Lujo Šafranek-Kavić

Citation preview

LUJO

DR. A N T U N GOGLIA

SAFRANEK-KAVIC

ZAGREB

1942.

I

D«. A N T U N G O G L I A :

LUjO

SAFRANEK-KAVIC

Pretiskano iz »Svete Cecilije« sv. 3—4.

Z A G R E B

Svibanj-Lipanj

19 4 2

T I S A K N A R O D N E T I S K A R E , Z A G R E B , K A P T O L 27

1942.

-1

A

Lujo Safranek-Kavic U srpnju 1940. nestao je i z nase sredine jedan uvazeni i neumorni kulturni radnik; — preminuo je L u j o SafranekK a v i c , hrvatski skladatelj, muzicki kriticar i ravnatelj zagrebackog zbora. O n je bio poznata licnost u nasoj javnosti, koja se je u nizu godina upoznala s njegovim glazbenim kao i njegovim gospodarsko-privrednim djelovanjem. Njegov zivot bio je ispunjen neprekidnim intenzivnim r a doaxi, koji se odvijao u d v a oprecna smjera. O n je bio muzicar a islodobno covjek trgovackog duha. K a o glazbenik mnogo je radio za razvitak Hrvatske glazbene kulture i mnogim djelima povecao nase glazbeno biago. Z a to on zauzima znatno mjesto u povijesti Hrvatske glazbe. Kao stari njegov znanac i njegov mnogogodisnji suradnik u glazbeno; smotri» Sv. Cecilija«, odlucio sam, da prikazem njegov zivot i njegovo djelo u glazbenom polju. L Zivo topis L u j o S a f r a n e'k K a V i c^ rodio se u Zagrebu 12. X . 1882. Njegov otac V j ek o s l a v bio je arhitekt i graditelj, te je suradjivao k o d obnove grada Zagreba, koji je g. 1880. nastradao potresom. U zajednici sa arhitektom u Zagrebu poznatim pianistom i orguljasem Robertom Wiesnerom sagradio je g. 1895. novu zgradu Hrvatskog glazbenog zavoda." Njegova majka L u i z a potjecala je iz starle zagrebacke obitelji K a V i c, koja je iz davnine zivjela u Zagrebu i u Vlaskoj ulici posjedovala svoju kucu. Glazbeni dar bastinio je od svojih hrvatskih predja po majci.Vec njegov pradjed A 1 e k s a n d e r K a v i c bio je gradski kapetan i p r v i kapelnik gradske glazbe^ a njegov ujak L a v o s l a v K a v i c (1849—1918) bio je muzicar i violonceHsta, te kao takav djelovao u Madjarskoj, Rusiji i u Zagrebu.' Bratici po majci bill su m u braca J u r o T k a 1c i c profesor violoncela i I v o T k a l c i c pianista. Posto je obitelj K a v i c izumrla a Safranek po svojoj majci bastinio ne samo zarku ljubav za svoj rodni grad nego i glazbeni dar svojih rodjaka, to je ocevo prezime jednako volio kao i majcino prezime K a v i c i istoi.si uzeo kao drugo-svoje prezime. U z srednje skole polazio je glazbenu ucionu H . G . Z. kroz 6. godina od g. 1891/2 do 1896/7. U c i o je violinu k o d ucitelja J o s i p a K a r b u l k e , a k a d je ovaj ostavio Zagreb k o d F r a n j e J i 1 e k a, klavir kod A n k e B a r b o t - K r e z m a a teoretske predmete k o d V j e n c e s l a v a N o v a k a i A n t u n a S t o c k l a . ' * Jedno vrijeme je istodobno s njim polazio glazbenu skolu i vliolon^elista JurO' Tkalcic, koji je kasnije vise puta sudjelovao k o d izvedaba njegovih skladba i javno svirao njegovu skladbu za violoncelo i orkestar »Ceznja.« Kao ucenik V . razreda sudjelovao je Safranek na koncertu ucenika k r . realne gimnazije i s njom spojene trgovacke skole u Zagrebu 13. V . 1897. te svirao klavirske skladbe: E . G r i e g : Spomen listak i G . K a r g a n o v : 'Gavota... Kasnije polazio je kadetsku skolu u T r s t . u , koju je svrsio g.1901. te bude pridijeljen 16. pjesackoj pukovniji u Z a g r e b u a kasnije u B j e 1 o v a r u . U z to nastavio je sa svojim glazbenim ^ V i d i : L j u d e v i t S a f r a n e t - K a v i c (S v. C e c i l i j a 1918.); d r . B o z i d a r S i r o l a : P r e g l e d p o v i j e s t i H r v a t s k e m u z i k e ( E . Rirop — Zagreb, str. 316 i slj.); d r . A n t u n G o g l i a : H r v a t s k i g l a z b e n i z a v o d 1827—1927.; Z a g r e b , Revija drustva zagrebcana. (srpanj 1940.) i V j e s n i k zagreb. zbora (1940.). - Dalje oznacit cu to drustvo sa H . G. Z. 2 V i d i : D r . A . G o g l i a : O r k e s t r a l n a m u z i k a u Z a g r e b u . (S v. C e c i l i j a 1935. i posebni otisali str, 7). * Vidi: D r . A . G o g l i a : U c i t e l j i v i o l o n c e l a u Z a g r e b u i njihovi ucenici m u z i c a r i . (S v. C e c i l i j a 1933., str. 78 za Kavica, a za Tkalcica 169). 5 Vidi I z v j e s c a H . G . Z. od g. 1891/2. do 1896/7.

