalističkih suverenih republika i zajedničku samoupravnu zajednicu ; da su u tome adekvatno izraženi ne samo sadašnji elementi našeg socijalističkog samoupravnog i revolucionarnog kretanja nego da su tu otvoreni i elementi slijedeće etape. Činjenica je, naime, da smo u prošlosti imali vrlo često sukoba u rješavanju ekonomskih pitanja, koji nisu bili beznačajni. Centralistički i administrativni sistem nije, po mom mišljenju, došao samo u konflikt sa samoupravnim pravima, sa interesima radničke klase, nego i sa težnjom socijalističkih republika i pokrajina da se konstituiraju, afirmiraju i preuzmu veću odgovornost za svoj i za zajednički razvitak. Obilje administrativnih zahvata, intervencionizma, instrumenata jednog pethodnog perioda, koji je, možda, imao opravdanje u jednom periodu našeg razvitka , a koji je bitno predodređivao uvjete života, egzistencije radnih ljudi čitavih republika i pokrajina , izazivao je nerijetko nepovjerenje , konflikte i , ono što mi se čini još važnijim, izazivao je ponekad i jedan osjećaj nemoći da se pokretanjem svojih radnih, intelektualnih i znanstvenih potencijala može uspješnije utjecati na bolje rezultate, na povoljnije uvjete života i rada, na akcije radničke klase , stanovništva svoje republike i, u krajnjoj liniji, čitave Jugoslavije. Mi smo, doduše, teoretski kao Savez komunista odbacili ideju o beskonfliktnom društvu , ali mi se čini da u našem sistemu nismo to u adekvatnoj mjeri izrazili . Vrlo je često podržavana u širokim slojevima, pa i u Savezu komunista, jedna iluzija o apsolutnom identitetu svih neposrednih interesa. Mislim da je donekle i fetišizirana neka ideja o „ pravednoj socijalističkoj državi “ koja administrativnim metodom 166

dijeli pravdu, koja je garancija efikasnosti rješavanja društvenih problema. Nagovještaji o različitosti ekonomskih ili drugih interesa smatrani su gotovo opasnošću za jedinstvo . A život je ne samo pokazivao da stvari ne stoje tako, nego nam je, po mom mišljenju, jasno ukazivao kuda treba dalje ići, nudeći nam klice rješenja, kroz osnovno samoupravno povezivanje u jačanju bratstva i jedinstva u ovoj etapi , na bazi daljnjeg razvijanja samoupravnog karaktera našeg društva i pune ekonomske i druge ravnopravnosti. Ovdje, dakako, nije sporan jedinstveni interes svih naroda Jugoslavije za samoupravnu, socijalističku , federativnu i nezavisnu, nesvrstanu Jugoslaviju . O tome je danas u referatu druga Kardelja veoma dobro naglašeno koji su ti zajednički interesi, a i svaki od nas je o tim pitanjima imao više puta prilike da govori. Ali, u ostvarivanju društveno-ekonomskog progresa, koji se i inače u životu ostvaruje kroz konfrontaciju različitih interesa , osobito u mnogonacionalnoj zajednici, mislim da moramo konstatirati realno postojanje različitih trenutačnih ekonomskih interesa . To je osobito izraženo u nerazvijenoj zemlji , kao što je još uvijek naša zemlja, sa relativno ograničenim sredstvima 1 sa velikim i pozitivnim tendencijama i željama svih da hod historijskog progresa ubrzaju. Slažem se sa obrazloženjem druga Kardelja da postoji osjetljivost socijalističkih republika na mjere ekonomske politike i osnove ekonomske situacije , i zato osobito podržavam član 32 (amandman 32) koji precizira pitanja koja su od ključnog značenja za ekonomske uvjete, i poziciju radnog čovjeka u pojedinim socijalističkim republikama i pokrajinama, a na kojima se traži puna saglasnost kod njihovog donošenja. Ne smatram da je time dovedena u pitanje efikasnost funkcioniranja federacije, već naprotiv. Jer, ako u jednoj mnogonacionalnoj zajednici postoje razlike u trenutačnim ekonomskim interesima koje nisu periferne, nego bitne za život i egzistenciju jedne socijalističke republike (kao što je, na primjer, za Socijalističku Republiku Hrvatsku, primjera radi, kažem, problem njenih 400.000 radnih ljudi u inostranstvu, ili problem deviznog i vanjskotrgovinskog režima, druge republike imaju druge probleme) , onda je očigledno, da se te razlike mogu riješiti samo na dva načina - ili silom ili do-

167

govorom. Očigledno je da smo mi u našem političkom putu izbacili silu kao metod . Ona , zapravo, i do sada nije postojala kao proklamirana politika, ali je često bilo u nekim ključnim pitanjima nadglasavanja, ili su se, pak, neka sporna rješenja neprekidno odlagala, kod čega su one republike ili oni koji su branili određene interese, a koji nisu mogli da prođu , ostajali nezadovoljni, jer je odlaganje rješenja značilo konzerviranje postojećeg stanja, a time se stvaralo nezadovoljstvo, ili se produbljavalo shvaćanje kao da se neki životni interesi pojedinih regiona, republika ili pojedinih grupacija ili grana ne mogu uspješno rješavati u okviru federacije, što je onda slabilo i povjerenje u sposobnost da se zajednički nađu rješenja. Zato mi se čini da je ovaj put, koji je u ustavnim amandmanima sada sadržan ― put sporazumijevanja i dogovora, sa precizno utvrđenim pitanjima na kojima je to potrebno, izuzetno kvalitátivan korak u daljem jačanju kohezije naše zajednice.

Za čvrstoću naše zajednice mislim dá uopće nisu opasne te razlike u ekonomskim interesima. Mislim da ih je potrebno priznati kao realnost i odatle poći u našem sporazumijevanju i traženju zajedničkih rješenja sa mnogo razumijevanja, sa mnogo uvažavanja specifičnosti, sa demokratskim nastojanjem da tražimo najprogresivnija rješenja za sve, i da kod toga u prvom redu se oslonimo na autentični interes radničke klase i proizvođača svake nacije, svake republike, odnosno cijele Jugoslavije. Fikciju o apsolutnom jedinstvu svih interesa razbija život ; ali različitost ekonomskih interesa može se i mora se usklađivati, jer su trajni i dugoročni interesi radničke klase, radnih ljudi i svih naroda identični. Pretpostavka za to je da uspostavimo jasne ekonomske odnose, bez mistifikacija i da bude puna ravnopravnost u donošenju i izgradnji rješenja. Meni se čini da je tu probni kamen naše odlučnosti da otklonimo izvjesne prepreke , odnosno izvjesne smetnje, odnosno izvjesna žarišta koja su neke konflikte pretvarali nekada u situacije u kojima nismo bili sposobni da brzo pronađemo adekvatna rješenja. Ja bih ovdje spomenula da u tom pogledu postoji ogroman napredak u amandmanu 32. Moja je primjedba da bi u daljim diskusijama trebalo s tim uskladiti amandman 29,

168

koji mi se čini da nije sasvim usklađen sa idejama o kojima smo govorili i da su normativne funkcije federacije prenaglašene, odnosno da je tamo nabrojen čitav niz perifernih stvari, zbog kojih, očigledno, nismo objedinjeni u ovoj zajednici . Čak ima tako apsurdnih stvari i do nabrajanja potreba ... matičnih knjiga, koje može biti jedno tehničko rješenje, ali sigurno nije ustavna materija ; nije pitanje koje nas objedinjava. Mislim da u daljnjem radu to treba raščistiti. Također bih htjela svratiti vašu pažnju na jedno pitanje koje je u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj do sada veoma odlučno isticano kao pitanje na kojem bi trebalo još vršiti daljnje konsultacije. To je amandman 33, koji se odnosi na takozvani problem kotizacije. Nama se čini da to pitanje, kako je sada tretirano, nije pitanje sporazuma koji bi proizlazio iz interesa pojedinih republika , nego nam se čini da je to pitanje koje je vrlo tijesno vezano uz suštinu i definisanje i jasnoću ekonomskih odnosa. Zato predlažemo da se o tome pitanju još raspravi. Naime, čini nam se da je ovaj osnovni jedne strane, teži da eliminira sve nepolitički kurs koji, jasnoće u međusobnim ekonomskim odnosima, da postavi apsolutno čiste međusobne odnose na bazi dogovora i zajedničke odgovornosti za finansiranje potreba federacije, na bazi objektiviziranih kretanja kao i kurs da se smanji mogućnost da se administrativnim putem i fiskalnim zahvaćanjem prelivaju fiskalne obaveze nekontrolirano na proizvođača , omogućava da to pitanje u drugačijoj formulaciji ovog amandmana uspješnije riješimo , i to na način koji bi sigurno osigurao jedinstvenost ekonomske politike za cijelu Jugoslaviju, koji bi osigurao jedinstvenost instrumentarija, jedinstvenog tržišta i prioritet i automatizam punjenja sredstava federacije. Ne bih o tom pitanju detaljno govorila, podnijećemo pismeno, u kasnijoj diskusiji, i prijedloge i obrazloženja. Ne bih se sada dalje zadržavala na tom pitanju. Ja samo mislim da bi uspješnije rješavanje tog pitanja u pogledu konsekventne primjene čistih ekonomskih odnosa dovelo i do bržeg integriranja na liniji ekonomske logike, volje samoupravljača i principa dohotka , jer se ne radi o tome da se dezintegriramo , nego da se upravo stvore političke, ekonomske i društvene pretpostavke za snažniju integraciju ; naime, tzv. jasnoća u 169

međuekonomskim odnosima nije, naravno, naš cilj , nego je politička pretpostavka za jedan brži proces objedinjavanja. Htjela bih sada još nešto da kažem o diskusiji koja nam predstoji. Prije toga samo još jedna napomena o značenju Predsjedništva . Kod nas je u dosadašnjim diskusijama podržana koncepcija Predsjedništva onako kako je iznijeta u amandmanima. Nije nigdje istaknut problem nekakve mogućnosti uzurpiranja skupštinske nadležnosti . Više su davani prijedlozi u onom pravcu u kojem je govorio drug Miloslavlevski, u aktivnijoj ulozi u pogledu uloge Predsjedništva u usaglašavanju stavova. Moram ovdje da istaknem da je posebno izražena podrška amandmanu 36, kojim se predlaže da se drug Tito i dalje bira, na prijedlog republika, u Skupštini za Predsjednika Republike . Nama sada predstoji druga etapa rada na ovim promjenama i čini nam se da bi bilo dobro kada bi se za tu drugu. etapu odmah pripremili , jer će one postavljati velike zahtjeve u vezi sa potrebnim izmjenama političkog sistema. Predstoji nam, također, i rad na promjenama u Republici . Potpuno se slažem sa onom ocjenom u vezi sa tzv. republičkim etatizmom , o kojem je govorio drug Kardelj . U Republici nam predstoji zadatak da dalje otvorimo procese samoupravnog organiziranja, da ojačamo poziciju komune, a i da osposobimo republiku za one funkcije koje kao elemenat državnosti prelaze u njenu nadležnost. Dakle, pitanja koja će tražiti našu kontinuiranu aktivnost. Mi ćemo ići na partijsku konferenciju, ja mislim, u svibnju mjesecu, gdje ćemo se specijalno baviti tim pitanjem . Zato ne bih sada detaljnije o tome govorila. Vrlo je široko izraženo uvjerenje da je neophodna, u vezi sa ustavnim promjenama, brža reforma Saveza komunista, i tu su naglašena dva elementa . Prvo , u smislu njegovog širokog političkog i idejnog jačanja u samoj bazi Saveza komunista, u prvom redu njegovim jačim osloncem i kadrovski na radničku klasu i omladinu , i drugo , njegovim snažnijim prisustvom kao osnovne političke kohezione snage naše socijalističke zajednice . Pred nas to u republikama postavlja zadatke trajnijeg karaktera, a mislim da zahtijeva intenzivniji rad na nekim

170

promjenama u samom načinu, rada i u vrhu Saveza komunista Jugoslavije. U javnoj diskusiji koja nam predstoji vjerojatno će se javljati izvjesni pokušaji da se oteža ili uspori donošenje ovih promjena, da se ide na odgađanje ili da se, tobože, usvajanjem generalnog kursa faktički odbacuju pojedina rješenja. Ja mislim da je u toj diskusiji naročito važna čistoća i principijelnost naše idejne političke pozicije, i to na jednom jedinstvenom političkom programu ; mislim da je važna naša ofanzivnost u tumačenju smisla ovih promjena i perspektive koja se time otvara radničkoj klasi , radnim ljudima i socijalističkim republikama i pokrajinama ; mislim da je važno da na taj način organiziramo naš nastup da se neutraliziraju pojedinci koji istupaju s politički neprihvatljivih pozicija, koji su relativno slabe snage , ali čija je snaga više zbog toga što se oni nalaze u našim vlastitim strukturama, ili koji imaju pozicije u određenim punktovima utjecajnim na politički život ; da mi dignemo mikrofon tim snagama i da taj društveni mikrofon dodamo radničkoj klasi, radnim ljudima i onim stvarnim progresivnim snagama koje ovaj politički kurs duboko razumiju i duboko podržavaju. Čini mi se da će naš zadatak biti i napor da čitavu diskusiju orijentiramo u pravcu da se osnovne političke promjene što adekvatnije izraze u odgovarajućem tekstu ustavnih amandmana. Slažem se i sa drugom Dolničarom da je naš zadatak da unesemo elemente za „ raspoznavanje“ ne samo pojedinih članova Saveza komunista nego osobito funkcionera, njihovog odnosa prema već usvojenim političkim promjenama ; mi , istina, idemo na široku diskusiju i u toj diskusiji postojaće različita mišljenja ; mi zahtijevamo i tražimo punu slobodu izražavanja prijedloga, ali čini mi se da za Savez komunista ne bi smjela biti prihvatljiva pojava da , izjašnjavajući se , tobože, za osnovni politički kurs , faktički se dovode u pitanja upravo najkrupnija politička rješenja, kao što je, na primjer, karakter federacije, način našeg sporazumijevanja, karakter i shvaćanje samoupravljanja i udruženog rada, shvaćanje jedinstvenog tržišta itd. I , na kraju , samo nekoliko rečenica o problemima društvene i privredne reforme . Iako to nije tema na dnevnom

171

redu, mislim da su ostvarivanje reforme i ovo provođenje ustavnih promjena zapravo dvije strane istog procesa. Ja mislim da bi bilo veoma negativno ako bi diskusija o političkom sistemu odvratila našu pažnju od aktuelnih privrednih i društvenih pitanja. Mislim da ne možemo biti zadovoljni s tim kako se u tom pravcu izvršavaju naši načelni stavovi I konferencije Saveza komunista Jugoslavije. Mi zaostajemo na mnogim sistemskim rješenjima, o tome je sada govorio nešto i drug Sirotković, pa i u tekućoj ekonomskoj politici i vrijedilo bi nekako utvrditi gdje su ti podvodni grebeni na koje se ponekad nasukuju naše načelne odredbe, jer u pogledu pozicije privrede i proizvođača, osim devalvacije (koja je zapravo i prije I konferencije bila zrela za provođenje) i osim konverzije sredstava, nemamo još kompleksnijeg programa za privredu i proizvođače. Mi smo nedavno na plenumu Centralnog komiteta imali probleme socijalne politike i socijalne sigurnosti radnog čovjeka i nama se pokazalo da ogroman broj radnika s relativno niskim dohocima (oko 63 posto radnika u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj ima do 120 hiljada dinara) zahtijevaju daleko uporniju, radikalniju borbu za provođenje zacrtanih zadataka reforme, inače možemo biti dovedeni u izvjesne situacije koje će , i pored povoljnog političkog raspoloženja, negativno utjecati ne samo na opće raspoloženje i na rješavanje ovih ekonomskih pitanja nego i na same političke promjene. To je vezano također i uz politiku stabilizacije, od koje, mislim, ako se samo zadrži na monetarnim i restriktivnim mjerama, neće biti velikih rezultata za poziciju radničke klase, za poziciju radnih ljudi, za uspješnije rješavanje uvjeta njihove socijalne sigurnosti i za brži privredni progres. Ja pretpostavljam da je to u svim sredinama problem, ali to je osobito problem, recimo, kod nas, gdje je industrijski razvijenija sredina , gdje se neka pitanja dosta dugo ne rješavaju iako prijedlozi danas već postoje ; to slabi uvjerenje u efikasnost zajedničkih organa i ima niz negativnih i političkih posljedica . To ne iznosim zato da bih na bilo koga prebacila kritiku i odgovornost, pa ni na one koji su, po prirodi raspodjele odgovornosti , dužni da nam ta rješenja ponude, nego više zbog toga da bi na neki način svaki sa svoje funkcije , sa svoje pozicije, sa svojih mogućnosti preuzeli jedan dio odgovornosti da se pitanja reforme, važna za

172

život radničke klase i ljudi, što prije i efikasnije počnu provoditi u život. Zato i podržavam ideju druga Tita da se u konkretnim rješenjima Saveznog izvršnog vijeća već sada ugradi ovaj osnovni kurs ili osnovne ideje koje su i sadržane ovim ustavnim amandmanima, bez obzira na to što do tada oni neće biti izglasani..

ANDREJ MARINC

Dozvolite da se najpre sasvim jasno opredelim prema osnovnoj koncepciji, osnovnom kursu i karakteru promena u našem političkom i društveno-ekonomskom sistemu. Isto tako, pridružujem se onima koji ocenjuju suštinu promena kao revolucionarni poduhvat i izraz jednog kontinuiteta našeg društvenog razvoja . Želim istovremeno sasvim jasno i otvoreno da kažem da postoji u Sloveniji široko uverenje da su te promene izraz najširih masa. U stvari, to je zahtev koji postoji već duže vreme i odnosi se na dublje promene političkih i društveno-ekonomskih odnosa . Praktični predlozi koje imamo danas pred sobom izraz su potrebe buduće razvojne etape , oni odgovaraju našim sadašnjim i budućim međunacionalnim odnosima. Dalje , oni su izraz razvoja proizvodnih snaga i udruženog rada , a istovremeno i uslov za dalji progres i razvoj samoupravnih odnosa i samoupravnog sistema.

Duboko sam uveren da tim promenama podrivamo korene nestabilnih kretanja, koja nisu bila karakteristična samo u poslednje dve-tri godine nego više godina unatrag. Negativna društveno-ekonomska i politička kretanja prouzrokovala su nestabilnost tako materijalnom i političkom razvoju kretanja. Moram da kažem da politička situacija u Sloveniji, a mislim i u Jugoslaviji , od nas dosta zahteva, da je ona dosta komplicirana. Međutim, baš taj pravac našeg političkog rada otvara osnove da dugoročno razrešimo sadašnje protivrečnosti i da postavimo osnove za jedan stabilniji , stvarno sta-

173

bilniji razvoj ubuduće. Predložena rešenja ulivaju optimizam u političko raspoloženje. Drugo, u Sloveniji je sa zadovoljstvom prihvaćena suština promena, naročito zbog toga što se u njima vidi da radimo na realizaciji onih zaključaka koje je usvojila I konferencija Saveza komunista Jugoslavije. To ohrabruje progresivne snage u našoj republici i podrezuje korene onima koji su u prošlom periodu nestvaralačkom kritikom dosta jako uticali na političko raspoloženje. Treće, želim da kažem da je Slovenija bila već dugo angažovana na suštinskim pitanjima o kojima danas razgovaramo. Njene stvaralačke snage pokrenule su ta pitanja još kada smo imali poznatu debatu o tzv . cestnoj situaciji u Sloveniji. Ta cestna debata je , u stvari , bila i izraz dubljih protivrečnosti u našem društvu . Razumljivo je da su time bile preokupirane sve političke snage u Sloveniji. Mislim , dalje, da smo tim putem uspeli da konsolidiramo snage u Sloveniji , da izradimo svoju platformu i da s tom platformom damo svoj deo u izgrađivanju budućih odnosa u našoj socijalističkoj zajednici, u Jugoslaviji. Međutim , moram da kažem da je spremnost za daljnje dogovaranje na konkretnim rešenjima i na rešenjima koja danas imamo široko rasprostranjena. U isto vreme, moram da kažem da se traži jači radikalizam na konkretnim rešenjima, naročito zato što tu postoji negativno iskustvo uvođenjem i ´razvojem. ekonomske i društvene reforme. Naime, izvesni neprincipijelni kompromisi su nas doveli dotle da smo morali postupno od nekih strateških ciljeva društveno- ekonomske reforme da odustajemo. To iskustvo je u širim masama prisutno i one traže zato radikalnija i principijelna rješenja. Sa suštinom amandmana i sa obrazloženjem druga Kardelja slažem se, naročito i iz razloga koji su bili danas više puta naglašeni, a želim da ih ponovim. Zadovoljava nas što su pokrenuta dva kompleksa pitanja, koja su bitna za dalje. stabilne društvene i političke odnose . To je uloga i položaj republike i federacije . Naročito jasno su opredeljene funkcija republike, njen suverenitet, državnost, koji radni ljudi izražavaju i realizuju primarno i najprije u Republici. Drugo, treba da razjasnimo pitanja u vezi sa pozicijom radnog čoveka u udruženom radu . 174

Taj istovremeni pristup izraz je realne politike i međusobne zavisnosti tzv. klasnog i nacionalnog u društvenom razvoju . Jer ako ne bismo išli tim putem, mi bismo pristali na jednoj ili drugoj krajnosti koja bi nas vodila u teške političke društvene i ekonomske konflikte i pothranjivala bi dalje negativne pojave , kao što su nacionalizam, hegemonizam, centralizam, zatvorenost itd. Naročito je dobro prihvaćeno raščišćavanje položaja radnog čoveka u udruženom radu . Tu mislim, konkretno , na teoretska i praktična rešenja koja se predlažu, naročito u pogledu odnosa na relaciji minuli i živi rad. Istovremeno se jasno opredeljuju prava radnika u organiziranju u osnovnoj organizaciji udruženog rada. Mislim na njihovo pravo da se organizuju i da realizuju svoja ustavna prava koja su jasno formulirana u predloženim amandmanima. Jasnoća u pogledu odnosa i uloge minuli rad — živi rad, otvara nove mogućnosti u funkcioniranju tržišta, u cirkulaciji društvenih sredstava, podstiče nova i trajnija rešenja, naročito na području integracionih kretanja, ostvaruje mogućnost da otklonimo slabosti u bankarskom sistemu i drugim centrima ekonomske moći .

Dalje, mislim da postoje tu nove mogućnosti za uspešnije povezivanje tzv . privredne i vanprivredne sfere ; na kraju krajeva, mislim da imaju značenja i rešenja koja su u amandmanu 23. i koja se odnose na položaj ličnog rada . Raščišćeni i precizni stavovi položaja radnog čoveka u udruženom radu, i na toj osnovi i položaj naroda, narodnosti i republika, otvaraju mogućnosti za stvarno konstituiranje na ravnopravnim osnovama i da se svestrano ispolje one nacionalne specifičnosti i različitosti koje su bile na takav ili drugi način potiskivane u starom centralističkom sistemu . Istovremeno , jasna pozicija republika i njenih izvornih prava stvara mogućnosti da na toj osnovi konkretno definiramo ulogu federacije . Uz raščišćene materijalne odnose i političke funkcije republika i federacije, možemo izgraditi jednu stvarno kohezionu i jaku federaciju. Na osnovu raščišćenih materijalnih odnosa možemo očekivati dalju integraciju tako udruženog rada, kao i integraciju interesa naroda u federalnoj zajednici i, preko nje, u 175

međunarodnoj podeli rada. Za to postoje zajednički interesi kod svih republika, naročito u privredi. Na kraju moram da kažem da je u Sloveniji veliko interesovanje za ustavne amandmane. Ima i nekih oprečnih stavova. Ali mislim da su to stvari za koje se mogu mirnim , daljim, konstruktivnim radom naći zajednička rešenja i skinuti s dnevnog reda. To su neka pitanja u vezi s planom. Kritikuje se naročito stari pristup u pogledu plana. Ima različitih mišljenja o kotizaciji. I u pogledu toga treba naći adekvatna rešenja u onom smislu kako je govorila drugarica Dabčević. I dalje, da se izjasnimo i u pogledu kompenzacija. Mislim da su u Sloveniji, nakon mnogih diskusija, kompenzacije prihvaćene kao praksa koju zahteva moderno tržište i moderni tržišni odnosi. Međutim, sistem kompenzacija moramo dalje izgrađivati naročito u tom smislu da sprečavamo deformacije koje nastaju jednostranim ili drugim rešenjima ekonomske politike. To je jedno. Drugo, kod nas je jasno i glasno izraženo mišljenje da kompenzacije ne smeju značiti da se stvara mogućnost za nezakonitosti tržišne privrede. Na kraju, moram da kažem da se slažem s predlogom da mi u javnoj diskusiji jedinstveno nastupamo kao Savez komunista Jugoslavije, i to na svim nivoima. Drugo, moramo svojim aktivnim odnosom stvoriti slobodnu demokratsku raspravu, koja će biti kreativna i koja će jačati svest najširih masa. Mogu vas uveriti da je Savez komunista Slovenije spreman na takvu diskusiju, jer je u suštini ta diskusija prisutna u nas već duže vreme i današnja naša rasprava i zaključci biće, u stvari, shvaćeni u Sloveniji kao rezultat dugoročnije angažovanosti svesnih snaga na tim pitanjima.

