Istorijski arhiv Komunističke partije Jugoslavije [Tom I. Knjiga 2]

Table of contents :
Front Cover
decembar
septembra 1942 godine
Dnevna zapovest druga Staljina
Veliki uspesi naše ofanzive
Stvarajte svoju štampu!
„BORBA“
Sovjetska štampa o našim ženama
Istorijski arhiv KPJ

Citation preview

KO MI KI TE GRADS HUSK T PAR KOMUNIS ISTORIJSKO ODELJENJE CENTRALNOG KOMITETA KPJ

PARTIE

ISTORIJSKI

KOMUNISTIČKE

ARHIV

PARTIJE JUGOSLAVIJE

TOM

I

KNJIGA

2

BORBA" 1942-1943

BEOGRAD 1949

PROLETERI SVIH ZEMALJA,

UJEDINITE SE !

ISTORIJSKI

ARHIV

KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

IZDAJE

ISTORIJSKO ODELJENJE CENTRALNOG KOMITETA KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

TOM I - KNJIGA 2

ISTORIJSKO ODELJENJE CENTRALNOG KOMITETA KPJ

Istorijski

arhiv

い Komunisters

weite

‫ اج‬dop ‫ کیابانشستیم‬a

ISTORIJSKI

KOMUNISTIČKE

ARHIV

PARTIJE JUGOSLAVIJE

TOM

I

KNJIGA

2

,,BORBA" 1942-1943

BEOGRAD 1949

OD REDAKCIJE U drugoj knjizi prvoga toma objavljuje se 20 brojeva ,,Borbe", koja je izlazila na oslobođenoj teritoriji u selu Drinići

kod

Bosanskog

Petrovca

oktobra- decembra

1942 i januara - februara 1943 godine.

,,BORBA" 1942-1943

. Juv

6 6 1

br.

299.

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE Baru70 000 ***

SMRT FASIZMO SLOBODA NABOD! L'éirimo da u skoro predstoječim izborima dojemo što valjanje šte sposobnije Barodno oslobodilačke odbore i pomozimo sti da oni i u stvenosti postanu ono što danas moraju biti: org ni warudue viastia Ta dužnost leži danas pa svima iskrenim rodoljubima. OKTOBA 1942

CIJEBA - DIR : 3 KUNE: ( SO (10

30 SEPTEMBRA 1942 GODINE U vrijeme najžešćih bitaka naših partizana u Srbiji sa njemačkim okupatorima i četnicima raznih dlaka u 1941 g., počela je nakon punih 12 godina izlaziti „ Borba “. Primljena sa velikim oduševljenjem ne samo od boraca naših partizanskih odreda već i od širokih narodnih masa, „ Borba“ je već nakon 19 -og broja morala biti ponovo obustavljena zbog poznate velike okupatorske i četničke ofanzive u Srbiji u jesen 1941 g. Zbog tehničkih i drugih teškoća „ Borba " se nije mogla pokrenuti kroz čitavih 10 mjeseci . Često su dolazila pitanja sa raznih strana: kada će opet izlaziti „ Borba", jer je ona za kratko vrijeme svoga ponovnog izlaženja stekla vrlo široku popularnost i veliki ugled ne samo u redovima boraca, nego i u širokim narodnim slojevima. Mi nijesmo nijednog trenutka zaboravili na ogromnu važnost i potrebu ponovnog izlaženja „ Borbe“ . Često smo je htjeli ponovo pokrenuti, ali svaki put smo bili ometani ili neprijateljskom ofanzivom ili tehničkim teškoćama. Sada smo konačno opet došli u mogućnost da pokrenemo naš list „ Borbu ", sa dubokim uvjerenjem da ćemo naići na punu podršku svih rodoljuba i prijatelja ovog našeg lista, koji se pretvorio iz nekadašnjeg lista radničke klase u opšti list svih rodoljuba i boraca za slobodu i čiji naslov najbolje odgovara današnjem vremenu , ispunjenom teškim i krvavim borbama našeg naroda za svoj opstanak i slobodu . Mi sa ponosom danas možemo konstatovati da, uprkos neprekidnim teškim i krvavim borbama protiv okupatora i njihovih slugu, širom naše zemlje izlaze mnogobrojni časopisi i brošure , koji su , po svojoj tehničkoj opremi i po sadržaju, postigli lijepe rezultate . Ali, ipak smatramo za neophodno potrebno da izlazi „ Borba “ , čiji će zadatak biti da svestranije obuhvati i razradi razna pitanja i probleme , aktuelne u današnjoj Narodnooslobodilačkoj borbi . Naša Narodnooslobodilačka borba nije samo teška i krvava, ona je i vrlo komplikovana i postaje svakog dana sve komplikovanija, blagodareći raznim izdajnicima koji su se prodali okupatoru i sarađuju sa njime protiv našeg naroda. Ta borba je postala još komplikovanija otkako je 9

izdajnička, izbjeglička jugoslovenska vlada u Londonu počela preko svojih agenata u zemlji zabijati nož u leđa naroda. Zadatak našeg lista „ Borbe " biće taj , da neumorno objašnjava narodu izdaju velikosrpske, izdajničke , izbjegličke vlade u Londonu. Saradnja te vlade sa okupatorima preko Draže Mihailovića i njegovih četnika mora biti raskrinkana pred narodom. Veliki dio te zadaće pada na „ Borbu“. U međunarodnim političkim i vojnim događajima svakog dana nastaju novi momenti i razni preokreti koji često nijesu razumljivi narodu . Zadatak „ Borbe" će biti da te događaje i preokrete razradi i objasni narodu. U jeku današnje Narodnooslobodilačke borbe svakog momenta niču razna pitanja i problemi koje treba narodu objasniti i pomoći mu da ih savlada. Pitanja organizacije pozadine, organizacije narodne vlasti itd . jesu takve prirode da ih se ne može objasniti narodu samo putem jedne brošure ili cirkulara, već je potrebno stalno i sistematsko objašnjavanje na što popularniji način . To će biti zadatak našeg lista „ Borbe “. U našim partijskim organizacijama, kako u vojsci tako i u pozadini, ima još uvijek mnogo organizacionih i političkih slabosti o kojima je potrebno neprekidno govoriti i ispravljati ih . „ Borba “, kao organ naše Komunističke partije, moraće stalno obuhvatati i sva ta pitanja, razrađujući ih u duhu ,, Proletera" i ostalih partijskih direktiva, koja su danas više no ikada , kaogod i čitav rad naše Komunističke partije Jugoslavije, nerazdvojno vezana za ovu opštu Narodnooslobodilačku borbu . „ Borba “ će morati da posveti veliki dio svoga prostora Narodnooslobodilačkoj borbi, našoj junačkoj Narodnooslobodilačkoj vojsci . našim palim herojima, našim borcima i raznim problemima u vojsci . U našoj Narodnooslobodilačkoj partizanskoj i dobrovoljačkoj vojsci čeliče se i rastu ne samo dobri vojni rukovodioci nego i pjesnici i književni talenti, koji prenose na papir utiske iz ove velike oslobodilačke borbe . Mi smo uvjereni da će se svi takvi drugovi rado odazvati da sarađuju u „ Borbi “ i pruže što više materijala za ovaj naš list. U Jugoslaviji postoji samo plaćenička, okupatorska štampa u koju ne prodire i ne smije prodrijeti istina o tome šta se događa u raznim obla⚫ stima naše zemlje , kao i o tome šta se događa na međunarodnoj areni . Mi ćemo nastojati da kroz „ Borbu" prodre glas istine u sve naše krajeve i do svih ljudi, ne samo na oslobođenoj , nego i na okupiranoj teritoriji .

OSNIVANJE NARODNOOSLOBODILAČKIH PARTIZANSKIH UDARNIH BRIGADA

Bilten Vrhovnog štaba NOP i DVJ, br. 17-18-19, objavio je naredbu Vrhovnog štaba NOP i DVJ o osnivanju slijedećih narodnooslobodilačkih partizanskih udarnih brigada: IV i V NOPU brigada od ranijih crnogorskih bataljona; VI NOPU brigada; I (VII) NOP krajiška udarna brigada; II (VIII) NOP krajiška

10

udarna brigada; III (IX) NOP krajiška udarna brigada ; X NOP hercegovačka udarna brigada; XI NOP slovenačka udarna brigada; I (XII) NOP lička udarna brigada; II (XIII) NOP lička udarna brigada; III (XIV) NOP dalmatinska udarna brigada.

JEDNA VELIKA MANIFESTACIJA NAŠE SNAGE I KULTURE PRVI KONGRES PARTIZANSKIH LJEKARA 25 i 26 septembra održan je na oslobođenoj teritoriji Bos . Krajine prvi kongres partizanskih ljekara i sanitetskih radnika. Već samo održanje kongresa, na kome je bilo 46 delegata, pored pretstavnika raznih vlasti , ustanova i društava, pretstavlja politički i kulturni događaj od prvorazredne važnosti . Prisustvo velikog broja ljudi, žena i omladine iz naroda pokazalo je tijeshu vezu naroda i naše junačke vojske . U prvom , svečanom dijelu kongresa, koji se pretvorio u jednu impozantnu nezaboravnu manifestaciju naše snage i naše kulture, jedinstva naroda i njegove junačke vojske, primljeni su pozdravni telegrami upućeni drugu Staljinu, ljekarima Crvene armije , ljekarima Engleske i Amerike, Vrhovnom štabu NOP i DVJ i Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije. Pročitani su i pismeni pozdravi upućeni kongresu, a na prvom mjestu pozdrav druga Tita, koji je osobito burno pozdravljen od svih prisutnih . Taj pozdrav glasi : Drugovi delegati, U ime Vrhovnog štaba NOP i DV Jugoslavije kao i u ime boraca, komandira, komandanata i polit. komesara naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije šaljem srdačne pozdrave učesnicima ovog kongresa. Duboko sam uvjeren da će ovaj kongres uroditi dobrim plodovima po pitanju ljekarske zaštite najboljih sinova našega naroda koji sa nezapamćenim herojizmom i samoprijegorom liju svoju krv, i daju svoje dragocjene živote za slobodu i srećniju budućnost naših naroda. Izražavam u ime čitave Narodnooslobodilačke vojske veliko priznanje vašem dosadašnjem teškom i napornom radu ljekara u redovima naše Narodnooslobodilačke vojske. Vi ste od prvih dana ove velike oslobodilačke borbe zajedno sa borcima prolazili kroz sve one ogromne teškoće kroz koje su prolazili naši partizanski odredi i partizanske brigade, izdržavajući natčovječanske napore pri vršenju vaših ljekarskih dužnosti. Izražavamo našu poštu svim onim palim herojima ljekarima koji su u toj teškoj borbi dali svoje živote i čija imena neće nikada biti izbrisana iz srca naših boraca kao ni iz srca naših naroda. Smrt fašizmu ―― sloboda narodu ! Komandant NOP i DV JUGOSLAVIJE TITO

11

Pred izborima narodno- oslobodilačkih odbora ZA PRAVU NARODNU VLAST NAROD U USTANKU UKIDA STARE VLASTI Dosta je da se pomene vlast pa da čovek iz naroda, radnik ili seljak, zamisli nešto što je narodu tuđe i nametnuto. Pred oči mu izlaze razni policijski načelnici i pristavi , agenti i žandarmi, finansi i šumari , poreznici i beležnici , sudije i apsandžije, oficiri i činovnici , kancelarije i apsane, kasarne i logori, poreze i takse, batine i nepravda na svakom koraku . Jednom reči, na jednoj strani šaka činovnika u civilu i u uniformi koja se hranila i tovila na račun naroda, sedela mu na grbači i kao da je bila stvorena samo zato da narod gnjavi i davi , da cedi iz njega poslednju kap znoja i krvi, a na drugoj narod koji u vlasti nije imao nikakvog udela osim što je bio predmet koji je od tog aparata vlasti bio sisan i muzen, gnjavljen i batinan. Nije tako bilo samo pod ustašama, niti je tako bilo samo pod diktatorskim režimima u Jugoslaviji od 6 januara 1929 nadalje , nego i onda kada je bila tobožnja demokratija, kad je postojao neki ustav i neka tobože narodna skupština. Sve su te vlasti bile nenarodne i protivnarodne. Narod u njima nikad nije mogao gledati neku svoju vlast , jer ona to zaista nikad nije ni bila . Ali pošto nikad nije video drukčije vlasti, čovek iz naroda naučio je da pod vlašću zamišlja uvek samo nešto što je napravljeno da ga drži u ropstvu i pokornosti . On nije mogao da gleda nešto svoje, narodno, ni u opštinskoj vlasti, jer mu je i ona bila nametnuta o'd žandarma i policije i služila je vladajućim klikama isto kao i sve druge vlasti za gnjavljenje naroda. A kad je nastala vojno-fašistička diktatura 6 januara 1929 i kad su došli tuđinski osvajači, okupirali Jugoslaviju , porobili njene narode, onda se pokazalo da su i najgori protivnarodni režimi i krvavi okupatori našli u starom jugoslovenskom aparatu vlasti najbolje i najposlušnije oruđe koje je u njihovim rukama bilo spremno da izvrši svaku gadost prema svom narodu . Država je istaknuta od fašista sviju boja kao nešto iznad svega i sve je imalo da se daje njoj i da njoj služi . Nije čudo što je čovek iz naroda duboko mrzeo takvu vlast i što je za samu tu reč vezivao pojam nečega što je stvoreno samo radi njegovog ropstva. Nije se čoveku iz naroda to samo tako činilo , nego je tako stvarno i bilo.

NAROD STVARA SVOJU VLAST Otpočevši svoju junačku borbu protiv okupatora koji mu je doneo još teže ropstvo , još svirepiji postupak, pravi režim divljeg krvavog terora pobesnelih fašističkih pasa, naši narodi , pa bilo to u Srbiji ili Bosni ili ma u kojoj drugoj zemlji bivše Jugoslavije , nisu mogli ni na prvom parčetu svoje zemlje koje su oslobodili svojom borbom, sa oružjem u ruci, da namesto ustaških, nemačkih i talijanskih vlasti ponovo vrate stari jugoslovenski aparat vlasti koji je fašističkim krvnicima tako izdajnički poslužio . Narod je dobro razumeo da mu je taj aparat krvni neprijatelj i da bi samo na svoju štetu mogao da ga povrati . Zato je narod u svome ustanku odbacio sve stare vlasti, i opštinske i državne, pa je namesto svih starih. vlasti , mesto opština i mesto sudova, policije i žandarmerije , finansija i 12

poreznih ureda, uveo nešto novo, uveo svoju sopstvenu , narodnu vlast, vlast koju je on sam stvorio, u kojoj je on sam bio gospodar, vlast koju je on sačinjavao i koja je imala da posluži da njegova narodno- oslobodilačka borba bude što bolje organizovana, da narod bude što bolje obezbeđen i zaštićen, da mu osigura konačno oslobođenje . Tako su , na jedan sasvim prirodan način, iz same narodne inicijative , iz najprešnje i najživotnije narodne potrebe nastali narodno-oslobodilački odbori kao organi vlasti istinski narodne i koji su zamenili sve druge vlasti koje narod više nije hteo očima gledati.

NARODNO-OSLOBODILAČKI ODBORI KAO PRIVREMENI ORGANI VLASTI Narodni ustanak dizao se sad ovde sad onde, i u neravnoj borbi nije se uvek mogla i održati neka oslobođena oblast . Slobodna narodna teritorija menjala se, smanjivala i uvećavala. Ali gde je god dolazilo do oslobađanja, tu su namah nicali narodno-oslobodilački odbori kao organi narodne vlasti . I ne samo to, nego su oni nicali, razume se tajno, i kao organi narodno-oslobodilačke borbe i na neoslobođenim područjima. Nestalnost oslobođenih teritorija, koje mali i nepovezani partizanski odredi nisu bili u stanju da uvek odbrane od daleko nadmoćnijeg neprijatelja, činila je da su se i narodno-oslobodilački odbori ispoljavali kao privremeni oblik vlasti u toku ustanka. Oni su imali karakter privremenosti jer su zamenili sve stare vlasti i jer su, nastavši iz potreba samog narodnog ustanka, imali isključivo da služe tim potrebama. U teškoj borbi na život i smrt s gadnim okupatorima, narodno-oslobodilački odbori nisu mogli razviti čitav niz poslova koji su ostajali za kasnija vremena. Pored foga, iako je narodu bilo jasno da je stari jugoslovenski aparat vlasti pod okupacijom bio oruđe njegovog porobljavanja u rukama okupatora, ipak u prvo vreme nije ni domaće izdajstvo još imalo one razmere koje je kasnije steklo. Bilo je još poštenih ljudi u narodu koji su verovali da i jugoslovenska izbeglička vlada u Londonu ako ništa i ne radi bar dobro misli o narodu koji je ostavila na cedilu posle svoje sramne kapitulacije . Verovalo se i činjeni su svi mogući pokušaji, da se za narodno- oslobodilačku borbu pridobiju svi, bez razlike političkog uverenja. Komunistička partija činila je od početka sve, pa i sada to čini, da borba bude jedinstvena i da niko ne dobije utisak da ona stoji na čelu ustanka zato da bi u toku narodnooslobodilačke borbe rešila pitanje vlasti u svoju korist . Zato je naša Partija stalno podvlačila privremeni karakter narodno-oslobodilačkih odbora, kao organa vlasti, zato je isticala da će narod posle oslobođenja slobodno odlučiti kakvu vlast hoće da ima.

NARODNO-OSLOBODILAČKI ODBORI NISU VIŠE PRIVREMENI ORGANI VLASTI Ali ustanak se sve dalje razvijao . Narodno-oslobodilački odbori sve su više dobijali korena u narodu , njihov značaj sve je više rastao, poslovi se razgranjavali, i oni su se sve više pokazivali kao prirodni oblik istinski narodne vlasti koji najbolje i jedini odgovara današnjim uslovima i narod-

13

nim potrebama. Mali i nepovezani partizanski odredi izrasli su u moćnu jedinstveno rukovođenu vojsku, koja je postala činilac od međunarodne važnosti . U isto vreme rasla je i razvijala se na drugoj strani izdaja, najsramnija izdaja narodne borbe za slobodu . Izgledalo je u prvi mah da su to pojedini prljavi tipovi koji su se prodali okupatoru i koji su na razne načine privlačili sebi bivše oficire, žandarme i činovnike. Izdajnik Draža Mihailović postao je ministar vojni . Odonda se svakim danom sve jasnije ocrtavao izdajnički karakter jugoslovenske izbegličke vlade . Sve što je nekad sačinjavalo srž onog aparata protivnarodne vlasti , sluge svih protivnarodnih režima i okupatora, sjedinjavalo se i organizovalo u borbu, ali ne za narodno oslobođenje , već protiv slobode . Primali su i primaju oružje i plate od krvavog okupatora da bi za njegov račun, koji se poklapao s računom londonskih izbeglica , ugušili narodni ustanak. Poveli su krvavo kolo protiv herojske partizanske vojske . Omogućili su svojim gadnim izdajstvom i mučkim napadom na leđa narodnih boraca da okupator ponovo porobi skoro oslobođenu Srbiju, da zgazi Crnu Goru u času kad je već bio prisiljen da iseli iz nje ono nekoliko garnizona koji su mu još bili ostali. I što se dalje išlo, sve je jasnije bivalo da svu tu sramnu rabotu protiv narodnog ustanka rukovodi baš jugoslovenska vlada", da je ona ta koja stoji iza najgadnijih okupatorskih izmećara, da je ona ta koja gura oficire, žandarme i četničke bande protiv partizana, da je ona ta koja je organizovala bratski savez ustaša i četnika, onih koji su poklali i pobili nekoliko stotina hiljada Srba i onih kojima su vilice uvek razvaljene od dreke kako su oni srpski rodoljubi i borci za srpstvo. Danas tu istinu uviđaju široke narodne mase, ali je dužnost svakog komunista i svakog poštenog rodoljuba i istinskog demokrate, da učini da to postane jasno i čobanu u najzabačenijem selu. Na ovom stupnju narodno-oslobodilačke borbe izmenio se pod takvim uslovima i sam karakter narodno-oslobodilačkih odbora kao organa vlasti . Oni se više ne mogu smatrati privremenom vlašću u onom smislu kako je to bilo u ranijoj fazi borbe . Nije više moguć povratak nikakve stare vlasti . Nije više moguće da ljudi ranijih protivnarodnih režima zajašu ponovo narodu na leđa. Nije više moguće da narod svoju sudbinu prepusti ma kome drugom, da svoju vlast, za koju je dao tolike teške žrtve, ispusti iz ruku. Narod to neće dopustiti. I baš zato što to i sami uviđaju , baš zato se sve mračne sile prošlosti i ujedinjuju u to crno izdajničko kolo i gledaju da s nemačkim , talijanskim i ustaškim oružjem sruše narodni ustanak. Ali, njihova sramna rabota neće im doneti koristi . Ona im donosi samo prezir i mržnju naroda, ona čini da narod sve bolje uviđa kuda i s kime treba da ide, ko je zaista nesebični , iskreni i istinski narodni borac. Sve to čini da se danas narodno-oslobodilački odbori po svome karakteru pokazuju kao pravi organi narodne vlasti i dužnost je svih narodnih boraca da to od njih i na delu učine .

NA IZBORE ZA NARODNO-OSLOBODILAČKE ODBORE Izbori za narodno-oslobodilačke odbore koji su pre kratkog vremena sprovedeni u Slovenačkoj pretvorili su se u veličanstvenu manifestaciju narodnog jedinstva u borbi protiv okupatora i svih sorti domaćih izdajica na čelu sa izdajničkom izbegličkom vladom. Učinimo da i pretstojeći

14

izbori u drugim oslobođenim oblastima budu takva snažna manifestacija. Učinimo da u odbore budu izabrani pošteni rodoljubi , oni koji su u toku ove velike narodne borbe vazda bili s narodom, koji su nepokolebljivi neprijatelji svih narodnih neprijatelja, koji će vazda stajati na braniku širokih narodnih masa. Učinimo da u skoro pretstojećim izborima dobijemo što valjanije i što sposobnije narodno-oslobodilačke odbore i pomozimo svi da oni i u stvarnosti postanu ono što danas moraju biti : organi narodne vlasti. Ta dužnost leži danas na svima iskrenim rodoljubima, a u prvom redu na oslobođenoj ženi i oslobođenoj omladini. Bacimo se na rad oko organizacije narodne vlasti u pozadini , kako bi ona mogla da u potpunosti odgovori svojim zadacima u ovoj svetoj oslobodilačkoj borbi. I u tome radu na učvršćivanju , razvijanju i jačanju narodne vlasti , na usavršavanju jedinstva naroda u pozadini i na frontu, moraju članovi Komunističke partije biti u prvim redovima, isto onako kako su i dosad prednjačili na frontu. Da žive narodno-oslobodilački odbori , da živi narodna vlast! Smrt okupatoru i svima njegovim slugama ! ČIČA JANKO

OPSADNO STANJE U ZAGREBU

Radio London, na engleskom jeziku, javio je 19 septembra da su ustaške vlasti objavile u Zagrebu i okolini opsadno stanje zbog akcija rodoljuba. U jednom selu kraj Zagreba ubijena su dva nemačka vojnika. Zbog toga je streljano 20 seljaka.

MEĐUNARODNI PREGLED

IZJALOVLJENE NADE Sve što se danas događa u svijetu vezano je za rat, svaka i najmanja politička promjena utiče i na promjenu odnosa snaga zaraćenih strana. I savezničke sile i sile osovine čine, svaka sa svoje strane, sve da povećaju i organizuju svoje snage, da oslabe i dezorganizuju snage neprijatelja. Pobjeda nad fašističkim imperijalizmom , pobjeda koja je svakim danom sve bliža, biće posljedica ne jedne dobijene bitke, nego čitavog niza dobijenih bitki i u vojničkom i u privrednom i u političkom pogledu . Svaki dan donosi po jednu promjenu, svakog dana se, u stvari, mijenja odnos snaga između zaraćenih strana, svaki dan se odlučuje o pobjedi . Prateći redovno sve te male promjene, sve uspjehe i neuspjehe i jedne i druge zaraćene strane, mi smo u stanju da utvrdimo u kom pravcu se vrši pomjeranje odnosa snaga, da utvrdimo ko odnosi sve one male svakodnevne pobjede, koje će svojim kvantitetom dovesti jednog dana do odluke. 15

Smisao jednog međunarodnog pregleda ne sastoji se u kroničnom ređanju događaja, nego u njihovom osvjetljavanju , u određivanju njihovog mjesta u neprekidnom pomjeranju odnosa snaga. U ovoj etapi rata osnovna stvar je pitanje mobilizacije ljudi i materijala za pretstojeće borbe, koje , po svemu sudeći, treba da budu odlučujuće. Prema tome, najvažniji politički problem u međunarodnim odnosima jeste u tom pogledu uspjeh ili neuspjeh jedne od zaraćenih strana. Pri tome se ne smije izgubiti iz vida da mobilizacija za jednu zaraćenu stranu može da bude ostvarena i kroz demobilizaciju , ili kroz ometanje mobilizacije druge zaraćene strane . Uspjeh jedne zaraćene strane je neuspjeh druge. Glavni zadatak Njemačke i silâ osovine, kao silâ koje raspolažu manjim rezervama, sastoji se u tome da sada, u ovom trenutku, mobilišu toliki broj ljudi i tolike količine materijala, koje bi im bile dovoljne da u što kraćem roku dođu do nekog odlučujućeg rješenja. Međutim, mobilizacija ljudi i materijala nije samo tehnički ili vojno-organizacioni problem. Za Njemačku , na primjer, bilo je u trenutku njene mobilizacije za napad na Sovjetski Savez vrlo važno da politički demobiliše Englesku, da onemogući jedan sovjetsko-engleski sporazum. U tom ona nije, doduše , uspjela, ali se, ipak, nije odrekla svoje spoljno-političke linije , koja je poslije sovjetsko-engleskog sporazuma išla za tim da taj sporazum bar oslabi, da ' stvori razdor između Engleske i Sovjetskog Saveza, da onemogući jedinstven istup ovih dviju velikih zemalja. Do toga, međutim , nije došlo, iako njemački planovi nijesu bili sagrađeni sasvim na pijesku .

ČERČIL U MOSKVI Putovanje Čerčila u Moskvu i pregovori koje je on tamo vodio sa drugom Staljinom pretstavljaju , nesumnjivo, neuspjeh njemačke spoljne politike. Taj neuspjeh sastoji se u tome , što taj sastanak znači učvršćivanje sovjetsko-engleskog saveza, i što je na njemu odlučeno, prema službenom kominikeu, da će obje vlade voditi oslobodilački rat ,, svom snagom i energijom ". Vođenje rata svom snagom i energijom ne znači samo da će se sve te snage i sve te energije upotrebiti u ratu protiv Njemačke, nego istovremeno znači i to da je propala i ona mala nada Njemačke da će slabljenjem sovjetsko-engleskog bloka njene snage , u odnosu na savezničke snage, biti veće. Čerčilova posjeta Moskvi , dalje , znači povećanje opasnosti od drugog fronta za Njemačku, koji već samom svojom prijetnjom slabi političku snagu Njemačke . Prema službenom kominikeu, na konferenciji u Moskvi donesene su odluke u punoj saglasnosti sa savezničkim obavezama koje postoje među njima “. Kada se, pak, u vezi sa ovim jasnim riječima kominikea, ima u vidu i Čerčilova izjava da su mu ruski prijatelji prebacili da saveznici nijesu uradili dovoljno za rasterećenje Istočnog fronta, onda je jasno da je sastanak u Moskvi imao veliki značaj za jednu mobilizaciju svih snaga u aktivniju borbu protiv hitlerovske Njemačke i da je sa tim sastankom politički došlo do jedne važne promjene u odnosu snaga, da je učinjen jedan dosta veliki korak u pravcu konačne pobjede.

16

BRAZILIJA U RATU Objava rata od strane Brazilije silama osovine pretstavlja isto tako jedan krupan politički događaj i jedan veliki neuspjeh Hitlera, jednu izjalovljenu nadu više. Ne radi se samo o sadašnjoj vojnoj snazi Brazilije . Ne radi se ni o broju vojnika ni o visini tonaže. Radi se u prvom redu o jednoj izgubljenoj poziciji njemačkih osvajača koji su uložili naročito mnogo i truda i novca da stvore sebi uporište u Južnoj Americi . Ulazak Brazilije u rat pretstavlja slom jedne politike, gubitak jednog međunarodnog uporišta. To je u ovom trenutku najvažniji rezultat stupanja Brazilije u rat . Svaka izgubljena pozicija osvajačkog fašizma je istovremeno dobijena pozicija za saveznike i za Sovjetski Savez kao glavnu snagu oslobodilačkog rata. TURSKA ČUTI Strategijski položaj Turske je od neobične važnosti za Njemačku . Od samog početka rata Njemačka je činila ogromne napore da Tursku uvuče u sistem Trojnog pakta, da i od nje stvori vazalnu državu kao što je Bugarska ili Rumunija. Svi njeni pokušaji u tom pravcu godinama su ostajali bez uspjeha. Danas, kada je njemačka ofanziva pošla prema Kavkazu i prema Suecu , strategijski značaj Turske je još više porastao . I zbog toga pitanje ulaska Turske u rat na strani Njemačke ili u sistem Trojnog pakta, što je isto, pretstavlja za Hitlera danas skoro životno pitanje. Ćutanje Turske u ovom trenutku znači , zbog toga, veliki neuspjeh Hitlera, znači slabljenje još jedne njegove pozicije. Iako Turska još nije stupila u veliku oslobodilačku borbu, iako, dakle, još nije postala aktivna pozicija na strani saveznika, ona je svojim ćutanjem, svojim neutralnim stavom, oslabila u prvom redu Njemačku . Današnja politika Turske ne pretstavlja aktivno pomaganje saveznika, ali svakako znači i aktivno slabljenje Njemačke i aktivno ometanje Hitlerovih strategijskih planova.

NI INDIJA NIJE ISPUNILA NADE Sile osovine, ne samo Japan nego i Njemačka, očekivale su mnogo od Gandijevog pokreta građanske neposlušnosti (o čemu ćemo posebno pisati) . Njemačka je očekivala da će pokretom u Indiji njena spoljnopolitička linija slabljenja sovjetsko-engleskog saveza postati realnija, i da će se Engleska , i suviše zabavljena problemima svoje imperije , možda manje interesovati pitanjima Evrope. Pokret građanske neposlušnosti u Indiji imao je za Hitlera drugi značaj nego za Japan . Hitler je mislio da će mu taj pokret moći da posluži kao pritisak na Englesku u pravcu ostvarenja njegove spoljno-političke linije - slabljenja sovjetsko-engleskog saveza . Međutim, nemiri i neredi u Indiji nijesu uzeli takve razmjere kakve je Hitler očekivao, iako su u početku bili dosta veliki , niti je u Engleskoj povodom Indije mogla da dođe do odlučujuće riječi ona politička struja na kojoj je Hitler i zidao svoje spoljno- političke planove . Posjeta Čerčila Moskvi došla je poslije događaja u Indiji i ona je pokazala da pokret građanske neposlušnosti u Indiji nije ispunio očekivanja njemačke spoljne politike. ? Istorijski arhiv KPJ 1/2

17

LAVAL JE SIGURAN, ALI SLAB SAVEZNIK Za njemačku ratnu mašinu francuska industrija i francuski radnici su od ogromne važnosti . Zbog strahovitih gubitaka na Istočnom frontu Hitleru je potrebno svaki dan sve više vojnika . On mobiliše sve što može u Njemačkoj. Ali , da bi mogao da mobiliše sve i iz industrije i iz poljoprivrede, potrebno je da te mobilisane radnike i seljake nadoknadi stranim radnicima i seljacima. Dok pitanje radne snage kod saveznika , s obzirom na velike rezerve u ljudstvu, nije teško riješiti , dotle je pitanje radne snage za Njemačku jedan od najtežih problema . Hitler je mislio da ga dijelom riješi i na taj način, što bi, takoreći, francusku radničku klasu , zajedno sa francuskom ratnom industrijom, preselio u Njemačku . To je mislio postići pomoću Lavala, jednog od najodvratnijih izdajnika među nizom odvratnih izdajnika u Evropi . I Laval zaista sve čini da što veći broj francuskih radnika pošalje u Njemačku , ali prema posljednjim vijestima svi njegovi napori ne daju ozbiljnije rezultate . Francuski radnici u većini odbijaju da idu u Njemačku . Ovaj neuspjeh Hitlera pretstavlja isto tako jednu od onih promjena koje iz dana u dan mijenjaju odnos snaga na njegovu štetu . Što manje stranih radnika ode u Njemačku , to je bliži dan pobjede. Istovremeno slab odziv francuskih radnika pretstavlja i slabost Hitlerovog sluge Lavala, pretstavlja jednu rupu u Hitlerovom „ novom poretku" u Evropi. Bjekstvo potpretsjednika Delarokove stranke Valena i bivšeg urednika socijalističkog lista ,, Popiler" Bonoleta u London, do kojeg je došlo prije nekoliko dana, još jedan je dokaz više slabosti i labilnosti Lavalovog režima . Sa njegovog broda izdaje bježe prvi pacovi . Brod tone. V. M.

IZDAJNIČKA IZBJEGLIČKA VLADA TONE U SVE SRAMNIJU IZDAJU ALI NAŠA NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA SVE VIŠE JAČA SASTANAK IZDAJNIKA Nedavno su komandanti četničkih oružanih formacija i vođe četnika održali sastanak u Gackom u Hercegovini . Tome sastanku prisustvovali su pored ostalih : Pop Perišić i Samardžić, poznate narodne izdajice , zlikovci, sluge i špijuni okupatora , organizatori pokolja muslimanskog življa u Hercegovini i organizatori četničkih bandi koje su u zajednici sa okupatorskom talijanskom vojskom krvavo gušile Narodni ustanak u Hercegovini ; Dobrosav Jevđević , bivši poslanik JNS, takozvani nacionalni radnik, sada talijanski agent, koji radi na povezivanju četnika radi napada na slobodnu teritoriju i partizane , čije letke bacaju talijanski avioni na slobodnu teritoriju; Ilija Trifunović-Birčanin , bivši pretsjednik Narodne odbrane, talijanski agent, koji živi u Splitu , voza se autom od jedne talijan18

ske komande do druge i organizuje četnike po Dalmaciji i Lici za napad u zajednici sa Talijanima na slobodnu teritoriju . Nije ništa novo što su se ovi izdajnici sastali ; oni time samo produžuju svoju izdajničku i plaćeničku rabotu služenja okupatoru za porobljavanje naroda Jugoslavije. Odluke koje su tamo donijete takođe za nas nisu novost, na njih će im dati odgovor naša hrabra Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska. Posebna njihova odluka o ubijanju partizanskih vojnih i političkih rukovodilaca preko naročito poslatih zlikovaca uticaće da se u partizanskim redovima pojača budnost prema smutljivcima i nesolidnim ljudima. Novo na ovome sastanku je to da mu je prisustvovao i pretsjedavao pukovnik Draža Mihailović, proizveden od strane izbjegličke vlade u Londonu za generala i ministra vojske. Učešće Draže Mihailovića na ovome sastanku daje mogućnosti da se sasvim jasno odredi uloga i mjesto neprisutnih izdajnika sa Dražom Mihailovićem na čelu, već jugoslovenske izbjegličke vlade u Londonu.

IZDAJNIČKI PUT I LINIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA Okupatori nisu mogli svojim oružanim snagama skršiti oružani ustanak naroda u Jugoslaviji . Ova nemoć okupatora uslovljena je raznim uzrocima unutarnje-političkog i spoljno-političkog karaktera . Jedan od tih i ne od malog značaja uzroka je oružani otpor i borba naroda Jugoslavije, vojnički organizovanih u sklopu Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije pod jedinstvenom komandom Vrhovnog štaba. U stvaranje ove vojske i ostvarenje njene jedinstvene komande naša Partija je uložila natčovječanske napore i žrtve. Ovaj zadatak naša Partija je vršila nesebično, kao narodna partija, iz duboke potrebe podizanja u borbu za slobodu naroda svih rodoljubivih snaga i mobilizacije svih za borbu sposobnih. U tu svrhu naša Partija je pozivala u borbu sve što je rodoljubivo i napredno u našem narodu, da svi doprinesu svoj udio u stvaranju jedinstva narodne borbe . Sam Draža Mihailović ne može poreći da mu Vrhovni štab Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije, priznajući ga svojevremeno kao komandanta vojnočetničkih organizacija u Srbiji , nije predlagao pismeno i usmeno zajedničku operativnu komandu i jedinstveno rukovođenje svim oružanim narodnim boračkim jedinicama. On je ovaj prijedlog odbio, a oružano bratstvo, koje se katkada manifestovalo između ponekih partizanskih i četničkih odreda , zabranjivao je i dotične komandante četničkih odreda isključivao (slučaj popa Vlade Zečevića i poručnika Martinovića) . Na kraju je pomoću svojih aktivnih oficira izveo napad na Užice, a mjestimične napade četnika pretvorio u stalnu borbu četnika protiv partizana . Isti oni komandanti koje je ranije sa pohvalom isticao (major Dangić i major Todorović u Bosni, pop Perišić i Samardžić u Hercegovini , pukovnik Bajo Stanišić u Crnoj Gori) zajedno su sa okupatorskom vojskom napadali na partizane, gušili u krvi Narodni ustanak i predavali okupatoru od partizana oslobođenu teritoriju . Sa tim istim izdajnicima sastaje se danas Draža Mihailović kao aktivan ministar jugoslovenske vlade u Londonu i pretsjedava sastanku.

19

Izdajnički put i linija Draže Mihailovića su jasni : od dvoličnog stava prema oružanoj borbi našeg naroda protiv okupatora do izazivača bratoubilačke borbe, od toga do otvorenog izdajice i vrhovnog organizatora rukovodioca svih oružanih bandi za ugušenje Narodnog ustanka i uništenje oslobođene teritorije pod direktnom vojnom komandom okupatora. Bez izdajničke uloge Draže Mihailovića danas bi cijela naša zemlja bila uglavnom oslobođena, upravo, pod kontrolom Narodnooslobodilačke vojske, izuzev možda glavnih centara i glavnih komunikacija , koje bi okupator s velikim žrtvama po svaku cijenu, ali ne i sigurno, pokušavao da zadrži pod svojom kontrolom. Stvar je u tome što bi oružana borba protiv okupatora proishodila i oslanjala se na jedinstvo svih narodnih snaga i svih naroda u Jugoslaviji. Takvim jedinstvom prebrodile bi se sve vjerske , nacionalne i političke razlike i nikakav petokolonaš ili izdajnik ne bi mogao nekažnjeno da vrši svoj izdajnički rad, a narodima Jugoslavije bili bi ušteđeni zvjerski pokolji koje su četnici vršili .

2 Ио

Proklet bio, pope Dujiću, zar se ljubiš s našim najvećim krvnikom ? - Cuti, ženo, znaš li da je mene za to odlikovala naša vlada !

IZDAJA I NARODA I SAVEZNIKA Izbjeglička vlada u Londonu proizvela je Dražu Mihailovića u čin generala i ministra onda, kad je on već imao na duši zločinački napad na partizane i narodnooslobodilački pokret. Istovremeno, ukoliko su pojedine četničke vode aktivnije u borbi protiv Narodnooslobodilačke vojske, utoliko prije dobijaju priznanje i odlikovanje od strane londonske vlade. Da li to jugoslovenska izbjeglička vlada čini iz neznanja? Kako je , međutim, moguće da ona sazna za „ zasluge " narodnih izdajica, a ne sazna 20

ništa o krvavim borbama koje svakodnevno vodi Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska? Kako je moguće da ona ne zna o izvještajima Vrhovnog štaba koje radio stanica „, Slobodna Jugoslavija" daje svakodnevno u svojim emisijama? Jedan od uzroka koji uslovljavaju nemoć okupatora da nesmetano pljačka i uništava naš narod, naime otpor i borbu naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske, izbjeglička vlada u Londonu ne priznaje, dok populariše, hvali i odlikuje ljude koji pod komandom okupatora i u zajednici sa njegovom vojskom vode oružanu borbu protiv Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji . Ona ima svoje razloge što to čini i mi ćemo ih u drugom članku iznijeti . Ovim nepružanjem pomoći Narodnooslobodilačkoj borbi , njenim odricanjem i podržavanjem, organizovanjem i pomaganjem izdajnika naroda i slugu okupatora, kao i samog okupatora, ne ogleda se samo protivnarodni i izdajnički karakter jugoslovenske izbjegličke vlade. Postoji i druga strana ovog pitanja. Ona ima svoje sjedište u prijestonici jedne savezničke zemlje, Engleske, koja i sama učestvuje aktivno, u savezu sa moćnim Sovjetskim Savezom i Amerikom, u velikom ratu za uništenje zvjerskog fašizma. Borbe za slamanje oružanih snaga fašizma, Hitlerove Njemačke i fašističke Italije , vode se u čitavom svijetu, a ne samo na Istočnom frontu , gdje je glavni teret i glavno težište rata . Produbljenje odnosa i vojne saradnje između SSSR, Engleske i Amerike sporazumom od 26 maja ove godine i, naročito, otvaranje drugog fronta znači pojačanje napora za još veće razvijanje borbe i još veće nanošenje udaraca do uništenja fašističkih snaga. Razmah narodnooslobodilačkih pokreta porobljenih naroda i oružani ustanci naroda u porobljenim zemljama su sastavni dio savezničkih frontova za uništenje fašističke žive sile i pobjedu nad fašizmom. Stav i ulogu izbjegličke jugoslovenske vlade u Londonu prema Narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji treba posmatrati i kroz ovaj njen dvolični odnos prema saveznicima . Sa podržavanjem izdajnika i okupatorskih slugu sa Dražom Mihailovićem na čelu , ona pod firmom savezničke vlade u stvari pretstavlja Hitlerovu petu kolonu u savezničkoj pozadini . JEDINSTVO SLOVENAČKOG NARODA Jedinstvo naroda Jugoslavije svakim danom sve je veće i čvršće . Narodnooslobodilački front sve se jače izgrađuje u svim zemljama Jugoslavije i na bazi njega se sve više širi Narodni ustanak i sve su češći oružani sukobi sa okupatorskom vojskom i narodnim izdajnicima . Narodno jedinstvo u borbi došlo je najjače do izražaja u Sloveniji , gdje su partizanski odredi postigli velike vojničke uspjehe nad okupatorom i oslobodili mnoga sela i mnoge gradove . Snaga partizanskih odreda je takva da su u posljednje vrijeme izdržali jaku neprijateljsku ofanzivu , sačuvali svoju živu snagu i nanijeli neprijatelju velike gubitke . Partizanski odredi su se primakli do same Ljubljane i ona se nalazi na domaku vatre partizanskih pušaka . Osvobodilna fronta u Sloveniji je stvarna snaga i vlast u pozadini, ne samo na oslobođenoj već i na neoslobođenoj teritoriji . Bonove koje mjesto okupatorovog novca izdaje Osvobodilna fronta prinuđeni su

21

upotrebljavati i okupatorski vojnici , jer za drugi novac ne mogu ništa kupiti . Snaga Osvobodilne fronte moguća je zato što u Narodnooslobodilačkoj borbi , u organizaciji vojnih narodnooslobodilačkih formacija , kao i u organizovanju narodne vlasti kroz narodnooslobodilačke odbore , učestvuju svi iskreni rodoljubi bez obzira na političke i vjerske razlike (od naše Komunističke partije pa do Slovenske ljudske stranke i hrišćanskih socijalista) . Šaka izdajnika među klerikalcima i drugim reakcionarima nema gotovo nikakvog utjecaja na narodne mase i organi narodnooslobodilačke vlasti ih nemilosrdno uništavaju . Izdajnički agenti i poslušnici Draže Mihailovića među bivšim aktivnim oficirima jugoslovenske vojske činili su nekoliko bezuspješnih pokušaja da razbiju jedinstvo oružane borbe protiv okupatora i narodnih izdajnika, ali ih je narod u samom početku u tome spriječio.

BRATSTVO SRPSKOG NARODA I BUGARSKIH VOJNIKA U Srbiji je njemački okupator koncentrisao najveće svoje vojničke snage dopunivši ih dijelovima mađarske i bugarske vojske i nedićevskom takozvanom srpskom državnom stražom. Ta državna straža " kao vojnička organizacija obuhvata Pećančeve četnike, ljotićevce, razni plaćeni ološ i četnike Draže Mihailovića . Draža Mihailović nema u Srbiji nikakvu samostalnu oružanu formaciju . Prošle godine u toku žestoke ofanzive njemačke vojske na naše partizanske odrede u Srbiji , grupe Dražinih oficira organizovale su svuda napade na partizane . Te svoje oficire Draža Mihailović nije pozvao da povedu borbu protiv okupatora , već ih je pustio da sa malim grupama bandita i pljačkaša učestvuju u napadima na partizane i da se najzad stave pod komandu Nedića i stupe u otvorenu službu okupatora. Vrhovni štab je, i pored povlačenja većeg dijela partizanskih snaga , ostavio jedan broj partizanskih odreda koji su na terenu herojski produžili borbu protiv okupatora . Ti odredi su se, uz nečuvene napore i žrtve i kroz neprekidnu borbu , održali i danas produžavaju da i dalje štite srpski narod od zvjerstava okupatorskih i nedićevskih bandi . Partizanski odredi jačaju iz dana u dan pristupanjem novih narodnih boraca u partizanske redove i, sem postojećih, stvaraju se novi odredi. Razvitak i jačanje Narodnooslobodilačke borbe srpskog naroda doprinijeli su povezivanju i bratimljenju srpskih partizana sa bugarskim vojnicima, koje je Hitler kao okupatorske trupe poslao u Srbiju . Ovo bratimljenje imalo je i ima za rezultat dezertiranje bugarskih vojnika i stvaranje čistih bugarskih partizanskih četa. Narod u Srbiji i pored žestokog terora, ubijanja i uništavanja, pomaže i podržava partizane i vjeruje u slom Hitlera i u narodnu pobjedu .

UPRKOS IZDAJAMA - NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA SE RAZVIJA I JAČA U Crnoj Gori desna ruka Draže Mihailovića , pukovnik Bajo Stanišić , priskočio je u pomoć talijanskom okupatoru baš kad se on, pritješnjen u nekoliko gradova , spremao da napusti Crnu Goru , organizujući četnike i udarajući nož u leđa partizanima na oslobođenoj teritoriji . Zavedeni seljaci

22

u Crnoj Gori poslije tog krvavo plaćenog iskustva uviđaju danas izdajničku ulogu Baja Stanišića i ostalih izdajničkih grupa ujedinjenih u službi okupatoru. Crnogorci su siti četničkog nasilja i terora i nanovo se spremaju za ustanak radi oslobođenja od okupatora i izdajica kova Baja Stanišića i drugih . U Bosni, Hercegovini i Dalmaciji narodne izdajice, po uputstvima Draže Mihailovića trude se da na bazi nacionalnih i vjerskih razlika raspire mržnju i prodube jaz stvaran godinama od nenarodnih režima i produbljen zvjerskim međusobnim klanjem srpskog i hrvatskog naroda i muslimanskog življa od strane ustaša i četnika. Međutim , razmah Narodnog ustanka je tako silovit i žestok da i velike okupatorske ofanzive nisu mogle da umanje njegovu jačinu . Okupator je za gušenje ustanka upotrebio i ustaške i četničke bande. Nemoćan da uništi partizanske snage okupator je iskalio svoj bijes nad civilnim stanovništvom . Tako je, na primjer, prilikom napada na Kozaru poklano 16.000 žena, staraca i djece, dok je blizu 70.000 civilnog stanovništva otjerano u koncentracione logore . Partizani su uspjeli ne samo da se održe i da odbrane slobodnu teritoriju , već i da je prošire. Slobodna teritorija obuhvata cijelu Zapadnu Bosnu od Livna i nadovezuje se preko Like i Hrvatske na oslobođenu teritoriju Slovenije. U Hrvatskoj razvoj Narodnog ustanka uzima sve veći razmjer. Bratstvo hrvatskog i srpskog naroda i njegovo jedinstvo u borbi za slobodu , proizašlo iz pravilne primjene politike naše Partije, urodilo je plodom. Sve šire narodne mase i rodoljubivi elementi svrstavaju se u redove boraca protiv okupatora i izdajnika Pavelića . Zvjerstva ustaških bandi i strahoviti besmisleni pokolj Srba u Hrvatskoj nisu mogli da zaslijepe mržnjom Srbe u Hrvatskoj prema hrvatskom narodu . Oni znaju da hrvatski narod nije kriv za ove zločine , već izdajnik Pavelić i ustaške bande. Pravilan stav i rad po ovom pitanju CK KPH ne samo da je pravilno usmjerio Narodnooslobodilačku borbu Srba u Hrvatskoj , već je doprinio osvješćivanju hrvatskih narodnih masa, obuhvatajući ih sve više Narodnim ustankom i proširujući ga. Narodnooslobodilačka borba u Jugoslaviji prerasla je početnu fazu borbe pojedinačnih partizanskih odreda i akcija zahvaljujući ulozi naše Partije i njenom utjecaju u organizovanju , razvijanju i pravilnom rukovođenju Narodnog ustanka. Oružane borbe sa okupatorskim vojnim snagama vode se po jedinstvenom planu i pod čvrstim rukovodstvom Vrhovnog štaba, koji stoji na čelu dobro organizovane, oružane i sastavljene od svjesnih narodnih boraca Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije . Okupator nije mogao da skrši naše narode i njihovu borbu za slobodu bez obzira na svoju snagu i pomoć raznih izdajnika. Današnji izdajnički pokušaji Draže Mihailovića, pod pokroviteljstvom i po nalogu londonske vlade , za povezivanjem svih četničkih bandi i za njihovim uključivanjem pod vojnu komandu okupatora i okupatorski jedinstven operacioni plan , radi uništenja slobodne teritorije i partizana, naići će samo na još odlučniji otpor i pobudiće nove narodne snage da pojačaju borbu protiv izdajnika . Naša Narodnooslobodilačka vojska danas je činilac o kojem se mora voditi računa. Njene snage i njena borba poznate su okupatoru, jer ih je krvavo osjetio, kao i sve narodne izdajice . O njenim borbama obaviješten je cio svijet. Nju je drug Staljin stavio za primjer porobljenim narodima

23

u svojoj dnevnoj zapovijesti za 1 maj ove godine. To nam daje nov potstrek i oduševljenje za dalje borbe do konačnog uništenja okupatora i izdajnika, do konačne pobjede nad fašizmom. Jugoslovenska izbjeglička vlada u Londonu tu ništa ne može izmijeniti sa svojim ministrom Dražom Mihailovićem kao oruđem za organizovanje napada na narodnooslobodilački pokret i svojim savezom sa okupatorom. CRNI

U BORBU ZA LETINU Nezasite pljačkaške bande okupatora i njihovih najamnika jurišaju ove jeseni kao gladne zveri na plodna polja sazrelog žita naše zemlje. Neprijatelj je izradio čitav sistem organizovane pljačke , kombinovan od ofanziva na oslobođenu i uredaba za neoslobođenu teritoriju . U pratnji tenkova i mitraljeza idu neprijateljski kamioni i čekaju na drumovima dok im bude omogućeno da zgrabe plen ; pljačkaške kolone trpe najteže gubitke da bi se, makar s krajička oslobođene teritorije , dokopale narodnog blaga. Iz gradova neprijatelj nemilice prosipa topovske granate da bi zaštitio uske pojaseve koji su još oko gradova ostali pod njegovom kontrolom . Slavonija, Krajina, Banija, Srem nisu slučajno najdraža meta njegovih ,, ofanziva “ — žarišta oslobodilačke borbe ; ti su krajevi istovremeno žita, koje tako silno pojačava ubojnu spoi bogati rezervoar oružja sobnost jedne ili druge strane . ,, Nikad kao ove godine mi nijesmo sa toliko strepnji i briga očekivali vijesti o stanju usjeva “, izjavio je ustaški poverenik Sajc . Pavelićeve sluge okupatora u svojoj brizi za okupatora pletu paukovu mrežu uredaba, koje imaju iz ogolelih seljačkih hrvatskih domova da iscede i poslednje zrno. Na snazi su ostale prošlogodišnje uredbe o rekviziciji , ustupanju državi 60% svih žitnih prinosa i dodate su im nove — o najmanjoj količini žita za seljačke domove i ograničenju mlinova i , najzad, uputstva o tome kako sprečiti da partizani ne unište njihova skladišta. Opravdani strah da će narod , makar i pod najtežim terorom , pronaći sredstva da svoje žito skloni , naterao ih je da ove jeseni propišu i zloglasnu Uredbu o kontroli žita, po kojoj se „ žetva i vršidba smije obaviti samo u prisustvu i pod nadzorom državne komisije". Širom Evrope bije se i u jeku je velika bitka za žito. Ukrajinsko žito nije se slilo u fašističke magacine . Fašistički okupator uhvatio se u koštac sa porobljenim narodima Evrope, najžešće sa narodima Jugoslavije . Samrtnički strah uhvatio je okupatora i njegove sluge u našoj zemlji pred pitanjem : kome će pripasti to ubojno oružje? Za njih ono ima dvojaki značaj : prvo, mogućnost da se kako tako podržava moral fašističkih hordi na Istočnom frontu , jer ove nemaju nikakvih ideala da bi za njih trpele glad; mogućnost da se vlastita pozadina još koliko toliko zalaže mršavim zalogajem, jer te majke, sve u crnini , mogu ponovo jurišati na vozove što ne vraćaju muževe ili ih vraćaju osakaćene, a sutra, gladne , mogu se izbezumiti i jurišati osvetnički na glavne krivce. Drugo, okupator i nje-

24

gove sluge boje se kao ljute zmije da to oružje - žito - ostane u rukama našeg pobunjenog naroda i njegove oslobodilačke vojske. I kad već ne može da ga otme za sebe, smislio je pakleni plan : uništiti fizički te slobodoljubive narode, popaliti im domove i žito, svu letinu, onemogućiti goli opstanak tom narodu i njegovoj vojsci , jer to je još jedina nada da se žilavi otpor i Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije slome. To je smisao paljevina, masovnih streljanja i ubistava, zgarišta koja ostaju iza neuspelih ofanziva ili bombardovanja neprijateljskih aviona koji dolaze da pale žetvu , u Slavoniji, na Kozari, u Lici, u plodnoj Saničkoj Dolini, u Kupreškom polju , u Šumadiji, u Sremu. Otimajući dan od noći , zasipan topovskim granatama, branjen ubojitom partizanskom puškom, narod širom Jugoslavije poslušao je poziv svoje Narodnooslobodilačke vojske i zasejao svaki komadić oranice za narod i vojsku. Pobede partizana u prošlogodišnjoj odbrani letine u Srbiji i Vojvodini bile su garancija i putokaz kako sačuvati letinu . Ove jeseni svaki borac, svaki rodoljub i domaćin valja da shvati jedno : odbrana žita i letine od životnog je značaja za opstanak naroda . Okupator i njegovi ortaci svojom pljačkom pomoriše narod glađu . Braneći svoju letinu narod se istovremeno aktivno bori za svoju slobodu , jer će, obezbeđena i od naroda pomagana, mlada narodna vojska moći da očuva oslobođena sela i gradove, da osvoji nova, da sačuva sklonjeno žito i osvoji novo od okupatora za sebe i narod . I , najzad , smanjiti sredstva fašističkih osvajača — to znači pružiti još svestraniju pomoć sovjetskom narodu, koji više od godinu dana krvari na čelu borbe za uništenje fašizma. Narodi Jugoslavije ne smeju dozvoliti da plodna Jugoslavija postane grob za njih a bogat vrt za fašističke pljačkaše . Na našoj strani desetine hiljada boraca sa puškom i srpom, planski i vatreno, dan za danom upisuju velike pobede u ovoj bici za žito, koja se razgorela širom Jugoslavije. Naša Narodnooslobodilačka vojska i pozadina spojile su se u ovoj borbi kao ni u jednoj dosad u jedinstveni front i iskusno kombinuju najraznovrsnija sredstva i ratnu veštinu na oslobođenoj i neoslobođenoj teritoriji . Udarne brigade , naročito u srcu NDH, rušenjem pruga, mostova i puteva omele su mnoge namere i planove neprijatelja . Na granicama oslobođene teritorije , skoro na samom frontu, pod zaštitom naše hrabre vojske žanju i vršu seljaci . U Krajini pozadina je organizovala udarne bataljone , koji su narasli u hiljadite brigade žetelaca i ispred same pohlepne njuške neprijatelja otima stotine hiljada kvintala žita. Neprijateljski kamioni, pod kišom naših kuršuma i praćeni vedrim smehom narodnih branilaca , vraćaju se bez plena posle uzaludnog dreždanja po drumovima. Novi vid i novu sadržinu , protkanu svežim zabavama kulturnih grupa, dobila je ovogodišnja jesenja žetva . Seoski i kotarski NOO, nova narodna vlast, puni su posla oko zbrinjavanja letine , organizovanja radnih grupa, kopanja i izgradnje zemunica i skloništa za žito i stoku , voće i povrće koje ima da posluži narodu i njegovoj vojsci . Bitka za letinu ne završava se žetvom, a pitanje letine od životnog je vojnog i političkog značaja. Na oslobođenoj teritoriji valja letinu smišljeno skloniti van domašaja paklenih namera neprijatelja . „ Ni zrna žita, ni šake sijena, ni grla stoke, ni kap vode okupatoru" - zavetovalo se nedavno 3.000 učesnika na zboru oslobođene Korenice . Ovaj zavet treba da postane zavet boraca, žena, omladine i seljaka čitave oslobođene i neoslobođene teritorije .

25

Na pragu samog Beograda, na glavnoj komunikaciji između dva centra reakcije, Beograd- Zagreb, hrabri partizani srušili su prugu oko Rume. U blizini Zemuna pale neprijateljske vršalice . Po bogatom Sremu žetvu vajkaju se ustaše u pismu koje je nađeno kod Kupresa zbiraju partizani , kod jednog od zarobljenih ustaša. Partizani na neoslobođenoj teritoriji spaljuju neprijateljske magazine , ako već ne mogu da ih pretvore u svoja skladišta. Iscrpsti poslednje snage neprijatelja osvajanjem ili uništavanjem njegovih rezervi , rušiti puteve i mostove, brižljivo skloniti svu letinu, omesti rad pljačkaških komisija ubijajući te pse - tako se postavlja pitanje opstanka naroda i vojske i još silnijeg nastavljanja borbe za slobodu, tako se postavlja pitanje pred borce, seljake, omladinu , narodnooslobodilačke odbore, čitav narod na neoslobođenoj teritoriji. Iskusna i hrabra partizanska vojska bdi nad opstankom svoga naroda, pod njenim rukovodstvom odvija se ova veličanstvena bitka koja otvara puteve za nove pobede. Bez nje , očeličene i iskusne, ova i prošlogodišnja žetva propale bi u žvalama zlikovaca . Nikad toliko brige nije imao i neće imati neprijatelj oko žetve kao ove godine. Nikad neprijatelj neće uspeti da pokori , uništi ili glađu pomori narode Jugoslavije. M. M.

PISMO IZ SPLITA I MI SMO BORCI ZA SLOBODU

Split, septembra 1942 Još prije okupacije Jugoslavije mi , neuke žene i majke Splita, osjetile smo tegobe rata : uzalud smo lutale gradom da nađemo šećera za našu djecu , pekare su pekle sve manje kruha, ni konca nije bilo za krpljenje ovještale dječje odjeće . Ali otkad je talijanski okupator zaposjeo Dalmaciju i otkad su Splitom promarširale povorke fašističke i ustaške mladeži , nama, majkama i domaćicama , jezik okupatora postao je odmah jasan: o šećeru za našu djecu ne može biti ni riječi , kože nema, ulja nigdje, karte za kruh brzo su se okitile brojem : 20 deka , 15 deka . Pjace su svakim danom bivale praznije, cijene u trgovinama vratolomne , a grad kao da je opsjednut sisaljkama koje su isisavale mlijeko potrebno našoj djeci . Okupator se nije zaustavio na pljački , stotinama majki otrgao je sinove i kćeri, poubijao ih ili pobacao da trune njihova mladost u fašističkim tamnicama. Naše su ulice postale puste, riva prazna. Rodoljubiva hrvatska omladina je desetkovana, a izvjestan broj je jedva izbjegao iz grada . I mi, žene i majke, Splićanke, odgovorile smo okupatoru svojim jezikom kao ranjene vučice ; već prvih dana okupacije zbijale smo se jutrom u gomilice na pjaci, bespomoćno se okretale sa praznim korpama po njoj - negdje nije bilo robe, negdje je tako skupa bila da ni nedjeljna zarada ne bi isplatila dnevnu opskrbu za obitelj . Naše gomilice su rasle i jednog jutra počelo je to još prošle jeseni zaurlikale su ranjene majke : dolje okupator, dolje fašisti, kruha našoj djeci ! Počeli su nas tući, zaštektao je i mitraljez , neke su zatvorili a poslije toga, često, ujutru počnu razgoniti ili tući žene na pjaci bez ikakva vidna povoda. Ne marimo mi za to. Skoro svakog dana čuje se naš protest na pjaci , pred mesarnicama, zazvoni i po koje razbijeno staklo na trgovini poznatog špekulanta.