naukama. U to vrijeme dosao je u saobracaj s profesorima V a t r o s l a v o m Koland e r o m i F r a n j o m D u g a n o m te vojn i c k i m kapelnikom D r a g u t ji n o m H o n s o m, te medju inima proucavao je kontrapunkt. U Zagrebu kao casniku bila mu je povjerena i brigai za vojnicku glazbu, pa je tu upotrebio zgodu, da se usavrsi u instrumentaciji i dirigiranju. Njegovim nastojanjem postade kapelnikom vojne glazbe glazbenik A n d r o M i t r o v i c (1879 — 1939)- O n je priredjivao g. 1905. sa vojnom glazbom vise simfonijskih koncerata. Vec u to vrijeme okusao se Sarfanek-Kavic u skladanju, pa je napisao: k l a v i r n i trio i vise popijevaka. G . 1905. do 1909. polazio je ratnu skolu u B e c u pa se nije mogao intenzivnije baviti glazbom, ali je ipak polazio operu i koncerte, gdje se potanje upoznao i sa modernom glazbom narocito skladbama Richarda Wagnera, Richarda Straussa i Gustava Mahlera. Ipak iz tog doba potice njegova skladba » S l j e m e « (Vidi I I . dio pod i ) . Iza svrsene ratne skole sluzio je ponajprije od 1909. do 1912. u K o t o r u , gdje se ozenio s I r m o m r o d j . M i 11 i n. I z tog braka rodila se kcerka L u i z a, koja se mnogo bavila plesnom umjetnoscu. ( V i d i dio I I . pod. 4 i 15). U K o t o r u bio je Safranek-Kavic srediste muzikalnog zivota. Priredjivao je u vojnom kasinu glazbene i kazalisne zabave, dirigirao vojni orkestar i cesto svirao klavir bilo kao solista bilo kao pratilac. D a k a k o da se je vecinom izvadjala vedra i salonska glazba. Ovdje se takoder bavio skladbom pa je za te priredbe cesto skladao razne komade, medju inima V a l c i k »S t r a n d w o g e n« i koncertnu koracnicu »Champus«. Jednom je zgodom izveo i zadnji prizor prvog cina Puccinieve opere »Boheme«, koji je u pomanjkanju partiture sam instrumentirao. G . 1912. do 1914. bio je u G r a z u kao kapetan generalnog stozera te je bio odvise okupiran, da se bavi glazbom. Z a vrijeme svjetskog rata bio je g. 1914.- do 1916. na raznim bojistima a g. 1916. bio pridjeljen na vaznom mjestu generalnom guvernementu u B e o g r a d u , gdje je od Ijeta do novembra 1917. neumorno radio na simfonijskoj pjesmi »S o c a«, koja je pocetkom 1918. izvedena u Beogradu. (Vjidi dio I I . br. 2). T u se upoznao s pjesnikom M i l a n o m O g r i z o v i c e m (1877. .— 1923.), koji je sluzio kao vojnik, te ih je od onda vezalo prijateljstvo do pjesnikove smrti. Po svrsetku svjetskog rata vraca se Safranek u Z a g r e b gdje je sluzio k o d I V . vojne oblasti. G . 1920. napusti sluzbu kao podpukovnik te se posveti gospodarsko-privrednoj struci. N a z a g r e b a c k o m z b o r u djelovao je 16 godina do svoje smrti, najprije kao tajnik a zatim kao ravnatelj, posvetivsi ovoj instituciji sve svoje sposobnosti. O n je shvatio privredne probleme, funkciju i svrhu velesajmova a funkciju zag. zbora dobro spoznao, uvjeren o njegovoj velikoj koristi za hrvatsku privredu, a napose za procvat i ugled grada Zagreba. Velika je njegova zasluga uredjenje k o n c e r tn e d v o r a n e u novim prostorijama zagr. zbora, cije je otvorenje bilo 29. I . 1937. Z a to vrijeme posvecivao je sve svoje slobodno vrijeme glazbi i promicanju F i r vatske glazbe. M o r a se priznati njegovu energiju i ljubav za glazbu, da se je mogao uz teski i odgovorni dnevni posao joste posveti ti skladanju i glazbeno j kritici. N a pocetku sklada manje skladbe te simfonijsku sliku »P r o s c e n j e« za bariton i orkestar na kajkavske stihove D r a g u t i n a D o m j a n i c a (1875. — i933)- N a stihove ovog pjesnika skladao je jos dva ciklusa pod naslovom »K a j k a v s k e p op e V k e« za glas uz pratnju klavira, koje se kod nas cesto izvadjaju. Napokon odlucio je Safranek-Kavic, da sklada veca scenska djela. T a k o nastade g. 1921. muzicka drama u tri cina H a s a n a g t n i c a na libreto M . O g r i z o V ic a; g. 1922. balet F i g u r i n e ; g. 1925. narodna legendarna opera M e dv e d g r a d s k a k r a l j i c a po libretu S l a v k a B a t u s i c a a g. 1931. narodna plesna komedija S a n j e. (Potanje o t i m djelima u I I . dijelu pod 7. 8. 9. i 15.). U medjuvrijeme skladao je vise zborova, pjesme na. stihove nasih pjesnika i komade za violinu i orkestar doticno klavir » G u i s l a r « , ' i R o m a n c a te simfonijske varijacije na statu hrvatsku temu. Zadnja izvedba njegovih skladba bio je T r i o za klavir, klarinetu i violoncelo, docim djelomice neizvedena je ostala zadnja njegova skladba » g u d a c k i k v : a r t ' e t « . O d pocetka svog skladateljskog rada bio mu je ideal hrvatski narodni izrazaj i duh u nasoj umjetnickoj glazbi.