MIRKO ČANADANOVIĆ Drug Keleman je rekao kako u Vojvodini , prema razgovorima koje smo do sada vodili, gledamo na pitanja koja se tiču ekonomskih odnosa i na položaje autonomije u tom smislu. Ja bih dodao još reč-dve o pitanjima koja se neposred-

176

nije tiču sistema političkih odnosa, s tim da najpre želim da izrazim puno slaganje sa osnovnim stavovima koji sadrži referat druga Kardelja. Uveren sam da će i pitanja koja pripadaju sistemu političkih odnosa naići na punu podršku u Vojvodini. Mi smo već više puta rekli da ne može biti Vojvodine bez nacionalne ravnopravnosti, kao i da je za ispravno funkcionisanje i dalji razvoj nacionalnih odnosa u Vojvodini od presudnog značaja dobro stanje međunacionalnih i međurepubličkih odnosa u celoj Jugoslaviji . Vojvodina je područje najizrazitije nacionalne izmešanosti u našoj zemlji, u njoj žive značajni delovi svih jugoslovenskih nacija i brojne narodnosti, svaki peti građanin Vojvodine rođen je u nekom drugom kraju Jugoslavije. Zbog svega toga ono što se događa u drugim krajevima naše zemlje, zajedno sa odnosima koji se razvijaju među republikama, neposredno se odražava i na vojvođanskom području. Zato pozdravljamo sve one ustavne promene čiji je cilj da se prošire i stabilizuju osnove ravnopravnosti među nacijama i narodnostima u Jugoslaviji, da se povećaju prava i uticaji republika i autonomnih pokrajina na politiku federacije i njihove nadležnosti i samoodgovornosti za razvoj i odnose u sopstvenim okvirima. Od takvog procesa mogu da strahuju samo konzervativne etatističke snage ili oni koji su se uvežbali da sopstvene obaveze i odgovornost prevaljuju na druge. U konceptu koji je došao do izražaja u amandmanima, posebno u današnjem obrazloženju druga Kardelja, vidimo i adekvatna izražavanja SAP Vojvodine u političkom sistemu Jugoslavije. To je izvesno proširenje prava i uticaja autonomije na uređivanje opštejugoslovenskih stvari. U isto vreme to povećava i obaveze i odgovornosti koje pokrajine imaju i u jugoslovenskim okvirima i na sopstvenom području. Biće, međutim , i otpora. Problem je utoliko složeniji, što dobar deo tih otpora ne potiče samo od tzv. klasičnog neprijatelja, nego što postoje i članovi Saveza komunista, pa i oni sa značajnim političkim uticajem, koji iznose različita mišljenja. Zato je s razlogom rečeno, da se ozbiljno mora postaviti pitanje ideološkog jedinstva u Savezu komunista, a posebno odgovornosti kadrova koji su na mestima većeg uticaja na javnost. 12

12

177

Drug Pečujlić je govorio o pitanjima avangarde, o potrebi da se analizira stanje svesti u SKJ. Ja se s tim slažem i primetio bih da je poslednjih godinu dana problematika reorganizacije Saveza komunista neopravdano zanemarena, i to ne u organizacionom pogledu već u smislu neophodne ideološke i političke transformacije. Verujem da će ove ustavne promene dati izvesne nove pozitivne pretpostavke da na reorganizaciji još više insistiramo. Nervoze u javnosti ima i zbog toga što smo pritisnuti ozbiljnim ekonomskim problemima, pa ima izvesnog strahovanja da će zbog diskusija o Ustavu biti zanemareni problemi u privredi, koji se zaista dalje ne bi smeli odlagati. Najzad, imam i dve primedbe. Kazano je da radni ljudi unutar jedne republike lakše podnose određene državne regulative, što može da znači da je etatizam sopstvene republike i nacije lakši . Ja mislim da nije stvar u tome šta ljudi lakše podnose, nego da moramo biti jasni da ljudi uopšte ne treba da podnose etatizam. Moramo se generalno razgraničiti sa etatizmom kao ideologijom i praksom suprotnom samoupravljanju. Naravno, ja se potpuno slažem da moramo biti protiv onih koji nas plaše republičkim etatizmom, da ne bismo napustili savezni etatizam, po logici da je manje zlo imati jedan etatizam nego li šest (E. Kardelj : „ Sa tima ja polemiziram "). Drugo, moram da kažem da se onaj stav u amandmanu XX koji govori o pravima pripadnika narodnosti u opštini , pored prava koje imaju u drugim društveno- političkim zajednicama, doživljava tako kao da težište prava narodnosti treba da bude u opštinama. Mislim da su pitanja ravnopravnosti narodnosti ipak manje ugrožena u opštinama, i da ih više treba postaviti u ostalim nivoima. Mi izgrađujemo politički sistem koji podrazumeva punu ravnopravnost naroda i narodnosti na svim nivoima, i to treba da se formuliše sasvim jasno.

MIKA TRIPALO Dozvolite, drugovi, na kraju samo nekoliko konstatacija, i onda prijedlog zaključaka.

178

Ja mislim da je ova diskusija pokazala potpuno jedinstvo u pogledu našeg stava - stava Predsjedništva SKJ — prema suštini i osnovnom idejno- političkom određenju amandmana , zatim prema referatu druga Kardelja, kraćem govoru druga Tita o zadacima komunista u diskusiji o ustavnim promjenama. Naime, nitko nije izrazio svoje neslaganje na ovom sastanku sa tim osnovnim stanovištima koji su izneseni . Htio bih da kažem da ovi amandmani, u stvari , u cjelini predstavljaju koncepciju koja, naravno, može biti dotjerivana, a neke stvari, vjerojatno, mogu biti bolje formulirane. Ali veća revizija ovoga teksta značila bi promjenu suštine te koncepcije. Prema tome, ako bi se u javnoj diskusiji pojavila takva tendencija, taj neko treba da pravi drugu koncepciju. Naime, pošto smo se mi izvještili u tim diskusijama, a ovdje je veoma bitno da rukovodstvo Saveza komunista Jugoslavije istupi jedinstveno u vezi sa suštinom ustavnih promjena, najjednostavnije je , naravno, da se kaže da se mi u osnovi slažemo sa ovim amandmanima, a zatim da se iznesu rezerve na njihovu stvarnu suštinu i na osnovna pitanja tih amandmana, kao što su , recimo, karakter federacije, kao što je problem jedinstvenog tržišta, kao što je položaj pokrajina, kao što je niz drugih stvari, pa da se čitava koncepcija bitno izmijeni. Prema tome, ako stojimo na stanovištu - a ova je diskusija to pokazala

da su ovi amandmani na osnovnoj ide-

ološko-političkoj platformi koju je I konferencija usvojila, onda bi, čini mi se, morali da se tako odnosimo prema ovome tekstu , iako , naravno, niko ne kaže da ta diskusija treba da bude formalna, a još manje da se u ove tekstove ne mogu unijeti dalja preciziranja i još bolje formulacije. Naime, ja bih htio da kažem da se ovaj tekst rodio na bazi mukotrpnog rada u Koordinacionoj ustavnoj komisiji, u kojoj su sjedili legalni, a ne nelegalni predstavnici republika, kao što je u javnosti često isticano, i da je, u stvari, kao što je drug Kardelj u svom referatu dobro kazao , ovo prijedlog političkog sporazuma. Naravno da svaki od nas pojedinačno može i ima, vjerojatno , izvjesnih drugačijih mišljenja o pojedinim amandmanima, ali smisao sporazuma, u uvjetima kada postoje pored zajedničkih i protivriječni interesi, i 12*

179

jeste u tome da svak ponešto odstupi od nekih svojih stavova, pa da onda napravimo zajednički, jedinstveni prijedlog. Na drugačiji način nije ni mogućno praviti jugoslovensku politiku, a još manje ovako krupne i radikalne promjene u našem ustavnom , političkom i društveno-ekonomskom sistemu. Mislim da treba voditi računa da će ovi amandmani pretrpiti i neko stručno popravljanje, ali ne bi dobro bilo da to stručno popravljanje bude u navodnim znakovima,, pa da se pod vidom njihovog stručnog popravljanja u stvari proture potpuno drugačije koncepcije o ustavnim promjenama. Jer nametanje izvjesnih vještačkih dilema : da li je ovo federacija, da li je konfederacija , da li je ovakvo tržište ili onakvo tržište, ja mislim da nas vuče na nešto što ne može dovesti do rješenja. Mislim da je ova diskusija pokazala, osobito ovo što je drug Tito govorio, da bismo morali ići u javnu diskusiju jedinstveni kao rukovodstvo . I to kao Predsjedništvo Saveza komunista Jugoslavije, kao centralni komiteti republika, organi SK u pokrajinama, jer je sasvim sigurno da će ona zahtijevati veoma upornu idejno -političku borbu. Tu će se probuditi, pojaviti sve moguće opozicione snage, koje će, pod različitim parolama, pokušati da dovedu u pitanje ove promjene, i da pridobiju, što je još važnije , jedan broj dobronamjernih ljudi koji ovo ne razumiju . Zbog toga je pridobijanje širokih slojeva radnih ljudi za ove promjene koje inicira SKJ od bitne važnosti, da bi trebalo održati čitav niz sastanaka sa poslanicima, štampom, sa organizatorima raznih skupova, koji, inače, imaju simpozijski naziv i slično , i u tom smislu mislim da su zadaci centralnih komiteta republika veliki .

Ovdje se očito radi o vrlo dubokim promjenama i mislim da ne treba da zataškavamo da se radi o dubokim promjenama koje doduše predstavljaju kontinuitet naše revolucije. Ali, iako se radi o veoma radikalnim promjenama, ipak je, čini mi se, u pitanju minimum, jer sa manjim od ovoga mi bismo teško mogli tvrditi da su promjene radikalne. U tom smislu Izvršni biro će, na osnovu sugestija koje su ovdje date, razmotriti naše učešće u programu za takozvanu drugu fazu ustavnih promjena, a postoji jedan raniji zaključak da bi članovi Predsjedništva SKJ koji će biti referenti na Kongresu samoupravljača, što je sastavni dio cijele 180

ove diskusije, ili na sastanku Predsjedništva, ili Izvršnog biroa također izložili osnovne ideje svojih istupanja, jer i to očito predstavlja dio partijske linije koja je izražena i u ovim ustavnim promjenama . Mislim da bi bilo potrebno još jedanput istaknuti značaj amandmana 21. i 22, ne zato što bismo te amandmane odvajali od drugih promjena, osobito u oblasti međunacionalnih odnosa, nego baš kao dokaz povezanosti klasnog i nacionalnog momenta, kao neodvojivih procesa revolucionarnog preobražaja. Mi smo u početku , kao što je poznato, pošli od toga da razriješimo problem kompetencija federacije i republike, zatim smo došli na ekonomske funkcije , ali onda se pojavila potreba formuliranja 21 i 22. amandmana, baš kao antietatistička prepreka za posizanjem prema nekim osnovnim samoupravnim pravima i za dalje razvijanje samoupravnih odnosa. Ovdje je data sugestija da bi trebalo obnoviti diskusiju o reorganizaciju Saveza komunista, jer je očito da bismo morali u toj diskusiji obuhvatiti bar pitanja kako će ove promjene uticati na društvenu ulogu SK, na potrebu veće aktivnosti osnovnog partijskog članstva; na ideološko jedinstvo u Savezu komunista ; zatim , kakvi odnosi će biti između takozvanog saveznog partijskog centra i republičkih organizacija Saveza komunista, te čitav niz organizacionih i kadrovskih pitanja u Predsjedništvu i Izvršnom birou Saveza komunista Jugoslavije poslije formiranja Predsjedništva SFRJ . Htio bih da kažem da je ovdje istaknuta delikatnost situacije u kojoj se nalazimo , velika odgovornost da se u zemlji ništa ne desi što bi dalo argumente onima koji su protiv ovih promjena, a, isto tako , delikatnost situacije usljed vakuma koji je osobito u ekonomskoj politici, u rješavanju problema privrednog sistema u sadašnjem momentu stvoren, a što izaziva izvjesnu uznemirenost u cjelokupnoj privredi . Zbog toga mislim da bi trebalo podržati prijedloge koji su ovdje iznešeni : da se ubrzano radi na sistemskim pitanjima i da se konstatira da ima čitav niz ekonomskih pitanja koja mogu biti riješena, bez obzira na ustavne amandmane. I, na kraju, Izvršni biro će na svom prvom sastanku izraditi program izvršavanja ovoga o čemu smo se ovdje do-

181

govorili, o svom aktivnom učešću u diskusiji i borbi za usvajanje ustavnih promjena. Također, on će ostvariti praćenje te diskusije i eventualnu političku intervenciju Predsjedništva i Izvršnog biroa. Na osnovu toga, predložio bih da Predsjedništvo usvoji zaključak.

182

ZAKLJUČAK

Predsedništvo SKJ prihvata osnovnu orijentaciju i suštinu predloženih amandmana za promene Ustava SFRJ i idejno-političku platformu i obrazloženja sadržana u referatu druga Kardelja. Predsedništvo SKJ konstatuje da se predložene ustavne promene zasnivaju na političkim stavovima prihvaćenim na IX kongresu i I- konferenciji SKJ. Predloženi ustavni amandmani i referat druga Kardelja kao i diskusije na sednici predstavljaju platformu za idejno-političku aktivnost Saveza komunista Jugoslavije u predstojećoj javnoj diskusiji. Obaveza je svih komunista da u predstojećoj javnoj diskusiji polaze od ove idejno - političke platforme, a u duhu istupanja druga Tita na ovoj sednici. U tom smislu je zadatak Saveza komunista i njegovih članova da razviju široku aktivnost u Socijalističkom savezu, Sindikatu i drugim društvenim organizacijama, predstavničkim telima , organima samoupravljanja i svim javnim tribinama , kako bi se argumentima izborili za prihvatanje osnovne sadržine predloženih ustavnih promena, te da se deluje da diskusija bude što plodotvornija. Predsedništvo zaključuje da se objave celokupni materijali sa ove sednice, koji se odnose na ustavne promene.

183

་་

PRILOG

PREDLOG PREDSEDNIKA TITA

SAVEZNOJ SKUPŠTINI O PROMENİ ODREDABA USTAVA

SFRJ

Predsednik Republike Josip Broz Tito podneo je Saveznoj skupštini Predlog o promeni pojedinih odredaba Ustava SFRJ, koji glasi: društveno- ekonomskom i političkom razvoju Jugo,,U "" slavije, kaže se u Predlogu, postignuti su rezultati koji omogućuju dalje korake u izgradnji našeg samoupravnog i demokratskog političkog sistema . Ta činjenica kao i društvena svest koja se oblikovala u novim uslovima samoupravnog i demokratskog socijalističkog društva, a naročito u vezi sa ostvarivanjem privredne i društvene reforme, sve više postaje izvor težnji i potreba kako daljeg jačanja odlučujuće društvene uloge radnog čoveka u samoupravnim organizacijama udruženog rada i osnovnim društveno -političkim zajednicama, tako i punije samoupravne afirmacije naroda i narodnosti naše zemlje į time još sadržajnijeg ostvarivanja njihovog suvereniteta, državnosti i ravnopravnosti. Uz to u samom razvoju proizvodnih snaga, kao i u ekonomskoj , socijalnoj i političkoj strukturi našeg društva, takođe su nastale značajne promene koje zahtevaju neka nova rešenja. Sve je to snažno uticalo na društveni razvitak i dovelo do određenih promena u političkim i društvenim odnosima u zemlji, kojima više ne odgovaraju neka ustavna, zakonodavna i institucionalna rešenja . Stoga je dalje prilagođavanje ustavnog sistema kao i saveznog zakonodavstva i saveznih institucija ovakvom izmenjenom stanju postalo društvena neophodnost. Odgađanje

187

takvih promena samo bi umnožavalo političke i druge probleme, a pre svega među republikama. Pojava takvih problema je posebno uslovljena održavanjem pretežno etatističke strukture Federacije i uticajem takve njene strukture na odnose između Federacije, republika i pokrajina, što sputava razvoj samoupravnih oblika integracije kao i slobodno dogovaranje među republičkim samoupravnim , državnim i drugim društvenim organima i organizacijama u oblasti njihovih zajedničkih interesa . Uz to široke nadležnosti organa Federacije, pre svega, u oblasti privrede i zakonodavstva, kao i obimna ovlašćenja Federacije u pogledu intervencija i fiskalnog i sličnog zahvatanja nacionalnog dohotka, sputavanju aktivnost i samostalnu odgovornost državnih, samoupravnih i drugih društvenih organa i organizacija u republikama i pokrajinama, što unosi u odnose među republikama neke ekonomske i političke teškoće i izaziva pojave koje otežavaju ostvarivanje politike bratstva i jedinstva, za koju su se jednodušno opredelili i opredeljuju naši narodi i narodnosti, ogromna većina naših građana . Ustavni amandmani od 1967. i 1968. godine predstavljali su korak napred u pravcu prevazilaženja nastalih neusklađenosti i stvorili su šire mogućnosti za razvoj samoupravljanja i za potpunije ostvarivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije . Međutim, time nisu otklonjeni svi uzroci postojeće neusklađenosti između nastalih promena u društveno-ekonomskim i političkim odnosima i ustavnih i zakonskih rešenja i okvira. Takvo stanje se štetno odrazilo na funkcionisanje političkih tela i organa Federacije i na odnose u federaciji. Ostvarivanje ovih kompetencija sve više se sukobljava sa stvarnom ulogom republika i pokrajina i sa samoupravnom pozicijom organizacija udruženog rada i osnovnih društveno-političkih zajednica . Radi rešavanja ovih i drugih otvorenih problema i prevazilaženja nastalih protivurečnosti, ukazuje se potreba da se provedu odgovarajuće promene u Ustavu SFRJ i saveznom zakonodavstvu u oblasti društveno-ekonomskog i političkog sistema. Neka od ovih pitanja imaju prioritet i već su stvoreni uslovi da se ustavnim putem reše, a to su ona koja se odnose na promene u oblasti funkcije Federa-

188

cije i odnosa Federacije, republika i pokrajina i u oblasti organizacije saveznih organa. U predlaganju ovih ustavnih promena, polazi se od sledećih načelnih stavova i potreba : - da se doslednije ostvari ravnopravnost naroda i narodnosti i samostalnost socijalističkih republika, odnosno autonomnih pokrajina i njihova veća odgovornost kako za sopstveni ekonomski i društveni razvitak, tako i za funkcionisanje Federacije ; - da se potpunije obezbede uslovi i odnosi u kojima će radni ljudi i organizacije udruženog rada samostalno odlučivati o razvitku materijalne osnove svoga rada i raspolagati sredstvima koja stvaraju , i neposredno uticati na razvoj društveno-političkih i drugih samoupravnih zajednica , kao i na toj osnovi postati nosioci samoupravne integracije u privredi i drugim oblastima društvenog života; - da se Federacija kao zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti i samoupravna zajednica radnih ljudi i građana dalje izgrađuje kao funkcija državnosti i suverenosti svake republike i autonomnosti pokrajina, i ostvaruje samo ona prava i dužnosti koja su, u zajedničkom interesu naroda, narodnosti, radnih ljudi i građana, republike Ustavom SFRJ prenele na nju. Ta prava i dužnosti Federacija ostvaruje preko samostalnog i odgovornog sistema organa i organizacija, pri čemu treba obezbediti odlučujući uticaj republika i pokrajina u ostvarivanju tih prava i dužnosti, a time i njihovu odgovornost za politiku Federacije ; - da se funkcije, prava i dužnosti saveznih organa usklade sa takvim položajem i ulogom Federacije, podrazumevajući time da sve druge funkcije, prava i dužnosti pripadaju republikama, odnosno pokrajinama i drugim samoupravnim subjektima ; - da se stvore šire mogućnosti za to da dogovaranje između republika, pokrajina i opština i samoupravno sporazumevanje radnih organizacija postanu bitni faktori u rešavanju pitanja od zajedničkog interesa u ujedinjavanju sredstava na samoupravnoj osnovi ; da se obezbedi kontinuitet razvitka demokratskih ustavnih institucija u okviru skupštinskog sistema kao izraza samoupravne integracije društvenog rada, stvaranja humani-

189

stičkih odnosa među ljudima i efikasno funkcionisanje ovih institucija. Ovi načelni stavovi utvrđeni su u toku diskusija koje su poslednjih meseci vođene u najvišim telima Saveza komunista Jugoslavije , Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i Saveza sindikata Jugoslavije , u kojima je ostvarena politička saglasnost o tome u kom pravcu treba da se izvedu potrebne ustavne promene. Polazeći od navedenih načelnih stavova, predlažem da se pristupi promeni Ustava u sledećim oblastima: 1. Radi doslednog organizovanja Federacije kao zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti i obezbeđenja uticaja : odgovornosti republika i pokrajina u vršenju funkcija Federacije, potrebno je ustanoviti Predsedništvo SFRJ kao samostalni ustavni organ Federacije koji se obrazuje od jednakog broja predstavnika svake republike i odgovarajućeg broja predstavnika svake pokrajine. Predsedništvu SFRJ poverile bi se funkcije koje po postojećem Ustavu pripadaju Predsedniku Republike. Pored ovih funkcija, Predsedništvo SFRJ vršilo bi i druge Ustavom određene funkcije, koje bi prvenstveno obuhvatile preduzimanje političke i zakonodavne incijative i predlaganje mera i odluka o pitanjima odnosa među republikama i pokrajinama, narodne odbrane i spoljne politike. Predsedništvo bi, u okviru svog delokruga, doprinosilo usaglašavanju stavova i iznalaženju odgovarajućih rešenja kada su u pitanju protivrečni interesi i sporovi u našem društvu , a posebno među republikama . Predsedništvo SFRJ, kao kolektivni organ, treba da bude jedan od važnih faktora ujedinjavanja, sinteze i političke stabilnosti , koja je neophodna za dalji kontinuirani razvoj našeg društva . U pogledu izbora , odnosno opoziva i odgovornosti članova Predsedništva, treba obezbediti odlučujuću ulogu republika odnosno pokrajina , s tim da saveznim Ustavom bude obezbeđen jedinstven demokratski postupak u izboru . 2. Menjajući u duhu gornjih predloga postojeće odredbe Ustava, istovremeno Ustavom treba odrediti : -da se ustanovljenjem Predsedništva SFRJ ne menjaju ustavni položaj , prava i dužnosti Savezne skupštine kao najvišeg organa političke vlasti i organa samoupravljanja u okviru prava i dužnosti Federacije;

190

da Savezno izvršno veće ostane kolegijalni izvršni organ odgovoran Saveznoj skupštini, s tim što u njegov sastav ulaze i državni i savezni sekretari i drugi funkcioneri koje odredi Skupština ili neposredno savezni Ustav ; da Savezno izvršno veće po svom položaju i ovlašćenjima ima odgovornost za izvršenje saveznih zakona i drugih akata Savezne skupštine i za sprovođenje politike koju utvrdi Skupština ; ― da se ne menja princip samostalnosti i odgovornosti saveznih organa uprave koji vrše upravne poslove , s tim što njihov broj i obim nadležnosti treba strogo da odgovaraju Ustavom utvrđenim pravima i dužnostima Federacije. 3. Ustavom bi se precizno utvrdili međusobni odnosi Savezne skupštine, Predsedništva SFRJ, Saveznog izvršnog veća i saveznih upravnih organa. 1. Pri utvrđivanju funkcija Federacije, treba poći od načelnog stava da ona treba da vrši sve one funkcije koje su od zajedničkog interesa za sve narode i narodnosti i radne ljude Jugoslavije i koje su kao takve određene Ustavom. Te funkcije treba da proizilaze i da budu utvrđene u okviru sledećih područja zajedničkih interesa : - odbrana nezavisnosti i borba za mir u svetu na osnovi politike nesvrstavanja, podrška svim progresivnim i oslobodilačkim snagama u svetu ; ― jedinstvo socijalističkog samoupravnog sistema, kao izraz kontinuiteta revolucije, koja se izražava u jedinstvenim osnovama za razvoj socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa, kao i za razvoj političkog sistema u obimu od koga zavisi jedinstvo socijalističkih proizvodnih i društveno-ekonomskih odnosa uopšte; jedinstveno tržište sa svim međusobnim zavisnostima, obavezama, pravima i kompenzacijama koje iz toga proizilaze za odnose među narodima, odnosno među radnim ljudima naše zajednice , za regulativne funkcije Federacije u unutrašnjim ekonomskim odnosima i u međunarodnoj ekonomskoj situaciji koje proističu iz jedinstvenog tržišta , kao i za jedinstvo privrednog sistema u meri koja proizilazi iz potreba koje nameće jedinstveno tržište i jedinstveni sistem socijalističkih i samoupravnih odnosa , kao i iz potreba koje su vezane za funkciju Federacije u oblasti međunarodnih odnosa.