26

sve Po 300-400 žena demonstriralo je dosad desetinama puta na ulicama Splita one koje bi se našle na ulici. U našoj borbi učestvuju sve, i stare i mlade, i one što su nekad bile obezbjeđenije i sirotinja, kćeri i majke zajedno. Govornice nisu istupale posebno. Jednom je jedna majka, čijeg su sina strijeljali, glasnije od svih uzviknula: kruha! ----- i danas leži osuđena na 5 godina fašističke tamnice , koja će za njenih 50 godina biti i grob . Ona i ne zna da joj je i drugi sin strijeljan , ali i da zna isto bi tako dizala vjeru kod njegovih drugarica u tamnici kako to danas čini. Desetine naših drugarica leže po fašističkim tamnicama i u internaciji i dostojno i ponosno snose sudbinu slobodoljubivih kćeri svoga naroda, dok mi nastavljamo i proširujemo započetu borbu . Danas je naša borba organizovanija . Stotine žena organizirane su u mrežu organizacija i aktiva Antifašističkog fronta žena. Stotine žena i majki na sto najraznovrsnijih načina (koje iz razumljivih razloga ne mogu reći) organiziraju pomoć Narodnooslobodilačkoj vojsci, koja iza zidova Splita uliva strah u kosti okupatoru i ustašama . Nijedna domaćica nije izišla na ulicu na dan godišnjice ulaska okupatora u Split, čiju je proslavu okupator htio da učini što svečanijom. Prozori su bili zastrti. Splitski rodoljubi i rodoljupke poslušali su poziv svoje jedine priznate vlasti - Narodnooslobodilačkog odbora - u kome su i žene dostojno zastupljene, i bojkotovali su ovu fašističku proslavu. Iako su mnoge žene iz voćstva ženske grane HSS bile protiv „ oštre“ i javne borbe žena, članice HSS ostvarile su puno jedinstvo pod rukovodstvom AFŽ sa svim rodoljupkama Splita. Ponosne Splićanke ne daju da pogane odrođene kćeri prljaju poštenje i čast svoga naroda. Mi preziremo svako prijateljstvo sa talijanskim oficirima i vojnicima i ustaškim ološem. Svaka šetnja i razgovor sa njima jeste jedna vrsta izdaje naroda. Te pogane kćeri obilježavamo svakodnevno sramotnim žigom. Po pet -šest nas, bez obzira na opasnost hapšenja i progonstva, pravimo zasjede iza gradskih uglova, vrebamo i hvatamo one koje smo vidjele da se šetaju s neprijateljskim oficirima i vojnicima i šišamo im kosu . Nakazno ošišana kosa ---- to je sramotni žig kojim ukazujemo prstom i bojkotujemo prodane Splićanke, a makaze su postale dobro oružje. Fašističke i ustaške dame ne šetaju više bezbrižno splitskim ulicama i rivom u svojoj uniformi! Strah je uhvatio fašiste i više Split nije opsjednut fašistima, nego su fašisti opsjednuti u njemu sa svake strane : iza uglova vreba borbena omladina i žene, a okolo grada partizani su se nadnijeli skoro nad same gradske zidove. Fašiste je uhvatio takav strah od nas, da se klone svake žene na ulici. Prije nekog vremena pripucalo je ciglih dvadesetak partizana u blizini grada, a neprijatelj je poslao na ali ofanziva partizana na Livno, njih 5.000 svojih vojnika i ofanziva je uspjela jer neprijatelj se nije dosjetio na kojoj je strani pojačanje potrebnije. MARICA

OSLOBOĐENJE DJECE HRVATSKI PARTIZANI JEDNOM SMJELOM AKCIJOM OSLOBODILI SU IZ LOGORA U JASKI 900 SRPSKE DJECE Vidio sam ih prvi put u Petrovcu: kolonu pocijepane i bose djece, čije su oči svijetlile i čije su riječi : „ Mi smo oslobođena djeca“ veselo i ponosno zvučale . Kolona pocijepane i bose djece, sa radosnim pogledima i živim pokretima, stigla je sa hrvatsko-slovenačke granice , poslije osamnaestodnevnog pješačenja . Blijeda, ispijena dječija lica tužno su govorila o tragičnim danima ropstva, o životu iza logorskih žica, o otetim dječijim radostima, o razbijenim dječijim životima. Planinski čobani prestali su da budu djeca u krvavim fašističkim torovima! 27

Vidio sam ih ponovo. Sada to nije više kolona oslobođene djece, sada su to male radne kolone slobodne djece. Stigli su blizu svojih kuća, ali nijesu stigli svojim kućama, svojim pustim i opustošenim domovima . Razgovaramo. Djeca pričaju : Došli su Nijemci i ustaše. Partizani su se morali povući . Mi smo ostali kod kuća . Nijesmo mogli s njima. Nijemci i ustaše poveli su svakog koga su zatekli u selu. Rekli su nam da ponesemo sa sobom sve što možemo. Da natovarimo na kola. Rekli su nam da ćemo ostati svega nekoliko dana. Rekli su nam da ćemo se brzo vratiti kućama. Rekli su nam... Djeca pričaju prosto i mirno. Najstarijem od njih s kojim razgovaram, 14 je godina, najmlađem 8. Još mlađa su ostala „ negdje tamo". Iz njihovih riječi , djetinjih riječi , ne može da se osjeti sav užas pustoši njihovih sela na obroncima Kozare , ne može da se osjeti stravično gašenje života u njihovim domovima. Ali se osjeća mržnja. Mržnja prema onima koji su ih rastavili od njihovih očeva i majki, braće i sestara, mržnja prema onima koji su ih razdvojili od njihovih kuća i livada, od proplanaka i potoka . Mržnja, neugasiva mržnja. ― Sve su nas poveli. Poveli su ih u njima poznatu Gradišku , u malo mjesto na Savi , pa ipak poveli su ih u nepoznato, u smrt. - U Gradiškoj su nas zatvorili u nekakve zidine bez krova. Odvojili su nas djecu od starijih. Oduzeli su nam sve stvari. Sve što smo ponijeli . Poslije nekoliko dana, bilo je to oko Petrovdana, potrpali su nas u kamione i poveli dalje . Tražili smo naše stvari - rekli su nam: „ Dobićete u Zagrebu . " Htjeli smo da se oprostimo sa našima - rekli su nam: „ Hajde, šta će vam to!" Poveli su svu djecu . Od mjesec dana starosti, pa do 14 godina. Djecu koja su sa svojim porodicama mirno živjela u svojim selima. Poveli su hiljade djece . — Nas 500 odveli su u Jasku i smjestili u tri barake . Još 300 djece bilo je smješteno u Jaski u nekoj crkvi . U Zagrebu su zadržali djecu do dvije godine. Gdje su ostali — ne znamo. Djevojčice su bile isto tako od nas odvojene. Govorim sa djecom kojima je sada manje blijedila na licu , nego kada sam ih prvi put vidio. Pitam ih o svemu što su doživjela . Pitam i stalno strepim da ne upitam nešto što će koje od te djece zaboljeti . Strepim da ne povredim otvorene rane . Svako od te djece osjeća se usamljeno. Ne znam da li ljubav partizana i pažnja seljaka mogu već sada, u prvim danima njihove ponovne slobode , zamijeniti ljubav i pažnju izgubljenih očeva, majki , braće i sestara . Svaki od njih pošao je sa cijelom porodicom u ropstvo, a vratio se sam u slobodu ! Slavku Zmijanjcu ostali su negdje u ropstvu otac, majka i dva brata. Desimiru Šmitranu , otac , majka , četiri sestre i brat. Teodoru Radumilu otac , maćeha , tri brata i dvije sestre . Ognjenu Čekiću otac , majka , šest braće i sestra. Marku Hodžiću četiri brata (za jednog zna da je umro u logoru) i dvije sestre . I svim ostalim tako . — Gdje su? Djeca samo tužno odgovaraju : · Odveli su ih u Njemačku . - Ostali su u logoru u Gradiškoj .

28

Ne znamo. Otrgnuta od kuća i porodica, izdvojena, gladna, zarobljena , zaplašena , stegnuta varvarskom disciplinom fašističkih logora ova djeca , ova ostarjela djeca, ipak nijesu izgubila vjeru u partizane , nijesu prestajala da se nadaju . Mi smo se uvijek nadali . Kad zapuca, nama milo. Tada smo se nadali. Partizani podraže ustaše - ispale nekoliko metaka, onda ustaše gruvaju cijelu noć. Njihova nada mora da je bila ispisana i na njihovim djetinjim licima. Primijetile su je i časne sestre koje su ih čuvale , primijetile su je i ustaše , koji su bili na straži i dolazili u logor. Da bi ubili tu njihovu nadu , govorili su im . ―― Vi ćete kući čim mi pobijemo partizane. Brzo će to biti . Već smo ih pobili 14 hiljada. Djeca, naravno, nijesu vjerovala. Čula su partizanske puške iz svojih * baraka, osjetila su slobodu u svojoj neposrednoj blizini . Tjerali su ih da dižu ruku i da pozdravljaju sa „ Spremni ! ", pa ipak, na to dječije ,,Spremni ! " ustaše su i nevoljno morali da priznaju : ,, Spremni ! ", ali za šumu majku vam vašu! Šuma će vam doći glave mislila su djeca u sebi . I tada su gorila od želje - za kućom, za slobodom , za borbom . Stalno su mislila i među sobom govorila: -Da nam se dočepati slobode, ne bi nas više uhvatili . Neki malo stariji dječaci pokušavali su i sa bjekstvom . Jednom su pobjegla trojica, jednom dvojica. Ali su ih uhvatili. U logoru život za djecu bio je težak, hrana slaba. - Stalno smo bili gladni. Najviše smo dobijali misirače , malo krumpira i graha, sve to pomiješano. Jedan hljeb dolazio je na nas trideset. A kada su sestre bile nešto ljute, jedan hljeb dolazio je na nas četrdeset. Nijesu nam dali da se igramo. Nijesu nam dali da se međusobno razgovaramo. Čim bi se nas nekoliko skupilo, sestra se odmah primakne i prisluškuje. Noge su nam se kočile od sjedenja , ali se igrati nijesmo smjeli . Ako bismo pokušali, odmah su nas tukle. Interesuje me kako su postupale časne sestre ; djeca odgovaraju : Bilo ih je dobrih. Jedna je govorila : „ Doći će , djeco, i vaš dan. “ Ali bilo je i rđavih koje su nas ni za šta tukle po rukama . Jedna je bila naročito gadna. Zvala se Marceda. Stalno nas je tukla. Jednom djetetu razbila je šakom nos samo zato što je tražilo hljeba. Kažu da je ubila krampom Ninu i Krašu. Ne vjerujem i pitam ponovo. Jedna časna sestra ubila je krampom dvoje djece? Sva djeca s kojom razgovaram potvrđuju. Tako svi kažu. Ubila ih je krampom iza logora. Jedna „, časna" sestra, u stvari Pavelićev pandur, ubila je u logoru dvoje sedmogodišnje djece! Zašto? Zar se uopšte može postaviti pitanje? Zar može postojati razlog? Šta su djeca učinila, šta su uopšte mogla učiniti? Djeca od 7 godina! Pa ipak : zašto ih je ubila? Jedni kažu zbog toga, jer su ovo dvoje sedmogodišnjih na njeno pitanje, na njeno provokatorsko pitanje: koga imaju u partizanima, odgovorili da su im u partizanima otac i brat.

29

U trenutku kada su partizani , među kojima je bilo i očeva zarobljene djece, ušli u Jasku, ova krvava sestra, koja krampom razbija dječije glave , sisakrila se u crkvi, gdje su je partizani zatekli klečeći . Molila nije gurno. Možda je proklinjala. Partizani su je našli, jer djeca ne zaboravljaju uvrede , jer djeca umiju duboko da mrze svoje neprijatelje. Onaj , kome je ona razbila nos svojom pandurskom šakom, pazio je na nju. Pred dječijim očima nije se mogla sakriti ! -- Kažu, da su je partizani streljali -- ali ne znamo tačno. Smrt je harala u ovom paklu . Svakog dana umiralo je mnogo djece u bolnici . Po deset na dan . Od gladi umirala su manja djeca. Mi smo samo očekivali partizane da nas spasu . I spasili su vas! Stotine djece oteto je smrti . Otvoreni su torovi , presječene su žice. Da li ste se obradovali ? — Kako da nismo. Kada su se čule partizanske puške i pojavili partizani, sestre su prvo mislile da su ustaše. Bila je noć. Ali , kada su čule tek onda su vidile da su to partizani . Mi smo se odmah ,, Smrt fašizmu ! “ javili i rekli ko smo . „ Po vas smo i došli , spasićemo vas“ - odgovorili su partizani i dodali još: „ Ponesite po deku. " Mi smo se odmah spremili . Vikali smo sestrama ,, Smrt fašizmu ! " , vrištali , pjevali i mlatili usput voće . Nismo ga dugo jeli. Oslobođeno je te augustovske noći oko 900 djece . Iz tri barake 500, iz crkve 300 i iz jednog djevojačkog logora oko 100 djevojčica . Partizani su nas prvo odveli u Sloveniju . Odmah su nam dali da jedemo mesa i čorbe. Otkad smo se oslobodili , nijesmo gladni . Iz Slovenije krenulo nas je 280 ovamo. Svi drugi, mlađi i bolesni , koji ne mogu pješačiti , ostali su u Sloveniji. Putovali smo pješke , i to noću . Prolazili smo u pratnji partizana, kroz neoslobođene krajeve . Prošli smo opet blizu Jaske. Sada slobodni. Kada smo prešli preko jedne rijeke, tada su nam partizani rekli : „ Sada pjevajte, sada ste opet na oslobođenoj teritoriji . “ I mi smo pjevali . Ova djeca, koja su bosa propješačila od Slovenije do Krajine , sada rade i pomažu borbu svoje starije braće. Svaki od njih ima po nekog u partizanima . I time se ponose :

Meni je otac partizan ! - Meni dva brata! Meni ujak i dva strica! Ova djeca su partizanska. Partizani to ne smiju da zaborave ! Oni su ih spasili , oni im moraju pomoći i u slobodi : da žive i da se razvijaju . To su djeca oteta od neprijatelja, to je najveći i najdivniji plijen ! Devet stotina djece naše djece. Hrvatski partizani oteli su iz ustaških logora devet stotina srpske djece ! Oteli su ih iz Jaske — iz neposredne blizine Zagreba . Nema više sigurnog mjesta u Hrvatskoj , gdje Pavelić može praviti svoje krvave logore. Ma gdje ih pravio, ma koliko redova žice stavljao, oni iza

30

žica slušaće partizanske puške i biće sigurni da je sloboda blizu . Na svaki pucanj puške njihova će srca zakucati i svi će, kao i djeca što su , radosno pomisliti : ,, Dolaze partizani ! “ C.

STVARAJTE SVOJU ŠTAMPU! Bez široke i redovne saradnje iz vojske i naroda „ Borba“ neće moći potpuno postići svoj cilj, neće postati pravi organ Narodnooslobodilačke borbe, neće moći biti ogledalo života i borbe naroda i njegove Narodnooslobodilačke vojske. Zbog toga je dužnost svakog borca, svakog prijatelja narodne borbe da sarađuje i da organizuje saradnju u „ Borbi“. Saljite nam dopise, pisma i članke. Pišite nam o borbi i životu naših partizanskih jedinica, o potrebama naroda i njegovom osjećanju i raspoloženju , pišite nam o susretima s neprijateljem - na frontu i u pozadini, pišite nam o funkcionisanju narodne vlasti, o radu i uspjesima narodnooslobodilačkih odbora, o zadacima koji se pred nas i pred vas postavljaju, pišite nam o svemu što se oko vas dešava. Dopisi iz naroda i vojske treba da postanu izvor popularnosti našeg lista. Od vas - od naših boraca, političkih radnika, funkcionera narodne vlasti , od naših žena i omladinaca zavisi hoće li „ Borba" u cijelosti ispuniti svoj zadatak. Zbog toga, pišite nam i organizujte saradnju ! Stvarajte vojničke, radničke i seljačke dopisnike ! Stvarajte svoju štampu !

DA LI ZNATE? da su četnici, koji su uz pomoć Talijana zauzeli Foču, poklali u Foči čitavo muslimansko stanovništvo , muško i žensko, staro i mlado, i da su im to omogućili ustaše koji su muslimanima zabranili da izbjegnu iz varoši? - da uprkos četničkim klevetama protiv partizana kao rušilaca vjere, pravoslavne crkve služe slobodno jedino na teritoriji koju su oslobodili partizani? da svaka partizanska i proleterska brigada ima sveštenike svih vjera kao svoje vjerske referente, koji služe službu i krštavaju djecu tamo gdje su sveštenici ubijeni ili odbjegli ?

31

PALI HEROJI

RADE KONČAR

Končar se rodio 1910 godine . Kao dječak pošao je u radionice i fabrike i izučio metalski zanat. Radnički pokret je kod nas, u vrijeme njegove mladosti, bio rascjepkan iznutra i prigušen spolja od reakcionarnih velikosrpskih klika. Šestojanuarska diktatura se nadala da će moći , gušeći nacionalne pokrete, a naročito pokret hrvatskog naroda, da zanavijek obračuna i s radničkim pokretom . Činilo se da duboki mrak pritiska zemlju i samo na trenutke bi sinula poneka borbena štampana riječ i junački poklici sinova radničke klase , mrcvarenih i ubijanih po glavnjačama Jugoslavije. Mladi Končar je stalno tražio put da se bori za svoju klasu i svoj narod . Od kružoka u Beogradu , organizovanih bez dovoljno plana i sistema, on postepeno ide dalje i 1934 godine postaje član Komunističke partije . ,, Uvijek sam tražio nešto, - pričao je Rade docnije , i dok nijesam našao Partiju, dok u nju nijesam stupio, nijesam imao mira . “ Otada je drug Končar našao mir, radost svoga života - u stalnom neumornom radu za Partiju, za klasu , za svoj narod . 1936 godine u novembru u Beogradu je bila provala. Pada i drug Rade . I tek tada, kada se s neprijateljem sreo licem u lice, Končar ispoljava silnu duševnu snagu . Na najstrašnija mučenja njegov odgovor je bio ćutanje i prezir. Iz blata izdaje, Rade Končar je izdigao visoko zastavu svoje Partije. Svojim junaštvom je sam postao zastava oko koje će se skupljati smjeli borci za slobodu . „ Rekao sam im, pričao je drug Rade, neću da govorim, nije moja dužnost da vama podnosim izvještaje. " Končar je shvatio da ćutanje pred neprijateljem može ponekad biti najsnažniji odgovor, najjača odbrana , kao što mu je kasnije bilo jasno da treba grmjeti u radničkim demonstracijama da bi se razbili kordoni policajaca i Mačekove zaštite . Godine 1937 Končar odlazi u Zagreb . 1938 postaje član Mjesnog komiteta. 1939 ga mobiliše Cvetković- Mačekov režim. U vojsci , Končar postaje stožer oko kojega se okupljaju vojnici. On objašnjava vojnicima smisao mobilizacije, suštinu nenarodne vladavine Cvetković- Maček. On organizuje borbu za čovjeka dostojniji vojnički život. Po povratku iz vojske 1939 godine u decembru odlukom CK KPJ postaje sekretar CK KPH. Ako Josipa Kraša s pravom treba smatrati za rukovodioca radničkog sindikalnog pokreta toga vremena, za vođu silnih radničkih borbi, onda Končara treba smatrati za najsnažniju ličnost KPH, za onu ličnost koja snažnim zamahom učvršćuje, organizuje i sređuje Partiju . 1940 godine, na V zemaljskoj konferenciji, Končar je izabran u Biro CK KPJ. Izbor je bio sretan. Končar je postao jedan od najsmjelijih i najprodornijih rurukovodilaca koji ruše sve prepreke na putu . kovodilaca KPJ Malo je bilo ljudi koji su pokazivali tako živo interesovanje za učenje velikih učitelja oslobodilačke borbe Marksa - Engelsa - Lenjina Staljina. Shvatao je brzo i učio željno , pohlepno, kao što rodna polja upijaju životno sunce. On se nikada nije žalio što ima malo vremena za čitanje , za učenje ; svoga vremena nije ni imao - to je bilo vrijeme Partije. U tom vremenu , 32

samo u njemu, on je stizao da zaviri i u knjigu, da zabilježi misao : u vozů, u tramvaju , na ulici , dockan u noći , za vrijeme pauza na sastancima . Njegov mladi um se razvijao brzo i snažno, kao što se silovito razvijala i njegova odlučnost i čvrstina borca. Mačekovi policijski psi su se okomili na Končara i počeli da ga jure na sve strane. Vještinom i odlučnošću Končar im je nekoliko puta izmicao iz ruku, a jedanput iz samog preduzeća , zahvaljujući pomoći radnika koji su ga neizmjerno voljeli . Rade Končar postaje za policiju bauk , oluja koja se ničim ne da savladati , koja krši i zaobilazi sve prepreke, sve lukave zamke. U to vrijeme Končar je bio naročiti tip ilegalca. Vješto se krijući od policije, on istovremeno rukovodi svim masovnim akcijama. Ljubav radnika čuvala ga je od neprijateljskih očiju . Končar je čitavoj partijskoj organizaciji dao tempo, polet, smjelost i oštrinu. On je ličio na snažnu mašinu koja je u stanju da najteže breme izvuče kud treba, kud je rekla Partija, kud je rekao CK. Ali ova silna mašina je imala veliku dušu ; malo je bilo ljudi koji su tako snažno i strasno znali da vole ljude, drugove , da mrze neprijatelje naroda i Partije . A kada je mrski fašistički okupator porobio našu zemlju i napao SSSR , Rade Končar postaje prvi najodlučniji organizator narodne borbe i prvih partizanskih odreda u Hrvatskoj . Ali uskoro on pada, ranjen, u ruke fašističkim dželatima u Splitu. Strijeljali su ga 25 maja 1942 godine s grupom drugova. Kada su im saopštili smrtnu presudu i pitali ga da li će da traži pomilovanje, on je jednostavno rekao: „ Niti bih vama dao pomilovanje , niti ga od vas tražim . “ Njegove riječi , kazane prosto i jednostavno, postaju zakletva i zastava za hiljade boraca zadojenih slavom i junaštvom Rada Končara. Rade Končaru , nećemo ih pomilovati , nećemo imati milosti prema fašističkim krvopijama !

Rade Končar je snažna pojava rukovodioca i organizatora KPJ. Njegov istorijski značaj je u tome što je stvorio i konsolidovao čitav niz organizacija KPH, okupljajući sve zdrave elemente, čisteći Partiju od svega što je tuđe i neodlučno. Tako je pripremio i zadahnuo Partiju odlučnošću i čvrstinom da je ona bila kadra , u najtežim časovima narodne istorije, povesti narod u borbu . Umro je mlad , vrlo mlad, ali spomen koji je ostavio za sobom, pečat koji je njegova snažna ličnost utisnula oslobodilačkom pokretu Hrvatske, ostaće neprolazan ; on pripada istoriji radničkog pokreta i hrvatskog i srpskog naroda. Rade Končar je bio i ostao jedan od najboljih rukovodilaca KPJ u najtežim danima narodne istorije. Fašistički psi su ga spriječili da učestvuje u dovršavanju započetog narodnog, njegovog djela. Ali to djelo živi i dalje . I živjeće za sva vremena. Puške i bombe koje danas nemilosrdno istrebljuju neprijatelje naroda to je djelo Rada Končara i ono se danas čuje širom zemaljske kugle . Temelji koje je Rade Končar udario današnjoj borbi čvrsti su i neprolazni kao što je bio sam on čvrst , kao što je on sam neprolazan i nezaboravan zbog svog djela. Neka ti je slava, Rade Končaru ! Ti si zaslužio naziv NARODNOG HEROJA, koji ti je dodijelio Vrhovni štab naše junačke Narodnooslobo3 Istorijski arhiv KPJ 1/2

33

dilačke vojske ! Ti si dostojno svuda zastupao i branio CK, Partiju i porobljeni narod . Ti si naš ponos, naša dika, ti si s nama, mi idemo u sve većim masama tvojim putem junaštva, časti i samoprijegora. M. D.

GENERALNI ŠTRAJK U LUKSEMBURGU Prilikom pripojenja Nemačkoj u Luksemburgu je došlo do velikih nemira. Sada se javlja da su radnici Luksemburga, ovog velikog rudarskog područja, stupili u generalni štrajk tražeći poboljšanje životnih uslova. Istovremeno su odbili da idu na Istočni front.

ZA BOLJI AGITACIONO-PROPAGANDISTIČKI RAD Narodnooslobodilačkom borbom obuhvaćeni su danas najširi slojevi naroda i gotovo nema kraja gde se ne vode krvavi bojevi . Surovost svakodnevnih događaja nateruje ljude da brzo misle , da brže shvataju i da se brže opredeljuju i odlučuju . Taktika partizanskog ratovanja kojom se služi Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska dovodi naše partijske organizacije u vojsci i naše drugove do kontakta sa sve novim i novim narodnim masama raznih mišljenja i nastrojenja. Ta raznovrsnost mišljenja u narodu gde se prolazi , kao i stalni pokret, uslovljavaju i naturaju nam opštepolitičkopropagandni rad. U ovakvim uslovima pitanje naše propagande postavlja se svom svojom oštrinom i kao prvenstvena potreba u radu naših partijskih organizacija u vojsci i na terenu. Naš dosadašnji rad u ovome pravcu ne može nas niukoliko zadovoljiti, kako po svome obimu i obliku , tako i po svojoj intenzivnosti . Često kod izvesnih drugova ovaj rad se pretvara u šablon , bez promena, bez unošenja nove živosti, novih formi i načina najčešće uslovljenih baš samim prilikama u kojima se dotični drugovi nalaze i sredinom na koju treba delovati. Ovo se naročito odražava kod onih drugova koji pogrešno shvataju podelu rada na sektore, te iza svog sektora ne vide celokupnost rada partijske organizacije i odgovornost partijske organizacije i svih drugova za sve događaje i pojave koje se oko njih zbivaju . Naše partijske organizacije su živa pokretna snaga sredine u kojoj deluju (bilo u vojsci , bilo u pozadini) . I naročito partijske jedinice u vojsci, na koje sem rada u vojsci pada i rad na terenu kroz koji se kreću , naročito tamo gde nema naših partijskih organizacija . Prema tome rad jedne partijske jedinice ili organizacije i njen kvalitet ne mere se po tome kako je i koliko podeljen rad na sektore , već prema tome kako se dotična partijska jedinica ili organizacija snalazi i reagira na sve pojave i događaje

34

u vojsci, u narodu i u mestu gde se nalazi . Rad po sektorima dolazi tek potom , da se kroz njih, kao kanale naše delatnosti , sprovede dejstvo i aktivnost naše organizacije. Naročito pak rad po šablonu za našu agitaciono-propagandističku delatnost ne može dati neke rezultate, niti ostaviti neki dublji trag i uticaj . " Ako se ne vodi računa o specifičnim, to jest osobenim uslovima mesta , kraja i ljudi među kojima se radi , može sav trud biti uzaludno utrošen i vreme izgubljeno. Besmisleno je, na primer, a to se dešava , da naši drugovi dolazeći u jedno mesto izgube dva do tri dana, upravo sve vreme koliko se tamo bave, na pripreme za davanje priredbe na koju sem partizana slabo ko dođe. Međutim, možda bi se u pojedinačnim ili grupnim razgovorima, ili pomaganjem u radu u polju , ili pregledom bolesnika od strane lekara, interesovanjem drugarica za žene i njihov život, itd . itd. , mnogo jednostavnije i brže uspostavio kontakt i veza i omogućio širi rad u masi . Negde bi više učinio prigodan crtež razdeljen po kućama nego i najpametniji letak. Često su naši drugovi zapanjeni kad čuju izdajničkočetnički nastrojenog seljaka koji kaže da su ga Italijani spasli od ustaša. I teško mogu dati takvom seljaku objašnjenje rečima , dok bi na primer prost crtež na kome Italijan svlači ustašu sa leđa seljaka da bi ga on, Italijan, uzjašio, bio za seljaka posve jasan. Bilo jedan ili drugi način , ili primenom više načina rada, osnovno je voditi računa o tim osobenim uslovima sredine u kojoj i na koju treba delovati . Nije na primer svejedno da li je u dotičnom selu ili kraju stanovništvo partizanski, četnički ili ustaški raspoloženo, ili ih ima jednih i drugih, ili svih skupa . To će obavezno da uslovi našu agitaciono-propagandističku delatnost , kao i njene forme i metode . U praktičnom radu naše partijske organizacije , članovi Partije, a i svi partizani jer su i oni dužni da ispravno politički postavljaju stvari , a i drugome ih prenesu - moraju voditi računa da agitaciono-propagandistička delatnost ima za cilj : 1 ) Ideološko razbistravanje pojmova (iznakaženih shvatanja i pogleda kod zaostale mase u narodu, učvršćenih dugogodišnjim zaglupljivanjem naroda od strane reakcionarnih režima, danas tendenciozno i zlonamerno izvrtanim činjenicama od strane neprijateljske propagande i pete kolone naročito) ; 2) učvršćivanje našeg političkog uticaja (objašnjenje jasnog stava po svima političkim pitanjima u duhu naše partijske političke linije, kao i stava u odnosu na druge i tuđe političke poglede) povezano sa informacijama o razvoju događaja i situacije ; 3) primenu ovih formi , načina i obima agitaciono-propagandnog rada koji najbolje odgovaraju nivou, karakteru i raspoloženju mase u kojoj se radi i na koju se želi uticati. U današnjim uslovima Narodnooslobodilačke borbe i Narodnog ustanka treba imati u vidu njihov karakter i suštinu , kao i formu , oblike i uslove pod kojima se borba protiv fašizma za narodno oslobođenje razvija, kako u granicama naše zemlje , tako i u odnosu na međunarodnu povezanost. Danas se društvenim razvojem prilika pred našu Partiju postavilo pitanje borbe protiv fašizma. U nametnutom sadašnjem ratu rešavanje toga pitanja razvija se, zahvaljujući naporima i političkom radu naše Partije,

8° 35

u formi Narodnooslobodilačke borbe i dobilo je karakter oružanog Narodnog ustanka. Suština borbe i karakter ustanka opredelili su i njihov cilj : uništenje oružanom borbom okupatora i njihovih pomagača, domaćih izdajnika, domaćih narodnih neprijatelja, koji svim sredstvima žele da omoguće pobedu fašizma i zavođenje njegovog mračnjačkog zverskog poretka u našoj zemlji. Omasovljenje oružanog Narodnog ustanka, koji je naša Partija, uz pomoć rodoljubivih snaga uspela da razvije u celoj zemlji , dokaz je političkog uticaja naše Partije , njene čvrste veze sa narodnim masama i interesima tih masa i dokaz njenog uistinu narodnog karaktera. Naš agitaciono-propagandni rad, pored vođenja računa o podvlačenju i objašnjenje uloge i značaja naše Partije u današnjim događajima, ne sme da pređe van okvira suštine i karaktera te Narodnooslobodilačke borbe i Narodnog ustanka. On se mora zadržati na liniji zadatka koji se danas rešava, te prema tome osvetljavati sve strane toga zadatka i biti prožet njime: Objašnjavati smisao, suštinu i karakter Narodnooslobodilačke borbe, popularisati je i ukazati na pokretne snage ove borbe , protivurečnosti koje iskrsavaju u njenom razvoju , njene neprijatelje i njihov način borbe, sredstva i način njenog rešenja itd . Mnogo je toga što se ima u okviru Narodnooslobodilačke borbe i o njoj reći narodu, tako da se masovno učešće naroda osnaži političkom svešću narodnih boraca . Ta misao o rešavanju problema borbe za slobodu naroda, koju naša Partija danas rešava u sadašnjim uslovima mogućim sredstvima i načinima, ima da bude misao vodilja celokupne naše agitaciono-propagandne delatnosti . Druga strana pitanja, koja se nadovezuje na njega i produžuje u daljoj budućnosti , posle uspešno rešenog pitanja oslobođenja naroda Jugoslavije od spoljnjeg i unutarnjeg neprijatelja , jeste da mi još danas pravilno postavljajući i rešavajući ovo pitanje stvaramo uslove povoljne za rešavanje narednih problema koje će događaji pred našu Partiju postaviti. Mi postavljamo stvari tako , da narod treba posle svršenog rata i pobede sam da odluči nesmetano o tome kako će urediti svoju zemlju i kako njome upravljati. Mi smo dužni da u toku Narodnooslobodilačke borbe i do pobede politički tako uzdignemo narodne mase, da one uistinu mogu, ne podležući tuđim i protivnarodnim uticajima , stvarno i rešiti problem uređenja svoje zemlje onako kako to narodni interesi nalažu . Naročito treba da partizani , narodni borci, oni koji danas s puškom u ruci vojuju za pobedu, budu sutra i dalje nosioci zdrave narodne misli i ostanu sa istom upornošću , istrajnošću i hrabrošću do kraja svoga života borci za narodna prava i bolji život naroda. Ova perspektiva mora uvek imati mesto kroz naša izlaganja, tako da u glavama i svesti ljudi bude jasna linija sutrašnjeg razvoja događaja. Treba ukazati na činjenicu da mnogi naši ljudi u vatri rešavanja vojničkih zadataka zapuste važnost političke strane pitanja, te napokon zarastu u uverenje da će sve rešiti samo oružjem, ne vodeći računa o političkim momentima . Međutim , iskustvo je pokazalo da često moramo prvo politički delovati , pa iako vojnički izgubimo , dobijemo politički u masama . Isto tako se često pokazalo u praksi da rešenje izvesnog pitanja, iako je pravilno, ne pokaže onaj politički efekt i rezultate koje bi trebalo pokazati . To se dešava samo zato što narod nije za takvo rešenje 36

bio pripremljen i nije mu dato političko obrazloženje i objašnjenje dotičnog rešenja. O ovome naše partijske organizacije i agitpropovci naročito moraju voditi računa . Borba koju naša Partija organizuje i vodi naporna je i teška , ali je veličanstvena i visoke vrednosti . Tu borbu naša Partija vodi pod raznim vidovima i raznim oružjem. Danas pored oružane borbe i vatrenih oruđa jedno od ne manje važnih oružja u Narodnooslobodilačkoj borbi jeste i naša agitacija i propaganda. Naše partijske organizacije i partijski članovi moraju svim silama nastojati da ovo oružje stalno bude oštro, da to oružje umeju upotrebiti i do maksimuma iskoristiti . CRNI

MUZIKA KRALJEVAČKOG BATALJONA Divni Kraljevački bataljon Prve proleterske brigade došao je ponovo do svoje muzike . Njegovi muzikanti sviraju ponovo pred bataljonom na zaplenjenim instrumentima. Ali muzika Kraljevačkog bataljona ima svoju posebnu, pravu partizansku istoriju . Pre više od godinu dana, kad je Kraljevački odred još bio u stvaranju , desetak odvažnih partizana spustili su se u Kraljevo koje su držali nemački fašisti. Došli su do vatrogasne stanice i uz pomoć nekoliko vatrogasaca izveli smeo podvig . Svaki od njih obukao je po dve tri uniforme vatrogasaca - biće te uniforme dobre i za drugove u šumi —, uzeli su instrumente i onda svirajući promarširali paradnim korakom kroz ulice Kraljeva. Nemci su pozdravili muziku, a ova je svečano izašla iz grada i prešla most. A tada muzika zasvira „ Partizanku “... Nemački mitraljezi osuše paljbu , ali dockan. Kraljevački partizani osvojili su muziku . Kasnije , pri povlačenju iz Srbije , instrumenti su propali , a sada kraljevačka muzika ponovo veseli hrabre Kraljevčane .

SLAVONSKA PETROLEUMSKA POLJA U PLAMENU Kako javlja ,, Slobodna Jugoslavija" kordunaški partizanski bataljoni uspjeli su da se početkom septembra prebace preko Save, gdje su, u zajednici sa slavonskim partizanima , izvršili uspješni napad na petroleumska polja u Kutini . Njemačke i ustaške straže su pobijene , a izvori zapaljeni. Okupatoru i ustašama nije pošlo za rukom da pogase požar , koji je uništio sva postrojenja i sve zgrade. Iako ova polja nisu velika, ipak su Nijemci učinili sve da ih do kraja iskoriste . Njima je potreban svaki kilogram nafte! Utoliko je uspjeh kordunaško-slavonskih partizana veći !

37

ALBANSKI PARTIZANI Albanski partizani su prije kratkog vremena digli u vazduh jednu fabriku kraj Tirane i jedan voz, kojom prilikom je poginulo nekoliko stotina talijanskih vojnika.

VELIKA HAPŠENJA U PARIZU Kako javlja londonski radio prošle nedjelje uhapšeno je u Francuskoj , većinom u Parizu, 5.000 osoba, zbog bacanja bombi u njemačke urede j zbog kršenja propisa o zabrani kretanja.

POSLJEDNJI VELIKI USPJESI PARTIZANA

JAJCE JE OSLOBOĐENO U DVADESETSATNOJ BORBI PARTIZANI SU NANIJELI TEŠKE GUBITKE NEPRIJATELJU, ZAROBIVŠI VELIKI BROJ VOJNIKA I ZAPLIJENIVŠI VELIKE KOLIČINE RATNOG MATERIJALA

Vrhovni štab NOP i DVJ objavio je slijedeće vanredno saopštenje : Naše udarne brigade zauzele su grad Jajce. Četiri udarne partizanske brigade i III krajiški odred poslije 20 sati neprekidnih bojeva zauzeli su 25 septembra najutvrđeniji bosanski grad Jajce. Borba se vodila na slijedeći način: 24 septembra naši su borci osvojili u okolini grada preko 100 betonskih bunkera (mitraljeskih gnijezda) . U zoru posljednja je pala gradska tvrđava, koja je sagrađena još u Srednjem vijeku. 24 septembra vodili su se žestoki ulični bojevi. Naši borci su uspjeli da izbace neprijatelja iz tvrdih kamenih domova i da 25 septembra potpuno očiste grad od posljednjih ostataka gradskog garnizona. Na ulicama grada dosad je nađeno preko 250 lješeva neprijateljskih vojnika i oficira. Broj zarobljenika i ratnog materijala je veoma veliki. Samo u toku prvog napada noću , još uoči 24 septembra, naši borci su zarobili 300 neprijateljskih vojnika i oficira. Do sada je nađeno slijedeće oružje : 6 topova raznog kalibra; jedna oklopna kola; jedan reflektor ; nekoliko bacača mina ; veliki broj teških i ručnih mitraljeza; preko 400 pušaka; 4 vagona municije; 5 teretnih auta; 2 putnička auta; 4 motocikla; 5 lokomotiva i veliki broj vagona. Osim toga u gradu je zaplijenjeno nekoliko slagališta živežnih namirnica. Prebrojavanje zaplijenjenog ratnog materijala i dalje se nastavlja. Njemačke jedinice, koje su na brzu ruku poslane da priskoče u pomoć garnizonu u Jajcu , dočekala je IV crnogorska udarna brigada i razbila ih na putu Travnik-Jajce. Izgubivši priličan broj vojnika i oficira, Nijemci su bili primorani da se vrate u Travnik. 38

Operacijama oko Jajca, kao i svima operacijama u Bosanskoj Krajini, rukovodi jedan od najsposobnijih i najuglednijih komandanata partizanske i dobrovoljačke vojske, Kosta Nad, bivši kapetan Republikanske armije u Španiji. I FOJNICA JE SLOBODNA O operacijama partizanske vojske NOP i DVJ javlja:

u

Cetralnoj Bosni Vrhovni štab

Jedinice V narodnooslobodilačke udarne brigade, poslije kratkih , ali žestokih okršaja, oslobodile su 20 septembra Fojnicu , grad u Centralnoj Bosni . Oko grada i na gradskim ulicama ubijeno je mnogo neprijateljskih vojnika i oficira. Zaplijenjena je prilična količina ratnog materijala i nekoliko skladišta sa hranom .

NEPRIJATELJSKE BANDE SATJERANE U BANJU LUKU Vrhovni štab NOP i DVJ javlja : Na banjalučkom sektoru završio se našom pobjedom drugi dio žestokih bojeva koji se već nedjeljama vode . Snažnim noćnim jurišima naši udarnici su između 18 i 19 septembra istjerali neprijatelja iz njegovih položaja i potukli njemačke , ustaške i četničke bande. Neprijatelj je otstupio u Banju Luku, gdje u samom gradu na brzu ruku gradi utvrđenja. I ovom prilikom su se istakli borci II srpske udarne brigade , koji su bez vode i hrane stalno jurišali na njemačke i ustaške položaje dok ih najzad nisu primorali da otstupe u Banju Luku .

IZ USTAŠKIH TAMNICA U PARTIZANSKU SLOBODU Početkom septembra izvršena je na granici naše slobodne teritorije i okupirane teritorije prema Mostaru razmjena zarobljenih Nijemaca i ustaša za naše drugove i drugarice iz talijanskih i ustaških zatvora i logora i za rodoljube koje su ustaše i Talijani odveli iz Livna. Jedna drugarica, koja je iz ustaške tamnice na taj način došla na oslobođenu teritoriju , opisuje ovdje svoje utiske prilikom ove razmjene.

"Spremite stvari " Bila je nedjelja, 30 kolovoza predvečer, sparan, dosadan zatvorski dan, kad se naglo i surovo otvoriše vrata moje ćelije u koju upade ključar i pozva moje ime vičući : „ Brzo, spremite sve svoje stvari ! Odmah da ste gotovi!" Šta bi to moglo da znači ? Netko viknu : ,, Ideš na slobodu ! " I odmah se oko mene sakupi grupa žena s porukama koje bih trebala da izručim.

39

Branim se energično, jer mi je misao o slobodi veoma daleka . Naprotiv, obuzima me druga, sasvim protivna misao, da se tu rješava nešto oko moje glave. Uzbuđeno skupljam svoje stvari i oprostivši se od drugarica riječima: „ Ne bojim se ničega! " silazim u uzište. Tu već nalazim grupu žena i mladića. Zgledavamo se. Drugovi izgledaju veoma zabrinuti. Njihovi su slučajevi teški. Svi očekuju sud, nekima još istraga nije ni završena . Sve me to potkrijepljuje u mojoj prvoj misli o strijeljanju . Zaključujem : uslijed nekog nama još nepoznatog događaja koji je ponovo pokolebao samouvjerenost okupatorske vlasti u svoju čvrstinu i neoborivost, odnosno potsjetio je na jačanje i neuništivost narodnooslobodilačkog pokreta, pooštrio se opet teror , tj . nastalo je ponovno vrijeme odbrojavanja glava za strijeljanje. Mirim se s tom mišlju i opet stičem mirnoću i hladnokrvnost. U to nam pristupa nadzornik uza, gleda nas i iznenađuje s primjedbom o našem izgledu ; od nas žena traži da budemo pristojno obučene , a mladiće šalje na brijanje. Kad su konačno završene sve formalnosti oko predaje naših stvari iz pritvoreničkog skladišta i oko našeg popisivanja, te kad su naše uzbuđenje i naša radoznalost dosegli vrhunac, jer su se sve te pripreme oduljile , pitamo na odlasku nadzornika uza, što namjeravaju s nama. Smiješeći se odgovara nam zagonetno : „ Predajemo vas feldkomandanturi . Putujete prema Slavonskom Brodu. Dalje ne mogu ništa da vam kažem ." Uzbuđeni smo ali vedro i šaleći se ulazimo u auto koji nas vozi kroz davno neviđene ulice grada najprije do feldkomandanture, a onda do željezničke stanice , gdje nas strpaše u vagon određen za njemačku vojsku . Čim smo se smjestili započinjemo rješavati zagonetku oko koje se neprestano vrtimo. Naši pratioci - dva njemačka vojnika, dva ustaše i jedan agent ustaške policije - neobično su pažljivi prema nama , što nas, s obzirom na iskustva s njima, najviše čudi . Pomažu nam pri smještanju bez surove vike i grubih riječi . Naše čuđenje raste, ali raspoloženje nam je odlično. Šalimo se i dobacujemo primjedbe, dok naša mašta neprestano radi .

Da li će nas razmijeniti? Već smo saznali da putujemo za Sarajevo, a vjerovatno i dalje. Drugovi su uvjereni da idu pred njemački sud ; netko nabacuje pretpostavku da nas Nijemci preuzimaju kao taoce da bi nas u izvjesnom momentu postrijeljali . Iznenada pojavljuje se ideja o razmjeni za zarobljenike partizana. Isprva gušimo tu misao, jer ne možemo a da ne sumnjamo u njenu istinitost. O tome još do sada nismo čuli ; i kako upravo na nas da padne izbor ? Ali bojažljivo, potiho ubačena među nas, počela je ta misao malo pomalo da se uvlači u naše mozgove i da tu zauzima sve veće i veće razmjere, unatoč sve neočekivanosti i nevjerovatnosti . I neki se od nas prisjećaju onoga što su čuli pri polasku ; jedan je drug uhvatio riječi nadzornika uza, upravljene ustaši do njega: „ Eh, da znadu kamo idu , alaj bi se smijali !" ,,Partija vas zove ! " rekao je jednoj drugarici činovnik na njeno pitanje što će biti s njom. Druga , kojoj su obećali da će za dva dana biti na slobodi , izričito je čula riječ „, razmjena ". A ustaša koji nas je pratio dobacio nam je kako ćemo se veseliti kad za nekoliko dana dođemo među

40

svoje kolege. Ne samo da tim riječima nismo ranije pridavali nikakve važnosti, već smo ih šta više posve suprotno tumačili . Sada one iskaču pred nama u novom obliku , hrane našu maštu , poboljšavaju naše raspoloženje i mi se smijemo, smijemo. Smijemo se čitavim putem, smijemo se našem izgledu , našoj prtljazi kovčezima, gunjevima i jastucima - prtljazi koja je bila namijenjena za život u logoru na koji smo sa sigurnošću računali. Smijemo se strahu naših pratilaca, ustaša, od nekoliko puščanih hitaca na pruzi iza Capraga, gdje se vlak morao zaustaviti i radi razorene pruge povratiti u Zagreb. Smijemo se neobičnoj ljubaznosti i finoći Nijemaca pri našem dočeku u Sarajevu i nagađamo da li je ta ljubaznost kod njih uobičajena ili nas namjerice tako susreću .

Daju nam pismo Vrhovnog štaba Ali tko da opiše ono osjećanje radosti , uzbuđenja, zahvalnosti i ponosa, kad nam drugog dana boravka u Sarajevu , u njemačkom vojnom zatvoru , njemački oficir iz Mostara donosi i predaje pismo naših drugova iz Vrhovnog štaba NOP i DV, kojim nas obavještavaju o razmjeni . Pred našim očima, punim suza, lebdi borbeni pozdrav sa dna pisma ,, Smrt fašizmu sloboda narodu !", titra petokraka zvijezda sa pečata. Trgamo se za pismo kao djeca, svatko hoće da ga ima u ruci, da ga sam pročita , da se na vlastite oči uvjeri da je naša nevjerovatna, gotovo luda misao postala divna stvarnost. Otsada više nemamo mira . Malo smo razočarani kad čujemo da će se razmjena izvršiti tek u subotu, tj . za 4 dana. Iz Sarajeva putujemo u pratnji njemačke naoružane vojske kamionima za Mostar, jer je željeznička pruga djelomično razorena. Čuli smo da su mnoga mjesta na toj pruzi bila pred kratko vrijeme u rukama partizana. U Mostaru nas ponovno dočekuju Nijemci s velikom i naglašenom ljubaznošću , ističući kako je njihova dužnost da nas kao ratne zarobljenike tako susreću . Iz njihovih razgovora s nama razabiremo poštovanje kojim govore o partizanima, njihovoj snazi , njihovoj borbi. Jedva čekamo dan i čas našeg prelaza u taj novi život.

Nove sumnje i strahovanja Ali prije odlaska iz Mostara doživjeli smo jedno razočarenje . Njemački oficir, koji je vodio pregovore o razmjeni , saopćio nam je da nekoliko nas vjerovatno neće biti razmjenjeni, jer naš broj premašuje broj onih koji su traženi za razmjenu . To nas je vrlo teško pogodilo. Zar je sav put bio uzaludan? Zar su tolika osjećanja strepnje , nada, uzbuđenja radosti uzalud prešli preko nas? Znači li to da se opet vraćamo u onu kuću zatvor zagrebačkog ustaškog redarstva? Ipak u dnu duše osjeužasa ćali smo da je to nemoguće . Bili smo uvjereni da naši drugovi — ako oni smɔ o tome odlučuju to nikada neće dozvoliti . U tim sumnjama gotovo smo probdjeli noć prije odlaska. Umirili smo se tek drugog jutra, kad smo, zajedno sa 22 Livnjana iz mostarskog zatvora i 6 drugova iz talijanskih logora, krenuli autobusima put mjesta gdje se imala izvršiti razmjena. 41

,,Smrt fašizmu!" - „Heil Hitler!" Sišli smo s autobusa nekoliko kilometara prije odredišta . Razorenom cestom koračala je povorka glađu i dugim boravkom u zatvoru iscrpljenih i izmorenih ljudi. Peče još jako rujansko sunce, spotiču se slabe noge po kamenitoj cesti, ali naše su oči ustremljene naprijed , do prve partizanske stražarnice, pretstraže slobode . I konačno se približismo tim vratima novog, toliko željno iščekivanog života. Povorka se zaustavlja. Ususret nam dolazi mladić s uperenom puškom. Prvi partizan ! Naše oči ne mogu da se otkinu s preplanulog lica ozbiljnih, čvrstih crta, s dubokih , mirnih očiju, s crvene zvijezde na njegovoj kapi . Nekoliko koračaja pred nama zaustavi se po vojnički i pesnicom izdignutom do sljepoočnice pozdravlja: „ Smrt fašizmu!" - „ Heil Hitler!" - odzdravlja mu njemački oficir koji je išao pred nama s bijelom zastavom. Pred nama su dva svijeta : jedan koji ostavljamo i protiv kojeg ćemo se boriti , a čiji je pretstavnik ovaj njemački oficir, koji kao šuplju frazu naučeno i neuvjereno ponavlja svoj pozdrav -- i drugi svijet u koji ulazimo, čiji su pretstavnici ti mladi sinovi i kćeri svoga naroda koji su svoj borbeni pozdrav ,, Smrt fašizmu - sloboda narodu!" i srcem shvatili i primili .

Najzad na slobodi Okrijepljeni ledenom vodom i riječima koje smo izmijenili s prvim partizanima, krećemo dalje. Ali mi više ne hodamo. Čini nam se kao da lebdimo, kao da smo jednim mahom oslobođeni sviju onih tereta, briga, dvoumica i teškoća koje su nas dosada u životu pratile . I sve što se dalje događa čini nam se kao divan san koji obuzima naša srca i čini nas lakima i radosnima; duboko smo ganuti aktom razmjene , prvim zvucima Internacionale koja nas pozdravlja , dočekom i priredbom u Livnu — i mi smo beskrajno radosni i sretni . Ali kroz sav taj san jedna nam se misao probija: da se nalazimo u našoj , oslobođenoj partizanskoj zemlji , gdje nema ustaškog terora , okupatorske pljačke, gdje se slobodno diše , bori i radi za mir, sreću i bolju budućnost naših naroda . Kroz pozdravne govore naših drugova, kroz njihove poglede i izraz lica shvatili smo i upili u sebe svu zamašnost, svu veličinu naše borbe i zajedno s njima izrekli u sebi zakletvu da ćemo se do posljednjeg daha, do posljednje kapi krvi boriti za potpuno oslobođenje naših naroda od tuđinskog jarma, borit ćemo se umjesto stotina i stotina naših drugova koji pate i umiru po fašističkim zatvorima i logorima.

42

1

Ratna kronika NA DOMAĆIM RATIŠTIMA

Ove jeseni jedinice partizanske vojske bore se protiv okupatora i njegovih slugu s mnogo više iskustva, s boljim naoružanjem, s više povezanosti nego prošle godine . Ali za svoj uspeh one imaju najviše da zahvale tome što se ove jeseni daleko više nego prošle godine borba prenela ravnomerno na skoro sve naše zemlje. Čak i Makedonija, u kojoj je stepen Narodnooslobodilačke borbe bio najniži, ove jeseni vodi jaku borbu s okupatorom. Čitava svetska javnost je ovih dana opširno pisala o borbama u Makedoniji londonski ,,Tajms" je doneo čak i uvodni članak o tome. Makedonski partizani su izvršili atentat na bugarskog ministra unutrašnjih dela Gabrovskog, jednog od glavnih Hitlerovih , agenata u Bugarskoj . Osim toga u Skoplju je ubijeno nekoliko viših bugarskih činovnika. U Hrvatskoj , gdje je prošle godine u ovo doba ustanak bio zahvatio srpske mase, a od hrvatskih samo jedan deo u gradovima, danas imamo čisto hrvatske krajeve u jeku partizanskih borbi . Ne samo Dalmacija, Primorje i Gorski Kotar nego i Zagorje, u srcu Hrvatske, postaje poprište žestokih borbi hrvatskih masa protiv krvoloka Pavelića . I u Slavoniji borbe se razgaraju . Iz te bogate žitnice partizani su spasli veliki deo narodnog bogatstva . Zato su Nemci i ustaše otpočeli besomučnu ofanzivu na požeške planine. Dalje , u Sremu partizani su izdržali treću po redu ustašku ofanzivu . I ovog puta ih je Pavelić pre vremena sahranio.. Ali partizanske snage zaustavljaju vozove na važnim prugama, spaljuju vršalice u okolini Zemuna . Dalmacija je poslednjih dana bila poprište žestokih borbi . Neprijateljska ofanziva na Biokovo i ovog puta se svršila bez uspeha. Italijani, četnici i ustaše vršili su koncentraciju za zajednički napad na partizanske snage, koji je trebalo da počne 15 septembra. U međuvremenu dalmatinski partizani prešli su u kontranapade i na širokom frontu, na mnogo mesta, izvršili niz manjih, uznemiravajućih akcija. U Lici se vrši uspešna blokada Udbine , gde je pobijeno preko 400 neprijateljskih vojnika koji su išli u pomoć opsednutom gradu . Učestali su napadi i na železničke pruge. U Zapadnoj Bosni u toku su velike borbe. Na sektoru Banje Luke vode se uporne bitke s jakim neprijateljskim snagama koje su pokušavale da povrate Mrkonjić Grad . Svi ti napadi su potpuno odbijeni. Uništeno je šest neprijateljskih bombardera , čitava jedna bojna I planinskog zdruga (specijalnih ustaških jedinica vaspitanih u Nemačkoj ) sravnjena je sa zemljom. Zarobljeno je 125 neprijateljskih vojnika i tri oficira. Ta bojna više ne postoji . Velike gubitke su įmale nemačke jedinice . Samo u jednoj borbi imale su preko stotinu mrtvih. Oko Kupresa vođene su teške borbe s ustašama koji su imali preko 300 mrtvih. Ni naši gubici nisu mali. Partizani na Kozari ponovo vrše napade na okupatora i njegove sluge. Vođene su uspešne akcije u pravcu Banje Luke . U Centralnoj Bosni naše jedinice su presekle prugu Travnik- Donji Vakuf.

43

NA ISTOČNOM FRONTU Najveća bitka u istoriji sveta, bitka za Staljingrad , traje već skoro 'dva meseca. Hitlerov maršal fon Bok bacio je pred kapije ovog grada preko milion vojnika, oko hiljadu aviona i hiljadu tenkova. Nije slučajno Hitler skupio toliku snagu pod Staljingradom. ,, Kod Staljingrada Hitler može da izgubi rat, ali ga ne može dobiti " , pravilno veli jedan engleski list . Sve dotle dok maršal Timošenko drži Staljingrad i mostobrane na Volgi, čitava Hitlerova armija na jugu i Kavkazu nalazi se u smrtnoj opasnosti . Međutim , za Ruse Staljingrad ne znači biti ili ne biti . Istina, bio bi izgubljen jedan važan industrijski i saobraćajni čvor, bila bi otežana ofanziva u pravcu juga, ali padom Staljingrada niti se ugrožava glavnina sovjetskih armija, niti Hitler odvaja Moskvu od bogatog Urala i Sibira gde se pribiraju glavne rezerve za konačno uništenje hitlerovskih armija. I drugi Hitlerov plan - zauzimanje kavkaske nafte i izbijanje na persijsku granicu - omašio je. Skoro mesec dana fašisti tapkaju na obali reke Tereka, kod Mozdoka , na pola puta između Rostova i Bakua. Prvi snegovi već padaju na Kavkazu , a put do Bakua još je dalek. Isto tako zadržan je Hitlerov nalet na obali Crnog Mora. Na svim ostalim sektorima Istočnog fronta od Murmanska do Staljingrada - stoje netaknute ruske armije i vrše stalan pritisak na nemačke linije. Borbe kod Sinjajeva, južno od Lenjingrada, kod Rževa i Kaluge i najzad poslednji jači udar kod Voronježa, pokazuju da su ruske armije spremne i da iskušavaju slabe tačke neprijateljskog fronta.

NA OSTALIM FRONTOVIMA Letovi u duboku pozadinu Hitlera sovjetskih bombardera T. B. 7 , koji nose 5.000 kg bombi, predznaci su strašnog udara koji Crvena armija sprema Hitleru . Sistematsko bombardovanje Istočne Pruske , Varšave , Budimpešte i Bukurešta, s jedne strane, i vazdušna ofanziva engleskih bombardera od početka septembra , s druge strane, pokazuju , kako kaže drug Manuilski , da će uskoro sama Nemačka biti poprište kopnenih borbi . U svakom napadu na Nemačku u septembru engleski avijatičari bacili su više bombi nego što su Nemci ijednom bacili na Englesku . Stalni priliv novih snaga iz Amerike i Kanade u Englesku pokazuje da je i bitka za Atlantik na putu da bude dobijena. Dolazak jeseni olakšaće operacije u Africi . Engleska pojačanja iz Sirije i Persije, kao i jake snage američkih bombardera, zaustavile su novi ofanzivni pokušaj Romela. Duge komunikacije su velika opasnost za Romela . Englezi to iskorišćuju i svakog dana bombarduju put oko 800 kilometara od Bengazija do El -Alamejna. Pre neki dan iskrcali su se u Tobruku i uništili nekoliko slagališta . Američki general Makartur otpočeo je da razbija obruč japanskih snaga oko Australije . Još sredinom avgusta zauzeo je Solomonska Ostrva, a sad odbio sve japanske pokušaje da se opet domognu ovih važnih strateških luka. Isto tako je zadržan napad Japanaca prema luci Mozbi . D.