Safranek se je uz svoje redovite poslove i veliki skladateljski rad dugi niz godina bavio glazbenom k r i t i k o m te je kao uvazeni kriticar svoje ocjene o operama i glazbenim priredbama iznasao u dnevnike »Obzor«, »Zagrebacki List« i Jutarnji List«, te u drugim revijama i dnevnicima. O d pocetka g. 1921. bo je m a r l j i v i suradnik smotre za crkvenu glazbu »S v. C e c i 1 i j a« s cijim urednikom kanonikom J a n k o m B a r 1 e ga je vezalo veliko prijateljstvo. V e c u S v. C e c i l i j i g. 1922 (str. 109) nalazimo njegov clanak » N a s a n a r o d n a g l a z b e n a u m j , e t n o s t « , (Osvrt na koncertnu sezonu) a inace je svake godine na vise maha pisao u torn listu muzicke ocjene o opernim i inim glazbenim priredbama u Zagrebu pod naslovom: » O p e r n a i k o n c e r t n a s e z o n a u Z a g r e b u * . Ove ocjene su znatni prilog za povijest Hrvatske glazbe a napose glazbe grada Zagreba. U kritikama znao je Safranek uvijek zadrzati fini ton, nikad nije zapadao u ekstreme a stilisticki bile su m u ocjene uvijek zanimljive i otmjene; pisao je uvijek stvarno, tocno i objektivno. G . 1931, raspisala je jugoslavenska (danas Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti po prvi put n a t j e c a j za najbolje djelo domacih skladatelja. Ocjenjivacki odbor umjetnickog razreda u svojoj sjednici od 15. V I I I . 1931. podielio je tu nagradu od 8000 D . Safraneku-Kavicu za predloXenu operu »Medvedgradska Kraljica«. Povodom njegove pedesetgodisnjice rodjenja g. 1932. primio je mnogo cestitaka. » J u t a r n j i L i s t« (24. X I I . 1932.) donio vrlo srdacni clanak, u kojem tocno prikazuje svecjarev rad na polju Hrvatske glazbe. Sve sto je radio, radio je sa Ijubavlju za svoj H r v a t s k i narod i njegovu sretnijii buducnost te za svoj rodni grad Zagreb. Za njegovo odlicno djelovanje kao vojnika a kasnije kao glazbenika i privrednika primio je tekom godina mnoga odlikovanja a g. 1935. podleljen mu je francuski red erne zvijezde. Safranek bio je dobar H r v a t a osobito je volio svoj rodni grad Zagreb. O n je Zagrebu posvetio vise skladba a njegovu okolicu uzvelicao je skladbom »Sljeme« i operom »Medvedgradska kraljica«, gdje se radnja razvija na zagrebackom Kaptolu, Remetama i na Kraljicinom zdencu. O v u operu posvetio je gradu Zagrebu. Za Zagreb to cini u dvima prigodnim pjesmama za jedan glas i mali orkestar odnosno klavir: Z a g r e b m o j n a j d r a z i g r a d (Rijeci K r s t a Franica) i D r a g i Z a g r e b (Rijeci T . Strozzia). K o d osnutka D r u s t v a Z a g r e b c a n a bio je Safranek jedan od prvih osnivaca a kao clan upravnog odbora bio je vrlo uvazen te razvijao u drustvu veliku djelatnost a narocito u glazbenom pogledu. U svom velikom radu na privrednom polju kao ravnatelj zagr. zbora I na muzikalnom polju obolio je Safranek-Kavic na bolesti zucnih kamenaca pa se podvrgao oreraciji. Usprkos nastojanja lijecnika bolest se pogorsala iz dana u dan tako, da je dne 18. V I I . 1940. preminuo. Vijest o njegovoj smrti bolno je odjeknula u oitavoj nasoj javnosti a narocito u glazbenim krugovima. Svi dnevnici donieli su prikaze njegovog zivota i djelovanja, te izrazili duboko sazalenje nad tim velikim gubitkom za glazbenu umjetnost i privredu. Dne 20. prije podne obavljen je na Mirogoju sprovod. Sve sto je poznavalo i ciienilo pokojnika odpratilo ga do vjecnog pocinkai. Nebriojeno vijenaca i cvijeca kitilo je njegov odar. Prisustvovali su predstavnici svih glazbenih ustanova, prijatelji umjetnosti, predstavnici konzularnog zbora u Zagrebu, privrednih drustava te zagrebaokog javnog i drustvenog zivota. O d pokojnika oprostise se gg. Milosevic i Cudina sa strane Zagreb, zbora, B. K u n c u ime drustva hrvatskih skladatelja a dr. Cuculic u Ime drustva Zagrebcana. Sva cetiri govornika u svojim iskrenim govorima naglasili su gubitak hrvatskog kulturnog privrednog Zivota smrcu Safranek-Kavica. Dne 22. odrzane su zad u s n i c e u crkvi sv. Marka. U pocast uspomenj pokoijnikai svirao je zagrebacki kvartet i pjevala operna pjevacica Marijana Radev dok je na orguljam svirao prijatelj pokojnika Milan Majer. Povodom godisnjice Safranekove smrti priredila je krugovalna postaja Zagreb k o m e m o r a c i o n o v e c e dne 18. V I I . 1941. te su izvedene ove skladbe: S j a j s u n c e c e (Vlahovic); M o l i t v a iz opere M e d v e d g r a d s k a kral j i c a (Ida Juranic); P r o s c e n j e ( H r z i c ) j Suita iz baleta S a n j e (krugovalnj orke-