191

Savezni organi ne mogu u Federaciji uspostavljati nikakve investicione ni druge fondove ni preduzimati druge finansijske obaveze, sem onih koje su neposredno vezane za ostvarivanje Ustavom utvrđenih funkcija Federacije, - što podrazumeva i obezbeđivanje sredstava fonda za razvoj nedovoljno razvijenih republika i SAP Kosovo, - s tim da treba obezbediti ravnopravne uslove sticanja dohotka kojima se određujuće utiče na položaj proizvođača, naroda i narodnosti, republika i pokrajina u društvenoj raspodeli na jedinstvenom tržištu. 2. Promene u funkcijama Federacije, a naročito u ekonomskoj sferi, treba da omoguće dalje ekonomsko osamostaljivanje i dosledniji samoupravni položaj radnih organizacija, opština, pokrajina i republika, kao i da doprinesu proširivanju mogućnosti za dalje razvijanje i jačanje svih oblika slobodnog samoupravnog povezivanja radnih ljudi. 3. U skladu sa Ustavom utvrđenim funkcijama Federacije treba tačno utvrditi nadležnosti i ovlašćenja saveznih organa i sredstva za izvršenje tih prava i dužnosti. Ustavom treba striktno odrediti ona pitanja od vitalnog značaja od kojih zavisi jedinstvo nezavisne samoupravne Socijalističke Jugoslavije, u čijem rešavanju je potrebna saglasnost svih republika odnosno pokrajina, kao i po kakvom postupku će se donositi odluke o tim pitanjima. Podnoseći ovaj predlog, smatram da bi u daljem postupku trebalo da Savezna skupština utvrdi način rada na razradi predloženih ustavnih promena i pripremi tekst nacrta promene Ustava" kaže se na kraju Predloga Predsednika Republike.

192

OBRAZLOŽENJE JURE BILIĆA NA SEDNICI USTAVNE KOMISIJE

SAVEZNE SKUPŠTINE Drugovi i drugarice, Podnoseći objašnjenje ustavnih amandmana, u ime Koordinacione komisije i radne grupe, o funkcijama federacije i odnosima federacije , republika i autonomnih pokrajina, koju je formirala zajednička komisija svih vijeća za ustavna pitanja Savezne skupštine, želim nešto reći o tome kako je radila radna grupa. Već godinu dana prije formiranja radne grupe započeo je rad u komisijama Predsjedništva SKJ na pitanjima o funkcijama federacije i odnosima federacije , republika i autonomnih pokrajina. Na osnovu stavova i dokumenata zauzetih u SKJ, kao i u drugim društveno -političkim organizacijama, i diskusije vođene u javnosti, a naročito poslije govora druga Tita u Zagrebu i njegove inicijative u Saveznoj skupštini za izmjenu Ustava, radna grupa je imala dovoljno jasne političke i idejne stavove za svoj rad . Njen je zadatak bio da sve to sumira i izradi jedan dokument sa stavovima o funkcijama federacije i odnosima federacije, republike i autonomnih pokrajina , koji je trebalo da joj posluži za početak rada i na samim ustavnim amandmanima. Poslije rada od više od dva mjeseca, izišli smo pred Koordinacionu komisiju Ustavne komisije sa prvim tekstom amandmana. U toku rada stalno smo razmatrali prijedloge i primjedbe (republičkih i pokrajinskih ustavnih komisija , društveno-političkih organizacija i njihovih radnih grupa). Također, koristili smo razne materijale o pojedinim pitanjima koje su nam dostavljale komisije Savezne skupštine. U 13

193

radu grupe sudjelovali su i predstavnici pojedinih organa federacije. Koristili smo i dokumente sa naučnih i stručnih skupova koji su se u to vrijeme u našoj zemlji održavali. Bili smo stalno u kontaktu i sa Koordinacionom komisijom. Kao što vam je poznato, konačan tekst koji se nalazi pred vama, izradila je Koordinaciona komisija, a u njezinom je radu sudjelovala i naša radna grupa. Ovo izlaganje olakšano mi je već time što je drug Kardelj iscrpno govorio na Predsjedništvu SKJ i što ste uz amandmane dobili detaljna obrazloženja . Ali , to mi, ujedno, pravi poteškoću, jer neću moći da izbjegnem neka ponavljanja, te da u isto vrijeme budem i iscrpan, jasan, a i kratak. Zato ću vašu pažnju skrenuti na osnovne karakteristike predloženih ustavnih amandmana i na to što je novo ili naglašeno u njima. Naravno, govorit ću samo o osam predloženih amandmana, koji se odnose na funkcije federacije i odnose federacije, republika i autonomnih pokrajina. Amandman XX polazi od toga da radni ljudi, narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u socijalističkim republikama i socijalističkim autonomnim pokrajinama, a u federaciji ostvaruju ona svoja prava koja su u zajedničkom interesu utvrđena Ustavom. Zato tačka 1. ustavnog amandmana XX , koja govori o tome, ulazi u osnovna načela Ustava, iz čega se i izvode predloženi ustavni amandmani koji se odnose na to. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, po predloženom Ustavnom amandmanu XX, ima dvojaki karakter: Prvo, kao savezna država dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije, zasnovana je na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi . Drugo, kao samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana, ravnopravnih naroda i narodnosti. Time se dopunjuje i mijenja sadašnji 1. član Ustava i dobiva puni smisao i sadržinu naše zajednice u ostvarenju ciljeva koje od nas traži naša revolucija, koju je već životna praksa počela da potvrđuje . Mi se nismo upuštali u kategorizaciju naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, već smo tražili odgovor na pitanja : kako dalje razvijati i u praksi ostvarivati

194

samoupravni socijalistički razvitak i ravnopravne nacionalne odnose. U dijelu ustavnog amandmana XX, kao što se vidi, posebno se ističe historijska uloga radničke klase i radnih ljudi kao osnovnih nosilaca razvoja samoupravnog socijalizma u federativnoj Jugoslaviji, ali, isto tako, radnička klasa i radni ljudi svoja suverena prava ostvaruju prvenstveno u republikama, odnosno autonomnim pokrajinama . To se kasnije naročito razrađuje i ustavno - pravno potvrđuje u svim ustavnim amandmanima, a posebno u XXI, XXII i još nekim drugim. Ovi amandmani, koji govore o društveno-ekonomskim odnosima u našem društvu i utvrđivanju ekonomskih funkcija federacije, bili su osnova za traženje najboljih političkih odnosa federacije, republika i pokrajina . No, o tome će drug Kiro Gligorov govoriti . Ustav iz 1963. godine, kao i raniji ustavi, utvrdio je princip da su republike osnovni nosioci državnih funkcija, osim prava koja se prenose na federaciju . Međutim, ovim se ustavnim amandmanima utvrđuje da republike, odnosno pokrajine ravnopravno i paritetno sudjeluju i u ostvarivanju niza takvih prava od zajedničkog interesa . I to je u pojedinim amandmanima tačno nabrojano, naročito u XXVIII , XXIX i XXXII . Znači, organi federacije nisu neke nadnacionalne tvorevine, već zajednički organi svih republika i autonomnih pokrajina, i obavljaju svoju funkciju samostalno. U tom smislu ovi ustavni amandmani idu dalje u reguliranju odnosa između federacije, republika i pokrajina . U tački 3. ustavnog amandmana XX daje se jasno i precizno i Ustavom utvrđeno što je republika , kao suverena država naroda i ravnopravna samoupravna demokratska socijalistička zajednica naroda i narodnosti, radnih ljudi i građana, kao osnovica federativnog uređenja, tj . na čemu se Jugoslavija kao federativna zajednica zasniva. U tački 4. istaknut je položaj autonomnih pokrajina, gdje narodi i narodnosti, radni ljudi i građani ostvaruju svoja suverena prava, a kad je to od zajedničkog interesa radnog naroda i naroda i narodnosti u Republici kao cjelini i u Socijalističkoj Republici Srbiji (i kao element našeg federalizma). Ponovno je jasno istaknuto da pripadnici narodnosti , pored prava koja su im osigurana u drugim društveno-političkim

13*

195

zajednicama, ostvaruju svoja suverena prava u općinama kao osnovnim društveno-političkim zajednicama. Da bi ustavni amandman XX izrazio kompletnost naše zajednice, u tački 6. utvrđuje se samoupravni položaj i pravo radnog čovjeka u organizaciji udruženog rada, interesnim zajednicama i opšte samoupravno pravo čovjeka u ostvarivanju njegovih prava, ravnopravnosti naroda i narodnosti i osnovne slobode Ustavom utvrđene čovjeka i građanina, a time i granica i pravac ostvarivanja prava i dužnosti društveno- političkih zajednica u vršenju funkcije vlasti . Amandman XXVIII ističe da u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji narodi i narodnosti, radni ljudi i građani ostvaruju i osiguravaju svoje osnovne interese kao tekovinu socijalističke revolucije i ono što im je zajedničko . Znači, utvrđuju se osnovne oblasti od zajedničkog interesa, a kasnije se, u pojedinim amandmanima, to još više konkretizira i daje okvir nadležnosti organa federacije. Preko organa i organizacije federacije, uz ravnopravno učešće i odgovornost republika i pokrajina u utvrđivanju i provođenju politike federacije, ostvaruju se ti zajednički interesi. Zato se kao ustavna kategorija utvrđuje institucija dogovaranja između republika i autonomnih pokrajina, općina i drugih društveno-političkih zajednica. Znači, pored zajedničkih organa u federaciji, sada se republikama i pokrajinama pruža velika mogućnost da o raznim pitanjima usklađuju svoje stavove i donose odluke od zajedničkog interesa. One će moći neke zakone, koji su u njihovoj nadležnosti , donositi i izrađivati zajednički, ili stvarati druge samoupravne zajednice , npr. na području prosvjete, nauke , socijalnog osiguranja, privrede itd. , gdje će usklađivati svoju politiku i donositi mjere od zajedničkog interesa, mimo postojećih državnih organa. Isto će se tako radne i druge organizacije i interesne zajednice moći udruživati, te samoupravno sporazumijevati i dogovarati kada i gdje ocijene da im je to od zajedničkog interesa za unapređenje privrednih i drugih poslova, naročito tamo gdje to zahtijeva suvremena tehnologija i privređivanje. Pruža se mogućnost i svih drugih vidova suradnje i dogovaranja među republikama i pokrajinama i drugim društveno- političkim zajednicama, radnim organizacijama i rad196

nim ljudima i građanima, koji su od njihovog zajedničkog interesa. Kao što vidimo , stvorena je , a to već naša praksa i potvrđuje, široka suradnja i samoupravno sporazumijevanje u našem socijalističkom društvu . To je i novina koja je ovim ustavnim amandmanom utvrđena i otvara se nova era za ravnopravne, demokratske i samoupravne odnose u Jugoslaviji, koji će sve više zamjenjivati klasične forme države i odnose u njoj . Iz ovih osnovnih stavova amandınana XXVIII proizašao je i amandman XXIX, koji govori što konkretno federacija, odnosno Federativna Socijalistička Republika Jugoslavija, ravnopravna zajednica naroda i narodnosti i njihovih republika i autonomnih pokrajina, preko svojih saveznih organa i organizacija ostvaruje. Ne bih želio da sada ponavljam što je tu sve rečeno. Navedene su nadležnosti federacije koje se ostvaruju preko saveznih organa i organizacija. Dat ću samo nekoliko napomena . Nastojali smo da utvrdimo samo one nadležnosti i onaj njihov opseg koji je od zajedničkog interesa za sve republike i pokrajine i od interesa za sve narode i narodnosti , radne ljude socijalističke Jugoslavije . Svakako je moguće da se u današnjoj raspravi, a naročito u javnoj diskusiji, to još preciznije utvrdi. Mi mislimo da smo dali osnove i opseg, kao i konkretne nadležnosti federacije . Među nama je , također, bilo dilema da li neka pitanja treba tu da uđu, kao npr. da li da uređenje osnovnih institucija krivične odgovornosti i kaznenih mjera unesemo u ovaj amandman, ili da to ostavimo u nadležnosti republika, da one na tome zajednički rade i usklade svoje stavove na način koji će osigurati jedinstvo osnovnih instituta. Opredijelili smo se da to u ovim amandmanima predložimo . Također, u nekim pitanjima iz tačke 3. ovog amandmana - gdje se govori o osnovnim pravima socijalne sigurnosti radnih ljudi - pojavila se dilema da li da se ta prava osiguraju ustavima republika ili Ustavom federacije . Opredijelili smo se da to uđe u ustavni amandman Jugoslavije, jer smo smatrali da su to osnovne tekovine socijalističke revolucije koju su vodili narodi Jugoslavije . Iz toga proizlazi i da osnovna prava socijalnog osiguranja, koje onda svaka republika donosi, budu osigurana na svim područjima, odnosno republikama i pokrajinama u federativnoj Jugosla197

viji. Tu se mogu javiti i druga pitanja, kao npr. da li da nešto ostane u ovim amandmanima ili da to reguliraju ustavi republika i ustavni zakoni pokrajina.

Iz takvih konkretnih nadležnosti federacije proizlazi i njena zakonodavna funkcija. I tu se pošlo od osnovnog principa da su republike i autonomne pokrajine osnovni nosioci zakonodavnih funkcija, a u federaciji samo ona zakonodavna funkcija koja proizlazi iz njene nadležnosti . Time se ukidaju dosadašnje kategorizacije saveznih zakona. Uspostavlja se i novi odnos u komuniciranju između saveznih organa federacije i republika. Također je utvrđeno da se akti organa federacije kao i zakoni koji se objavljuju u Službenom listu federacije, donose u autentičnom tekstu na jezicima naroda Jugoslavije, utvrđenim republičkim ustavom, kao i na albanskom i mađarskom jeziku. Time se mijenja dosadašnji 131. član Ustava, koji je to drugačije regulirao. Na osnovu takvih funkcija i nadležnosti saveznih organa, u amandmanima XXXI , XXXII i XXXIV utvrđen je sistem i metod odlučivanja i funkcioniranja organa federacije i njihove nadležnosti. O stavovima iz amandmana XXXI postignuta je suglasnost da se promjene u Ustavu SFRJ donesu u saglasnosti skupština republika i autonomnih pokrajina i utvrđena je procedura donošenja Ustava SFRJ. Također je postignuta suglasnost i u stavovima iz amandmana XXXIV, gdje se govori o međunarodnim ugovorima, koji zahtijevaju donošenje novih i promjenu postojećih republičkih, odnosno pokrajinskih zakona ili se posebne obaveze jedne ili više republika ili pokrajina zaključuju uz prethodnu saglasnost republika odnosno pokrajina, po postupku koji utvrđuje Savezna skupština . U međunarodnim odnosima osigurana je ravnopravnost jezika naroda Jugoslavije , a shodno tome i jezika narodnosti. U međunarodnim ugovorima, kada se utvrđuju na jezicima zemalja ugovornica, ravnopravno će se upotrebljavati jezici naroda Jugoslavije . Također je utvrđeno pravo`i mogućnost republika, autonomnih pokrajina , općina i drugih radnih i društveno- političkih organizacija da održavaju odnose sa odgovarajućim stranim i međunarodnim organizacijama i organima 198

u okviru utvrđene vanjske politike i međunarodnih ugovora Jugoslavije. Oko stavova u amandmanu XXXII vođena je svestrana i široka diskusija . Pošlo se od dva osnovna stava. Prvo, trebalo je utvrditi ona pitanja iz nadležnosti saveznih organa federacije koja su od bitnog značaja za sve republike i autonomne pokrajine i , drugo, njihovu odgovornost u vršenju određenih funkcija federacije . Mislim da je postignut veliki stepen suglasnosti u izboru pitanja o kojima treba da postoji suglasnost među saveznim organima i organima republika i pokrajina. To je naznačeno u tački 1. amandmana XXXII . S druge strane, u vršenju funkcija saveznih organa i odgovornosti republika i pokrajina u njima, trebalo je osigurati dva osnovna principa : prvo, punu ravnopravnost i učešće organa republika i pokrajina u donošenju odluka o pitanjima iz nadležnosti organa federacije , koja su naznačena kao elementi usaglašavanja i, drugo, efikasnost i samostalnost organa u federaciji koji su stvoreni na paritetnoj osnovi republika i odgovarajućem učešću autonomnih pokrajina. Sistem usaglašavanja i donošenja odluka na nivou federacije, koji je predložen u ovom ustavnom amandmanu , čini nam se da u osnovi osigurava i jedan drugi zahtjev. Utvrđena je procedura prethodnog usaglašavanja stavova, utvrđenih ovim amandmanom, preko Saveznog izvršnog vijeća i predsjednika izvršnih vijeća republika i autonomnih pokrajina. Znači, SIV i zvršna vijeća republika i pokrajina su nosioci usaglašavanja stavova u ostvarivanju i provođenju politike utvrđene ovim amandmanom. Kao tijela republika i Saveznog izvršnog vijeća mogu se stvarati specijalizirani stručni međurepublički komiteti , koji će osigurati učešće republika i pokrajina u postupku usaglašavanja stavova. Predsjedništvo SFRJ, na svoju inicijativu ili na inicijativu Saveznog izvršnog vijeća , sudjeluje u usaglašavanju stavova među republikama i pokrajinama o svim bitnim pitanjima o kojima ga ovi ustavni amandmani ovlašćuju . O tome se šire govori u amandmanu XXXV. Također, i Savezna skupština po svojoj nadležnosti sudjeluje u proceduri usaglašavanja stavova među republikama

199

i pokrajinama. Svakako da će i druge društveno -političke organizacije - Savez komunista, Socijalistički savez, Savez sindikata i drugi pridonijeti usaglašavanju stavova i sporazumijevanja među republikama i pokrajinama. Ovim sistemom usaglašavanja stavova o određenim pitanjima, utvrđenim ovim amandmanom, željelo se izbjeći preglasavanje manjine , odnosno pojedinih republika i pokrajina u njihovim vitalnim interesima. Na kraju , i sadašnja je praksa takva, a ovim smo samo željeli i ustavno-pravno utvrditi i institucionalizirati sistem dogovaranja i usklađivanja stavova među republikama i pokrajinama. Naši dosadašnji nesporazumi, a ponekad i krize, nisu proizilazili iz toga što organi federacije nisu imali dovoljno nadležnosti, već što nisu bili dovoljno efikasni u traženju rješenja za usklađivanje različitih interesa pojedinih republika i pokrajina . Nikakova majorizacija u donošenju odluka u saveznim organima neće ni ubuduće biti efikasna, ukoliko se ne budu usklađivali interesi osnovnih subjekata federacije, putem međusobnog dogovaranja i sporazumijevanja . Ovdje se radi o suverenitetu republike i ravnopravnim odnosima među narodima i narodnostima i ako ti interesi budu usklađeni za kraće ili duže vrijeme, tek će tada biti efikasna i federacija kao cjelina . Drugi je zahtjev bio da - pored sistema usaglašavanja u federaciji ― treba osigurati potrebnu efikasnost saveznih organa . Da bi se to postiglo, tj . da bi Savezno izvršno vijeće i drugi savezni organi u izvanrednim slučajevima i okolnostima mogli efikasno izvršavati svoje funkcije iz nadležnosti utvrđenih ovim ustavnim amandmanom, a da prethodno nije postignuta suglasnost među republikama i pokrajinama , kao prvo, SIV o tome obaviještava Predsjedništvo SFRJ i Saveznu skupštinu. SIV može , kada ocijeni da su ugroženi interesi privrede, a nije postignuta suglasnost, donijeti odluke dvotrećinskom većinom glasova svojih članova. Drugo, SIV može, kada ocijeni da je to u interesu zajednice i privrede, a nije postignuta suglasnost među republikama i pokrajinama, u slučaju da je donošenje zakona i drugih akata iz nadležnosti Savezne skupštine, predložiti Saveznoj skupštini da donese zakon ili drugi akt utvrđen ovim ustavnim amandmanom.

200

Treći je slučaj kada republički i pokrajinski organi ne postignu suglasnost o podnesenom amandmanu ili aktu u Saveznoj skupštini, a to proizlazi iz stavova ovog ustavnog amandmana, predloženi akt ili amandman je usvojen kada u Vijeću naroda za njega glasa većina delegata svake republike i autonomne pokrajine. Četvrto, ako zakon ili drugi akt, koji je predložilo SIV ili drugi ovlašćeni organ, nije usvojen u Vijeću naroda, onda se formira zajednička komisija predstavnika republika i pokrajina sa zadatkom da predloži riješenje spornog pitanja. Ukoliko i nakon toga nema odluke, a Predsjedništvo SFRJ smatra zakon ili odgovarajući akt neophodnim ili hitnim za donošenje, ono može proglasiti da se zakon ili drugi akt koji je u Vijeću naroda ili u drugom nadležnom vijeću Savezne skupštine usvojen većinom glasova u smislu člana 181 . stava 1. Ustava - primjenjuje do donošenja novog zakona ili odgovarajućeg akta u Saveznoj skupštini . U tom slučaju raspuštaju se oba vijeća nadležna za donošenje zakona ili akata. Peto, utvrđena je i procedura kada se na zakon ili odgovarajući akt SIV-a ili drugih nadležnih organa — a postignut u suglasnosti organa republika i pokrajina - u Skupštini stavi amandman, a SIV i dalje ostane pri svome stavu, da tada Savezna skupština, takođe sa većinom glasova, usvaja predloženi zakon ili odgovarajući akt. Šesto, procedure donošenja akata u saveznim organima uprave iz njihove nadležnosti, utvrđene su ovim Ustavom. Kao što se vidi , date su mogućnosti da u vanrednim slučajevima ili kada mogu nastati znatne štete za našu privredu, savezni organ donosi odluke o značajnim pitanjima, zatim, kada je to neophodno potrebno radi provođenja saveznih zakona ili ostvarivanja politike Savezne skupštine, radi osiguranja stabilnosti tržišta ili kada bi zbog nedonošenja odluka mogli nastati neravnopravni ekonomski odnosi između republika, dalje, kada se ne bi mogli ispunjavati obaveze prema nedovoljno razvijenim republikama i autonomnim pokrajinama i obaveze SFRJ prema drugim zemljama . U svim tim slučajevima savezni organi mogu donositi odluke o pitanjima navedenim u tački 1. ovog amandmaria. Ovdje se može postaviti pitanje : nije li, možda, ugrožen sistem i metod dogovaranja među republikama i pokrajinama i ne postoji li mogućnost da trajnije dođe do preglasavanja

201

pojedinih republika i pokrajina? Ako naši društveno-politički organi i organi federacije - Predsjedništvo, Savezno izvršno vijeće, Savezna skupština i drugi koji su stvoreni na paritetnoj osnovi budu radili u duhu stavova iz ovih amandmana i na taj način osiguravali ravnopravnost naroda i narodnosti i interese radničke klase i radnih ljudi, onda će nesporazuma biti sve manje. Napominjem, organi federacije mogu biti najefikasniji u donošenju odluka, ali ako putem samoupravnih dogovaranja i usklađivanja interesa ne bude sačuvan interes svake republike i pokrajine, onda to u našim uslovima postaje neostvarivo , pa ni savezni organi to neće moći ni sprovoditi, bez obzira na ovlašćenja. Tada će i dalje dolaziti do nesporazuma i teškoća u našim odnosima. A ovim se ustavnim promjenama željelo izbjeći upravo to i stvoriti i razvijati nove odnose među narodima i narodnostima Jugoslavije . Na kraju želim još nešto reći o amandmanu XXXIX, u kojem se govori o općenarodnoj odbrani i JNA, i pored onoga što je rečeno na Predsjedništvu SKJ, naročito u referatu druga Kardelja. Ovim ustavnim amandmanom kao i do sada osigurava se jedinstvo komandiranja vojnom obukom, ali i dužnosti i obaveza republika, pokrajina , općina i svih drugih organizacija da rade na jačanju odbrambene sposobnosti zemlje u cjelini i u svakoj republici i pokrajini posebno.