44

KROZ NARODNOOSLOBODILAČKU ŠTAMPU Uredništvo ,, Borbe “ primilo je na prikaz slijedeće listove : „ Narodno oslobođenje ", tjednik Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske, god. I, br. 1 od 1 juna 1942 g. „Vjesnik" hrvatske Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte, br.: 13, 14, 15 i 16. „ Naš izvještaj“, br.: 1, 2 i 3. —,, Dalmatinski partizan", br. 1 , organ štaba IV operativne zone, NOP i DV Hrvatske. „Krajiški partizan“, br.: 3, 4, 5 i 6, glasilo Operativnog štaba NOP i DV za Bosansku Krajinu. - „ Partizan“, glasilo Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske br. 1. „ Partizanski vjesnik“, izdanje Štaba grupe NOP odreda za Liku. ,,Partizanska zvijezda“, br. 20, vjesnik Štaba NOP ličkog odreda. ,,Partizanske novine", br.: 31, 33, 36, 37, 39 i 40, izdanje Štaba partizanske vojske za Primorje, Gorski Kotar i Istru. „ Sloboda", izdanje Štaba partizanske vojske za Primorje, Gorski Kotar i Istru i OK KPH za Hrvatsko Primorje, br.: 2 i 3, štampan na hrvatskom i talijanskom jeziku. - „Mladi komunist", organ SKOJ-a za Hrvatsku, br. 1 , april 1942 g. - „Pionir“, list najmlađih u Hrvatskoj , br.: 1 i 2. „IV brigada“, br. 5, organ IV NOPU brigade. „Mladi borac“, omladinski list III NOPU brigade, br.: 3-42. „Bez predaha“, list II prol. NOU brigade, br. 1. „Partizanska riječ“, organ V NOU brigade, br.: 1 i 2. - ,,Omladinski borac“, br. 8, organ Saveza mlade generacije za Hrvatsku. „ Usmene novine“, br.: 1, 2, 3 (izdavač neoznačen). U ovome broju donosimo prikaze samo nekih od ovih listova, a u idućim brojevima ćemo donijeti prikaze o ostalim. Ako bacimo pogled na čitavu ovu štampu pada u oči da je ona izraz junačke borbe naroda Jugoslavije i NOP i DVJ protiv mrskih okupatora i njihovih slugu . Za svaki od ovih listova bi se moglo reći da je živ i borben, ali ono što nedostaje toj štampi kao cjelini jeste da u najvažnijim pitanjima ne obrađuje u dovoljnoj mjeri konkretne političke momente sa terena, nego zapada u opštost ne uočavajući dovoljno političke promjene do kojih dolazi kako kod nas, tako i u svijetu. Vjerovatno je tome razlog i nepostojanje dovoljno snažnih centralnih organa, koji bi u sebi objedinjavali najznačajnija politička i vojna iskustva. ,,Vjesnik" hrvatske Jedinstvene NO fronte je jedan od naših najboljih političkih listova . List je pravilno shvatio svoju ulogu da treba da razjašnjava masama najznačajnije spoljne i unutrašnje događaje. U listu se nepravilno pravi izvjesna razlika između Draže Mihailovića i izdajnika Pećanac . Isto tako nije jasno uočeno da su Draža Mihailović i njeNedić gove oficirske i četničke bande sprovodnici izdajničke londonske izbjegličke 39 vlade". Ona je preko Draže Mihailovića i oficirskih klika otpočela saradnju sa okupatorom u zemlji, plašeći se za svoje sebične velikosrpske interese, a pokrivajući tu svoju saradnju svojim boravkom u Londonu i ,,prijateljskim “ držanjem prema SSSR. Izdajice kao što su Nedić, Pećanac , Pavelić , s kojima izdajnička londonska klika sarađuje preko svojih pouzdanika u zemlji, u priličnoj su mjeri demaskirane pred narodnim masama. Nije to slučaj sa londonskom izbjegličkom „ vladom “, i ona se zajedno sa četničkim bandama Draže Mihailovića pojavljuje kao najveća opasnost i za današnju borbu naroda Jugoslavije i za njihovu budućnost. „ Vjesnik“ u br. 14 donosi vrlo dobar članak o englesko-sovjetskom sporazumu. Isto tako je dobar članak ,, Jedinstvo okupatorskih slugu" koji se završava ovim riječima : „To okupljanje narodnih neprijatelja pod pokroviteljstvom okupatora treba još čvršće da poveže sve Hrvate i Srbe: spas jednih i drugih leži jedino u nerazdvojnom jedinstvu srpskog, hrvatskog i svih ostalih naroda u Jugoslaviji za slo45

bodu, protiv okupatora i svih njegovih slugu . Smrt okupatorima, ustašama i četnicima ! Sloboda hrvatskom i srpskom narodu !“ U istome se broju donosi lijep prikaz rada članova Zagrebačkog narodnog kazališta, Afrića i drugova , koji su prešli na stranu naroda i svoj talenat i svoje znanje upotrijebili ondje gdje im i jeste mjesto — na službu narodu i njegovoj borbi. U „ Vjesniku“ br. 16 su iznijeta nezapamćena zvjerstva što ih talijanski fašisti vrše nad hrvatskim narodom. Desetine sela u Primorju su uništena, a pobijeno i internirano hiljade ljudi , žena i djece . Udarni bataljon II odreda V operativne zone uspio je da oslobodi 409 civila Hrvata, koji su iz svojih domova povedeni u internaciju . U listu je objavljeno jedno pismo u kojem se između ostalog kaže : „ Ljudi nam dalje govore : »Mi smo Hrvati i kao takove Talijani nas hoće potpuno uništiti. Pale nam kuće, ubijaju ljude, odvode nas u internaciju i tamo uništavaju . Mi uopće nemamo pojma što se odigrava u svijetu i kod nas. Znamo samo to da nas je Pavelić predao Talijanima u ruke na milost i nemilost, a ovi nas pak potpuno uništavaju ... « Mnogi su se ljudi počeli prijavljivati dobrovoljno u partizane, a ostali su izrazili želju da idu u šume blizu svojih kuća i da tamo žive (tamo im je lakše radi hrane)." ,, Vjesnik" je poveo vrlo dobru kampanju pod parolama : ,, Ni zrna žita okupatorima! “, „ Spasti sve do posljednjeg zrna za narod i oslobodilačku vojsku! “ Iz svih publikacija se vidi da je ova kampanja donijela dobre rezultate i da je narod , zahvaljujući pomoći partizanskih jedinica , uspio da spase dobar dio ljetine. „ Naš izvještaj " isto tako je dobro uređivan politički list . Za naročitu je pohvalu što se drugovi upuštaju i u najdublje političke probleme da bi ih razjasnili narodnim masama. List je ogledalo Narodnog ustanka koji bukti u Dalmaciji . U broju 3 od 6 avgusta 1942 godine između ostalog se kaže : „ Danas, četiri mjeseca nakon osnivanja prvog Narodnooslobodilačkog odbora u Splitu možemo utvrditi da je jedinstveni Narodnooslobodilački front u Dalmaciji ostvaren. Narodnooslobodilački odbori postoje u Splitu, Šibeniku, Makarskoj, Dubrovniku i mnogim drugim gradovima i selima u Primorju. Na otocima Braču i Hvaru ne samo da postoje narodnooslobodilački odbori po svim gradovima i selima nego je sav narod listom uz te svoje odbore, uz svoje bračke i hvarske partizane koji uništavaju okupatore i ustaše , koji danas oslobađaju već čitave krajeve na svojim otocima. Na tim otocima, iako još nije osnovana vlast narodnooslobodilačkih odbora, ipak nema nikakove ustaške ni okupatorske vlasti, osim tamo gdje su koncentrisane jake okupatorske snage, kao u Supetru. I na drugim otocima narod polazi putevima svoje braće na Braču i Hvaru. I tu je osnovan niz narodnooslobodilačkih odbora iako se borbe nisu još uzdigle na onaj stepen kao na Braču i Hvaru . U zaleđima primorskih gradova Splita, Šibenika, Trogira, Makarske, u čitavim kotarima narod je ujedinjen u narodnooslobodilačke odbore. U nizu sela Zagore narodnooslobodilački odbori pokreću narod u borbu protiv okupatora. Od gradskih i seoskih narodnooslobodilačkih odbora prelazi se u svim krajevima Dalmacije na stvaranje kotarskih narodnooslobodilačkih odbora, koji će još čvršće ujediniti narod u pojedinim krajevima i skovati borbeno jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda." „ Našem izvještaju “ nedostaje konkretni materijal iz borbi naroda u Dalmaciji , naročito iz dalmatinskih gradova pod Talijanima, iako je borba u tim gradovima neobično živa i raznovrsna . „Krajiški partizan“ je nesumnjivo najživlji naš list . On je ispunjen onim silnim elanom Narodnog ustanka u Bosanskoj Krajini . Svaka stra-

46

nica ovog lista gori plamenom narodne borbe i on će ostati kao jedan od najjačih dokumenata ne samo o borbama u Krajini , a naročito na Kozari, nego i po tome kako je oslobodilačka narodna borba dala piscima snagu i polet i pobudila u njima stvaralačku snagu. U broju 3-4 se veoma lijepo iznose iskustva dosadašnjih borbi . Ističu se dva momenta karakteristična za stečeno iskustvo: 1) „ Noćni napadi svojstveni samo partizanima. Za takve vojničke poduhvate sposobna je samo vojska velikog morala, vojska slobode, kakva je naša partizanska vojska... Partizani su sve svoje veće uspjehe požnjeli zahvaljujući noćnim i iznenadnim jurišima... koji neprijatelja preneražuju , razbijaju jedinstvo njegove komande, kidaju vezu između njegovih snaga..." 2) „ Na mnogostruke političke manevre, lukavost, prepredenost neprijatelja potrebno je odgovoriti jačanjem političkog rada u vojsci. Sljedstveno tome naši se vojnici moraju, danas više nego ikada politički obučavati , tako da svaki partizan postane do kraja politički budan, da znade brzo reagirati na političke podvale neprijatelja. Politički komesari kao politički rukovodioci u vojsci moraju obogaćivati vojnike novim znanjem, razvijati ' kod njih duh samoprijegora i partizanskog takmičenja u borbi. Moral naših jedinica treba kovati upoznavanjem partizana sa širinom i snagom oslobodilačke fronte, iz borbe naše braće širom domovine. Treba razbiti osjećaj usamljenosti kod pojedinaca, pa i kod čitavih jedinica koje ponekad mogu popustiti, izgrađujući kod njih svijest da su dijelovi danas ogromne partizanske vojske u zemljama Jugoslavije. Svaki naš borac mora biti obaviješten o svim slabostima okupatorske vlasti, o svim političkim i vojnim neprilikama u koje je zapao okupator i njegove sluge." U broju 5-6 dat je vrlo lijep pregledan i poučan prikaz razvitka ustanka u Krajini i borbi u toku godine dana. Kroz „ Krajiški partizan" provijava snažni borbeni duh sa Kozare, te najveće i najslavnije epopeje u oslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije . Junački partizani Kozare su se reorganizovali i govori , prilikom smotre u Kozari, političkog komesara druga Boška i komandanta druga Šoše odjekuju kao bojni pokliči svih partizana Jugoslavije o nepokolebljivosti , neustrašivosti i izdržljivosti u borbi : samo smrt zaustavlja borbu pravih junaka, ali i mrtvi oni pokreću nove i svojom smrću rađaju još silnije junake. „ Krajiški partizan “ donosi veoma lijepe reportaže sa oslobođenih teritorija i o borbi za žetvu u Krajini . Objavljene su i dvije pjesme partizana S. K. , koje na izvjesnim mjestima dosežu nivo snažnih epskih tvorevina. „ Krajiški partizan“ je vrlo pravilno shvatio da je u ratu potrebno razviti i umjetničku stvaralačku snagu talenata iz naroda. I on je u tome uspio više nego li ijedan naš list. Listu bi se moglo zamjeriti jedino preopširnost i razvučenost u izvjesnim opštepolitičkim člancima kao i nedovoljna sistematizacija u prikazivanju sitnijeg , običnijeg svakodnevnog života i sitnijih svakodnevnih borbi masa.

Izišao je iz štampe trobroj (broj 17 , 18 i 19) Biltena Vrhovnog štaba NOP i DVJ. Pored članka druga Tita o godišnjici Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i zvaničnih saopštenja, donosi ovaj broj obilan materijal o borbama u svima zemljama Jugoslavije.

47

Izišao je iz štampe šesti broj „ Vojno- političkog pregleda", časopisa koji izdaje naš Vrhovni štab . Sa obilnom i interesantnom sadržinom časopis izlazi dvaput mesečno.

Čitaocima. -― Tehničke mogućnosti naše štamparije ne dozvoljavaju nam da „ Borbu" izdajemo i ćirilicom. - Molimo čitaoce da to imaju u vidu. UREDNIŠTVO „ BORBE“

SMRT FASIZMU - SLOBODA NARODU

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BROJ 21 - 200 12

Jedino merilo veličine ljubavi za narod jeste dubina mržnj prema neprijatelju. Svaka sentimentalnost i kolebanje preni okupatorima I njihovim slugama - urck su se ljuto svetil

9 GETDOAR 1942

CIVERA 3 DID , 3 KUNE, 1.50

[

PLEMENITA MRŽNJA Fašizam je otjelotvorenje bezgranične mržnje prema svemu što je napredno, kulturno, ljudsko. Fašisti znaju samo za jedno : uništavati sve što čovjeka može učiniti čovjekom - uništiti sve nacionalne, kulturne, neimare svega društvene tekovine, a prije svega samog čovjeka, ljude velikog i lijepog, svega što svijet, u stalnom napretku, čini ljepšim nego jeste. Fašisti su najužasnije unakaženje ljudskog bića, to su zaista zvjerovi u ljudskom obliku . Kud oni minu - iza sebe ostave samo smrt, pustoš, paljevine, iskrvavljene žene i djevojčice, porušene najveće spomenike kulture, spaljena djela najvećih mislilaca . Oni znaju da ih održati u životu može samo smrt miliona čije su duše upile misli i osjećanja velikih sveljudskih i nacionalnih duhova, onih koji ukazuju put napretka naroda i čovječanstva. Hitlerov fašizam je najkrvoločniji, najsvirepiji imperijalizam. On je nametnuo svijetu rat, kome po užasima, po obimu i dubini razaranja, nema ravnog u istoriji . Taj rat je danas pred čitavim čovječanstvom i pred svakim narodom ponaosob postavio pitanje : ili potpuno uništenje svega što je čovječanstvo kretalo i kreće naprijed i pretvaranje naroda u bezlične robove germanske više" rase , ili otvaranje slobodnog puta ljudskom napretku i ostvarenje slobodnog života naroda. Sredine nema. Sredina znači : pustiti fašističke zvijeri da nesmetano siju smrt i pustoš. Hitlerizam je učio njemačke mase : prezirite druge narode , oni su dostojni samo da budu vaši robovi ; kad čujete riječ kultura — hvatajte se za revolver ; ubijajte i ubijajte ; mrzite sve što je ljudsko , napredno i plemenito! Prosječni njemački vojnik, pretvoren je u profesionalnog ubicu i razbojnika bez savjesti , bez ičeg ljudskog i plemenitog, pretvoren je u tupo, bezosjećajno oruđe koje zna samo za ubistva, silovanja, paljevine i pljačke . Fašisti su u našoj zemlji napravili toliko pustoši, da će se to moći naknaditi samo ogromnim , dugogodišnjim naporima narodnih masa obnovu uništenih blaga. Oni su ubili toliko ljudi, poklali toliko žena i djece da te nenadoknadive i nemjerljive žrtve neće biti uzaludne samo 4 Istorijski arhiv KPJ 1/2

49

ako budu osvećene , ako se preostalima omogući srećan i slobodan život , ako fašističke zvijeri budu uništene . Njemci su postrijeljali u Kragujevcu 9.500 ljudi ; izveli su četiri viša razreda gimnazije iz klupa i postrijeljali i đake i profesore; - čitav jedan grad pretvorili su u groblje . Spalili su Mačvu , Posavinu , silovali žene, djevojčice , ubijali starce . U Beogradu su - zadnjih mjeseci - pobili hiljade i hiljade otrovnim gasovima u zatvorenim automobilima. Raselili su, s pradjedovskih ognjišta, desetine hiljada Slovenaca . Italijani u Crnoj Gori, Hrvatskom Primorju i Dalmaciji pokazali su se ravni svojim njemačkim učiteljima u pljački, paljevini, ubistvu i silovanju. A na te zločine okupatora je gurkao domaći izdajnik — ustaša i četnik koji je i sam pravio zvjerstva , utoliko groznija što je bolje znao od tuđina kako i šta uništavati , kako udariti narod u srce, u ono što mu je danas najmilije i što je za njega najznačajnije, bez čega će sjutra teško moći naprijed. Domaći izdajnik, sam nemoćan, nadao se da će zločinima koje vrši fašistički okupator moći da slomi otporni duh naroda i da izvuče neku korist za sebe. Ovo neizmjerno more zločina i narodne patnje bilo je naročito za četnike londonske izbjegličke vlade — jedini način da stvore i na životu održe četničke organizacije. „ Palite , zatvarajte , ubijajte “, gurkali su četnički kolovođe Njemce i Italijane ,,,a mi ćemo se pojavljivati kao ,, spasioci “, bacajući krivicu na one koji se bore za narodno oslobođenje, na njih, a ne na vas, okupatore ". Ustaše su u Hrvatskoj trpali u logore , mučili i ubijali najbolje sinove hrvatskog naroda, sve one koji digoše glas i oružje u odbranu časti i opstanka hrvatske domovine . Oni su hiljade Srba ljudi , žena i djece bacali žive u jame i tamo ih zatrpavali kamenjem. Oni su, u jednom mjestu u Istočnoj Bosni , cijedili krv poklanih Srba u ogromno bure . Oni su opustošili čitava sela, čitave krajeve, uništili čitava bratstva od djeteta u materinoj utrobi do stogodišnjaka. Ustaše - to su najkrvoločnije zvijeri. Oni nemaju ni srca, ni misli , njihovo srce je gnijezdo zločina, njihova misao postoji samo za izmišljanje sve užasnijih zločina . Četnici su opustošili čitava muslimanska i hrvatska naselja. Oni su , na mostovima na Drini , klali , jednog po jednog, po stotine žicom povezanih muslimana ljudi, žena i djece. Pod vodstvom londonske izbjegličke vlade i Draže Mihailovića u zemlji , oni su se u zločinima takmičili s ustašama, a u izdaji ove prevazišli . Oni su u Srbiji pošli na partizane kao u lov na divljač, oni su klali , ubijali najmilije sinove srpskog naroda i predavali ih u ruke Njemaca. Oni su Bati Jankoviću u Čačku kidali živo meso i trpali mu u usta. Oni su u Crnoj Gori i Hercegovini pobili stotine, hiljade boraca za slobodu . Oni su pregli na posao da unište čitave mlade borbene generacije srpskog naroda i najbolje narodne borce, srčiku narodne borbe. Djecu boraca za slobodu iz Crne Gore predali su u ruke italijanskim fašistima da skrnave i unakazuju njihovu mladu dušu . Oni po Hercegovini siluju partizanke, lome staračke kosti partizanskih očeva i majki , sravnjuju sa zemljom čitava sela koja su se digla u borbu za slobodu. Nema izdaje, nema podlosti , nema zločina pred kojim bi prezao četnik, nema izdaje, podlosti i zločina , koje četnička izbjeglička „ vlada " ne bi nagradila i okovala u zvijezde . U njoj se probudila velikosrpska zvijer koja nema mjere ni kraja u izdaji i zločinu , koja u moru krvi guši iz klasnih po50

buda borbu vlastitog naroda, ne bi li obezbijedila za budućnost svoju krvavu hegemonističku vladavinu . Četnik ― to je najpodmukliji , najprljaviji izdajnik i zločinac, to je grobar srpskog naroda i svih naroda Jugoslavije . Četnici i ustaše, to nijesu ni Srbi, ni Hrvati, ni ljudi . To su krvnici svega onog što ove narode diže u red drugih naroda. To su krvoločne zvijeri iz prašume njemačkih fašističkih imperijalista. Jedino mjerilo veličine ljubavi za narod jeste danas dubina mržnje prema neprijatelju . Svaka sentimentalnost i kolebanje prema okupatorima i njihovim slugama - uvijek su se ljuto svetili . Tražiti u ovim zvjerovima ma šta ljudskog, znači dati im onog čega nemaju niti po svom društvenom biću mogu imati ; to znači — zaboraviti da si ti čovjek, plemenit i velik, pozvan da oslobodi ljude, svoj narod, od zvjerova u ljudskom obliku. Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge, tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna duše , svakom mišlju svojom , svakom kapi krvi svoje — to znači biti zadojen plemenitim i velikim osjećanjem osvetnika naroda, to znači ostati vjeran svome narodu , njegovoj istoriji i njegovoj budućnosti . - zar to Imati milosti i sažaljenja prema tim krvoločnim zvijerima ne znači iznevjeriti ono za šta se dižeš u borbi ? Mržnja bez milosti prema njima, to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti žar ideala za koje se boriš. To jača svakog prijatelja naroda, to oruža svakog borca najjačim oružjem, oružjem pobjede, to čeliči ubojne redove. Sjetite se da je veliki vođ naprednog čovječanstva drug Staljin rekao : neprijatelj mrzjeti ga... se ne može pobijediti dok se ne nauči ― Hiljade sinova svih naroda Jugoslavije digli su se u borbu za slobodu svojih naroda. Spremaju se hiljade novih boraca da se pridruže ubojnim redovima. Učiti i njih i široke mase da upoznaju neprijatelja, da otkriju njihov bezdušni lik, da ih zadave svojom plamenom , narodnom, plemenitom mržnjom to je veliki zadatak koji nam se nameće. To je stalan i težak zadatak. Njegovo savladavanje znači oružanje naših naroda, najširih narodnih masa, naših boraca za nepomirljivi rat , za pobjedonosni rat nad dželatima svega što je za narod veliko, napredno i plemenito. To je dokaz da smo postali svjesni ciljeva kojima idemo, da smo se zadojili neizmjernom ljubavlju za svoj narod, da nećemo mirovati ni mira tražiti dok po našoj zemlji haraju okupatori i njihove sluge, ustaški i četnički razbojnici . M. D.

UVIJEK

NAPRIJED

U vatri Otadžbinskog rata kale se novi komandanti herojske Crvene armije U sovjetskoj javnosti je u zadnje vrijeme vrlo popularna drama ,,Front" od bjeloruskog književnika Kornejčuka. Svi sovjetski listovi donose prikaze ovog komada . U njemu su prikazane dvije vrste ljudi : jedni koji nisu uspjeli da idu u korak sa novim životom , koji žive sa starim pojmovima, i drugi koji su se srodili sa sadašnjicom, koji žive i dišu u duhu novog. Komandant fronta Ivan Gorlov je pretstavnik prve vrste 51

ljudi, on je slika i prilika ostataka konzervativizma sovjetskih ljudi . Njegov brat i rođeni sin kao nosioci novoga su ti koji u drami razobličuju njegove zastarele pojmove. Kritika ljudi tipa Gorlov je vrlo oštro provučena kroz cijelu dramu . Komandant fronta Ivan Gorlov se ponosi što nije učio nikakve škole . Njegova škola je život, život pun borbe. To mu je vojna škola . Nije on teoretičar već ,, stari borbeni konj " - kako sam kaže . Na kraju krajeva i revolucija je bila neka škola , misli Gorlov. A inostranstvo? Trice i kučine. Bio je on i tamo. Njemačka je dosadna. Francuska, tamo je nešto bolje, tamo se dobro živjelo. Ni prije rata, kao ni sada, Gorlov nije htio da uči . Gorlov je vrlo hrabar čovjek. Zbog toga su ga voljeli vojnici i komandiri. Gorlov je mogao da postane dobar vojskovođa . Njegovo iskustvo je još kako potrebna stvar. Koliko bi samo mogao da koristi otadžbini ! Nije on još ni star, iako ga zovu „ starcem“. Sudeći po mišljenju ove vojničine, on bi bio vrlo koristan. Međutim , i mimo svoje volje komandant Gorlov se sreo sa jednim velikim ispitom u zadnje vrijeme . To je bio težak ispit. To je bio ovaj rat. I Gorlov nije položio taj ispit . On je propao ne hoteći da prizna silu savremene vojne nauke . Gajdar , jedna od ličnosti iz drame, kaže da ljudi sa velikim iskustvom mogu da postanu bolji poznavaoci načina savremenog ratovanja od mladih ljudi , ali pod jednim uslovom — da se uče na iskustvu rata. Međutim, Gorlov to neće . Njega je iskustvo građanskog rata, u kom su avijacija, tenkovi , automatsko oružje, imali drugostepeni značaj , doveli do lažnih zaključaka , do potcjenjivanja vojne nauke. Taktika Gorlova je vrlo primitivna, ona se potpuno ogleda u aforizmu : ,, Mi ćemo potući svakog neprijatelja i to ne preko radio veze , nego hrabrošću i odvažnošću . Rat je rat, a ne aritmetika." U savremenom ratu moraju biti povezani ujedno hrabrost i vojna kultura i nauka. Pogreška Gorlova, koja se graniči sa zločinom , sastoji se u tome što on protivstavlja hrabrost vojnoj nauci i kulturi. Tamo gdje se ovo dvoje sukobljavaju — neizbježna je vojna slabost . Drug Staljin je rekao 1936 godine : „, Smjelost i odvažnost su samo jedna strana herojizma. Druga strana, koja nije manje važna, jeste znanje. “ Gorlova njegovi drugovi zovu „ Suvorov ". Koliko je to pogrešno ! Suvorov je cijenio vojno obrazovanje iznad svega. Poznato je da je on bio jedan od najboljih poznavalaca vojne nauke svih vremena. U Gorlovu je zbir stotine malih i velikih Gorlova. Međutim , kada je takav čovjek na mjestu komandanta fronta, onda se to mnogo više osjeća nego ako je u pitanju neki narednik ili borac. Ali da rad komandanata ne bi kočilo prisustvo malih Gorlova, potrebno je da svi uče : i vojnici i narednici , isto kao i komandanti armija i frontova . Slaba je svaka ona armija koja smatra za rizik da za vrijeme rata priznaje svoje greške . Kornejčuk se ne zadržava samo na tome da razobliči komandanta fronta, nego otvoreno pokazuje ono naličje Crvene armije koje smeta sovjetskim herojima da smrve Nijemce . „ Na putu ne mijenjaj zapregu", to je fraza iza koje pokušavaju da se sakriju ljudi tipa Gorlov . To su ljudi koji se boje da priznaju svoje greške, oni ljudi koji neće da te svoje greške isprave i savladaju ih. Sovjetski narod se ne boji da prizna svoje pogreške , jer vjeruje u Crvenu armiju, jer zna da njoj ne daju obilježje ljudi zaostali iza života, konzervativni, ljudi tipa Gorlova, nego novi ljudi , napredni , svjesni svojih grešaka , ljudi koji greške ispravljaju . 52

Otvoreno priznavanje grešaka potiče od snage Crvene armije. Samo moćna armija koja je ubijeđena u svoju snagu, koja ima nesalomljivu volju za pobjedom, može pred svojim narodom da prizna sve svoje pogreške . Ona rukovođene partijom Lenjina na taj način jača ; široke mase Staljina na taj način, svojim stvaralaštvom, jačaju, učeći , ubojne redove Crvene armije i izbacuju na površinu najbolje, novog tipa, rukovodioce.

Međunarodni pregled HITLER POČINJE SPOLJA DA

SE BRANI A UNUTRA NAPADA

Tvorac teorije munjevitog rata — Hitler — govorio je 30 septembra uoči četvrte ratne zime. Ta teorija se survala zajedno sa ludačkim vojničkim planovima nemačkog imperijalizma. Umesto zapenušene, pobesnele zveri , opijene krvlju Poljaka, Francuza , Belgijanaca, Skandinavaca, Balkanaca, podmuklo je režalo olinjalo , prebijeno pseto. Podmuklo je režalo i pretilo u prvom redu samom nemačkom narodu. Ni u jednom svom govoru od početka rata Hitler nije izrekao toliko pretnji nemačkom narodu kao te večeri u „ Sport palasu “ pred 10.000 Nemaca osakaćenih na Istočnom frontu . Pozivao je pozadinu da se ugleda na vojnike na frontu, „ jer se ne zna kakvi se napori i patnje kriju iza ono nekoliko reči da su na frontu odbijeni svi neprijateljski napadi ", bunio se što se ne veruje izveštajima Nemačke vrhovne komande, govorio otvoreno o saboterima, podvlačio da će smrtna kazna biti nemilosrdno primenjivana. I zaista ovih dana ,, Dojče Algemajne Cajtung“ objavio je da je 14 lica u Manhajmu i 7 u Frankfurtu streljano zbog „ stvaranja komunističkih ćelija". Dug rat izaziva socijalne potrese . Zato su i nemački junkeri stvorili teoriju munjevitog rata. Naravno tu ih je rukovodio i ekonomsko-geografski položaj Nemačke nedostatak sirovina za rat. Zato Hitler sada i preti i strelja, jer, istina polako i mučno ali ipak uporno, i u nemačkim masama počinje da sazreva svest o tome kuda ih i za čiji račun vodi Adolf Hitler . Slom Hitlerovih ovogodišnjih planova na Donu i Volgi — ubrzava pucanje njegovog unutrašnjeg fronta . On je primoran da sada prizna da prelazi u defanzivu na Istočnom frontu . Umesto hvalisanja , na istom mestu pre godinu dana, „ da su za poslednjih 48 časova otpočele džinovske operacije za konačno uništenje ruske vojske koja je već slomljena i koja se više nikad neće moći oporaviti ", umesto hvalisanja , kao u aprilu ove godine , ,,da će tokom ovog leta biti uništena ruska armija“ -- Hitler je ovog puta izneo kao svoj jedini cilj — zauzeće Staljingrada. Crvena armija je ona snaga koja je bacila Hitlera u defanzivu , to je ona snaga koja je iscrpla snagu hitlerovske zveri , jer u ratu se ne može pobediti munjevitim operacijama, već materijalnom snagom ko ima više rezervi, ko ima pravednije ciljeve rata. Staljingrad je grob hitlerovske Nemačke. „ Takvu junačku borbu, takav otpor kao što je ruska vojska pokazala kod Staljingrada istorija sveta ne poznaje “, rekao je Vavel , zapovednik engleske armije u Indiji .

53

„ Niko ne može zamisliti kolika je snaga i moć Crvene armije “, izjavio je vođa republikanske stranke, delegat Ruzveltov Vendel Vilki . Staljingrad je strah i trepet među Hitlerovim satelitima - piše londonski ,,Tajms" u jednom uvodniku, govoreći o situaciji u Mađarskoj , Rumuniji, Bugarskoj, Slovačkoj , Hrvatskoj i Lavalovoj Francuskoj . Silni nemački gubici kod Staljingrada unose strah među sitne palikuće, koje sa jedom primaju naređenje Hitlera da mu šalju nove divizije za Istočni front , za Staljingrad , tamo gde nisu uspele elitne nemačke jedinice . To je cilj poslednjih poseta Antoneska i Pavelića Hitleru . „ Svaki dan otpora ruskih trupa kod Staljingrada , sve veće slabljenje nemačke armije, izazivaće i sve manju pokornost među Hitlerovim satelitima ", piše „ Tajms". Hitler je počeo i politički da gubi posle vojničkih neuspeha na Istočnom frontu. Njegov plan da preko izdajnika Lavala dobije 150.000 francuskih kvalifikovanih radnika za 50.000 ratnih zarobljenika (koji treba da stupe u Lavalovu izdajničku vojsku) propao je. Javilo se svega 17.000 radnika. Tako je onemogućen taj pokušaj izdajnika Lavala da trguje živom snagom sinova velike Francuske , zemlje četiri narodne revolucije . Da Hitler prelazi u defanzivu , da nemački imperijalizam preživljuje najtežu krizu dosada, svedoči i sadržina velikog broja govora koji su poslednjih dana održali engleski i američki državnici . Čerčil i Idn govorili su o volji britanskog naroda da se Hitleru što pre zada smrtni udarac . Uporedo s njim govorili su i lord Halifaks , ambasador Velike Britanije u Vašingtonu, inače bivši Čemberlenov ministar spoljnih poslova, kao i ser Samjuel Hor, ministar u sadašnjoj Čerčilovoj vladi , inače takođe bivši Čemberlenov ministar spoljnih poslova za vreme abisinske krize. Dok je kod Idna izbijala odlučnost i liberalizam , dotle je ser Samjuel Hor pretežno govorio o tome kako će se „ paziti posle pobede da se ne dozvoli gaženje zdravih i pravednih narodnih tradicija " . Uprkos tim razlikama, u engleskom i američkom javnom mnjenju odlučnije nego ikad izbija želja da se što skorije obračuna s ranjenom fašističkom zveri . Predviđa se mogućnost da će Hitler sada pokušati s izvesnim ponudama za mir, što je on činio kad god je dolazio u krizu . O tome govori engleski javni radnik Vikhem Stid , ali londonski „ Tajms “ u svom uvodniku od 1 oktobra oštro demantuje vesti da je Miron Tajlor , pretstavnik Amerike u Vatikanu, stigao u Rim radi posredničkih pokušaja Vatikana . Eventualne Hitlerove želje za „, mirom" očevidno ne nailaze ni na kakav odziv kod zvanične engleske i američke politike . V. D.

PARTIZANKE ” Herojizam je za njih svakodnevna stvar. One o tome malo pričaju. Prevaljuju stotine kilometara u zamornom maršu, previjaju rane svojih drugova pod kišom kuršuma, ovladavaju vojničkim veštinama , uništavaju neprijatelja, pribrano se spasavaju iz njihovih krvavih kandži, one, mlade - šesnaest, osamnaest, dvadeset godina. Neka od njih ostavi svoje mlado, još skoro dečje telo na nekoj mekoj livadi , ostale idu dalje, mirno - ni same nisu svesne veličine svog udela u ovoj velikoj oslobodilačkoj borbi. Evo nekoliko od stotine svakodnevnih primera. 54

Položaj , krajem septembra Bilo je to u napadu na KuJelica Mašković osigurava zaštitnicu. pres. Dok smo ležali i očekivali momenat pogodan za juriš, neprijatelj je jurnuo na nas - bio je udaljen svega pedeset metara. To je bilo iznenađenje i izgledalo je da ćemo, u najmanju ruku, biti prepolovljeni, jer je čistina kojom je trebalo da otstupimo bila veoma velika. Nastala je trenutna zabuna. Trebalo se snaći. Snašla se drugarica Jelica Mašković, koja je odlučno viknula : „ Otvaraj vatru ! “ Otvorili smo vatru i ona je bila spasonosna. Neprijatelj se zbunio, a delovi naša dva bataljona IV brigade povlačili su se skoro bez žrtava. Kako tu, tako i čitavim putem, drugarica Jelica Mašković organizovala je zaštitnicu , zaustavljala drugove da joj pomognu u tome, puštala neprijatelja da dođe na cev, i onda je otvarala vatru . Jelica je krenula i po drugi put na to razbojničko gnezdo, — išla je mirno, hladno i odlučno ali ovog puta nije mogla da dâ otstupnicu svome bataljonu, svojim drugovima : ostala je smrtno pogođena neprijateljskim mecima, kraj krvave ustaške jazbine. Na Gatu ... Borba je bila kratka, ali na život i smrt. Mara Kusturić, partizanka IV bataljona II brigade previjala je ranjenike , a oko nje su padali meci i granate bacača . Neprijatelj je bio već blizu , ali jedan je drug bio teško ranjen u nogu. Trebalo ga je previti i -— ni sama ne znajući kako Mara se našla u rukama neprijatelja sa svoja tri druga. Drugove su streljali , a nju su poveli da previja neprijatelja . ,,Osećala sam strahovitu mržnju prema ovim zver-ljudima", priča Mara. „ Naišao je jedan stari bandit, duge brade , mračnih očiju i lica i rekao: » Ja neću dozvoliti da ona previja moje ljude. To je gospođica partizanka. Natrag za deset koraka ! « Jedna puška je opalila, metak je prozviždao pored moga vrata. Još dva tri metka i ja sam pala. Udarali su me kundacima i preturali po mojim džepovima . Neki su predlagali da me zakolju a drugi su govorili : » Već je mrtva ! « Gadila sam se dodira njihovih ruku , pritajila disanje i pravila se mrtvom. Partizani napreduju čula sam od njih. Sva u krvi polako sam se digla, čim su se banditi izmakli. Bila sam ranjena u ruku i grudi . Prebacivala sam se od žbuna do žbuna i odmarajući se, a kad je pao mrak naišla sam na drugove iz IV brigade, koji su me prihvatili i čudili se otkuda ja , ovako ranjena, sama, u noći. “ 99 Mislila sam na svoje drugove iz bataljona i radovala se što ću zajedno s njima opet u nove borbe ", završava Mara okružena svojim drugovima, s kojima je otada prošla mnoge nove borbe.

Slatko se smeje svojim mladim i punim smehom dvadesetogodišnja radnica iz Kraljeva, Katica Katić, partizanka Kraljevačkog bataljona I proleterske brigade . Ona i njeni drugovi iz Rudarske čete borili su se 5 avgusta prsa u prsa sa ustaškim banditima. Posle bitke nije se Katica smejala tako radosno što je sačuvala svojom hrabrošću svoj mladi dragoceni život: na nekoliko metara ubila je dva bandita u trenutku kad su se pobednički cerili i tome se radovala mlada partizanka . Ona je stajala na vrhu brega, — pričaju njeni drugovi o tome. I sami pričaju kao o običnoj stvari, jer to nije čudno za Katicu, a i mnogi od njih toga dana su napravili čuda od junaštva i veštine. Na nekoliko metara od nje: pojavio 55

se jedan ustaša, za njim drugi, treći... Sve se to dogodilo za trenutak. Prvi je podmigujući se zovnuo prstom: „ Hajde k meni , neću ti ništa!" Gadno joj je bilo čuti . Katica je opalila a bandit je, hvatajući se za stomak, zajaukao: „ Ih, ubi me !" i opsovao pogano. Drugi je prošao isto tako... Ostali se nisu ni usudili da se približe ovoj mladoj devojci koja je sa vrha brega, sama, sejala smrt na neprijatelja.

PALI HEROJI

BUDIMIR (BUDO ) TOMOVIĆ

Marta mjeseca ove godine poginuo je u borbi sa četnicima, na Kosama iznad Kolašina , Budimir Tomović, sekretar Crnogorske narodne omladine, član CK SKOJ-a i član PK KPJ za Crnu Goru i Boku . Budo Tomović se rodio na Cetinju za vrijeme prvog imperijalističkog rata. Rastao je i razvijao se u porobljenoj i prigušenoj Crnoj Gori. Rastao je i razvijao se uporedo sa velikim borbama crnogorskog naroda, koji izdan, prevaren, lagan i terorisan - nije nijednog trenutka prestao da bude nosilac svojih narodnih tradicija, nije nijednog trenutka klonuo i predao se onima koji su ga tlačili i varali , terorizirali i pljačkali . Budo Tomović je vjerovao u snagu crnogorskog naroda i ta vjera je bila odlučujuća. Na Beogradskom univerzitetu Budo konačno prilazi radničkom pokretu i vrlo brzo se ističe . To nije bilo lako. Nije bilo lako istaći se u onoj sjajnoj plejadi beogradskih studenata i teško je bilo biti bolji u onom nizu najboljih , teško je bilo biti odaniji u onom nizu odanih do smrti , teško je bilo biti plemenitiji u onom nizu najplemenitijih, teško je bilo biti borbeniji u onom nizu najborbenijih. Na Univerzitetu Budo Tomović učestvuje u svim velikim studentskim akcijama, bori se, govori, organizuje , piše . Tada, u tom velikom sektoru borbene narodne omladine, Budo Tomović postaje 1935 godine član Komunističke partije. Kao takav rukovodi radom Zadružne omladine organizacije koja je, zahvaljujući njemu, postala masovna omladinska organizacija . Ali Budo Tomović se ne zadržava dugo u Beogradu . Vraća se u Crnu Goru i tu, tek tu, u svom narodu , u onom narodu čiju snagu je osjetio još kao dijete, Budo Tomović razvija sve svoje velike sposobnosti jednog člana Komunističke partije . Poslije 1936 godine , poslije velike provale u kojoj su odigrali svoju sramnu ulogu i razni neprijatelji Partije koji su se u nju uvukli , trebalo je žilavo, trebalo je komunistički raditi. Trebalo je čistiti Partiju , trebalo je učvrstiti njenu organizaciju , trebalo je još više podići njen ugled veliki i svijetao u crnogorskom narodu . Trebalo je povesti omladinu onu crnogorsku omladinu koja je skoro sva bila spremna da pođe pod zastavom naše Partije . I Budimir Tomović je podigao tu zastavu — za njom, za njim je pošla crnogorska omladina. To je istorijsko djelo Buda Tomovića. Crnogorska

56

omladina nije ušla nespremna u Narodnooslobodilačku borbu, u kojoj je pokazala divne primjere junaštva i ljubavi prema narodu . Pod voćstvom Buda Tomovića , zahvaljujući njegovom neumornom radu, crnogorska omladina ostvarila je u toku same borbe svoje jedinstvo stvarajući Crnogorsku narodnu omladinu, čiji je prvi sekretar bio Budimir Tomović. Budo Tomović vaspitao se i razvijao kao komunista u toku teških borbi koje je naša Partija vodila, u onom periodu razvoja Partije kada su se kroz borbu, kroz neprestanu i upornu borbu , kroz svakodnevnu borbu, pod najtežim uslovima, rađali i podizali novi kadrovi, oni kadrovi koji su dali našoj Partiji njeno sadašnje rukovodstvo, oni kadrovi koji su poveli našu Partiju i naše narode širokim i svijetlim putem pobjede . Budo Tomović je bio jedan od tih novih rukovodilaca , on je bio rukovodilac SKOJ-a novog tipa, koji je svu svoju energiju, svu svoju rijetku inteligenciju , sva svoja plemenita nastojanja stavio u službu Partije i naroda. Budo Tomović bio je najomiljeniji crnogorski komunista. Svi su ga voljeli : i omladinci , i stariji , i seljaci, i radnici . I kada je došla prva vijest o njegovoj smrti , niko nije vjerovao, jer niko nije htjeo da vjeruje. Teško je bilo pomiriti se sa smrću Buda Tomovića ! Izdajnicima je uspjelo da ubiju Buda Tomovića, ali oni neće uspjeti da ubiju onu snagu u koju je Budo vjerovao i koja ga je činila divom, oni neće uspjeti i ne mogu da ubiju svijest crnogorskog naroda, na čijem je buđenju , učvršćenju i podizanju sa toliko predanosti i ljubavi radio Budo Tomović. Oni neće uspjeti i ne mogu da ubiju snagu Crnogorske narodne omladine, u kojoj i danas živi Budo Tomović i koja sveti, i koja će osvetiti smrt svoga najboljeg rukovodioca.

JEDAN NEPRIJATELJ VIŠE

Danas se mogu davati konačni sudovi Jugoslovenska izbeglička vlada u Londonu je nastavak vlade Simovića koja je došla na vlast 27 marta. Naša Partija je ovu vladu, čim je stupila na vlast, okarakterisala kao vladu prolaznog karaktera , koja po svome sastavu , uzevši u obzir ličnosti u njoj , ne daje dovoljno garancije da će potpuno voditi računa o interesima naroda Jugoslavije i njihovoj zaštiti . Naša Partija je očekivala da vidi ovu vladu na delu i da tek onda o njoj da definitivnu ocenu i sud . Danas, i naročito posle krvavog iskustva naše 16 -mesečne Narodnooslobodilačke borbe protiv okupatora i domaćih izdajnika okupatorskih agenata i slugu, može se već i definitivno izreći sud o mnogo koječemu, o mnogim ljudima i sasvim određeno o izbegličkoj vladi u Londonu . Svojim dosadanjim radom ova vlada se potpuno diskvalifikovala kao pretstavnik naroda Jugoslavije. Ona ne samo da ne pomaže oslobodilačku borbu naroda, nego je uopšte ne priznaje, dok pomaže izdajnike našeg naroda i one koji stoje pod vojnom komandom okupatora i sa oružjem se bore za račun okupatora protiv Narodnooslobodilačke vojske . U svojoj propagandi preko radija jugoslovenska vlada se služi lažima i izvrtanjem 57

činjenica i u tome ide do besmislenosti i besramnosti . Poslednjih dana ona, na primer, tvrdi da je Draža Mihailović oslobodio celu Zapadnu Bosnu. Borbe i vojničke uspehe naših narodnooslobodilačkih udarnih brigada ona jednostavno vezuje za ime svoga ministra vojske Draže Mihailovića od čijih četničkih bandi , ustaške i okupatorske vojske naša Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska baš oslobađa tu istu Zapadnu Bosnu . Ona unapređuje i odlikuje razne izdajnike , bandite i okupatorske špijune, kao što je , na primer, pop Đujić koji se i sada nalazi pod italijanskom komandom i sa svojom četničkom nazovidivizijom od 360 ljudi zajedno sa italijanskom vojskom vrši prepade na slobodnu teritoriju, pali srpska i hrvatska sela i uništava naš narod itd . , i takvi su primeri nebrojeni .

Izdajnici su dobili odrešene ruke Prilikom svoga bekstva iz zemlje ni vlada ni ijedan faktor koji je u to vreme bio odgovoran za sudbinu naroda nisu narodima Jugoslavije u tim sudbonosnim danima dali nikakva uputstva šta treba raditi. Ceo državni aparat , kako vojska tako i svi službeni organi državne vlasti , ostavljeni su i prepušteni petoj koloni . Izdajnici našeg naroda, koji su već pripremili teren izdaje, dobili su odrešene ruke i uradili su ono što su jedino kao izdajnici mogli uraditi : stavili su ceo državni aparat u službu okupatora. Nedić, sa izdajničkom klikom oficira, predao je svu našu živu vojnu silu i sve naoružanje Hitlerovim razbojnicima, nemački agent Aći- ceo aparat vlasti , dok je mović, ministar policije , sa ostalim izdajnicima Ljotić sa svojom bandom preuzeo na sebe ulogu političkog propagatora fašizma i Hitlerovog krvoločnog „, novog poretka “. Tek sa slomom naše zemlje izašla je jasno na videlo dubina izdaje kao i ogroman broj izdajnika u Jugoslaviji. Ali je slom naše zemlje bio i događaj kada je tadašnja vlada , a sadašnja izbeglička vlada u Londonu , svojom nebrigom za zemlju prekinula sve veze sa našim narodima. Nijednom rečju , nijednim svojim činom izbeglička vlada niti je pokazala brigu za narode Jugoslavije , niti se iz njenih dela moglo zaključiti da joj je stalo do narodne sudbine i budućnosti . Naprotiv, zbog njenih reči i dela, zbog njene propagande sve više se gubilo poverenje u nju, dok se najzad nije otkrio jasno njen protivnarodni stav i njen izdajnički karakter.

,,Nije još došlo vreme za borbu" Vrhovni štab NOP i DV Jugoslavije bio je pobuđen da o tome kaže svoje mišljenje . U svojoj zapovesti od 6 aprila, na dan godišnjice sloma Jugoslavije, Vrhovni komandant NOP i DVJ, naš drug Tito, rekao je, između ostaloga, borcima, komandirima, komandantima i polit. komesarima: ... Okupatorski zlikovci uspjeli su okupiti mnogobrojne unutarnje narodne neprijatelje u borbi protiv nas sve što je protivnarodno, sve što je reakcionarno, od Pavelića , Nedića i Pećanca pa do Draže Mihailovića. Vi ćete se pitati, drugovi : » Pa zašto jugoslovenska vlada u Londonu podupire Dražu Mihailovića? « To je zato što je jugoslovenska vlada u Londonu protiv oružane borbe sa okupatorima , kao što ste i sami čuli pu-

58

tem radija, zato što ona govori i danas » nije još vrijeme, nemojte se uplitati u prenagljene akcije « , itd . To je zato što pojedini članovi vlade napadaju preko radija naše slavom ovjenčane partizane i nazivaju nas >> komunističkim bandama « . To je zato što ta vlada nema nikakove veze sa našim narodom , što uopšte ne zna današnju situaciju, što ona još uvijek gleda unazad, umjesto naprijed . Nas mnogo ne interesira šta misli ta naša vlada, ali nas interesira to, šta ona govori otvoreno preko radio stanice, interesira nas njezina propaganda koja ide na štetu naše Narodnooslobodilačke borbe, interesira nas to što ta vlada podupire Dražu Mihailovića koji otvoreno paktira sa okupatorima i bori se protiv nas . Zbog toga ćemo mi biti prisiljeni da otvoreno istupimo pred narodom protiv te vlade ako ona nastavi tim putem, ometa našu borbu protiv okupatora i ima u svojim redovima ministra koji sarađuje sa okupatorom ..." Vlada iz Londona ne samo da nije ništa naučila iz današnjih događaja nego se svim silama trudi da ih skrene s pravca koji im određuje Narodnooslobodilačka borba. Šta je značio stav i savet ove vlade : da još nije vreme borbi protiv okupatora? To je značilo pustiti okupatora da nesmetano pljačka i uništava naš narod , to je ujedno i razbijanje borbenog duha i morala naših naroda i uticanje da se oni mire sa robovanjem, mukama i uništenjem naroda.

Ali je došlo vreme za borbu protiv partizana Nepriznavanje Narodnooslobodilačke borbe i podupiranje oružane borbe Draže Mihailovića protiv partizana je direktna pomoć okupatoru za slamanje i gušenje Narodnog ustanka. Narodu koji lije dragocenu krv svojih najboljih narodnih boraca za slobodu i nezavisnost svoje zemlje njegova nazovivlada i sama zabada nož u leđa podupirući i pomažući izdajničke vođe četnika sa Dražom Mihailovićem na čelu, koji u zajednici sa okupatorskom vojskom napadaju i žele da unište oružanu snagu naroda, Narodnooslobodilačku partizansku i dobrovoljačku vojsku . Šta znači, dalje, nazivanje Narodnooslobodilačke vojske „ komunističkim bandama"? To je produženje one iste protivnarodne politike reakcionarnih i mračnjačkih režima koji su 23 godine jašili na leđima naroda Jugoslavije i održavali se silom na vlasti. Naša Partija se ponosi svojim delom i svojom borbom koju je niz godina vodila. Narodi Jugoslavije su razumeli tu borbu i politiku naše Partije, pa su se i odazivali njenim pozivima . Bilo je jasno svima poštenim ljudima da naša Partija štiti interese naroda, bori se za građanska prava i slobode, za bratstvo i jednakost svih naroda Jugoslavije , bori se protiv nasilja i terora koje je nad narodima Jugoslavije i svojim sopstvenim narodom sprovodila velikosrpska hegemonija. Zbog toga je naša Partija i proganjana, zbog toga je bila zabranjena, ali to nije moglo sprečiti borbu naše Partije, niti njene veze sa narodom, koji je podržavao akcije i borbu , organizovane od strane naše Partije i u njima učestvovao. Prirodno je što su izdani i prevareni narodi Jugoslavije posle sloma od 6 aprila izgubili poverenje u one koji su bili u voćstvu države i vojske . Isto je tako prirodno što se narod odazvao pozivu naše Partije, koji je ona

59

u najtežim časovima uputila narodu za oružanu borbu protiv okupatora i izdajnika da bi spasao svoj opstanak. Tu borbu narodi Jugoslavije i danas vode i vodiće je pod rukovodstvom naše Partije do konačne pobede.

Uloga i značaj KPJ Velikosrpski režimi, koji su se mogli održati na vlasti jedino zahvaljujući porobljavanju narodâ Jugoslavije i pljački koju su vršili nad njima, gušili su u krvi svaki pokušaj naroda koji je on činio da bi sebe zaštitio od nasilja i pljačke , kao što su u krvi gušeni i pokušaji naroda u pravcu zadobijanja njegovih narodnih prava i ravnopravnosti . Prirodno je da su ti režimi činili zverske pokušaje da našu Partiju fizički unište , jer je ona bila na čelu borbe naroda i narodnih masa. Ali u tome nisu uspeli baš zato što je narod bio uz našu Partiju , što je naša Partija bila narodna partija . 27 mart je pokazao snagu naše Partije i uticaj koji je ona imala u narodnim masama. Ali su se uloga i značaj naše Partije pokazali tek u toku Narodnooslobodilačke borbe , koju nikakva sila neprijatelja dosada nije mogla ugušiti, niti će je moći ugušiti. Razmah Narodnog ustanka i porazi koje okupatoru nanosi naša Narodnooslobodilačka vojska poznati su međunarodnoj javnosti i dobijaju priznanje od saveznika. Narodnooslobodilačka borba u Jugoslaviji je sastavni deo džinovske borbe koju saveznici , SSSR, Engleska i Amerika vode protiv fašizma — neprijatelja celokupnog čovečanstva a naročito malih naroda. Suprotstavljanje našoj Narodnooslobodilačkoj borbi je suprotstavljanje džinovskoj borbi koju vode saveznici i prelaz na stranu okupatora, na stranu fašističkih osvajača. Jugoslovenska vlada u Londonu svakim svojim činom i svakom svojom rečju dokazuje da je taj prelaz već dosta davno izvršila.

Šta znači parola: borba protiv komunista? To isto što radi londonska vlada, radi i okupator preko svojih agenata: vodi borbu protiv komunista i pod tom parolom pljačka, porobljava i uništava čitave narode. Pod tom parolom izaziva pomoću svojih agenata, plaćenika, špijuna i raznih izdajnika bratoubilački rat i u tome mu izbeglička vlada u Londonu svesrdno pomaže. Od stava da „ još nije vreme “ borbi protiv okupatora , ona je prešla na stav „ sa svakim, samo ne sa komunistima", i to je Draža Mihailović dosledno i svim silama sprovodio . Iz raznih dokumenata koji su zaplenjeni kod raznih četničkih vođa i gorskih štabova, kao i prilikom raznih pregovora koji su vođeni, jasno se vidi ta krvožedna mržnja četničkih vođa , koju je londonska vlada prenela na njih protiv naše Partije i protiv komunista, protiv Narodnooslobodilačke borbe. Londonskoj vladi i svim tim izdajnicima nije bilo teško da svoj stav „ sa svakim, samo ne sa komunistima " pretvore u stav ,,sa svakim protiv komunista", što su oni i učinili , te se poistovetili sa okupatorom i stavili se pod njegovu komandu. Da li će i koliko će još dugo moći londonska vlada da vrši svoju izdajničku rabotu zavisi i od saveznika u čijoj pozadini ona vršlja . Ali sigurno 60

je to da ona ne može omesti Narodnooslobodilačku borbu i još manje odvojiti narodne mase od naše Partije . Narodni ustanak ne može se zamisliti bez učešća naše Partije , koja je u Narodnooslobodilačkoj borbi dala velike žrtve i čiji se članovi nalaze u prvim redovima narodnih boraca i po svojoj požrtvovanosti , hrabrosti i izdržljivosti su među prvima. Naša Partija, narod i Narodnooslobodilačka borba čine jednu nerazdvojnu celinu i pobeda je na strani naroda - pobeda je naša. U odnosu na londonsku vladu jasno je da mi, naš narod i naša borba za slobodu, sem neprijatelja okupatora i domaćih izdajnika, u njoj imamo još jednog neprijatelja više . CRNI

Politička iskustva brigada MESEC DANA RADA U BIVŠIM ČETNIČKIM SELIMA Naša, Treća sandžačka, brigada već mesec dana boravi po selima koja su bila dosta dugo pod četničkom vlašću . Narod ovih sela bio je prevaren od svojih vođa. Lagale su četničke vođe neuki i nepismeni narod govoreći da se bore za njega, da je sporazum s ustašama nužna stvar. Partizane su nazivali najpogrdnijim imenima, bacajući na njih ljagu da su pljačkaši, da ruše crkve, da siluju žene i ubijaju stanovništvo. Kada je naša brigada nastupala kroz prevarena i zavedena sela jednog dela ponosne Bosanske Krajine, seljaci su bežali ispred nas, kuće ostajale prazne. _______ Zašto činite to? pitali su drugovi. Bojimo se! · glasio je svuda odgovor. Došli smo u jednom selu kod crkve. Ustaše su pokušali da crkvu zapale, ali su seljaci ugasili vatru. Ustaše su bacili bombu ispred crkve i oštetili zidove. Noževima su boli oči ikonama. Sve su to radili ti zlikovci s kojima je još gori zločinac - Drenović - sklopio sporazum. Pored svega toga seljaci ovog kraja nisu imali poverenja u nas. Nisu imali poverenja, jer je Drenović bio tu jedina vlast i mogao je da puni narodu uši najgroznijim lažima o partizanima. Pa kada je sveštenik naše brigade, stari novovaroški prota Karamatijević ušao u crkvu i hteo da služi službu , knjiga nije našao. Seljaci su ih bili sklonili. A kad je sveštenik zatražio knjige , rekli su mu da su propale. Tek docnije, posle verskih obreda, seljaci su doneli knjige. Mi vidimo da si ti, oče , zaista sveštenik. Drenović nam je rekao da vi sve crkvene knjige palite, pa smo se u početku bojali. Mislili smo da se partizan preobukao u mantiju da nam izvuče knjige... Naši bataljoni se nisu pomirili s takvim stanjem stvari. Oni su se dali neumorno na posao. Sazivali su konferencije, zborove i razbijali laži Drenovića koji se prodavao kao Juda okupatoru. Naši bataljoni su stanovali po baštama, čije su se grane povijale od plodova šljiva, krušaka i jabuka, pa ipak se nijedna ruka nije mašila da otkine koji plod. Malo pomalo seljaci su prilazili našim drugovima, jadali se na svoje vođe i slali svoje sinove u naše bataljone. Kada su posle mesec dana naši bataljoni dobili zadatke da krenu na nove dužnosti, seljaci su ih blagosiljali, brišući tople suze rukavima vunenih košulja . Svaki bataljon je dobio nove borce, nove mlade snage. Oni zavedeni seljaci- četnici koji nisu bili neprijatelji svoga naroda, svojih sela, vraćali su se u svoja sela, dolazili na zborove koje su priređivali bataljoni naše brigade i posle zborova stupali kao aktivni borci protiv okupatora i njihovih slugu . Tako su naši bataljoni odlazeći iz okoline Mrkonjić Grada ostavljali plodno tlo - u svakom selu narodnooslobodilački odbor, po nekoliko zborova i konferencija. - Neka takvu vojsku sreća prati uvijek ! govorila je jedna starica dok su njeni sinovi, u redovima partizana, vojničkim korakom išli na nove dužnosti, u nove borbe za spas svog naroda i svoje zemlje. M. C. 61

REZULTAT IZBORA U ŠVEDSKOJ

Štokholm, septembra Na opštinskim izborima, koji su održani 20 septembra, pokazalo se da su antifašističke partije znatno porasle, a naročito Komunistička partija . Ona je u samom Štokholmu dobila osam puta više mandata nego što ih je ranije imala. Sličan porast je imala i u ostalim gradovima Švedske . Zemljoradnička partija je takođe dobila veliki broj mandata na selu na račun desničarskih partija. Značajno je da fašistička partija u Štokholmu nije dobila nijedan mandat, nego je izgubila i poslednja dva mandata. U ostalim gradovima takođe je do nogu poražena. To je , sasvim razumljivo , izazvalo bes njenih gospodara u Nemačkoj . Ali švedski narod ne vodi mnogo o tome računa. On ide svojim putem i njegov glas je samo odjek vere slobodoljubivih naroda u skori krah fašizma .

UMETNICI S

NARODOM

PLODAN I KORISTAN RAD ZAGREBAČKIH GLUMACA KOJI SU PREŠLI NA STRANU PARTIZANA Pre pet meseci na oslobođenu teritoriju je prebeglo iz Zagrebačkog kazališta sedam njegovih članova, koji su svi bili dobro poznati ne samo zagrebačkoj publici, nego i skoro svim našim većim gradovima . Među njima se nalaze pretstavnici skoro svih grana pozorišne umetnosti . Evo što oni otprilike pričaju. ,, Nikada ranije nismo naišli na toliko razumevanje. Nikada na našim predratnim priredbama nije bilo toliko posete." To su reči pune iskrenosti koje se mogu čuti od svih članova našeg partizanskog kazališta, koji su svi već dugogodišnji glumci . Svaki od njih je imao po nekoliko angažmana , dok najzad nisu njih sedmoro, osećajući šta je ostalo od onoga što se nekada zvalo kazalište, pobegli iz Zagreba. Sada , dajući priredbe našoj vojsci i narodu, konačno su se učvrstili u uverenju da su stvarno izabrali jedino moguće i najbolje rešenje, koristeći i narodnoj borbi i sebi , i ujedno kroz borbu rešavajući praktično mnoge probleme jedne nove umetnosti koja tek treba da se rodi. ,, Sada se u Zagrebu daju vrlo malo klasici, i to prepravljeni i , prirodno, iskvareni u duhu Hitlerove »nove Evrope« , a naročito se mnogo daju i favorizuju fašistički pisci . Pravi je skandal kako su te stvari pisane bez ikakvog poznavanja tehnike i mogućnosti pozornice. " U tome se slažu svi članovi ovog malog umetničkog kolektiva . Sem toga, većina glumaca je radila svoj posao taman toliko koliko je bilo potrebno da ne budu uhvaćeni u sabotaži . Svi komadi su imali vrlo često po dva puta više proba nego što je to inače potrebno. Glumci nisu dolazili na probe i na priredbe . Jednom reči , sa kazalištem nije išlo kao što bi trebalo . 62

Svima njima je bilo jasno da ostati u ustaškom pozorištu znači biti na onom mestu odakle su fašisti na najbolji način mogli da seju svoju propagandu. Oni su znali da oni sami preko pozorišta najneposrednije pomažu tu propagandu, da su samim tim i oni delovi te mašine koja je osuđena da baš u ovoj borbi bude uništena kao neprijateljska kulturi i napretku . Znajući koliko time direktno odmažu narodnoj borbi, i pored svega toga svesni šta bi oni značili na strani naroda u borbi protiv fašizma, oni su 12 aprila prešli partizanima. Osećajući šta im je dužnost naši glumci su razvili vrlo plodno svoj rad. Otkako su izašli iz Zagreba oni su igrali u svim krajevima oslobođene teritorije u Hrvatskoj i Bosni . Dali su bezbroj priredbi . Imali su veće posete nego ikad u svom ranijem umetničkom životu . Hiljade i hiljade su ih gledale i slušale . Zajedno sa njima sada igra i nekoliko omladinaca i omladinki iz Like , koji su svršili kurseve koje su održali glumci . Oni se staraju da od svojih učitelja što više nauče. Najveća teškoća u radu im je nedostatak dela pisanih sada u borbi od narodnih pisaca. Ono malo napisanih stvari većinom je pisano bez velikog poznavanja pozorišne tehnike, tako da je sve moralo da bude prepravljeno. ,,Glavni naš pisac je drug Afrić “ , kažu glumci . „ On je stvarno najbolji majstor među nama za te stvari." „ Posao oko organizovanja umetničkih grupa u vojsci, usled velikog interesovanja i smisla partizana nije naročito težak“, „ Stvarno je velika ―― tako govore šteta što se još nije iz borbe javio neki veći književnik “ glumci . Po brigadama i odredima ima mnogo talenata, ljudi koji imaju smisla. Isto tako među omladincima oslobođenih mesta ima ih mnogo koji bi se vrlo rado odazvali glumačkom pozivu. Postoji i mnogo potrebe i uslova da se taj uspešni rad glumaca proširi . Kulturno podizanje masa, upoznavanje masa sa istinskom kulturom, podiže njihovu svest i osećanje ljudskog dostojanstva , što neprijatelji kulture --- fašistički varvari pokušavaju silom da ometu.

OMLADINA U POROBLJENOM MOSTARU SE BORI

Mostar, septembra Ni tamnice, ni smrtna kazna, ni zversko prebijanje, ni koncentracioni logori - sve to nije moglo da pokoleba omladinu u porobljenom Mostaru . Ona vodi herojsku borbu kao i sva ostala naša omladina. Mi svake večeri , svakog jutra nestrpljivo slušamo našu radio stanicu „ Slobodnu Jugoslaviju “ i tako saznajemo o herojskim podvizima naše Narodnooslobodilačke vojske. A ovo pismo pišemo da se čuje o onome što mi radimo, kako se mi borimo protiv okupatora. U gradu smo izvršili nekoliko velikih akcija . Spalili smo ogromno slagalište duvana u novom magacinu . Šteta iznosi preko 8,000.000 kuna. Izvršili smo atentat na poznatog izdajnika Grđića. Udaren je sekirom po glavi usred grada . Bacili smo dve bombe na izdajnika Jevđevića , ali , na žalost, bombe su raznele samo dva italijanska oficira . 63

Prvi maj smo svečano proslavili . U pola devet trebalo je da se ispišu parole, izlepe proglasi i sinu raketle . Na vrh brda bila je postavljena petokraka zvezda od drveta, polivena benzinom. Ali u 5 sati posle podne okupator je izdao naređenje : „ Pod prijetnjom smrtne kazne zabranjeno je kretanje poslije 6 sati. “ Šta da se radi ? — pitao se svaki mostarski omladinac. Proslaviti praznik i pored zabrane izlaska ! Tačno u pola devet pojavili su se omladinci u pojedinim kvartovima probijajući se između fašističkih patrola. Zaplamsale su raketle nagoveštavajući veliki praznik. Sutra ujutru čitav grad je bio oblepljen lecima i parolama. Drugovima partizanima treba lekova, treba zavoja za njihove rane . Mostarski omladinci su usred dana ušli u ustašku ambulantu i izneli tri džaka sanitetskog materijala. Veče je najzgodnije za kretanje drugova koje progoni neprijatelj . Neprijatelj se boji mraka, jer iz njega vreba kama i bomba. Da bismo drugovima olakšali kretanje i omeli rad okupatoru, mi smo polupali sijalice, pa čak i bogenlampe u najvažnijim ulicama. Neprijatelj ne može da nas zaustavi u tom poslu. Mostar je danas, skoro, grad bez sijalica. Policajci progone narodne borce . Mi im bicikle odnosimo, bušimo im gume , ometamo na taj način rad . Italijanski oficiri uživaju kupajući se u Neretvi. Ali se često vraćaju bez obuće , pantalona i opasača sve se to baca krišom u Neretvu . Okupator se oseća u gradu kao opsednut. Ustaške vlasti i četnici nemaju nikakve vlasti . Oni su samo poslušne sluge koje vrše naređenja Italijana . Toliko koliko su im potrebni — Italijani ih i trpe. Njihova uloga se svela na douškivanje, progonjenje narodnih boraca i naterivanje naroda na poslušnost tuđinu. Mi , narodni omladinci, u našem porobljenom gradu vodimo borbu s okupatorom i spremamo se da zajedno s drugovima partizanima razvijemo zastavu slobode nad gradom na Neretvi . Rt.