star). Drustvo Zagrebcana priredilo je takoder komemoraciono vece dne 12. I X . 1941., kod koje je odrzao spomen slovo drustveni tajnik S t j e p a n S t i e g l e r a pjevali su: Gjurgja H a l p e r - L e p e e pjesmu »Sjaj suncece« i dvije arije iz opere »Medvedgradska K r a l j i c a * a bariton D r a g o H r z i c pjesme »Jabuka« i .»Na mejasu«. I I . Djelo Safranek-Kavic skladao je u svim vrstima glazbe. J a cu ovdje prikazati te skladbe, po brojevima opusa, kako ih je autor oznacio. U z broj opusa oznacio sam godinu, kada je pojedina skladba pisana. 1. S l j e r n e , simfonijska uvertira za veliki orkestar. (op. i . napisana 1905)M o t t o : »Sljeme — slobodni v r h u zelene gore, kruno mog ocinskoga Zagr'eb-grada, vinorodna koljevko cestitog veselog hrvatskog seljaka, meto moje mladenacke ceznje.« N a o v u skladbu potaknuli su ga mnogi izleti, koje je kao mladic poduzeo sa otcem u zagrebacku goru. Premijera bila je na koncertu 16. pjesacke pukovnijc u velikoj dvorani gradjanske streljane u Zagrebu u korist fonda za uzdrzavanje ratnih spomenika dne I I . X . 1906.'Dirigirao je A n d r o M i t r o v i c tadanji vojni kapelnik. Dalje izvedena je ta skladba: N a koncertu H . G . Z. 20. X I I . 1921." po zagrebackoj filharmoniji; u Beogradu 11. V I I . 1917. po orkestru garnizonske glazbe br. 31. te 21. I . i 20. I I . 1918. na I I I . i I V . simf. koncertiraa u vojnicke dobrotvorne svrhe potonja dva pod ravnanjem autora. Svirala je garnizonska muzika, pojacana s vise inostranih umjetnika i domacih amatera. 2. S o c a (Isonzo) simfonijska pjesan (op. 2. 1917.). Pjesnicki sarzaj skladbe temelji se na pjesmi »Isonzo« pjesnika F r a n z a X a v e r a K a p p u s a . Dieli se u cetiri djela: u prvom slika autor m i r alpinske prirode, izvor Soce i njezin tok prema moru. U drugom prikazuje oluju u brdima i sum brzo narasle rijeke, docim u trecem sHjedi idila mira, koja se u cetvrtom dijelu promjeni u divlji boj a taj se zavrsava sa slavljem pobjede. O v a glazba Je programna. Praizvedba bila je u pod i . spomenutom koncertu u Beogradu 21. I . 1918. pod ravnanjem autora, a zatim je izvedena na koncertu 20. I I . 1918. Poznati muzicki referent i sastavljac vise opernih libreta d r . R i k a r d B a t k a pohodio je Beograd i sudjelovao k o d spomenutih koncerata te je napisao pocetkom g. 1918. u beckom F r e r n d e nb 1 a 11 u o dojmovima u torn gradu spominjuci takoder izvedbu skladbe »Soca«. O n opisuje tu skladbu i utisak, koja je proizvela na koncertnu publiku. N a osnovu tog izvjestaja zatrazena je od Safraneka partitura te skladbe u svrhu, da se izvede u Becu. I zaista bude izvedena po beckoj filharmoniji pod ravnanjem v a n rednog dirigenta F e l i k s a W e r n g a r t n e r a na koncertu 21. I V . 1918. u velikoj dvorani beckog Musikvereina u korist C . K r . austrijskih vojnickih udova i sirocadi. Svi becki dnevnici. hvalili su t u skladbii i njezinu izvedbu. U »"W i e n e r A l l g e m e i n e Z e i t u n g « (23. I V . 1918.) citamo medju inima: »Ova novost aktivnog Majora Safraneka izazvala je veliku pozornost. Mogli smo u pojedinim dijelovima skladbe, koji su puni stimunga, upoznati ri-eobican talenat, specijalno za mocni skupni utisak i. koj-i uz to imade smisao za ugodnu narodnu riielodiku u isbitrenju motiva.« U G r a z u u Sofien dvorani svirana je ta simfonijska pjesan na prvom koncertu C . K r . garnizonske glazbe zajedno 'sa clanovima opernog orkestra i elazbe streljacke pukovnije br. 3 u rafne dobrotvorne svrhe apod ravnanjem A n t u n a Z a n e 11 i - a dne 18. X . 1918." 3. P o v r a t a k simfonijska suita za veliki orkestar s obligantim violoncelo solom u t r i stavka: i . Z o v D m o l ; 2. C e z n j a G mol i 3. D o m A dur (op. 3). O d te skladbe izveden je drugi dio C e z n j a na jutarnjem koncertu H . G . Z. 22. L 1922. Solo je svirao priznati violoncelista profesor J u r o T k a l c i c . G . 1939. izvedena je ta skladba na zagrebackom krtigovalu na skladateljevom kompozitorskom satu. Svirali su violoncelo M i r o s I a v C r 1 e n j a k a glasovir dr. M i 1 a n M a j e r. ' 8 V i d i : D r . A . G o g l i a : » H r v a t s k i g 1 a z b e n i 2 a v o d« (str. 113). ' V i d i : S V. C e c i l i j a (lipanj 1918.).