U oružanim snagama SFRJ osigurava se ravnopravnost jezika naroda i narodnosti Jugoslavije, a u komandiranju u vojnoj obuci u JNA može se, u skladu sa zakonom, upotrebljavati jedan od jezika Jugoslavije , a u njenim dijelovima, gdje postoji nacionalna kompaktnost, i jezici naroda i narodnosti Jugoslavije, što znači u organizaciji JNA. Takođe se osigurava načelo srazmjerne zastupljenosti republika i pokrajina u sastavu starješinskog kadra i u višim komandnim i rukovodećim organima u JNA. Drugovi i drugarice , završavajući ovo svoje obrazloženje želim istaći da je sada na vama kao i na javnoj diskusiji da u ovim amandmanima poboljšamo sve ono što je potrebno i donesemo što bolji dokument, koji će odražavati težnje naših naroda, radničke klase i svih radnih ljudi da i dalje stvaramo takvu zajednicu, SFRJ, u kojoj će svi ljudi i narodi biti ravnopravni i slobodni u ostvarivanju socijalističkog društva. 202

OBRAZLOŽENJE KIRE GLIGOROVA NA SEDNICI

USTAVNE

SAVEZNE

KOMISIJE

SKUPŠTINE

Na sednici Ustavne komisije, kada su formirane radne grupe, konstatovano je da je teško moguće zamisliti određivanje karaktera jedinstvenog tržišta u Jugoslaviji i ekonomskih funkcija federacije , a da pri tom ne budu razmotrena i neka pitanja društveno- ekonomskih odnosa. Time su, u stvari, konstatovane dve veoma bitne činjenice : prvo , nije moguće konstituisanje nekog jedinstvenog tržišta uopšte, već konkretnog jedinstvenog tržišta u Jugoslaviji, pri čemu moraju biti jasno definisani osnovni produkcioni odnos, položaj i mesto radnika, njegovo povezivanje i udruživanje , njegov odnos prema sredstvima, dohotku i njegovoj raspodeli, posebno prema višku rada i njegovom kretanju , udruživanju , koncentraciji i raspolaganju u celini, i, drugo , da iz tih osnovnih postavki proističe i odnos između države i samoupravne sfere, sa kursom na maksimalno moguću deetatizaciju . Tek u svetlu tih pretpostavki moguće je bliže definisanje zajedničkih poslova u ekonomskoj sferi, koji postaju osnova za formiranje tzv. ekonomskih funkcija federacije . Nezavisno od ovakvog pristupa, treba istaći da je od iniciranja privredne i društvene reforme ostalo, ne slučajno, nerazjašnjeno i otvoreno nekoliko kapitalnih pitanja društveno-ekonomskog sistema i samoupravno udruživanje i integrisanje udruženog rada , uloga banaka i kreditnog sistema, poreski sistem itd . Bez odgovora na ova pitanja teško je opredeliti sužene funkcije federacije a da to ne bude samo 203

raspodela funkcije i nadležnosti na dosada zatečenim društveno -ekonomskim odnosima , što povlači opasnost da otvoreni problemi i deformacije u društveno-ekonomskim odnosima budu preneseni u nasleđe republika , odnosno, da novi odnosi federacija republike već na početku budu pod teretom zatečenih, neadekvatnih rešenja u društveno-ekonomskom sistemu . Kao što je bila nerealna procena da duboke promene inicirane društvenom i privrednom reformom mogu da budu sprovedene a da, paralelno s tim, nisu dati adekvatni odgovori na pomenuta sistemska pitanja, pod tim uslovom i nova pozicija republika, novi karakter federacije morali bi trpeti od istog tog nedostatka. U slučaju privredne i društvene reforme taj nedostatak je značio njeno protivrečno, sporo realizovanje, uz manifestaciju određene privredne nestabilnosti i jačanje političkih sukoba, u ovom slučaju to bi se ponovilo sa još težim društvenim posledicama. Sledeći sugestiju Ustavne komisije da se razmotre i neka pitanja društveno-ekonomskog odnosa, radna grupa je u amandmanima XXI i XXII predložila rešenja koja, pre svega, na jasniji i dosledniji način definišu poziciju čoveka u udruženom radu, smatrajući da su njegova osnovna prava i određujući faktor za njegovu poziciju u društvu , njegov odnos prema društvenim sredstvima i realizovanom dohotku . Polazeći od interesa radnika u udruženom radu , stvaraju se uslovi za slobodno samoupravno udruženje i integrisanje udduženog rada i samoupravljanja, za opredeljivanje granica državnog odlučivanja i za sprečavanje pojava koncentracije društveno-političke moći nad radnim ljudima i proizvodom njihovog rada, kao i za egzistenciju državno-svojinskih, grupno ili privatno- svojinskih odnosa u sferi udruženog rada . Tek u takvim uslovima postaje jasan položaj organizacije udruženog rada i otvara se širok proces slobodnog udruživanja radnih organizacija, radnika i sredstava, a da pri tom svako zadržava svoja neotuđiva prava nad sredstvima, dohotkom i viškom rada . I pravo nacija i republika da raspolažu dohotkom može dobiti svoju sadržinu tek onda ako radni ljudi budu u poziciji da gospodare rezultatima svoga radą. Tek tada postaje jasna i međuzavisnost unutar udruženog rada, kao i činjenica da dohodak pojedinog radnika i organizacije udruženog rada nije samo rezultat njegovog, već i ukupnog 204

društvenog rada i ukupne društvene produktivnosti. Tada se može shvatiti i neophodnost samostalnosti svake organizacije udruženog rada, potreba utakmice , dakle - tržišta i njegovih zakonitosti, ali i međubna zavisnost, potreba zajedničkih odluka i solidarnost. Čineći radnog čoveka subjektom društvene reprodukcije i koristeći njegovo neotuđivo pravo da na osnovu svoga rada neposredno upravlja poslovima i sredstvima društvene reprodukcije i odlučuje o dohotku koji ostvaruje osnovna organizacija udruženog rada u kojoj radi, data je osnovica društvenog položaja radnog čoveka. Time je definisan i proizvodni odnos , koji se i sam mora neprekidno iz dana u dan reprodukovati, šireći sferu samoupravljanja naporedo sa jačanjem ukupne materijalne osnove društva i sve širim suzbijanjem sfere etatizma. U takvim odnosima tržište može bitislobodnije, ekonomske zakonitosti manje sputavane administrativnim i drugim etatističkim ograničenjima , a neophodna ekonomska i druga regulativa sve više, će se zamenjivati sa samoupravnim i društvenim dogovorom. Kad pominjem ispoljavanje ekonomskih zakonitosti, mislim na neophodnost da u robnoj i tržišnoj privredi koristimo sve one kategorije koje po njihovoj ekonomskoj suštini moraju egzistirati dok je robe i tržišta i raspodele prema radu . Smešteni u okvire samoupravnog produkcionog odnosa značajne kategorije robne privrede kao kredit, kamata, zajednička ulaganja, učešće u raspodeli dohotka po osnovi ulaganja i sl., znači neophodne i pozitivne faktore u kretanju društvenih sredstava u sticanju i raspodeli dohotka, uvek i neprekidno u sferi udruženog rada, a ne u sferi privatno- sopstveničkog, grupnog ili državnog prisvajanja. Ako se ekonomska suština ovih kategorija ne može negirati i ako one predstavljaju deo važećih ekonomskih zakonitosti, doktrinarno odricanje njihove neophodnosti ili traženje čistog modela sistema , koji u epruveti može imati uveliko značaj eksperimenta, on u realnom životu može unositi idejnu zbirku i odugovlačiti rešenja od kojih zavise dalji koraci u razvoju samoupravljanja. Dileme i kolebanja u vezi sa ovim koje traju više godina odlažu neophodna rešenja, usled čega etatizam živi duže nego što je to neophodno potrebno. Kad god ne respektujemo realne ekonomske kategorije situirane u novom produkcionom odnosu i uz dominaciju samoupravnog odlučivanja, zamena je uvek etatističko 205

rešavanje, a ne neki čisti odnos oslobođen prisustva ekonomskih kategorija iz ranijih društvenih sistema. Respektujući u punoj meri proizvod, dohodak, višak rada svakog radnog čoveka, odnosno organizacije udruženog rada, ne možemo doći do celine ekonomije i integralnog društva i njihove nesmetane reprodukcije, ako ne respektujemo ekonomsku sadržinu, razume se, u novim produkcionim odnosima, svih onih kategorija robnog sveta, bez posredstva kojih nemaju kriterije na osnovu kojih će se, bez državne dominacije, odrediti zasluga pojedinca, kolektiva i nacionalne zajednice u formiranju zajedničkog proizvoda udruženog rada, prema tome ni ekonomske nezavisnosti i samostalnosti organizacija udruženog rada, komuna i republika. Bez jasnih i čistih ekonomskih odnosa među samim organizacijama udruženog rada , a unutar njih među radnim ljudima, nema ni čistih ni jasnih društvenih i međunacionalnih računa, pa, prema tome, ni prave osnove za sporazumevanje, za veću koheziju društva. I još o jednoj , možda značajnijoj strani problema. Ne možemo u ime socijalističkog načina raspodele i društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju i nad ostvarenim viškom rada, radnog čoveka i njegovo pravo na dohodak svesti, u stvari, samo na lični dohodak, odvajajući ga time od ukupnih rezultata njegovog rada, od viška rada i od minulog rada u celini. Iz straha da ne konstituišemo nešto što može po pojavnom obliku, a ne i po društvenoj suštini — jer su produkcioni odnosi promenjeni - da podseća na ovu ili onu vrstu svojine ili na rentijerstvo i tsl., radnika, u stvari, odvajamo od sredstava za proizvodnju, od minulog rada, u krajnjoj liniji od interesa da se brine o svojoj i ukupnoj reprodukciji društva , da bude hegemon u društvu. Time ga, i protivno dobrim namerama, svodimo na neku vrstu najamnog radnika, a njegov interes za proizvodnju, za stvaranje novih vrednosti ograničavamo na deo dohotka vezanog na njegov lični dohodak, za njegovu vlastitu reprodukciju. Osim toga u raspodeli dohotka neizbežno interpoliramo faktore van njega, koji treba da brinu o visini akumulacije, o proporcijama raspodele i tome slično . Društveni faktori , razume se, i pri najdoslednije koncipiranoj poziciji radnika , imaće svoje mesto u usmeravanju ukupne raspodele, ali je bitno kod toga ko je primarni faktor i da li stvoreni odnosi unutar udruženog rada 206

obezbeđuju reprodukovanje samoupravnog odnosa kao integralnog sistema. Radna grupa se, iako ne bez dilema u konkretnim rešenjima, u celini opredelila za kurs izražen u amandmanima XXI i XXII . Da pređem na drugu stvar. U definisanju jedinstvenog tržišta Radna grupa je polazila od činjenica da bez obzira na razlike u pogledu stepena razvijenosti republika i pokrajina, još nedovoljne razvijenosti tržišta, nedovoljnog tržišnog ponašanja uopšte, postojeće institucionalne osnove, kojima se reguliše zajedničko privređivanje na jedinstvenom privrednom prostoru, ukazuju na postojeći visoki stepen integracije koji se mora respektovati. Imamo zajednički novac, jedinstvene carinske barijere, jedinstvenu monetarnu politiku i spoljnotrgovinski i devizni režim i sistem cena, koji važi na celoj teritoriji Jugoslavije. Sve ove karakteristike jedinstvenog tržišta dovoljna su osnova da se pri načelnom stavu o otvorenosti jugoslovenske zajednice prema svetu, izgrađuje zajednička politika ekonomskog i društvenog razvoja do mere do koje je ona neophodna, s obzirom na postojanje jedinstvenog tržišta. Isto tako, konstatovali smo da postojanje jedinstvenog tržišta nije zapreka da se u mnogenacionalnoj zajednici odvoji onaj deo politike za koji je neophodno donositi zajedničke odluke, a da je sve ostalo preuzimanje samostalne odgovornosti za sopstveni razvoj , za korišćenje svih nacionalnih potencijala i za odgovornost, nezavisno od postojanja jedinstvenog tržišta i zajedničke ekonomske politike, za vlastite rezultate pred vlastitim narodom. Jedinstveno tržište je u interesu svih republika i pokrajina. Pri postojanju mogućnosti da se sa nacionalnim dohotkom raspolaže u svakoj republici i pokrajini i gradi sopstvena politika u granicama delovanja jedinstvenih društveno -ekonomskih osnova i zajednički koncipirane ekonomske politike, jedinstveno tržište svim za one interese koji su zajednički nacionalnim ekonomijama proširuje prostor za akciju, krug potrošača , mogućnosti koncentracije, tehničke, tehnološke i finansijske, čini prodor na inostrana tržišta efikasnijim i sa većom specifičnom težinom. Otvorenost naše ekonomije, odnosno njena zaštita u granicama racionalnog, samo potencira • značaj jedinstvenog tržišta , jer jača utakmicu , selekciju i cir-

207

kulaciju roba, ljudi, sredstava i znanja. U svakom od pojedinih slučajeva , nezavisno da li se radi o razvijenoj ili nerazvijenoj republici ili pokrajini, svako za sebe bi bio osiromašen bez jugoslovenskog prostora i svega onog što ukupni potencijali, prirodni , ljudski i finansijski, daju kao zajednički kvalitet. Pogotovu što koheziona snaga tog tržišta, isti produkcioni odnos važeći u celoj ekonomiji, samoupravljanje kao jedinstveni princip upravljanja poslovima i sredstvima i jednaki društveno-ekonomski odnos u odlučivanju o rezultatima rada predstavlja najveći kvalitativní afinitet zajedničkog razvoja. U okviru istog produkcionog odnosa, istog samoupravnog ponašanja, jedinstveno tržište, bez obzira na momentalni nivo integrisanosti ekonomike Jugoslavije, predstavlja kvalitet koji uvećava snagu svakog člana zajednice. Otuda se ono javlja kao interes svih i svakog ponaosob, jer predstavlja šansu za ukupni brži i racionalniji razvoj . Ovo je, razume se, tačno pod određenim pretpostavkama. Najpre, tržište mora biti zaista jedinstveno za svakog proizvođača na celoj teritoriji Jugoslavije i to za sve faktore proizvodnje za slobodno kretanje roba, sredstava i ljudi. Obezbeđenje toga je očevidno zajednički interes, kao i uklanjanje svih prepreka koje mogu da znače monopolizaciju tržišta, njegovo zatvaranje u bilo kom obliku, parcelisanje ili eliminisanje njegovog ekonomskog dejstva. Ne, razume se, i njegovog anarhičnog dejstva . Ali tržište, pri svim istaknutim prednostima, ne možemo idealizirati, niti u pogledu njegovih nedostataka u njegovom opštem ekonomskom dejstvu , imajući u vidu njegov relativni značaj , niti, naročito u godinama koje predstoje, u znatno razvijenijoj Jugoslaviji i na višem tehničkom nivou . Dodao bih ovome još neke napomene. U samoupravnoj socijalističkoj Jugoslaviji, i kad ne bi bila mnogonacionalna, postojanje tržišta iziskivalo bi razvijen mehanizam samoupravnog dogovaranja, počev od oblasti cena, politike razvoja, međusobnih kompenzacija za sve defekte tržišta, koji su produkt slepih tržišnih sila, cekličnih dejstava inostranog ili domaćeg porekla, monopola i tome slično . Ako se tome doda i veoma visoka osetljivost u pogledu ravnopravnih uslova na tržištu u mnogonacionalnoj državi, onda postaje jasnija sva složenost razvitka nacionalnih ekonomija na jedinstvenom tržištu . Iz toga je radna grupa izvukla sledeće zaključke :

208

-- i sa gledišta neposrednih iako je svako drugo rešenje proizvođača i sa gledišta nacionalnih zajednica - slabija solucija, neadekvatna samostalnim , samoupravnim organizacijama udruženog rada, sa ekonomski manje optimalnim šansama za pojedinačni i ukupni razvoj , jedinstveno tržište mora biti kombinovano sa razvijenim oblicima samoupravnog planiranja i vrlo razuđenim mehanizmom dogovaranja. To je neophodno ne samo da bi dejstvo tržišta i njegova zakonitost bila osporena, već da ono dobije svoje pravo mesto, saglasno ukupnom društvenom sistemu o onome što tržište , kao automatski stihijni regulator, danas može da znači . Jedinstveno tržište, dakle, povećava šanse za sve, ističe najsposobnije, ali traži i povezanost, maksimalnu cirkulaciju vrednosti, predviđanje i planiranje , sve to što je moguće više u neposrednim odnosima unutar sfere samoupravljanja, među republikama i pokrajinama, odnosno u zajedničkim institucijama u federaciji, kao što su Narodna banka, zajednička carinska služba i sl . Ako je relativno jednostavno osigurati ustavnim i zakonskim normama slobodan promet roba, slobodno zapošljavanje, dakle sve one karakteristike tržišta koje su pretežno vezane za prostu reprodukciju, svakako je najsloženija sfera odnosa u proširenoj reprodukciji , u slobodnom prometu društvenog kapitala, u izgradnji mehanizma koncentracije i redistribucije akumulacije. U našem slučaju je to posebno složeno i sa ekonomskog i sa društveno- političkog stanovišta. Cirkulacije društvenog kapitala, sem regionalne, a i ona u vrlo ograničenim razmerama , jednostavno neće ni biti ako se ne obezbedi u celini sistema proširene reprodukcije da viškom rada raspolažu neposredni proizvođači , ako se ne onemogući njegovo otuđivanje , bez obzira na oblik i stepen koncentracije. Bez obzira da li se radi o široj asocijaciji proizvođača, složenijim organizacijama najraznovrsnijih oblika, o bankama ili posredničkim organizacijama, višak rada i odgovarajući deo oplođenog viška rada zajedničkom delatnošću , u skladu sa uloženim tekućim i minulim radom, mora ostati onome ko ga je stvorio i ko ga stvara . To je neophodno da bi se obezbedio interes za udruživanje, kontrola nad udruženim asocijacijama i udruženim društvenim kapitalom i da bi se sačuvao osnovni produkcioni odnos. Koncentracija, koja omogućava da se otuđeni kapital pojavljuje kao moć struktura izdvojenih od neposrednih organizacija udruženog rada, veo-

14

209,

ma bi brzo deformisala celokupni samoupravni odnos. To je, verovatno, najsudbonosnije pitanje razvitka samoupravljanja i socijalizma uopšte. Prema tome, otvoriti sve kanale i oblike njegovog kretanja i transformisanja , a pri tom sačuvati njegovu originernu pripadnost i krajnju vezu sa osnovnim organizacijama udruženog rada , sa svakim pojedinim radnikom , to je bio zadatak koji je radna grupa htela formulisanjem amandmana da fiksira kao kurs, kaó pravac, ali dovoljno definisan pravac, da ne ostavlja sumnju u pogledu prohibitivnog prilaza svakoj normi koja omogućava otuđenje viška rada . Pri tom se pretpostavljalo nedogmatsko prihvatanje i primena najrazličitijih oblika njegovog slobodnog kretanja uz ravnovrsne modalitete, ali i striktnu obavezu da se involviranjem viška rada jedne organizacije u drugu ova ne može eksproprisati od bilo koga, niti steći trajno pravo participacije u dohotku druge organizacije . Treće. Iz napred rečenog proističu prava i odgovornosti federacije ili njene ekonomske funkcije. Ona je nesumnjivo odgovorna za kreiranje jedinstvenih osnova društveno - ekonomskih odnosa, jedinstvenog tržišta, naročito onih njegovih institucija koje omogućuju njegovo funkcionisanje i ravnopravno učešće svih na njemu. Međutim, već u sferi ekonomske politike, uključivo i koncipiranje i onih delova privrednog sistema koji proističu iz postojanja jedinstvenog tržišta, nijedna republika ili pokrajina nije voljna da se zajednička politika i pomenuti delovi privrednog sistema određuju ne samo bez njenog učešća , ili u nekim nadnacionalnim organizmima, već i bez paritetnog učešća u odlučivanju i bez saglasno volje svih. To su svi oni domeni politike i privrednog sistema, kao i društvenog plana, o kojima je reč u amandmanu XXXII. Ovaj amandman je jedna od karakteristika etape našeg zajedničkog života. On pretpostavlja veoma visoku kooperativnost svih članova zajednice , uvažavanje interesa drugih, veoma visoki stepen informisanosti, poznavanje zajedničkih prilika, regionalnih i drugih osobenosti, smisao za isticanje i primat dugoročnijeg interesa, koji pretpostavlja i kompromise kad su u pitanju dnevni interesi radi bržeg i efikasnijeg hoda napred . Sa ovim amandmanom povezane su mnoge dileme i strahovanja ; u ovom času, ističu se svakako iz najboljih namera, opasnosti, a zapostavljaju oni elementi sadržani u tom amandmanu , koji upućuju na sporazumevanje, koji

210

garantuju ravnopravnost, unose u tom pogledu mir i poverenje da neće niko biti preglasan , zapostavljen, bio veliki ili mali, razvijeni ili nerazvijeni . Zajednički život, veća integracija privrede i društva u narednim godinama, verovatno će ukazati na povoljnija rešenja, ali ona treba da dođu kao rezultat zajednički utvrđenih potreba i zajedničkih saznanja , a ne unapred zacrtanih rešenja iz idejnih, političkih ili ekonomskih predispozicija . Ukupno funkcionisanje privrede, konjunkturna politika, utvrđivanje zajedničkih planova razvoja - neće biti jednostavni. Čitav naš demokratski mehanizam veoma je složen po sebi, jer polazi od uvažavanja složenosti našeg društva i mogućnosti ispoljavanja interesa svih članova zajednice i svih delova samoupravnog društva . To je naša realnost , to su obeležja demokratskog i samoupravnog socijalističkog društva. Krajnji efekti bi morali pokazati da će se ta složenost izraziti u skladnijem razvoju, kroz manje društvenih sudara koji izazivaju potrese u radničkoj klasi , kroz razvijanje sve humanijih ljudskih odnosa. Složeni mehanizam odlučivanja, i to ne samo u federaciji, razvijaće demokratsku svest i biti provera zrelosti i smisla za odgovornost za očuvanje onog što je zajedničko , i društveno -političkih zajednica i svakog pojedinca koji bude u poziciji da odlučuje o zajedničkim poslovima . Amandmani koji bliže definišu društveno-ekonomske odnose, kao i oni koji govore o ekonomskim funkcijama federacije, načelno su dovoljna osnova za konkretnu razradu pojedinih delova privrednog sistema, - kreditnog, bankarskog, fiskalnog i spoljnotrgovinskog i deviznog režima. Otuda ustavne promene i za praktičnu akciju daju dovoljnu načelnu i političku podlogu za rad u sferi regulisanja ekonomskih tokova, što je u današnjoj situaciji od ne malog značaja .

14*

211

OBRAZLOŽENJE ALEKSANDRA FIRE NA SEDNICI USTAVNE KOMISIJE

SAVEZNE SKUPŠTINE

Radna grupa za organe federacije formirana je odlukom Ustavne komisije od 28. oktobra 1970. godine i tom prilikom joj je određen zadatak. Osnovne elemente za definisanje zadatka dala je Ustavna komisija, dok je ostalo proisteklo iz rada same grupe, odnosno Koordinacione komisije. Iako je formirana kao radna grupa za organe federacije, njen zadatak je određen tako da obuhvati, pre svega, pripremu Prednacrta ustavnih amandmana , vezanih za ustanovljavanje Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i samo one promene koje iz toga neposredno proističu u ustavnim odredbama o drugim organima . Pri tome je , kao polazni stav, utvrđeno da se u načelu o ovoj fazi ne pristupa reviziji ustavnih odredaba , koje se tiču ustavnog položaja i prava i dužnosti Savezne skupštine. U toku rada grupe, identičan stav je zauzet i od strane Koordinacione komisije u pogledu ustavnog sudstva i pravosudnog sistema na nivou federacije. Saglasno tome, konačno opredeljenje zadatka grupe svelo se na sledeće grupe pitanja : Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, - Predsednik Republike, - Savezno izvršno veće, i savezni organi uprave. Pristupajući radu, radna grupa je , prvo, izvršila pregled i sistematizaciju političkih stavova i zaključaka sadržanih u do tada donetim političkim dokumentima. 212

Na osnovu prodiskutovanih političkih stavova i detaljnog pregleda važećih ustavnih i drugih normi, radna grupa je krajem novembra 1970. godine pripremila teze za ustavne amandmane o organima federacije, koje su bile predmet posebnog razmatranja na plenarnoj sednici Koordinacione komisije, od 11. decembra 1970. godine. Uzimajući u obzir stavove i mišljenja Koordinacione komisije, radna grupa je pripremila Prednacrt ustavnih amandmana o organima federacije. Taj predlog je razmatran na sednici Koordinacione komisije, od 26. januara o.g. , i kasnije, pa je konačno utvrđen kao integralni deo nacrta ustavnih amandmana, koji se danas razmatraju . Materija o organima federacije nalazi se u Nacrtu amandmana XXXV, XXXVI XXXVII i XXXVIII . Paritetni sastav radne grupe u kome su, saglasno zaključku Ustavne komisije, bile predstavljene sve socijalističke republike i socijalističke autonomne pokrajine i Jugoslovenska narodna armija, kao i kvalifikovanost, visoka stručnost i zalaganje svih članova radne grupe, omogućili su da se, uprkos vrlo ograničenog vremena koje je stajalo na raspolaganju , zadatak izvrši. Pored vremenskog ograničenja, koje je onemogućavalo da se za potrebe grupe sprovedu prethodna naučna istraživanja, koja bi izvesno povoljno uticala na kvalitet predloga grupe, posebnu teškoću je predstavljala okolnost da je grupa bila funkcionalno povezana sa rezultatima rada drugih radnih grupa, do kojih se dolazilo dinamikom koja nije pružala mogućnosti da se u svim fazama oslanja na one stavove u pogledu karaktera federacije i odnosa u njoj , iz kojih predlozi ove grupe treba da proisteknu. Sve to je obezbeđeno tek u zadnjoj fazi rada, pa je to , prirodno, negativno uticalo i na kvalitet predloga i njihovu usaglašenost sa drugima. Radna grupa je radila tako da je u svim fazama rada kao jedinstvene predloge formulisala samo ono o čemu je postignuta puna saglasnost, dok je sve ostalo formulisano u vidu posebnih varijanata. O predloženim varijantama pojedinih rešenja izjašnjavala se Koordinaciona komisija, pa je dalji rad u radnoj grupi tekao na osnovu onih varijanata koje je odabrala Koordinaciona komisija.