SRBI, NEMAČKI ZAROBLJENICI U NORVEŠKOJ Radio London, 2-X- 1942

General Nedić je izjavio: „ Nemci su prijateljski raspoloženi prema srpskom narodu." A evo tog „ prijateljstva". Jula meseca o. g. Nemci su poslali 1.500 srpskih zarobljenika u Norvešku na rad oko iskrcavanja tovara, u blizini luke Narvik. Ubrzo je u zarobljeničkom logoru izbio pegavi tifus. I umesto da obolele leče , Nemci su preduzeli nečovečne mere i sve obolele od pegavca streljali, potom su još topla tela srpskih zarobljenika, zajedno sa barakama spalili . I tako je od 1.500 njih ostalo svega 600. Ove su poslali u drugi logor, a kada je i tamo izbio tifus, stavili su ih u čamce i bacili u more. Tako je ubrzo i ovaj logor zatvoren , jer više od onih 1.500 zarobljenika nije ostao ni jedan.

64

KONGRES

PARTIZANSKIH

LJEKARA

poručili su sa svog kongresa „ Ko nije s narodom, taj je protiv naroda" partizanski ljekari ljekarima i studentima u neoslobođenim krajevima Maleni, ranije gotovo nepoznati , gradić Petrovac nije još nikada doživio ovakav dan. Desetine i desetine ljekara , medicinara, bolničara i ostalih istaknutih sanitetskih trudbenika naše partizanske vojske skupilo se u njemu na svoj prvi kongres. Skoro iz svih krajeva zemlje — Srbije, Crne Gore, Bosne, Dalmacije , Krajine , Like i Hrvatske došli su ovi partizani_________ ljekari ljekari novog kova da na svome prvom kongresu pretresu mnogobrojne probleme iz iskustva koja će ih još jače naoružati za ovu veliku borbu u kojoj oni zauzimaju časno mjesto. Poznati naučni radnici, medicinski stručnjaci kojima se možemo ponositi, bivši ljekari hrvatske vojske, sada naši saradnici , svi ti likovi davali su kongresu osobitu privlačnost . Desetine i desetine seljaka i seljanki , delegata iz okolice Petrovca, došli su da vide ono što nikad vidjeli nisu. Dirljivo je bilo posmatrati ta lica seljanki kako pozorno i napeto slušaju čudne i nerazumljive medicinske izraze . Ne razumiju oni te riječi, ali osjećaju da se one tiču njih, jer se na kongresu mnogo govorilo o neophodnoj potrebi da partizanski ljekari budu istovremeno ljekari naroda . U velikoj sali Doma kulture, sa pozornice okićene velikim nacionalnim zastavama (hrvatskom, srpskom i slovenačkom) i crvenom zastavom usred njih, kongres je otvorio 25 septembra u 9 sati referent saniteta Vrhovnog štaba drug Dr. Gojko Nikoliš. Poslije izlaganja političkih i stručno organizacionih zadataka kongresa i poslije odavanja pošte palim borcima, predložio je u počasno pretsjedništvo : Vrhovnog komandanta NOP i DV Jugoslavije , druga Tita i pokojne drugove Dr. Stojanovića Mladena, Dr. Mišu Pantića, Dr. Ružicu Rip i Dr. Safeta Mujića, herojski pale u Narodnooslobodilačkoj borbi . Masa je burno prihvatila ovaj prijedlog. U radno pretsjedništvo izabrani su drugovi : Dr. Sima Milošević, prof. Beogradskog univerziteta, Dr. Bulajić Jošan , bivši sanitetski pukovnik, Dr. Butozan Vaso, referent operativnog štaba, Dr. Očko Slava, referent za Liku, Dr. Dulić Voja, referent grupe brigada, Dr. Matić Ivo , referent IV zone. Sekretari : drugovi medicinari Mika Pavlović i Krešo Majer. Burnim aplauzom i dugotrajnim ovacijama kongres je pozdravio pismo druga Tita, kao i pisma koja kongres upućuje drugu Staljinu , sovjetskim ljekarima, ljekarima Amerike i Engleske, Vrhovnom štabu i Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije . Pozdravno pismo druga Tita, kao i govor druga čiča Janka, pretstavnika CK KPJ na kongresu , imaju veliko značenje . Oni su uzdigli značaj kongresa, oni su dali silan potstrek daljnjem razvitku našeg saniteta . U ime Oblasnog komiteta Partije za Bosansku Krajinu govorio je drug Stari . Nizali su se još mnogobrojni govornici , pretstavnici sreskog NOO , AFŽ-a, pionira, medicinara , dirljivi govor pretstavnika ranjenika, pročitano je pismo drugova Pavla Savića, honorarnog profesora Beogradskog univerziteta, i referenta saniteta V brigade Martinovića . Vanredni utisak ostavio je iskreni i neposredni govor jednog ljekara, zarobljenika hrvatske vojske , koji je iznio bijedni i ponižavajući položaj liječnika u Pavelićevoj Hrvatskoj , raskrinkao drsku 5 Istorijski arhiv KPJ 1/2

65

lažljivost ustaške propagande koja tvrdi da partizani bezobzirno ubijaju sve intelektualce. Poslije toga drug Dr. Gojko Nikoliš održao je referat „ Uloga ljekara u oslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije“. Naročito mjesto u referatu zauzela je jeziva lista desetina i desetina mrtvih ljekara, medicinara, bolničara i ranjenika pobijenih i zvjerski zaklanih zločinačkom rukom ustaša i četnika Draže Mihailovića. U referatu druga Dr. Sime Miloševića vidno je istaknuta uloga i velika odgovornost koju ima ljekar-partizan prema narodu. Sa proširivanjem i učvršćivanjem slobodne teritorije, pred partizanski sanitet postavlja se zadatak bolje organizacije civilne sanitetske službe . Stručni dio kongresa imao je isto tako veliku vrijednost . Referati iz odabranih oblasti ratne hirurgije, higijene i epidemiologije , referat o organizacionim pitanjima našeg saniteta pobudili su vrlo živahnu i plodnu diskusiju . Ako je prvim dijelom kongresa dominirala politička svijest i svečanost, onda se na drugom dijelu , pored ovoga, manifestovala još velika praktičnost. Sa kongresa je upućen apel ljekarima i Studentskoj međunarodnoj omladini neoslobođenih oblasti Jugoslavije, u kome se, između ostalog, kaže: „ Ljekari i studentska medicinska omladino neoslobođene Jugoslavije ! Znate li da je nepregledna lista četničkih zločina? Evo vam samo nekoliko primjera da se uvjerite kako se Draža i njegovi banditi »bore protiv okupatora« : Dne 5 novembra 1941 u selu Brajićima u Srbiji četnici Draže Mihailovića su uhvatili i strijeljali 29 drugova i drugarica partizana među kojima veliki dio bolničarki i dvije medicinarke. U zimu 1941 godine ljekarka Dr. Nataša ubijena je u četničkoj zasjedi u Srbiji. Ljekarka Dr. Ružica Rip zarobljena je od četnika i obješena javno u Kolašinu 20 marta 1942 godine. Ljekar Dr. Andersen uhvaćen je od četnika na spavanju i zaklan u selu Ilovači u Srezu fočanskom. Februara 1942 jedan od srbijanskih odreda, povlačeći se ispred nadmoćnijeg neprijatelja, bio je primoran da sakrije 14 svojih teških ranjenika i dvije bolničarke u jednoj osamljenoj kući na planini Medvedniku. Četnici su pronjušili to mjesto i poklali svih 14 ranjenika i obadvije bolničarke. Maja mjeseca 1942 u selu Izgorima u Hercegovini četnici su zapalili školu i u njoj 11 teških ranjenika. Ljekari, medicinari, rodoljubi ! Ukazujući vam plemenite motive koji su nas potstakli da stupimo u redove partizanske vojske mi vam, svima koji osjećate mržnju prema okupatoru , upravljamo naš poziv da se priključite nama, da pripomognete borbu svojih napaćenih naroda. Ko nije s narodom, taj nije prijatelj naroda."

BORBA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI Krajem ljeta i s jeseni povećava se broj crijevnih oboljenja i pojavljuju se zarazne bolesti: tifus, paratifus i srdobolja. Što su higijenske prilike gore, što je svijest o suzbijanju zaraznih bolesti manja , što su ishrana i stanbene prilike slabije i što je kretanje ljudi veće - to je i opasnost ovih zaraznih bolesti, koje se lako prenose sa oboljelih na zdrave, veća. 66

Prilike u kojima žive narodi Jugoslavije povoljne su za razvoj bolesti. Okupator i njegove sluge opljačkali su zemlju, popalili kuće, donijeli zarazu. Stanovništvo se slabo hrani i živi gusto sabijeno u preostalim, nepopaljenim kućama. I pored svega toga zla, ni mi sami ne živimo dovoljno higijenski. Naša higijenska svijest je na niskom stupnju! Opasnost masovnog oboljevanja od tifusa i drugih zaraznih bolesti je velika. To slabi i našu borbu protiv okupatora. Mi se moramo svi boriti protiv opasnosti zaraze. Moramo učiniti sve da se ne pojavi, a gdje se pojavila moramo učiniti sve da se ne širi dalje. Oružje naše borbe protiv , zaraze je čistoća. Održavati čistoću svagdje, prati što češće ruke, uništavati vaši, kopati nužnike, vršiti nuždu samo u nužnicima, raskužavati sva mjesta zaraze , kontrolisati svakog da li to sve radi — to su prve mjere borbe protiv zaraze. Mi možemo savladati zarazu , samo ako to budemo htjeli. „ Borba“ će objavljivanjem stručnih članaka pomoći da se savlada ovaj opasni neprijatelj .

OSVAJANJEM JAJCA NAŠA VOJSKA JE IZVOJEVALA NAJVEĆU POBEDU OVE GODINE ( Specijalan izveštaj

za „ Borbu" )

Položaj , 26 septembra Sedište Pavelićeve velike župe Pliva i Rama, stara kraljevska tvrđava na ušću Plive u Vrbas, važno strateško i industrijsko mesto - Jajce oslobođeno je 25 septembra jurišem krajiških , srbijanskih i crnogorskih brigada. Od 6 maja ove godine, kada je Vrhovni štab izdao naređenje za ofanzivu, Narodnooslobodilačka vojska u Zapadnoj Bosni i Krajini oslobodila je 18 gradova - Prijedor, Krupu, Kozarac , Ključ, Dobrljin, Sanicu, Cazin, Petrovac, Drvar, Glamoč, Mrkonjić , Konjic, Prozor, Gornji Vakuf , Duvno, Livno, Fojnicu, izvojevala je mnoge slavne pobede, ali nigde Paveliću nije zadat teži udarac, nigde nije zaplenjeno toliko oružja kao u Jajcu, glavnom gradu velike župe Pliva i Rama, koja je sada sasvim u našim rukama. Najjače utvrđenje pada za 45 minuta Naše brigade iznenadile su neprijatelja. Na Manjači ispred Banje Luke vođeni su već mesec dana teški bojevi s ustašama, četnicima i Nemcima. I kada je neprijatelj ovde razbijen, brigade su se pojavile pred Jajcem i izvršile iznenadni napad . U zapovesti za napad Drugoj proleterskoj brigadi bio je stavljen zadatak da zauzme najjače utvrđenje niz betonskih bunkera na oštrom visu Ćusiji, koji nadvisuje čitavo Jajce i okolinu . Prva i Druga krajiška brigada napadale su između Plive i Vrbasa, na teškom terenu po kome je bio izgrađen niz bunkera, osiguranih bodljikavim žicama . Treći krajiški odred bio je raspoređen i na jednom i na drugom sektoru. Četvrta udarna

5.

67

brigada dobila je zadatak da preseče komunikaciju od Donjeg Vakufa i da jednim bataljonom drži duboku zasedu kako bi se potukle neprijateljske snage u slučaju povlačenja prema Travniku . U 11 sati noću bilo je predviđeno da napad otpočne . Borci su još u sumrak počeli da se privlače svojim položajima. Neprijatelj ništa nije slutio. Naši drugovi iz Jajca, uprkos fašističkom teroru, vršili su verno svoju dužnost. Svega na nekoliko sati pre napada stigao je od njih poslednji izveštaj . Raspored i broj neprijateljskih snaga bio je tačno označen . U pismu je pored ostalog stajalo : „ Naši drugovi će se potruditi da ustaški topovi ne dejstvuju." Desetak minuta pred napad - sinuo je ustaški reflektor. Nemirno je počeo da pretražuje okolinu . Našim borcima to je bio prvi susret s reflektorom. A borci Druge proleterske već su se podvukli pod neprijateljske položaje . Vešto su prešli nizove bodljikavih žica. Ležali su na desetak metara od neprijateljskih vojnika, koji su dremali , zevali . Srbijanci nisu hteli odmah da udare - čekali su da bude tačno 11 sati... Niz Vrbas već se čula borba. To je Četvrta udarna crnogorska brigada sekla vezu s Vakufom. Reflektor je odmah skrenuo u tom pravcu . Odmah zatim proključalo je na Čusiji . Slavni bataljoni Druge proleterske još jednom su kretali u juriš, slavni borci iz Užica, Čačka, Pomoravlja, Šunoću, s bombom u ruci , u madije, polazili su u svoj najmiliji napad neprijateljsko utvrđenje . Najjače ustaško uporište bilo je savladano za 45 minuta . Na vrhu Čusije je izbio plamen borbeni znak partizana, znak pobede i osvetlio jajački grad i jezero u dolini . Slučaj je hteo da ovo najvažnije utvrđenje Jajca zauzme baš Druga proleterska, ona brigada koju je Pavelić još 6 septembra u naročitom obaveštenju (broj 8 ) potpuno uništio kod Vrgorca ! ,, 1.008 mrtvih partizana prebrojano je na bojnom polju, a među njima i komandant pomenute brigade kao i dva komandanta bataljona", pisao je 6 septembra „ Hrvatski narod “. „ Vampiri “ su još jednom demantovali Pavelića i stalno mu zadaju udarce.

Krajišnici prodiru u grad Borba se rasplamsala sa svih strana. Dok su Prva i Druga krajiška brigada jurišale na bunkere - čuo se duboki glas naše haubice , našeg dragog topa koji nas služi već godinu dana. Oteli smo ga od ustaša tamo negde oko Petrovca, morali smo ga zakopavati na Oštrelju kada su Italijani navaljivali , morali smo dolaziti noću do njegovog skloništa, vaditi pa i podmazivati da ne bi propao, da bi ga proletos opet izvukli na svetlo i njime tukli fašiste na sve strane . Nijedna naša brigada nema takav nalet kao Prva i Druga krajiška. Uz poklik : „ Rodi godino, rodila ti pšenica ! " , Krajišnici su pregazili ustaške šančeve i bunkere , preskočili redove bodljikavih žica ostavljajući kao trag vatre , i naleteli do pod samu tvrđavu u kojoj se nalazi unutrašnji deo grada . Ispred tvrđave ustaše su bili postavili dve haubice. Ti topovi su opalili svega dva metka . Za dalju akciju nisu imali vremena. Naleteli su Krajišnici i oterali posadu u grad , ali nisu mogli da odvuku haubice , jer su se

68

one nalazile na ničijoj zemlji . Ustaše su iz grada sipali vatru i nisu dozvoljavali da se haubice odvuku , a Krajišnici opet nisu davali ustašama da opet dođu do topova. Pojedina odeljenja Krajišnika prodirala su u grad, osvojila pojedine kuće, dok se Druga proleterska spustila niz Ćusiju i zauzela utvrđenu fabriku . Sati su prolazili, zora se već bližila. Četvrta crnogorska brigada već je bila presekla vezu sa Vakufom - tri kilometra pruge bilo je uništeno, ali jedan bataljon koji je imao zadatak da postavi zasedu prema Travniku nije uspeo da se prebaci, jer se kod Vijenca vodila žestoka borba s ustašama i domobranima. Čitav sistem spoljnih utvrđenja Jajca do zore je bio u našim rukama. Ustaše su se povukli u sam grad , iza visokih zidova kralja Stevana Tomaševića, i odatle se uporno branili. Njihovi topovi su ćutali. Prvi put u istoriji naših partizanskih borbi, Narodnooslobodilačka vojska imala je nadmoćnost u teškim oruđima. Sa svih strana naši bacači zasipali su grad: u šumici na vrhu tvrđave od jedne mine ubijeno je 20 ustaša ; protivtenkovski topovi zaplenjeni na Kozari prilikom napada na štab jedne nemačke divizije — gađali su kao puškom pojedine objekte. A ustaški topovi su ćutali . Haubice nisu mogle da dejstvuju , dva protivtenkovska topa su zarobljena, bacači s Ćusije bili su u našim rukama i ispalili 150 „ ustaških “ mina usred grada.

Očajnički protivnapad ustaša U Jajcu je bilo šest ustaških odabranih satnija i veliki broj zlikovacaraznih funkcionera u velikoj župi Pliva i Rama. Osim toga tu su se nalazile i četiri satnije domobrana, koji su posle pada Mrkonjić Grada (Varcar Vakufa) bili izloženi naročitom načinu zastrašivanja . Ustaše su sve one domobrane koji su se u Mrkonjiću predali a zatim bili pušteni kućama - pohvatali , strpali u vagone i uputili na Istočni front. U samom Jajcu garnizonom je komandovao poznati krvnik, bojnik Rataj , tvorac prvog ustaško-četničkog sporazuma . Na nekoliko dana pred napad bio je stigao u Jajce i potpukovnik Šram, komandant IX pukovnije u Travniku. Zato su ovi krvoloci gledali svim silama da se održe. Jedan mladić koji se nalazio u njihovom štabu u hotelu „ Grand“ veli da ustaše uopšte nisu verovali da je Ćusija pala. Dva puta su proveravali vest i tek ih je prva bacačka mina s Čusije snažno uverila. Potpukovnik Šram zajedno sa velikim županom naredio je da ustaše pređu u protivnapad u 10 časova pre podne . Na jedno pola sata pre ovog protivnapada dolazio je jedan ustaški avion i davao izvesne znake opkoljenim zlikovcima. Mladić koji se nalazio u štabu kasnije je pričao da je potpukovnik Šram rekao da će do mraka stići pomoć iz Travnika . U deset izjutra ustaše su prešli u jak protivnapad. Napred je išao oklopni automobil a za njim ustaše . Pravac napada je bio prema položajima Prve i Druge Krajiške brigade. Jaka mitraljeska vatra zasula je naše položaje. Jedan naš bataljon se povukao pred naletom ustaša, napušteno je i nekoliko zgrada. Oklopni automobil je nadirao, neprestano sipajući vatru . Vrhunac borbe je nastupio . U pitanju je bilo sve ono što se postiglo

69

u toku noći , ali jedan bataljon Prve krajiške brigade u najotsudnijem času udara ustaše s boka, oni se kolebaju, drugi bataljoni se snalaze , prelaze na juriš i ustaški kontranapad bio je slomljen. Na sektoru Druge proleterske brigade ustaše su takođe preduzimali protivnapad i uspeli su da povrate fabriku, ali su ih Srbijanci ubrzo opet izbacili iz te važne tačke. Tako se oko podne situacija sasvim izmenila u našu korist. Ustaše su bili bačeni natrag u samu tvrđavu , bilo je likvidirano uporište na Kanalu, neka tri kilometra od grada. Oko haubica besnela je žestoka borba . Ustaše su dobili nalog da ih onesposobe . Svakih desetak minuta izletala je grupica očajnika s bombama u rukama u pravcu haubica. Sa svih strana zapraštali oko 100 komada automatskog su naši mitraljezi i puškomitraljezi oružja — tako da nijedan ustaša nije uspeo da stigne do topova. Čitave gomile leševa ležale su oko haubica. A ustaški satnik koji je dobio zadatak da uništi haubice u očajanju je izleteo napolje , ali je od prvog metka bio ranjen. Odvio je bombu i legao na nju . Ličio je na oglodanu strvinu kraj puta. Juriš na zidine kralja Stevana Tomaševića Naše jedinice su se čvršće povezale i ubrzale paljbu teškim oruđima. Bilo je rešeno da se u šest uveče pređe u konačni juriš sa svih strana na zidine grada Stevana Tomaševića. Veče se bližilo. Ustaše su videli da im pomoć ne dolazi , iako je avion dolazio još tri puta. Tada je u štabu u ,, Grand"-hotelu nastalo očajanje . Potpukovnik Šram je naredio da se ustaše povuku preko Vrbasa, uz park, prema Travniku i da povedu civilno stanovništvo sa sobom. Ustaše su se rastrčali po gradu s revolverima u ruci i naterivali narod da ide s njima, „, jer će ih partizani sve poklati “. Ali veoma malo sveta je poverovalo ovim lažima . Spremili su se za bekstvo oni koji su na duši imali zločine. Naši borci su bili nestrpljivi . I umesto da čekaju šest sati , oni su iznenadno jurnuli. Prvo jedan bataljon, pa za njim sve tri brigade i Treći krajiški odred. U samoj tvrđavi je nastala panika. Ustaše su bežali preko mosta, uzbrdo, jedan drugog prestizali , otpora na zidinama kralja Stevana Tomaševića skoro nije ni bilo. A stotinu hrabrih boraca mogli bi dugo odolevati čitavoj diviziji . I nekoliko minuta posle četiri projurili su kroz severnu kapiju borci Prve i Druge krajiške brigade , Pljevci i ostale snage Trećeg krajiškog odreda, a kroz južnu Srbijanci . Projurili su kroz starinske kapije na kojima je hitlerovska ruka ispisala velika slova V (Viktorija) . Ustaše su grabili s one strane reke uzbrdo, naši mitraljezi su ih gonili. Neki su u očajanju skočili niz vodopad Plive.

U oslobođenom gradu - zarobljen delegat Draže Mihailovića Da se dođe do "9 Grand"-hotela kroz mračne ulice moralo se stvarno preskakati preko ustaških leševa. Do ponoći je bilo izbrojano preko 200 ubijenih zlikovaca . Broj zarobljenih domobrana već se popeo na 300. Oni su izlazili iz skloništa i predavali se . Malopre dođoše dvojica sa puškomitraljezima. Pojedine grupice su se vraćale u Jajce s brda s one strane 70

Vrbasa. Pobegli su od ustaša, da ne bi opet morali da prolivaju krv za Pavelića. Narod je još bio u kućama i podrumima. Samo nekoliko odvažnijih izašlo je u noć. Kako je po gradu još pucalo, poneki ustaša je davao otpor. Jedan mladi radnik se divio puškama naših partizanki : - Znali smo da ćete doći ! Slušali smo svako veče „ Slobodnu Jugoslaviju “! Viđali smo često vaše letke . Eno na onom zidu osvanulo je pre neki dan : „,, Živeli partizani ! Živeo Tito ! Živeo Kosta ! "... Ovo sluša i jedna patrola Pljevskog bataljona. Do juče su bili četnici, ali su uvideli da su bili zavedeni , pa su danas hrabro jurišali među prvima na zidine Jajca. Slušaju i smeju se. ,, Grand"-hotel je ogromna pusta zgrada, izrešetana mecima. U njoj su se nekada skupljali turisti , a dole u prizemlju, u prvoj sobi na desno, mala sveća osvetljavala je petnaestak leševa pobijenih ustaša . Gore na spratu, gde su stanovali veliki župan , logornik i drugi ustaški razbojnici — nered, bežalo se na vrat na nos . Neki ustaški poglavica ostavio je i svojih osam potpuno novih odela, kafu , čokoladu, švajcarske sireve. Ustaške poglavice su živele bogato, dok je narod pljačkan na sve moguće načine . U poslednjoj sobi zaključao se oficir — nadao se da će se moći provući kao „, mehaničar iz Zagreba “, a upravljao je oklopnim automobilom prilikom protivnapada . Ustaše su bezglavo bežali . Gospodin veliki župan nije imao vremena ni poverljivu arhivu da ponese . Ostavio je i priznanicu svog prijatelja Uroša Drenovića , pretstavnika četnika u ovom kraju, pretstavnika Draže Mihailovića, na 100.000 kuna . Tako valjda agenti londonske vlade oslobađaju Bosansku Krajinu od neprijatelja! Možda će sutra objaviti da je Drenović na juriš zauzeo Jajce . Možda će objavljivati da je operacijama rukovodio major bivše jugoslovenske vojske Zvicer, koji je pronađen u gradu. Taj zlikovac je priznao da ga je Draža Mihailović poslao ustašama u Jajce da se dogovore o zajedničkom radu kako da se Bosanska Krajina opet porobi! Neka se ne zavaravaju izdajice iz Londona ! Ono isto oružje koje su oni tako sramno ostavili okupatoru 10 aprila, one iste haubice, one iste vagone granata, bacačkih mina, baš danas su opet vratili narodu hrabri borci partizanske i dobrovoljačke vojske ; platili su to oružje svojom krvlju i baš zato ga neće puštati iz ruku sve dok čitava zemlja ne bude oslobođena od Hitlera , Musolinija, Pavelića i Draže Mihailovića !

U NEKOLIKO REDI ... Opaža se na Istočnom frontu da na nemačkoj strani učestvuje sve veći broj mladića od 18 godina . Nemačke novine pune su posmrtnih oglasa sledeće sadržine : „ Junački poginuo u 18-toj godini “ , „ Naše jedino dete poginulo na Istočnom frontu u 18-toj godini “, „ Poginuo na Istočnom frontu, a tek mu je bilo 18 godina ". Bezbrojni su posmrtni oglasi ovakve i slične 71

sadržine. Í maršal Gering nije mogao, a da juče u svome govoru ne kaže i nešto o ,, užasnim rečima koje se sreću u listovima, kao » jedino dete«< itd “. Nemački gubici na Istočnom frontu dosada su toliko veliki da su Nemci primorani da mobilišu strane državljane da brane Nemačku. Danas oni hoće da mobilišu i Slovence da im brane južnu granicu Nemačke .

IZDAJE U KNINSKOJ KRAJINI Već maja meseca, dok su se Nemci i ustaše natezali s Italijom oko Dalmacije, Niko Novaković-Longo, poslanik beogradskog parlamenta, tzv. jugoslovenski nacionalista , nastavio je svoj rad na raspirivanju mržnje između srpskog i hrvatskog naroda. Longo sabira potpise od siromašnog srpskog naroda ove Krajine sa „ željom “ da se čitava Dalmacija preda Italiji . U isto vreme , dok se hiljade branilaca otadžbine odvlače u zarobljeništvo, dok ustaške podivljale horde bacaju u jame srpski živalj , 400 jugoslovenskih oficira nesmetano i slobodno živi u Splitu , čak sa italijanskom potporom od po nekoliko stotina italijanskih lira. Split je , naime, zbog prisustva Italijana u njemu i zbog svog položaja podesnog za vezu sa pretstavnicima izbegličke vlade kao i okupatorom , ocenjen kao pogodno mesto za centar velikosrpske akcije na tromeđi . To su italijanski lešinari stvarali uporište protiv nezasitosti svojih saveznika - Nemaca, iskorišćavajući nezasitost velikosrpskih kapitulanata, a sve to koristilo je za razbijanje jedinstva srpskog i hrvatskog naroda protiv fašističkih okupatora, koje se već naziralo po preziru kojim su i jedan i drugi narod dočekali okupatora. U tome je i suština stvaranja Srpskog odbora, sa sveštenikom Urukalom na čelu , čiji je zadatak bio vođenje intriga protiv jedinstva naroda Dalmacije u Narodnooslobodilačkom frontu. Dok ustaše nemilice kolju srpski narod , srpski emigranti i jugoslovenski nacionalisti već u leto 1941 godine na konferenciji u Splitu postižu sporazum ne po pitanju borbe protiv ustaša ili okupatora, nego borbe protiv „ komunizma ". Sa znanjem vlasti oficiri , sa vojvodom Birčaninom, Dobrosavom Jevđevićem , konzulom Savićem i sličnim na čelu , organizuju po raznim krajevima Dalmacije i Bosne četničke bande , lažući mase da je to za borbu protiv ustaša. Prvi partizanski bataljoni koji se organizuju avgusta u Šibeniku i izlaze iz njega, ustanci u Lici i Bosanskoj Krajini , sve jasnije crtaju jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda u Narodnooslobodilačkoj borbi to je znak za uzbunu velikosrpskim elementima. Bratstvo Srba i Hrvata u borbi protiv okupatora, ravnopravnost tih naroda u toj borbi , to je za njih značilo — ugrožavanje njihovih sebičnih velikosrpskih interesa, na koje oni jedino i misle. Sredstva i metodi izdaje i u ovoj - kao i u drugim pokrajinama naše zemlje jednaki su. Narodni ustanak sagoreo bi svojim plamenom ovu jadnu grupicu izdajnika da su se odmah otkrili . Zato, Paja Popović i pop Dujić, pod vidom borbe protiv ustaša, mobilišu srpska sela Kninske Krajine, naoružavaju ih italijanskim puškama, ali ih ostavljaju kod kuće to je prikriveni vid sabotiranja mobilizacije srpskog življa u redovima 72

partizana, iako je on spreman za borbu. Za to vreme velikosrpski splitski emigranti galame na sva usta u Splitu da još nije vreme za borbu i zajedno sa jugoslovenskim nacionalistima odbijaju predlog KP i partizana za otvorenu borbu protiv okupatora . Istina , grupa oko Savića , povezana s Dražom Mihailovićem, pristupa pregovorima s partizanima, ali teži da pregovore svede na pogađanje oko vlasti posle okupacije , a ne na borbu protiv okupatora, i da nametne za vođe partizanskih odreda stručnjake -oficire , kako bi pokušala da organizuje izdaju iznutra. U tom podlom prikrivanju izdaje najviše su se istakli pop Dujić i Paja Popović : pop Đujić se uvukao u štab gerilskog odreda na Golubiću , a svoje tajne odlaske u Knin, kod Italijana, dakako, nije svršavao na prodaji duvana, stoke i soli , već na špijunaži i pripremanju organizacije izdaje. Paja Popović, u ulozi vođe puta, doveo je pravo pred italijanske mitraljeze Prvi šibenički odred , avgusta 1941 i 12 streljanih boraca u Sinju 26 avgusta delo su njegove izdaje . Tada je pao u kandže okupatora i Pavle Pap, koji je predvodio ovaj prvi odred. Plamen Narodnog ustanka ne dozvoljava ovim izdajnicima da dugo ostanu prikriveni . — Drvar, prvi oslobođeni grad , otvorio je put novih pobeda partizana. Pop Đujić i Longo, već otvorene sluge okupatora , otvorivši vrata za Drvar italijanskoj novembarskoj ofanzivi i pustivši Italijane kroz Derala u Grahovo , otvorili su vrata Bosanske Krajine. Lički četnici sa Brankom Rašetom obezbedili su im prolaz u Donji Lapac. To je bio rezultat Otričkog sporazuma, utvrđenog pre italijanske ofanzive između ličkih i bosanskih četnika za zajedničku borbu protiv Narodnooslobodilačkog ustanka. Čitave zime satirali su se četnici Kninske Krajine da nađu vojnike za izvršenje okupatorskih zapovesti . Najzad su i jedni i drugi sveli svoje planove na organizovanje nacionalističkih trojki u Splitu , jer im je uspelo samo da naoružaju dva sela — Otišić i Cetine . Ni trojke , kojima je okuraspustio ih je, a jedan pator kumovao, nisu okupatoru bile sigurne deo oficira internirao , pošto ih je prethodno obavestio o torne. Čitave zime satirali su se ,,komandanti " da nađu vojnike . Oba gospodara, okupator i izbeglička vlada , tražili su isto: organizovati četničke grupacije za borbu protiv Narodnooslobodilačkog fronta. U zimu, 1941 , već je velikosrpska splitska emigracija povezana sa Dražom Mihailovićem , a vojvoda Birčanin naimenovan od njega za glavnog poverenika izdaje i komandanta svih „ trupa “ u Dalmaciji , Bosanskoj Krajini i Lici . U proleće 1942 delegat izbegličke vlade slobodno se šetao ulicama Splita, iako ga svi poznaju . Delegat je doneo direktive , povezao se s Dražom i razaslao glasnike u potragu za vojskom - Birčaninove ljude prema Kninu, a Jevđevića u Nevesinje da sklopi sporazum s Italijanima. Rana prolećna ofanziva Italijana i stvaranje četničkih bandi neposredan su rezultat njegovog boravka u Splitu . Delegat četničke izbegličke vlade stavio je pred velikosrpske splitske 1 emigrante i nov zadatak : valjalo je sprečiti okupljanje hrvatskog naroda za borbu protiv okupatora. Vođe HSS i velikosrbi i opet su u „, sporazumu “ između sebe našli ključ za rešenje problema zajedničkog neprijatelja , koji je ovog puta bio Narodni ustanak. U aprilu 1942 postignut je sporazum sa vođama HSS i SDS, i posle delimičnog kolebanja i jedni i drugi odbacili su učešće u Narodnooslobodilačkom odboru u Splitu , koji je formiran 6 aprila 1942 godine . Već 8 aprila na sednici u italijanskoj komandi, 73

pod pretsedništvom šefa italijanske obaveštajne službe Lucića, zavetuju se da će za italijansku ofanzivu u prostoru Foča- Nevesinje mobilisati : Paja Popović 1.000 , pop Đujić 300 , Bogunović 500 ljudi . A okupator formira Dalmatinsko korporativno veće , u koje ulaze članovi voćstva HSS - Gotovac , Novak, Kasolini, Raunik i slični. Najzad, snaga Narodnog ustanka, naterala je izdajnike i krvopije i srpskog i hrvatskog naroda da se bace jedni drugima u zagrljaj i progovore — anacionalnim zajedničkim jezikom kroz ustaško-četnički sporazum . Četnici terorišu srpski živalj Bosne i Like jer se ne odziva u četničke bande , ustaše toleriraju da Birčaninove bande, dovedene iz Hercegovine i Crne Gore, pale hrvatska sela oko Vrgorca u Dalmatinskom Primorju , jer znaju da to nije kazna za ustaške zločine , nego za hrvatsku neposlušnost okupatoru i njegovim slugama, jer su oni već izdali hrvatski narod. Ni klicanja Paje Popovića Sovjetskom Savezu i Crvenoj armiji, kojima je morao da se prikriva pred narodom, nisu prevarila srpski narod Kninske Krajine da u njemu vide zaštitnika svoje slobode . Ni svojim lažima da su partizani ustaše nije naterao sela u borbu protiv partizana . Čak i naoružana sela -— Otišić i Cetine nisu pošla za njim u Dinaru na partizane. Letak Jevđevića da su u KP za Dalmaciju ustaše i da hoće da pobiju sve Srbe mogao je pokolebati samo izvesna sela i to dotle dok partizani nisu ušli u njih te se narod uverio da je ta vojska, koju organizuje KPJ, jedina narodna vojska, vojska istinskih rodoljuba . I najbliži saradnici Paje Popovića posle njegove likvidacije od strane partizana uverili su se iz dokumenata nađenih kod njega i originalne prepiske između njega i Lucića u njegovu izdaju, i zanemili pred dubinom i niskošću te izdaje. U svom letku Srbima Kninske Krajine od 26 jula odrekli su se i uspomene na tog izdajnika časnim i poštenim rečima rodoljuba : da su partizani jedina Narodnooslobodilačka vojska i da će sarađivati s njom. Sva beda tih prodanih izdajnika izražena je u jednom pisamcetu Lucića, šefa obaveštajne službe , upućenom Paji Popoviću : „ Moj dragi Pajo, šaljem ti ono što sam mogao dobaviti , tj . 12 kg graha , 6 kg riza, 6 kg pašte . Osim toga šalje još nešto i pukovnik Danci . 12-III - 1942 ", a Paja odgovara 15 -III : „ Dragi g. Luciću , primio sam toliko da se ja vas stalno moram da stidim ! Pajo. " Niz sličnih pisamaca od g . Lucića sa pozivom : ,, dođi hitno u kasarnu artilerije “, „ dođi u 5 sati u ured kolonela Danci “ itd .

Ovaj niz primera -a u dokumentima kojima se raspolaže ima i čitav niz drugih samo je mali letimični prilog o zločinima koje su počinili četnici, direktni agenti i izvršioci direktiva izbegličke izdajničke vlade . Taj ,, mali prilog " stao je narodne borce krupnih žrtava, pala je divna glava Pavla Papa, Vojina Zirojevića, Bruna Ivanovića, streljano je 12 drugova u Sinju. Srpski narod i hrvatski narod Kninske Krajine stalo je to mnogo kolebanja i lutanja da nađu svoj pravi put za spas slobode i nacionalne časti . Ali jedanput nađen, taj put jedinstvene Narodnooslobodilačke borbe srpskog i hrvatskog naroda već počinje da znači uništenje svih izdajnika nacionalne slobode, ma kojim nacionalnim" imenom oni krstili sebe. Kninska Krajina nije postala uporište velikosrpske izdajničke politike izbegličke vlade — jer četničke bande u Kninskoj Krajini nisu sastavljene od seljana toga kraja, već od četničkih izbeglica sa oslobođene teritorije Bosne 74

i Like. Odlikovanje popa Dujića , otvorenog špijuna i izdajnika , i drugih izroda od strane izdajničke vlade iz Londona ordenom Karađorđeve zvezde pomoći će srpskom narodu Kninske Krajine da vidi da je ta vlada glavni organizator izdaje.

O TEBI PRIČA GOVORI ,,Spremnost“ u broju od 16 avgusta donosi vijest iz Srbije: ,,»Srpski loptački savez« donio je odluku kojom se raspušta 75 (sedamdeset pet) nogometnih klubova iz raznih krajeva današnje Srbije. Do ovoga je došlo zbog toga što se raspušteni klubovi nisu htjeli prijaviti ministru prosvjete u Beogradu radi dozvole za daljnje djelovanje. Nema posebnih sportskih ili organizacijskih razloga koji bi utjecali na tolike nogometne klubove da se ne odazovu pozivu » Saveza« i naredbi »vlade narodnog spasa«. Odlučili su politički razlozi .“ Tako u Srbiji, a u Hrvatskoj „ obrnuto“. Svakako iz „ športskih“ razloga kazališni glumci prebjegavaju i avijatičari preleću partizanima. Ova zluradost Pavelićeve štampe nad Nedićevim jadima nameće jedan odgovor : De te fabula narratur... ili kako se to hrvatski kaže : O tebi priča govori. U istom broju, sa istom radošću, „ Spremnost“ donosi ovu objavu njemačkog zapovjedništva u Nišu : „ U mjesecu lipnju i srpnju 1942 g. na glavnoj željezničkoj pruzi BeogradSolun izvršena su ova tri atentata: dne 16 lipnja između Mezgraje i Toponice na pruzi Niš-Beograd; dne 13 srpnja dvanaest kilometara sjeverozapadno od Niša između Mezgraje—Toponice, 700 metara jugoistočno od mjesta na Moravi ; te dneva 21 srpnja na mjestu 6 km jugozapadno od Niša, 1.500 m sjeverno od Starog Međurova. Ovim atentatima oštećeni su prometni uređaji u Srbiji.“ A u Hrvatskoj u istom mjesecu ista stvar: ,,A onda je došao 3 srpanj ove godine. Od Sarajeva pa preko Pazarića, Tarčina, Hadžića, Bradine i drugih postaja izvršen je napad partizana“ („ Hrvatski narod od 22 septembra“). Valjda ova radost otud što i o drugima priča isto kazuje...

SPORAZUM SSSR I NACIONALNOG KOMITETA BORBENE FRANCUSKE

London, septembra Između vlade Sovjetskog Saveza i Nacionalnog komiteta borbene Francuske sklopljen je sporazum po kome se Nacionalni komitet obavezuje da će svuda i svim sredstvima koja mu stoje na raspoloženju voditi borbu protiv Njemačke i time doprinijeti pobjedi saveznika. Jedino Nacionalni komitet ima pravo da u Francuskoj vrši mobilizaciju snaga za borbu protiv Njemačke. Nacionalni komitet će uputiti svog pretstavnika kod sovjetske vlade .

75

MI SE NE BORIMO SAMO S PUŠKOM

Položaj , oktobra Naša Četvrta crnogorska brigada imala je posljednjih nedjelja priličan broj vojnih akcija, ali se nije zanemarivao ni politički rad na terenu . Istina, vojne akcije u mnogome su omele rad na terenu , ali ipak postignuti su prilični uspjesi . Na zborovima u Zapadnoj Bosni u Pidrišu , Kutima , Mačkovcu , Zanoglinama , Riliću , Vukovskom , Blagaju , Mednoj , Peckoj , Dujakovićima i Delićima uspjeli smo da narodu objasnimo ciljeve Narodnooslobodilačke borbe , ulogu Narodnooslobodilačke vojske , ali osjećamo da bi uspjeh bio još veći da smo uklonili nedostatke o kojima ćemo sada govoriti . Prije svega utvrdili smo da je najuspješniji način rada — povezivanje političkih zborova s kulturnim priredbama. Tom prilikom treba dobro obratiti pažnju na izbor tema . Nikako se ne smije početi sa opštim temama. Potrebno je otpočeti od lokalnog, konkretnog, od onog što je tome selu najbliže, pa to povezati s razvojem događaja u čitavom svijetu . Ne govoriti samo ,,četnički banditi , izdajnici “, već konkretno narodu iznijeti najtipičnije primjere te izdaje , pa mu zatim objasniti kako i zašto četnici izdaju zemlju i narod i tek tada ih s pravom nazvati banditima i izdajnicima. Govor mora da bude živ, da se od prvog trenutka govornik poveže s masom, da ona ne bude pasivna, da ne bude da ona jedva čeka da se govor svrši . Naročito obratiti pažnju na sazivanje zbora. U nekim selima su se drugovi zadovoljavali time da starješini sela poruče da će tad i tad biti zbor, a starješina kao da poziva na zbor Jereze naređivao bi seljacima da dođu tada i tada . Isto tako je pogrešno slati vojničke , naoružane patrole da pozivaju narod . Za ovu dužnost treba uzeti spremne drugove, koji će ići od kuće do kuće , objasniti neusiljeno narodu značaj zbora. Poslije političkog dijela zbora prelazili smo na kulturni i završavali s igrankom. Ova kombinacija se pokazala kao veoma dobra. Samo smo tu pravili jednu grešku . Onaj isti kulturni materijal koji je spreman za bataljone, gdje su ljudi daleko više izgrađeni , nego narod u selima u koja partizani možda dolaze prvi ili drugi put , davali smo i za narod . Sem toga kulturni materijal je veoma zastareo, stereotipan je (na primjer, „ O, klasje moje“ od Šantića i „ Mati “ od Čapeka daju se već godinu dana na skoro svim priredbama) . Zato je neophodan zadatak spremiti novi kulturni materijal, program blizak narodu. Grešili smo takođe što smo priređivali samo opšte zborove . Održali smo samo jedan zbor za omladinu . Takođe smo i sa ženama slabo radili . Žale se neki drugovi da žene na tim konferencijama pričaju između sebe i ne obraćaju pažnju na govornike . Zato su krivi sami priređivači , jer nisu znali da zainteresuju žene, nisu im govorili o onim problemima koji njih tište , nisu im govorili na način koji bi one razumjele. A zatim , treba i samu ženu-seljanku pokrenuti da govori. Potreban je mnogo bliži , prisniji dodir s njima, otvoriti njihovu napaćenu dušu .

76

BRIGA ZA NOVE KADROVE U VOJSCI Narodi Jugoslavije brzo su sagledali sav sram i nevolje robovanja fašističkom okupatoru i svu dubinu provalije u koju su ih vukli domaći izdajnici. I nesebično su otvorili svoja nedra i dali sve bogatstvo koje su imali najbolje svoje sinove. Svoje divne i pametne glave položili su u prvim danima ove neravne borbe , kao prvoborci , hiljade članova KPJ i SKOJ-a . Odnegovani od svoje Partije za ljubav prema narodu i ugnjetenima, za mržnju prema neprijateljima slobode i napretka , prekaljeni i očeličeni njenom gvozdenom disciplinom dali su svoje živote u ime te ljuda ona bavi i u ime te mržnje. Kad su narodi osetili sadržinu te borbe sažima sve njihove nacionalne težnje, kad su proverili ispravnost i celishodnost sredstava i metoda te borbe koju je povela KPJ, iz neizmernih narodnih izvora rekama su potekle nove snage . Otkrile su se dosad neviđene i neprobuđene rezerve borbenih snaga, koje su samo tinjale u još nejasno izraženim težnjama naroda . Čitav svet stao je zadivljen i već godinu dana divi se tome poletu seljačkih i radničkih sinova, koji su se kao divovi ustremili na neprijatelja svojih naroda . Prva i velika tekovina ove Narodnooslobodilačke borbe jeste to što su radnici i seljaci postali vidni nosioci novog i slavnog perioda u istoriji naroda Jugoslavije. Nove veze, još šire i čvršće , vezale su Komunističku partiju sa masama. Sadržina Narodnooslobodilačke borbe i pravilna politika KPJ obezbedili su jednom za svagda tu vezu . Narodne snage KPJ je usmerila ka rešenju životnog pitanja, pitanja opstanka naroda. Samo duboko razumevanje nacionalnih interesa naroda Jugoslavije svakodnevno proverava i učvršćuje tu vezu između KPJ i nacionalno porobljenih narodnih masa. Ovaj čvrsti spoj — revolucionarne partije i oslobodilačkih težnji naroda — doneo je gigantske uspehe . Narodi Jugoslavije našli su put spasa od nacionalnog uništenja i otkrili sve neprijatelje , strane i domaće , svog nacionalnog opstanka i slobode . I ne samo to. Jugoslavija je postala centar Narodnooslobodilačke borbe porobljenih naroda Evrope , žiža za buđenje novih rezervi u drugim narodima , ponos i saveznik sovjetskog naroda i , najzad , međunarodni činilac u ovom ratu protiv neprijatelja čovečanstva i napretka . Žarište narodnooslobodilačko u Evropi narodi Jugoslavije ubrzavaju svoje vlastito oslobođenje i oslobođenje čitavog sveta od fašizma. Svoju sudbinu narodi Jugoslavije poveravaju , prvi put u svojoj istoriji , Komunističkoj partiji , partiji radničke klase. I to je velika tekovina ove Narodnooslobodilačke borbe. Ovaj čvrsti spoj između revolucionarne partije i oslobodilačkih težnji naroda, ovo buđenje borbenih narodnih energija učinilo je da Narodnooslobodilačka borba upije u sebe najzdravije, srčano jezgro naroda . Kao u zanosu ostavljali su svoje plugove i žitna polja posavski seljaci , svoje sekire drvoseče iz Bosne , dižu se iza mašina industrijski radnici , niču iz zemlje rudari, sleću se sa svojih golih brda Crnogorci , iza mašina, sa polja, iz školskih klupa, iz šuma, hvataju se u koštac do juče neuki , i lome tvrdu mašinu fašističke mehanizovane vojske. Mladi i novi borci pristižu svakog dana, novi vojni rukovodioci prekaljuju se u svakodnevnim borbama. To je zlatna podloga koju su narodi dali ovoj borbi . Novi vojni rukovodioci nikli od seljaka i radnika - to je još jedna velika tekovina ove slavno minule godine borbe.

77

Pred vojne i političke rukovodioce Narodnooslobodilačke borbe postavili su se novi krupni zadaci . Po svojoj zamašnosti i mogućnostima oni prevazilaze sve dosadašnje slične zadatke . Oploditi i učvrstiti taj borbeni žar hiljada novih boraca vojničkim znanjem i širokim političkim vidicima i perspektivama, osposobiti te mlade borce da postanu stvarni i obučeni vojni i politički rukovodioci — taj zadatak postavlja pred rukovodioce dug koji oni treba da oduže pred svojim palim drugovima, članovima KPJ i SKOJ-a , čije gubitke brzo i svestrano treba nadoknaditi , pred Partijom koja je izgubila desetine rukovodilaca, stotine iskusnih članova i hiljade članova Partije i SKOJ- a, koji bi brzo izrasli u prave vojne i političke rukovodioce . Taj zadatak postavlja pred rukovodioce dug prema narodu za njegova pregnuća u ovoj borbi , za nesebično davanje blaga koje ima, za veliku nadu i poverenje s kojim poverava svoju sudbinu u ruke novih pretstavnika, članova KPJ. Osposobiti te nove narodne snage za vođenje ove teške borbe, vratiti ih narodu obogaćene novim iskustvima i vidicima, sposobne tako da probude sve težnje naroda koje još pritajene žive u njemu, omogućiti Partiji nove rukovodioce koji će znati da nastave put svojih palih drugova i da ostvare težnje naroda do kraja — to je zadatak . To je i najbolji put da veza između KPJ i težnji naroda dostigne svoj puni razvitak i novu sadržinu . Novi borci iz naroda, koji u oružanoj borbi naroda za slobodu postaju mladi vojni rukovodioci, moraju svoja znanja, koja su stekli najčešće vlastitim iskustvom, učvrstiti , proveriti i proširiti iskustvima ranijih borbi. Za njih vojska treba da bude i škola i izvor novih znanja. Stari borci treba da sistematizuju svoja iskustva, da ih prenose na nove borce , da daju svemu tome i teorijsku podlogu i proširuju svoja znanja , kako bi se i oni mogli učiti novim ratnim veštinama . Obuka u našoj vojsci mnogo se puta završava ili suviše dugo zadržava na najosnovnijim stvarima: patroli, streljačkom stroju itd . , što su borci već savladali ili brzo savlađuju . Analiza svojih borbi i borbi drugih sa primerima ogromno će obogatiti znanja i veštinu i podići nivo budućih i sadašnjih vojnih rukovodilaca . Retko se kad čuje u našoj vojscì da stari borci govore novima o svojim pojedinim borbama, a još se ređe čuje organizovana i svestrana analiza borbi čak i jednog bataljona akamoli brigada ili akcije nekoliko brigada, a ta analiza ogromno bi pomogla i rukovodiocima i borcima. na hiljade boraca Zlatna podloga koju je narod dao ovoj borbi treba da dobije i zlatnu podlogu političke svesti , novog pogleda na svet, na narod, na kulturu, na čoveka i na puteve razvitka čitavog čovečanstva . Mladi borci, mladi vojni rukovodioci oružane borbe moraju postati i svestrani, politički rukovodioci masa u ovoj i novim teškim budućim borbama. Ti mladi ljudi sutra , posle oslobođenja, vratiće se u svoja sela i gradove , moraju postati i politički rukoprekaljeni borci polja i fabrike, i vodioci. Ti mladi ljudi danas kao vojnici pronose kroz sela i gradove ciljeve Narodnooslobodilačke borbe, i moraju se naučiti kako to da rade . Kome danas nije jasno da je naša mlada narodna vojska i politička vojska, da naše vojničke pobede dobijaju punoću tek ako su i političke - tome nije jasna suština naše Narodnooslobodilačke borbe i vojske . Kome nije jasno da ovi borci i rukovodioci moraju pronositi kuda god prođu naše tome nije kako danas tako sutra ciljeve i jasno ih znati tumačiti

78

jasno da je vojska podloga i pokretu .

jezgro čitavom narodnooslobodilačkom

Uslovi za podizanje novih vojnih i političkih rukovodilaca ogromni su. U svakom od tih boraca leži ova ili ona neotkrivena sposobnost, neprobuđena snaga. Nesalomljiva i granitna osnova tih snaga jeste - dobrovoljno davanje svoje mladosti i života ovoj borbi . Zato svaki od ovih boraca zaslužuje punu pažnju i neumornu brigu . Svoje interesovanje za politička pitanja izrazili su jezikom koji im je danas još jedino dostupan - dobrovoljnim stupanjem u našu Narodnooslobodilačku vojsku kojom rukovodi KPJ. To svoje interesovanje i za vojna i politička pitanja borci i mladi rukovodioci svakodnevno pokazuju interesovanjem za vesti sa fronta, za političke vesti , za agitacioni materijal, za vojnička iskustva, mnogo puta i za teorijske probleme . Nevolja je u tome što se to njihovo interesovanje mnogo puta i zadovoljava samo davanjem vesti , monotonim i često „, frazerskim " prepričavanjem davno rečenih stvari. Diskusije koje borci sami vode , kojiput izvan ne baš tako retkih, monotonih političkih časova u četama, pokazuju da njihovo interesovanje niukoliko nije zadovoljeno, ne dobijaju odgovor na mnoga zanimljiva pitanja . Svakodnevnim, planskim političkim i vaspitnim radom obuhvatiti svakog pojedinca, svakog borca, videti probleme koji mu nisu jasni i koji ga posebno interesuju to je zadatak političkih rukovodilaca. Polazeći od toga — da su svi naši partizani, svi ti borci došli u borbu dobrovoljno, da ne žale dati svoj život za svoj narod — a jedino od toga sme i poći svaki komunist —- rukovodioci pregalačkim radom mogu napraviti od svakog od tih boraca heroja, rukovodioca u malome, kamen-temeljac čitavom narodnooslobodilačkom pokretu . Dakle, svi objektivni , a delimično i subjektivni uslovi za široki politički rad i stvaranje novih rukovodilaca postoje u našoj vojsci . Kojiput sretne se , čuje se teorija o „ teškim uslovima" za politički rad u vojsci. Dugogodišnja i bogata iskustva ilegalnog rada naše Partije dovoljna su da ni kamen na kamenu ne ostane od te gnjile i polulikvidatorske teorije o „ teškim uslovima " rada u vojsci kojim rukovodi KPJ. Gornje neoborive činjenice o zainteresovanosti mladih boraca i rukovodilaca za sudbinu svoga naroda i politička pitanja samo su potvrda da teorija o ,, uslovima" nije teorija pregalaca na poslu . Neka drugovi nikad ne zaborave — stariji neka prenose mlađima — uslove pod kojima se razvijala i jačala svoj politički uticaj naša Partija , vrebana na svakom koraku od špijuna i policijske knute ! Neka ni za trenutak ne zaborave i rukovodioci i borci uslove pod kojima rade naši drugovi u okupiranim gradovima i selima! Teorija o uslovima " pašće kao gnjila kruška kad uporede svoj politički čas sa doista teškim uslovima na okupiranoj teritoriji svoj politički čas na kome sede borci možda umorni, ali s puškama, kraj osvojenih topova i mitraljeza. Ako samo to upoređenje učine , nijednome se neće desiti da klone , umori se, izgubi perspektivu u svom radu i da, zbog svog vlastitog nepregalaštva i nesagorevanja na poslu , baci krivicu na druge, na ljude , na uslove, na borbu , radi koje i treba da uči . Ako od te ,, teorije o uslovima" i ima nečeg istinitog, ona se može svesti samo još na, prvo, rešenje izvesnih problema tehničke prirode - trenutni umor partizana, stvaranje materijala, izbor vremena kada će se i šta raditi, raspodela rada (u četi ili po desetinama) , i drugo, u kom obliku i kako

79

će se obrađivati izvestan materijal . U izboru kako vremena tako i materijala doista treba biti elastičan, a još više u izboru oblika rada . To znači da u suštini teškoće leže u tome , da komunisti treba da savladaju sve te teškoće i svojim primerom pokažu kako se one daju rešiti , i da svakog dana pronalaze nove oblike rada. Neka se drugovi sete sve one raznovidnosti i elastičnosti koju je pokazala naša Partija u organizovanju svog političkog rada, pa će prestati eventualna monotonija i sami će obogatiti iskustva Partije novim oblicima rada do kojih su oni na novoj praksi došli . Sva ta sabrana iskustva o novim oblicima rada zaslužuju posebnu pažnju . U svome političkom radu i izgrađivanju novih rukovodilaca i članova rukovodioci tim radom ne smeju nikada zaboraviti jedno : ljubav, brigu i pomoć koju je Partija ukazivala i treba da ukazuje svakom pojedincu , koju je ukazivala i ukazuje i njima samima . Da u raspodeli rada u Partiji (ili u četi) nijedan pojedinac ne ostane bez svog konkretnog zadatka to je najbolji put da se provere ljudi , nauče, osposobe za samostalan rad i da se kod njih razvije odgovornost prema Partiji i borbi . Da svakog dana budu obasuti toplom ljubavlju i brigom - to je najbolji put da se uvere da je naša vojska - nova vojska. Za rukovodioce borci moraju prestati da budu prost broj u jedinici , već svaki mora biti čovek- pojedinac koga brižljivo treba negovati, jer ovi ljudi - to je onaj dragoceni materijal od koga se, ako mu se sa elanom i ljubavlju komuniste pride , lako klešu novi ljudi . Kome danas nije jasno da su ti borci najdragoceniji prilog što ga je narod dao borbi tome nije jasna duboka veza između Partije i naroda. Najbolji izraz te veze su baš ti ljudi. Da bismo obuhvatili svu raznovrsnost prilika u svetu , da bismo umeli sagledati razvoj događaja i uskladiti svoj rad prema njima, da bismo mogli konstruktivno i organizovano smišljenim radom obuhvatiti sve borce, stvoriti nove rukovodioce i izgrađivati ih dalje , niži i viši rukovodioci u vojsci moraju pokloniti svu pažnju svome vlastitom političkom razvitku i teorijskoj izgradnji . Pored pomnog i svestranog praćenja svih aktuelnih - njihova partijska dužnost jeste događaja i proveravanja svoga stava i svakodnevno osvežavanje , produbljivanje i obogaćivanje svoga teorijskog znanja. Bez pravilne i sigurne teorijske podloge nema pravilnog shvatanja političkih prilika, puteva i metoda naše borbe, nema pravilnog rukovođenja masama vojnika i naroda nema i ne može da bude . Opravdanje da ćemo posle rata nadoknaditi ovo što smo propustili - nije stav pravih rukovodilaca, koji znaju da svaki dan postavlja pred nas nove zadatke i da ti zadaci traže hitno i pravilno rešenje sada. Nije dosta dati svoju dragocenu glavu u jednoj bici , već svaki dan treba pretvoriti u veliku bitku oko toga da svojoj Partiji i svome narodu dajemo svakog dana, do poslednjeg daha, sve više i više . Najzad , stvaranje novih rukovodilaca nameće starima još veću brigu oko svog vlastitog izgrađivanja, jer mlade treba voditi dalje u razvitku nego što se stariji u danom trenutku nalaze . Zaustaviti svoj razvoj znači zaustaviti i njihov. A bogata iskustva ranijih borbi naroda i radničke klase , oformljena u delima naših velikih učitelja Marksa - Engelsa -Lenjina i Staljina, nisu mrtva istorija i teorija, kako bi to čuvari starog hteli da bude , već živi izvor u koji i mi , ako se naučimo sa njega piti, dolivamo nova iskustva. 80

Stvaranje i osposobljavanje novih vojnih i političkih rukovodilaca, plansko predavanje mlađim borcima one bogate riznice vojnih i političkih iskustava starijih, briga za svoj vlastiti razvitak da bi se mlađi vodili dalje - to je zadatak vojnih i političkih , nižih i viših rukovodilaca u vojsci. Ispunjavanje ovog zadatka - znači jednim delom odužiti dug narodu , palim borcima i rukovodstvima ove divovske oslobodilačke borbe. M. M.

Ratna kronika „NDH"

PUCA

POD

UDARCIMA PARTIZANA

U Bosanskoj Krajini nastavljene su žestoke borbe s okupatorom, četnicima i ustašama. Posle sloma velike neprijateljske ofanzive iz Banje Luke u pravcu Mrkonjić Grada (Varcar Vakufa) , kojom je prilikom ubijeno preko 1.000 neprijateljskih vojnika, naše snage su lepim manevrom, u munjevitom naletu , zauzele sedište Pavelićeve velike župe Pliva i Rama Jajce. Zauzeće Jajca pretstavlja najveći uspeh u ovogodišnjoj ofanzivi. Zauzeće Fojnice omelo je znatno neprijateljske planove. Partizanska borba uzima sve šireg maha u srcu Hrvatske i postepeno se u nekim srezovima pretvara u oružani narodni ustanak. Pavelić je izgubio poverenje u domobransku vojsku - jer sam hrvatski narod sve - pa mu domobrani služe samo kao posada jasnije uviđa ko su ustaše — koja je pod ustaškom prismotrom prinuđena da drži položaje. Njegove ofanzivne grupe sastavljene su jedino od ustaša, zdrugovaca, iza kojih u poslednje vreme sve češće stoje nemački mitraljezi. U borbama kod Banje Luke, prilikom uništenja jedne bojne pukovnika Mraka, Nemci su otvorili vatru na zdrugovce, svoje ne baš sjajne đake, koji su šest meseci vežbali u Nemačkoj - kada su pokušali da pobegnu ispred partizanskog juriša . Istina, partizani su kasnije i Nemce bacili u Vrbas, gde ih se preko 50 podavilo. U okolini Zagreba sve su češće partizanske akcije . Radnička predgrađa belog grada na Savi često mogu da čuju noću vatru partizanskih mitraljeza. U Slavoniji partizanske akcije nanose neprijatelju ogromne gubitke . Jedini petrolejski izvori u Jugoslaviji u Gojilu , kraj Kutine, zapaljeni su. Dignuta su tri nemačka voza u vazduh. U jednom orijentekspresu bilo je 300-400 nemačkih oficira koji su se vraćali s nekog kursa. Većina od njih je izginula . U borbama kraj Nove Gradiške poginuo je poznati hitlerovac Ludvig Ric, vođa okruga Sava- Dunav, kao i nekoliko drugih viših hitlerovskih funkcionera. U Kordunu i Baniji takođe je bilo uspeha. Zauzet je Vrginmost, u selu Brnjeuši zarobljeno je 150 domobrana i bačena su u ponor tri neprijateljska teretna voza. Prva i Druga udarna hrvatska brigada porušile su prugu od Vrhovina do Perušića. Poginulo je preko 80 fašista. Zaplenjeno je, sem drugog materijala , šest mitraljeza i jedna radio stanica. Posle neuspelog napada na Udbinu, u kome smo i neprijatelj i mi imali osetnih gubitaka , u Lici nije bilo većih akcija . 6 Istorijski arhiv KPJ 1/2

81

.