7

—

4- P o l k a g a v o t a za veliki orkestar (op. 4). P r v a izvedba bila je u h r v . kazalistu u sklopu baletnog divertisementa 22. I I I . 1922. Plesala je autorova k c i L u i z a , koja je svrsila privatnu baletnu skolu Margarete Froman. T e veceri plesala je takodjer pies na glazbu Chopina: Sumska vila. Luiza plesala je kasnije i kod raznih drugih javnih priredaba a narocito, kako kasnije spominjem, u autorovom baletu F i g u r i n e . 5. K a j k a v s k e p o p e v k e I . Rijeci D r a g u t i n a M . D o m j a n i c a za jedan glas uz pratnju klavira. (op. 5). ( M e g 1 a, J u t r o, B r e g i , J a b u k a, S_n e g j N a m e j a s u ) . Praizvedba bila je u intimnoj veceri H . G . Z. 27. I V . 1923. Pjevao je bariton D r a g o H r z i c a pratio na klaviru Hugo Mihalovic. U O b z o r u (29. I V . 1923) referira o toj izvedbi dr. B o z i d a r S i r o l a : »Ove kajkavske popijevke su lijepi i vrijedni doprinos nasoj literaturi popijevaka. Osnovni ugodjaj Domjaniceve lirske poezije osobitom je paznjom izgradio a obilje misli zanosilo je autora na tanko karakteriziranje, koje je diskretno unosio u osnovni ugodjaj, nastojeci pomno, da ga ne natruni stranim pokretanjem. Napjevi su cesto pravi odraz pjeva nasih seljaka. Znao ih je izraditi u pravom odnosaju prema cjelini nenametljivo i l i unoseci u sklop njima tudje forme naskroz komponirane popijevke.« Popevku J a b u k a pjevala je G j u r g j a H a l p e r - L e p e e na krugovalu —Zagreb 11. V I I . 1940. Popevku Megla pjevala je M i l a S t a g l j a r na ljubljanskom krugovalu 14. I I I . 1930. 6. P r o s c e n j e . Rijeci D . M . D o m j a n i c a za bariton uz pratnju orkestra (op. 6). P r v a izvedba na matineji zagreb. filharmonije u dvorani Music-Halla 6. V . 1923. B o z i d a r S i r o l a pise medju inima o toj skladbi u » O b z o r u « (9. V . 1923.): » U toj novoj • popijevki nasao je Safranek prilike za detalino slikanje najraznijih ugodjaja. O n je i nastojao', da bujnim mjesanjem orkestralnih boja zaista docara slikovitost »kip_ca« i zato velikim dijelom njegova popijevka docarava sve d r a i l Domjaniceve pjesme. Zivost i sarolikost je osobita odlika ove oopijevke.* U » N o v o s t i m a « (13. V . 1923.) citamo: »Safraneku uspjelo je, da nam z i v i m bojama docara sareno raspolozenje, koje vlada u prosten'u. Vjesto i dobrim ukusom rise on scenu za scenom, da V a m na koncu poka^e finu sliku punu zivota i stimunga. Siroka pjevacka linija djelovala je k tomu ugodno i voIjko.« U t j e d n u h r v a t s k e k u l t u r e u lipnju 1937. pjevao je t u skladbu D r a g o H r z i c na koncertu zagr. filharmonije 9. V I . 7. H a s a n a g I n i c a, muzicka drama u t r i cina. Libreto napisao prema svojoj istcimenoj drami Safranekov prijatelj i pjesnik M i l a n O g r i z o v i c (1877.—1923.) (cp. 7)-'' Sadrzaj libreta:" P r v i c i n. Dvoriste u kuci Hasan age. A g i n i c a i djeca ocekuju agin povratak iz vojne. A g i nica iznosi najmanje dijete i pjeva mu uspavanku. U to dolazi H u s o i kaze aginici, da joj aga porucuje, neka ga ne ceka »ni u dvoru i u rodu niome« a to zato, jer ga nije posjetila, dok je on u satoru Iczao bolestan. U prvoj zdvojnosti aginica poleti na kulu, da se surva niz nju, ali S u 11 a n i j a ju z a drzi. Dolazi beg P i n t o r o v i c a aginica mu se izjada, kako ju aga tjera od kuce, jer ga nije posjetila, a to nije mogla, jer zakoii zabranjuje. Pintorovic joj kaze neka se ne zalosti, jer nju ce uzeti mladi Imotski kadija. I vec hoce da je odvede, kad dolazi Hasanaga s citavim taboroni mladih robinjica. Aginica se oprasta od kuce i djece a aga joj na odlazku predbaci, da je kamenog srca. A l i kad kasnije cuje od Sultanije, da se je aginica htjela baciti s kule, pokaje se zbog svoje nagle odluke, ali vec je prekasno, jer aginica je otisla. D r u g i c i n. Basca u kuci Bega Pintorovica. U kuci su veseli svatovi, ali aginica u basci ocajno tuzi i cezne za agom i djecom. Utjesiti je nemoze ni iskrena ljubav Imotskoga kadije, jer u njenom srcu je samo Hasanaga. Ipak odlazi s k a d i j o m, a svatovska povorka veselo potcikuje. T r e c i c i n. K a o prvi. Aga takodjer neprestano cezne za aglnicom i uta.pa svoj sevdah u svirci i plesu robinjica. Sultanija kaie ocu, kako aginica jos uvijek samo njega ljubi. U to se zacuje pucanje pusaka i vika svatovske povorke i aginica se svrati, da pozdravi svoju djecu. Daruje ih darovima. K a d svatovi hoce da krenu, aginica upita agu: »Volis li me?« a on joj prizna: »Volim ljubo«. O n i padaju jedno drugomu u zagrljaj, djeca skacu od veselja a najveda sreda pretvara se odmah u najvecu bol. Hasartaginici je puklo srce. O n a je umrla od ljubavi.