213

Kao što je sasvim prirodno u ovakvim poslovima, u radu . radne grupe vladala je puna otvorenost u diskusiji , što je i omogućilo da se o najvećem broju pitanja postigne saglasnost već u samoj radnoj grupi. Stalni kontakti članova grupe u svojim republikama i pokrajinama su tome, takođe, pomogli. Posebnu pomoć u radu pružili su stručnjaci, koji su učestvovali u radu grupe i kojima treba ovom prilikom odati posebno priznanje. Takođe, priznanje treba odati i administrativno-tehničkoj službi, koja je besprekorno obavila svoj zadatak. Mada svi predloženi ustavni amandmani predstavljaju u izvesnom smislu celinu i svi imaju određen značaj za dalji razvoj našeg ustavnog i društveno -političkog sistema u celini, grupu amandmana o organima federacije mogućno je razmatrati i posebno. To, pre svega , zbog činjenice da se upravo ovim predlozima kreira jedna nova ustavna institucija, čijoj " fizionomiji i osnovnim funkcijama postoji visok stepen društvene saglasnosti. Međutim, iako je posebno razmatranje mogućno i u ovoj fazi nesumnjivo potrebno, ne sme se izgubiti iz vida duboka povezanost svih ovde predloženih rešenja sa osnovnim stavovima zauzetim u pogledu karaktera naše zajednice i njenih osnovnih društvenih funkcija. Upravo zbog toga čini se naročito značajnim da se sva ovde predložena rešenja ocenjuju i sa stanovišta njihovog uklapanja u opšti koncept pripremljenih ustavnih promena. Pri teorijskom zasnivanju i ustavno-pravnoj elaboraciji, težilo se da se promene organizacije federacije situiraju i u okvire onih načela našeg društveno-političkog sistema čija vrednost i aktuelnost nije došla u pitanje. Pri tome je za ovu grupu amandmana to, pre svega, načelo skupštinske vladavine. Ali, kreiranje novih organa, posebno u ovakvom obliku, a naročito opšti režim odnosa u jugoslovenskom federalizmu kakav se predlaže nacrtima drugih ustavnih amandmana, morali su da dovedu do određene modifikacije realizacije ovog načela. Međutim, ne shvatajući skupštinski sistem samo kao teorijsku konstrukciju , već , pre svega , kao društveno -političko opredeljenje za sistem u kome Skupština, a i svi drugi organi, ne samo formalno, izrastaju iz društvene baze, već je, pre

214

svega, što vernije izražavaju u mnogostrukosti njenih interesa, smatramo da i predložene izmene treba u toj dimenziji ocenjivati. Ako se pri tome i naruši teorijski model u korist društvene efikasnosti, izvesno je da će to budućnost uvažiti. Nacrt ustavnog amandmana XXXV, kojim se vrši ustanovljavanje Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ne daje punu naučnu definiciju ovog organa, iako pruža osnovne elemente neophodne za njeno određivanje . Karakter Predsedništva se opredeljuje, pre svega, kroz njegove dve osnovne funkcije : predstavljanje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u zemlji i inostranstvu i usklađivanje zajedničkih interesa republika, odnosno autonomnih pokrajina . Saglasno tome, niti bi se moglo reći da I je to prosto kolektivni šef države, niti ima mesta takvim karakterizacijama po kojima bi se ovaj organ smatrao „ nadvladom ." Očigledno je da se radi o novom organu , za kojim se u našoj zajednici već duže vreme oseća potreba i koji treba da doprinese usklađivanju interesa tamo gde je to često najteže, u pripremanju i realizaciji odluka. Pored toga, Predsedništvo vrši i funkcije šefa države , iako to nije jedina njegova karakteristična crta. U bitne stavove o Predsedništvu treba ubrojati i princip obrazovanja na osnovu ravnopravnog predstavljanja republike i odgovarajuće zastupljenosti pokrajina, a radi njihovog neposrednog učešća u ostvarivanju prava i dužnosti federacije u skladu sa njihovom Ustavom utvrđenom odgovornošću . Predsedništvo, u skladu sa tačkom 2. amandmana XXXV, ima političku, ustavotvornu i zakonodavnu inicijativu, te pravo i dužnost da razmatra sprovođenje politike i odluka koje donosi Savezna skupština. U skladu da opštim položajem i karakterom Predsedništva, a posebno sa odredbama o Saveznom izvršnom veću kao političko-izvršnom organu Savezne skupštine, osnovano je očekivati da Predsedništvo sve svoje nadležnosti ostvaruje tada i tamo gde je neophodno usaglašavanje zajedničkih interesa i njihovo obezbeđenje. Tako se ne bi okrnjila politička i zakonodavna inicijativa Saveznog izvršnog veća, a omogućilo bi se donošenje takvih odluka koje odgovaraju zajedničkim interesima i izražavaju ih .

215

Ostale nadležnosti Predsedništva , formulisane najvećim delom u tačci 3. Amandmana XXXV, su manje-više u neizmenjenom obliku preuzete iz važećeg Ustava, gde ih je vršio Predsednik Republike, a predstavljaju grupu poslova koju obično u svim demokratskim ustavnim sistemima vrši šef države. Predsedništvo ima vrlo značajnu ulogu u ostvarivanju opštenarodne odbrane, pojavljujući se kao najviši organ rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Jugoslavije u miru i ratu . Pri tome, ova pozicija nije samo formalno ostvarivanje tradicionalnog demokratskog zahteva za vezivanje oružane sile za vrhovne organe civilne vlasti, već stvarno i neposredno rukovođenje, koje se i direktno ostvaruje preko vojnog komiteta od tri člana, koga imenuje Predsedništvo i koji njemu odgovara . Ovlašćenja Predsedništva u ratnom stanju i stanju neposredne ratne opasnosti u suštini se, takođe, temelje na dosadašnjim ustavnim odredbama o odgovarajućoj situaciji i moraju da omoguće da se u takvim izuzetnim prilikama maksimalno obezbedi obavljanje neophodnih poslova i osnovni društveni interesi odbrane zemlje. Iako Predsedništvo prema svojim pravima i dužnostima, osim u slučajevima prethodno navedenim, ne donosi nikakve konačne odluke, osim onih za koje je normalno da ih donosi šef države, i za Predsedništvo je posebno utvrđeno načelo vezanosti za princip ustavnosti i zakonitosti. Time se utvrđuje ustavni osnov njegove odgovornosti, ali i granica ovlašćenja. Za odnose koji se uspostavljaju između Predsedništva i Savezne skupštine nije lako naći jednostavnu formulu, koja bi to potpuno uspešno izrazila. Osnovni elementi tog odnosa bili bi sledeći : Predsedništvo ne proističe iz Savezne skupštine, iako ona učestvuje u njegovom formiranju, proglašavajući izbor njegovih članova i primajući njihovu svečanu izjavu . Između članstva u Predstavništvu i poslaničkog mandata postoji inkompatibilitet. Predsedništvo ima pravo da pred skupštinom iznosi pitanja iz svoje nadležnosti i da traži da se o njima zauzme stav, kao što i Savezna skupština može tražiti od Predsedništva da izloži svoje stavove o pojedinim pitanjima iz njegove nadležnosti , koja su od interesa za rad Skupštine. Predsedništvo, poput dosadašnjeg prava Saveznog izvršnog veća, sadržanog u članu 232. Ustava , ima pravo da daje

216

mišljenje i o predlozima drugih ovlašćenih predlagača, koji podnose svoje predloge Saveznoj skupštini. Ako u donošenju akata i zaključivanju politike dođe do nesaglasnosti između Predsedništva i Skupštine, koja se izražava odbijanjem predloga Predsedništva, čije usvajanje ono smatra neophodnim , predviđa se postupak usaglašavanja, koje može trajati najduže devet meseci. Kada su sve mogućnosti ovog usaglašavanja iscrpljene, Predsedništvu prestaje mandat, a Savezna skupština se raspušta. Ako se u celini posmatraju ovi odnosi, onda bi se moglo reći da je pre u pitanju svojevrsna kooperacija, nego odnos klasične hijerarhije . Čisto teorijski može se zaključiti da se time na jedan osoben način kombinuju elementi različitih institucionalnih modela. Međutim, za egzaktno zaključivanje treba dodati da upravo zadnja pozicija ovih odnosa predstavlja u našem ustavnom razvoju relativno nov pokušaj da se ustavno normira stanje otvorene ustavne krize , za koje je osnovano očekivati da će se pojavljivati krajnje izuzetno. Ni u odnosima između Predsedništva i Saveznog izvršnog veća nema klasične hijerarhije, iako Predsedništvo može izražavati stavove i mišljenja i predlagati mere za rad Saveznog izvršnog veća. U elemente hijerarhije moglo bi se ubrojati suspenzivno veto Predsedništva u odnosu na propise Saveznog izvršnog veća od opštijeg političkog značaja, o čemu konačno odlučuje Savezna skupština. No , i taj elemenat je do sada poznavao naš ustavni sistem kao pravo Predsednika Republike. Međutim, Savezno izvršno veće nije obavezno da prihvati predloge Predsedništva, u kom slučaju se , saglasno tačci 7. Amandmana XXXV, inicira raspravljanje o poverenju Saveznom izvršnom veću u Saveznoj skupštini . Najzad, budući da se pojavljuje kao mandator, Predsedništvo ima pravo da postavi u Saveznoj skupštini pitanje poverenja Saveznom izvršnom veću. Predložena rešenja u pogledu načina izbora članova Predsedništva obezbeđuju punu samostalnost republika i pokrajina u skladu sa njihovim ustavnim položajem. Savezni ustav je u tome samo utvrdio osnovne principe izbora, dok sve ostalo utvrđuju republike i pokrajine samostalno. 217

Broj članova Predsedništva je utvrđen tako da bi se obezbedilo puno primenjivanje načela pariteta i omogućilo efikasno delovanje ovog organa, odnosno izbegla njegova glomaznost. Na sednicama i u radu Koordinacione komisije i Radne grupe bilo je mnogo diskusije oko broja članova u Predsedništvu, koje bi birale republike, odnosno autonomne pokrajine. U raznim fazama rada na predlogu, dominirale su varijante u kojima treba, po jednoj , da republike biraju dva predstavnika, a pokrajine jednog, a po drugoj , republike bi birale tri predstavnika, a pokrajine dva. Tekst Nacrta ustavnih amandmana opredelio se za dva predstavnika iz republike i po jedan predstavnik iz socija- . lističkih autonomnih pokrajina. Međutim, na svojoj zadnjoj sednici, Koordinaciona komisija je zaključila da se Ustavna komisija posebno obavesti o tome da u pogledu rešenja koje je prihvaćeno u Nacrtu ustavnog amandmana, Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina i Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo imaju rezervu i zalažu se za to da broj članova u Predsedništvu bude određen tako da svaka republika bira tri predstavnika, a socijalističke autonomne pokrajine po dva predstavnika. Pri tome je istaknuto da se smatra da se brojem od tri predstavnika iz republika , odnosno dva iz pokrajina obezbeđuje, odnosno jedino može obezbediti adekvatan nacionalni sastav Predsedništva i reprezentativna predstavljenost svih struktura, a da se ne ugrožava efikasnost rada ovog organa . Prema tome, iako nije formulisana u tom smislu posebna alternativa, treba na ovaj način obavestiti Ustavnu komisiju i javnost o ovom zalaganju. U pogledu odredaba o imunitetu , primenjen je u suštini isti princip kao kod saveznih poslanika, s tim što o imunitetskim pitanjima odlučuje samo Predsedništvo . S obzirom na značaj funkcije , za članove Predsedništva se utvrđuje prilično širok krug položaja koji se smatraju inkompatibilnim , kao i isključuje mogućnost ponovnog uzastopnog izbora. U unutrašnjoj strukturi Predsedništva, predsednik odnosno potpredsednik Predsedništva ima položaj karakterističan

218

za ovakvog funkcionera jednog kolegijalnog organa. U pogledu izbora obezbeđen je automatizam u turnusu od sedam godina, a po redosledu koga utvrdi samo Predsedništvo . Način odlučivanja u Predsedništvu je zasnovan na načelu koje izražava stav 1. tačke 18. Amandmana XXXV , a to je da Predsedništvo radi na osnovu usaglašavanja stavova svojih članova. Iako ovako formulisana norma ima, pre svega, upućujući karakter, s obzirom na opšte odnose u jugoslovenskom federalizmu, postoji osnova da se očekuje da to stvarno bude osnovni metod rada ovog organa. Pored toga, utvrđeno je da u pitanjima za čije se rešavanje Ustavom zahteva saglasnost socijalističkih republika i socijalističkih autonomnih pokrajina, Predsedništvo odlučuje jednoglasno. U ostalim, Predsedništvo odlučuje većinom glasova svojih članova. Predsedništvo , kao svoja konsultativna tela, obrazuje paritetno sastavljene savete , od kojih se već samim Ustavom utvrđuje postojanje saveta za poslove narodne odbrane, saveta za spoljne poslove , saveta za poslove državne bezbednosti i saveta federacije . Predsedništvo ostvaruje saradnju sa društveno - političkim i samoupravnim organizacijama, o čemu je, takođe, predviđen poseban stav u odredbama o Predsedništvu . Amandman XXXVI, koji govori o Predsedniku Republike , polazeći od poznatih i opštepriznatih političkih stavova, predviđa mogućnost, da se za Predsednika Republike izabere drug Josip Broz Tito. Izražavajući na taj način nesumnjivu želju radnih ljudi i građana, naroda i narodnosti naše zemlje, amandman XXXVI na jedan specifičan način produžava ustavni kontinuitet institucije Predsednika Republike, sve dok tu funkciju bude obavljao drug Tito. U pogledu izbora Predsednika Republike, dosadašnja ustavna procedura je u toliko izmenjena, što se kao nosioci predloga pojavljuju sve republičke i pokrajinske skupštine . Ustavni položaj , odgovornost i odredbe o ponovnom izboru predsednika Republike ostaju isti kao i ranije, dok se dužina mandata pomera na 5 godina, i time usklađuje sa mandatom Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U odredbama o nadležnosti Predsednika Republike, koje su gotovo u celini preuzete iz važećeg Ustava , ima promena 219

utoliko što je izvestan broj poslova već sada prenet na Predsedništvo. Predsednik Republike, inače, i dalje predstavlja zemlju i vrhovni je komandant oružanih snaga Jugoslavije. Nov element u položaju i nadležnosti Predsednika Republike je odredba stava 2. tačke 2. amandmana XXXVI, po kojoj je Predsednik Republike po položaju Predsednik Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustavno-pravni odnos između amandmana XXXV i XXXVI utvrđen je tako da dok funkciju Predsednika Republike vrši drug Tito, Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne obavlja one nadležnosti koje su Amandmanom XXXVI utvrđene kao nadležnosti Pred-

sednika Republike. Posle toga, Amandman XXXVI prestaje da važi, a Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije vrši sve nadležnosti utvrđene Amandmanom XXXV. Zadržavajući i dalje Savezno izvršno veće kao političko-izvršni organ Savezne skupštine, Amandman XXXVII vrši izvesne promene u sastavu i načinu izbora ovog organa. Tako se, najpre, ostvaruje svojevrsna integracija individualnih rukovodilaca saveznih organa uprave sa članovima Saveznog izvršnog veća, tj . Savezno izvršno veće ubuduće treba da sačinjavaju Predsednik, i određen broj članova, od kojih će veći broj rukovoditi pojedinim saveznim sekretarijatima, kao savezni sekretari. Na ovaj način se vrši neposredno, personalno i funkcionalno povezivanje političko-izvršnih i upravnih organa federacije , što treba da omogući punu odgovornost Saveznog izvršnog veća za jedinstveno sprovođenje politike i akata Savezne skupštine i kroz koordiniranje i usmeravanje rada organa uprave. To, razume se, ne treba da negira i neposrednu odgovornost organa uprave, koja i dalje ostaje konstitutativna crta njihovog ustavnog položaja. U pogledu određivanja mandatora za sastav Saveznog izvršnog veća, promena ima samo utoliko što predlog za određivanje mandatora , umesto Predsednika Republike, podnosi Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, što je u skladu sa opštim položajem i ovlašćenjima ovog organa . 220

Kod sastava Saveznog izvršnog veća potpuno se primenjuje načelo paritetne zastupljenosti republika, odnosno pokrajina, što, s obzirom na karakter i ulogu ovog organa, nema potrebe posebno komentarisati. Nov elemenat predstavlja mogućnost da se Savezno izvršno veće bira ne samo iz redova poslanika , već i drugih istaknutih ličnosti, kao i to da poslaniku koji bude izabran za člana Saveznog izvršnog veća prestaje poslanički mandat. Iako se i o ovom rešenju čuju već primedbe da se na taj način formira činovnička vlada, napominjem da režim odnosa između Saveznog izvršnog veća i Savezne skupštine ne pruža osnova za takva tvrđenja. Polazeći u suštini od postojećih ustavnih odnosa, tačka 7. Amandmana XXXVII bliže određuje motivisanu ostavku Saveznog izvršnog veća i razrađuje kao relativno nove institucije debatu o poverenju i interpelaciju . I jedno i drugo treba da doprinese daljem razrađivanju mehanizma odgovornosti Saveznog izvršnog veća. Kao opšti princip za osnivanje saveznih organa uprave, utvrđuje se da se oni osnivaju samo u oblastima u kojima neposredna odgovornost za obavljanje upravnih poslova leži na organima federacije. Saglasno opštim karakteristikama prava i dužnosti federacije, predviđa se samo jedna vrsta osnovnih saveznih organa uprave ― savezni sekretarijati . U drugim slučajevima, za vršenje poslova od zajedničkog interesa za celu zemlju, mogu se formirati i posebni organi i organizacije, koji nemaju karakter osnovnih saveznih organa uprave, ali mogu biti ovlašćeni da vrše određene upravne, stručne i druge poslove.

221

NACRT USTAVNIH AMANDMANA XX DO XL

(Predlog Koordinacione komisije) Ovi ustavni amandmani čine deo Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i stupaju na snagu danom njihovog proglašenja .

AMANDMAN XX 1. Radni ljudi, narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u socijalističkim republikama, i u socijalističkim autonomnim pokrajinama u skladu sa njihovim ustavnim pravima, a u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji kad je to u zajedničkom interesu Ustavom utvrđeno . 2. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je savezna država kao državna zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi , i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana, ravnopravnih naroda i narodnosti. 3. Republika je država , zasnovana na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi, građana, ravnopravnih naroda i narodnosti. 4. Pokrajine su autonomne socijalističke samoupravne demokratske društveno-političke zajednice u kojima radni ljudi, narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava, 223

a kad je to u zajedničkom interesu radnih ljudi, naroda i narodnosti republike kao celine Ustavom Socijalističke Republike Srbije utvrđeno - i u republici. 5. Pripadnici narodnosti, pored prava koja su im obezbeđena u drugim društveno-političkim zajednicama, ostvaruju suverena prava u opštini kao osnovnoj društveno-političkoj samoupravnoj zajednici. 6. Samoupravni položaj i prava radnog čoveka u organizacijama udruženog rada i interesnim zajednicama, samoupravni položaj građana u opštini, slobodno samoupravno udruživanje, aktivnost i stvaralaštvo radnih ljudi i građana, ostvarivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti i osnovne slobode i prava čoveka i građanina utvrđeni Ustavom su osnova, granice i pravac ostvarivanja prava i dužnosti društveno-političkih zajednica u vršenju funkcije vlasti. 7. Odredbom tačke 1. ovog amandmana zamenjuje se odredba stava 2. Odeljka I Osnovnih načela, a odredbom tač. 2. zamenjuje se čl. 1. Ustava. Ukidaju se član 108. Ustava i odredba stava 3. tačke 4. Amandmana XVIII.

AMANDMAN XXI 1. Osnovu socijalističkih samoupravnih odnosa čini takav društveno-ekonomski položaj radnog čoveka u društvenoj reprodukciji koji mu osigurava da , radeći sredstvima reprodukcije u društvenoj svojini i odlučujući neposredno i ravnopravno s drugim radnim ljudima u udruženom radu o svim poslovima društvene reprodukcije u odnosima međusobne zavisnosti, odgovornosti i solidarnosti, ostvaruje svoj lični materijalni i moralni interes i pravo da se koristi rezultatima svog rada i tekovinama opšteg materijalnog i društvenog progresa, da što potpunije zadovoljava na toj osnovi svoje lične i društvene potrebe i da razvija svoje radne i druge stvaralačke sposobnosti . Da bi se osigurao ovakav društveno-ekonomski položaj radnog čoveka, zajemčuje se radnim ljudima, kao njihovo neotuđivo pravo, da u osnovnim organizacijama udruženog rada u kojima se udružuju i rade , kao i u svim oblicima udruživanja i poslovne saradnje tih organizacija, stiču dohodak i 224

upravljaju na osnovu svoga rada poslovima i sredstvima društvene reprodukcije i odlučuju o dohotku koji , kao deo ukupnog društvenog dohotka, ostvare u različitim oblicima udruženog rada i udruživanja sredstava. Od dohotka koji osnovne organizacije udruženog rada zajednički ostvare udruživanjem i poslovnom saradnjom, pripada svakoj od tih organizacija deo koji odgovara njihovom doprinosu ostvarenju tog dohotka i on je sastavni deo dohotka koji osnovna organizacija udruženog rada ostvaruje svojim ukupnim poslovanjem i o kojem radni ljudi u njoj odlučuju neposredno na osnovu svog rada. Ostvareni ukupan dohodak u organizaciji udruženog rada predstavlja materijalnu osnovu prava radnika da odlučuju o uslovima svoga rada i o raspodeli dohotka i da stiču lični dohodak u skladu sa načelom raspodele prema radu i sa porastom produktivnosti njihovog i ukupnog društvenog rada. 2. Radni ljudi u radnoj organizaciji imaju pravo da organizuju kao osnovnu organizaciju udruženog rada svaki njen deo koji predstavlja radnu celinu u kojoj se rezultat njihovog zajedničkog rada može u razmeni potvrditi kao vrednost i koji se na toj osnovni može samostalno izraziti. Organizovanjem osnovne organizacije udruženog rada u sastavu radne organizacije ili izdvajanjem osnovne organizacije udruženog rada iz sastava radne organizacije ne mogu se povrediti prava radnih ljudi u drugim organizacijama udruženog rada, niti interesi odnosno prava radne organizacije kao celine , koji proizlaze iz međuzavisnosti u radu ili zajedničkog rada udruženim sredstvima. 3. Dohodak osnovne organizacije udruženog rada, koji se, kao rezultat zajedničkog rada u toj organizaciji i u društvenoj zajednici kao celini, ostvaruje na tržištu i u celini međusobnih odnosa i veza u različitim oblicima radne saradnje i zajedničkog poslovanja, raspoređuju radni ljudi u osnovnoj organizaciji udruženog rada za svoje lične i zajedničke potrebe i za potrebe proširenja materijalne osnove udruženog rada u skladu s načelom da im za zadovoljenje ličnih i zajedničkih potreba pripada deo ostvarenog dohotka srazmeran njihovom radu i doprinosu poslovnom uspehu organizacije koji su dali svojim radom. Svakom radnom čoveku u organizaciji udruženog rada pripada, saglasno načelu raspodele prema radu , lični dohodak 15 225

prema rezultatu njegovog rada i njegovom ličnom doprinosu poslovnom uspehu i razvoju organizacije koji je dao svojim ukupnim, tekućim i minulim radom u njoj . Zajemčuje se svakom radnom čoveku u udruženom radu društvenim sredstvima da na osnovu svoga rada ostvaruje lični dohodak, kao i druga prava najmanje u visini koja obezbeđuje njegovu socijalnu sigurnost i stabilnost. Ova se visina utvrđuje društvenim dogovorom koji o tome zaključuju radni ljudi u organizacijama udruženog rada, sindikalne organizacije i organi društveno-političkih zajednica u zavisnosti od opšteg stepena produktivnosti ukupnog društvenog rada i od opštih uslova u sredini u kojoj rade i žive . Rezultat rada i lični doprinos radnih ljudi poslovnom uspehu i razvoju organizacije udruženog rada osnova su i merilo, pored drugih osnova i merila utvrđenih na načelima uzajamnosti i solidarnosti, i pri odlučivanju o upotrebi sredstava izdvojenih u organizacijama udruženog ráda za njihove zajedničke potrebe. 4. Utvrđujući osnove i merila raspodele ličnih dohodaka na svakog pojedinog radnika u organizaciji udruženog rada, radni ljudi ih usaglašavaju sa osnovama i merilima utvrđenim u samoupravnim sporazumima koje zaključuju o tome sa radnim ljudima u drugim organizacijama udruženog rada, odnosno sa drugim organizacijama udruženog rada i sindikalnim organizacijama ili i sa organima društveno- političkih zajednica. Ukoliko se radni ljudi raspoređujući dohodak organizacije i raspodeljujući lične dohotke ne pridržavaju osnova i merila utvrđenih u samoupravnim sporazumima odnosno ukoliko nisu postignuti ti sporazumi i ako takvi sporazumi nisu zaključeni, a raspoređivanjem odnosno raspodelom se narušava načelo raspodele prema radu ili remeti normalan tok društvene reprodukcije , zakonom se mogu utvrditi mere kojima se obezbeđuju odnosi raspodele kakvi odgovaraju tim sporazumima odnosno mere kojima se obezbeđuje ravnopravnost radnih ljudi u primeni načela raspodele prema radu. 5. Svoje potrebe u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, zdravstvene zaštite i druge slične lične i zajedničke potrebe radni ljudi zadovoljavaju na osnovni slobodne razmene rada kojom se radnim ljudima u organizacijama udruženog rada

226

ovih oblasti obezbeđuje isti društveno-ekonomski položaj kakav imaju radni ljudi i u svim drugim organizacijama udruženog rada. Određene lične i zajedničke potrebe iz prethodnog stava, kao i određene potrebe društvene reprodukcije u radnim organizacijama, radni ljudi ostvaruju na osnovi načela uzajamnosti i solidarnosti u okviru samoupravnih interesnih zajednica koje u tu svrhu osnivaju utvrđujući na samoupravnim osnovama i svoje zajedničke i pojedinačne obaveze prema tim zajednicama i svoja zajednička i pojedinačna prava koja u njima ostvaruju . Zakonom se mogu utvrditi obaveza obrazovanja interesnih zajednica , načela za njihovu organizaciju i za međusobne odnose radnika iz zainteresovanih oblasti rada , kao i obaveza plaćanja doprinosa interesnim zajednicama radi finansiranja njihove delatnosti na načelima solidarnosti i srazmernosti doprinosa ličnim dohocima odnosno ekonomskoj snazi obveznika. 6. Sredstva raspoređena u organizaciji udruženog rada za proširenje materijalne osnove rada, kao deo zajedničkih sredstava društvene reprodukcije, služe proširenju materijalne osnove rada u organizaciji i proširenju materijalne osnove rada u društvu kao celini , saglasno interesu radnih ljudi u organizaciji da se u njoj koriste ovim sredstvima ili da ih udružuju sa sredstvima drugih organizacija radi zajedničkog rada i poslovanja . Zakonom se može privremeno ograničiti raspolaganje radnih ljudi u organizacijama udruženog rada delom sredstava. društvene reprodukcije ili utvrditi obaveza udruživanja dela ovih sredstava radi finansiranja određenih neophodnih potreba društvene reprodukcije, saglasno ustavu, odnosno pokrajinskom ustavnom zakonu . 7. Organizacije udruženog rada u okviru samoupravnih sporazuma i društveno-političke zajednice u okviru svojih ustavom utvrđenih prava i obaveza dužni su da se, u skladu sa načelima uzajamnosti i solidarnosti, staraju o ekonomskoj i drugoj pomoći organizacijama udruženog rada koje se nađu u izuzetnim ekonomskim teškoćama i da preduzimaju mere za njihovu sanaciju kad je to u društvenom interesu .