U Dalmaciji bukti stvarno opšti narodni ustanak. U partizanske redove pristupa sve veći broj boraca. Samo jednog dana 300 ljudi priključilo se Narodnooslobodilačkoj vojsci . Dalmatinski partizani su izvršili čitav niz smelih, čisto partizanskih akcija, kojom su prilikom naneli neprijatelju velike gubitke, a sami nisu imali ni mrtvih ni ranjenih . Ustanak je naročito jak na dalmatinskim ostrvima, od kojih su neka skoro sasvim očišćena od okupatora . Uprkos svim ofanzivama partizanski odredi u Sremu su se održali i ojačali . Usled partizanskih akcija u okolini Zemuna - okupator je bio primoran da objavi opsadno stanje u gradu a list ,, Grencvaht" donosi u svakom broju mnogobrojne posmrtnice i žalopojke o fašističkim psima pobijenim od slavonskih i vojvođanskih rodoljuba. Naši drugovi u Sloveniji izdržali su strahovitu ofanzivu u kojoj je učestvovalo šest italijanskih divizija . Fašisti su pretresali stvarno svaki grm, svaku stopu zemlje , ali ipak partizanski odredi sačuvali su svoju živu snagu i oružje . A ovih dana ponovo su uspostavili vezu s hrvatskim partizanskim odredima na reci Kupi . U Srbiji manji partizanski delovi dejstvuju u Šumadiji i okolini Valjeva. Sama fašistička štampa (,, Hrvatski narod") donosi izveštaje iz Beograda kako su partizani na tri mesta porušili prugu Beograd- Niš. Najjače partizanske snage koncentrisane su na jugoistoku Srbije. U Makedoniji raste talas Narodnooslobodilačke borbe . Makedonci su već stvorili četiri odreda koji zadaju teške udarce okupatoru . Ovi odredi povezali su se sa srpskim i bugarskim partizanskim odredima. U Crnoj Gori pojedine manje partizanske jedinice već su narasle u bataljon (na primer u Nikšićkom srezu) . V. D.

STALJINGRAD

NJEMAČKO GROBLJE

Staljingrad je potamnio slavu Verdena. Herojski branioci Staljinovog grada na Volgi, rijeci-matuški ruskog naroda, već više od mjesec dana odbijaju sve napade podivljalih hordi hitlerovskih bandita, koji su u dodatku izvještaja njemačke vrhovne komande od 25 avgusta govorili „ da će padom Staljingrada biti otvorene mogućnosti širokih operacija bilo u pravcu sjevera, bilo u pravcu sjeveroistoka. A taj napad se uskoro može očekivati ". Staljingrad je porušio sve Hitlerove planove i ugušio njegove „ velike" nade. Divizije Nijemaca pobijene su pred kapijama grada , divizije koje su još prije mjesec dana imale zadatak da po padu Staljingrada otcijepe Moskvu od bogatog zaleđa na Uralu i Sibiru . Isto tako uništene su hiljade tenkova, aviona, topova. Neprijatelj je izgubio 2 mjeseca dana, izgubio je jer su branioci Staljingrada znali da brane „, dio srca svoje zemlje “, kako je rekao drug Manuilski, „ da brane svoju otadžbinu , vječitu Rusiju , da brane socijalni ekonomski život koji su im dali Lenjin i Staljin, da brane slobodu svih porobljenih naroda", kako je rekao jedan francuski rodoljub preko londonskog radija . U teškim bojevima oni su odbijali 82

navale fon Boka i stekli su slavu, stekli su ime „ čeličnog grada “, „ novog Verdena ", „ Moskve 1942 godine". U tim divovskim borbama na obalama Volge , gdje je neprijatelj dosada izbacio 80.000 tona avionskih bombi i granata na grad od 30 kilometara (na Beograd su hitlerovci bacili 200 tona bombi, Englezi su u toku čitavog septembra po vlastitom priznanju bacili na Njemačku u 10 napada 6.000 u tom najstrašnijem okršaju koji pamti tona) , više nego ikad ranije branioci Staljinovog grada pokazuju da se tako mogu istorija ratovanja bcriti samo sinovi velike socijalističke zemlje u svetom Otadžbinskom ratu, da je samo sovjetski čovjek jači od gvožđa i vatre . Oni nastavljaju samo bcrbu svojih otaca, koji su na istom mjestu prije dvadeset godina odbijali neprijatelja. Evo šta stari branioci Caricina poručuju svojim sinovima Jol BM kod Staljingrada: ,,Obraćamo vam se danas kada po ulicama Staljingrada bjesne naj žešće borbe , kada je grad zasut bombama iz vazduha i topova, kada se u varoši vode tenkovske borbe , kada je svaka kuća pretvorena u tvrđavu . Mi , stari branioci Caricina, svim svojim srcem i dušom nalazimo se uz vas. Mi smo vodili borbu pod voćstvom druga Staljina. Narod je sačuvao u bajkama i pjesmama uspomenu na herojske branioce Caricina. Ne dajte grad, odbranite ga po svaku cijenu. Zahvalni narod neće zaboraviti herojsku odbranu Staljingrada i one koji za njega daju svoje živote. Legende i pjesme sačuvaće kroz vijekove slavu o herojskim podvizima i junaštvu sadašnjih branioca Staljingrada. Mi smo ubjeđeni da vi možete, morate razbiti vašljivog Frica . Sav narod vjeruje da ćete vi odbraniti Staljingrad ! Jačim korakom stupajte ! Stisnite jače oružje u svoje ruke i snažniję udarite po neprijatelju ! Mi smo pod voćstvom Staljina pobijedili kontrarevoluciju . Sada ćete vi pod voćstvom Staljina pobijediti pobjesnele hitlerovce. "

Na zapadu je vladalo prilično zatišje jacija je sve do polovine septembra vodila industrijskih gradova, ali je ta aktivnost po nekoliko aviona dnevno, i to danju, kalibra.

posljednjih dana. Engleska avijake operacije protiv njemačkih kasnije oslabila . Slato je svega koji su bacali bombe srednjeg

U Africi vlada potpuno zatišje . „ Krasnaja Zvezda“ piše : „ Zbog nedostatka komunikacija, uslijed siromašnog terena i teškoća u snabdijevanju, pustinjski rat ne može da privuče velike snage zaraćenih strana. Romel je mnogo slabiji nego Britanci . Prema tome Romel može samo da povede operacije demonstrativnog karaktera . Britanci su dobili velika pojačanja u ljudstvu i ratnom materijalu na Bliskom Istoku, dok Romel ne može računati na pojačanja. Povrh toga, njegova avijacija je znatno oslabila pošto je veći dio njegovih snaga prebačen iz Egipta u Rusiju . “

☆ Na Pacifiku, na ostrvu Novoj Gvineji , Australijanci su preduzeli napad na japanske snage, koje su pokušale da se probiju do luke Marbi.

6*

83

Australijanci su zauzeli jedan važan planinski prevoj . General Vavel je izjavio da Japanci zasada nemaju snage da krenu protiv Indije i Australije. Sem borbi na Novoj Gvineji i djelatnosti mornarice i avijacije, na Pacifiku vlada zatišje . V. D.

PARTIZANSKA ŠTAMPA Izdanja V NOPU brigade Male bele sveščice , kucane na pisaćoj mašini, svakako u desetinu primeraka, s punim pravom su zaslužile ime „ izdanja “, kad se zna pod kako su se teškim i vremenskim i tehničkim uslovima stvarale . Izdavači su se potrudili da skromne korice tih sveščica i ukrase : lepim slovima naslova, crtežom, a na jednoj od njih je i dobro nacrtan portret druga Tita. Raznolikost materijala i spretnost koju su izdavači - kulturno-prosvetna grupa - pokazali u izboru materijala za partizane svoje brigade zaslužuje svaku pohvalu. Pored dva broja mesečnog lista ,, Partizanska riječ“ izdali su dosad 5 brojeva nedeljnih „ Usmenih novina“ , koje sa objašnjenjima uz tekst služe kao jednoobrazan materijal za sve bataljone. „ U.n. “ — po rečima redakcije — „ odabiraće niz najzanimljivijih, najdramatičnijih i najboljih članaka, slika, reportaža, izjava, kao i pregled iz međunarodnih događaja i naše partizanske borbe. “ Doduše , „ U.n. “ ne obiluju prikazima naše partizanske borbe (sem nekoliko reportaža) , niti člancima iz naše unutrašnje situacije i naših političkih prilika, ali donose niz članaka o međunarodnoj situaciji, koriste članke iz sovjetskih listova, slike o herojizmu crvenoarmejaca i sovjetskih partizana. Zato pored preporuke da većina drugova u bataljonima učestvuje u čitanju na usmenim novinama ― koje redakcija daje — ne treba da izostane ni preporuka, odnosno što veće buđenje inicijative kod partizana da u što većem broju učestvuju u saradnji. Ta praznina, ta oskudica u saradnji , to da list pravi nekoliko ljudi , oseća se i u „ Partizanskoj riječi “, organu V brigade. Svojim drugim brojem „ P.r." koraknula je, istina, napred . Iako u njoj ima odvojena rubrika „ Dopisi iz bataljona" (koja bi u jednom opštem organu kao što je ,,P.r. " trebalo da izostane i slije se sa ostalim materijalom) , ti dopisi čine celinu sa ostalim člancima koji nas vode sa brigadom stotinama kilometara njenog marša, preko Igmana, kroz borbu u Zabrđu i slikovito prikazuju prvi sukob crnogorskih partizana sa Nemcima i prvo iskustvo iz te borbe - da Nemci i te kako strmoglavce znaju da beže ispred partizana. Članci „ Borba u šumi “, „ Disciplina i njen značaj “ dobar su doprinos vaspitanju partizana u vojničkom pogledu . I „ P.r. " bi se moglo zameriti da ne donosi konkretne osvrte na našu političku situaciju , da „ dopisi iz bataljona" nisu mnogo konkretni (članak o partizankama bio bi bolji kad bi se dokumentovao sa više primera iz borbe) , da treba više da piše o borbama koje partizani V brigade sada vode , a ne samo o prošlogodišnjim , da treba preciznije reći u čemu su nedostaci a u čemu uspesi kulturnoprosvetnog rada u bataljonima i sl . Ali , drugovi iz IV bataljona u svom dopisu o utakmici naročite vrste koja se sprovodi kod njih — da se izvesni

84

drugovi nauče zašto se diže zadnji nišan, kako se iz zaklona gleda s desne strane, da se izvesni odreknu zalaženja po kućama , prilaženja kazanu, iako nisu kuvari, da neki postignu da više minuta govore o političkoj situaciji, o utakmici ko će se samokritičnije držati na četnoj konferenciji, koja četa neće imati ,, šeste “ kolone, čija će četna kuhinja biti najčistija ·- otkrivaju nam donekle život u bataljonima. U idućem broju, pored, razume se, drugog materijala, list bi trebalo da više prostora dâ takvim „, utakmicama", rezultatima, načinima kako se postižu dobri rezultati i dokle se došlo ne samo u četama IV bataljona , no i u ostalim bataljonima. To je samo jedan primer kako će list postati sve više doista organ partizana V brigade i probuditi inicijativu kod šireg broja partizana da učestvuju u svom listu . Knjižicom ,, Maksim Gorki i 1905 " otvara se serija sličnih brošura o Šolohovu, Majakovskom i drugim piscima svetskog glasa. ,,Drug Tito o Narodnooslobodilačkoj borbi i izdajnicima “ jeste ukusna brošura u kojoj su skupljeni članci po najaktuelnijem pitanju naše borbe , štampani u toku godine dana u partijskom organu i biltenima Vrhovnog štaba. Ovakvi zbornici su veoma korisni jer daju partijsku liniju u njenom razvitku i podesni su za učenje . Na taj način knjiga „ Monografija o SSSR“, koja broji 100 stranica, služi širem krugu kao odličan "", nema primer kako se sa više inicijative i truda rešava tzv. problem materijala". Koristeći se „ Istorijom SKP(b) ", Staljinskim ustavom, člancima iz „ Borbe ", govorima druga Staljina u toku ovog Otadžbinskog rata, izdavači su spretnom kombinacijom dali odličan materijal za proučavanje triju etapa razvitka mlade sovjetske republike : Pobeda socijalističke revolucije , Izgradnja socijalizma, i SSSR na čelu oslobodilačkog rata. Mali napor, da se oskudna tehnička sredstva -― mašina i hartija prošire, učinio bi sav ovaj rad još celishodnijim, jer bi se zadovoljio veći broj partizana. 99 Borba" će redovno donositi prikaze čitave partizanske štampe, zato je neophodno da se svi listovi i književne tvorevine naših partizana šalju redovno redakciji.

SOVJETSKI BORCI I NJIHOVA DJECA ,, Pravda" donosi uvodni članak „ Djeci boraca na frontu posvetiti našu brigu i ljubav". U tom se članku pored ostalog veli i ovo: „ U pismima s fronta naši borci često postavljaju ovakva pitanja: » Ja mislim o svojoj djeci — kako žive , kako uče? « Sovjetski borac može biti potpuno miran za svoju djecu . Ona su okružena sveopštom ljubavlju i brigom . Sovjetska vlada i Boljševička partija smatraju za najveću dužnost zbrinjavanje djece i porodica naših boraca. Bez obzira na teška ratna vremena sav sovjetski narod okružuje djecu ljubavlju i krajnjom brigom, smatrajući to za svoju svetu dužnost. Mi možemo obavijestiti naše borce : » Zadržite neprijatelja, a za vašu porodicu znajte da je okružena brigom sovjetskog naroda ; vašu djecu mi ćemo vaspitavati onako kako to zahtijeva naša otadžbina « . “

SMRT FASIZMU

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE GRO 12 GOD XXI

SLOBODA NARODUI Jedina organizofaną atla koja se suprotstavlja krvoločnom okupatora četničkim pobesnelim psinama a odbranu hrvatskog naroda, jeste narodne oslobodilačka partizanska vojska

19 OKTOBAR 1943

CIJERA 3010; 3 FUNP) & SOL·RA

ČETNIČKA KAMA U SRCU HRVATSKE Ustaše i četnici su se u svoje vreme po nalogu okupatora sporazumeli za zajedničku borbu protiv partizana. Pavelić je bio na to prisiljen zbog straha da oslobodilački pokret srpskog naroda ne zahvati i hrvatski narod , a četničke glavešine, u Londonu i u zemlji , zbog težnji da uguše pokret srpskog naroda. Ali se dogodilo ono što smo mi predviđali : haračenje četničkih krvoločnih zveri nad srpskim narodom nije moglo i ne može da bude bez kasapljenja i podjarmljivanja drugih naroda - Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i Arnauta. Izbeglička „ vlada " nastoji da iskoristi Hitlerove neuspehe na Istočnom frontu i sve nesnosnije stanje za okupatora, ali ne da bi vodila borbu protiv okupatora, nego da bi ga pomogla i na taj način obezbedila svoje velikosrpske i klasne interese . Ukoliko se ratna mašina osovine više zaglibljuje i okupator biva ugroženiji u našoj zemlji , utoliko više velikosrpske četničke bande postaju njegovo glavno i najsigurnije uporište . To je i razumljivo: jedino su četničke bande -- koje teže za velikosrpskom hegemonijom — u stanju da okupatore , po jednom jedinstvenom planu , pomažu u gušenju Narodnooslobodilačke borbe kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, Hercegovini , Hrvatskoj i Sloveniji . Usled ogromnog slabljenja Hitlera Italijani nastoje da oni sami , pod vidom "" borbe protiv komunizma ", otseku što veći komad balkanske pogače istrebljujući hrvatski narod u Gorskom Kotaru , Primorju i Dalmaciji. U tome ih svestrano pomažu četnički izrodi , u nadi da još sada obezbede sebi hegemoniju gušenjem borbe naroda Jugoslavije . U ime kralja Petra i izbegličke vlade danas kaplje krv hrvatskih žena i dece sa četničke kame. Ako se izdajnik Pavelić nadao da sporazumom s četnicima omete ustanak u Hrvatskoj , razvoj događaja je potvrdio da je postigao samo to da je četničku kamu uneo i ozakonio u samoj Hrvatskoj . U čitavom nizu hrvatskih krajeva, a naročito u Dalmaciji, kako u onom delu pod Italijanima, tako i u onom za koji je poneko mogao misliti da će biti Pavelićev, četnički izrodi zajedno s Italijanima vrše istreblji86

vanje hrvatskog življa, slično istrebljivanju muslimana u Istočnoj Bosni . Na Pelješcu je poklano nekoliko stotina žena i dece ; na svom krvavom putu do Omiša četnici su poklali 250 osoba, iskasapili 16 mlekarica, a ' među njima 8 devojčica od 6 do 8 godina ; u Gatima zaklano je 111 žena i dece ; spaljena su sva sela od Neretve do Biokova i od Omiša do Podgrađa. Hrvatski narod ne može i neće dobiti nikakve zaštite od Pavelića i njegove klike, jer se oni sami nalaze u službi okupatora. Umesto da Hrvati brane svoj dom od Italijana i Nemaca i četničkih krvoloka i brinu se za svoju budućnost, Pavelić se stara da što više vojnika pošalje na Istočni front protiv ruske braće. Ustaški glavari , da se ne bi zamerili Italijanima, preduzimaju jedino to što se nadmeću s četnicima u uslugama okupatoru . Zaštitu od okupatora i četnika hrvatski narod ne može očekivati ni od demoralisanih i korumpiranih vođa HSS, koji „ čekaju “ čas da se nad leševima hiljada Hrvata i zgarištima hrvatskih domova sporazumevaju s onima koji četničkom kamom „ umiruju" hrvatski narod . Vrisak hrvatskih majki i piska hrvatske dece iz zapaljenih domova ne diraju srca ustaških izdajica i mačekovskih dvoličnjaka. Jedina organizovana sila koja se suprotstavlja krvoločnom okupatoru i četničkim pobesnelim psinama u odbranu hrvatskog naroda jeste Narodnooslobodilačka partizanska vojska . Hiljade izbeglica napuštaju svoje domove i traže spasa u planinama kod partizana. Domobrani , pa čak i poneki otrežnjeni ustaša , beže kod istinskih i srpskih i hrvatskih rodoljuba-partizana. Najveći zlotvori srpskog naroda, izdajice i dželati Srbije, velikosrpski četnički banditi , haraju danas po najlepšoj hrvatskoj zemlji - Dalmaciji. Komunistička partija poziva sve Srbe da onemoguće ovaj bratoubilački pokolj , potstaknut od okupatora. Srbi , ne dozvolite da grobari vaše slobode, oni koji su vas izdali i poklali vaše najbolje sinove , s fašističkim okupatorom istrebljuju hrvatski narod ! Ugnjetavanje drugih naroda koštalo vas je vaše slobode i demokratskih prava! Dižite se na oružje u sveti rat protiv tuđina i četničkih izroda ! U rat za sreću, slobodu i napredak srpskog naroda! Komunistička partija poziva sve Hrvate , bez obzira na njihovu dosadašnju političku pripadnost, da se laćaju oružja i dižu protiv okupatora i njegovih slugu četnika, jer to je danas jedini način da se spreči istrebljivanje hrvatskog naroda ! Hrvati, radi se o vašoj sudbini , o vašem opstanku, o vašoj budućnosti ! Hrvatski vojnici i oficiri , ne slušajte izroda Pavelića, koji po nalogu Italijana i Nemaca napada Narodnooslobodilačku vojsku i time olakšava okupatoru i četničkim bandama da haraju po hrvatskoj zemlji ! Prelazite na stranu partizana, u rat protiv okupatora i njegovih četničkih slugu! Srbi i Hrvati, u bratstvu i zajedničkoj borbi protiv okupatora i njegovih slugu leži vaš spas, vaša sreća i vaša budućnost !

87

POMOĆ SAVEZNIKA ZASADA JE MALO EFEKTIVNA Odgovor druga Staljina na pitanja dopisnika američke agencije ,,Asošiejted Pres" Moskovski dopisnik američke agencije Asošiejted pres g. Kesidi obratio se pretsedniku Sovjeta narodnih komesara SSSR drugu J. V. Staljinu s pismom u kojemu ga je molio da usmeno ili pismeno odgovori na tri pitanja koja interesuju američku javnost. Drug J. V. Staljin odgovorio je g-nu Kesidiju ovim pismom: Gospodine Kesidi, Kako sam veoma zauzet i kako, zbog toga, ne mogu da vam dam intervju, dajem kratak pismeni odgovor na vaša pitanja. 1. PITANJE . Kakvo mesto zauzima u sovjetskoj oceni sadašnje situacije mogućnost drugoga fronta? ODGOVOR . Vrlo važno - može se reći prvostepeno mesto. 2. PITANJE. Koliko je efikasna saveznička pomoć Sovjetskome Savezu i šta bi se moglo uraditi da se ta pomoć proširi i poboljša? ODGOVOR. U poređenju s onom pomoći koju Sovjetski Savez pruža saveznicima privlačeći na sebe glavne snage nemačkofašističke vojske saveznička pomoć Sovjetskome Savezu zasad je još malo efikasna. Da se ta pomoć proširi i poboljša, potrebno je samo jedno: da saveznici potpuno i na vreme ispune svoje obaveze. 3. PITANJE . Kolika je još sovjetska sposobnost za otpor? ODGOVOR. Mislim da sovjetska sposobnost za otpor nemačkim razbojnicima po svojoj snazi nije ništa manja - ako nije veća - od sposobnosti fašističke Nemačke ili koje bilo druge agresivne velike sile da sebi osigura svetsko gospodstvo. 3 oktobra 1942.

S poštovanjem J. STALJIN

CRVENA ARMIJA DOBIJA POTPUNO JEDINSTVO KOMANDE Sistem vojnih komesara bio je uveden u Crvenoj armiji za vreme godina građanskog rata . On je ponikao na bazi izvesnog nepoverenja prema komandnom kadru , u čijem sastavu su se nalazili vojni stručnjaci koji u ono vreme nisu verovali u stabilnost sovjetske vlasti. U godinama građanskog rata vojni komesari odigrali su odlučujuću ulogu u jačanju Crvene armije i odabiranju komandnog sastava, u pogledu njenog političkog prosvećivanja i zavođenja vojničke discipline. Posle građanskog rata vršio se dalji proces porasta i vaspitanja komandnog kadra. Kao rezultat toga i pod uticajem uspeha i pobeda sovjetskog sistema u svim granama života, položaj komandnog kadra Crvene armije iz osnova se izmenio . Veliki otadžbinski rat prekalio je naš komandni kadar, izdigao ogroman broj komandanata i komandira oprobanih u borbama i do kraja vernih 88

svojoj vojničkoj dužnosti i komandirskoj i komandantskoj časti. U surovim bitkama sa neprijateljem komandanti i komandiri Crvene armije pokazali su vernost našoj otadžbini , dobili značajno iskustvo u vođenju savremenog rata, porasli i ojačali u vojnom i političkom pogledu . Sa druge strane, vojni komesari i politički radnici popunili su svoje vojničko znanje, dobili bogato iskustvo u vođenju savremenog rata . Jedan deo od njih već je preveden na komandantske i komandirske dužnosti i uspešno rukovodi trupama. Mnogi od njih mogu biti iskorišćeni kao komandanti ili komandiri odmah, ili posle izvesne vojne spreme. Svi ovi novi uslovi koji su povezani sa porastom naših komandantskih, komandirskih i političkih kadrova govore da je sada iščezla baza za postojanje sistema vojnih komesara . Šta više , dalje postojanje institucije vojnih komesara može da bude kočnica u poboljšanju komandovanjem trupa, a za same komesare stvara lažni položaj . Na taj način je sazrela u Crvenoj armiji potreba za ukidanjem institucije vojnih komesara, za ustanovljenjem potpuno jedinstvene komande i za prenos odgovornosti za sve grane rada u trupama na komandire i komandante. Polazeći sa tog gledišta, Prezidijum Vrhovnog sovjeta SSSR određuje : 1 ) Ustanoviti u Crvenoj armiji potpuno jedinstvo komande i preneti u potpunosti na komandante, komandire i načelnike odgovornost za sve strane vojnog i političkog života jedinica, viših vojnih grupacija i ustanova Crvene armije. 2) Ukinuti u višim vojnim grupacijama, jedinicama , štabovima, vojnim školama, centralnim i glavnim upravama Narodnog komesarijata za odbranu i u ustanovama Crvene armije instituciju vojnih komesara, a u nižim jedinicama instituciju političkih rukovodilaca. 3) Uvesti u višim vojnim grupacijama, jedinicama, štabovima, vojnim školama, centralnim i glavnim upravama Narodnog komesarijata za odbranu i ustanovama Crvene armije, instituciju zamenika komandanata za politički rad . 4) Pojačati prevođenje političkih radnika najspremnijih u vojnom pogledu, koji su stekli iskustvo u vođenju savremenog rata, na komandantske i komandirske dužnosti . 5) Ustanoviti za zamenike komandira za politički rad i za sve ostale političke radnike opšte vojničko zvanje i znake razlikovanja za sve komandire Crvene armije. Narodni komesar odbrane, drug Staljin, izdao je naređenje o sprovođenju u život ovog ukaza Prezidijuma Vrhovnog sovjeta.

89

B S verom u Boga, za Kralja i Otadžbinu !

Međunarodni pregled „MI NISMO NI OD KOGA DOBILI ORUŽANU POMOČ. MI ĆEMO VO99 DITI BITKU SAMI DO KONAČNE POBEDE NAD NEPRIJATELJEM" izjavio je komesar za prosvetu RSFSR, drug Potemkin, bivši poslanik u Parizu Već očevidan neuspeh hitlerovske "" velike ofanzive " za 1942 godinu , čija udarna moć sagoreva pred zidinama Staljingrada, ističe u prvi plan dva momenta od velike važnosti za dalji tok rata i razvoj međunarodnih odnosa. Na prvom mestu, poslednji meseci borbe na južnom otseku sovjetskog fronta, a naročito herojska odbrana Staljingrada, jasno su pokazali da su snage Crvene armije u porastu, dok se snage i rezerve fašističke vojske iscrpljuju. Crvena armija uspela je da parališe i najveći napor hitlerovske ratne mašine i dokazala da je ona jedina snaga koja će biti u stanju da joj zada i smrtonosni udarac . Drugo: Crvena armija je u tome uspela sa ma, svojim vlastitim snagama, bez aktivne oružane pomoći savezničkih sila . Ova činjenica imaće bez sumnje snažan uticaj na dalju borbenu sposobnost i moral sovjetskog naroda i Crvene vojske, kao i ugnjetenih naroda. Ali ona istovremeno otkriva u novoj svetlosti i izvesne pojave u međunarodnim odnosima, izvesne tendencije u politici savezničkih zemalja a u prvom redu Engleske. Ugovorom od 26 maja, kao i naknadnim vojnim sporazumima, Engleska se obavezala da otvori drugi front u Evropi, sa ciljem rasterećenja Crvene armije i ubrzanja sloma fašističke Nemačke i njenih saveznika. 90

Ove obaveze odgovarale su ne samo interesima Sovjetskog Saveza i željama engleskog naroda , već opštim interesima savezničkog bloka. Njihovo pravovremeno i potpuno ispunjavanje bilo bi u stanju da još u toku ove, 1942 godine, omogući slom hitlerovske ratne mašine i oslobođenje porobljenih naroda. Od trenutka kada je Hitler, učinivši krajnji ratni napor, bacio sve svoje i svojih saveznika ljudske i materijalne rezerve u „, veliku ofanzivu “, čiji je cilj bio uništenje glavnine Crvene armije i nabacivanje njenih ostataka na Ural, bilo je dosta pogodnih trenutaka za izvršenje obaveza koje je na sebe preuzela engleska vlada . To je, jedinstveno, tražio i sam engleski narod u nizu masovnih manifestacija i drugih akcija. Međutim , vreme je prolazilo — i , do otvaranja drugog fronta nije još došlo ! Saveznici su se ograničili na „ redovnu" vazduhoplovnu aktivnost nad — Nemačkom i na slanje izvesne - svakako nedovoljne materijalne pomoći Crvenoj armiji. U tom pogledu, treba zabeležiti pisanje Ilje Erenburga u sovjetskoj štampi , kada je s pravom naglasio da bi 99 iskrcavanje samo 15 engleskih divizija u Evropi značilo za Crvenu armiju daleko veću pomoć od sveg materijala koji su joj saveznici već poslali ili još mogu poslati “. Tako je već prešla i kulminacija hitlerovske ofanzive, počinju sve značajniji protivnapadi Crvene armijé na mnogim otsecima fronta a drugog fronta još nema. Ovo neispunjavanje primljenih obaveza i odugovlačenje sa otvaranjem drugog fronta ne može a da ne potseti na dalje postojanje onih uticaja u engleskoj politici koji su se u bliskoj prošlosti već u više navrata pokazali kao kobni po interese mira u svetu, interese evropskih naroda, pa i samog engleskog naroda. U neispunjavanju primljenih obaveza od strane Engleske ogleda se uticaj onih istih reakcionarnih imperijalističkih krugova koji su izdali Španiju i Čehoslovačku, pravili 1938 Minhenski sporazum a 1939 razbili sovjetsko-englesko-francuske pregovore i tako otvorili vrata ratu u Evropi. Ti engleski vladajući krugovi i dalje vode računa samo o svojim sopstvenim klasnim interesima : za njih nije bitno uništenje fašističke kuge , koja ugrožava i nacionalne interese engleskog naroda, već obezbeđenje. sopstvenih težnji za prevlašću u svetu . Otuda i njihovo odugovlačenje i neispunjavanje obaveza sa jednim , providnim ciljem : sačuvati što više sopstvene snage, kako bi se, u časovima odluke o posleratnom svetu, mogla imati presudna uloga prema izmorenim i istrošenim partnerima. Takvom svojom politikom ti isti krugovi su već jednom ozbiljno ugrozili interese samog engleskog naroda . Na njemu je i sada sada kada je osetio značaj pomoći koju mu je ukazala Crvena armija za ovih petnaest meseci i vrednost saveza sa SSSR da im dâ dostojan i odlučan odgovor, i onemogući njihovu prljavu i protivnarodnu rabotu . Na engleskom je narodu da svojom snagom obezbedi ispunjenje svojih želja i obaveza koje je primila njegova zemlja. Što se tiče Sovjetskog Saveza i njegove Crvene armije, oni će sa mirnim samopouzdanjem nastaviti svoju veliku borbu na čelu svih slobodoljubivih naroda, kao što je naglasio komesar za narodnu prosvetu RSFSR i bivši zamenik narodnog komesara za spoljne poslove , drug Potemkin, u jednom skorašnjem govoru : „ Mi vodimo bitku ne samo za spas svoje otadžbine nego i za spas celog čovečanstva od fašističkog mraka . Pod zidinama Staljingrada i kod Mozdoka na obroncima Kavkaza rešava se 91

sudbina celog sveta. Ali mi tu zadaću rešavamo svojim vlastitim snagama. Mi nismo ni od koga dobili oružanu pomoć. Mi ćemo voditi bitku sami do konačne pobede nad neprijateljem ." Sovjetski narod i Crvena armija pokazali su da imaju snage za to delo. Svi oni koji od njih očekuju spas biće oslobođeni . I. R.

PALI HEROJI

DUŠAN DUGALIĆ

Dušana Dugalića , komandanta I bataljona, I šumadijskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda, II šumadijskog bataljona i , najzad , III bataljona II proleterske narodnooslobodilačke partizanske udarne brigade, nema više među živima. Najpopularniji i najomiljeniji komandant u čitavoj Šumadiji , strah i trepet za nemačke okupatorske pse i njihove plaćene sluge , izrode srpskog naroda, onaj komandant koga su „ Novo vreme“ i „ Obnova “, još za života, tri puta sahranjivali - pao je herojski 14 jula 1942 godine , jurišajući na stanicu Oborci kod D. Vakufa. Komandant Dugalić ne jaše više na belcu „, Sokolu ", njegova vojska, snažna figura mongolskog lika, sa dugim palim brcima, u sivom vojničkom šinjelu, ne nalazi se više u silovitim jurišima , u prvim borbenim redovima bataljona kojim je on za života rukovodio . Nećemo više slušati njegovu gromku komandu , niti se smešiti njegovim vedrim, duhovitim šalama. Dugalić je poginuo u jednom ludom naletu na utvrđenu ustašku zgradu , premda je uporno i naivno, upravo detinjski naivno, verovao da njega zrno „ neće “... Rodio se u siromašnoj učiteljskoj porodici u selu Dragoru , Srez kačerski, u rudničkom kraju . Izdržavao se prodajom knjiga. Sama priroda posla kojim se bavio, izgleda, prilično je uticala na njegov karakter i mentalitet, a, na kraju krajeva , i na njegovo političko opredeljenje. Rasturajući naprednu literaturu on je dolazio u lični kontakt sa mnogim rukovodiocima tada ilegalne i od nenarodnih režima progonjene Komunističke partije , pratio je njenu upornu i doslednu borbu, i tokom vremena postao jedan od njenih najodanijih privrženika-simpatizera, a, pred kraj svoga života, i njen član. U doba najveće krize našeg naroda , tj . za vreme tragičnog i kratkotrajnog rata između naše zemlje i Nemačke , Dugalić se nalazio u vojsci kao đak- narednik i na licu mesta je mogao da se uveri u svu dubinu izdajstva i podlosti naše vladajuće klike . Uspeo je da izbegne zarobljavanje , šta više , da sa oružjem, u punoj ratnoj spremi , dođe od Soluna do svoje kuće i da, na prvi poziv naše Komunističke partije Jugoslavije, stupi u partizanske borbene redove. Njegov razvoj u našoj Narodnooslobodilačkoj vojsci bio je brz, prosto se osećalo kako iz borbe izrasta . Bilo je nečega snažnog , plahovitog, moglo 92

bi se reći čapajevskog u njegovoj ličnosti i akcijama . Otpočeo je kao puškomitraljezac, ali ga je legendarni Milan Blagojević ubrzo ,, otkrio" i postavio za komandanta svog bataljona. I nije se prevario u njemu . Uskoro je, kako se govorilo, „ ovaj najbolji učenik Blagojevićev" postao poznat širom Srbije. Njegov maleni ali sjajno naoružani bataljon zadavao je najsnažnije udarce zverskoj fašističkoj rulji i njenim slugama. Internacionalni drum Beograd-Kragujevac, na kome je Dugalić postavljao svoje čuvene zasede, postao je za najkraće vreme grobnica velikog broja okupatorskih vojnika, motocikla, automobila i kamiona . „ Dugalić, Dugalićev bataljon ; dugalićevci su uradili ovo, dugalićevci su učinili ono" - to su reči kojima je srpski narod izražavao svoje divljenje junačkim delima komandanta Dušana Dugalića. Okupator i njegovi najamnici , nedićevci i četnici , ubrzo su osetili u njemu svog najjačeg i najopasnijeg neprijatelja. Zato su i pokušavali da ga, još za života, sahrane, proglase za mrtvog, ne bi li time pokolebali duh njegovih boraca i duh otpora našeg šumadijskog seljaka . I danas , kada njega više stvarno nema u našim redovima , oni će , verovatno, pokušati da na njegovoj smrti naprave svoj politički kapital. Ali ako Dušana Dugalića više nema postoji njegovo delo i njegova borba, i uzaludni će biti svi napori fašističkih krvoloka u tom pravcu. Stopama Dugalića neće ići samo njegov bataljon nego i čitava Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije, koja iz svojih redova izdiže takve heroje i koja u svome krilu i dalje neguje takve heroje . I sutra, kada se budemo vratili u Šumadiju , u Kačer, u Dugalićev zavičaj koji je on tako duboko i istinski voleo, njegovo ime će biti zastava oko koje će se svrstavati novi narodni borci, novi bataljoni, nove brigade, nove divizije.

UČIMO SE LENJINISTIČKOM STILU U RADU Oslobodilačka borba naših naroda postavlja svakodnevno nove, sve krupnije i složenije zadatke pred naše partijske organizacije i aktiviste. Ovo naročito važi za one organizacije i aktiviste KPJ koji deluju na oslobođenoj teritoriji ili u jedinicama Narodnooslobodilačke vojske : njihov delokrug rada kao i njihovi zadaci postali su znatno širi i sveobuhvatniji , bogati do juče još neslućenim mogućnostima. Čitava današnja velika narodna borba, život naroda oslobođenih krajeva u svim njegovim oblicima delokrug su rada naših organizacija. Nijedan problem oslobodilačkog rata, organizacije, podizanja i života vojske i naroda ne može biti pravilno rešen bez smelog zahvata od strane naše Partije , bez smišljenog, upornog i rukovodećeg napora njenih aktivista. Novi problemi , novi i složeniji zadaci , zahtevaju i nove metode i oblike rada, nov polet i - pre svega - smisao za ono novo u današnjoj stvarnosti , živo i ljudsko razumevanje za potrebe i brige naroda, konkretan odnos prema ljudima i svim pitanjima našega rada i borbe. A to je upravo ono što danas nedostaje u praksi mnogim našim organizacijama i aktivistima.

93

Dovoljno je pogledati kako se kod nas, u čitavome nizu slučajeva, prilazi rešavanju pojedinih zadataka ; bilo da se radi o partijsko-političkom radu, o izgradnji vlasti , o izbornoj kampanji za NOO -e , o agitaciono-propagandnom radu ili čemu drugom, polazi se u velikom broju slučajeva od starih prežvakanih fraza i gotovih šablona. Umesto živog dodira sa stvarnošću , sa njenim problemima i suviše često nailazimo na birokratsku rutinu, staru frazu koja danas više ne pogađa cilj i stare , gotove šeme. Umesto borbenog , revolucionarnog poleta i smelog zahvata koji nosi , oduševljava i mobiliše za dalja pregnuća i borbe susrećemo se i suviše često sa ustajalom činovničkom, sitničavom i bezdušnom zanatlijskom praksom koja sputava, razara i umrtvljuje. Među našim aktivistima i to podjednako među onima koji su na pojedinim funkcijama vojne ili civilne vlasti kao i među onima koji su „ čisto politički “ radnici - počinje da se stvara jedan tip ljudi koje u radu nosi skoro isključivo izvesna stečena rutina, tip ljudi bolesnih od lenjosti duha, tip slabokrvnih boraca i revolucionara. Takav tip ljudi i takvi metodi rada u stanju su da upropaste i najbolje partijske odluke, da umrtve partijsku liniju i otuđe mase od nje. Krajnji je čas da se u našim organizacijama objavi rat do istrebljenja takvim metodima rada i takvom tipu aktivista i funkcionera . Naše organizacije moraju prilagoditi metode i oblike svoga rada novim uslovima i novim potrebama : naši aktivisti , bez obzira na kakvom mestu rade , ne smeju biti učmali i rutinirani činovnici , već najsmeliji , najpoletniji i najstvarniji rukovodioci i organizatori naroda i njegove borbe. Komunisti , članovi naše junačke Partije, moraju biti u punom smislu reči predvodnici naroda, oni koji su mu najbliži i koji znaju da uvek širokogrudo, neposredno i ljudski osećaju njegovo bilo, njegove potrebe i probleme : oni moraju biti organizatori koji daju potstrek i pravac, koji vode, okupljaju i pokazuju put ka pobedi . Rat staroj , nabubanoj i šupljoj frazi , rat stečenoj birokratskoj rutini, rat bezdušnom neljudskom duhu, rat brbljivcima i frazerima u našim redovima to je danas jedan od naših prvih zadataka. Sve moćnije narastanje oslobodilačke narodne borbe, sve čvršće izgrađivanje narodne vla― sti sve to zahteva od naših organizacija da posvete punu pažnju radu na izgrađivanju novih metoda naše aktivnosti, radu na izgrađivanju novih kadrova lenjinističkih partijskih aktivista, koji će biti sposobni i kadri da pravilnu liniju naše Partije sprovode u život. u ,,Spoj ruskog revolucionarnog elana s američkom praktičnošću tome je suština lenjinizma u partiskom i državnom radu. Samo takav spoj daje nam dovršen tip radnika-lenjinca, stil lenjinizma u radu “ (Staljin, „ O osnovima lenjinizma “) .

94

Izdajnički dokumenti MILICIA VOLONTARIA ANTIKOMUNISTA Okupator traži jedinstvo svih koji mu služe . Ko je „ pomirio“ ustaše i četnike i pod čijom se vrhovnom komandom nalazi ministar vojske izbjegličke vlade i pod čijom se vrhovnom komandom nalazi i ona žalosna vojna snaga te vlade, najbolje se vidi iz jednog dokumenta nađenog u Mrkonjić Gradu, koji sadrži naređenje zapovjedništva i Domobranskog zbornog područja, II glavnostožerni odjel, gl . br. 2842 taj , u kome se kaže : „ Više zapovjedništvo talijanskih oružanih snaga „ Slovenija-Dalmacija “ (2 marta), ured za operacije, pod broj 1-10690- s od 4 srpnja o. g. izdalo je upute svojim podređenim vlastima, da protukomunistički odredi koji djelaju na zaposjednutom području imaju bez obzira na njihov postanak i podređenost nositi naziv : Italijanski : Milicia Volontaria antikomunista. Hrvatski : Dobrovoljna protukomunistička milicija. Takav se naziv ima uvijek upotrebljavati, pa je tim riješeno i pitanje naziva i bivših četničkih odreda koji sada djeluju u zajednici sa talijanskim ili hrvatskim četama." Dakle ministar izbjegličke vlade nalazi se pod neposrednom komandom okupatora ! Okupator, ustaše i četnici pretstavljaju u stvari sada društvo za uzajamnu pomoć pred opasnosti od - naroda i partizana. Četnici i razni velikosrpski agenti pomažu okupatoru, ustaše pomažu četnicima i tako i sami postaju agenti velikosrpskih hegemonista, četnici pomažu ustaše u borbi protiv hrvatskog, a ustaše brane četnike od srpskog naroda. U jednom telegramu zapovjednika posade u Jajcu, bojnika Rataja, od 31 jula, javlja se u Mrkonjić Grad : ,,Uskoro dolazi 1 bojna kao pojačanje četničkoj grupi. Drenović. “ Komandant ,, puka “ Dražine vojske dobija, dakle, u stisci pomoć od Pavelića. Sve ide onako kako okupator hoće! O tome protiv koga se bori Draža Mihailović objasnio je i jedan „,rukovodilac oružanih odreda srpske vlade " bugarskom novinaru Feizovu , koji je to objašnjenje objavio u sofijskom listu „ Zora. “ Njemu je taj „ rukovodilac " ovako objasnio generala Dražu i njegovu borbu : ,,Početkom septembra prošle godine mi smo sa Dražom vodili pregovore i sklopili sporazum o zajedničkoj borbi protiv partizana. On je dobio od nas novac... Draža Mihailović, koji ima svoju organizaciju, radi u stvari isto što i mi. Zbog toga ga mi i ne diramo." U stvari, svi oni rade jedan te isti posao. Djela govore , dokumenti potvrđuju .

POVEĆANJE RATNE PROIZVODNJE U SSSR Sve grane ratne industrije u Sovjetskom Savezu pokazale su tokom septembra znatan napredak. U Kuzneckom bazenu proizvodnja uglja se povećala iznad plana za 9,7 %, u Moskovskom bazenu za 10 % . Proizvodnja čelika u Magnitogorsku , Zlatoustu , Serovu prevazišla je određeni plan za hiljade tona. Električne stanice u Moskvi, Kujbiševu , Kazanu i u mnogim

95

drugim gradovima dale su skoro 20% više energije nego što je predviđeno . Fabrike industrijskog alata u toku treće četvrtine ove godine proizvele su za 27% više alata nego u drugoj četvrtini , tako da su fabrike aviona i tenkova dobile dovoljan broj potrebnih alatki . Na taj način je omogućeno povećanje proizvodnje tenkova i aviona. Fabrika Jakovljeva proizvela je 10% više tenkova nego u avgustu, a fabrika Rubinčika za 12% .

KRIZA LAKEJSTVA

Uzalud se skupljaju i sakupljaju . Uzalud stari neprijatelji naroda stvaraju nova prijateljstva, uzalud stari saveznici prave nove saveze . Uzalud su sve laži i obmane! Narodnooslobodilačka borba uzima sve više maha, narodi Jugoslavije postaju sve jači. Pavelić i Nedić, izbjeglička vlada i Draža Mihailović ne mogu više dobiti svoju bitku protiv naroda. Ne mogu je dobiti ni vojnički ni politički . Vojnički je ne mogu dobiti , jer su je politički već izgubili , i to izgubili onog trenutka kada je narod , kada su narodi Jugoslavije, kroz vatru Narodnooslobodilačke borbe, postali politički samostalni i slobodni, svjesni te svoje samostalnosti i te svoje slobode. Danas je već sigurno, politički sigurno, da juče ne može više biti i sutra. Danas je već sigurno, da se u toku Narodnooslobodilačke borbe izgubila, zauvijek izgubila i nestala ona čuvena narodna grbača na kojoj je tako prijatno bilo jašiti . Ova činjenica daje nam za pravo da kažemo da je uzalud sve, ma šta pokušale da urade, ma šta uradile razne izdajničke sluge istog gospodara, dok borba traje. A ona će trajati, sve silnije , sve jače! Četrnaestmjesečno iskustvo masa stvorilo je kod njih osjećanje sigurnosti, vjeru u pobjedu i svijest da je sve što neprijatelji čine uzalud . Uporedo sa razvijanjem ove svijesti i rađanjem ove vjere kod širokih masa pobunjenog naroda, počelo je da se javlja sve jače i sve više osjećanje nesigurnosti kod svih neprijatelja naroda kod izbjegličke vlade , kod četnika, kod ustaša. Osjećaju i oni da je sve uzalud , i svakog dana osjećaju to sve krvavije . Propadaju vojničke ofanzive , propadaju politički planovi — svakog dana izgube po neko uporište, svakog dana sruši se po neka tvrđava kao kula od karata. I razumljivo je onda, da jedno takvo osjećanje , u osnovi panično osjećanje , dovodi do kriza i krizica u taboru izdajnika. I što je Narodnooslobodilački front čvršći , a on je svakog sata čvršći , to je i nervoza na drugoj , izdajničkoj , strani veća , osjećanje izgubljene bitke paničnije . I , naravno, da su i krize češće . Kod ustaša je izbila ovih dana jedna nova kriza . Vojskovođa bez vojske , doglavnik Slavko vitez Kvaternik , drugi po važnosti razbojnik u ustaškoj razbojničkoj špilji , uklonjen je -radi bolesti . Nesumnjivo, njegov odlazak je znak izvjesne krize . Ali , ne radi se o krizi same tzv. Nezavisne Države Hrvatske, koja je u krizi otkad se rodila i koja skoro više i ne postoji, nego se radi o krizi režima, o krizi lakejstva. Vojskovođa Slavko vitez Kvaternik morao je da ode , jer je neko morao pred okupatorom da odgo-

96

vara i snosi krivicu za ogromne neuspjehe domobranske vojske , koja neće da se bori , za teške žrtve okupatorske vojske koja mora da krvari po našim planinama mjesto da ide na Istočni front. Kada bi se smjenjivanjem ,, vojskovođa“ mogla stvoriti vojska , onda je sigurno da bi i izbjeglička vlada u Londonu smijenila svog vojskovođu " Dražu Mihailovića. Ali pošto to nije moguće, ona mora da se pomiri sa Dražinom vojskom, to znači da se pomiri sa tim da kod naših naroda ne može više naći ljude koji bi htjeli da stanu pod njenu zastavu izdaje. I baš zbog toga što mora da se pomiri sa tom za nju bolnom činjenicom , i zbog toga što i ona postaje svjesna da su Draža i njegova izdajnička četnička rulja slaba vojska protiv pobunjenog naroda, izbjeglička i izdajnička vlada čini grčevite napore da spase što se spasiti dade, da od ovih bijednih grupica posljednjeg društvenog ološa , ovih najnižih slojeva najnižeg društvenog taloga, od ovih raznih četničkih grupa i grupica stvori vojsku koja će služiti okupatoru i njoj u svrhu ponovnog porobljavanja naroda Jugoslavije, u svrhu ponovnog uspostavljanja velikosrpske hegemonije i pljačke što bi značilo katastrofu za sve narode Jugoslavije. Ali uzalud. Četničko-ustaška vojska ne može da razbije narodnooslobodilački pokret. Iz ničega ne biva nešto . Izdajničkoj vladi ne uspjeva da preko izdajničkih oficira organizuje izdajničku vojsku od naroda Jugoslavije. Da bi prikrila svoj neuspjeh, da bi ohrabrila svoje nesrećne vojvode i vojvodice, i da bi, možda, zavarala i samu sebe, osjećajući da su stvari krenule nepovratno onamo kud ona ne bi htjela, izbjeglička vlada pribjegava odlikovanjima najgorih razbojnika i najvećih izdajica. Pljušte odlikovanja iz Londona - Karađorđeva zvijezda postala je znak raspoznavanja za izdajice. Izdajnik ne prestaje da bude izdajnik makar dobio i Karađorđevu zvijezdu , ali Karađorđeva zvijezda prestaje da bude odlikovanje koje bi pošten čovjek želio da dobije, kada se, po mjerilu jugoslovenske vlade, daje samo za junaštva izdaje. Nemoćni bijes izbjeglica, sve jače osjećanje sopstvene slabosti , dovodi neizbježno do takvih političkih gluposti kakve čini izbjeglička vlada sa odlikovanjem zlikovaca kakav je pop Đujić . Kada bi imala živce , kada bi bila sigurnija u svoju izdajničku stvar i u svoju buduću vladavinu, kada bi vjerovala da će moći sigurno prevariti barem koga u zemljama Jugoslavije, izbjeglička vlada sigurno ne bi činila takve zločinačke gluposti kakve čini. Ali ovako, njoj nije preostalo ništa drugo nego da se najciničnije i najotvorenije veže za okupatora i za najodvratnije okupatorske sluge kakve su pop Perišić i pop Dujić , pukovnik Stanišić i major Lašić , advokat Stakić i avanturista Jevđević, jer je razvojem borbe dovedena u situaciju da bira : ili interesi naroda, ili interesi velikosrpskih pljačkaša . Ona misli da masovnim dijeljenjem odlikovanja pokazuje svoju snagu, dok u stvari svaki novi orden, svaka nova odlikovana izdaja, znak je njene slabosti , znak duboke političke krize u kojoj se nalazi i ova lakejska ekipa . Narodnooslobodilačka borba u svojoj današnjoj fazi dovela je do prvih pojava opšte krize lakejstva. V. M.

7 Istorijski arhiv KPJ 1/2

97

ENGLESKI NAROD ZA DRUGI FRONT

London, oktobra Koliko u engleskim masama raste sve više želja da se drugi front što pre otvori, pokazuje sve veći porast učesnika na zborovima za otvaranje drugog fronta. Na prvom zboru takve vrste, marta meseca ove godine, učestvovalo je 30.000 ljudi. Na drugom zboru u junu bilo je već 40.000, a na poslednjem zboru skupilo se 100.000 ljudi na Trafalgar- skveru . Organ Komunističke partije Engleske „ Dejli Vorker", koji je počeo ponovo da izlazi sredinom septembra, posle zabrane od 14 meseci, u svom prvom broju doneo je poziv engleskom narodu da se što pre otvori drugi front. U roku od jednog sata svi primerci „ Dejli Vorkera" bili su prodati.

PUŠČANOM PALJBOM OBORILI 7 AVIONA Moskva, oktobar Za poslednjih nekoliko dana crvenoarmejci su na frontu kod Staljingrada i Voronježa oborili četiri nemačka lovca i tri „ Stuke “ puščanom paljbom, iako su pojedini nemački avioni jurili brzinom od 550 kilometara na sat. (TASS )

HEROJSKA SVAKIDAŠNJICA Sovjetski Savez stoji na pragu druge ratne zime. Surova zima nosi nove probleme. Treba obezbediti industriju, transport, varoši ogrevom , električnom energijom, da bi se proizvodnja ratne industrije neprekidno povećavala. Treba obezbediti bolnice ogrevom, ishranom, sanitetskim materijalom, da bi procenat ranjenika koji se vraćaju u stroj bio i veći od 70 %. Treba toplo obuti i odenuti armiju i povećati proizvodnju robe za potrebe stanovništva. Za front treba spremiti nove kontingente ljudi . A rat otkida od proizvođačkog rada mnogo ljudi . Znači treba računati sa manjim brojem radnika u pozadini . Sve to valja rešiti tako da fašistički zavojevači osete još više šta znači napasti na socijalističku otadžbinu miliona ljudi . Borba za život i zdravlje sovjetskog čoveka Milioni sovjetskih trudbenika u pozadini sa žarom su pregli na posao. Samo sedam uvodnika moskovske „ Pravde " , od 1-7 oktobra, nabrajaju stotine slavnih dela što ih čini svaki kolhoz, svaki fabrički kolektiv, svaka mesna organizacija, svaka varoš, svaka ulica i kuća , sav sovjetski narod, rešavajući svakodnevne probleme odbrane otadžbine.

98

,,Ne čekati da dođe sve iz centra, - kaže se u uvodniku »Zadaci organa zdravstvene zaštite « . I pozadina ne čeka. Organizuje se izrada sanitetskog materijala, spremanje povrća i voća za zimu, pregledaju se vrata , prozori, peći. Svaka bolnica do 1 novembra biće snabdevena ogrevom za celu zimu i svi slede primer bolnice u Berezniku , koja je već sada izvršila taj zadatak. Zdravlje ranjenika i sovjetskog radnog čoveka od prvostepenog je državnog značaja. “ ,,Neprijatelj će pokušati u zimu da vazdušnim bombardovanjem uništi arterije u pozadini koje snabdevaju front. Iskopati rovove , snabdeti ljude gasnim maskama - to još nije sve! Tehnika samozaštite je komplikovana i mnogostrana, naročito kad su mrazevi, a voda je glavno sredstvo. Svaki rukovodilac mora svestrano ući u te probleme. Bogata su iskustva herojske odbrane Tule, Moskve i Lenjingrada. Treba ih iskoristiti . Sve vodovode, cevi, rezervoare, železničke čvorove , kuće, nastanjena mesta pretvara sovjetska pozadina u nepristupačne tvrđave. U svakoj tzv. „ sitnici “ ima da se pokaže mržnja prema neprijatelju , budnost i znanje kako odbraniti otadžbinu “, – kaže se u članku „Odbrana od vazdušnih napada u zimskim uslovima“.

Boljševička inicijativa Stotine sovjetskih fabrika prevazišle su program trećeg tromesečja. . U ratno vreme, sa manjim brojem radnika, dok odbrana otadžbine zahteva sve više materijala — povećati proizvodnju? Rešenje se našlo — u boljševičkoj inicijativi. Evo jednog primera: Fabrički kolektiv fabrike br. 853 koja je evakuisana na istom mestu za 5 meseci osposobio je nekadašnju fabriku za rad . Stari su učili mlade, stahanovci zaostale , muževi žene, i danas nema ni jednog radnika ni radnice koji ne ispunjavaju normu. U toku avgusta fabrika je povećala proizvodnju za 20 % . Ponósno su napisali drugu Staljinu u raportu : „ Boljševici savlađuju sve teškoće i idu napred" i njihove reči istaknute su kao primer u naslovu uvodnika. ,,Teško za boljševike znači umeti mobilisati i sebe i druge i savladati teškoće “ – kaže Tretjakov, direktor fabrike aviona „ Staljin". U njegovoj fabrici kolektiv je učinio jedan smeo potez , koji je odbrani otadžbine doneo ogromne koristi . Jedanput im je nestalo agregata za sklapanje aviona. Front ne bi dobio na vreme avione. Ali Crvena armija dobila je avione preko plana. Oni su promenili čitav tehnološki proces sklapanja aviona, dok ne stigne agregat. Iskustvo je pokazalo da se na taj način proces sklapanja smanjio za tri puta . Pod bombardovanjem pobesnelih Nemaca fabrike u Staljingradu nastavljaju rad . Kad neprijateljske bombe oštete fabričke zgrade, na brzu ruku organizuju se radionice u kojima se popravljaju tenkovi. Još s vrata radionica tenkovi stupaju u borbu . Onaj ko lije metal rekao je sebi : „ Ja moram da dam više čelika da bi naša armija mogla da ga sruči na glavu Nemaca . " Onaj koji sklapa avione rekao je sebi : „ Ja moram da dam više mašina koje treba da nose na svojim krilima smrt prokletom neprijatelju ." ,,Ni kiša, ni blato, ni rđa, ni studen ne smeju da smanje borbenu spoporusobnost tog oružja koje su izradili slavni trudbenici u pozadini“

7* 99

čuje crvenoarmejcima „ Pravda " u uvodniku „ Čuvati oružje kao zenicu oka". Crvenoarmejci su , doista , izgradili tvrda pravila da nijedan tenk, nijedan avion ne stane u borbi zbog neispravnosti mašine , da svaki pucanj sovjetskog snajpera bude i pogodak.

Briga za decu Borci na frontu ne smeju imati briga za svoje drage u pozadini , za svoju decu . ,, Deci boraca posvetiti brigu i ljubav" - to je zakon sovjetske države. Partijske organizacije, a naročito Komsomol , stalno proveravaju jesu li deca boraca dobro odevena, imaju li topao doručak , da li im učitelji zamenjuju očeve kad ne mogu da reše neki školski zadatak. Učitelji Rjazanske oblasti pišu pisma očevima na frontu o njihovoj deci , jer su ih već potpuno zbrinuli i za zimu. Grišakova, narodni komesar za socijalno obezbeđenje, poručuje preko radija borcima : „ Ne zaboravite da o vašim po66 rodicama, o vašoj deci brine Sovjetski Savez , Partija i sam drug Staljin ." Šest milijardi rubalja izdato je za 16 meseci samo kao pomoć deci i majkama boraca na frontu, 600.000 njihovih porodica snabdeveno je već ogrevom, dosad je opravljeno 125.000 ratom oštećenih stanova njihovih porodica. Plamti socijalistička utakmica za odbranu otadžbine . Napori sovjetskih boraca i trudbenika u pozadini nesalomljivi su kao metal koji se kali u visokim pećima Staljingrada .

MARŠAL ŠAPOŠNIKOV SLAVI 60-TI ROĐENDAN

Moskva, oktobra Povodom 60-godišnjice maršala Šapošnikova CK SKP(b) i Savet narodnih komesara SSSR uputili su mu sledeći telegram : ,, CK SKP (b) i Savet narodnih komesara SSSR toplo vam čestitaju na najaktivnijem organizovanju oružanih snaga SSSR , vama, jednom od najboljih stratega Crvene armije, povodom vašeg 60 rođendana. CK SKP (b) i Savet narodnih komesara SSSR žele vam dobro zdravlje i dalji plodni rad na jačanju Crvene armije koja se bori protiv nemačko-fašističkih hordi za čast i nezavisnost naše zemlje." Maršal Šapošnikov ovom prilikom dobio je i Lenjinov orden.

GENERALNI ŠTRAJK U ATINI ,,Morning Post" donosi pojedinosti o generalnom štrajku u Atini i Pireju koji je trajao 6 dana. U znak protesta što grčka žetva odlazi u Nemačku , radnici i činovnici su napustili rad . Štrajk je potpuno uspeo, jer je čitav narod pomagao štrajkače. Atina i Pirej su bili otsečeni od sveta 6 dana, jer nisu radili telefoni, vozovi, brodovi . Gestapo je uhapsio 800 ljudi, a 10.000 državnih činovnika je otpušteno iz službe.