, U oci praizvedbe ove opere izjavio se autor o tom djelu ( » 0 b z o r« 13. I V . 1894.) medju inima, da je libreto primio pocetkom 1919-, sredinom rujna poceo je raditi i u kolovozu 1920. bila je skica gotova dok je o Bo^icu 1921. bilo djelo dovrseno. Libreto, 8 Libreto izasao je u nakladnoj knjizari St. Kugli u Zagrebu. ' V i d i : D i n k o S i r o v i c a i M a r k o F o t e z : Sadrzaji opera. 238 libreta najvaznijih domacih i stranih opera. (Zagreb 1938. Nadbislkupska tiskara, str. 49).

—

8

—

koji se bitno razlikuje od drame, nastao je u intimnoj suradnji pjesnika i skladatelja usporedo sa glazbenom skicom, nakon sto su unapred bile ustanovljene glavne crte. Pisac nadalje prikazuje razlike izmedju libreta i drame. Glede glazbe navadja: »Glazba u svojem temeljnom ugodjaju- slijedi romantiku nase narodne pjesme. Njezina pjevana melodika proizlazi u dialogu iz deklamacije rijeci. O d pjesama sam manji dio preuzeo vjerno iz riznice pucke melodike a veci dio napisao sam u duhu ove melodike. Slicno vazi i za plesove djece, svatova i robinjica. K o d toga uzeo sam u obzir, da se muzicki orijentalizmi, koje drzim radi vjernosti folklore neizbjezivima, kod ovog bosansko-muslimanskoga svijeta, vise isticu kod karakterizacije Age i njegove okoiine (Cerkeskinja, robinjice i turska muzika na sceni) a ostaju manje primjetljivi u scenama oko Pintorovica, gdje prevladava nas autohtoni narodni elemenat. Svatovski zborovi i plesovi cisti su orientalizma. Citava ostala glazba prilagodjuje se u harmonijskom pogledu gibivosti dialoga i izradjena sa malo izuzetaka slobodno bez odredjenoga tonaliteta. R i t m i j s k a razdioha pjevanih mjesta proizlazi takodjer iz deklamacije. Orkestar ima vazni zadatak, da citavo djelo rnotivicki poveze u jednu cjelinu i da karakterizira ugodjaj, osjecaje, raspolozenja, da dade pejsazu boju ili da realisticki ilustrira dogodjaj. O k o trideset motiva provla^i se paTtirturom. Osim ovih, koji se cesto vracaju ima motiva, koji Imadu samo lokalno znacenje. I u motlvima nastojao sam, da zadrzim nacionalno n j i hovo obiljezje. Razumlje se naprotiv, da su motivl, koji imadu zadatak ilustrativne, reallstlcne karakterizacije, plod slobodne fantazije. U normalni orkestar uveo sam na mjestima tamburu, jedno radi boje u pratnji narodnih popijevaka, a drugo vec radi realistlcke vjernosti, jer kadija i Aga pjevaju tamburom u rucl. Scenska muzika sastavlj'p.; je po uzoru sredovjecne turske vojnicke glazbe.« Premiera bila je 15. I V . 