15*

227

Organizacije udruženog rada, same ili u okviru samoupravnih sporazuma , obezbeđuju , na načelima uzajamnosti i solidarnosti, sredstva za zapošljavanje, prekvalifikaciju i ostvarivanje drugih stečenih prava radnika kad usled tehnoloških i ekonomskih razloga prestane potreba za njihovim radom u organizaciji. Zakonom se mogu utvrditi određene materijalne obaveze organizacija udruženog rada u cilju stvaranja zajedničkih sredstava radi ostvarivanja zadataka iz prethodnih stavova ove tačke . 8. Radi zadovoljavanja ustavom odnosno pokrajinskim ustavnim zakonom utvrđenih opštih društvenih potreba koje ostvaruju u društveno -političkim zajednicama, radni ljudi izdvajaju iz dohotka organizacije udruženog rada ili iz svojih ličnih dohodaka zakonom utvrđene poreze za te potrebe. Obaveze organizacija udruženog rada prema društveno-političkim zajednicama utvrđuju se u zavisnosti od sposobnosti privrede da osigura zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba radnih ljudi i potreba proširene reprodukcije u skladu s dostignutim stepenom produktivnosti ukupnog društvenog rada i s potrebama materijalnog i društvenog razvoja koje odgovaraju njenim mogućnostima i dugoročnim interesima razvoja proizvodnih snaga društva , kao i u zavisnosti od sposobnosti svake organizacije udruženog rada da, u skladu sa opštim obavezama privrede i sa rezultatima rada i poslovnim uspehom koji ostvari , osigura sopstvenu reprodukciju. Ovo načelo se primenjuje i u svim drugim slučajevima kad se aktima društveno-političkih zajednica, u okviru njihovih prava i dužnosti utvrđenih u ustavu odnosno pokrajinskom ustavnom zakonu, privremeno ograničava raspolaganje sredstvima kojima upravljaju organizacije udruženog rada ili utvrđuje obaveza udruživanja tih sredstava. 9. Ovim amandmanom zamenjuju se čl. 11. i 12. i odredba stava 3. člana 15. Ustava .

AMANDMAN XXII 1. Svoj rad i sredstva društvene reprodukcije u osnovnim organizacijama udruženog rada radnici slobodno udružuju u radne organizacije, uključujući i one koje vrše kreditne i dru-

228

ge bankarske poslove u poslovne asocijacije ili u druge oblike organizacija udruženog rada, radi povećanja dohotka u osnovnim organizacijama udruženog rada i unapređenja i razvijanja sopstvenog i zajedničkog rada i poslovanja i podizanja proizvodnosti ukupnog društvenog rada . Međusobne odnose u ovim organizacijama i asocijacijama uređuju udruženi radnici samoupravnim sporazumom, na osnovu njihove ravnopravnosti, obezbeđujući u celini ovih odnosa neotuđivo pravo radnog čoveka da na osnovi svog rada upravlja poslovima i sredstvima društvene reprodukcije i odlučuje o dohotku koji ostvaruje osnovna organizacija udruženog rada u kojoj radi. 2. Prihod koji osnovna organizacija udruženog rada ostvari u vidu učešća u dohotku ostvarenom udruživanjem rada i sredstava s drugim organizacijama u vidu kamata na kredit ili u drugom vidu na osnovi radne i poslovne saradnje organizacija udruženog rada deo je dohotka koji organizacija udruženog rada ostvaruje svojim ukupnim poslovanjem. 3. Organizaciji udruženog rada koja se u svome poslovanju koristi udruženim sredstvima drugih organizacija udruženog rada koje na toj osnovi imaju pravo na učešće u njenom dohotku, moraju u okviru ostvarenog dohotka biti obezbeđena sredstva za ličnu i zajedničku potrošnju radnika, saglasno samoupravnom sporazumu, kao i sredstva za proširenje materijalne osnove rada prema njenom doprinosu zajedničkim rezultatima rada. Merila za utvrđivanje doprinosa zajedničkim rezultatima rada određuju se ugovorom u skladu sa društvenim dogovorom o ovim merilima. Udruživanjem sredstava na osnovu kojeg organizacije udruženog rada stiču pravo na učešće u dohotku drugih organizacija, ne mogu se na osnovu udruženih sredstava steći nikakva svojinska ili druga trajna prava. Učešće u dohotku druge organizacije iz ovakve saradnje gasi se kad se tim učešćem amortizuju sredstva čijim je udruživanjem ovo pravo stečeno. Druga uzajamna prava i obaveze po osnovu udruživanja sredstava, ostvaruju se saglasno ugovoru . 4. Organizacije udruženog rada mogu ulagati sredstva društvene reprodukcije u inostranstvu i koristiti se sredstvima 229

stranih lica pod uslovima i u granicama utvrđenim saveznim zakonom . Prava stranog lica na sredstva koja ulaze u organizaciju udruženog rada u zemlji ne mogu se umanjiti zakonom ili drugim aktom posle zaključenja ugovora. 5. Radi proširivanja materijalne osnove rada, organizacije udruženog rada mogu prikupljati novčana sredstva građana i obezbediti im, uz vraćanje ovih sredstava, i naknadu za uložena sredstva u vidu kamata ili u kom drugom vidu. 6. Međusobni kreditni odnosi organizacija udruženog rada i njihovi odnosi sa drugim licima u okviru kreditnog sistema uređuju se u skladu sa jedinstvenim načelima utvrđenim saveznim zakonom .

Ugovorima o međusobnim kreditnim odnosima između organizacija udruženog rada i o njihovim odnosima sa drugim licima u okviru kreditnog sistema, ne mogu se, pored obaveza o uslovima korišćenja i vraćanja kredita u granicama određenim zakonom, utvrđivati i druge obaveze kojima se ogra- . ničavaju prava radnih ljudi kojima se osigurava njihov društveno-ekonomski položaj utvrđen Ustavom. 7. Radi ostvarivanja zajedničkih interesa u obezbeđivanju novčanih sredstava za vršenje i proširivanje svoje delatnosti, organizacije udruženog rada, interesne zajednice i društveno-političke zajednice mogu ugovorom osnivati banke, kao posebne organizacije udruženog rada za vršenje kreditnih i drugih bankarskih poslova. Organizacije udruženog rada, interesne zajednice i društveno-političke zajednice , kao i druga lica koja udružuju svoja sredstva u banku, upravljaju poslovima banke saglasno ugovoru i statutu banke donetom na način predviđen ugovorom. Sredstva koja ostvari banka svojim poslovanjem, po izdvajanju dela za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba radnih ljudi koji rade u banci i za unapređivanje materijalne osnove njihovog rada, raspoređuju se na društvena pravna lica koja su udružila svoja sredstva u banci saglasno statutu banke. Banka može svojim statutom predvideti da građani ulagači, pored ugovorene kamate, stiču , u zavisnosti od poslovnog uspeha banke, i deo sredstava koja banka ostvari

svojim poslovanjem. 230

Od dela raspoređenih sredstava, kao i iz dela sredstava koja se udružuju u banci, obrazuje se rezervni fond banke. Sredstva koja se raspoređuju iz dohotka banke mogu se oporezovati samo na osnovu propisa i u korist društveno-političke zajednice kojoj se plaća porez iz dohotka lica koja su udružila svoja sredstva u banci. 8. Organizacije udruženog rada, interesne zajednice, društveno-političke zajednice, i druga društvena pravna lica koji udružuju svoja sredstva u osiguravajuće i druge novčane organizacije, imaju u pogledu upravljanja tim organizacijama u pogledu raspodele u načelu ista prava kao i društvena pravna lica koja udružuju svoja sredstva u banci . Organizacije udruženog rada, interesne zajednice , društveno-političke zajednice i druga društveno-pravna lica imaju u organizacijama udruženog rada koje se, pored drugih delatnosti, bave i bankarskim ili sličnim poslovanjem radi sti-´ canja dohotka, u načelu ista prava kao i društvena pravna lica koja udružuju sredstva u banci, i to u delu koji se odnosi na bankarsko poslovanje tih organizacija udruženog rada. 9. Samoupravni sporazum koji zaključe organizacije udruženog rada ili druge samoupravne organizacije , a kojima se one obavezuju na ponašanje utvrđeno tim sporazumom i vršenju samoupravnih prava i obaveza, obavezuje organizacije koje ga zaključe odnosno prihvate. Društveni dogovor koji međusobno zaključe društveno-političke zajednice odnosno njihovi organi, ili društveno-političke zajednice, sindikalne organizacije, privredne komore odnosno druge opšte asocijacije udruženog rada i interesne zajednice, obavezuju te zajednice, njihove organe, organizacije, asocijacije i interesne zajednice u vršenju njihovih funkcija. Društveni dogovor obavezuje organizacije udruženog rada odnosno druge samoupravne organizacije koje ga prihvate. Zakonom se može utvrditi obaveza organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija da primenjuju odredbe samoupravnog sporazuma ili društvenog dogovora, saglasno Ustavu odnosno pokrajinskom ustavnom zakonu . 10. Ovim amandmanom zamenjuju se odredbe stava 4. člana 19. i st. 4. i 5. člana 29. Ustava.

231

AMANDMAN XXIII 1. Zajemčuje se sloboda samostalnog ličnog rada sredstvima rada u svojini građana kada delatnost koju obavlja odgovara načinu, materijalnoj osnovi i mogućnostima ličnog rada. Radni ljudi koji obavljaju takvu delatnost imaju u načelu isti društveno- ekonomski položaj i u osnovi ista prava i obaveze kao i radni ljudi u organizacijama udruženog rada. Zakonom se uređuju uslovi vršenja samostalnog ličnog rada sredstvima u svojini građana, svojinska prava na sredstva rada i na poslovne prostorije koje odgovaraju obavljanju delatnosti samostalnim ličnim radom.

2. Radni ljudi koji samostalno obavljaju lični rad mogu međusobno udruživati svoj rad i svoja sredstva rada u zadrugama i u sličnim organizacijama i u njima zajednički raspolagati dohotkom iz zajedničkog rada, u skladu sa ugovorom i zakonom . Radni ljudi koji obavljaju lični rad svojim sredstvima mogu svoj rad i sredstva sa organizacijama udruženog rada društvenim sredstvima rada udruživati u različite oblike kooperacije i druge vidove poslovne saradnje , i u okviru te saradnje učestvovati u upravljanju zajedničkim poslovima i u raspodeli dohotka stvorenog ovom saradnjom, saglasno ugovoru i zakonu. 3. Građani koji se bave samostalnim ličnim radom u oblasti poljoprivredne proizvodnje, zanatstva i drugih uslužnih ili sličnih privrednih delatnosti, kao i u oblasti kulturnih, profesionalnih ili drugih sličnih delatnosti, mogu, kada je za obavljanje ovih delatnosti potreban dopunski rad drugih lica u ograničenom obimu, zapošljavati druga lica na osnovu ugovora. Ugovor iz stava 1. ove tačke zaključuju građani koji zapošljavaju radnike i ovi radnici u skladu sa kolektivnim ugovorom koji zaključuje sindikalna organizacija i odgovarajuća privredna komora odnosno druga opšta asocijacija u kojoj su predstavljeni građani koji se bave samostalnim ličnim radom.

4. Građanin koji se bavi samostalnim ličnim radom može svoj rad i sredstva rada udruživati sa radom drugih 232

lica u posebnim organizacijama udruženog rada, koje utvrđuje zakon. Građanin koji udružuje svoj rad i sredstva rada sa radom drugih lica može samostalno na osnovu svojinskog prava raspolagati samo onim delom dohotka ostvarenog u posebnoj organizaciji udruženog rada koji mu pripada na osnovu sredstava uloženih u ovu organizaciju na kojima ima pravo svojine a u skladu sa načelima koja važe za udruživanje rada i sredstava u ` organizacijama udruženog rada društvenim sredstvima. Ostali deo dohotka, po izdvajanju ličnih dohodaka udruženih radnika i građanina koji je s njima udružio svoj rad i sredstva rada i koji im pripadaju na osnovu rada, u društvenoj je svojini i oni upravljaju njim saglasno ustavnim načelima o samoupravljanju . Građaninu koji svoj rad i sredstva rada udruži sa radom drugih lica u posebne organizacije udruženog rada, zajemčuje se pravo svojine koje ima na sredstvima rada u organizaciji, pravo da rukovodi poslovanjem organizacije i pravo učešća u ostvarenom dohotku na osnovu rezultata njegovog rada i po osnovu sredstava na kojima ima pravo svojine , saglasno ugovoru i zakonu. 5. Zakonom se određuje kada se obavljanje samostalnog ličnog rada uz korišćenje dopunskog rada drugih lica iz tačke 3. ovog amandmana, koji prelazi okvire zakonom dozvoljenog dopunskog rada drugih lica, mora organizovati kao posebna organizacija udruženog rada po načelima iz tačke 4. ovog amandmana . 6. Zakonom se može utvrditi da u brdsko -planinskim krajevima najveća površina obradivog poljoprivrednog zemljišta po domaćinstvu na kome zemljoradnici imaju pravo svojine može biti veća od one koja je utvrđena u članu 21. Ustava . 7. Ovim amandmanom zamenjuje se član 22. Ustava . AMANDMAN XXIV 1. Zajednički ekonomski interesi radnih ljudi i naroda i narodnosti Jugoslavije ostvaruju se na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu na kome su sve organizacije udruženog rada i njihove asocijacije ravnopravne u vršenju delatnosti i sti-

233

canju dohotka, na osnovu delovanja zakonitosti tržišta i društvenog usmeravanja privrednog i društvenog razvoja na osnovama samoupravljanja. Protivustavan je svaki akt i svaka radnja kojima se narušava jedinstvo tržišta. Društveno-političke zajednice i organizacije udruženog rada odgovorne su za obezbeđenje jedinstva tržišta. Polazeći od otvorenosti jugoslovenskog tržišta, organizacije udruženog rada i društveno-političke zajednice , radi ostvarivanja zajedničkih interesa na osnovama ravnopravnih ekonomskih odnosa, uspostavljaju i razvijaju međunarodnu ekonomsku saradnju , u skladu sa utvrđenom politikom i propisima. 2. Osnovu jedinstva jugoslovenskog tržišta čine : slobodno kretanje i udruživanje rada i sredstava reprodukcije i slobodna razmena roba i usluga, naučnih dostignuća i stručnih iskustava na celoj teritoriji zemlje ; jedinstven novac, jedinstven monetarni sistem, jedinstvena monetarna politika i zajedničke osnove kreditne politike ; ― jedinstven sistem i zajednička politika ekonomskih odnosa sa inostranstvom ; - slobodno obrazovanje i udruživanje organizacija udruženog rada i slobodno vršenje njihove delatnosti na celoj teritoriji zemlje ; razvijanje slobodne utakmice na tržištu, samoupravno sporazumevanje i društveno dogovaranje o unapređenju društvene proizvodnje i integrisanju društvenog rada ; sprečavanje sticanja preimućstava na osnovi monopola na tržištu i drugih društveno i ekonomski neopravdanih preimućstava, u smislu člana 30. Ustava ; - planiranje privrednog i društvenog razvoja . Promet roba i usluga na teritoriji Jugoslavije može se ograničiti samo na osnovu saveznog zakona. 3. Zapošljavanje građana je slobodno na celoj teritoriji zemlje bez diskriminacije, pod uslovima koji važe u mestu zaposlenja. Prava na osnovu rada, bez obzira u kojoj su društveno-političkoj zajednici stečena , građani ostvaruju na celoj teritoriji zemlje.

234

4. Organizacije udruženog rada posluju slobodno na celoj teritoriji zemlje bez diskriminacije, saglasno propisima koji važe u mestu njihovog poslovanja. 5. Protivustavni su propisi, drugi akti i radnje kojima se druge republike i autonomne pokrajine ili organizacije udruženog rada sa sedištem na njihovoj teritoriji ili radni ljudi sa teritorija drugih republika ili autonomnih pokrajina stavljaju u neravnopravan ili nepovoljniji položaj i time narušava jedinstvo jugoslovenskog tržišta . Sporove koji proisteknu iz protivustavnih ili protivzakonitih akata i radnji kojima se narušava jedinstvo tržišta, uključujući i sporove o šteti koja se time prouzrokuje, rešava nadležni sud federacije , ako nije nadležan drugi sud. 6. Radi obezbeđenja ravnopravnosti organizacija udruženog rada u sticanju dohotka i raspolaganju rezultatima rada i radi ravnopravnosti republika i pokrajina na jedinstvenom tržištu, istovremeno sa utvrđivanjem zajedničke ekonomske politike, odnosno sa donošenjem mera za njeno sprovođenje, utvrđuje se kompenzacija ako se aktima organa federacije narušava takva ravnopravnost . 7. Ovim amandmanom zamenjuje se član 28. Ustava . AMANDMAN XXV

Društveni plan Jugoslavije zasniva se na društvenom dogovoru radnih ljudi , organizacija udruženog rada, interesnih i drugih samoupravnih zajednica i na dogovoru republika i autonomnih pokrajina o ekonomskoj politici od zajedničkog interesa. Društvenim planom, na osnovu zajednički utvrđenih mogućnosti i uslova razvoja organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, kao i mogućnosti i uslova razvoja republika i autonomnih pokrajina i razvoja celokupne društvene zajednice, usklađuju se njihovi razvojni planovi i programi i na toj osnovi utvrđuje zajednička ekonomska politika i, u skladu s njom , usmerava društvena reprodukcija na osnovama samoupravnih socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa. Društveni plan Jugoslavije utvrđuje i osnove mera ekonomske politike koje donose organi federacije radi stvaranja

235

uslova za ostvarivanje usklađenih zajedničkih interesa udruženog rada odnosno zajedničkih interesa republika i autonomnih pokrajima na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu. Ovim amandmanom zamenjuje se član 121 Ustava.

AMANDMAN XXVI 1. Emisionu funkciju vrši Narodna banka Jugoslavije. Zajedničku emisionu politiku ostvaruju Narodna banka Jugoslavije i narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina. Narodna banka Jugoslavije i narodne banke republika i autonomnih pokrajina su ustanove jedinstvenog monetarnog sistema . 2. Narodna banka Jugoslavije izdaje novčanice i kovani novac i , u skladu sa zajedničkom emisionom politikom, utvrđuje obim emisije novca i preduzima druge mere za ostvarivanje te politike. Narodne banke republika i autonomnih pokrajina, u okvirima zajedničke emisione politike, utvrđuju uslove i način korišćenja novčanih sredstava u republici odnosno autonomnoj pokrajini i preduzimaju druge mere potrebne za ostvarivanje kreditne politike republike odnosno autonomne pokrajine. Narodne banke republika i autonomnih pokrajina ne mogu se baviti delatnošću poslovnih banaka niti imaju status tih banaka. Narodna banka Jugoslavije zajedno sa narodnim bankama republika i autonomnih pokrajina odgovorna je za stabilnost valute, opštu likvidnost plaćanja i za sprovođenje zajednički utvrđene monetarne politike. Narodna banka Jugoslavije samostalno primenjuje saveznim zakonom utvrđene mere kojima se ostvaruju ciljevi i zadaci zajedničke monetarno-kreditne politike. Narodne banke republika i autonomnih pokrajina i poslovne banke dužne su da se pridržavaju odluka i uputstava koje Narodna banka Jugoslavije donosi radi ostvarivanja ove politike. Narodna banka Jugoslavije predstavlja narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina u odnosima utvrđenim saveznim zakonom.

236

3. Poslovima Narodne banke Jugoslavije upravlja Savet guvernera koga čine guverner Narodne banke Jugoslavije i guverneri narodnih banaka republika i autonomnih pokrajina. Savet guvernera je odgovoran za sprovođenje emisione i monetarno-kreditne politike. 4. Status Narodne banke Jugoslavije i jedinstveno monetarno poslovanje narodnih banaka republika i autonomnih pokrajina uređuju se saveznim zakonom. 5. Ovim amandmanom zamenjuje se član 117. i odredba stava 6. člana 29. Ustava.

AMANDMAN XXVII 1. Republike i autonomne pokrajine utvrđuju sistem, izvore i vrste doprinosa i poreza građana i organizacija udruženog rada . Federacija utvrđuje vrste prihoda koji se ostvaruju oporezivanjem proizvoda i usluga u prometu. 2. Republike i autonomne pokrajine, kad je to neophodno radi obezbeđenja jedinstva i stabilnosti jugoslovenskog tržišta, sarađuju i usklađuju putem međusobnih dogovora osnove poreske politike. Federacija može radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu : predlagati da društveno-političke zajednice smanje ili povećaju doprinose i poreze koje one utvrđuju ; predlagati da društveno-političke zajednice određeni deo svojih prihoda privremeno ne troše ; dati inicijativu za dogovaranje republika i autonomnih pokrajina o osnovama njihove poreske politike . Nepostojanje dogovora ne sprečava republike i autonomne pokrajine da, u okviru svojih prava i dužnosti, donose akte i propisuju mere. 3. Kad je neophodno radi sprečavanja i otklanjanja većih poremećaja u privredi ili kad zahtevaju interesi narodne odbrane ili druge vanredne potrebe zemlje, federacija može propisivati : granice u kojima društveno - političke zajednice mogu utvrđivati svoje prihode iz dohotka organizacija udruženog rada i prometa proizvoda i usluga ; 237

obaveze organizacija udruženog rada i društveno -političkih zajednica da obrazuju rezervna društvena sredstva ; privremenu zabranu raspolaganja određenim društvenim sredstvima od strane organizacija udruženog rada , interesnih zajednica i društveno-političkih zajednica. 4. Doprinosi i porezi pripadaju društveno-političkoj odnosno interesnoj zajednici koja obezbeđuje usluge radniku i građaninu ili članovima njegove porodice. Kad su mesto korišćenja usluga i mesto zaposlenja radnika u različitim republikama i autonomnim pokrajinama, primena ovog načela uređuje se saveznim zakonom. 5. Svaka organizacija udruženog rada plaća doprinose i poreze prema propisima koji važe na teritoriji gde trajno obavlja svoju delatnost. 6. Ovim amandmanom zamenjuje se odredba stava 3. člana 27. i član 124. Ustava i odredba tačke 4. Amandmana XVI.