100

Ratna kronika STALJINGRAD OTVARA PUT KONAČNOJ POBEDI Prošlo je već 14 dana otkako je Hitler izjavio da će Staljingrad biti zauzet, a nad ponosnim gradom na Volgi još uvek vije se crvena zastava. Prošlo je 14 dana užasnih bojeva. Svi nemački napadi u pravcu fabričkih naselja su odbijeni . 9 oktobra hitlerovci su bacili jednu tenkovsku, četiri pešadijske divizije i 2.000 aviona, kako piše dopisnik lista „ Krasnaja Zvezda", na ovaj uzani sektor fronta. Sovjetski ljudi su i ovaj napad odbili , iako su izdržali najstrašnije bombardovanje u istoriji ratovanja . Nemačke bombe su razorile čelik i beton, ali crvenoarmejci se nisu makli iz svojih položaja. Posle ovog divljeg naleta pretstavnik nemačke vrhovne komande izjavio je da se na Staljingrad više neće jurišati tenkovima i pešadijom, već će grad biti uništen dalekometnim topovima i „ Štukama “. Međutim, ne treba tumačiti da je borba za Staljingrad već svršena . ,, Krasnaja Zvezda " predviđa da će hitlerovci izvršiti još jedan nalet pre nego što nastupi zima. Hitler ima vrlo malo vremena. Stepski vetrovi su sve jači, a mraz steže . Za nemačku komandu se postavlja težak problem gde smestiti milion vojnika kada je sva stepa između Dona i Volge popaljena ; nigde kuće , nigde drveta za ogrev. Kao i prošle godine kada je počeo da propada napad na Moskvu , tako i ove godine kroz hitlerovsku štampu i radio ponavlja se — da Hitler neće da ponovi Napoleonovu grešku : da ga zima uhvati nespremnog. Sve su to znaci da će se Nemci morati povući od Staljingrada možda sve do iza Dona. Ali zima je tu sporedan faktor. Maršal Timošenko stalno napreduje severozapadno od grada i , prema nekim vestima, već je prešao tih 100 kilometara koji dele Volgu od Dona. Nije isključeno da nam ovo još nekoliko nedelja koje nas dele od zime donesu krupne promene na bojnim poljima Istočnog fronta. Hitlerovska zver malaksava na čitavom južnom frontu. Najteža joj je rana Staljingrad. Upornošću i junaštvom koje su u stanju da pokažu samo boljševici nije samo spasen grad Staljina, nije samo sačuvano jedno važno strateško mesto na Volgi, već je postignuta jedna od najvećih pobeda u ovom ratu , ravna „ čudu kod Moskve od prošle godine “. Staljingrad može da bude prekretnica čitavog rata. Svi Hitlerovi vojni planovi slomili su se na Volgi . Njegovi generali lupaju glave šta sada da rade. Hitler, Gering i Gebels se povlače u defanzivu i na političkom polju . Staljingrad ujedno pokazuje da je Crvena armija bila u stanju da sama, bez ičije pomoći, savlada jednog tako strašnog neprijatelja kao što je Hitlerova vojska . Branioci Staljingrada nisu se odužili samo ruskom narodu , već su učinili neizmerne usluge svim slobodoljubivim narodima, naročito saveznicima. Staljingrad je privukao na sebe pored milion vojnika i glavnu snagu nemačke avijacije, tako da je Zapadni front bio potpuno ogoljen. Iz garnizona u Parizu, Briselu , Hagu odlazili su letos Nemci pravo na taj front od nekoliko stotina kilometara na jugu Rusije . Sunčane ulice Staljingrada, divne zgrade toga grada na Volgi , privukle su na sebe hiljade i hiljade ,, Štuka“, „ Meseršmita" i najnovijih nemačkih lovaca ,, Foker Vulf". Nemci su nad gradom Staljina imali jaku nadmoćnost u vazduhoplovstvu , ali pobedu nisu mogli postići . Zato general Žuravjev u „ Krasnaja Zvezda “

101

pravom naziva glupostima tvrđenje nekih engleskih vojnih stručnjaka da se ovaj rat može dobiti samo — avijacijom. Ti „ vojni stručnjaci “ , pretstavnici čemberlenovske struje na vojnom polju , na taj način pokušavaju da opravdaju neotvaranje drugog fronta slanjem svaki peti dan po stotinak aviona nad Nemačku. Zato s pravom veli general Žuravjev: Krajnje je vreme da se odbace teorije koje je iskustvo današnjeg rata davno odbacilo. Pobeda nad zajedničkim neprijateljem može se postići silnim udarcima svih oružanih snaga na zemlji , u vazduhu i na moru!

UZALUDNI POKUŠAJI NEPRIJATELJA DA NAM ODUZME INICIJATIVU Uoči zime okupator pokušava da naše jedinice izbaci s oslobođene teritorije, te je otpočeo nekoliko ofanziva. Uz pomoć četničkih bandita Italijani su udarili od linije Mostar Konjic s namerom da tamošnje partizanske jedinice unište. Operacije su u toku . Neka se ne nada neprijatelj da će nam oduzeti inicijativu . Uoči ove ofanzive naše jedinice na ovom mestu izvršile su više akcija, pored ostalog je kod Ostrošca zaustavljen putnički voz, ustaše i domobrani pohvatani, a kompozicija spaljena. S jakim snagama Nemci su izvršili prodor od Banje Luke i Travnika prema Jajcu i Mrkonjić Gradu. U teškim borbama neprijatelju su naneseni veliki gubici . Samo u pravcu Travnika u jednoj bici ubijeno je 150 Nemaca, a 200 ranjeno. Onesposobljena su tri neprijateljska tenka. Usled veće neprijateljske nadmoćnosti naše snage su napustile Mrkonjić Grad i Jajce, pošto su uništeni svi objekti -centrala, nemačka fabrika hlora , stanica, mostovi na Plivi i Vrbasu . Naše jedinice su iznenadno prešle u ofanzivu kod Ključa i ponovo zauzele ovaj grad . Zarobljeno je 60 domobrana i ustaša . Okupator je pokušao iz Grahova da se probije ka Livnu, ali su ga naše snage odbile. Tako je ofanziva iz tog pravca zaustavljena. U Dalmaciji su četnički banditi počinili masu zločina . Veliki broj hrvatskih sela je sravnjen sa zemljom. Italijani opkoljavaju sela, a četnici zatim kolju i pale. Neprijatelj je pet puta pokušavao da se probije iz Duvna u pravcu Šujice, ali su ga dalmatinski partizani svih pet puta odbili uz teške gubitke. U Lici, Kordunu i Baniji , u toku mesec dana, od 6 septembra do 6 oktobra, I , II, IV, V i IX brigada Hrvatske u 15 većih akcija postigle su sledeće rezultate (za tri akcije se ne zna broj mrtvih i ranjenih neprijateljskih vojnika) : ubijeno 798 neprijateljskih vojnika ( Italijana 620, četnika 48 i ustaša 130) ; ranjeno 250 Italijana ; zarobljeno 436 neprijateljskih vojnika (33 Italijana, 250 domobrana, 51 ustaša i 102 četnika) ; zaplenjeno 20 mitraljeza , 24 puškomitraljeza , 661 puška, kao i velika količina municije. Uništeno je više vozova i električnih centrala. Manje akcije nisu uzimane u obzir. 102

Propala je neprijateljska ofanziva na Žumberačke Planine kraj Zagreba. Partizani su opet na svom terenu, ne pretrpevši skoro nikakve gubitke. Partizani na Fruškoj Gori su izdržali ofanzivu i povezali se s partizanima u Istočnoj Bosni — sa Šestom brigadom, koja je uspešno, bez gubitaka, razbila neprijateljski obruč. Iz Crne Gore stiže vest da partizanske akcije dobijaju novi polet. Jedan partizanski bataljon na drumu Nikšić- Danilovgrad razbio je veću italijansku kolonu. U Hercegovini je propao pokušaj Draže Mihailovića da mobiliše narod srezova stolačkog i ljubinjskog za italijansku ofanzivu protiv oslobođene teritorije . Iz ostalih srezova ovaj bezočni podli razbojnik je skupio izvestan broj bandita, koji su počeli da harače po hrvatskim selima. U Mostaru su opljačkali 17 vagona robe i ubili nekoliko građana. U Beogradu se stalno povećava sabotaža u preduzećima koja rade za okupatora. Beogradski list „ Novo vreme " javlja da je u Leskovcu zapaljena fabrika za industriju gume. U Velikoj Kikindi izbio je požar na mlinu i izgoreo je jedan deo žita.

GLAS IZ „GROBA“ Ustaška ,, promičba “ štampala je knjigu pod naslovom „ Kozara — grob partizana “, i u njoj je uradila ono što ustaše nijesu uspjeli da postignu svojom ofanzivom : sahranila je sve kozarske partizane. Donijeli su i slike tog velikog „ groba" - niz lažnih fotografija, poklanih žena i djece, ali ne od strane partizana, nego od ustaša. Međutim, još se ni boja na ovoj knjizi nije osušila, a iz ovog „groba " podigli su se mrtvi i u toku od mjesec dana zarobili 92 domobrana, žandara i ustaše , među njima i dva domobranska oficira, ubili i ranili 64 vojnika i oficira i zaplijenili oko 100 pušaka, 5 puškomitraljeza, osam hiljada metaka , četrdeset vojničkih konja i veću količinu sanitetskog i raznog ratnog materijala. Samo u jednoj akciji , u noći između 16 i 17 septembra, izvjesne snage I bataljona zarobile su u Elićima-Lješbanjima 22 žandara, 1.200 metaka, 22 karabina i raznu drugu ratnu spremu . U jednoj i drugoj akciji , 18 septembra, jedinice istog bataljona, uz neznatne gubitke , zarobile su na Karanu 62 domobrana, 2 žandara, 2 domobranska oficira, nanijevši isto tako neprijatelju teške gubitke u mrtvima i ranjenima . Zaplijenjeno je : 55 pušaka, 4 puškomitraljeza , 4.000 metaka , kao i izvjesna količina drugog ratnog materijala. Kozarski partizani spriječavaju da neprijatelj nosi opljačkane stvari . 15 septembra jedinice II bataljona popalile su stogove pšenice, sijena i slame u selima preko ceste Prijedor - Dubica, koje je okupator htio da odnese.

Između 19 i 20 septembra jedna desetina II bataljona zapalila je stogove na cesti Dubica - Kostajnica i Dubica - Prijedor. 103

I, najzad, kozarski partizani oslobodili su 11 septembra 55 interniranih seljaka, koje su ustaše vodili na prisilni rad. O ovim herojskim borbama kozarskih partizana javio je nedavno i Sovjetski informacioni biro u svom dnevnom saopštenju , istovremeno sa izvještajima o borbama oko Staljingrada.

Posljednja obavještenja PARTIZANI UNIŠTAVAJU NJEMAČKE TENKOVE Na sektoru kod Ključa dijelovi I proleterske udarne brigade u žestokim borbama u toku jednog dana uništili su jedan veliki njemački tenk od 30 tona i jedan kamion sa ratnim materijalom. Jedinice jedne krajiške brigade uništile su istoga dana još jedan kamion . Zajedno, toga dana ubijeno je 65 njemačkih i ustaških vojnika i oficira .

RUSI I JUGOSLAVENI BIJU BOJ ZA NAPREDAK ČITAVOG ČOVJEČANSTVA

U svom posljednjem komentaru političke situacije na našem jeziku radio Moskva je između ostalog rekao i ovo: ,, Najveći dio ratnog tereta u Evropi, tj . devet desetina podnose Rusi, a jedan dobar dio one posljednje desetine snašaju partizani male Jugoslavije. Osovina je morala da odvoji nekoliko desetina svojih divizija za Jugoslaviju, iako su im one bile neophodno potrebne za Istočni front . Od Slavena Rusi i Jugoslaveni dali su najveće žrtve u borbi protiv fašizma . Oni već mjesecima primaju udarce krvavog fašizma. Rusi i Jugoslaveni jedni druge uzajamno pomažu , bore se rame uz rame i biju boj za napredak čitavog čovječanstva. Rusi i Jugoslaveni ne ratuju da bi osvajali tuđe zemlje , oni vode otadžbinski rat protiv njemačkog i talijanskog imperijalizma. Oni rata nisu htjeli . Narodi SSSR, kao i narodi Jugoslavije, uvijek su se zalagali za mir. Krvavi rat koji sada vodimo započeli su njemački imperijalisti . Najprije je bila napadnuta Jugoslavija, a poslije dva mje-. seca Sovjetski Savez. U toku rata pokazalo se da snage fašizma svakodnevno slabe, dok snage Crvene armije i partizana Jugoslavije svakodnevno rastu. Danas sovjetski narodi sa Srbima, Slovencima i Hrvatima stoje na braniku napretka čovječanstva . Ruske su snage moćne . Naša braća u Jugoslaviji već su na stotine i hiljade organizirana u krupne vojne jedinice, osvajaju oružje , oslobađaju teritorije i tuku neprijatelja. Borba naše braće ne slabi, nego raste . Zajedno s Crvenom armijom i porobljenim narodima oni će skršiti fašističku neman."

104

STANICE KOJE TREBA SLUŠATI... ,,Slobodna Jugoslavija ", četiri emisije : u 6.10 časova na dužini između 40 i 41 metra, u 7.00 na istoj dužini, u 15.05 na talasu od 25 metara, u 19.35 na talasima između 40 i 41 metar. Bugarska narodna stanica „ Hristo Botev", svako jutro u 8.10 na talasnoj dužini od 25 i 31 metar. Narodna stanica „Austrija“, na nemačkom jeziku donosi svakog dana vesti o borbi austrijskog i drugih naroda protiv Hitlera, na talasnoj dužini od 38 metara u 21.35 uveče. (Vreme se računa po starom , srednjoevropskom vremenu.)

SMRT FASIZMU

BORBA JRGAN K NISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVUJE Fro:23 400 н ·

SLOBODA NAROBU!

Znamo da cemo se morati boriti do poslednje dahin na ovoj zemlji. S nama nece Draza Mihailovic' londonska vlada. Nema druge sile sem sile Narodno-oslobodilarke partizanske i dobrovoljacke vojske koja se bori za slobodu. Y? ORTOBAB 1947

CULBĄ J

ISOLIMA

MI ĆEMO SE ZAJEDNO SA SOVJETSKIM SAVEZOM BORITI KAO ŠTO SMO SE I DO SADA BORILI Na svečanoj predaji zastave II proleterskoj narodno- oslobodilačkoj udarnoj brigadi 17 oktobra drug Tito je održao veliki i značajni politički govor Druga proleterska narodno-oslobodilačka udarna brigada doživjela je 17 o. m. svoj veliki dan : toga dana, Vrhovni komandant naše junačke Narodno-oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske drug TITO, izvršio je, u ime Vrhovnog štaba, svečanu predaju zastava njenim borcima. Pred strojem sva četiri bataljona brigade, drug Tito je, predajući komandantu brigade drugu Đuriću brigadnu zastavu, a komandantima bataljona bataljonske zastave, održao pred junacima iz Šumadije, Užica i Čačka veliki govor koji zbog njegovog političkog značaja donosimo u cijelosti: Drugovi i drugarice, borci , komandiri, komandanti i politički komesari Druge proleterske narodno- oslobodilačke udarne brigade ! Nosim vam pozdrav Vrhovnog štaba i zahvalnost za vašu junačku borbu, za vaše junačko držanje u dosadašnjim borbama! Drugovi i drugarice ! Povodom današnje svečanosti predaje zastava vašim bataljonima htio bih da vam kažem nekoliko riječi . U prvom redu, drugovi, vi ste u dosadašnjim bojevima pokazali da nosite časno ovu veliku zastavu , zastavu pobjede, zastavu bolje budućnosti. Borili ste se protiv okupatora i izdajnika naroda Srbije, borili ste se u Istočnoj Bosni , borili ste se u kamenitoj Crnoj Gori i kamenitoj Hercegovini , a danas se, evo, nalazite na teritoriji Bosne, Hercegovine i Dalmacije . U dosadašnjim bojevima mi smo imali velike žrtve. Odajmo poštu našim herojima koji su pali u dosadašnjim borbama. Slava im! (Brigada : „ Slava im! ") Imena palih, koji su dali svoju krv i svoje živote za slobodu i bolju i srećniju budućnost svojih naroda, ostaće vječito u srcima naših naroda, u srcima budućih pokoljenja, kao imena boraca za otadžbinu .

106

VAL NARODNOG USTANKA ZAPLJUSKUJE SVE KRAJEVE NAŠE LIJEPE JUGOSLOVENSKE ZEMLJE Drugovi i drugarice ! Naša dosadašnja borba bila je veoma teška. Prošli smo kroz mnoga iskušenja, mnoge i mnoge teškoće , kao partizanski borci, kao borci proleterskih brigada. Mi imamo da se borimo ne protiv jednog, nego protiv desetine raznih neprijatelja . Kao što ste se , u Srbiji , borili protiv njemačkih okupatora, Nedićevih, Ljotićevih, Pećančevih i Mihailovićevih bandi, tako se i ovdje , na grudi Hrvata i Bosanaca, borite zajedno s njima protiv tih istih neprijatelja, koji i ovdje hoće da iskorijene naš narod, da na narodnu grbaču opet podignu ono nekoliko parazita. Val narodnog ustanka, koji je počeo od Crne Gore i Srbije, zapljusnuo je sve krajeve naše lijepe jugoslovenske zemlje . Narodni ustanak danas bukti svom silinom u Dalmaciji , Hrvatskoj , Sloveniji i Zapadnoj Bosni . I evo ovdje, vi borci iz Šumadije , iz okoline Čačka i Užica, iz Posavine, vi ćete ovdje pokazati primjer herojstva, primjer discipline , primjer kako treba da se bori jedan borac koji se zove borac Narodno-oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije.

SOVJETSKI NAROD BORI SE SAM Ja znam, drugovi, da vas interesira kakva je sada međunarodna situacija. Na to bih mogao da vam dam samo jedan odgovor, koji je dao i Potemkin prije nekoliko dana na moskovskom radiju . Sovjetski narod je uvidio da se bori i da će se , ako bude morao, i boriti sam do konačnog uništenja Hitlerova fašizma i svih onih koji teže da ponovo porobe svijet. Mi bismo tome dodali da ćemo se i mi, zajedno sa Sovjetskim Savezom , boriti kao što smo se i dosad borili , sami u našoj zemlji , uprkos svim tamnim reakcionarnim silama, koje su se udružile sa okupatorom , da bi ponovo namakle jaram na vrat našem narodu . To je odgovor na pitanje o međunarodnoj situaciji. Ali ima jedna stvar o kojoj smijemo govoriti danas sigurnije nego prije godinu dana, kada su , opijene pobjedom na evropskoj teritoriji, hitlerovske horde , zajedno sa hordama raznih satelita, išle da unište i osvoje veliku socijalističku zemlju — Sovjetski Savez . Bila su to teška vremena i iskušenja , ali u srcu naših boraca nikada nije nestajala vjera da će narodi Sovjetskog Saveza razoriti tu tobože nesavladljivu Hitlerovu vojnu mašinu. Danas je Hitlerova vojna mašina na nizlaznoj stepenici . Ona je dobila najteže udarce u Sovjetskom Savezu . Herojska Crvena armija uništila je najelitnije njemačke divizije , tako da Hitler nikada više ne može nadoknaditi onu silu koju je imao u prošloj godini . Staljingrad , taj herojski grad, primjer je istrajnosti koju može dati jedan narod kao što je sovjetski narod, koji je iskusio ono što mu je dala sovjetska vlast, pod vodstvom herojske Boljševičke partije i Staljina. Staljingrad je dao otpor kome nema primjera u historiji . Staljingrad se drži. Staljingrad će se držati ; na Staljingradu , kao i na Kavkazu , Hitlerove horde dobiće drugi smrtonosni udarac, još teži nego onaj prošlogodišnji pod bedemima Moskve. To je ono što nas još više napaja uvjerenjem da ćemo mi , zajedno s narodima velikog Sovjetskog Saveza, konačno pobijediti .

107

Kao što u okviru naše zemlje postoji petokolonaška klika, koja bez stida i srama, samo da zasiti svoje interese, vodi borbu protiv naroda, isto tako i na međunarodnoj areni postoji petokolonaška klika, koja onemogućava okupljanje svih onih ogromnih snaga koje su potrebne za borbu protiv fašističkih osvajača. Govori se mnogo o otvaranju drugog fronta. Neću da ulazim u to, niti da to sporim. To nije naša stvar. Ali, mi vidimo činjenicu da se Sovjetski Savez bori sam, da u Engleskoj i Americi ima petokolonaških sila, koje rade iz petnih žila da se ne pomogne sovjetskom narodu u borbi . Mi znamo da oni čekaju da sovjetski narod iskrvari. Mi znamo njihove namjere . Ali , oni se ljuto varaju. I u Engleskoj , i u Americi, i u Francuskoj i u svim ostalim zemljama narod ima svoje oči.

ČETIRI ELEMENTA NAŠE ZEMLJE Drugovi i drugarice ! U dosadašnjoj borbi moglo se utvrditi jedno: da je i naša Narodno-oslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska pokazala nečuvene primjere izdržljivosti i herojstva. Šta je bila ona pogonska snaga koja je tjerala naš narod, naše borce da izdrže takve teškoće , a da ne pokleknu?

Ne uznemiravajte me u ovim sudbonosnim trenucima pitanjima o drugom frontu ! (Čerčil)

mi svi u Narodno- oslobodilačkoj vojsci i čitav naš slobodoPrvo ljubivi narod, koji je uz nas , osjećamo duboku, neizrecivu mržnju prema neprijatelju koji je porobio našu domovinu ; imamo visoku svijest da je jedini izlaz našeg naroda u odlučnoj oružanoj borbi za spas naše nezavisnosti , našeg naroda, naših golih života.

108

kod naših je boraca postojala visoka svijest da se bore za pravednu stvar, za oslobođenje zemlje ispod jarma okupatora i za bolju i srećniju budućnost . Nikada se više ne može desiti da plodove borbi i žrtava naših boraca iskorišćava neko drugi, a ne ohi koji su ih zaslužili — naš narod. Treće mi se ponosimo što smo saveznici i suborci velikog Sovjetskog Saveza u današnjoj natčovječanskoj borbi protiv najvećeg neprijatelja čovječanstva — njemačkog fašizma i njegovih satelita . ― Četvrto mi smo u ovoj borbi stekli uvjerenje da samo narod sam, svojim vlastitim rukama, može da uništi onu tiraniju koja je do sada ugnjetavala naše narode ; mi smo uvidjeli da se na jednoj strani okupilo sve protivnarodno, a na drugoj sve što je rodoljubivo, što voli svoju zemlju, slobodu i nezavisnost. Drugo

Svijest o te četiri činjenice , to je pogonska sila koja goni naše borce naprijed i daje im snagu da izdrže. Mi nemamo lijepo obučenu vojsku, kao što je bila ranija, koju , kad je došao čas, nije imao ko da povede u boj . Ovdje su sinovi svih krajeva, simbol bratstva srpskog i hrvatskog i svih ostalih naroda. Svi narodi bore se za iste ciljeve, i to je, ta težnja za bratstvom i slogom, ona sila koja nam daje snage da i veće teškoće prebrodimo.

MI NE PRIZNAJEMO TU IZDAJNIČKU IZBJEGLIČKU VLADU U dosadašnjoj borbi mi smo , kao što sam podvukao, nailazili na razne neprijatelje naroda , pored okupatora. Drugovi i drugarice ! To što smo u posljednje vrijeme doživjeli prevazilazi sve što je u historiji našeg naroda zabilježeno. Razumljivo je što se Nedić, Ljotić, Pavelić banditi koji su od prvog dana ušli u blok osovinskih sila - bore protiv svog naroda i naprednog čovječanstva. To je sasma razumljivo, ali je daleko teže razumjeti da jugoslovenska vlada , koja je pobjegla u London i koja uživa gostoprimstvo engleske vlade , da ta izbjeglička vlada otvoreno , bez ikakvog srama i uzdržavanja, na ovoj teritoriji pomaže okupatora ; da se četničke bande Draže Mihailovića , zajedno s Nijemcima, Talijanima i ustašama bore protiv naših naroda. To je ono što je srca čitavog našeg slobodoljubivog i poštenog naroda ispunilo mržnjom protiv novih izdajnika . I šta možemo drugo nego da ne priznajemo tu vladu , tu izdajničku izbjegličku vladu , koja jedino misli na to kako će da povrati ono što je dvadeset četiri godine davilo naš narod . Mi je ne priznajemo! Naš narod kuje sam sebi buduću slobodu, buduću sreću . Naš narod će sam naći u svojim redovima rukovodioce koje će staviti da upravljaju ovom zemljom , koja je u ovom teškom momentu , u ovoj teškoj borbi, tako reći jedina među zemljama Evrope, pokazala nečuveno herojstvo i smjelost. Ona se uhvatila u koštac sa onima od kojih su strepili svi takozvani stratezi bivše jugoslovenske armije. Drugovi i drugarice ! Mi se ponosimo što u Sovjetskom Savezu danas skoro u svakoj emisiji govore o herojskoj borbi Narodno-oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije . To je najveća nagrada koju može neko da dobije. Mi smo dobili priznanje najvećeg i najkulturnijeg naroda, priznanje da smo svojom borbom i borbom koju ćemo da vodimo 109

zaslužili buduću slobodu, da smo zaslužili da se zovemo braćom ruskog naroda. Drugovi i drugarice ! Mnogo je krvi trebalo, mnogo je krvi i mladih života naših boraca trebalo, da bismo sprali sa naših naroda sramotu koju su mu nanijeli razni petokolonaški elementi . Mi smo bili od prvog dana svjesni tih žrtava. Mi smo znali da se ne radi o borbi koja će trajati 14 dana, jedan ili tri mjeseca ; mi smo znali da ćemo se morati boriti na život i smrt. Ili u slobodi živjeti i za nju ginuti, ili na koljenima crknuti — i odabrali smo prvo .

POMISLITE NA BORBU SOVJETSKOG SAVEZA Potemkin je rekao da se Sovjetski Savez do sada borio sam i da će borbu nastaviti . Mi u to vjerujemo i u to ni jednog momenta nismo sumnjali . Mi znamo, a to je rekao i drug Staljin, da je Sovjetski Savez kadar da se odupre i da pobijedi njemački fašizam i svakog onog ko teži za svjetskim gospodstvom . Ove riječi nisu se ticale samo Hitlera. I mi ćemo nastaviti da se borimo, bez obzira da li će se i kada će se otvoriti drugi front. Znamo da ćemo se boriti do posljednjeg daha na ovoj zemlji. Sa nama neće Draža Mihailović i londonska vlada . Nema druge sile, osim sile Narodno-oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske, koja se bori za slobodu . Naš narod , koji diže ustanak, daje rezerve koje će obnoviti naše redove , povećati snagu ; on će dati sve od sebe, da u ovoj teškoj borbi pobijedi. Pogledajte , Dalmacija gori ! Narod se diže . Četnička kama počela je klati isto onako kao i u Srbiji ; počela je i tamo klati , misleći da će pokoriti narod. Dalmatinci idu u partizanske redove. Dalmatinci su već došli u proleterske brigade, Dalmatinci stupaju u udarne brigade, Dalmatinci se dižu u borbu za slobodu i srećniju budućnost svoga naroda. U Hrvatskoj , Slavoniji, Hrvatskom Zagorju, u onoj zemlji za čije se ljude govorilo da nisu sposobni za borbu , ruše se željezničke pruge, lete u vazduh skladišta, narod uništava živu snagu ustaša i´Nijemaca i diže se da zajedno s drugim narodima Jugoslavije zbaci fašistički režim koji nam je Hitler nametnuo. Drugovi i drugarice ! Naše perspektive jasne su na vidiku . One su sigurne. To je pobjeda. Pobjeda mora doći. Vjerujemo u to čvršće nego ikad - pobjeda je na našoj strani ! Njemački fašizam napreže svoje posljednje snage da bi još kako tako osigurao ono što je osvojio, ali on neće imati posljednju riječ . Posljednju riječ ima Crvena armija, koja će mnogo jače nego prošle godine da uništava i konačno da uništi njemačke bande . Naša je perspektiva - pobjeda ! Uprkos svim teškoćama koje smo do danas imali, uprkos slabom naoružanju , slaboj odjeći , slaboj hrani itd ., neće nas ništa moći spriječiti da vodimo i dovedemo našu borbu , koja traje već 17 mjeseci , do konca . Vrhovni štab Narodno-oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije daće sve od sebe da vam u tom pogledu pomogne . Vrhovni štab ne može sam da vodi borbu, ako se isto tako i narod u punoj mjeri ne angažuje, ako narod ne doprinese maksimum napora da izvojuje konačnu pobjedu i bolju budućnost. Ovdje pada velika odgovornost na našu pozadinu, na naše narodno-oslobodilačke odbore, naše radnike i seljake, naše žene, sestre i majke. Što se tiče naoružanja , mi smo ga do sada do-

110

bijali od neprijatelja . Ali ne dobrovoljno, nego smo ga otimali . Sve što imate, svaka puška , revolver, metak, sve je to krvlju osvojeno . Mi sada imamo dovoljno naoružanja da njime osvojimo novo. Nikada našeg borca ne smije da pomete to što ima malo municije . Čim ima malo municije, znači — treba oteti od neprijatelja . Talijanska municija - za talijanske puške, ona druga za kragujevačke . Dok je neprijatelja, imaćemo i oružja i svega što nam treba. To je izvor za nas . A to da smo se 17 mjeseci održali bez ičije pomoći , dokazuje snagu i izdržljivost našeg naroda, koja se rijetko nalazi u historiji . I prema tome, uvjeren sam da ćete vi i otsada časno nositi veliko ime proleterske brigade kroz sve borbe kroz koje ćemo proći . Moram vam kazati da ćemo imati još mnogo teških časova. Iz najvećih teškoća smo izišli. Nastojaćemo da maksimum naših snaga , naše žive sile, života naših boraca spasimo za buduće napore koji nas očekuju . Jasno je, žrtava će biti . Bez žrtava se nikakva sloboda ne može osvojiti, a najmanje takva sloboda za koju se mi borimo. I uvijek, kad nastupe najteži časovi, pomislite na našu rusku braću, na narode Sovjetskog Saveza i na teškoće kroz koje oni prolaze . Pomislite na narode Sovjetskog Saveza, koji su u prošlom ratu, u građanskom ratu, davali i posljednju kap krvi i živote polagali u borbi protiv nenarodnih snaga i internacionalnih zločinaca, koji su posizali za njihovom slobodom ; borili su se i odbranili sve tekovine velike revolucije . Pomislite to i biće vam lakše. Nama je lakše što imamo veliki Sovjetski Savez, prokušanog borca za slobodu naroda. Taj Sovjetski Savez , koji je 25 godina gradio sreću i blagostanje svoje zemlje, nauku i kulturu, sve to danas daje zajedno s krvlju i životima svojih ljudi na oltar slobode, u borbi protiv srednjevjekovnog mračnjačkog Hitlerova fašizma. Drugovi , neka nas napaja ponos što smo i mi borci velike armije koja se bori za slobodu čitavog čovječanstva. Neka, povodom velikog praznika 25-godišnjice Oktobarske revolucije, odjekne glas širom naše zemlje : Da živi naš veliki saveznik Sovjetski Savez ! Da živi nepobjediva herojska Crvena armija i njen vojskovođa drug Staljin! Da živi nepobjediva Narodno-oslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije! Da živi sloboda, za koju se borimo! Smrt fašizmu - sloboda narodu !

DALMACIJA U PLAMENU NARODNOG USTANKA

Dalmacija gori Gore hrvatska sela duž jadranske obale , odjekuje vrisak stotina i hiljada nedužnih žrtava, žena, staraca i djece . Čitav kraj između Ljubuškog, Makarske , Biokova, Imotskog i Omiša, kao i sela: Dicme, Dugopolje, Kotlenice, Gornji i Dolnji Dolac i druga, danas su samo zgarišta. Razbojničke bande hercegovačkih i kninskih četnika , pod zapovjedništvom Karađor111

đevom zvijezdom odlikovanih „ vojvoda “ Đujića i Perišića, prvih doglavnika gospodina ministra Draže Mihailovića , započele su uz pomoć talijanskog okupatora svoj krvavi pohod na domove i živote dalmatinskih Hrvata . Zadnji događaji u Dalmaciji otkrivaju u punoj i pravoj svjetlosti lik svih onih mračnih sila koje su se ujedinile u borbi protiv našeg naroda, i to ne samo lik okupatora , četničkih i ustaških bandi , već i pravo lice one gospode iz Londona, koja su , tako dugo pokrivena sjenkom svog položaja ,,savezničke vlade ", ratovala i kovala zavjere protiv vlastitih naroda. Dalmacija je bila samo prva rata otplate ustaškog duga fašističkoj Italiji, koja je oduvijek gajila osvajačke težnje prema ovoj najljepšoj i najčistijoj hrvatskoj zemlji. Grabežljivi talijanski imperijalisti bacili su se pohlepno na Dalmaciju , smatrajući ju dijelom nagrade koju im duguje Hitler za njihovo učešće u ratu . Iskorišćavajući težak položaj hitlerovske ratne mašine na Istoku i slabljenje svojih i Hitlerovih vazala — ustaša u Hrvatskoj , Musolinijevi fašisti težili su neprekidno da povećaju svoj dio plijena na Balkanu i da ga na vrijeme „ obezbijede ". Dalmaciju, tu čisto hrvatsku zemlju , trebalo je očistiti ne samo od boraca za slobodu - partizana, već i od Hrvata uopšte , kako bi se u budućnosti lakše mogle opravdati pretenzije Rima na nju. Radi ostvarenja takovih težnji talijanskom okupatoru dobro su došle velikosrpske četničke bande , koje su već duže vrijeme bile njegovo glavno uporište u borbi protiv oslobodilačkog pokreta naroda Jugoslavije, glavno oruđe za razbijanje jedinstva naših naroda u borbi za slobodu . I tu, na toj tački — a ne samo na općoj liniji borbe protiv Narodnog ustanka i partizanskog pokreta u Jugoslaviji — namjere i politika okupatora su se poklopile sa namjerama i politikom jugoslovenske izbjegličke vlade iz Londona . Ta vlada , koja preko svog ministra vojske Draže Mihailovića i njegovih četničkih bandi otvoreno sarađuje sa okupatorom , ustašama i Nedićem u borbi protiv naroda i njegove partizanske vojske i po ovom pitanju došla je na liniju talijanskih okupatora. Zajedno sa talijanskim crnim košuljama, četničke bande, kojima komanduju „ vojvode “ nedavno odlikovane od jugoslovenske vlade iz Londona, istrebljuju danas — ne partizane , koji im odgovaraju oružjem u ruci — već goloruki hrvatski živalj Dalmacije. Ta vlada, koja se bestidno naziva i vladom ,, Hrvata “, vlada u kojoj sjede i nekakvi tobožnji „ pretstavnici Hrvata" , kao gospoda Krnjević i Šubašić — ta vlada, preko svojih ministara i generala , pali zajedno s okupatorom hrvatske domove po Dalmaciji i prolijeva hrvatsku krv! Nikada jasnije no u ovom slučaju nisu londonske izbjeglice pokazale svoje pravo lice ! Za tu gospodu ne radi se o spasu , časti i slobodi naših naroda već o spasu privilegija i profita protunarodne klike koju pretstavljaju. Za njih se ne radi o ravnopravnosti i bratstvu naroda, već o obezbjeđenju sjutrašnje vladavine velikosrpske klike , o obezbjeđenju sistema koji će, porobljavajući još jedanput hrvatski i druge narode Jugoslavije , podjarmiti i srpski narod . Zato , i u tome cilju — dobar je savez i s crnim vragom, zato, i u tome cilju potrebno je istrijebiti ne samo partizane, nego i cijele narode , kao danas Hrvate u Dalmaciji ! Što se tiče bijedne i izdajničke Pavelićeve klike , koja se pretvorila u bandu krvavih očajnika, ona i ne može drugo do da mirno gleda kako

112

njeni talijanski gospodari i četnički saveznici svojim kamama „ sude " Dalmatincima, ona ne može drugo do da opet, i nanovo, surađuje sa krvnicima Hrvata. Jer, prije svega Pavelić i ustaše samo su sluge okupatora i moraju, na prvom mjestu, očuvati i pridobijati njegovu blagonaklonost. To je rezultat lažnog ,, hrvatstva " ustaške bande: dalmatinski Hrvati izručeni su na milost i nemilost četničkoj kami. Događaji u Dalmaciji otkrili su pred masama hrvatskog naroda svu veličinu i strahotu opasnosti koja mu prijeti od okupatora i njegovih četničkih bandi , od mračnih planova jugoslovenskih izbjeglica u Londonu . Pokolj dalmatinskih Hrvata pokazuje kuda je doveo Hrvatsku zločinac Pavelić i njegova klika svojom izdajom i službom tuđinu , pokazuje obrise najstrašnije katastrofe u koju ova banda nastavlja da gura hrvatski narod. I zato danas, poslije svega ovog, za svakog poštenog Hrvata, bez obzira na njegovu političku pripadnost, preostaje samo jedan put : put borbe za spas, slobodu i opstanak Hrvatske, put nemilosrdne borbe protiv fašističkih okupatora i njihovih četničkih slugu, put bratstva sa srpskim i drugim narodima Jugoslavije u borbi za slobodu , put suradnje sa jedinom snagom koja i danas štiti i brani dalmatinske Hrvate sa našom nepobjedivom partizanskom vojskom . I Dalmacija je već pošla ovim putem! Na teror okupatora i četničke pokolje Dalmatinci su odgovorili Narodnim ustankom. Da, Dalmacija danas gori, ali ne samo plamenom svojih od neprijatelja popaljenih gradova i sela, već i svetim plamenom narodnog gnjeva i oslobodilačkog rata. Svakim danom, kako sa najdaljih tačaka jadranske obale tako i sa dalmatinskih otoka, probijaju se kroz straže okupatora i dospijevaju do slobodnog teritorija deseci i stotine mladih Dalmatinaca i Dalmatinki . Oni stupaju u partizanske redove , stupaju da novom krvlju osvježe naše slavom ovjenčane proleterske i udarne brigade, oni stvaraju svoje, nove, dalmatinske brigade, ponos i nadu Dalmacije . Među njima sve je veći broj i onih do juče od ustaša zavedenih poštenih Hrvata, kojima su zadnji događaji otvorili oči. Dalmacija je danas poprište borbe, nov i veliki rezervoar smjelih i nepokolebljivih boraca za slobodu . Narodni ustanak u Dalmaciji je primjer i putokaz cijelom hrvatskom narodu. I. R.

SLOVENCI - PROTIV ODLASKA NA ISTOČNI FRONT U vezi sa pokušajem okupatorske vlasti da izvrši mobilizaciju Slovenaca za Istočni front, Osvobodilna fronta u Sloveniji uputila je proglas svim rodoljubima Slovenije, u kome između ostalog kaže : ,, Slovenci ! Naš večiti neprijatelj hoće da nad našim narodom izvrši još jedan zločin. Nemcima nije dosta što su za 18 meseci prolili toliku krv našeg naroda koju i danas prolivaju, već hoće da nas pošalju u borbu na Istočni front, protiv naše ruske braće. Nemci su nekoliko puta pokušali da potpuno istrebe naš narod , ali su se varali u svojim računima . Oni će se prevariti u svojim računima i ovoga puta, jer naš narod neće da ide u borbu protiv bratske Rusije, već će se , zajedno sa Srbima i Hrvatima, boriti 8 Istorijski arhiv KPJ 1/2

113

protiv okupatora do potpunog oslobođenja naše zemlje. U Sloveniji se u raznim krajevima bore partizani slovenačkih odreda , koji su se podelili u dve glavne grupe, u kranjske i štajerske partizanske odrede . Grobovi nemačkih vojnika leže svuda po našem putu i njihov će se broj stalno povećavati , jer će se naš narod boriti do konačne pobede nad neprijateljem sve dotle dok se ne oslobodi naša zemlja. Slovenci ! Sledite primeru rudara iz Trbovlja, koji su uništili čitav bataljon nemačkih vojnika . Ne idite u nemačku vojsku već u redove slovenačkih boraca. Stupajte u redove Osvobodilne fronte, u redove boraca za slobodu, jer ćete time najbolje ispuniti svoj dug prema domovini .“

HRVATSKI PARTIZANI OSLOBODILI GRAD GLINU Hrvatske udarne brigade isterale su ustaše iz grada Gline. Zarobljeno je 150 domobrana. Zaplenjeno je 147 pušaka i nekoliko hiljada puščanih metaka. Pet puškomitraljeza palo je u ruke hrabrim hrvatskim partizanima.

IZJAVA SOVJETSKE VLADE O ODGOVORNOSTI HITLEROVSKIH OSVAJAČA I NJIHOVIH POMAGAČA ZA ZLOČINE KOJE SU IZVRŠILI U OKUPIRANIM DRŽAVAMA EVROPE Izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar Čehoslovačke Republike i pretstavnik Francuskog nacionalnog komiteta predali su preko Narodnog komesarijata inostranih dela pretsedniku Saveta narodnih komesara SSSR, J. V. Staljinu, kolektivnu notu vlada Čehoslovačke, Poljske, Jugoslavije, Norveške, Grčke, Belgije, Holandije i Luksemburga i Francuskog nacionalnog komiteta, koji su 13 januara o. g. potpisali „ Deklaraciju o kaznama za zločine izvršene za vreme rata". U toj noti izražena je želja da bi Sovjetski Savez izvršio upozorenje na odgovornosti za zločine koje vrše hitlerovci u zemljama koje su okupirali. Po naređenju sovjetske vlade narodni komesar inostranih dela V. M. Molotov uputio je 14 oktobra kao odgovor sledeću izjavu: Pretsednik Saveta narodnih komesara SSSR, J. V. Staljin , upoznavši se sa apelom koji su mu uputile zemlje privremeno okupirane od hitlerovske Nemačke da izvrši svečano upozorenje na odgovornosti za zločine koje vrše hitlerovci na teritorijama koje su okupirali , naredio je narodnom komesaru inostranih dela da stavi do znanja vladama Čehoslovačke , Poljske, Jugoslavije , Norveške , Grčke, Belgije, Holandije i Luksemburga i Francuskom nacionalnom komitetu sledeću izjavu sovjetske vlade : Sovjetska vlada i sav sovjetski narod odnose se sa osećanjem bratske solidarnosti i dubokom simpatijom prema stradanjima i oslobodilačkoj borbi naroda evropskih zemalja okupiranih od strane hitlerovske Nemačke. Beda, poniženja i mučenja , koje tim narodima pričinjava hitlerovska 114

tiranija, tim su više razumljivi narodima Sovjetskog Saveza , što hitlerovski osvajači u privremeno okupiranim sovjetskim reonima izvršuju u čudovišnim razmerama svoja zločinačka dela - masovna ubistva mirnih građana, rušenje gradova i sela, pljačkanje i uništavanje stanovništva, zverska nasilja nad ženama , decom i starcima, odvođenje u ropstvo na stotine hiljada ljudi. Podaci koji su o zverstvima hitlerovskih okupatora i njihovih pomagača saopšteni sovjetskoj vladi ponovo potvrđuju sveopšti i predumišljajni karakter njihovih krvavih zločina . Ti podaci svedoče o tome da su nemačka fašistička vlada i njeni pomagači, koji žele da porobe narode okupiranih zemalja, da razruše njihovu kulturu i ponize njihovo nacionalno dostojanstvo, postavili sebi za cilj i neposredno sadističko istrebljivanje znatnog dela stanovništva na osvojenoj teritoriji. Sovjetska vlada konstatuje u isto vreme da fašistima nije pošlo za rukom ni metodima zastrašivanja i podmićivanja, ni raspaljivanjem rasne mržnje, ni pljačkom, ni glađu , ni krvavim nasiljem da slome volju evropskih naroda za borbu protiv okupatora radi oslobođenja i uspostavljanja nezavisnosti svojih zemalja. Ne bojeći se neizbežnih žrtava koje sobom nosi ova pravedna oslobodilačka borba, ne poznajući samilosti prema neprijatelju ni kompromisa sa njim i njegovim pomagačima, patrioti zemalja ugnjetenih od hitlerovaca primenjuju sva njima pristupačna sredstva za borbu sa osvajačima, od sabotaže do razvijanja narodnog partizanskog pokreta. Muževni borci za čast, slobodu i nezavisnost naroda, koje hitlerovci tlače , ne zaustavljaju se ni pred čim, samo da bi hitlerovskim okupatorima i nemačkoj vojnoj mašini mogli naneti najveću moguću štetu . Oni potkopavaju vojno-industrijsku proizvodnju na okupiranim teritorijama dejstvujući na različite načine , počev od smanjivanja tempa i kvaliteta rada do štrajkova, masovnog napuštanja preduzeća, kvarenja mašina i proizvodnje , diverzionih akata u fabrikama, električnim centralama i rudnicima; oni organizuju bojkot privrednih liferacija nemačkim ugnjetačima ; oni smetaju hitlerovcima da preduzimaju mere za vrbovanje i slanje u Nemačku inostranih radnika , određenih na ropski rad radi proizvodnje oružja namenjenog protiv saveznika ugnjetenih naroda Evrope ; oni , borci protiv ugnjetavanja od strane nemačkih razbojnika-imperijalista, uništavaju ili kvare vojne rezerve sirovina okupatora, ruše neprijateljske komunikacije skidajući šine , rušeći mostove, izbacujući vozove iz šina, izazivajući kvarove na trgovačkim lađama i vojnim brodovima, kidajući telegrafsku i telefonsku vezu ; oni pružaju praktičnu pomoć akcijama savezničke avijacije nad teritorijom okupiranom od hitlerovaca ; oni kažnjavaju smrću krivce, organizatore i izvršioce hitlerovskih nasilja i terora, kao i izdajnike koji pomažu okupatorima. Najosetljivija šteta naneta je neprijatelju u onim zemljama u kojima su po uzoru velikog pokreta narodnih osvetnika, partizana, koji se bore protiv okupatora u privremeno okupi- odani patrioti neustrašivo stupili ranim delovima sovjetske teritorije na isti put oružane borbe sa osvajačima, kako se to naročito radi u Jugoslaviji. Van svake je sumnje da će uspešni razvitak te slavne oslobodilačke borbe u svima njenim oblicima postati jedan od najvažnijih uslova konačnog sloma opšteg neprijatelja i približiće čas odmazde, na koji sa potpunim pravom pozivaju pretstavnici zemalja okupiranih od hitlerovske Nemačke. 8*

115

od U notama narodnog komesara inostranih dela V. M. Molotova 25 novembra 1941 o odvratnim zverstvima nemačkih vlasti prema sovjetskim vojnim zarobljenicima, od 6 januara o. g. o pljačkama na svima mestima, o ubijanju stanovništva i čudovišnim zverstvima nemačkih vlasti na osvojenoj sovjetskoj teritoriji, i od 27 aprila ove godine o čudovišnim zločinima, zverstvima i nasiljima nemačkih fašističkih osvajača u delovima sovjetske teritorije koje drže pod svojom okupacijom, kao i odgovornosti za sve ovo nemačke vlade i vojne komande ― koje su bile upućene svim vladama sa kojima Sovjetski Savez održava diplomatske odnose , sovjetska vlada je prenela „ svu odgovornost za nečovečne i razbojničke akcije nemačkih trupa na zločinačku nemačku hitlerovsku vladu “ i izjavila da „ hitlerovska vlada i njeni pomagači neće izbeći surovu odgovornost i zasluženu kaznu za sve svoje nečuvene zločine izvršene protiv naroda SSSR i protiv svih slobodoljubivih naroda". Sovjetska vlada isto je tako saopštila da njeni organi ,, vode detaljan spisak svih tih zločina hitlerovske vojske za koje sovjetski narod sa negodovanjem pravično traži i odmazdu koju će i dobiti “. Upoznavši se sada sa dobijenim obaveštenjima o strahovitim zločinima koje su hitlerovci po naredbi vlade i vojnih i građanskih vlasti Nemačke izvršili i sada vrše na teritoriji Francuske, Čehoslovačke, Poljske, Jugoslavije , Norveške , Grčke , Belgije, Holandije i Luksemburga, i predajući široj javnosti obaveštenje primljeno od pretstavnika tih zemalja, sovjetska vlada ovim ponovo izjavljuje glasno, sa svom odlučnošću i nesalomljivošću , da zločinačka hitlerovska vlada i svi njeni pomagači moraju podneti i da će podneti zasluženu surovu kaznu za zločine izvršene protiv naroda Sovjetskog Saveza i protiv svih slobodoljubivih naroda na teritoriji privremeno okupiranoj od nemačkih trupa i njihovih saradnika. Sovjetska vlada odobrava i deli zakonitu težnju , izraženu u dobijenoj kolektivnoj noti , da se obezbedi predaja u ruke pravosuđa i poziv na odgovornost krivaca navedenih zločina , kao i izvršenje donetih presuda. Sovjetska vlada spremna je da podrži praktične mere savezničkih i prijateljskih vlada predviđene u tom cilju i računa da će sve zainteresovane države pružiti jedne drugima uzajamnu pomoć u traženju , izdavanju i predavanju sudu i surovom kažnjavanju krivaca i njihovih saučesnika koji su krivi za organizaciju , podbadanje ili izvršenje zločina i na okupiranoj teritoriji. Sovjetska vlada saglašava se sa izjavom pretsednika Sjedinjenih Američkih Država g. Ruzvelta, u njegovom govoru od 12 oktobra, po pitanju kazne „ nacističkih lidera", konkretno odgovornih za bezbrojna akta zverstava, naime, da ,, klika vođa i njihovih vatrenih saradnika mora biti nabrojana poimence, uhapšena i suđena saobrazno krivičnom zakonu “. Celom čovečanstvu već su poznata imena i krvavi zločini glavara zločinačke hitlerovske klike Hitlera, Geringa, Hesa, Gebelsa , Himlera, Ribentropa, Rozenberga i drugih organizatora nemačkih zverstava iz redova rukovodilaca fašističke Nemačke . Sovjetska vlada smatra da ona, kaogod i vlade svih država koje brane svoju nezavisnost od hitlerovskih hordi , mora da smatra surovu kaznu nad ovim već izobličenim glavarima zločinačke hitlerovske bande kao neodložni dug prema bezbrojnim udovicama, siročadi i rođacima onih nevinih ljudi koji su na zverski način mučeni i ubijani po uputstvima navedenih zločinaca . Sovjetska vlada smatra neophodnom i neodložnom predaju sudu specijalnog međunarodnog tribunala i kažnjavanje sa svom strogošću krivičnog zakona svakog od glavara 116

fašističke Nemačke , koji su se već u procesu rata našli u rukama vlasti država koje se bore protiv hitlerovske Nemačke. Ponavljajući u danom momentu svoje upozorenje o svoj težini odgovornosti kojoj se moraju podvrgnuti zločinački hitlerovski upravljači i svi njihovi pomagači za izvršene čudovišne zločine , sovjetska vlada smatra da je vreme da potvrdi ubeđenje , izraženo u njenim ranijim zvaničnim izjavama, da hitlerovska vlada, koja priznaje samo grubu silu, „, mora biti slomljena neodoljivom snagom slobodoljubivih naroda ", jer „ interesi celokupnog čovečanstva traže da se što pre i jednom zauvek svrši sa bandom razuzdanih ubica “ , koja se zove vlada hitlerovske Nemačke. Vlada Sovjetskog Saveza je već u nekoliko mahova saopštila vladama zemalja s kojima održava diplomatske odnose podatke o svirepim zločinima hitlerovskih bandi i njihovih pomagača na privremeno okupiranoj sovjetskoj teritoriji. Istovremeno ona je objavljivala i to "" da hitlerovska vlada i njeni pomagači neće izbjeći surovu odgovornost i zasluženu kaznu za sve svoje zločine izvršene protiv naroda SSSR i protiv svih slobodoljubivih naroda". Sada su vlade svih okupiranih zemalja uputile drugu Staljinu zajednički apel da on, sa svoje strane, upozori na odgovornost i kazne za zločine hitlerovaca u okupiranim zemljama. To je drug Staljin i učinio preko note koju je 14 ovog mjeseca drug Molotov uputio kao izjavu sovjetske vlade svima vladama koje su taj apel potpisale. Ova nota sovjetske vlade koju objavljujemo u cjelini - ima vanredan značaj za sve porobljene narode. Kako je Sovjetski Savez danas sila koja već toliko vremena jedina nosi skoro sav teret rata i koja danas može da preko svojih zvaničnih pretstavnika izjavi da će bitku „ za spas cijelog čovječanstva od fašističkog mraka" voditi „ sama do konačne pobjede nad neprijateljem“ bez tuđe pomoći , vlastitom snagom, ta nota sovjetske vlade u vezi sa ovim dobija još veći značaj . Ona je svima narodima velika i odlučna garantija da će svi fašistički zlikovci i njihovi slugani, koji su počinili tolika grozna nedjela, biti zasluženo kažnjeni. Međutim, mora se naglasiti da sovjetska vlada u ovoj noti polaže naročito veliku pažnju oružanoj oslobodilačkoj borbi okupiranih naroda, oružanoj partizanskoj borbi protiv okupatora i njegovih slugu . Glavni i najveći dio sovjetske note posvećen je baš toj borbi partizanskog pokreta pri čemu nota koja je upućena i jugoslovenskoj vladi izričito pominje i naročito ističe jedino Jugoslaviju, dakle borbu naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske. Time je na diplomatskom polju sovjetska vlada javno i nedvosmisleno odredila svoj stav prema odnosu jugoslovenske izbjegličke vlade prema partizanima. Zbog toga je ova nota za nas od ogromnog značaja. Sovjetska vlada jasno kaže svojim saveznicima, da će razvitak oružane narodne partizanske borbe protiv osvajača van svake sumnje ,,postati jedan od najvažnijih uslova konačnog sloma opšteg neprijatelja i približiće čas odmazde". S najvećim ponosom imamo pravo da podvučemo veliko priznanje koje je vlada Sovjetskog Saveza dala u ovoj noti pred licem svih svojih saveznika našem partizanskom pokretu , našoj Narodnooslobodilačkoj borbi . Ponosimo se, jer za nas važi pohvala sovjetske vlade da „,fašistima nije pošlo za rukom ni metodima zastrašivanja i podmićivanja, ni raspaljivanjem rasne mržnje, ni pljačkom, ni glađu , ni krvavim nasiljem" da slome našu volju za borbu. Nota sovjetske vlade ima ogroman značaj i zbog toga što jasno i nedvosmisleno ukazuje i na one faktore u savezničkim zemljama koji pokušavaju da one zločince koji se već nalaze u rukama saveznika spasu od neodložnog suda pred međunarodnim tribunalom. Nota sovjetske vlade traži surovu kaznu za svakog zločinca bez izuzetka. Mi sa svoje strane povodom ove istorijske note podvlačimo da je i sama izbjeglička jugoslovenska vlada, koja je potpisala apel drugu Staljinu, jedan od pomagača okupatora, i da je pitanje njenog kažnjavanja isto tako pitanje koje postavljaju izmučeni narodi Jugoslavije. Mi već kažnjavamo, na terenu, njene zlikovačke agente zajedno sa njihovim fašističkim gospodarima i sigurni smo da će naša borba uspjeti da zadovolji pravedni zahtjev naroda da svi izdajnici, ma kako se zvali i ma gdje bili , budu kažnjeni. 117

OBAVEŠTENJE VRHOVNOG ŠTABA NOP I DVJ Pri Vrhovnom štabu osnovan je Privremeni upravni otsek. Ovaj otsek radiće pri Vrhovnom štabu privremeno do stvaranja Narodnooslobodilačkog odbora Jugoslavije, kada će otsek ući u okvir delatnosti Zemaljskog NO odbora. Privremeni upravni otsek ima zadatak da vodi unutrašnje poslove na oslobođenoj teritoriji . U te poslove spada: 1. organizacija i kontrola pozadinskih vojnih vlasti (komande područja, komande mesta, partizanske straže, seoske straže) ; 2. davanje direktiva NO odborima, pomaganje NO odborima da postanu stvarni organi demokratske narodne vlasti i kontrola njihovog rada; 3. organizacija službe bezbednosti pozadine oslobođenih teritorija; 4. propaganda u zemlji i inostranstvu. Za rukovodioca Privremenog upravnog otseka određen je drug čiča Janko, koji će potpisivati sve naredbe i rešenja otseka.

STUB ZLOČINA KAKO SU ČETNIČKI SAVEZNICI USTAŠE TRIJEBILI SRPSKI NAROD Po zvaničnom „ iskazu “ Oružničke postaje Prolog, tajni broj 203 od 18 decembra 1941 , čiji original imamo u ruci, ubijeno je u dva dana, i to 30 jula i 2 avgusta 1941 , pravoslavnih žitelja: U selu Gornji Rujani 135, od toga 58 ispod 14 godina starosti ; u selu Donji Rujani 205, od toga 100 ispod 14 godina; u selu Odžak 7 , od kojih 3 djeteta ispod 14 godina; u selu Lištani 55, od kojih 19 ispod 14 godina. Od 135 ubijenih u Gornjim Rujanima jesu : Kiso 46 , Ercezi 26 , Stojanac 41 , Boškovići 11 , Bulovići 11 . U Donjim Rujanima: Ercezi 18 , Lalići 111 , Stojići 11 , Backovići 25 , Kozomore 9, Gligići 4, Boškovići 21 , Vulići 6 . U Odžaku : Arnauti 7 ; u Lištanima : svih 55 su Cvitići . Samo su 4 muškarca iz ta četiri sela umakla ovom ubistvu. Iskaz Oružničke postaje bilježi kod njihovih imena : „ Bjegao iz straha pred Hrvatima. " U ime borbe protiv „ komunizma " četnici jugoslovenskog ministra Draže , pop Đujić , Uroš Drenović i ostali banditi , danas su saveznici onih koji su poklali ova srpska sela i bore se zajedno sa Nijemcima , Talijanima i ustašama , i ispred njih, protiv narodnih osvetnika , partizana. Ali ni fašistički zločinci ni njihovi pomagači neće umaći narodnoj kazni . Ordeni Karađorđeve zvijezde neće još dugo krasiti njihove izdajničke grudi .

118

ZLOČINAČKU HITLEROVU KLIKU NA ODGOVORNOST Moskovska „ Pravda“ objavila je 19 oktobra, povodom note sovjetske vlade o odgovornosti hitlerovskih zločinaca, slijedeći uvodni članak : "-

Krvava zločinačka nedjela Hitlerovih krvnika i njihovih pomagača koji, s besprimjernom krvoločnošću i posve njemačkom hladnom proračunatošću i metodičnošću , iz dana u dan istrebljuju masu nevinih ljudi u okupiranim zemljama, ispunjuju srca slobodoljubivih naroda gnjevom, mržnjom , gnušanjem i željom da se osvete za porušene gradove i sela, za bezbrojna ubistva žena, djece i staraca, za povrijeđenu čast, za bestidna izrugivanja i mučenja mirnog stanovništva. Hitlerovci nisu uspjeli da svojim zločinima skrše volju za borbom slobodoljubivih naroda koji stenju pod fašističkim jarmom. Hitlerovski osvajači nisu uspjeli i neće nikada uspjeti, unatoč krvavog terora, masovnih ubistava mirnog stanovništva, gladi i podmićivanja da natjeraju narode porobljenih zemalja da ponizno priklone glavu pred zavojevačem , da se odreknu daljnje borbe za svoje oslobođenje i da se pomire sa svojim ropskim položajem . Narodi zemalja koje su porobili Hitlerovi zavojevači tvrdo vjeruju da se približava čas surove odmazde . Eto zašto izjava sovjetske vlade o odgovornosti Hitlerovih osvajača i njihovih pomagača za zločine izvršene u okupiranim zemljama Evrope, objavljena 15 oktobra, ima tako ogroman značaj . Eto, zašto je ova izjava bila od svih porobljenih i okupiranih zemalja dočekana sa osjećanjem dubokog zadovoljstva i s velikom nadom, da se približava i da će skoro kucnuti čas odmazde njemačkim nasilnicima. Nije to prvi put da je sovjetska vlada podigla svoj glas revolta protiv fašističkih zločinaca. U notama narodnog komesara inostranih djela V. M. Molotova od 25 novembra 1941 , od 6 januara i 27 aprila 1942 godine, sovjetska vlada dala je na znanje njemačkim oberbanditima da ih čeka surova odmazda za sva njihova zlodjela . Sovjetska vlada bacila je svu „, odgovornost za nečovječna i razbojnička djela njemačkih trupa na zločinačku Hitlerovu vladu“, izjavivši istovremeno da „, Hitler i njegovi pomoćnici neće izbjeći surovoj odgovornosti i zasluženoj kazni za sva njihova nečuvena zlodjela izvršena nad narodima SSSR i nad svim slobodoljubivim narodima". Sovjetska vlada je isto tako saopštila da njeni organi ,, vrše detaljan popis svih zločinačkih nedjela Hitlerove vojske, za koja sovjetski narod s pravom traži odmazdu koju će i dobiti “. Izjava sovjetske vlade od 15 oktobra stavila je (kako se kaže u samoj izjavi) ponovo do znanja da svu odgovornost moraju podnijeti zločinački hitlerovski upravljači i svi njihovi pomagači za sva nečuvena zlodjela koja su izvršili . Ovo zahtijeva pravda. To zahtijevaju svojim mrtvim ustima bezbrojne žrtve njemačkog fašističkog terora . Surovo kazniti podle zločince , sve te Hitlerove majstore dželatstva , organizatore i potstrekače na jeziva zlodjela protiv bezbroj mirnih ljudi koji su pali pod udarcima hitlerovskih ubica bandita - to je dug, neodložni dug - kako je to u svojoj noti od 15 oktobra izjavila sovjetska vlada - prema svim mučenicima, prema svim ubijenim, obeščašćenim, prema bezbrojnim udovicama i siročadi , prema rođacima i bližnjima , prema svima koji su poginuli po naredbi

119

Hitlera, Geringa, Hesa, Gebelsa, Himlera , Ribentropa, Rozenberga i njihovih vazalnih pomoćnika. Sovjetska vlada, u svojoj izjavi od 15 oktobra , istakla je potrebu neodložne predaje sudu specijalnog međunarodnog tribunala svakog Hitlerovog glavara koji se već u procesu rata našao u rukama vlasti onih država koje se bore protiv hitlerovske Njemačke . Potpuno je jasno, da nema i ne može biti nikakvih sumnji o pravednosti i osnovanosti ovog traženja. Osnovni princip Krivičnog prava, a u isto vrijeme i Međunarodnog krivičnog prava, kaže da vremenski razmak između časa izvršenja zločina i časa suđenja i donošenja odluke mora biti što je moguće kraći . Apsolutno nema nikavog osnova da se za bilo kojeg hitlerovskog ubicu koji podleže sudu međunarodnog tribunala pravi izuzetak od ovog neospornog i opšte priznatog pravila. Zato je nemoguće saglasiti se i s mišljenjem nekih engleskih političara da se o potrebi neodložnog izdavanja sudu glavara Hitlerove bande , koji su se našli u rukama ma koje savezničke države , može isto toliko reći za, koliko i protiv . Ideja neodložnog suda je jasna i svako ko je poriče istovremeno poriče i živi zahtjev porobljenih narodnih masa da se hitlerovski zločinci kazne, odustaje od oduženja duga prema svim žrtvama hitlerovskog dželatstva. Sva neosnovanost rasuđivanja, da je ideja neodložnog suda sporna, može odmah da se vidi kada to pitanje dobije konkretan oblik. U stvari , ko je taj koga imaju u vidu oni koji namjeravaju da ospore zahtjev neodložnog suda? Sudeći po nekim izjavama engleske štampe ima se u vidu „ slučaj sa Hesom ". Proizilazi da uslijed toga što je Rudolf Hes došao u Englesku u uniformi njemačkog pilota, on prestaje da bude jedan od najpoznatijih glavara hitlerovske klike i postaje običan „ ratni zarobljenik “ . Trebalo je, dakle, da svima poznati zločinac Hes obuče samo uniformu njemačkog pilota i da preleti u Englesku , pa da računa sa mogućnošću da se sakrije od suda međunarodnog tribunala, da pobjegne od neodložne odgovornosti za svoja bezbrojna nedjela i da na taj način pretvori Englesku u pribježište gangstera. S takvim rasuđivanjem i zaključcima ne može niko biti saglasan . Ako uzmemo u obzir situaciju u kojoj se Hes našao u Engleskoj , onda ga je teško priznati za ratnog zarobljenika. Ali ako bismo ga i priznali ratnim zarobljenikom , ni u kom slučaju ne bi postojala prepreka da bude predat ratnom sudu , jer nijedna međunarodna konvencija o ratnim zarobljenicima ne sadrži nikakvih odredaba koje bi sprečavale predaju ratnih zarobljenika sudu , bez obzira na težinu njihovih zločina . S druge strane nemoguće je ne saglasiti se s g. Ruzveltom o potrebi kazne za „ nacističke lidere koji su konkretno odgovorni za bezbrojna zvjerstva", nemoguće je , dalje , ne saglasiti se s time da „ klika lidera i njihovih razbojničkih pomagača treba da bude poimence označena, uhapšena i suđena saobrazno krivičnim zakonima ". U ovoj izjavi pretsjednika USA nema govora o nekim razlozima za odugovlačenje kazne nad zločinačkim nacističkim liderima , nego obratno, govori se o potrebi njihovog hapšenja i kazne na osnovu krivičnog zakona. Ovo je razumljivo svakom ko poznaje zločine Hitlerove klike i priznaje potrebu kazne nad Hitlerom i njegovim krvavim saučesnicima . Isto tako mora biti jasno svakome da

120

onaj ko treba da bude suđen treba da bude i izveden pred sud, treba ga, dakle, uhvatiti, treba ga „ zarobiti “, treba ga staviti pred lice suda . Tim više se to odnosi na one zločince koji se već nalaze u rukama država koje se bore protiv Hitlerovih hordi , protiv hitlerovske zločinačke klike. Priznati da Hes ne podleže sudu do svršetka rata, da je oslobođen od suđenja pred međunarodnim tribunalom za sve vrijeme rata, znači zatvoriti oči pred zločinima jednog od najkrvavijih hitlerovskih zločinaca , znači ne smatrati Hesa zločincem, nego pretstavnikom druge države , znači smatrati ga izaslanikom Hitlera. Kako bi se to moglo drugačije razumjeti ? Nije slučajno Hesova žena objavila svoju molbu nekim engleskim pretstavnicima da bude prebačena svom mužu . Kako se vidi , ni frau Hes ne smatra svoga muža ratnim zarobljenikom". Na kraju krajeva treba odlučiti ko je Hes u datom momentu ; da li je zločinac koji podleže sudu i kazni, ili je opunomoćeni pretstavnik Hitlerove vlade u Engleskoj koji uživa neprikosnovenost? Nema i ne može biti razloga da krivci za zvjerske zločine mogu računati sa odugovlačenjem suđenja i kazne . Zločinačku Hitlerovu kliku na odgovornost !