1924. a Ilea blli su: A g a H a s a n a g a : M . Vuskovic, H a s a n a g i n i c a : Marta Posplsil, S u l t a n i j a : Ludmila Radoboj, B e g P i n t o r o v i c : D . H r z i c , I m o t s k i k a d i j a : B. V i c a r , R o b i n j i c a C e r k e s k i n j a : Jelena Morozova, C a n s , s v a t o v s k i s t a r j e s I n a : T . Leslc. D r . J o s i p A n d r i c napisao je o toj operi ocjenu u S v . C e c i l i j i (1924. str. 80.) pod naslovom: »D o n a s e m u z I c k e d r a m e«. O n medju inima kaze: »U svojoj muzickoj drami »Hasanaginica« autor prihvatio se umjetnickih princlpa, sto Ih je Wagner postavio za muzicku dramu i od kojih su najglavnijl: glazbena deklamacija na pozornici I radnja provodnih motiva u orkestru. D r X i m , da s toga stanovista treba prosudltl smjer, kojim je posao skladatelj. Polazeci od prozdijske I dramatske deklamacije gradio je Safranek muzicku gradnju tog djela. U tom se ocituje njegovo duboko osnovno shvacanje, jer najciscoj tragici, koja dominira u torn djelu, moze muzicka deklamacija rijeci dati najadekvatnljl Izrazaj. Melodlkom zaodjenuta rijec prelazi u lirsku svezu te gubi svoj dramatski izrazaj. Safranek se tog dramatsko-deklamatornog princlpa drii pa I lirskijim epizodama daje vrlo malo konceslje. U svojoj deklamaciji nastoji biti naturallsticki vjeran pa I ritmom i Intervalima deklamacije upravo na domak b l i z l . zlvom govoru. Safranek je orijentalnim elementima u svojoj muzici dao dolsta samo sporednu ulogu za ugodjaj Ili ilustraclju nekih inomenata. Manji dio muzike vuce korijenje i iz nacijonalne glazbe, tek kada korovi nastupaju. U svom je naturalistickom shvacanju autor I sto se tice nacijonalnog elementa posao cesto ne samo putem vjerne imitaclje pticke glazbe, nego je dapace kao puckl najvjerniji Izrazajnl instrumenat upotrebio i tambure. U instrumentaciji se ocituje bujnost vjestoga Instrumentaliteta. I upotrebom narocitlh orkestralnih kombinacija, promjena i finesa umije lijepo da se posluzi za karakterlstiku ugodjaja, sltuaclje Hi unutarnjih momenata glazbeno-dramatske radnje. Mislim, da je Safranek jaci dramatik nego Hrik. Izhodlste je njegove glazbe u orkestru a ne u pjevu. T o ga vise vodi dramatlcl nego k Uriel. U njem se muzika I dramatika stapaju u jedan tok.« r ; -.•c-:>-^ T a opera izvedena je u Zagrebu g. 1924. sestnaest puta a od god. 1927. do 1931. novouvjezbana dvadeset puta. U S a r a j e v u izvela je zagreb. opera drug! cin te opere 19. V . 1924. U L j u b l j a n I davana je i . I I . 1930. I 14. I . 1931. 8. F i g u r i n e balet u jednom cinu. Scenarij i muzika od Safraneka (1922. op. 8). Scenarlj izradjen je na osnovi obrnutog kontrasta realnosti tako, da u baletu porcelanske figure, koje su u zbllji sitne, prikazuju plesaci, dok su zlvi ljudj na scenj maleni.