AMANDMAN XXVIII 1. U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji narodi i narodnosti, radni ljudi i građani ostvaruju i obezbeđuju svoju suverenost, ravnopravnost i nacionalnu slobodu ; obezbeđuju nezavisnost, teritorijalnu celokupnost, bezbednost i društvenu samozaštitu ; obezbeđuju odbranu i međunarodni položaj i odnose zemlje sa drugim državama i međudržavnim organizacijama ; stvaraju i obezbeđuju sistem socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa i jedinstvene osnove političkog sistema; obezbeđuju osnovne demokratske slobode i prava čoveka i građanina ; obezbeđuju solidarnost i socijalnu sigurnost radnih ljudi ; obezbeđuju jedinstveno tržište i usklađuju zajednički privredni i društveni razvitak i druge svoje zajedničke interese. 2. Ovi zajednički interesi ostvaruju se: ― preko organa i organizacija federacije , uz ravnopravno učešće i odgovornost republika i autonomnih pokrajina u ovim organima i organizacijama u utvrđivanju i sprovođenju političke federacije ;

238

neposrednom saradnjom i dovorom republika, autonomnih pokrajina, opština i drugih društveno-političkih zajednica; - samoupravnim sporazumevanjem, društvenim dogovaranjem i udruživanjem radnih i drugih organizacija i interesnih zajednica ; - preko društveno-političkih organizacija i udruženja građana; i - slobodnim i svestranim aktivnostima i međusobnim odnosima građana. 3. Ustavom se utvrđuju prava i dužnosti koje federacija u ostvarivanju zajedničkih interesa, vrši preko saveznih organa i organizacija u skladu sa Ustavom. Ustavom republike, ustavnim zakonom autonomne pokrajine, statutom opštine, statutom interesne zajednice , statutom i statutarnim ugovorom organizacije udruženog rada i drugim samoupravnim opštim aktima, narodi i narodnosti, radni ljudi i građani utvrđuju svoje zajedničke interese i način njihovog ostvarivanja . 4. Ovim amandmanom zamenjuje se član 113. Ustava .

AMANDMAN XXIX 1. Federacija preko saveznih organa i organizacija : 1) predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju ; 2) obezbeđuje nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i štiti njen suverenitet u međunarodnim odnosima ; 3) uređuje osnovne društveno-ekonomske i samoupravne odnose, zasnovane na društvenoj svojini i udruženom radu ; uređuje ugovorne i druge obligacione odnose u oblasti prometa robe i usluga, kojima se obezbeđuje jedinstvo tržišta ; uređuje osnovne svojinsko -pravne odnose i autorsko pravo : uređuje osnovna prava radnih ljudi radi obezbeđenja njihove socijalne sigurnosti i solidarnosti ; 4) uređuje osnove sistema društvenog planiranja i utvrđuje društveni plan Jugoslavije ; utvrđuje osnove priprema privrede i društvenih službi za funkcionisanje u ratu ; uređuje monetarni sistem, utvrđuje zakonska sredstva plaćanja

239

i politiku emisije novca i obezbeđuje njeno sprovođenje ; utvrđuje platni bilans i obezbeđuje njegovo izvršenje; uređuje platni promet u zemlji i sa inostranstvom, obrazovanje novčanih i deviznih rezervi i raspolaganje njima, osnove kreditnog i bankarskog sistema, kreditne i druge oblike ulaganja domaćih lica u inostranstvu i stranih lica u Jugoslaviji ; uređuje osnove sistema imovinskog osiguranja ; uređuje i obezbeđuje sistem mera kojima se sprečava narušavanje jedinstva tržišta ; uređuje sistem mera radi zaštite potrošača ; uređuje sistem društvene kontrole cena i obezbeđuje neposrednu kontrolu cena robe i usluga od interesa za celu zemlju ; uređuje i obezbeđuje savezne robne rezerve za obezbedivanje potreba zemlje u slučaju rata i drugih vanrednih prilika i radi obezbeđenja stabilnosti tržišta u slučaju većih poremećaja na tržištu ; uređuje i sprovodi mere ograničenja tržišta i slobode prometa robe i usluga od interesa za celu zemlju u slučaju elementarnih nesreća i nestašice dobara neophodnih za život građana ; uređuje spoljno-trgovinsko i devizno poslovanje i drugo ekonomsko poslovanje sa inostranstvom i obezbeđuje njihovo sprovođenje ; uređuje carinski sistem ; carinsku tarifu i mere vancarinske zaštite i obezbeđuje njihovo sprovođenje ; uređuje uslove za otvaranje i rad carinskih zona ; uređuje i obezbeđuje kreditiranje razvoja nedovoljno razvijenih republika i pokrajina ; utvrđuje i obezbeđuje prihode koji joj po Ustavu pripadaju ; uređuje osnove organizacije Službe društvenog knjigovodstva i stara se o njenom jedinstvenom funkcionisanju ; uređuje osnove pravnog položaja i poslovanja organizacija udruženog rada na jedinstvenom privrednom području Jugoslavije ; uređuje obavezno udruživanje privrednih organizacija u saveznu privrednu komoru; uređuje obavezno udruživanje radnih organizacija u poslovne zajednice kada to zahteva tehnološko jedinstvo sistema u pojedinim oblastima i kad je to od interesa za celu zemlju ;

5) uređuje i organizuje Jugoslovensku narodnu armiju i komanduje njom ; ostvaruje vrhovno komandovanje oružanim snagama ; uređuje osnove sistema narodne odbrane i stara se o njegovom sprovođenju ; uređuje vojnu obavezu građana, statusna i druga pitanja lica u službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i vojnih lica, vojne sudove i vojno tu240

žilaštvo ; utvrđuje osnove planova i pripremnih mera za odbranu zemlje ; proglašava mobilizaciju ; odlučuje o ratu i miru ; uređuje i obezbeđuje penzijsko osiguranje vojnih lica i osnovnu zaštitu vojnih invalida i boraca ; 6) utvrđuje politiku međunarodnih odnosa zemlje i stara se o njenom sprovođenju ; održava političke, ekonomske i druge odnose sa drugim državama i međudržavnim organizacijama ; zaključuje, ratifikuje i obezbeđuje izvršavanje međunarodnih ugovora ; obezbeđuje izvršavanje međunarodnih obaveza Jugoslavije ; štiti državljane Jugoslavije i interese domaćih organizacija u inostranstvu ; uređuje i obezbeđuje ostvarivanje međunarodnih odnosa i organizaciju službi inostranih poslova ; 7) uređuje osnove sistema zaštite Ustavom utvrđenog poretka (državna bezbednost) ; obezbeđuje delatnost državne bezbednosti neophodnu za ostvarivanje Ustavom utvrđene odgovornosti saveznih organa i usklađuje rad organa koji vrše poslove državne bezbednosti ; 8) uređuje državljanstvo Socijalističke Federativne Re-

publike Jugoslavije ; matične knjige i lične karte ; praznike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i odlikovanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ; 9) uređuje kontrolu prometa robe i putničkog saobraćaja preko granice, režim prelaska preko državne granice , pravni položaj i boravak stranaca u Jugoslaviji i pravni položaj stranih pravnih lica u Jugoslaviji, zaštitu života i zdravlja ljudi od jonizirajućih zračenja i od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju , zaštitu stoke i bilja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju, prevoz zapaljivih tečnosti, gasova, eksploziva i radioaktivnih materija od interesa za celu zemlju , uslove za puštanje u promet lekova i promet opojnih droga ; uređuje unošenje i rasturanje inostrane štampe i položaj inostranih informativnih ustanova i predstavnika inostranih sredstava informacija ; 10) uređuje osnovne odnose u oblasti pomorstva, rečnog i vazdušnog saobraćaja, kao i osnove bezbednosti saobraćaja i sistema komunikacija od interesa za celu zemlju ; 11 ) uređuje osnovne institute krivične odgovornosti i kaznenih sankcija i mera i utvrđuje krivična dela protiv naroda i države, protiv osnova društvenog i političkog uređenja, 16

241

protiv oružanih snaga i protiv čovečnosti i međunarodnog prava, kao i krivična dela i privredne prestupe kojima se narušava jedinstvo tržišta ili povređuju savezni propisi ; uređuje upravni i sudski postupak ; 12) utvrđuje mere i obezbeđuje kontrolu mera ; uređuje patente, standarde i tehničke normative , kao i zaštitne znakove, žigove, uzorke i modele ; 13) uređuje i organizuje prikupljanje i obradu podataka o stanju i kretanju stanovništva i ekonomskim i drugim pojavama od interesa za celu zemlju ; 14) uređuje organizaciju organa federacije i izbore za organe federacije ; 15 ) uređuje rešavanje sukoba republičkih odnosno pokrajinskih zakona sa zakonima drugih republika i sukoba nadležnosti između republičkih odnosno pokrajinskih organa sa teritorija drugih republika ; 16) štiti ustavnost utvrđenu Ustavom i zakonitost u skladu sa Ustavom ; 17) vrši druga prava i dužnosti utvrđene Ustavom . 2. Ovim amandmanom zamenjuje se čl. 114. do 116. i 160 . do 162. Ustava i odredbe tačke 1. Amandmana IV.

AMANDMAN XXX 1. U ostvarivanju Ustavom utvrđenih prava i dužnosti organi federacije utvrđuju politiku i donose zakone i druge akte. 2. U oblastima koje su uređene saveznim zakonom republike i autonomne pokrajine, u okviru svojih prava i dužnosti, mogu donositi zakone. Ako u oblastima koje se uređuju saveznim zakonom takav zakon nije donet, republike odnosno autonomne pokrajine mogu donositi svoje zakone ako je to od interesa za ostvarivanje njihovih prava i dužnosti. 3. Odnosi za koje je odredbama Dela prvog Ustava, izuzev člana 123. i odredbom stava 4. člana 252. Ustava propisano da se uređuju saveznim zakonom ili zakonom, uređivaće se republičkim odnosno pokrajinskih zakonom ako amandmanima XX- XXXIX nije utvrđeno da se određeni odnosi regulišu saveznim zakonom. 242

4. U okviru Ustavom utvrđenih prava i dužnosti savezni organi utvrđuju politiku izvršavanja saveznih zakona i drugih akata Savezne skupštine, prate njihovo izvršavanje i sprovođenje i vrše druge političko-izvršne i upravne poslove. Savezni organi uprave neposredno odgovaraju za izvršavanje i primenu saveznih zakona i drugih propisa u oblasti međunarodnih odnosa, narodne odbrane, državne bezbednosti, ekonomskih odnosa sa inostranstvom, obezbeđenja jedinstva tržišta, finansija, zapošljavanja i zaštite jugoslovenskih građana na radu u inostranstvu. 5. Savezni organi uprave mogu zakonom biti ovlašćeni da donose propise o izvršenju zakona za čije su izvršenje neposredno odgovorni. U oblastima u kojima savezni organi neposredno odgovaraju za izvršenje i primenu saveznih zakona i drugih propisa, savezni organi uprave mogu vršiti inspekcijske poslove sa ovlašćenjima utvrđenim zakonom .

6. U oblastima u kojima savezni organi nisu neposredno odgovorni za izvršenje i primenu saveznih zakona, za njihovo izvršenje i primenu odgovorni su organi u republikama i autonomnim pokrajinama, u skladu sa pravima i dužnostima republika, autonomnih pokrajina, opština i drugih društveno-političkih zajednica. U skladu sa ovom odgovornošću , odnosi između organa federacije i organa republika odnosno autonomnih pokrajina u izvršavanju i primeni saveznih zakona zasnivaju se na međusobnoj saradnji, obaveštavanju i dogovaranju . Savezni organi uprave opšte sa opštinskim organima uprave preko odgovarajućih republičkih odnosno pokrajinskih organa, a u poslovima koji se odnose na vojnu obavezu i mobilizaciju ljudi i materijalnih sredstava mogu opštiti i neposredno . Ako organi republike odnosno autonomne pokrajine ne izvršavaju savezne zakone ili druge savezne propise za čije su izvršenje odgovorni , Savezno izvršno veće upozoriće odgovarajuće organe republika odnosno autonomnih pokrajina , a po potrebi izneće sporno pitanje pred Saveznu skupštinu . 7. Savezni zakoni i drugi opšti akti saveznih organa objavljuju se u službenom listu federacije u autentičnim tekstovima na jezicima naroda Jugoslavije , utvrđenim republičkim ustavima.

16*

243

Savezni zakoni i drugi opšti akti saveznih organa objavljuju se u službenom listu federacije i na jezicima albanske i\ mađarske narodnosti. 8. Ovim amandmanom, zamenjuju se odredbe stava 2. člana 85. stav 1. i st. 3. do 6. čl . 119 , čl. 120 , čl . 126. do 129, stava 1. i člana 131. Ustava, tačke 1. do 3. Amandmana XVI i stava 3. tačke 2. Amandmana XVIII.

AMANDMAN XXXI 1. O promeni Ustava odlučuje Savezna skupština uz saglasnost skupština svih republika i autonomnih pokrajina po postupku utvrđenom Ustavom. Ako se promenom Ustava uređuju samo položaj republika i međusobni odnosi i federacije i republika, o promeni Ustava odlučuje Savezna skupština uz saglasnost skupština svih republika. Predlog da se pristupi promeni Ustava može podneti i skupština republike i skupština autonomne pokrajine. Savezna skupština može odlučiti da se pristupi promeni Ustava ako se sa predlogom za pristupanje promeni Ustava saglase skupštine svih republika i autonomnih pokrajina . 2. Nacrt promene Ustava pretresaju i skupštine svih republika i autonomnih pokrajina i daju svoje mišljenje o njemu. Kad dobije mišljenje od ostalih veća Savezne skupštine i skupština republika i autonomnih pokrajina, Veće naroda utvrđuje predlog za promenu Ustava . 3. Promena Ustava usvojena je kad se sa tekstom prihvaćenim u Saveznoj skupštini saglase skupštine svih republika i autonomnih pokrajina, odnosno samo skupštine svih republika. Ako se skupštine jedne ili više republika, odnosno skupština autonomne pokrajine, ne saglasi sa tekstom promene Ustava prihvaćenim od Savezne skupštine, predlog da se pristupi promeni Ustava po pitanju o kome nije postignuta saglasnost ne može se staviti na dnevni red pre isteka jedne godine od dana kad Veće naroda utvrdi da ne postoji saglasnost.

244

AMANDMAN XXXII 1. U ostvarivanju odgovornosti republika i autonomnih pokrajina u vršenju određenih funkcija federacije, organi federacije, na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima, utvrđuju osnove društvenog plana Jugoslavije i donose akte o utvrđivanju politike i zakone kojima se uređuju odnosi u oblasti : - monetarnog sistema i emisije novca; deviznog sistema, spoljno-trgovinskog prometa i kreditnih odnosa sa inostranstvom ; carinske i vancarinske zaštite ; - društvene kontrole cena proizvoda i usluga ; - kreditiranja bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i pokrajina; -utvrđivanja vrsta prihoda društveno-političkih zajednica koji se ostvaruju oporezivanjem proizvoda i usluga u prometu, i - sistema, izvora i ukupnog obima sredstava za finansi-

ranje federacije. Organi federacije, na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima , donose i akte kojima se propisuju mere ograničenja tržišta i slobodnog prometa robe i usluga i obavezno udruživanje radnih organizacija u poslovne zajednice. Akti kojima se utvrđuje politika ili uređuju odnosi u oblastima iz stava 1. ove tačke donose se istovremeno sa društvenim planom Jugoslavije. Ako je zbog bitnije promenjenih okolnosti neophodno da se izvrše promene u već utvrđenoj politici ili zakonima u tim oblastima, odgovarajući akti mogu se doneti i pre isteka vremena za koje se donosi društveni plan Jugoslavije . Organi federacije, na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima, donose i propise za sprovođenje zakona i drugih akata iz stava 1. ove tačke ako je usaglašavanje stanova predviđeno u tim aktima. 2. Pre podnošenja Saveznoj skupštini predloga akta iz st. 1. i 2. tačke 1. ovog amandmana, kao i pre donošenja akta iz stava 4. tačke 1. ovog amandmana za čije je donošenje nadležno, Savezno izvršno veće obezbeđuje usaglašavanje sta245

vova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima preko predsednika republičkih i pokrajinskih izvršnih veća. Savezno izvršno veće obezbeđuje usaglašavanje stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima i kad predlog akta iz stava 1. tačke 1. ovog amandmana potiče od drugih ovlašćenih predlagača. Usaglašavanje sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima je postignuto kad se predsednici republičkih i pokrajinskih izvršnih veća izjasne za predlog akta iz st. 1. i 2. tač. 1. ovog amandmana, odnosno za akt iz stava 4. tačke 1. ovog amandmana, ili se ne protive podnošenju predloga takvog akta odnosno donošenju akta. Radi praćenja sprovođenja politike i izvršenja propisa u oblastima iz tačke 1. ovog amandmana i obezbeđenja učešća republika i autonomnih pokrajina u postupku usaglašavanja stavova po pitanjima iz tih oblasti, Savezno izvršno veće i izvršna veća republika i autonomnih pokrajina mogu sporazumno obrazovati međurepubličke komitete za pojedine oblasti. Međurepublički komiteti se obrazuju na načelu navnopravne zastupljenosti republika i odgovarajuće zastupljenosti autonomnih pokrajina. Članove međurepubličkih komiteta delegiraju izvršna veća republika i autonomnih pokrajina. 3. Savezno izvršno veće podnosi Saveznoj skupštini predlog akta iz st. 1. i 2. tačke 1. ovog amandmana kad se o predlogu akta postigne saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima. Ako predlog za donošenje akta iz st. 1. i 2. tačke 1. ovog amandmana potiče od drugog ovlašćenog predlagača ili ako na predlog akta bude podnesen amandman kojim se odstupa od predloga akta o kome je postignuta saglasnost sa nadlež nim republičkim i pokrajinskim organima, a koji je podržala većina članova jednog od nadležnih veća , nadležna veća , pre odlučivanja o predlogu odnosno amandmanu, zahtevaće od Saveznog izvršnog veća Savezne skupštine da se sprovede postupak usaglašavanja u smislu stava 1. i 2. ovog amandmana . O predlogu akta iz st. 1. i 2. tačke 1. ovog amandmana o kome je postignuta saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima nadležna veća odlučuju većinom glasova predviđenom u članu 181. stav 1. Ustava .

246

4. Kad o predlogu akta iz st. 1. i 2. i 4., tačke 1. ovog amandmana za čije donošenje je ovlašćeno Savezno izvršno veće nije postignuta saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima, Savezno izvršno veće obavestiće o tome Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Saveznu skupštinu i izneće stavove i razloge predstavnika republika i autonomnih pokrajina koji su se izjasnili protiv podnošenja predloga odnosno donošenja takvog akta. Ako smatra da je donošenje akta iz stava 4. tačke 1. ovog amandmana za čije donošenje je ono ovlašćeno , neophodno radi sprovođenja saveznog zakona ili ostvarivanja politike Savezne skupštine i dá bi usled njihovog nedonošenja mogla nastati znatnija šteta po interese društvene zajednice , Savezno izvršno veće može doneti takav akt bez obzira na to što nije postignuta saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima dvotrećinskom većinom svih članova tog veća. 5. Kad se o predlogu akta iz st. 1. i 2. tačke 1. ovog amandmana za čije je donošenje nadležna Savezna skupština ne postigne saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima, Savezno izvršno veće odnosno drugi ovlašćeni predlagač, ako je to neophodno radi obezbeđivanja stabilnosti tržišta ili ako bi usled nedonošenja akta mogla nastati znatna šteta za društvenu zajednicu , ili ako bi zbog toga mogli na-. stati neravnopravni ekonomski odnosi između republika , ili se ne bi mogle ispunjavati obaveze prema nedovoljno razvijenim republikama i autonomnim pokrajinama i obaveze Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prema drugim zemljama, može predložiti Saveznoj skupštini donošenje ovog zakona ili drugog akta iz stava 1. i 2. tačke 1. ovog amandmana bez obzira na to što o predlogu takvog akta nije postignuta saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima po st . 1. i 2. tačke 2. ovog amandmana . U slučaju iz stava 1. ove tačke, kao i kad sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima nije postignuta saglasnost o podnesenom amandmanu na predlog akta iz toga stava, predlog akta odnosno amandman je usvojen u Veću naroda ako za njega glasa većina delegata svake republike i autonomne pokrajine u tom veću.

247

Ako predlog akta koji je po stavu 1. ove tačke Savezno izvršno veće ili drugi ovlašćeni predlagač podneo Saveznoj skupštini nije usvojen većinom propisanom u stavu 2. ove tačke, Veće naroda obrazuje posebnu komisiju sastavljenu od jednakog broja delegata iz svih republika i odgovarajućeg broja delegata iz autonomnih pokrajina, kojoj se stavlja u zadatak da predloži rešenje spornog pitanja. Ako ni posle ponovnog pretresa po sprovedenom postupku u smislu prethodnog stava nije mogao biti donet zakon ili drugi akt iz st. 1. i 2. tačke 2. ovog amandmana čije donošenje Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije smatra neophodnim i hitnim, Predsedništvo može proglasiti da se zakon ili drugi akt u tekstu koji su Veće naroda i drugo nadležno veće usvojila većinom glasova u smislu člana 181. stav 1. Ustava primenjuje do donošenja novog akta Savezne skupštine, a oba veća nadležna za donošenje zakona ili drugog akta raspuštaju se. 6. Kad je za donošenje akata iz stava 4. tačke 1. ovog amandmana nadležan savezni organ uprave, ovaj organ obezbeđuje usaglašavanje sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima uprave neposredno ili preko međurepubličkog komiteta kad je za odgovarajuću oblast takav komitet obrazovan. Ako savezni organ uprave ne postigne saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima o donošenju akta iz prethodnog stava, savezni organ uprave će o tome obavestiti Savezno izvršno veće i izneće svoj stav da li je donošenje akta neophodno. Ako Savezno izvršno veće utvrdi da je donošenje akta iz stava 1. ove tačke neophodno radi sprovođenja saveznog zakona ili ostvarivanja politike Savezne skupštine i da bi usled njegovog nedonošenja mogla nastati znatnija šteta za društvenu zajednicu , savezni organ uprave doneće akt bez obzira na to što o njemu nije postignuta saglasnost sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima.

AMANDMAN XXXIII 1. Svi prihodi i svi rashodi federacije utvrđuju se u budžetu federacije . 248

2. Sredstvima budžeta federacije finansiraju se Jugoslovenska narodna armija i ostali zadaci narodne odbrane iz nadležnosti federacije, organi federacije, obaveze prema nedovoljno razvijenim republikama i autonomnim pokrajinama za dopunsko finansiranje neophodnih društvenih službi, rezerve koje u okviru svojih prava i dužnosti obrazuje federacija, kao i druge potrebe koje finansira federacija po odredbama Ustava. 3. Prihodi federacije su carine, takse, kao i doprinosi republika i autonomnih pokrajina koji se ostvaruju ustupanjem federaciji dela prihoda ostvarenog oporezivanjem proizvoda i usluga u prometu u jednakom procentu od iznosa koji se naplati na teritoriji svake republike odnosno autonomne pokrajine, a najviše do iznosa ukupnih rashoda federacije utvrđenih uz saglasnost republika i autonomnih pokrajina. fondove ili preuzimati 4. Federacija ne može osnivati

obaveze osim kada je na to ovlašćena Ustavom odnosno samo na osnovu saglasnosti republičkih skupština i skupština autonomnih pokrajina. Za potrebe fonda za kreditiranje bržeg privrednog razvitka nedovoljno razvijenih republika i autonomnih pokrajina federacija može raspisivati obavezne zajmove. 5. Ovim amandmanom zamenjuje se član 122. Ustava i Amandman III.

AMANDMAN XXXIV 1. Međunarodni ugovori koji zahtevaju donošenje novih ili izmenu važećih republičkih odnosno pokrajinskih zakona ili iz kojih proističu posebne obaveze za jednu ili više republika ili autonomnih pokrajina zaključuju se uz prethodnu saglasnost republika odnosno autonomnih pokrajina, po postupku koji utvrđuje Savezna skupština. 2. U međunarodnom opštenju primenjuje se načelo ravnopravnosti jezika naroda Jugoslavije, a shodno i jezika narodnosti. Kada se međunarodni ugovori utvrđuju na jezicima zemalja ugovornica, ravnopravno će se upotrebljavati jezici naroda Jugoslavije .

249

3. Pravo je republika, autonomnih pokrajina, opština, radnih i drugih samoupravnih organizacija da uspostavljaju saradnju i održavaju odnose sa odgovarajućim stranim ili međunarodnim organima i organizacijama i regionalnim jedinicama stranih država, u okviru utvrđene spoljne politike i međunarodnih ugovora.