DVE IZJAVE Radi informacije donosimo izjave koje su g. Ruzvelt i lord Sajmon dali 7 o. m. o kažnjavanju hitlerovskih zločinaca, a koje se pominju u izjavi sovjetske vlade i govoru druga Tita. Pretsednik SAD g. Ruzvelt izjavio je : „ Američka vlada postaraće se da se odmah poslije rata izvedu pred sud svi oni koji su vršili zvjerske 66 zločine nad civilnim stanovništvom Evrope . U engleskom Donjem domu lord Sajmon dao je slijedeću izjavu : „ Po svršetku rata prikupiće se sav materijal i biće izvedeni pred sud svi oni koji su činili zločinstva po okupiranoj Evropi - bez obzira na njihov položaj ."

LAŽNE ISTINE I ISTINITE LAŽI Svaki dan donosi nam nove dokaze o izdaji izbjegličke vlade . Sada, poslije organizovane i izvršene izdaje u zemlji , počela je da organizuje izdajničku kampanju protiv partizana i u inostranstvu . Zlatom koje je ponijela iz zemlje kupuje potkupljivu bjelosvjetsku štampu , te pokušava tako da brani svoju izdajničku politiku, prikazujući partizane u lažnom svjetlu. U svojoj lažnoj propagandi ova izbjeglička šaka jada nalazi iste riječi za partizane kao i okupatorska štampa. To je uostalom i razumljivo. Poznati reakcionarni list „ Njujork Tajms" donio je nekoliko članaka o stanju u Jugoslaviji , inspirisanih i plaćenih od jugoslovenske vlade u 121

Londonu, u kojima našu Narodnooslobodilačku partizansku i dobrovoljačku vojsku naziva „ partizanskom bandom ". U istim člancima napada se i ,,Slobodna Jugoslavija " i optužuje da donosi lažne izvještaje. ,,Partizanske bande", međutim, nastavljaju, uprkos lažima i izdajama izbjegličke jugoslovenske vlade , svoju oslobodilačku borbu. Njih ne interesuje i za njih nije važno kakvo mišljenje imaju o njima neki plaćeni novinar ili neke plaćene novine. Za njih je važno kakvo mišljenje o njima imaju narodi Jugoslavije , sovjetski narod i slobodoljubivi narodi cijelog svijeta. Narodi Jugoslavije su s njima, sovjetski narod iskazuje im toplu i bratsku ljubav, svi slobodoljubivi narodi im se dive i pozdravljaju ih. To je, međutim, baš ono što navodi izdajničku jugoslovensku vladu da se služi ovakvim sredstvima. I ona zna, u svom nemoćnom bijesu , da je to više, mnogo više i mnogo važnije , nego mišljenje jednoga lista , makar

se on zvao i „ Njujork Tajms ". Čudno je samo, i žalosno, da taj list može to da piše i štampa o jednoj savezničkoj državi . Istovremeno, dok jugoslovenska vlada vodi ovakvu bezočnu kampanju protiv partizana Jugoslavije i dok preko londonskog radija objavljuje svoja odlikovanja najodvratnijih izdajnika , dotle na istom tom radiju engleski novinar Harison govori i ovakve stvari : „ Izgleda nam da su se svi jugoslovenski rodoljubi saglasili u dva slijedeća načela. Oni znaju da je stara Jugoslavija sa svojim starim greškama iščezla zauvijek. Oni više ne idu za tim da stvore državu iza koje bi se krio ustav koji ne bi dopuštao političke slobode . Oni se bore za novu i bolju Jugoslaviju, koja će biti osnovana na načelima pravde i slobode za svakog onog koji pomaže borbu ili se aktivno bori za slobodu vaše zemlje... Nama je drago da čujemo da se svi čestiti borci vaše zemlje bore za slobodu vašeg naroda i protiv njegovog neprijatelja i nama je svejedno da li se oni nalaze pod voćstvom generala Mihailovića ili u partizanskim redovima. Mi čvrsto vjerujemo da general Mihailović želi da sarađuje sa svim čestitim borcima Srbima, Hrvatima i Slovencima . On samo neće da sarađuje sa ustašama koji su prolili toliku krv vaših naroda i koji su njegovi zakleti neprijatelji." Kada je gospodinu Harisonu svejedno da li je neko pod voćstvom Draže Mihailovića ili u partizanskim odredima, zašto je onda gospodin Harison dosada ćutao o partizanskim borbama i uspjesima i zašto je namjerno i svjesno lagao kada je govorio o borbama i uspjesima Draže Mihailovića, kad mora da zna da Draža Mihailović ne vodi nikakvu borbu protiv okupatora, nego da se, naprotiv, zajedno sa okupatorom i sa ustašama koji nisu njegovi zakleti neprijatelji , kako nam to priča g . Harison, bori protiv partizana. I , najzad , ako je g. Harisonu toliko stalo do borbenog jedinstva svih rodoljuba u Jugoslaviji , zašto ne učini da se izbjegličkoj londonskoj vladi zabrani izdajnička propaganda preko onog istog londonskog radija preko kojeg nas on poziva u borbu? Zaista, istinita odlikovanja najvećih izdajnika i lažna tvrdnja g. Harisona da general Mihailović želi da sarađuje sa svim čestitim borcima " samo mogu da budu razlog što g . Harison i nije učinio ništa da se spriječi izdajnička propaganda izbjegličke vlade preko londonskog radija. Danas je potrebno da se pored pravog lica izdaje vidi i lažno lice tobožnjeg prijatelja.

122

SLOVENSKA SOLIDARNOST U jednom zarobljeničkom logoru u Rusiji zarobljeni Poljaci, Slovaci i Česi održali su miting i sa istog uputili slijedeći proglas svim Slovenima : ,,Vojnici, Sloveni, ne pucajte na svoju braću Ruse, Ukrajince i Bjeloruse, ne slušajte naređenja Nijemaca i Mađara, već se predajte svojoj braći!" Eto, tako pišu Sloveni zarobljenici svojoj braći sa one strane fronta u Hitlerovoj vojsci. Dva slovačka oficira koji su prešli na stranu Crvene armije izjavili su : ,,Predali smo se, jer smatramo da je nedostojno da se borimo protiv naše braće Rusa", pa su svojim slovačkim drugovima oficirima uputili slijedeći poziv: „ Drugovi oficiri, vodite slovačke vojnike našoj braći Rusima, Ukrajincima i Bjelorusima -— svoj svome —, prelazite u grupama i pojedince Crvenoj armiji!“

ANTIHITLEROVSKE DEMONSTRACIJE U FINSKOJ Moskva. - U Finskoj su otpočele snažne antihitlerovske i antiratne demonstracije . Poslednji govor Hitlera proizveo je u Finskoj vrlo rđav utisak. U narodu se govori da je Hitler Finsku uvukao u rat, u kome su izginule hiljade Finaca , i da sada Hitler obećava samo nove patnje i da će zbog toga finski narod propasti . U Helsingforsu skoro svakoga dana bacaju se letaci i osvanjuju ispisane parole na zidovima kuća , u kojima se traži okončanje rata.

RUMUNSKI VOJNICI PREBEGAVAJU CRVENOJ ARMIJI Rumunski vojnici koji su prešli na stranu Crvene armije izjavljuju da su rumunski vojnici često prinuđeni da se povlače zbog snažnog pritiska Crvene armije na nemačke položaje i da Nemci pri povlačenju pucaju u njih tako da se nalaze između dve vatre. Uopšte Nemci ne postupaju sa rumunskim vojnicima, pa ni sa oficirima kao sa saveznicima, već kao sa najamnicima, sa nižom rasom , i to pokazuju na svakom koraku . Mnogi rumunski vojnici, kojima je dodijao rat i postupak Nemaca , neće da ratuju više za Hitlera, jer mrze Nemce i zato prelaze na stranu Crvene armije.

123

PRED NOVOM ODGOVORNOŠĆU Snabdevanje vojske hranom i odelom jedan je od najtežih problema naše borbe. Ali , danas, pred drugu ratnu zimu, partijske organizacije na oslobođenoj i neoslobođenoj teritoriji , u vojsci i pozadini , moraju svu svoju inicijativu i organizacioni smisao uložiti u akcije za snabdevanje boraca hranom, odelom i obućom za zimu. Snaga i zdravlje naših boraca od prvostepenog su značaja. Qlako prilaženje ovom problemu od strane komunista , lažni optimizam da će borci kao i dosad sve teškoće izdržati, znače neshvatanje jednog od osnovnih problema Partije kao rukovodioca vojskom, neljudski odnos prema tim divnim borcima a, u krajnjoj liniji , ometanje borbe. Prebacivati ovaj zadatak samo na centralne ustanove, intendanture i ekonomske otseke , znači ne naučiti se ničemu od Boljševičke partije , čiji se svi članovi mobilišu i za najsitnije konkretno pitanje . Birokratsko prilaženje ili neprilaženje ovom pitanju znači pretvaranje partijske organizacije u apstraktnu i pasivnu vaspitnu grupu . Partijski aktivisti moraju hitno zatalasati i sve masovne organizacije za rešavanje . ovog gorućeg problema oslobodilačke borbe . Samopregor s kojim narodi Jugoslavije, uprkos nestašici , pomažu borce, dokaz su ogromne životne energije naroda. Plamen je obuhvatio čitavu zemlju . Na komunistima leži da ga svojim elanom razgore još više i konkretiziraju u najkorisnijem pravcu. Svaka partijska jedinica neka ozbiljno razmotri pitanje : koje su sve mogućnosti na njenom terenu za pribavljanje najnužnijih potreba za zimu? Koliko je i šta dosad dalo selo ili grad, ulica ili fabrika u kojima dela, i koja su još sredstva stvarno neiscrpljena? Svaki kvintal žita, svako jagnje krvavo brane naši borci ; pozadini mora postati jasno da se valja visoko dići iznad sebičnih i usko porodičnih problema ishrane i odevanja, da se selo i dom brane i snabdevanjem vojske za zimu . Pošto ispitaju sve konkretne mogućnosti za svako selo i grad, komunisti moraju biti glavni organizatori prikupljanja priloga. Prilazeći konkretno tome poslu aktivisti će pored prikupljanja gotovih stvari naći stotinu raznovrsnih oblika za snabdevanje vojske . Mesto peškira i čaršava , organizujte šivenje veša od njih . Organizujte tkanje sukna i šivenje odela od vune koju će narod priložiti i borci osvojiti , prerađujte kožu za izradu obuće ! Spremanje zimnice, pekmeza, kupusa, suvih šljiva itd. za ranjenike i vojsku — eto konkretnih zadataka koje partijci moraju organizovati ove jeseni . Komunisti u ovoj kampanji treba da spoje sav svoj organizacioni smisao sa radnom inicijativom masa. Organizacije u okupiranim selima i gradovima moraju iscrpsti sva još neiscrpljena sredstva kruga u kome delaju i pronaći sve mogućnosti izvlačenja i dodavanja vojsci za zimu . Pavelić je raspisao „ apel " za skupljanje i prodavanje vune za „ domobrane " - eto konkretnog pitanja na kome treba zaoštriti borbu . Takva pitanja su bezbrojna, jer neprijatelj nemilice pljačka. Treba samo povesti bitku , krvavu bitku kao za žito , protiv prodavanja ili priloga okupatorskoj vojsci ! Svako ko danas , iz straha ili dragovoljno, snabdeva okupatorsku vojsku , neprijatelj je slobode naroda, izdajica je naroda. Splitske žene redovno šalju potrebe borcima za slobodu , slovenački narod plaća 10 % od prihoda za Narodno-

124

oslobodilačku borbu, a oduševljeno je upisao „ zajam slobode" od 20,000.000 dinara! Tako se van fronta bije bitka. Partijski aktivisti u vojsci ne smeju u ovoj kampanji reći : postoji Partija u pozadini , intendanture, nova narodna vlast, omladina i žene mi se borimo, oni su dužni da nas snabdevaju ! Borci iz naših proslavljenih brigada bez snebivanja prosto i jasno neka kažu narodu : goli i bosi imaćemo mnogo više gubitaka . Neka pomognu ili i sami organizuju svuda slične akcije. Omladina iz brigada , privlačna snaga za omladinu u pozadini, neka pozove ovu poslednju, u svakom selu koje oslobodi ili prođe kroz njega, da svaki komadić odela, čarape, obuću samopregorno podeli sa svojim drugovima u vojsci koji život polažu za njihove živote . U ovoj kampanji treba likvidirati sa opštim frazama koje su se tu i tamo zacarile u našem agitacionom radu . Svaka partijska jedinica neka smišljeno postavi konkretne parole kojim treba da bude prožeta svaka manifestacija, zbor, priredba , list , plakat ili transparent . Šta će i koliko selo ili grad priložiti za vojsku , šta je priložio, gde je najbrže izvršen ovaj zadatak u okviru te utakmice, tih konkretnih parola i određenih zadataka valja da se kreće naš agitacioni rad u ovoj kampanji . Objavljujte rezultate , količinu, vreme ― neka se čuju imena sela, gradova i pojedinaca koji su postigli rekord u ovoj najplemenitijoj utakmici ! Žene jednog sela Petrovačkog sreza smenile su pretsednicu AFŽ , jer nije na vreme i vredno organizovala rad za vojsku . Starica od 70 godina poručuje da i ona može pomoći front, iako su je noge izdale . Omladinski bataljoni u Sanici udarnički rade. Ističite ovakve primere, kakvih je bezbroj , kao putokaz svima koji još nisu dali sve od sebe. Problem snabdevanja vojske za zimu hitan je i svaka partijska organizacija mora da odredi rok u kome će ispuniti svoj zadatak. Merilo za aktivnost svake partijske organizacije, za jenu povezanost sa masama, merilo partijnosti i boljševičkog sprovođenja partijske linije u ovom trenutku jeste bilans ove utakmice , količina dobijenih i izrađenih predmeta koje su partijske organizacije omogućile za naše borce! M. M.

DALMATINSKE RADNIČKE I SELJAČKE DJEVOJKE I ŽENE STUPAJU U PARTIZANSKU VOJSKU Dvjesta seoskih mladića i djevojaka iz okoline Šibenika, prokradajući se između talijanskih i četničkih patrola, kriomice su ostavili svoja sela i stigli na oslobođeni teritorij da se uključe u partizansku oslobodilačku vojsku . Gazeći po onom što im je najmilije i najsvetije, razrušivši im domove i poubijavši njihove drage, talijanski okupator nije uspio da utrne smijeh i pjesmu na usnama ovih mladih ljudi i djevojaka, već samo da ta pjesma postane još bogatija ljubavlju za slobodom . Djevojaka je dvadeset šest, a među njima jedna pravoslavna , „ Vlainja", kako je drugarski u šali zovu njene drugarice , srećne što su se našle zajedno. Najmlađa među njima ima 14 godina. Izabrale su i svoga komandira, dok ne stignu u brigadu i ne budu raspoređene. Većinom neuke , 125

željno slušaju o partizanskim borbama, o partizanskom životu, kojim će i one sjutra poživjeti , i isto tako željno i smireno slušaju o teškoćama koje ih čekaju . Odavno mi već znamo za partizane . Njihov je logor udaljen samo priča jedna. tri kilometra od našeg sela. Tu su se vodile borbe, Plele smo za njih čarape, skupljale hranu, slale im odijela. Za nas nije postojala opasnost da budemo otkrivene. Ako nas otkriju , mi bismo sjutra našle stotinu drugih načina da sprovedemo ono šta smo naumile da opskrbimo našu braću partizane, — kao u ime svih dodaje druga, jer su sve to zajedno radile , pošto su mnoge iz istih sela. - Ni naše sestre u gradu nisu mirovale. Dva puta su povorke izgladnjelih žena prolazile gradom, zahtijevajući kruha za sebe i svoju djecu ... Djevojke pričaju o svom životu , o svojim patnjama. Nikad im u selu nije bilo dobro . Više nego riječi , kazuju o tome njihove izrađene ruke , izraz patnje u njihovim lijepim očima. Ali , otkad su došli talijanski okupatori, ušla je u njihove kuće još veća glad i bijeda, ušunjao se nemir i strah od sutrašnjice . Kao i drugdje, i u njihovim selima okupator je zaveo ,,red" : odnio im sve mlijeko, žito , ulje , stoku, a za uzvrat im dao karte na pola kilograma pirinča i „ pašte “ mjesečno , na 150 grama hljeba dnevno . Najbolje iz sela otjerao u internaciju , a za uzvrat im dao - paljež , pljačku , pokolj . Ovih dvjesta i stotine drugih koji se svakodnevno slivaju u partizansku vojsku, uzvrat su naroda Dalmacije za nečuveni teror koji je talijanski okupator vršio nad nevinim narodom Dalmacije. w Meni je i brat već deset mjeseci u partizanima. Srela sam ga putem . On je komandir čete , — s ponosom govori mlada, osamnaestogodišnja djevojka . Meni je brat sad otišao u partizane. Ja još nisam htjela . Ali kad sam ga pratila i došla među naše, kad sam ih vidjela sve na skupu, nisam više mogla, nisam više htjela natrag, — kaže jedna od njih. I nema u tim mladim, neiskusnim, ali napaćenim dušama ni traga žaljenja što su u neizvjesnosti ostavile svoje drage , svoj dom. One su već spoznale da će njihovi domovi i njihovi dragi samo ovako biti odbranjeni.

Ž.

PALI HEROJI

DRAGOSLAV ( DRAGANČE) PAVLOVIĆ

Surovost rata nije mogla i neće nikad moći da ubije u nama ljubav prema našim drugovima. Kad god smo mi koji smo ostajali , ostajali da se borimo, dobijali vest da je još jedan, još jedan više nestao u plamenu naše ponosne borbe, stezali smo naša srca i doživljavali duboku bol. I svi mi koji smo ostali i poznavali Dragančeta Pavlovića stegli smo naša srca da ne pustimo suzu . Osetili smo samo divlju mržnju prema onima koji su uništili našeg Dragančeta — jednog od najplemenitijih ljudi srpskog naroda . Osvetiti Dragančeta, osvetiti se za krvavi pokolj u Pjenovcu , gde

126

je naš Šilja tragično završio svoj život — samo to, samo osvetnička mržnja rađala se iz vesti o njegovoj smrti . Draganče Pavlović rodio se 1908 godine u Beogradu. Bio je sin stare trgovačke porodice . Studirao je tehniku , prišao je radničkom pokretu pre 8 godina. Prišao mu je kao čovek koji je iz svog poštenja, iz svoje plemenitosti, iz svoje nesebičnosti i ljubavi za ljude izvukao jedini mogući zaključak. Prišao je radničkom pokretu kao čovek koji je spreman da sve žrtvuje za ono u što veruje da je pošteno i plemenito, za ono u čemu je video ostvarenje svojih ličnih ljudskih želja i osećanja. Draganče je prišao radničkom pokretu u onom gluhom periodu života naše Partije u Beogradu, u kojem su stari kadrovi čamili na robiji ili se izgubili, a novi se tek stvarali . Prvo je Draganče vršio takozvane male usluge, ustvari velike pomoći . Njegov stan, stan sina uglednog beogradskog trgovca, bio je jedan od retko sigurnih stanova, gde su beogradski komunisti mogli da drže svoje sastanke i udaraju temelj budućoj moćnoj partijskoj organizaciji. Njegova adresa je partijska adresa . On sam je čovek kome dolaze kuriri. I za celo to vreme Draganče ne postavlja pitanje svoga ulaska u Partiju. On radi svoj posao smatrajući da još nije vreme da postane član Komunističke partije. Iako on još ne zna, teorijski ne zna, kako je visoko zvanje člana Partije , on oseća, kao što oseća svaku plemenitu i dobru stvar, da je to zvanje visoko i da ga treba radom steći . Draganče je skroman i u ovom slučaju , kao što je bio skroman uvek, kao što su skromni svi plemeniti ljudi, svi veliki trudbenici , svi pravi komunisti . A kad je postao član Partije 1936 godine, Draganče je zaista već bio savesav komunista i sav borac. Radi u partijskoj tehnici . I kao uvek stan, tačan i neumoran. Ali , sada, kao član Partije, Draganče ima više poleta, više oduševljenja, više inicijative . Sigurniji je. Našao je samog sebe. Ali ubrzo pada na petom spratu Uprave grada policijski psi muče i premlaćuju ovog divnog čoveka, koji spokojno i časno podnosi sve muke koje nisu mogle mimoići nijednog takvog čoveka kao što je bio Draganče , koji je to hteo da bude do kraja. Draganče odlazi na dve godine robije u Maribor , u najgadniju i najtežu jugoslovensku tamnicu . Svega nekoliko crnogorskih komunista čame u vlažnim ćelijama Mariborske kaznione . Draganče se sa njima povezuje i počinje upornu i tešku borbu za živote ovih već obolelih ljudi i za svoj život. On zna da pripada Komunističkoj partiji i da se mora boriti i za svoj život koji više nije njegov. Teški i uporni štrajkovi glađu koje Draganče organizuje i kojima rukovodi - to je sada polje rada ovog dragog i milog čoveka. Sreo sam dvojicu drugova u Crnoj Gori koji su se zajedno borili sa Dragančetom u Mariborskoj kaznioni . Njihova ljubav za Dragančeta je neiscrpna - u njemu su oni videli svu plemenitost i samozatajnu nesebičnost jednog komuniste. Po izlasku sa robije Draganče radi u Crvenoj pomoći kao sekretar PK, a posle kao sekretar Centralnog komiteta . Sva njegova ljubav prema ljudima i prema drugovima nalazi sada najpuniju mogućnost izražaja . Draganče sav gori od posla. Pod njegovim rukovodstvom Crvena pomoć postaje masovna organizacija , pod njegovom brigom žive sada bolje u tamnicama i zatvorima naši drugovi . Svi koji su prošli kroz jugoslovenske 127

tamnice i zatvore znaju Dragančeta i vole ga, on poznaje sve i voli ih. Voli ih svim svojim velikim srcem. Kad je Hitler napao Sovjetski Savez Draganče je otišao u Makedoniju kao instruktor CK i odatle se , uz nečuvene napore, posle izvršenog zadatka, probio do oslobođene teritorije . Draganče je poginuo od nemačkih mitraljeza kao politički komesar V bataljona (ranije I šumadijskog odreda) I proleterske brigade. I mesto drugarske suze za ovim divnim čovekom i komunistom, svima koji su ga poznavali u očima je planuo plamen osvetničke mržnje.

Brigade u narodu SELJACI I SELJANKE IZNOSE PONUDE I DAROVE PRED PARTIZANE Četvrta krajiška brigada prolazeći kroz sela i zaseoke nailazila je na takav oduševljen doček, na takvo prijateljstvo od strane cjelokupnog naroda, da smo svi, zaista , bili iznenađeni . U selima u kojima se odmaramo nismo se mogli odmoriti . Ali taj novi umor bio nam je draži od svakog odmora. Mjesto sna pjevaju se pjesme , igraju kola. Omladina je s nama i oko nas, a stariji gledaju u partizane i sa suzama u očima pričaju o ustaškim zločinima, o onome što je bilo i što im se dogodilo . Istovremeno majke i sestre iznose ponude - mlijeko , sir, kajmak, voće , maramice , peškire sve što im se zateklo u kući i što je ostalo sakriveno i nepronađeno od ustaša. Ista slika ponavlja se iz sela u selo. Svagdje nas očekuju s radošću i ljubavlju . Svagdje u nama gledaju svoju vojsku i svoju odbranu . U opštinama klisevskoj i upačkoj poslije dolaska brigade odbornici narodnooslobodilačkih odbora sazvali su veliki zbor , na koji su pozvali i štab brigade. Zbor je sazvan radi organizacije ishrane vojske, a istovremeno i radi pretstojećih izbora za narodnooslobodilačke odbore . Zbor je bio vrlo dobro organizovan , i mi smo se iznenadili kad smo vidjeli veliki broj crvenih zastava, transparenata i slika, kad smo vidjeli kako seljaci iz raznih sela u kolonama dolaze na zbor, kad smo vidjeli koliko je svijeta, koliko je seljaka i seljanki došlo na ovaj skup . Prije početka zbora čuju se partizanske i narodne pjesme, čuju se parole i povici . Na sam zbor nisu bile došle naše jedinice , jer su bile na položaju . Međutim, seljaci i seljanke donijeli su poklone i tražili da i vojska dođe na zbor . Morali smo poslati po jednu četu da dođe sa položaja i da primi donesenu miloštu . Zbor je protekao u jednom oduševljenju nepoznatom u ovim krajevima, kako pričaju sami učesnici zbora. Na njemu je, zaista, ostvareno jedinstvo pogleda na sva pitanja naše Narodnooslobodilačke borbe. Naročito su bile oduševljene i spontane manifestacije prema našoj vojsci, prema našim brigadama , koje su pozdravljene burnim i neprekidnim poklicima. K.

128

Gore: Selo Drinići

Dole : Na ovom mestu nalazila se u Drinićima kuća u kojoj je bila štamparija „ Borbe", a koju su 1943 Nemci spalili. Na slici je bajta koju su seljaci podigli na zgarištu

Gore: Pogled na kuće u selu Drinići Dole: Kuće u kojima su se redakcija i ostalo osoblje hranili

Pozivaju se svi javni radnici, naučnici, književnici, publicisti i umetnici koji se nalaze u redovima NOP i DVJ ili na pozadinskom radu na oslobođenim teritorijama da se jave Agitpropu pri CK KPJ. Javljajući se, treba u pismu da navedu: prezime, ime, profesiju, kratki životopis , gde se sada nalaze i na kakvom poslu. Na ovaj način dobiće se pregled svih javnih radnika, naučnika, književnika, publicista i umetnika (likovnih, dramskih i muzičkih) koji sudeluju u Narodnooslobodilačkoj borbi, potreban radi stvaranja bližeg dodira, saradnje među njima i radi organizacije jednog njihovog kongresa.

Ratna kronika HITLEROVA RATNA MAŠINA SVE VIŠE RÐA Svi napadi na Staljingrad su odbijeni . Za posljednjih nekoliko dana Nijemci su pretrpjeli ogromne gubitke , a skoro nikakve uspjehe . Dve do tri kuće , jedna ili dve ulice - to je sve što je mogla da postigne nekad nezadrživa Hitlerova ratna mašina , koja je zarđala od krvi svojih sopstvenih vojnika i počela teško da škripi od snažnih udaraca crvenih boraca . Staljingrad stoji čvrst i velik, nepobjediv u svojoj odluci da se brani i da pobijedi . Danas je svima jasno, a Hitleru i njegovim generalima jasnije nego ma kome drugom, da je u borbi za Staljingrad, u borbi za Volgu, fašistička armija već pretrpjela poraz, ma do kakvih pomjeranja došlo na nekim sektorima fronta. I zbog toga Hitler već sada trubi na uzmak. Hitler zna da neuspjeh kod Staljingrada znači neminovno povlačenje do Dona. Ovu konzekvencu izvukao je i general Halder, njemački komandant ovoga sektora, i predložio je Hitleru. Prema posljednjim vijestima zbog ovog svog predloga general Halder je smijenjen. Hitler neće još da se povlači, iako zna da će se morati povući . Promjenama generala ne dobijaju se bitke . Sama odbrana Staljingrada znači , dakle , bacanje neprijateljskih armija unazad, jer one ne mogu zimovati, i neće zimovati , na opustošenim stepama između Dona i Volge. Hitler, trubeći na uzmak, govori o svojim ranijim pobjedama , o onim pobjedama koje su u stvari prestale da budu pobjede uslijed poraza kod Staljingrada. Hitlerovska štampa je zabrinuta. Spustila je ton. Ne govori više o pobjedi, nego o izbjegavanju poraza. „ Frankfurter Cajtung" kaže : „ Ako sile osovine ne izgube rat, one su ga već dobile , jer su zauzele skoro sve zemlje Evrope. " Isto tako u Njemačkoj se sve više govori o prelazu na defanzivni rat, u kome se ona stvarno već nalazi , osim na nekim uskim sektorima fronta. U defanzivi se nalazi skoro na svim dijelovima ogromnog Istočnog fronta osim kod samog Staljingrada i kod Mozdoka. Kod Iljmena, kod Voronježa, kod Rževa i naročito sjeverozapadno od Staljingrada Crvena armija drži inicijativu u svojim rukama. Öfanziva maršala Timošenka sjeverozapadno od Staljingrada, koja svakim danom dobija sve veći značaj, povoljno se razvija. Iako Nijemci čine ogromne napore da zaustave rusko napredovanje, sovjetske trupe približile su se na ovom sektoru samom gradu. ⚫ Istorijski arhiv KPJ 1/2

129

Kod Mozdoka njemačka inicijativa svršila se prilično žalosno : jedinice Crvene armije nastavljaju sa uništavanjem njemačkih tenkovskih i pješadijskih odreda koji su prešli rijeku Terek. I na Zapadnom frontu Nijemci su u defanzivi, ali ni saveznici nisu u ofanzivi. Engleski bombarderi , doduše , redovno bombarduju Njemačku ' i važnije vojne objekte u okupiranim zemljama (prošle nedjelje Kil, Keln, Rajnsku oblast, Krezo u Francuskoj i još neke objekte u okupiranom dijelu Francuske i Holandije) , ali ovi vazdušni napadi, ma koliko oni bili korisni, ne pretstavljaju ofanzivu , pa čak ni pravu, i ni punu vazdušnu ofanzivu . Njemačka defanziva na zapadu, uprkos tome što je vazdušna aktivnost, uglavnom, prenesena na njemačku teritoriju , ne pretstavlja nikakvo ozbiljnije angažovanje ni ljudskih ni materijalnih snaga . Na sektoru Sredozemnog Mora i u Sjevernoj Africi nema nikakvih bitnih promjena. Pojačana je samo vazduhoplovna aktivnost nad Maltom . Na Dalekom Istoku savezničke snage vode i dalje uspješne borbe na Novoj Gvineji, gdje se Japanci povlače. Ovim najnovijim uspjesima savezničkih snaga na Novoj Gvineji smanjena je neposredna opasnost za Port Morezbi, a time i opasnost invazije Australije . Prije nekoliko dana Japanci su uspjeli da se iskrcaju na Gvadalkanalu i na još jednom ostrvu Solomunskog Arhipelaga na kojima se i oko kojih se sada vode žestoke borbe. Značaj Solomunskih Ostrva je veoma velik zbog veze između Australije i Sjedinjenih Država Amerike. Američke i engleske trupe iskrcale su se u slobodnoj crnačkoj republici Liberiji, koja treba da im posluži kao baza za borbu protiv njemačkih podmornica, koje operišu u južnom dijelu Atlantskog Okeana. M.

OKUPATOR NEMA SNAGA ZA USPEŠNU OFANZIVU Na svim našim frontovima vode se uporne borbe za inicijativu . Neprijatelj na sve moguće načine pokušava da nam je preotme, da bi se izvukao iz položaja da se samo brani, da bi on bio onaj koji napada, onaj koji će zadavati udarce, da bi se mi , možda, pod udarcima njegovih savršenijih tehničkih sredstava morali da povučemo. Pre izvesnog vremena neprijatelj je počeo sa čitavim nizom napada na slobodnu teritoriju . Sa raznih strana on je pokušavao da se probije. Sve je to bilo u sklopu jedne opšte ofanzive . Jedan od pravaca ofanzive bio je pravac na Ključ. Na tom pravcu neprijatelj je napadao jednim delom Nemcima koje je skrpio iz okoline Sarajeva i iz garnizona na pruzi Sarajevo — Brod , a drugi deo su sačinjavale ustaško-četničke bande. On je uspeo da se probije do Ključa , ali je odatle morao da se vrati posle velikih gubitaka. Neprijatelju je naneta velika šteta. Između ostalog uništen je jedan tenk od 32 tone . Zaplenjena je jedna divizijska ambulanta sa velikom količinom hirurških instrumenata. Neprijateljske snage, skrpljene sa drugih strana za ofanzivu , bile su mu potrebne i tamo odakle ih je uzeo. Danas , on nijednog trenutka nije siguran da neće dobiti udarac baš tamo odakle je , usled nedostatka ljud-

130

stva, pokupio garnizone za napad na partizane. Nedostatak žive sile neprijatelja, visoki moral partizana, kao i osećanje prisustva većih naših snaga, naterali su neprijatelja da se posle velikih gubitaka vrati nesvršena posla . Ranija neprijateljska ofanziva u pravcu Mrkonjić Grada i Jajca takođe je malaksala pod kontraudarima brigada. Naše brigade su prešle u iznenadni napad i otele neprijatelju ponovo Mrkonjić Grad. Peta i Deseta udarna brigada su usled pritiska neprijatelja promenile svoje položaje. Četničke bande na ovom sektoru vrše neviđeni teror nad stanovništvom . Iz Duvna se neprijatelj , posle primljenih lekcija koje je već ranije dobio, nije usuđivao da i dalje vrši napade. Narodni ustanak u Dalmaciji sve se više širi. Broj onih koji se javljaju u brigade i traže oružje neprestano raste. Teror četnika Draže Mihailovića besprimeran je. ,, Slobodna Jugoslavija" je pre neki dan objavila proglas Izvršnog odbora Osvobodilne fronte slovenačkom narodu povodom prisilne mobilizacije koju vrši okupator . U proglasu se poziva slovenački narod da povede borbu protiv te mobilizacije i da stupa u otvorenu borbu , kao što to rade njihova braća u Štajerskoj i na Gorenjskom, koji, uprkos raznim neprijateljskim pokušajima uspešno tuku neprijatelja . V. Z.

POLITIČKI ŽIVOT I ORGANIZACIJE NARODNOOSLOBODILAČKOG POKRETA NA KORDUNU

Kordun, oktobra Kordun, ili Karlovački okrug, u velikoj svojoj većini je u vlasti partizana. Okrug ima šest kotareva: Veljun, Cazin, Vojnić, Slunj , Karlovac i Vrgin Most. Na tom slobodnom teritoriju stanuje 70.000 žitelja sa 11.000 domaćinstava. Okrug ima na oslobođenom teritoriju 4 kotarska i 19 općinskih narodnooslobodilačkih odbora, a na neoslobođenom teritoriju 13 narodnooslobodilačkih odbora. Za posljednja dva mjeseca prošlo je kroz zborove na Kordunu 110.000

ljudi . U čitavom okrugu umnoženo je 115.000 stranica agitaciono-propagandističkog materijala (listovi , letaci, brošure itd.) . Na Kordunu postoje snažne masovne organizacije žena i omladine. U pionirskim organizacijama ima 4.521 dijete. U Antifašističkom frontu žena učlanjeno je 7.130 žena. Antifašistički savez žena ima pet kotarskih odbora sa 51 odbornicom, 17 općinskih odbora sa 164 odbornice i 187 seoskih odbora sa 980 odbornica. Na neoslobođenom dijelu postoji 6 ilegalnih odbora AFŽ-a. Žene i omladina prolaze stalno kroz kratkoročne kurseve u kojima se odgajaju u duhu Narodnooslobodilačke borbe. Tako je AFZ organizovao devet kurseva kroz koje je prošlo 120 žena.

9*

131

NAJVEĆI GRAD NA SVIJETU U Njemačkoj se danas svi pitaju koji je najveći grad na svijetu . Građanstvo odgovara - valjda London ili Njujork . Ali odgovor glasi drukčije : najveći grad na svijetu je danas Staljingrad. Njemačka vojska maršira po Staljingradu već preko dva mjeseca, a još nije došla ni do glavne željezničke stanice.

GRČKI NAROD SE BORI U Grčkoj stanovništvo stalno pojačava otpor protiv okupatora . Se- . ljaci napadaju Talijane koji hoće da im oduzmu žetvu . U Atini bačena je bomba na zgradu gestapoa. Grčki partizani napali su na Kritu koncentracioni logor i oslobodili većinu zatvorenika. Grčki poslanik u Americi izjavio je da sada u Grčkoj operiše 30.000 partizana , a od njih 12.000 na otoku Kritu. Borba protiv okupatora razbuktala se najviše u oblastima Južne Makedonije i Tesalije . U tim oblastima Talijani su uhapsili sve građane koji su pokazali antiokupatorsko raspoloženje.

NASILNO SLANJE FRANCUSKIH RADNIKA U NJEMAČKU Kako javlja radio iz Višija, u neokupiranoj Francuskoj izbili su veliki radnički štrajkovi , a naročito u gradu Lionu . Ovi su štrajkovi odraz otpora francuskih radnika protiv nasilnog slanja na rad u Njemačku. Po nalogu svojih fašističkih gospodara Laval je mobilisao 120.000 radnika za tu svrhu . Međutim, uprkos najstrožim mjerama koje je Laval primijenio protiv francuskog radništva dosad je u Njemačku otišlo samo 17.000 radnika.

AMERIKA MOBILIŠE U Sjedinjenim Državama Amerike objavljen je prije nekoliko dana Zakon o vojnoj obavezi počev od 18 godina. Na osnovu ovog zakona pristupiće se mobilizaciji daljnja 2 miliona vojnika.

132

NOVI DRUM ALJASKA- AMERIKA Kako javljaju iz Kanade, završen je veliki drum koji veže Sjedinjene Američke Države sa Aljaskom. Ovaj drum je dug 2.400 milja i ima veliki strategijski značaj za eventualne ofanzivne operacije protiv Japana.

STRIJELJANJA U LUKSEMBURGU Zbog generalnog štrajka u Luksemburgu, koji je bio proglašen povodom aneksije Luksemburga Njemačkoj , Nijemci su strijeljali preko 400 učitelja, svećenika i drugih javnih radnika.

MASOVNA STRIJELJANJA U BEOGRADU Prema vijestima agencije „ Rajter“ iz Carigrada beogradski list „ Novo vreme" objavio je 10 oktobra službeni kominike komandanta njemačkih snaga u Srbiji generala Badera o novim hapšenjima i strijeljanjima u Beogradu . U kominikeu se kaže : „ Prošle noći uhapšen je veliki broj lica u Beogradu. Ista su bila umiješana u pobunjenički pokret koji se pripremao. Da su namjere pobunjenika uspjele, srpski narod bio bi izložen teškim patnjama i neiskazanoj bijedi. " Prema vijestima koje su stigle u Carigrad, svi uhapšeni su, oko 500 lica, poslije kratkog saslušanja strijeljani .

EMISIJE

„SLOBODNE

JUGOSLAVIJE"

NA

STRANIM

JEZICIMA

Radio stanica „ Slobodna Jugoslavija " davaće svakog dana od 15.16 do 15.35 časova na talasnim dužinama između 25 i 26 metara redovan pregled borbi u Jugoslaviji na stranim jezicima i to: ponedeljkom i četvrtkom na engleskom, sredom i petkom na francuskom, utorkom i subotom na češkom jeziku .

SMRT FAŠIZMU

BORBA

SLOBODA NARODU!

Živjela dvadesetpetogodišnjica Velike oktobarske , sucijalističke revolucije

ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE 080) 24-15 000 VIL · OVERSAL 1009

CIJEBA 3 CIB, 3 KUNE 50LIRA

DVADESET PETA GODIŠNJICA VELIKE OKTOBARSKE PROLETERSKE REVOLUCIJE

Radnici, seljaci i građani ! Borci, komandiri, komandanti, politkomesari Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije ! Navršilo se 25 godina otkako je radni narod grada i sela u Rusiji zbacio omraženu carističku vlast i uspostavio vlast radnika i seljaka. 7 novembra ove godine svi narodi Sovjetskog Saveza, zajedno sa svojom Crvenom armijom slave taj veliki dan oslobođenja izrabljivanog radnog naroda i ugnjetenih nacija od carističkog jarma, od srednjovjekovnog mraka, stradanja i poniženja. 7 novembra 1917 godine prestaje izrabljivanje čovjeka od strane čovjeka, prestaje progonjenje neruskih narodnosti , prestaje pogrom, prestaje haranje i pljačka crnostotinaških bandi , prestaje premoć carskih žbirova, prestaje premoć generala i plemstva i narod uzima sudbinu u svoje ruke. Zemlja , ona zemlja za kojom je ruski seljak stoljećima težio i za nju prolivao krv, prešla je u njegovu svojinu . Oduzeta je parazitskim knezovima i baronima i predana u ruke onih koji su je obrađivali . Fabrike, koje su gradili radnici i u njima radili pod robijaškim uslovima, za nečuveno nisku nadnicu , prešle su u ruke radnika i postale izvor napretka i blagostanja za čitav narod, a ne izvor bogaćenja ruskih i stranih kapitalista, prestale su biti objekat izrabljivanja radnih masa na koga su one sa prokletstvom gledale. Teško je bilo osvojiti vlast , a još teže održati je . Narod , ogromna većina naroda velike Rusije postavila se kao granitna stijena u odbranu velike socijalističke države radnika i seljaka , kada su unutarnji i vanjski neprijatelji posegnuli da ponovo uzmu tu vlast iz ruku naroda i uspostave stari, omraženi režim . Na čelu sa herojskom Boljševičkom partijom i genijalnim Lenjinom i Staljinom , narodi Sovjetskog Saveza odbranili su svoju vlast po cijenu potoka prolivene krvi i milijuna života.

134

RADNICI, SELJACI I GRAĐANI ! BORCI, KOMANDIRI, KOMANDANTI I POLITKOMESARI! Za 25 godina opstanka velike socijalističke države stvorena je iz nekadanje tehnički i kulturno najzaostalije zemlje u Evropi , najnaprednija zemlja, zemlja neviđenog do danas poleta u razvitku nauke, kulture i blagostanja. Velika zemlja — Sovjetski Savez bio je kroz 25 godina otok mira na kome je srećna zajednica naroda stvarala svoju veliku budućnost. To je zemlja u koju su 25 godina bile uprte oči čitavog napaćenog radnog čovječanstva. Ali omraženi fašistički njemački osvajač, koji je porobio čitavu Evropu, bacio se i na tu srećnu zemlju da bi je porobio, opljačkao i ponovno zaveo u njoj srednjovjekovni mrak i ropstvo. Već 17 mjeseci narodi Sovjetskog Saveza vode borbu na život i smrt sa tom fašističkom njemačkom aždajom i njenim fašističkim satelitima iz čitave Evrope. Ogromne su žrtve koje su u dosadašnjoj borbi dali narodi Sovjetskog Saveza, ne samo u odbrani tekovina Velike oktobarske revolucije, u odbrani Sovjetskog Saveza, već i u odbrani slobode , kulture i napretka čitavog čovječanstva. U ovoj džinovskoj borbi narodi Sovjetskog Saveza čine takav samoprijegor i junaštva da zadivljuju svijet. Skoro sav teret rata protiv najljućeg neprijatelja slobode i nezavisnosti svih naroda svijeta snosi Sovjetski Savez. U nekim velikim zemljama postoje potajni saboteri koji na vrlo rafinirani način sabotiraju odlučnu borbu svih snaga protiv Hitlera i njegovih saveznika, koji ometaju hitnu pomoć Sovjetskom Savezu za brzo i energično uništenje fašističkih osvajača . Ali narodi svih zemalja, porobljenih i neporobljenih, sve više i energičnije zahtijevaju djela, a ne samo riječi, zahtijevaju borbu protiv Hitlera i njegovih pomagača . Narodi porobljenih zemalja Evrope svakog dana se sve više dižu u borbu protiv hitlerovskih zvijeri i njihovih saveznika . Narodi Jugoslavije već 17 mjeseci vode nejednaku i herojsku borbu protiv svih okupatora i njihovih slugu - ustaša i četnika sviju dlaka . Narodi Jugoslavije , koji vode tu tešku i krvavu borbu, ponose se time što zajedno sa narodima Sovjetskog Saveza doprinose i svoj dio za spas čovječanstva od fašističkog mraka, ponose se time što se bore rame uz rame sa herojskom Crvenom armijom, sa narodima Sovjetskog Saveza protiv fašističkih osvajača .

RADNICI, SELJACI I GRAĐANI ! BORCI, KOMANDIRI, KOMANDANTI I POLITKOMESARI!

Mi vodimo borbu na život i smrt. Vodimo borbu za svoj opstanak i svoju nezavisnost. Vodimo borbu protiv mrskih okupatora i njegovih slugu, izdajnika našega naroda ustaša , četnika, Nedića, Pećanca i Draže Mihailovića. Naš je neprijatelj mnogobrojan i svirep, ali mi ćemo pobijediti , jer se borimo za našu slobodu i nezavisnost, jer se borimo rame uz rame sa narodima Sovjetskog Saveza , sa herojskom Crvenom armijom, sa našim saveznicima, pobijedićemo, jer se za istu stvar bori čitavo napredno čovječanstvo. Nepobjediva vjera u pobjedu i nesalomljivo jedinstvo svih naroda Sovjetskog Saveza u ovim teškim i sudbonosnim danima, jeste ona sila o

135

koju se razbijaju Herojska Crvena čima. Sve se više više se približava

svi bjesomučni nasrtaji razbješnjelih fašističkih pasa. armija zadaje smrtonosne udarce fašističkim osvajapribližava dan pobjede nad hitlerovskim hordama. Sve i dan slobode svih naroda Jugoslavije.

NARODI JUGOSLAVIJE SRBI, HRVATI, SLOVENCI, MUSLIMANI, CRNOGORCI, MAKEDONCI I DRUGI! Ugledajte se na narode Sovjetskog Saveza , na njihovo jedinstvo, odlučnost i junaštvo u borbi protiv omraženih fašističkih osvajača, ugledajte se na njihovo nepomućeno bratstvo i jedinstvo u odbrani njihove velike socijalističke domovine , tekovina Velike oktobarske revolucije . Stanite svi kao jedan, bez obzira na političke poglede, vjeru i narodnost, u jedan sveopći Narodnooslobodilački front, radi odbrane naše nezavisnosti , slobode i opstanka. Neka vas ne zbunjuje izdaja londonske vlade, koju ona -vrši preko svog ministra Draže Mihailovića. Neka oni budu prezreni od vas, a vi, bez obzira na sve , ustajte u borbu i stanite u redove naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske ! Organizujte pozadinu za pomoć frontu! Učinimo sve za front! Uništavajmo okupatore i domaće izdajnike — ustaše , četnike i špijune! Budimo dostojni velikih simpatija i povjerenja naše velike slavenske braće Rusa i svih naroda Sovjetskog Saveza! MAJKE, ŽENE I SESTRE ! Poput vaših sestara u Sovjetskom Savezu koje daju natčovječanske žrtve za spas svoje otadžbine , za spas onih prava koja su žene u Sovjetskom Savezu dobile poslije stogodišnjeg ropstva pod kapitalističkim jarmom, i vi ste u ovoj dosadašnjoj borbi u najvećoj mjeri pokazale da ste pravovremeno shvatile gdje je vaše pravo mjesto u današnjoj teškoj i nejednakoj borbi za slobodu i nezavisnost naših naroda . Vi ste pokazale da se znate boriti s puškom u ruci na frontu isto tako kao što se borite u pozadini za zbrinjavanje naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske . Naša narodna vojska se ponosi time što se u njenim redovima bori veliki broj žena . Narodi Jugoslavije mogu da se ponose time što su žene u Jugoslaviji stale u prve redove Narodnooslobodilačke borbe. Dignite se sve žene kao jedna, da još više pomognete ovu veliku pravednu borbu sa mrskim okupatorima i njihovim domaćim izdajničkim slugama ! Organizujte u pozadini snabdijevanje sa svim što je potrebno vašim sinovima, kćerima , braći i muževima na frontu!

OMLADINO JUGOSLAVIJE! Velika oktobarska proleterska revolucija stvorila je omladini Sovjetskog Saveza uslove za srećan i kulturan život. Kroz 25 godina omladina Sovjetskog Saveza nalazila se u prvim redovima izgradnje velike socijalističke zemlje , u izgradnji svoje socijalističke domovine, u kojoj je ona živjela najsrećnijim životom, imajući sve ono čemu je čovječanstvo sto136

tinama i stotinama godina težilo. Danas, u ovim teškim i sudbonosnim danima, milijuni i milijuni sovjetske omladine u redovima Crvene armije i pozadini , u fabrikama i kolhozima, čine čudesa svojim herojstvom i samopregorom, da odbrane tekovine Velike proleterske revolucije , da odbrane svoju socijalističku domovinu , koja ju je učinila najsrećnijom omladinom svijeta. I ti, omladino Jugoslavije, omladino Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Vojvodine , Makedonije, Slovenije , Crne Gore itd. ustala si u ovim teškim danima kada je mrski okupator ugrozio ne samo tvoju slobodu već i tvoj opstanak, i danas u prvim redovima naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske vodiš tešku i krvavu borbu za slobodu i nezavisnost svoga naroda, za tvoju bolju i srećniju budućnost. Narodi Jugoslavije mogu da se ponose svojom omladinom. Vi ste u dosadašnjoj borbi pokazali zaista divne primjere herojizma i samoodricanja. Pa ipak, svi omladinci i omladinke Jugoslavije nisu u vašim borbenim redovima . Mnogi se još kolebaju i ne nalaze dovoljno snage da dođu na put onih slavnih boraca-omladinaca , koji se već 17 mjeseci bore sa mrskim okupatorima i njihovim izdajničkim slugama. Omladino! Digni se sva kao jedan i stupi u redove naše Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske . Stupi u pozadini u redove onih koji se, isto tako kao i oni sa puškom u ruci, bore da pomognu našim borcima na frontu. Slavan je put kojim je pošla omladina Jugoslavije i samo tim putem vi ćete doći do svoje bolje i srećnije budućnosti . Povodom 25-godišnjice Velike oktobarske revolucije naši narodi i Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska upućuju svoje plamene pozdrave narodima Sovjetskog Saveza , čvrsto riješeni da zajedno sa njima istraju do konačne pobjede u borbi protiv fašističkih osvajača i njihovih slugu. Da živi 25-godišnjica Velike proleterske oktobarske revolucije ! Da živi Sovjetski Savez, zemlja socijalizma i nada svih ugnjetenih! Da živi herojska i nepobjediva Crvena armija! Da živi herojska Boljševička partija - SKP(b) ! Da živi genijalni vođa i strateg, drug Staljin! Da žive naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Amerika i Engleska ! Da živi jedinstvo svih naroda Jugoslavije u borbi protiv okupatora i domaćih izdajica! Da živi Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska ! Da živi Komunistička partija Jugoslavije , organizator borbe za slobodu i nezavisnost naroda Jugoslavije ! Da živi pobjeda nad fašističkim osvajačima! SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU !

CENTRALNI KOMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

137

ČETVRT VIJEKA OD VELIKOG OKTOBRA Prošlo je četvrt vijeka otkada su na jednoj šestini zemljine kugle ostvareni ideali izrabljivanih i ugnjetenih ljudi čitavog svijeta. Prošlo je 25 godina otkako su ugnjeteni i napaćeni narodi carske Rusije , pod vodstvom Boljševičke partije, na čelu s genijalnim Lenjinom, svrgli omraženu , srednjevjekovnu tiraniju carizma i stvorili veliku i moćnu državu — bratsku zajednicu naroda - Sovjetski Savez. Teška su bila ona vremena za narode Rusije. Iznurena trogodišnjim imperijalističkim ratom, ratom nepravednim, u kome su milionske mase naroda carističke Rusije služile kao topovsko meso na raznim bojištima svijeta, za interese ruskih i stranih imperijalista, Rusija, radna Rusija, Rusija svih naroda koji u njoj žive, digla se kao div da zbaci breme sa sebe i stvori bolji i srećniji život, da zauvijek onemogući povratak staroga . Teško je bilo rađanje te nove velike države , države radnika i seljaka . Neprijatelji, unutarnji i vanjski , naprezali su sve svoje sile da ponovo uspostave stari caristički poredak plemića i knute, poredak pljačke, korupcije i bespravlja, poredak carskih žbira , koji su htjeli da ponovo bace narode u okove . Ali , za čudo, narodi bivše carske Rusije, koji su bili skoro potpuno iznureni i ekonomski upropašćeni trogodišnjim imperijalističkim ratom , kojima je rat bio omrznuo, digli su se s neviđenom energijom protiv svih neprijateljskih, kontrarevolucionarnih i intervencionističkih sila i sa nezapamćenom izdržljivošću i herojizmom, u dugoj i teškoj borbi, odbranili tekovine Velike oktobarske revolucije. Većim dijelom slabo naoružane, slabo odjevene i gladne , ali zadojene nepokolebljivom vjerom u pobjedu svoje pravedne stvari, radne mase sela i grada Sovjetskog Saveza borile su se protiv svih tih sila, dok konačno nisu pobijedile. Prošlo je 25 godina , četvrt vijeka, otkako postoji velika i moćna sovjetska država, koja kao kula svjetilja zrači napaćenom čovječanstvu . Ali svih tih 25 godina bile su godine džinovske borbe, natčovječanskih napora, napora jedne velike zajednice, koja je stvorila sebi i svome potomstvu srećnu i veliku budućnost . Za četvrt vijeka stvorena je od razorene i zaostale zemlje velika industrijska zemlja. Žaostali ruski seljaci , sa malo zemlje, koju su obrađivali drvenim plugovima, postali su napredni kolhoznici , koji najmodernijim sredstvima obrađuju svoju zemlju. Od nepismene i kulturno zaostale zemlje stvorena je najkulturnija zemlja na svijetu, čijim se naučnim tekovinama danas služi čitav svijet. Za ovih 25 godina džinovskih napora i borbi ostvaren je socijalizam, stvoreni su uslovi za neviđeni razmah razvitka u tehnici , nauci, općenarodnoj kulturi i ekonomskom blagostanju svih naroda Sovjetskog Saveza. Ali , kroz svih tih 25 godina neprijatelji Sovjetskog Saveza nisu mirovali . Oni su na sve moguće načine ometali mirnu izgradnju zemlje socijalizma i u potaji se pripremali da još jedanput pokušaju da unište tekovine velike ruske revolucije . Vođeni Boljševičkom partijom , na čelu s velikim i mudrim Staljinom , narodi Sovjetskog Saveza nisu ni na trenutak zaboravljali na opasnost, koja je stalno prijetila njihovoj socijalističkoj zemlji . Oni su stvarali svoju odbranbenu silu , svoje mezimče - Crvenu armiju, koja je za 25 godina obezbjeđivala mirnu izgradnju socijalizma i koja u ovim današnjim sudbonosnim danima borbe na život i smrt protiv ostrvlje-

138

nog fašističkog osvajača, zadivljuje svojim herojstvom čitavo napredno čovječanstvo . U toku 25 godina života i razvitka Sovjetskog Saveza u kapitalističkoj okolini, protiv ove velike socijalističke države prolivena je masa kleveta, laži i podvala. Svim silama se sprečavalo da u svijet ne prodre istina o razvitku, o džinovskom napretku Sovjetskog Saveza. Najreakcionarnije klike u Engleskoj , Francuskoj itd ., zadojene mržnjom prema ovoj velikoj zemlji napretka i blagostanja, pomagale su šakom i kapom njemački fašizam, pomoću kojeg su mislile da unište državu radnika i seljaka. Ali , usljed suprotnosti koje postoje u kapitalističkom svijetu, njemački se fašizam toliko osilio, da se pretvorio u fašistički osvajački imperijalizam i , porobivši čitavu Evropu, zaprijetio je čitavom čovječanstvu . Oružje koje su evropske reakcionarne klike kovale za borbu protiv Sovjetskog Saveza pretvorilo se u oružje koje je zaprijetilo čitavom svijetu, pa i onima koji su ga kovali. Dvadeset petu godišnjicu Velike oktobarske revolucije narodi Sovjetskog Saveza slave u znaku natčovječanske borbe protiv fašističkih osvajača. Dvadeset i pet godina reakcija kapitalističkog svijeta kovala je urotu za uništenje zemlje socijalizma, dvadeset i pet godina izgrađivali su narodi Sovjetskog Saveza svoju zemlju , da bi danas sve svoje tekovine, pa i svoju krv i živote, stavili u službu čitavog naprednog čovječanstva. Šta bi bilo danas od porobljenih naroda i čitavog naprednog čovječanstva, da nema Sovjetskog Saveza i njegove nepobjedive Crvene armije , koja gotovo čitav teret rata protiv fašističkih osvajača nosi na svojim leđima?

Narodi naše porobljene ali nepokorene Jugoslavije gajili su uvijek veliku ljubav i simpatije prema Sovjetskom Savezu. U Jugoslaviji je postojala samo jedna brojčano neznatna reakcionarna klika, koja je kroz 24 godine svim sredstvima ometala uspostavljanje tijesnih veza između naroda Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Ta ista reakcionarna izdajnička klika još i danas uzaludno pokušava da stvori jaz između naroda Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. U ovim teškim i sudbonosnim danima, kada se vodi borba na život i smrt, kada skoro sav teret rata snose narodi Sovjetskog Saveza, narodi Jugoslavije nisu poslušali onaj zlokobni glas izbjeglica u Londonu, koji stalno govori : ,, Čekajte, još nije vrijeme" , nego se 17 mjeseci bore rame uz rame sa narodima Sovjetskog Saveza za svoju slobodu i bolju budućnost. Svaki uspjeh herojske Crvene armije radosno

139

odjekne u srcima naših naroda i boraca Narodno oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije . Svaki uspjeh naše partizanske i dobrovoljačke vojske radosno odjekne u srcu čitavog sovjetskog naroda. Narodi Jugoslavije, zajedno sa svojom Narodno- oslobodilačkom partizanskom i dobrovoljačkom vojskom ponose se što mogu u ovoj današnjoj džinovskoj oslobodilačkoj borbi doprinijeti svoj dio za spas čovječanstva, što su saveznici sa velikim narodima Sovjetskog Saveza i herojskom Crvenom armijom. Povodom dvadeset i pete godišnjice velike ruske Oktobarske revolucije, narodi Jugoslavije i njihova Narodno-oslobodilačka vojska upućuju svoje plamene pozdrave svojoj braći po krvi i oružju, sa dubokom vjerom u konačnu pobjedu nad fašističkim osvajačima. Ovu vezu između naroda Jugoslavije i naroda Sovjetskog Saveza, koja se prekaljuje u jeku teške i krvave borbe , niko nikad više neće moći prekinuti. ΤΙΤΟ

BOLJŠEVIČKA PARTIJA RUKOVODILAC OTADŽBINSKOG RATA

„ Poginuli kao komunisti" - stajalo je na natpisima prikačenim na grudima dvadeset dva crnomorska mornara, koji su pali smrću heroja posle svog besmrtnog podviga. Dvadeset fašističkih aviona oborio je sam komesar Murga. Četrnaest neprijateljskih tenkova uništio je heroj Sovjetskog Saveza komunista Stemasov. Hiljade takvih podviga beleže svakodnevno članovi Boljševičke partije . Duhom herojizma, prezira smrti i neiscrpnom ljubavlju za sovjetsku domovinu zapajaju danas boljševici milione crvenih vojnika, u ognju Otadžbinskog rata. Kao nekad , pre dvadeset pet godina, u vatri revolucije! Kao nekad, za vreme tri revolucije, danas su boljševici oni najsmeliji, najljući osvetnici nad fašističkim razbojnicima za zločine nad sovjetskom domovinom i sovjetskim ljudima, za zločine nad okupiranom braćom čitave Evrope, za zločine koje su pripremali čitavom čovečanstvu . Kao nekad, u prvim teškim danima - kad je mlada sovjetska država u neviđenom poletu pokretala sve snage da se kroz socijalističku izgradnju otrgne od zavisnosti kapitalističkog sveta - boljševici su neumorni pregaoci na rekonstrukciji čitave privrede za odbranu tekovina socijalističke izgradnje. Pod pravilnim političkim i privrednim rukovodstvom boljševika sovjetska zemlja kuje pobedonosno oružje protiv fašističkih razbojnika . Stvaralačkim žarom članova Boljševičke partije prožeta su nova otkrića i svakim danom sve savršeniji organizacioni oblici . I kao nekad što je Crvena armija, predvođena boljševicima , pobedila četrnaest imperijalističkih zemalja i mnogobrojne belogvardejske generale , tako i danas, vođena boljševicima, Crvena armija upisuje najslavnije stranice istorije, pobeđujući ratnu mašinu čitave Evrope. U Otadžbinskom ratu boljševički kadrovi uzeli su u svoje ruke odgovornost za sudbinu dela Lenjina Staljina, za sudbinu prve socijalističke države .