—

9

-

Dogadja se jedne noci u kabinetu staroga gospodina, vlasmika zbirke porcelana. Starac promatra svoje porcelanske miljenike; ulazl soharica i nagovori starca, da navije glazbenu kutiju, na kojoj je postavljena grupa rokoko pastira; sobarica plese oko kutije i odlazi, ostavljajuci starca sama. O n studira, zaspi u naslonjacu i sanja o jednoj maloj drami, koja se odigrava izmedju njegovih porcelanskih figura. Probudjene one osjete i sve radosti i sve muke zivih bica. Mali Amor sa empire-sata probudi svojom strijelicom sve muske figure redom i zaludjuje ih u jednu zensku figuru pastiricu. Pastir, rokoko-kavalir sa lornjonom. Torero i Lovac, svi se oni redom uzaludno natjecu, plesuci pred pastiricom, dok Amor ne probudi Apolona sa empire sata. Njegovu pozivu odazove se pastirica, silazi i plese s njime dugi I j u bavni pies. Izmedju Apolona i ostalih figura razvija se drama suparnictva, narocito pastir ne moXe da podnese nevjeru svoje drugarice-pastirice. U velikoj boli on baca prema zaljubljenom paru svoj stap. U taj cas rumenilo zore cini kraj citavoj igri. Amor vidi kojim plodom je urodila sala, — nije mu lako, da vrati figure na svoje mjesto, dok one hoce da se nauziju zivota i plesne radosti. Napokon Amoru uspije i to, sve su figure na svojem mjestu. Sunce je izaslo, vec ulazi sobarica, da oprasi figure, ruga se vlastniku, koji jos uvijek spava i prepane se, k a d opazi na tlu slomljeni porcelanski pastirov hap. O n a budi vlastnika, koji se sjeti svog sna, prica djevojci sve, kako se je desilo i popravlja stetu. K a d je opet SVC u redu, plesu obojica u radostnom zadovoljstvu po glazbi kutije.

Premijera ovog baleta bila je u h r v . kazalistu 24. V . 1926. A m o r a plesala je autorova kci L u i z a . Balet davao se cesto, do lipnja 1927. Jedanaest puta, a novouvjezban do svibnja 1933. dvadeset i dva puta. S t a n i s l a v S t r a z n i c k i pise o toj skladbi ( O b z o r 25. V . 1926.): »Balet je po izrazajima moderan, formom priklanja se mnogo staroj strogoj pie-' snoj formi. Autor nastoji da tu formu prilagodi modernom osjecanju; on misli naci u ritmu plesa, koji je u svojoj prvobitnosti najsnazniji, nova vrela muzickog izrazaja. U instrumentaciji sluii se tecevinama moderne orkestracije. Sve to zvuci a nigdje se ne opaza prenatrpanost. Imade i orkestralnih mjesta, koja i iznenadjuju i pokazuju, da se vec toliko znao uziviti u orkestralnu koloristiku, da umije i samostalnim kombinacijama poluciti zeljene efekte. Inace nastoji, da u svojoj glazbi bude originalan, ali kod toga ide predaleko, jer slusac dobiva utisak, da mu muzika nije vise procucena i da se muzicki osjecaj ne izvija spontano. Priznati m u se mora, da cuva liniju, kloneci se t r l v i jalnosti I banalnosti. Imade mnogo gracijoznosti u njegovim plesovnim ritmima i t e m peramenta a ne zazire posve od bizarnostl. Balet je davan I u B r a t l s l a v i u narodnom divadlu i . ^11. 1929. s velikim uspjehom. Sve novlne u Bratlslavi potvrdile su uspjeh ovog baleta. » S l o v a k « (4. X I I . 1929.) isJcfe, »da se Safranek pokazuje u svojem baletu kao moderno orijentlrani autor. Figurine nemaju previsokih pretenzija, te je niz duhovito Instrumentiranih plesova, menueta, valcera, narodnih plesova ltd. U instrumentalnom pogledu je balet vrlo sarolik. Upozoravamo primjerice na izvanredno upotrebljeni klavir kombinlran s razlicitim drugim instrumentima, kao celestom, xylophonom te glisanda harfe, v r l o dobro nattijestene disonance, sjajna »muzicka kutija« te razne drazesne Ideje n. pr. u visokim sordinlranim trubljama. Nase najbolje drustvo divilo se s najveclm interesom umjetnosti, koja nasa publika vrlo voli.« Dne 13. I . 1931. davan je taj balet velikim uspjehom u l j u b l j a n s k o j operi. (VIdl »S 1 o V e n e c« i j . I . 1931., » G l e d a l i s k i 1 i s t« 1930./31. i »J u t r o« 15. 9. M e d v e d g r a d s k a k r a l j i c a . Narodna legendarna opera u tri cina. Libreto S l a v k a B a t u s i c a . (1925. op. 9). Radnja temelji se na medvedgradskoj legendi iz X I I I . vijeka o okrutnoj gospodarici Medvedgrada, koja svoju suparnicu ubIja pomocu zmlje otrovnice, kako ju je A . Senoa odpjevao u svojoj povjesti »Zmijska kraljica«. Radnja se zblva u X I I I . stoljecu. Sadrzaj libreta je slljedeci: P r v i c i n . V r t u kuriji kanonika T o r u s t i j a na Kaptolu u Zagrebu. Djevojka B a r b a r a zivi kod svog poocima kanonika. U vrtu hranl svoje ljubimice zmije. Ona ljubi mladog plemica B e r i V o j a, ali zeljna vlasti i lagodnog uzitka, po nagovoru svog poocima daje ruku starcu crnom - Janku, mocnom gospodaru Medvedgradskom. D o k je razo^arani i o