AMANDMAN XXXV 1. Ustanovljava se Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Predsedništvo predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju u zemlji i inostranstvu i vrši druga Ustavom utvrđena prava i dužnosti. Predsedništvo se obrazuje na osnovi ravnopravnog pred-

stavljanja republika i odgovarajućeg predstavljanja autonomnih pokrajina, radi njihovog neposrednog učešća u ostvarivanju Ustavom utvrđenih prava i dužnosti federacije. Predsedništvo, u okviru svojih prava i dužnosti a radi ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti, usklađuje zajedničke interese republika odnosno autonomnih pokrajina, u skladu sa njihovom odgovornošću u ostvarivanju prava i dužnosti federacije . 2. Predsedništvo ima pravo da predlaže Saveznoj skupštini osnovne pravce politike i donošenje zakona i drugih opštih akata, kao i pravo da podnosi predlog da se pristupi promeni Ustava.

Predsedništvo razmatra sprovođenje politike, zakona i drugih opštih akata Savezne skupštine i o tome zauzima stavove i daje mišljenja . 3. Predsedništvo u okviru svojih prava i dužnosti : 1) predlaže Saveznoj skupštini kandidata za predsednika Saveznog izvršnog veća, koji Skupštini podnosi predlog za izbor članova Saveznog izvršnog veća ; 2) proglašava odluku Savezne skupštine o izboru Saveznog izvršnog veća; 3) može sazivati sednicu Saveznog izvršnog veća i staviti određena pitanja na dnevni red njegove sednice ; 4) proglašava ukazom savezne zakone ;

250

5) predlaže izbor predsednika i sudija Ustavnog suda Jugoslavije ; predlaže izbor i razrešenje članova Saveta federacije; 6) postavlja i opoziva ukazom ambasadore i poslanike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i prima akreditivna i opozivna pisma od kod njega akreditovanih stranih diplomatskih predstavnika ; izdaje isprave o ratifikaciji međunarodnih ugovora ; 7) postavlja, unapređuje i razrešava generale i admirale i druge vojne starešine koje savezni zakon odredi ; postavlja i razrešava predsednika, sudije i sudije porotnike vojnih sudova i vojne tužioce ; 8) dodeljuje odlikovanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ; 9) daje, saglasno saveznom zakonu, pomilovanja za krivična dela predviđena saveznim zakonima ; 10) osniva odgovarajuće službe za vršenje poslova iz svoje nadležnosti ; 11 ) donosi poslovnik o svom radu. 4. Predsedništvo, u ostvarivanju opštenarodne odbrane, utvrđuje osnove planova odbrane zemlje ; daje smernice za preduzimanje mera priprema i mobilisanja izvora i snaga zemlje za odbranu i za usklađivanje planova i mera društveno-političkih zajednica i radnih i drugih organizacija ; utvrđuje postojanje neposredne ratne opasnosti, naređuje opštu ili delimičnu mobilizaciju i proglašava ratno stanje ako Savezna skupština nije u mogućnosti da se sastane. | Predsedništvo je najviši organ rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Jugoslavije u miru i ratu . Predsedništvo prenosi određene poslove komandovanja oružanim snagama i rukovođenja Jugoslovenskom narodnom armijom, utvrđene saveznim zakonom , na Vojni komitet koji se sastoji od saveznog sekretara za narodnu odbranu kao predsednika i dva člana koje imenuje Predsedništvo . Vojni komitet odgovara Predsedništvu za poslove koji su na njega preneti. Predsedništvo može za vreme ratnog stanja proširiti sastav Vojnog komiteta. 5. Predsedništvo, po sopstvenoj inicijativi ili na predlog Saveznog izvršnog veća , za vreme ratnog stanja ili u slučaju

251

neposredne ratne opasnosti donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Savezne skupštine . Predsedništvo podnosi ove uredbe na potvrdu Skupštini čim ona bude u mogućnosti da se sastane. Uredbom sa zakonskom snagom donesenom za vreme ratnog stanja mogu se izuzetno dok to stanje traje i ako to zahtevaju interesi odbrane zemlje, obustaviti pojedine odredbe Ustava Jugoslavije koje se odnose na pojedine slobode i prava građana i prava samoupravnih organizacija, ili na sastav i ovlašćenja političko-izvršnih i upravnih organa. 6. Predsedništvo vrši svoja prava i dužnosti na osnovu i u okviru Ustava i saveznog zakona.

7. Predsedništvo može iznositi pojedina pitanja iz svoje nadležnosti pred Saveznu skupštinu i tražiti da ona o njima zauzme , stav. Skupština može tražiti od Predsedništva da izloži stavove o pojedinim pitanjima iz njegove nadležnosti koji su od interesa za rad Skupštine.

Predsedništvo ima pravo da Skupštini daje mišljenje o predlogu da se pristupi promeni Ustava, kao i o predlogu zakona ili drugog opšteg akta čije donošenje ono nije predložilo. 8. Ako Savezna skupština ne prihvati predlog Predsedništva za utvrđivanje osnovnih pravaca politike ili predlog za donošenje zakona odnosno drugog opšteg akta čije donošenje Predsedništvo smatra neophodnim, ili ako ne prihvati predlog Predsedništva da se odloži donošenje zakona odnosno drugog opšteg akta, Skupština i Predsedništvo sporazumno utvrđuju postupak za raspravljanje spornog pitanja i određuju rok za usaglašavanje stavova o tom pitanju koji ne može biti duži od šest meseci. Ako se ni posle određenog roka ne postigne saglasnost u pogledu utvrđivanja osnovnih pravaca politike, predloga za donošenje odnosno odlaganje donošenja zakona ili drugog opšteg akta, o istom pitanju vodiće se još jedan pretres u Skupštini, koji se mora okončati u roku od tri meseca. U slučaju da se ni posle ponovnog pretresa ne postigne saglasnost, Savezna skupština se raspušta a Predsedništvu prestaje mandat. 252

Izbori za Saveznu skupštinu raspisuju se u roku od petnaest dana od dana raspuštanja Skupštine, a izbor Predsedništva mora se obaviti u roku od petnaest dana od dana konstituisanja novoizabrane Skupštine. Do izbora novog Predsedništva, Predsedništvo kome je prestao mandat ostaje na dužnosti. 9. Predsedništvo može davati Saveznom izvršnom veću svoje mišljenje i izražavati stavove o sprovođenju politike, zakona i drugih opštih akata Savezne skupštine, kao i predlagati mere za njihovo sprovođenje. Predsedništvo ima pravo da zadrži od izvršenja uredbe i druge propise Saveznog izvršnog veća od opštijeg političkog značaja pre njihovog objavljivanja. Ako Predsedništvo zadrži od izvršenja propis Saveznog izvršnog veća, sporno pitanje izneće pred Saveznu skupštinu radi donošenja odluke. Predsedništvo može, u ostvarivanju svojih prava i dužnosti, postaviti pitanje poverenja Saveznom izvršnom veću pred Saveznom skupštinom . 10. Predsedništvo sačinjavaju po dva člana iz svake republike i po jedan član iz svake autonomne pokrajine. Članove Predsedništva bira skupština republike odnosno autonomne pokrajine na zajedničkoj sednici svih veća većinom glasova svih članova skupštine. 11. Savezna skupština na zajedničkoj sednici svih veća proglašava izbor i objavljuje sastav Predsedništva. Članovi Predsedništva daju na zajedničkoj sednici svih veća Savezne skupštine svečanu izjavu, čiji tekst glasi : „ Izjavljujem da ću se kao član Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije boriti za zaštitu suverenosti, nezavisnosti i integriteta zemlje, da ću se zalagati za ostvarivanje bratstva, jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, za razvitak socijalističkog samoupravnog društva i za ostvarivanje zajedničkih interesa radnih ljudi i građana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao i da ću se pridržavati Ustava i zakona i savesno i odgovorno vršiti svoju dužnost. “ Posle davanja svečane izjave, Predsedništvo se konstituiše i preuzima dužnost.

253

12. Član Predsedništva uživa imunitet. U pogledu imuniteta člana Predsedništva shodno se primenjuju odredbe člana 202. Ustava. O pitanjima imuniteta svojih članova odlučuje Predsedništvo. 13. Članovi Predsedništva biraju se na vreme od pet godina. Niko ne može biti biran dva puta uzastopno za člana Predsedništva. Članovi Predsedništva biraju se na mesec dana pre isteka mandata članova Predsedništva kojima mandat ističe. 14. U slučaju neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja , mandat članova Predsedništva se produžava dok takvo stanje traje odnosno dok ne budu stvoreni uslovi za izbor novih članova Predsedništva . 15. Član Predsedništva ne može istovremeno biti poslanik Savezne skupštine, član Saveznog izvršnog veća, član republičkog odnosno pokrajinskog izvršnog veća, član ustavnog suda, sudija, niti imenovani funkcioner drugog državnog organa. 16. Predsedništvo bira predsednika i - potpredsednika iz reda svih svojih članova za period od jedne godine. Predsedništvo utvrđuje redosled za izbor predsednika i potpredsednika za period od sedam godina i to po redu iz svake republike, s tim što i autonomnim pokrajinama koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije pripada naizmenično jedan mandatni period.

Predsednik i potpredsednik Predsedništva ne mogu biti iz iste republike odnosno iz iste autonomne pokrajine. Predsedništvo proglašava i objavljuje izbor predsednika i potpredsednika Predsedništva. 17. Predsednik, u ime Predsedništva , predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, predstavlja Predsedništvo, saziva sednice Predsedništva i predsedava im, potpisuje akte koje ono donosi, stara se o sprovođenju akata i zaključaka Predsedništva, izdaje isprave o ratifikaciji međunarodnih ugovora i prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika akreditovanih kod Predsedništva. Predsednik, u ime Predsedništva, ostvaruje komandovanje oružanim snagama Jugoslavije, u skladu sa Ustavom i saveznim zakonom . 254

Predsednik vrši u ime Predsedništva za vreme ratnog stanja i kad Predsedništvo nije u mogućnosti da se sastaje, određena prava i dužnosti za čije vršenje ga je Predsedništvo ovlastilo. Potpredsednik Predsedništva zamenjuje predsednika u slučaju njegove odsutnosti ili duže sprečenosti i može ga zastupati u vršenju poslova koje mu poveri predsednik. 18. Predsedništvo radi na osnovu usaglašavanja stavova svojih članova. Predsedništvo odlučuje jednoglasno o pitanjima za koja je Ustavom utvrđeno da je potrebna saglasnost svih republika odnosno autonomnih pokrajina, a o drugim pitanjima većinom glasova članova Predsedniiz svoje nadležnosti štva. 19. Društveno-političke i samoupravne organizacije mogu po svojoj inicijativi ili na traženje Predsedništva iznositi svoja mišljenja i stavove pred Predsedništvo o pitanjima iz njegove nadležnosti . 20. Predsedništvo obrazuje , kao savetodavna tela, Savet za spoljne poslove , Savet za poslove narodne odbrane i Savet za poslove državne bezbednosti, a može obrazovati i druge savete. Saveti se obrazuju na osnovi ravnopravnog predstavljanja republika i odgovarajućeg predstavljanja autonomnih pokrajina. Saveznim zakonom može se propisati poseban sastav, organizacija i delokrug Saveta za poslove narodne odbrane. 21. Članove Saveta federacije bira, na predlog Predsedništva, Savezna skupština iz redova saveznih i republičkih funkcionera, kao i funkcionera društveno - političkih i drugih organizacija . Predsedništvo saziva Savet federacije radi razmatranja pitanja državne politike i delatnosti političko -izvršnih i upravnih organa federacije.

AMANDMAN XXXVI 1. Polazeći od istorijske uloge Josipa Broza Tita u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, stvaranju i razvitku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,

255

razvoju jugoslovenskog samoupravnog socijalističkog društva, ostvarivanju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije, učvršćenju nezavisnosti zemlje i njenog položaja u međunarodnim odnosima, borbi za mir u svetu, a u skladu sa izraženom voljom radnih ljudi i građana, naroda i narodnosti Jugoslavije , -Savezna skupština može na predlog skupština socijalističkih republika i socijalističkih autonomnih pokrajina, po postupku predviđenom u Ustavu , izabrati Josipa Broza Tita za Predsednika Republike.

2. Predsednik Republike predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju u zemlji i inostranstvu i Vrhovni je komandant oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije . Predsednik Republike je predsednik Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. 3. U pogledu položaja, odgovornosti i ponovnog izbora Predsednika Republike, primenjuju se odredbe čl . 219, 220 . i 221. st. 1 , 3. i 4. Ustava, s tim što se Predsednik Republike bira na vreme od pet godina. 4. Predsednik Republike: 1 ) proglašava ukazom savezne zakone ; 2) proglašava odluku Savezne skupštine o izboru Saveznog izvršnog veća; 3) postavlja i opoziva ukazom ambasadore i poslanike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i prima akreditivna i opozivna pisma od kod njega akreditovanih stranih diplomatskih predstavnika ; izdaje isprave o ratifikaciji međunarodnih ugovora ; 4) dodeljuje odlikovanja ; 5) proglašava ratno stanje, ako Savezna skupština i Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nisu u mogućnosti da se sastanu ; 6) osniva odgovarajuće službe za vršenje poslova iz svog delokruga. Za vreme ratnog stanja ili u slučaju neposredne opasnosti, ako Savezna skupština i Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nisu u mogućnosti da se sastanu, Predsednik Republike na predlog Saveznog izvršnog veća donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nad-

256

ležnosti Savezne skupštine. Predsednik Republike podnosi ove uredbe na potvrdu Skupštini čim ona bude u mogućnosti da se sastane. Uredbom sa zakonskom snagom donesenom za vreme ratnog stanja mogu se izuzetno, dok to stanje traje, ako to zahtevaju interesi odbrane zemlje, obustaviti pojedine odredbe Ustava Jugoslavije koje se odnose na pojedine slobode i prava građana i prava samoupravnih organizacija, ili na sastav i ovlašćenja političko-izvršnih i upravnih organa. 5. Predsednik Republike obaveštava Saveznu skupštinu o stanju i problemima unutrašnje i spoljne politike i može predlagati Skupštini pretresanje pojedinih pitanja i donošenja odluka. Predsednik Republike saziva Savet federacije radi razmatranja pitanja državne politike i delatnosti političko-izvršnih i upravnih organa federacije . 6. Predsednik Republike , kao Vrhovni komandant oružanih snaga Jugoslavije : 1) komanduje i rukovodi oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i utvrđuje osnove planova i pripremnih mera za odbranu zemlje ; 2) postavlja, unapređuje i razrešava generale i admirale, kao i druge vojne starešine koje savezní zakon odredi ; 3) postavlja i razrešava predsednika , sudije i sudije porotnike vojnih sudova, kao i vojne tužioce. Predsednik Republike može obrazovati Vojni komitet i preneti na njega određene poslove komandovanja oružanim snagama Jugoslavije, utvrđene saveznim zakonom. Vojni komitet se sastoji od saveznog sekretara za narodnu odbranu, kao predsednika i dva člana koje imenuje Predsednik Republike. Vojni komitet odgovara Predsedniku Republike za poslove koji su preneti na njega. Predsednik Republike može određene poslove komandovanja i rukovođenja Jugoslovenskom narodnom armijom, utvrđene saveznim zakonom , preneti na saveznog sekretara za narodnu odbranu . 7. Predsednik Republike je predsednik Saveta za poslove narodne odbrane. 8. Predsednik Republike može sazvati zajedničku sednicu Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugosla17

257

vije i Saveznog izvršnog veća. Predsednik Republike predsedava zajedničkoj sednici Predsedništva i Saveznog izvršnog veća. 9. Predsednik Republike može poveriti vršenje pojedinih poslova u okviru svojih prava i dužnosti potpredsedniku Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. 10. Ovim amandmanom zamenjuju se odredbe čl. 215. do 218. stav 2 , čl. 222, 224. i čl. 256. i 257. Ustava i Amandman V i VI. 11. Kad ovaj amandman prestane da važi, prava i dužnosti Predsednika Republike utvrđena ovim amandmanom, vršiće Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a prestaju da važe odredbe čl. 219. i 220. i člana 221. st. 1 , 3. i 4. Ustava.

AMANDMAN XXXVII

1. Savezno izvršno veće sačinjavaju predsednik i određeni broj članova. Savezna skupština prilikom izbora članova Saveznog izvršnog veća određuje, na predlog predsednika Veća, članove Veća koji će kao savezni sekretari rukovoditi pojedinim saveznim sekretarijatima . Predsednika Saveznog izvršnog veća Skupština bira na predlog Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a članove Veća na predlog kandidata koga je Predsedništvo predložilo za predsednika Veća i na osnovu mišljenja Komisije za izbor i imenovanja . U Savezno izvršno veće bira se jednak broj članova iz svake republike i odgovarajući broj članova iz svake autonomne pokrajine. Ako predsednik ili član Veća bude izabran iz reda saveznih poslanika, prestaje mu poslanički mandat. 2. Članovi Saveznog izvršnog veća uživaju imunitet. U pogledu imuniteta člana Saveznog izvršnog veća, shodno se primenjuju odredbe člana 202. Ustava. O pitanjima imuniteta članova Veća odlučuje Savezno izvršno veće. 3. Savezno izvršno veće je odgovorno za jedinstveno sprovođenje politike i opštih akata Savezne skupštine, i u 258

tom cilju usmerava i koordinira rad saveznih organa uprave. 4. Savezno izvršno veće donosi uredbe, odluke i uputstva za izvršavanje saveznih zakona i drugih opštih akata Savezne skupštine. 5. Samoupravne organizacije mogu po svojoj inicijativi ili na traženje Saveznog izvršnog veća iznositi svoja mišljenja i stavove pred Većem po pitanjima iz njegove nadležnosti . 6. Savezno izvršno veće izveštava Predsedništvo, po sopstvenoj inicijativi ili na njegov zahtev , o pitanjima iz svoje nadležnosti. 7. Ako Savezno izvršno veće smatra da nije u stanju da obezbedi sprovođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona ili drugog opšteg akta Savezne skupštine čije se donošenje predlaže, kao i stavova ili predloženih mera Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili da ne može odgovorno vršiti svoju funkciju ako se ne donese zakon ili drugi opšti akt čije donošenje predlaže, Savezno izvršno veće može postaviti pitanje poverenja. Svako veće Savezne skupštine može, na predlog najmanje deset poslanika, članova tog veća, postaviti pitanje poverenja Saveznom izvršnom veću. O pitanju poverenja Saveznom izvršnom veću vodiće se u Skupštini pretres. Ako nadležna veća izglasaju nepoverenje Saveznom izvršnom veću, Veće je dužno da podnese ostavku . Najmanje deset poslanika bilo kog veća Savezne skupštine mogu u svom veću pokrenuti interpelaciju za pretresanje određenih političkih pitanja u vezi sa radom Saveznog izvršnog veća. 8. U slučaju podnošenja kolektivne ostavke ili izglasavanja nepoverenja Saveznom izvršnom veću , do izbora novog Saveznog izvršnog veća, Veće ostaje na dužnosti . 9. Ovim amandmanom zamenjuju se odredbe člana 226 , tačke 4. člana 228 , stav 3. člana 230. i stav 4. člana 232 . Ustava . AMANDMAN XXXVIII 1. Za vršenje poslova savezne uprave, u okviru prava i dužnosti federacije , osnivaju se savezni sekretarijati. 17*

259

Savezni sekretarijati se osnivaju i njihov delokrug utvrđuje saveznim zakonom . Za vršenje poslova od zajedničkog interesa za celu zemlju federacija može osnivati posebne organe i organizacije koji mogu biti ovlašćeni da vrše upravne, stručne i druge poslove iz okvira prava i dužnosti federacije, a za potrebe svojih organa i organizacija službe, naučne i druge ustanove. 2. Funkcioner koji rukovodi saveznim organom uprave lično je odgovoran Saveznoj skupštini koja ga može razrešiti od dužnosti. U slučaju podnošenja ostavke, funkcioner koji rukovodi saveznim organom uprave, ostaje na dužnosti do izbora novog. 3. Ovim amandmanom zamenjuju se čl . 233 , 234. i 236 . Ustava, kao i odredbe Amandmana II koje se odnose na državne sekretare i savezne sekretare.

AMANDMAN XXXIX

1. Neotuđivo je pravo i dužnost naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih ljudi i građana da štite i brane nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu celokupnost i Ustavom utvrđeno društveno i političko uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije . Niko nema pravo da potpiše ili prizna kapitulaciju ili okupaciju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili pojedinog njenog dela. Niko nema pravo da spreči građane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da vode borbu protiv neprijatelja koji je napao zemlju . Takvi akti su protivustavni i kažnjivi po zakonu kao izdaja zemlje i zločin prema narodu . 2. Privo i dužnost opština, autonomnih pokrajina i republika je da, u skladu sa sistemom narodne odbrane, svaka na svojoj teritoriji uređuje i organizuje narodnu odbranu i rukovođenje teritorijalnom odbranom i civilnom zaštitom, a u slučaju napada na zemlju rukovođenje narodnim otporom . Društveno-političke zajednice, radne i druge samoupravne organizacije učestvuju u pripremama za odbranu zemlje, cbezbeđuju sredstva i vrše druge zadatke od interesa za narodnu odbranu i odgovorne su za izvršenje tih zadataka.

260

3. Oružane snage Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije čine jedinstvenu celinu i sastoje se od Jugoslovenske narodne armije kao zajedničke oružane sile svih naroda i narodnosti, svih radnih ljudi i građana i teritorijalne odbrane kao najšireg oblika organizovanog oružanog narodnog otpora. Oružane snage Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije štite nezavisnost, ustavni poredak, nepovredivost i celokupnost teritorije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Svaki građanin koji sa oružjem ili na drugi način učestvuje u otporu protiv napadača je pripadnik oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. 4. U oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije obezbeđuje se u skladu sa Ustavom ravnopravnost jezika naroda i narodnosti Jugoslavije. U komandovanju i u vojnoj obuci u Jugoslovenskoj narodnoj armiji može se, u skladu sa zakonom, upotrebljavati jedan od jezika naroda Jugoslavije, a u njenim delovima i jezici naroda i narodnosti. 5. U sastavu starešinskog kadra i postavljanju na više komandne i rukovodeće položaje u Jugoslovenskoj narodnoj armiji primenjuje se načelo što srazmernije zastupljenosti iz republika i pokrajina . 6. Ovim amandmanom zamenjuju se odredbe stava 3 . člana 42., st. 1. do 3. člana 252 .; stava 1. člana 254. i člana 255. Ustava.

AMANDMAN XL Za sprovođenje ustavnih amandmana XX do XXXIX i obezbeđenje prelaska na njihovu primenu doneće se ustavni zakon. Predlog ustavnog zakona utvrdiće Veće naroda, po dobijenom mišljenju drugih veća Savezne skupštine, skupština republika i skupština autonomnih pokrajina na nacrt ustavnog zakona koji je to veće utvrdilo . Predlog ustavnog zakona usvaja se shodno odredbama st. 6, 7. i 8. tačka 2. Amandmana XII koje važe za usvajanje promene Ustava.

SADRŽAJ REČ PREDSEDNIKA TITA •

5

Edvard Kardelj O USTAVNIM PROMENAMA . .

9 9 10 12 15 15 17 21 26 34 41 41 44 DE DRENG **

**

48 49 51 33335

I. UVODNE NAPOMENE · O metodu rada . Načelni kontinuitet ustavnog razvitka II. OSNOVNI UZROCI USTAVNIH PROMENA Promene u društvu i ustavne promene Naše protivrečnosti i dileme . Društvena reforma i reforma federacije Još o nacionalnom pitanju . . III. POLAZNE TAČKE RAZVOJA USTAVNOG SISTEMA IV. SADRŽINA USTAVNIH PROMENA Politički odnosi u federaciji . Društveno -ekonomski položaj radnog čoveka Društveno-ekonomski odnosi u samoupravnoj integraciji udruženog rada Položaj ličnog rada Ekonomske funkcije federacije Obim delovanja načela o usaglašavanju odluka sa republikama i autonomnim pokrajinama Organi federacije

55

DISKUSIJA

Srećko Bijelić Mijalko Todorović Slavko Miloslavlevski Dušan Petrović Veljko Vlahović Veselin Duranović Ivan Dolničar Maćaš Kelemen

67 85 92 99 103 114 123 126

Krste Crvenkovski Cvijetin Mijatović Veli Deva Miroslav Pečujlić Jakov Sirotković Marko Nikezić Savka Dabčević -Kučar Andrej Marinc Mirko Čanadanović Mika Tripalo ZAKLJUČAK PREDSEDNIŠTVA SKJ

131 138 143 146 152 154 158 173 176 178 183

PRILOG PREDLOG PREDSEDNIKA TITA SAVEZNOJ SKUPŠTINI O PROMENAMA ODREDABA USTAVA SFRJ . Obrazloženje Jure Bilića na sednici Ustavne komisije Savezne skupštine Obrazloženje Kire Gligorova na sednici Ustavne ko• misije Savezne skupštine Obrazloženje Aleksandra Fire na sednici Ustavne • komisije Savezne skupštine NACRT USTAVNIH AMANDMANA XX DO XL

187

193 203 212 223