140

Srušivši u Velikom oktobru kapitaliste i spahije, intervencioniste i belogvardejce, Boljševička partija latila se posla da za narode SSSR, od poluazijatske zemlje stvori zemlju moćne socijalističke industrije i kolhozne poljoprivrede, jedinstvenu porodicu srećnih ljudi i naroda. Bilo je to delo koje se po svom istorijskom značaju moglo uporediti samo sa Velikim oktobrom. Sovjetska zemlja postala je sila spremna da dočeka burna vremena i da sama vojuje za oslobođenje čovečanstva. Samo partija boljševika, partija Lenjina — Staljina, bila je kadra da primi na sebe ovaj veliki zadatak - odbrane domovine i opstanka sovjetskih naroda, oslobođenja čovečanstva od najljućeg neprijatelja ljudskog napretka, od hitlerovske kuge. Samo partija prekaljena u tri revolucije , sa kadrovima odnjihanim brigom Lenjina i Staljina kadra je da u sudbonosnom trenutku točak istorije opet, posle četvrt veka, pokrene napred. Partiji, koja ih već skoro pola veka vodi od pobede ka pobedi , mnogobrojni narodi Sovjetskog Saveza predali su svoju sudbinu u ruke. Milioni sovjetskih patriota žele da podele teškoće Otadžbinskog rata i odgovornost za rukovodstvo odbranom zemlje sa najhrabrijim sinovima zemlje — boljševicima. Čvrstoj kao kremen Boljševičkoj partiji, koja je primila breme Otadžbinskog rata , narodi SSSR hoće da olakšaju breme, da ojačaju njene redove čelikom svoga morala i plamenom svoje ljubavi za domovinu. -― Nadahnuti podvizima boljševika — milioni sovjetskih patriota i patriotkinja žele da idu u boj kao komunisti , da poginu kao komunisti , da ponesu časno ime boljševici. Na frontovima - ogromna je želja boraca da u boj idu kao komunisti . U paklenoj huci neprijateljske avijacije i tenkova , za vreme odbrane Lenjingrada, hiljade novih članova primljeno je u Partiju . U najsudbonosnijim danima novim snagama osnaženi su redovi Boljševičke partije : u prvom polugođu 1941 godine porast članova Boljševičke partije bio je 223.000, a u prvom polugođu 1942 - triput više 751.895 ! Najnapredniji ljudi zemlje svojim ličnim učešćem žele da pomognu u rešavanju političkih, vojnih i privrednih zadataka. Živeti i raditi danas kao komunista, poginuti kao boljševik — za sovjetske ljude to je simbol odanosti domovini, samopregora, nadljudskog herojizma i radnih napora. Sovjetski narodi zaklinju se da će tući neprijatelja kao što to traži Staljin ; na poziv druga Staljina i pod rukovodstvom Boljševičke partije pretvaraju čitavu sovjetsku zemlju u jedinstveni radni logor. „ Politički rukovodilac odgovara ne samo za to kako on rukovodi, nego i zato šta rade oni kojima on rukovodi ", rekao je Lenjin. Poletom sovjetskih patriota, herojizmom crvenoarmejaca, socijalističkom utakmicom ispunjavaju boljševički rukovodioci ove reči svog velikog učitelja. U tom prilivu novih članova za vreme najvećih iskušenja za mladu socijalističku domovinu ogleda se snaga Boljševičke partije, nosioca odbrane domovine. To je i najveća garancija pobede SSSR . Čvršće nego ikad , u Otadžbinskom ratu, povezali su se boljševici sa masama i postali stožer oko kojega se okreće čitav život sovjetskih naroda. Brigom za nove ljude, sistematskim političkim i vaspitnim radom među borcima i trudbenicima, u najžešćim bojevima kakve pamti istorija i neviđenoj radnoj utakmici , boljševici oživotvoravaju zakon svoje Partije: jačanje redova! Budno proveravajući najbolje među dobrima u velikim bitkama na frontu i u pozadini — boljševici pojačavaju redove svoje Par-

141

tije najnaprednijim i najboljim ljudima zemlje jer samo takvi se mogu nazvati njihovim imenom. Smisao priliva milion novih članova za jednu godinu leži u neumornom radu učenika Lenjina ― Staljina za pobedu Crvene armije, za spas čovečanstva. Visoko drže boljševici zastavu Lenjina Staljina! M. M.

STALIIN Kada je rano beogradsko proljećnje jutro , iz njegove mirne vedrine, probudio huk hitlerovskih aviona, kasapeći divno i nevino tijelo grada, posipajući sivom jezom smrti parkove, ulice, fasade i drvorede, pred oči izbezumljenih stanovnika javio se očinski , brižni i osmjehnuti lik Staljinov. Kada je zahujala tenkovska oluja kroz mirna, djevičanska sela i odjeknula švapska čizma kaldrmom naših gradova, naš čovjek je živo osjetio da na svijetu postoji vođ , učitelj i otac naroda, koji misli na nas i koji nas nikad ne zaboravlja. A kad su na okukama drumova planule prve osvetničke puške i zagrmjele u hitlerovskim štabovima prve bombe, Staljin je postao najbliži i najmiliji drug, koji bodri i tješi, - njega tište patnje naših naroda, on se raduje uspjesima naših boraca za slobodu ; to je drug koji sjedi s tobom u zasjedi , blaži tvoje rane, hrabri te da ne kloneš nikad i gleda pogledom hvale tvoje junaštvo i tvoja plemenita djela. Ima li veće časti i veće sreće , nego osjećati da je tvoj najbliži i najStaljin? Ima li veće sreće i časti za narode i borce koji su miliji drug iz tih naroda ponikli , nego da budu pohvaljeni , u najsudbonosnijem času čovječanstva, od Staljina, neimara ljepše sudbine čovječanstva... Čitav okupirani dio Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, obuhvaćeni su požarom partizanskog rata...

I naši narodi su zapjevali prostu, ali ganutljivu pjesmu borbe, pjesmu o velikom Staljinu, pjesmu o ruskoj braći , kojima je palo u dio da spasu slovensko pleme od istrebljenja, a čitav ljudski rod od povratka u varvarstvo. Staljin je postao najmiliji lik naših sela i gradova. Zar nijeste vidjeli vezeno njegovo ime i njegov lik, grubim vunenim koncem, ugljenom na zidu , čobanskim nožem u kori drveta? S njegovim imenom umiru naši junaci na fašističkim strelištima - od toga se ledi krv u žilama ubica — s njegovim imenom letè u ljute bojeve ono nadimlje grudi plemenitim gnjevom osvetničkim . Veliku i moćnu domovinu socijalizma Staljin je smjelo poveo putem sreće i blagostanja. Učenje Marksa, Engelsa i Lenjina razvio je i učinio dnevnim životom miliona, planski pripremajući državni brod prve radničko-seljačke države da odoli svakoj buri . Brod Velikog oktobra, koji je tako smjelo poveo Lenjin u nova mora, ka novim zračnim obalama, Staljin je oklopio najtvrđim čelikom koji je dosada pronađen — socijalističkom izgradnjom , i nadojio novom vrstom energije — elanom socijalističkog čovjeka ... Šta bi bio svijet danas, bez Sovjetskog Saveza? Mrak fašističkog varvarstva ! Sunce bi bez Staljina tmurno sijalo...

142

Staljin je najljući protivnik svega neljudskog, najbrižniji, najumniji odgajivač plemenitosti čovjekove . Čovjek je najveće blago! U vremenu kad je ostali svijet grcao u bijedi i grčio se pod knutom reakcije , a imperijalistički kabineti pleli mreže da zadave evropske nacije, Staljin je ostvario veličanstvenu poemu slobode i bratstva među ljudima i narodima — Staljinski ustav i, otvorene duše , ukazivao narodima put kojim treba da pođu, kojim će jednoga dana morati poći. Sovjetski Savez je jedina država bez zadnjih namjera. Ona ne samo da neće porobljavanje

drugih naroda, već hoće da ukaže pomoć porobljenim narodima u njihovom oslobodilačkom ratu protiv hitlerovske tiranije . Staljin je jedini državnik čiste savjesti i nesebičnog srca. On je to zato jer je učenik i saradnik velikog Lenjina, jer je najbolji sin radničke klase i slavne Boljševičke partije, jer se u njemu otjelovio duh Velikog oktobra , njime diše sve što je danas veliko, plemenito i slobodoljubivo u ljudskom rodu . Staljin je oživotvoreni i oplođeni marksizam-lenjinizam. Zato je on čovjek koji se nikada ne koleba, čovjek pred čijim su očima podastrti budući događaji, čitava buduća stoljeća . Ako neko čeka da Crvena armija oslabi, doživjeće - da Hitler bude poražen a ona ojačana. Staljin je najpotpuniji čovjek. On se juče brinuo o kvalitetima pšenice, dječjim jaslama,

.143

radničkim stanovima, teškoj industriji , svjetskoj politici i dijalektici . On zna i vidi sve , njemu ništa ljudsko nije tuđe . Danas, on se brine o djeci boraca, prehrani stanovništva, naučnim pronalascima za ratnu tehniku , vitaminima i toplim rukavicama za vojnike. On vodi Crvenu armiju, određuje njene pokrete i sprema njene pobjede . U svijetu za Staljina nema nerješivih zagonetki i zato njegova ruka vodi samo pobjedama . On prozire slabe strane neprijatelja, pred Staljinom neprijatelj ih ne može skriti nikakvom pomrčinom, - i zato će Crvena armija pobijediti . Uništavajte živu silu i tehniku neprijatelja ! Izučite do savršenstva vojne vještine , uđite u dušu oruđa kojima rukujete i postanite njihovi gospodari ! Graditelj mirnog, srećnog radnog života, Staljin je najveći strateg svih vremena. Staljin to je epoha, najsudbonosnija u istoriji čovječanstva . Staljin to je Lenjin današnjice . Istoriją ne zna veće ljubavi nego što je ima Staljin za Lenjina. A niko nije zaslužio Lenjinovu ljubav tako kao Staljin. Lenjin će živjeti dok je svijeta i vijeka. Staljin je njegovo djelo učinio besmrtnim i nerazorivim. Staljin je Lenjin koji živi među nama, Lenjin je živ i nikada neće umrijeti. Ponos je živjeti u doba Staljina, boriti se vođen Staljinom, to znači biti dio nečega što neće nikad umrijeti . Staljin je misao, duh i osjećanje miliona malih ljudi koji se bore za ljepši život. Voleći ga mali postaju velikima, vječnima, postaju dio besmrtnog Staljina, Lenjina današnjice... Kad se smiri ratna huka i narodi uplove u luku mira, u srećni život bez robova i gospodara, budući čovjek, kud se obazre, vidjeće u svemu Lenjina i Staljina. Oni su učinili da se čovjek raduje životu , čovjeku, radu — proljeću su dali plavet, cvijeću miris , pjesmu pticama, a ljudima dušu. Oni su učinili da sunce sija ljudima svijetlo i radosno. Patnje i iskušenja čovječanstva danas su veća nego ikad , ali će ih ono u svom hodu naprijed savladati . Patnje i iskušenja naših naroda su bolna i golema. Ali su ona probudila sve ono veliko i ognjeno u nama, prituljeno pepelom što su ga nagrtali dušmani naroda. Branili su nam da volimo Sovjetski Savez. Mi dokazujemo danas oružjem u ruci , da smo ga uvijek voljeli... Hitler je ipak doživio onaj rat koji su izdajice pokušale da mu uštede... Ljubav naša prema Sovjetskom Savezu neugasiva je, jer ona je kroz krv i oganj postala naš život, duša , budućnost naš opstanak, hljeb naš nasušni ! Ta ljubav je besmrtna - jer 、 je zadahnuta duhom velikog Staljina, nju je razbuktao veliki otačestveni rat domovine socijalizma za spas čovječanstva od najmračnije sile istorije - njemačkog fašizma . Naše djelo je pravedno, pobjeda će biti naša.

M. D.

PAROLE

CK

SKP(b) ZA 25-GODIŠNJICU VELIKE OKTOBARSKE SOCIJALISTIČKE REVOLUCIJE

Da živi Velika oktobarska socijalistička revolucija , koja je svrgla vlast imperijalista u našoj zemlji i proglasila mir među narodima čitavog sveta! Dole nemačko-fašistički zavojevači, krvavi porobljivači naroda Evrope, zakleti neprijatelji slobodoljubivih naroda čitavog sveta!

144

Gore: Jedna od kuća u Drinićima, u kojima se spremala „Borba" Dole: Kuća u Drinićima, u kojoj je radila redakcija „ Borbe"

SMRT FAŠIZMU

Živjela dvadesetpetogodišnjica Velike oktobarske socijalističke revolucije

BORBA

ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BROJ24-25 GOD. VII / NOVEMBAR 1942

Dvadeset Velike

peta

oktobarske

SLOBODA NARODU

CIJENA: 3 DIN: 3 KUNE, 1.50LIRA

godišnjica

proleterske

revolucije

Radnici, seljaci i gradani! Narodi Jugoslavije Borci, komandiri komandantipolitkomesari Narodno.oslobodi Srbi, Hrvati. Slovenci, Muslimani, Crnogorci, Makedonci i drugi! Ugledajte se ta narode Sovjetskog Saveza, na njihovo jedinstvo, odlačke partizanske i dobrovoljacke vojske Jugoslavije ! lucnost i junaštva u borbi protiv omraženih fašističkih osvajača, ugledajte Navršilo se 25 godina otkako je rani narod grada i sela Rusiji aba- se na njihovo nepomuceno bratstvo i jedinstvo u odbrani njihove velike socijalisticke domovine, tekovina Velike oktobarske revolucije. Stanite svi CIOomraženu carističku vlast i uspostavi vlast radnika i seljaka, 7 novembern ove godine svi narodi Sovjetskog Saveza zajedno sa vojom Crvenom Arnu- Lau jedan, bez obzira na političke poglede, vjeru i narodnost, u jedan svejom slave taj veliki dan oslobodenja izravanog radnog naroda i ugnje opfi narednoslobodilački frant, radi adbrane naše nezavisnosti, slobode Neka vas ne shijuje izdaja londonske vlade, koju ona vrši tenih nacija od carističkog jarma, od srednjevjekovnog mraka, stradanja i opstanka. svog ministra Draže Mihailovica. Neka oni budu prezreni od vas, a poniženja. 7 novembra 1917 godine prestaje ratljivanje čovjeka un čovjeku , preko bez obzira na xve, ustaje borbi stanite u redove naše Narodnoprestaje progonjenje neruskih narodnosti, prestaje pogroni. prestaj haranje vi, osloboddake partizan-ke i dalirovoljacke vojske. Organizujte pozadinu za pljačka crnostotinaških bandi, prestaje premed carskih zbirova. prestaje pomie front mimo za front. Umistavajmo okupatore i domaće izdajpremoć generala i plemstva i narod uzima sudbinu i svoje ruke. Zemka. nike ustale četnike i špijun Huno dostojni velikih simpatija i povje ona zemlja za kojom je ruski seljak stoljećima io i za nju prolivan Lry reja nase velike slavenske brade Rusa i svih naroda Sovjetskog Saveza. prešla je u njegovu svojinu. Oduzeta je paraziti kuczovima i baronima i predana u ruke onih koji su je obradivali False koje su gradili radmer Majke, zene i sestre! i u njima radili pod robijaškim uslovima, za nečuveno nisku nadnicu, prešlo su u ruke radnika i postale izvor napretka i blagostanja za čitav narod, a vaših sestri u Sovjetskom Saves hoje daju nadčovječanske ne izvor bogaćenja ruskih i stranih kapitalista. prestale su biti objekat izrab. žrtve Poput za spas stoje stadibine, za spas onde prava koja su žene u Sovjetljivanja radnih masa na koga su one sa prokletstvom gledale. skom Savezu dabile poslije stogodišnjeg rausta pod kapitalističkim jarmom, Teško je bilo osvojiti vlast, a još teže održati je Narod. ogromna i vi ste u ovoj dosadašnjoj borbi u najveću kazale da ste pravovećina naroda velike Rusije postavila se kao granituena u odbranu vremeno shvatile gdje in veprave mjesto u današnjoj telki í nejednakoj velike socijalističke države radnika i seljaka, kada s unutarnji i vanjski borbi za slobodu nezavisnost naših naroda. Vite pokazale da se znate neprijatelji posegnuli da ponovo uzmu tu vlast iz ruku ada i uspostave boriti s puškom u cuci na fantasto tako knoto so borite u pozadini za stari, omraženi režim. Na čelu sa herojskom Boljševičkom rartijom i geni- brinjavanje naše Narodno-oslobodilačke partizanske dobrovoljačke vojske. jalnim Lenjinom i Staljinom , narodi Sovjetskog Saveza branili su svoju Naša narodna vojska ponost time Stojenim redovima bori veliki vlast po cijenu potoka prolivene krvi i milijuna života broj mogu da se ponose time su žene u Jugoelaviližena. stalaNarodi neyeJugoslavije radove nondan.nolalindian cho što Dignita on eva Jana kao jedna da još više pomognete oru veliku pravednu borbu sa inrskim Radniel, selfael | građani ! okupatoriumahovim domaćim izda nekim slugama Organizujte pozadini snabdijevanje sa svim to je potrebno vašim sinoviua, kćerima braBorci, komandiri, komandanti i politkomesari! ći i muževima na frontu Za 25 godina opstanka velike socijalističke države stvorena je iz ne Omladino Jugoslavije! kadanje tehnički i kulturno najzaostalije zen.lie u Evropi.jnaprednja zemlja, zemlja nevidenog do danas poleta u razvitku nauke, kulture i bla oktobarska proleterska revolucija stvorila je omladini Sovjetgostanja. Velika zemlja Sovjetski Savez bio je kroz 25 godina tok skog velika Saveza uslove za srećan i kulturaa is01 Kroz 20 godina oruladina , mira na kame je srećna zajednica naroda stvarala svoju veliku budućnost. Sovjetskog nalazila se u prvim redovima izgradnje velike socijali-. To je zemlja u koju su 25 godina bile uprte oči čitavog napaćenog rad stičke zemjeSaveza ugradnji svoje socijalističke donio in u kojoj je ona og čovječanstva. živjela najsrećnijim životom, imajući sve ono čem čovječanstvo stotiAli omraženi fašistički njemački osvajač, koji je porobio čitavuEvropu nama istotinama oda težilo. Danas, u ovim tekkinudbonosnim danima, bacio i na tu srećnu mrak zemljui ropstvo. da bi je Već porobin, zavesilijuni i miniske omladine u redovima Creen Armije i pozadini, opljačkaonarodi ponovno u njoj sesrednjevjekovni 17 mjeseci Sovjetskog fabrikama dhorima, ne udesa svojan herojstvom sampregorom, Saveza vode borbu na život ismrt sa tom fašistickom njemačkom adnjom odbrane teve velik Proleterske Revolucije, da odbrane svoju socii njenim fašističkim satelitima iz čitave Evrope. Ogromne su žrtve koje da ističku domovinu, koja je umila najsreomjon omniadinom svijeta. su u dosadašnjoj borbi dali narodi Sovjetskog Saveza. ne samo u odbrani I i omladine Jugoslavi omladino Srbije, Hrvatske, Hosne i Hercetekovina velike Oktobarske Revolucije, u odbrani Sovjetskog Saveza, već govine. Dalmacije Vojvodin Makedonije, Slovenije, Crne Gore itd. ustala i u odbrani slobode, kulture i napretka čitavog čovječanstva. U ovoj dži Si u ovim teškim danima, kada je mrski okupator ugrozio te samo tvoju novskoj borbi narodi Sovjetskog Saveza čine takav samoprije junaštva slobodu već i to opstanak, i danas uprvim redovima naše Narodno-osloda zadivljuju svijet. Skoro say teret rata protiv najljućeg eprijatelja slo- bodinek partizanske i dobrovoljacke vojske vodis teku i krvavu borbit bode i nezavisnosti svih naroda svijeta, snosi Sovjetski Sive U nekim za slobodu i neravno svogaroda, a tvoju bolju i sreću budućnost. velikim zemljama postoje potajni saboteri koji na vrlo rani načiu sa- Narodi Jugoslavije mogu da se ponose svojom omladinom. Vi ste u dosahotiraju odlučnu borbu svih snaga protiv Hitlera i njegovih saveznika. da joj borbi pokazali zaista divne primere heroizma samoodricanja. Pa koji ometaju hitnu pomoć Sovjetskom Savezu za brzo i drgonienie ipak vi omladina mladinko Jugodavijo tu u vašim borbenim redovima. fašističkih osvajača. Ali narudi svih zemalja. porabljenih i neporobljenih nog se jos kule ne laze dosolo age da dodu na put onih sve više i energiénije zahtijevaju djela, a ne samo rijeci, zahnju borbu slavnih boraca mladina, koji se vec iseci bore sa mrskim okupaprotiv Hitlera i njegovih pomagača. Narodi porubljenih seja rope nphovinDigni izdajakim slagara. stupi svakog dana se sve vise dižu a borbu protiv hitlerovskih vijeri ho terii Oladino se kaojedan u redove nase Naro-lno-osiobodilack partanske i dobrovoljačke yoke, Stupi u pozadini u redove vih saveznika. Narodi Jugoslavije već 17 mjesec vode jednaku herojsku borbi oh, koji se isto tako kao i oni sa pukom u ruci, bore da pomognu protiv svih okupatora i ovih sluge ustaša i četnika sviju dlaka hakim borcuna na from Slava je pun kam je pošla omladina Jugosla do doje bolje i srećnije budućnosti. Narodi Jugoslavije, ko ved to tešku Kivu borbu, ponose se ne što vije i samo tim putem v Povodom odismice de oktobarske revolucije naši narodi i zajedno sa narodima Svjetskog Saveza doprinose svoj dio pas covječanstva od fašističkog praka ponose s time što se bore rame uz rame Narodno-oslobodilačka partizansk dobrovoljacka ka upućuju svoje sa herojskom Crvene rinj narima Sovjet-kog Saveza protiv plamene pozdrave narodima Soeke Savena čvrste riješem da zajedno njima istraj do konačne po burb protiv fatickih osvajača i fašističkih osvaja

Radaici. rljac 1 građank! Borek komandiri, mandanti i politkomesari! Mio borbu na roti smrt. Vodinio porto opstanak svoju nezavist ,Vodimo horbu protiv mrskih okupatora u qach tugu. izdajnika naših naroda usa, nika Nedica Panca Draže Mihailyvića. Naš je neprijatelj mnogobroja i svirep. ali mi ćemo pobijediti, er se borimo za našu obodu i nezavisnost jer se borimo rame uz rame sa narodima Sovetskog Saveza, sa herojskom Crom Armijom, sa nasim saveznicima, pobijedicemo, jer se za istu stvar bori čitavo predno covječanstvo. Nepobjediva er svo pobjedu i nesalomljivo jedinstvo svih te roda Sovjetskog Save u ovim teškim sudbonosnim danu , jeste o sila o koju se razvijaju svi bjesomučni nasraj razbješnjelih fašističkih pasa. Lerojska Crvena Armija sadaje smrtonosne udarce fašističkim dvajačima. Sve se se približava dan pobjede nad hitlerovskim bordama. Sve više se priblinga i dan slobode via naroda Jugoslavije.

Da 21 -godišnjica Vella opeke obbar ke revolucije ju socijalizma ada rijdteulh! Da ziv Suhl Savez, Da 2i heroja i nepobira Crvena Arial ! KP (b)! ja Da 217 bereja Boljses Da 21 geulisi roda Itrice, drug Stain! zive na vell saveze Sovjetski Savez. Amerika I Engleska! Dair jedinstvo naroda Jugosla je u protiv okupatora d mach Uzdaj|ca | Da ziv Narodno oslobodilach partizanska dobrovoljacka vojska! Daly Komunistic partljagoslavje, organisator borbe za slohoda nezavisnost aroda Jugoslavlje! B211 pobjednnd fasisticki vaja mal SURT PASIZ USLOBODA NARODU Centralni Komitet KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

Faksimil prve stranice „Borbe" od 7 novembra 1942 godine (umanjeno)

Radni svete Sovjetskog Saveza ! Za 25 godina sovjetske vlasti mi smo stvorili moćnu socijalističku industriju i kolhoznu poljoprivredu. Svim snagama branimo plodove svog dugogodišnjeg truda ! Drugovi crvenoarmejci, crvenoflotci i komandiri, partizani i partizanke ! Ne štedeći svoje živote branite tekovine Velike oktobarske socijalističke revolucije , slobodu , čast i nezavisnost naše Otadžbine ! Nemilosrdno uništavajte hitlerovske razbojnike ! Pozdrav narodima Evrope koji se bore protiv hitlerovskog imperijalizma ! Patrioti evropskih zemalja, dižite se u borbu za svoje oslobođenje od fašističkog jarma! Zbacujte hitlerovsku tiraniju ! Da živi oslobođenje Evrope od Hitlerovih ljudoždera! Braćo ugnjeteni Sloveni ! Dižite se u sveti narodni rat protiv hitle-rovskih imperijalista — smrtnih neprijatelja Slovenstva! Da živi borbeno jedinstvo slovenskih naroda! Da živi borbeni savez oružanih snaga Sovjetskog Saveza, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i drugih slobodoljubivih naroda, koji vode pravedan oslobodilački rat protiv nemačko-italijanskog razbojničkog imperijalizma ! Dole krvava klika hitlerovskih upravljača i njihovih pomagača ! Na surovu odgovornost organizatora čudovišnih zločina i krvavih prestupa protiv naroda Sovjetskog Saveza i svih okupiranih zemalja Evrope ! Za sovjetsku Otadžbinu idu u boj sinovi svih naroda Sovjetskog Saveza. Da živi Crvena armija · armija bratstva i prijateljstva naroda SSSR ! Slavni zaštitnici Staljingrada! Za vama je sav sovjetski narod . Borite se do poslednje kapi krvi . Bespoštedno razbijajte , odbijajte i istrebljujte neprijateljske horde! Da žive herojski zaštitnici Staljingrada! Plameni pozdrav herojskim zaštitnicima Lenjingrada! Da žive Lenjingrađani, slavni patrioti i patriotkinje naše Otadžbine ! Herojski zaštitnici Kavkaza! Branite svaki pedalj zemlje! Razbijajte omrznutog neprijatelja ! Da žive slobodoljubivi narodi Kavkaza ! Borci Crvene armije ! Nemilosrdno se svetite nemačko -fašističkim gadovima za pljačkanje i razaranje naših gradova i sela, za nasilja nad ženama i decom, za smrt sovjetskih ljudi ! Krv za krv! Smrt za smrt! Braćo i sestre ! Rusi, Ukrajinci, Belorusi , Moldavci, Litavci, Letonci , Estonci, Karelijci , privremeno pali pod jaram nemačko-fašističkih gadova ! Bespoštedno istrebljujte fašističke osvajače ! Rasplamsavajte plamen svenarodnog partizanskog pokreta ! Sovjetski partizani i partizanke ! Rušite pozadinu neprijatelja, uništavajte njegove štabove, rušite železnice i mostove , palite i dižite u vazduh skladišta i kasarne, uništavajte živu silu neprijatelja, istrebljujte pretstavnike nemačke vlasti ! Svakodnevno pojačavajte udarce po neprijatelju! Da žive heroji Sovjetskog Saveza i heroji socijalističkog rada najbolji sinovi naše Otadžbine! Radnici i radnice , inženjeri i tehničari preduzeća koja izrađuju naoružanje i municiju za front ! Povećajte proizvodnju pušaka , automatskog oružja , mitraljeza, minobacača, topova , granata ! Sve za front! Sve za pobedu ! 10 Istorijski arhiv KPJ 1/2

145

Kolhoznici i kolhoznice, radnici i radnice sovhoza! Dajte frontu i zemlji više hrane i sirovina za industriju ! Dajte sve sile na pomoć frontu za uništenje neprijatelja! Sve za front! Sovjetske žene ! Ovladajte muškim profesijama, zamenjujte muškarce koji su otišli na front, izučavajte načine protivavionske i protivhemijske odbrane, sanitetsku službu, službu veze ! Sve snage za borbu s nemačkim osvajačima! Sveopšta vojna obuka građana i građanki SSSR pojačava našu odbranu! Sovjetski patrioti i patriotkinje! Izučavajte vojnu službu ! Budite smeli branioci Otadžbine! Komunisti i komsomolci ! Budite u prvim redovima protiv nemačkofašističkih osvajača ! Da živi Svesavezna komunistička partija boljševika, partija Le― Staljina , organizator borbe za pobedu nad nemačko-fašističkim njina osvajačima !

ORUŽANO BRATSTVO NARODA SOVJETSKOG SAVEZA Uzbečki se narod obratio svojim sinovima braniocima - Uzbecima jednim snažnim pismom, koje izvire iz dubine duše . Pod njim stoji 2,412.000 potpisa. Pismo je spremao sav uzbečki narod. Pismo su čitali u svim gradovima i kišlacima selima republike . Ono je odrazilo nežnu materinsku ljubav prema svojim sinovima i strogu zapovest očeva : „ Ne uprljajte čast i viteške tradicije drevnog naroda, za koga nema veće sramote, većeg zločina od kukavičluka u borbi za Otadžbinu , od izdaje brata i druga u boju!" U tom je pismu ljubav prema svome narodu i bezgranična odanost sovjetskoj Otadžbini ! Ovo pismo odrazilo je sve promene koje je doživela sovjetska zemlja za 25 godina svog života. Teško je prepoznati republike Sovjetskog Saveza. Kao što se duga noć smenjuje vedrim svitanjem i sunčanim danom , tako su za drevne narode Azije — vekovi zaostalosti, kulturnog sna smenjeni novim godinama uzavrelog života, preporoda , kulturnog procvata. Staljinski ustav SSSR zapisao je i potvrdio rezultate divnog razvitka. Zavodi i fabrike , koje narod u tim krajevima nije ranije poznavao, kolhozi na poljima, na kojima je ranije seoska sirotinja svojim znojem zalivala zemlju bogataša, mreža novih kanala stvorenih udruženim radom slobodnih naroda, škole , instituti, pozorišta — ko bi prepoznao ranije zabačene i mračne krajeve ! Preobrazila se zemlja , preobrazili se ljudi . Odrasla su nova pokolenja koja ne znaju šta je ropstvo, nadahnuta mišlju o sreći novog naroda! Dekade nacionalne umetnosti u Moskvi , paviljoni nacionalnih republika na Svesaveznoj poljoprivrednoj izložbi — kakvi su se narodni talenti , kakva darovitost otkrili pred čitavom sovjetskom zemljom, pred celim svetom ! Sve su to plodovi ostvarenja lenjinsko -staljinske nacionalne politike . Prijateljstvo sovjetskih naroda postalo je jedno od uporišta sovjetske de-

146

mokratije. Složnim naporima svih sovjetskih naroda stvorena je moćna socijalistička industrija i kolhozna država. Nju su izgrađivali svi narodi pomažući jedni drugima, razmenjujući iskustva. Tako je ponikao u svoj svojoj snazi Sovjetski Savez. Izgrađujući ga menjali su svoj način života svi sovjetski narodi . Drukčiji je postao čovek - graditelj sovjetske države. Drukčija je postala porodica koja je odgojila graditelje i borce . Pismo uzbečkog naroda govori: „ Porodica je mala, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika je veliki. Svaka sovjetska porodica u poređenju sa porodicom naših naroda liči na kap vode u moru . Ali kao što se u kapi vode odražava zemlja, nebo i sunce, u porodici sovjetskog čoveka žive sve osobine velike porodice naše otadžbine." Divne reči ! Jednakost naroda, istinski internacionalizam, uvaženje nacionalne kulture naroda, uzajamna pomoć ekonomska , politička i vojnička stvorili su bratsku zajednicu naroda u velikoj sovjetskoj porodici i dali nesalomljivu čvrstinu sovjetskoj državi. Sovjetski je Savez kako stoji u pismu - tvrđava sa jednim vratima, ali kad je na ta vrata upao fašistički razbojnik, veliku opasnost osetili su svi narodi. Svima njima Hitler nosi jedno isto istrebljenje, razaranje, porobljavanje. Svim tekovinama naroda preti uništenje. Pobeda hitlerovskih razbojnika značila bi uništavanje čoveka, rušenje nacionalne kulture i državnosti , ponemčavanje, pretvaranje u robove nemačkih barona . Hitlerovci ne kriju svoj prezir prema narodima sovjetske zemlje. Za njih su svi oni „ niža rasa “. Hitler je govorio o narodima Istoka : ,,To su mongoloidi , rušilačke snage, koje moraju da postanu robovi arijske rase. “ Reč „ azijat “ je pogrdna i uvredljiva reč u jeziku hitlerovaca. U slepilu svojih niskih fašističkih računa, nemački osvajači maštali su da će zavaditi među sobom narode Sovjetskog Saveza, uneti razdor u sovjetsku porodicu , izazvati sukob između naroda po slici i prilici fašističkih zemalja i na taj način oslabiti Sovjetski Savez, njegov otpor i uništiti jedan za drugim narode SSSR. Ali im to nije uspelo! Propali su planovi Hitlera, prevario se taj fašistički provokator ! Narodi sveta govore o „ čudu Staljingrada ". Još nikad istorija čovečanstva nije videla takvu odbranu punu samoodricanja, takvu herojsku istrajnost. A ko su zaštitnici Staljingrada? Ko brani Staljingrad? Ko su ti koji stoje u njemu kao čelični zid? To su ruski ljudi pored Ukrajinaca, Belorusa, Uzbeka, Gruzina, Jermena, Azerbejdžanaca, to su sinovi čitave mnogonacionalne sovjetske države. „ Za otadžbinu ! Ni koraka natrag!" Sa tom parolom idu u boj slavni zaštitnici Staljingrada. Staljingrad - od njega idu zraci na sve strane Sovjetskog Saveza , njemu vode putevi iz svih sovjetskih republika. U Staljingradu sin ruskog naroda brani svoju Rusiju , sin gruzinskog naroda svoju gruzinsku zemlju, Uzbek svoj Uzbekistan... Neodvojivo je jedno od drugoga. Prijateljstvo naroda - to je velika snaga sovjetske odbrane . Još pre rata Crvena armija je bila škola nacionalnog prijateljstva za najbolje sinove sovjetskih naroda . U Crvenoj armiji partija boljševika s ljubavlju je odgajala kadrove branilaca sovjetske majke - Otadžbine . Kroz tu školu prošli su heroji Sovjetskog Saveza : Nelson Stepanjan, Veza Noj Adamija, Mihail Gakohidze . Poručnik Husejin Bali Alijev, mladi Bakinac , vaspitanik Crvene armije , herojski se borio za Lenjingrad. Sin Dagestana, heroj Sovjetskog Saveza, kapetan Mahomed Gacijev u Barencovom Moru po-

10*

147

kazao je visoku veštinu u borbi sa podmornicama. U školi Crvene flote naučio je tu veštinu. Crvena armija je za hiljade takvih slavnih majstora bila škola sovjetskog patriotizma. U školskoj skamiji, za vreme učenja oni su se bratimili sa drugovima drugih sovjetskih nacija . Otadžbinski rat povezao je još više sovjetske narode osećanjem bezgranične ljubavi prema Otadžbini , beskrajne mržnje prema neprijatelju . U Staljingradu , kod Lenjingrada, na Kavkazu , u žestokim bitkama meša se krv Rusa i Uzbeka, Ukrajinaca i Tadžika, Belorusa i Azerbejdžanaca , Gruzina ... Bratstvo koje je učvršćeno krvlju prolivenom za Otadžbinu — čvrsto je bratstvo. Nema prijateljstva jačeg od pobratimstva. Na svetom. zadatku odbrane Otadžbine pobratimila se sva sovjetska zemlja. Sav uzbečki narod traži od svojih sinova istrajnost i muževnost. Ni - čuje mladi Uzbek poziv svog naroda. I on zna — nema. koraka natrag ! — kud u Uzbekistan onaj koji popusti , koji svojim kukavičlukom osramoti sebe, svoju porodicu , svoje selo, svoj grad. Tako govori uzbečki narod svojim sinovima. Tako govore svojim. sinovima svi narodi . Oni su čvrsti i nepokolebljivi u svojoj odlučnosti da. se osvete neprijatelju , da ga razbiju , da ga unište . U pismu je još rečeno: ,, Pred najvećim teškoćama sovjetski narod nije se izgubio niti pao u očajanje . Ne, on je prikupio sve svoje snage da bi savladao teškoće izazvane ratom . Sovjetski se narod još tešnje okupio oko Boljševičke partije i velikog druga Staljina. “ Kao nikad združen je sovjetski narod . On sa uspehom savlađuje ogromne teškoće . On nepokolebljivo odbija besne napade neprijatelja, koji gomila brda leševa svojih vojnika u Staljingradu i oko Staljingrada. da bi sakrio propast svojih planova. Neprijatelj pokušava da prodre napred . Neka bude još jači naš otpor neprijatelju ! Zbijmo još tešnje naše redove! Neka se u dušu svakog borca utisnu reči uzbečkog naroda : „ Istrebljujući Nemce vi vršite plemenito delo. Mera vaše čovečnosti meri se bro-jem Nemaca koje ste istrebili." Da živi nerazrušivo prijateljstvo naroda naše zemlje! Za sovjetsku Otadžbinu idu u boj sinovi svih naroda Sovjetskog Saveza! Da živi Crvena armija armija bratstva i prijateljstva naroda SSSR ! Moskovska „ Pravda“ uvodnik od 31 oktobra

148

U VATRI OSLOBODILAČKOG RATA ISKOVAO SE SAVEZ NARODA JUGOSLAVIJE I SSSR Pre 140 godina prota Mateja Nenadović, jedan od najuglednijih ljudi Prvog srpskog ustanka, pošao je na daleki put da traži pomoć od ruskog naroda. Istim putem, mnogo pre prote Mateje krenuo je i Hrvat Juraj Križanić. To je bio najmiliji put svih naših ljudi od Križanića, preko Svetozara Markovića pa do današnjih dana . Teške i krvave borbe, prvo s turskim feudalcima, a kasnije s mnogo krvoločnijim i opasnijim neprijateljima germanskim baronima, iskovale su to bratstvo pred zajedničkom opasnošću za ognjište, jezik, nacionalni opstanak . U svim sudbonosnim trenucima oči južnoslovenskih naroda upirale su se u večitog brata, ruski narod, čiji su najveći duhovi Puškin, Ljermontov, Tolstoj izražavali ljubav prema južnoslovenskoj braći. Za slovenske narode čija je istorija ispunjena borbom protiv roptek Oktobarska revolucija stva i surovih pokušaja ódnarodjavanja učvršćuje zauvek veze s ruskim narodom, jer je tim vezama i toj ljubavi oduzela onu sebičnost koju su u njih unosili ruski carevi, vlastela i kapitalisti . Pred očima napaćenih slovenskih masa stvorila se narodna zajednica bez pogroma, bez ugnjetavanja , — „ prljavi slovenski svinjari “ upravljaju džinovskim Dnjeprostrojem , spajaju Moskvu s pet mora , osvajaju Severni Pol, pretvaraju svoju zapuštenu Rusiju u najjaču industrijsku zemlju Evrope - od miliona zaostalih slovenskih mužika stvara se najprosvećenija . i najplemenitija generacija za koju je čovečanstvo ikad znalo. ,,Sunce s istoka “ postaje jedino sunce prema kome se Južni Sloveni okreću. Ali , vlastodršci ne misle tako. Oni ulaze u kolo protiv Rusije, protiv svog naroda. Od Jugoslavije prave važan beočug u „ zdravstvenom lancu “ država-grabljivica, kojima je cilj uništenje Rusije i tekovina Oktobra. Beogradske gazde s pokvarenom gospodom iz Hrvatske, Slovenije , Bosne, pomažu generala Vrangela, bacaju 700 miliona narodnog novca na izdržavanje ovog ološa koga je ruski narod najurio sem ostalog i zbog toga da bi mogao pomoći oslobodilačku borbu svih naroda, a naročito slovenskih. U Beloj Crkvi i Zemunu rade terorističke škole, u kojima se obučavaju zločinci za uništavanje tekovina ruskog naroda . Sipa se pomijara laži o Rusiji, svim silama se ugušuje narodna ljubav, osvežena i oplemenjena Oktobrom, prema svom velikom bratu . Za uzvik „ Živela Rusija! " bacaju se ljudi na robiju , u Crnoj Gori žandarmi ne daju da se „ ruska“ krtola zove tim imenom. Ali , narodna ljubav postaje utoliko veća , ukoliko izdajice više pokušavaju svojom izdajom da je uguše. Rusija se ne može iščupati iz srca našeg naroda. Kad Staljinova slika izađe u „, Politici ", iako je cenzura namerno nagrdi , broj se tog dana prodaje na hiljade primeraka više. Zahtev naroda da se Rusija prizna, da se s njom povežemo, raste , buja, ukoliko se nad svetom, nad Evropom, nad nama ponovo spušta senka krvoločnih germanskih barona, obučenih sada u mrku hitlerovsku košulju . Narod u Rusiji sada vidi još nešto više . Jedinu silu koja je u stanju da spase svet, da okupi sve narode, kako bi se zločinačka ruka na vreme zaustavila. U velikim narodnim pobedama, na izborima 1935 i 1938, najjači poklik, poklik koji je doneo pobedu bio je „ Savez s Rusijom “ , jer je to 149

značilo sačuvati našu nacionalnu nezavisnost, ugroženu od neprijatelja Slovenstva. A vlastodršci Jugoslavije uporno nastavljaju svojim putem, zaslepljeni mržnjom prema svom narodu i Rusiji . Oni sada prilaze Hitleru, oni se kupe oko njega, kao blato oko točka , oni krče put otvorenoj , neskrivenoj izdaji svog naroda. Belogvardejski sin i zet Pavle Karađorđević podvodi našu zemlju vekovnom neprijatelju da se od nje stvori uporište za Hitlerov nalet na majku Rusiju . Ali narodni gnev ruši 27 marta tu grupu izdajnika, kao bujica izbija neizmerna ljubav prema Otadžbini — kojoj se sada ceo svet divi , a najviše svoje radosti , svoje nade izliva baš pred sovjetskim poslanstvom . Toga dana iz dubine narodne duše , iz stotine hiljada srca, nikla je parola ,, Beograd Moskva - jedini spas". To iz naših srca nije mogao da uništi ni divljački nalet Hitlerovih tenkova i aviona . Naši narodi stupaju u borbu na život i smrt s vekovnim neprijateljem, kome nije cilj samo porobljavanje, već istrebljenje do poslednjeg odojčeta, nas, svih slovenskih naroda. Što smo živi , što oružje nosimo, što ćemo živeti , imamo jedino da zahvalimo velikom ruskom narodu . On spasava čovečanstvo, on spasava pleme slovensko. Ruski čovek je zaustavio tu strašnu Hitlerovu mašinu , on je svojom krvlju izlokao grob Hitleru. U ovim velikim danima Otadžbinskog rata učvrstilo se za navek bratstvo naroda Jugoslavije i SSSR. Onih 9.500 u Kragujevcu i onih 60.000 u Kijevu ista je ruka poklala. Ukrajinu , Kordun , Bosnu, Mačvu iste su palikuće popalile, isti razbojnici poharali. Ali , iste bratske ruke slatko se svete! Slovenstvo će biti spaseno, biće spasen svet za sve narode. Sloveni će, spasavajući čovečanstvo, najzad doći do svoje nacionalne slobode, biće uništene sve izdajničke klike i one u zemlji , i one koje iz toplih kabineta u Londonu, pretvorenih u busiju , izdaju rođeni narod , ližu se sa Švabama i žabarima; nastavljaju onu istu politiku izdaje koju su vodile od 1918 protiv svog naroda, protiv Rusije, sve vlade počev od Grola i Trifunovića „ obznanaša“, od šestojanuarca Pere Živkovića, koji je za uzvik „Živela Rusija! " bacao u Mitrovicu, do Slobodana Jovanovića, koji je ,,naučno" opovrgavao tekovine Oktobra. Naše nerazorivo bratstvo sa narodima SSSR, zapečaćeno krvlju , zaloga nam je pobede i lepše budućnosti. V. D.

KOMSOMOL U RATU delo Lenjina i Staljina - danas je pred novim velikim Komsomol zadacima. Treba sve snage sovjetske omladine usmeriti ka jednom — uništenju fašizma . Komsomol nikad nije znao za klonuća i umor — u borbi i na radu. Bodrio je omladinu i bio onaj koji je odnegovao i iz svojih redova izbacio hiljade novih heroja. I dok danas u ruševinama Staljingrada nalaze grob hiljade hitlerovaca, sovjetski omladinci sećaju se onoga života koji su im hitlerovski psi pokušali da otmu . Sva sila nemačkog naoružanja nije dovoljna da se po-

150

kori sovjetska omladina. Nasuprot toj sili stoji još veća sila Crvena armija, sovjetski ljudi , sovjetska omladina . Sovjetska omladina zna ne odbrani li ono što ima, neće biti ni nje same. Cena kojom hitlerovci plaćaju svoje namere najbolji je dokaz kako se sovjetska omladina seća života koji joj je dala socijalistička otadžbina. Danas sovjetska omladina živi samo sa jednom mišlju sve svoje snage staviti na raspoloženje Staljinu, socijalističkoj otadžbini, Partiji , Komsomolu . Sovjetske novine , sovjetski radio svakog dana donose : 29... Za prve bitke kod Staljingrada bilo je odlikovano 1.127 komsomolaca. Za bitke u toku meseca septembra predloženo je za nagradu 2.405 komsomolaca..." 33 ... Gardijski minobacački puk iz Moskve , čiju većinu čine omladinci , ovenčao je sebe večitom slavom . U prvim bojevima on je uništio 5.000 Nemaca, a sam je izgubio 3 mrtva i 15 ranjenih..." 93 ... Jedan beloruski partizanski odred, sastavljen samo od devojaka, uništio je jednog dana 33 fašista..." Heroji se ne rađaju , oni postaju . Komsomol je primio na sebe dužnost da iz svojih redova dâ što više heroja . I kada danas novine donesu: ,,... Jedna omladinska udarna radna brigada u fabrici „ Krasnoje Sormovo“ premašuje plan za 200-300 % ... “ , onda hiljade drugih omladinaca u tome vide samo potvrdu da se plan može premašiti za pet, šest i više stotina procenata. Komsomol je ovde onaj koji uči kako treba raditi , koji to i primerom pokazuje . 33... Moja fabrika je fabrika-borac. To je fabrika-revolucionar... Naši su radnici većinom omladinci . Ali mladost nije prepreka za odličan rad . Mi smo postigli da sastavljamo mašine dva i tri puta brže nego što je predviđeno po planu ...", kaže omladinka A. Bakunjina. „... Nema dobrih i loših rudara. Ima samo dobrih i loših ljudi . Mi nećemo trpeti da lenji ljudi bacaju senku na nas. Dragi drugovi, naši rudari su me opunomoćili da vam kažem da će uglja biti, i to toliko koliko je potrebno za uništenje mrskog Nemca. “ Tako kaže mladi rudar Karagande svojim drugovima. 33000 Mi smo uspeli da posejemo mnogo više nego prošlih godina. To je bilo teško , ali kada se sovjetska omladina bojala teškoća? Kada ona pregne na posao, ne postoje teškoće ... Mi dajemo časnu omladinsku reč da ćemo ispuniti naš dug prema frontu i otadžbini ... “, rekla je Natalija Razumova , delegat moskovske kolhozne omladine. Ko bi mogao da nabroji sve one hiljade primera herojstva sovjetske omladine? Kada bi neko to pokušao , onda bi morao da svu sovjetsku omladinu proglasi za jednog jedinog heroja-džina koji će svojom ogromnom snagom uništiti sve ono što mu se na putu suprotstavi. Drug Kalinjin je rekao: ,, Kao i u industriji tako su i u poljoprivredi , skoro osnovna sila, ali u svakom slučaju najaktivnija, Komsomol i pioniri. Na njima sada leži mnogo veća odgovornost nego ranije .“ 33... Komsomolci sada nisu više oni veseli momci koji šetaju po selu i sviraju na harmonici, nego na njima sada leži velika briga i odgovornost za život sela za vreme rata ... Pojam o Komsomolu, kakav je postojao ranije , sada treba promeniti . Komsomol, to je najaktivniji deo stanovništva koji snosi svu težinu odgovornosti za proizvodnju ...“ 151

Danas je u Sovjetskom Savezu retkost videti u pozadini nekog drugog sem omladinaca i staraca. Baš zato , na Komsomolu danas leži velika uloga — biti u pozadini ona sila koja će potpuno zameniti drugove koji su otišli na front. Rad u fabrikama i u kolhozima ne sme ni trenutka da zastane. Treba raditi još više, još upornije, treba davati primer u radu , i Komsomol to i čini. Isto tako, da bi mogli u potpunosti da odgovore tom svome zadatku , komsomolci moraju stalno i neumorno da upotpunjuju svoje praktično i teoretsko znanje. Treba zameniti inženjere i agronome. Drug Kalinjin je rekao da treba u prvom redu raditi tamo gde je najpotrebnije za otadžbinu . Potrebno je privredu organizovati. Više nego ranije komsomolci moraju biti i organizatori . Sovjetska otadžbina stavlja sada na odgovorna mesta omladince. „... Mi imamo mlade partizanke. Njima je teško, ali one ispoljavaju organizatorsku sposobnost. Partizan mora da rešava taktičke vojne zadatke , mora da zna nadmašiti neprijatelja u lukavstvu ..." (Kalinjin) . Zašto onda i u pozadini komsomolci ne bi mogli uspešno da organizuju rad? Rat je svalio na sovjetske narode velike terete . Potrebno je objasniti svakome ko je krivac za to . Potrebno je pokazati da su fašisti doneli ta mnogobrojna zla. Komsomol je tu, i on sve to objašnjava . Rešavajući sve te velike i teške zadatke , Komsomol stalno u redovima sovjetske omladine nalazi sve nove i nove članove . Po rečima druga Kalinjina komsomolci danas snose najveći teret rata. Sutra će oni izgrađivati svoju sovjetsku domovinu. Omladina celoga sveta videće u njima primer kako treba raditi i boriti se za dobro svoga naroda i za bolji život. Z.

MLADOJ GENERACIJI SVIH NARODA JUGOSLAVIJE Sedmog novembra navršava se dvadeset peta godišnjica Velike oktobarske socijalističke revolucije. Tog dana, prije ravno četvrt stoljeća, narodi nekadašnje carske Rusije -te zemlje nacionalnog ugnjetavanja, bespravlja, bijede i mračnjaštva zbacili su omrznuti režim stranih i domaćih kapitalista, veleposjednika i carskih žbirova, razbili vlast imperijalizma na jednoj šestini zemljine kugle i , preko svoje nove vlasti, vlasti radnika i seljaka, proglasili mir među narodima svijeta . Tim velikim danom, 7 novembrom 1917, započelo je ne samo novo razdoblje u životu naroda bivše carske Rusije , već i novo slavno poglavlje u historiji čovječanstva .

OMLADINO POROBLJENE JUGOSLAVIJE ! Velika oktobarska revolucija je ne samo omogućila da se za kratko vrijeme iz nekada najzaostalije zemlje u Evropi stvori zemlja nevidenog blagostanja i materijalnog i kulturnog napretka, nego je i prvi puta u historiji ostvarila sve potrebne uslove za pun razvoj i srećan život mlade generacije .

152

Omladina novo pokoljenje - bila je oduvijek, prva briga i prva misao nove sovjetske vlasti, velike Boljševičke partije, neumrlog Lenjina i nastavljača njegovog životnog djela, druga Staljina . Sovjetska vlast otvorila je milionima mladih ljudi, koje je carizam držao u bijedi i neznanju i upotrebljavao kao topovsku hranu u svojim ratnim avanturama , široko vrata u nov život. Sloboda, stvaralački rad u miru i bratstvu naroda, zdravlje, škole i kultura, puna mogućnost za sve mlade da svojim to je Veliki oktobar, to je socijaliradom ostvare svoje životne snove zam donio mladoj generaciji. Skoro četvrt vijeka sovjetska omladina uživala je plodove takvog života, oduševljeno učestvovala u izgradnji novog društva i svoje budućnosti. Iz nje je izniklo pokoljenje novih ljudi , pokoljenje ljudi odraslih u slobodi, naraštaj graditelja i heroja. I zato je ta omladina, u trenutku kada su njemačko-fašistički razbojnici i njihovi sateliti mučki nasrnuli na njenu zemlju , ustala kao jedan čovjek u odbranu svoje domovine , svoje slobode i tekovina Velike revolucije. Već 17 mjeseci, milioni mladih sovjetskih patriota svojom junačkom borbom u redovima slavom ovjenčane Crvene vojske, kao i svojim samopregornim radom u kolhozima i fabrikama pozadine , zadivljuju čitav svijet i kuju oružje pobjede nad najgorim zlotvorima čitavog čovječanstva . Lenjinski komsoMlada generacija SSSR i njena slavna organizacija ― su na sebe preuzeli mol, najbolji pomagač velike Partije boljševika jedan od najtežih tereta svetog Otadžbinskog rata svoga naroda, i svakim danom pokazuju omladini cijelog svijeta kako se mora voliti domovina i mrziti i uništavati zvjerski neprijatelj .

OMLADINO JUGOSLAVIJE ! MLADI RADNICI, SELJACI I INTELEKTUALCI ! MLADI PARTIZANI I PARTIZANKE ! Neka na dan najvećeg praznika vaše sovjetske braće i sveg naprednog čovječanstva , na dan 25-godišnjice Velike oktobarske revolucije , vaše misli i vaši plameni pozdravi budu upućeni narodima velike zemlje socijalizma, njihovom genijalnom vođi drugu Staljinu i junačkoj sovjetskoj omladini! Neka u vašim mladim rodoljubivim srcima još snažnije zaplamti duboka mržnja prema zajedničkom, zakletom neprijatelju naših naroda, i odlučnost da se osvetite za patnje , suze i krv naše porobljene domovine . Neka tog velikog dana, više no ikad , govore vaša djela, neka govore vaše puške neka one pričaju svijetu o vašoj odlučnosti da se, rame uz rame sa sovjetskom braćom, borite do kraja, do pobjede!

MLADI LJUDI I DJEVOJKE NAŠE DOMOVINE ! Već 17 mjeseci vi dokazujete , svojom borbom i svojom krvlju , da ste dostojni primjera svoje ruske braće . Vas nisu mogli da zaplaše okupatorski dželati , tamnice, logori i stratišta ; sa puta borbe za slobodu nisu mogli da vas odvrate podli neprijatelji naroda : ustaše , četnici sviju dlaka , jugoslovenske izbjeglice iz Londona i njima slični . Najbolji među mladim Srbima, Hrvatima, Slovencima, Crnogorcima, muslimanima i Makedon153

cima su već 17 mjeseci u prvim redovima junaka naše Narodnooslobodilačke vojske . Narodi Jugoslavije imaju prava da se ponose vama , svojom uzdanicom ! Ali i toga moramo svi biti svijesni ― to još nije dosta,

to

nije

sve!

Neprijatelj još nije potučen, još uvijek pod njegovim jarmom krvari i pati veći dio naše zemlje. Pred nama su dani teških iskušenja, žrtava i borbi . Na našem putu vrebaju sa svih strana skriveni neprijatelji, koji čine i činiće sve da nam ugrabe plodove naše borbe i unište slobodu i budućnost za koju se borimo. Treba otrgnuti ispod njihovog kobnog utjecaja hiljade mladih koji se još kolebaju i traže put. Potrebno je još čvršće i šire ujediniti redove omladine , još više dići zastavu bratstva naših naroda u borbi za slobodu . Treba neprekidno raditi na jačanju omladinskih organizacija na frontu i u pozadini , u oslobođenim oblastima i u neoslobođenim krajevima. Treba se pripremiti za odlučne borbe , za pobjedu . To su tvoji zadaci , omladino naše zemlje . To je tvoj dug prema narodu, to je tvoje breme i tvoja odgovornost u ovom svetom oslobodilačkom ratu.

OMLADINO SVIH NARODA JUGOSLAVIJE! Ustani i sada, kao jedan čovjek, na izvršenje svojih zadaća. Diži se , iz gradova i sela, i stupaj svuda u redove naše junačke Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske , tuci neprijatelja svuda i na svakom mjestu, plati mu stostruko za patnje i krv tvoga naroda. Istrebljuj okupatore, ustaše i četničke izdajnike Draže Mihailovića! Organiziraj rad u pozadini oslobođenih oblasti - budi prva i najpouzdanija potpora nove, narodne vlasti , budi njen budan čuvar i zaštitnik. Organiziraj snabdijevanje naše vojske svim što je potrebno, hranom, odijelom i obućom. U okupiranim dijelovima naše zemlje stvaraj svoje odbore jedinstva i svoje borbene grupe , zadaj neprijatelju još teže udarce. Čvrsto jedinstvo omladinskih redova, oružano bratstvo omladine Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, mudro voćstvo naše Komunističke partije u nemilosrdnoj borbi protiv svih neprijatelja naroda - to je garancija slobode i tvoje sutrašnjice . S nama su naša ruska braća, s nama je nepobjediva Crvena armija, s nama su sve slobodoljubive snage svijeta . Naš je put težak - ali pobjeda će biti naša ! Zivila 25-godišnjica Velike oktobarske revolucije ! Živio učitelj i vođa naroda, najveći prijatelj omladine, drug Staljin! Živila naša junačka sovjetska braća ! Zivilo jedinstvo omladine svih naroda Jugoslavije u borbi za slobodu ! 154

Živila naša junačka Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska ! Živila Komunistička partija Jugoslavije, vod i organizator Narodnog ustanka ! Sve za front - sve za pobjedu !

SMRT FAŠIZMU -

SLOBODA NARODU!

CENTRALNI KOMITET SAVEZA KOMUNISTIČKE OMLADINE JUGOSLAVIJE

SOCIJALISTIČKA PRIVREDA NAJUBOJITIJE ORUŽJE CRVENE ARMIJE U borbi koju je ruska i međunarodna reakcija i kontrarevolucija vodila i vodi protiv Oktobarske revolucije i njenih tekovina, veliku ulogu igrala su i prirodna bogatstva sovjetske zemlje. Oktobarska revolucija radikalno je rešila pitanje kome će koristiti sva ona neiscrpna bogatstva koja leže širom ove velike zemlje. U carističkoj Rusiji ona su koristila domaćim i stranim kapitalistima. Caristička Rusija bila je tipična zemlja uvoza stranog kapitala , koji je po metodima kolonijalne privredne politike, bezobzirno eksploatisao dobra koja su pripadala narodima tadašnje Rusije, zapošljavajući ruske radnike kao jevtinu radnu snagu koja je, kao takva, donosila još i ekstraprofite, koji su se slivali u velike banke Pariza , Londona i Berlina. Najbogatija zemlja sveta bila je postala poprište borbi međunarodnog imperijalizma, — za njene izvore sirovina, za njene šume , za njeno žito. A na toj najbogatijoj zemlji živeli su narodi u bedi , nevolji, mraku i neznanju. Oktobarska revolucija iz osnova je izmenila takvo stanje . Poništila je sve zajmove koje su strane države dale carističkoj Rusiji, nacionalizirala sva preduzeća i domaćih i stranih kapitalista, osvojila sva bogatstva zemlje za narode koji na njoj žive . Ali prirodna bogatstva, u zemlji i nad zemljom, pretstavljaju mrtva bogatstva, ako ih čovek svojim radom ne obradi i ne otrgne od prirode. Socijalistički Oktobar onemogućio je da to učine domaći i strani kapitalisti sa najamnim radom ruskih radnika, omogućio je , istovremeno, da to učine narodi bivše carističke Rusije svojim slobodnim radom . Socijalistički Oktobar nije, dakle, samo spasao velika prirodna bogatstva za narode kojima pripadaju, nego je istovremeno stvorio i uslove za eksploataciju tih bogatstava u korist naroda. Socijalistički Oktobar izvršio je jednu novu organizaciju, organizaciju socijalističke privrede, razvio je industriju , povećao produktivnost rada u poljoprivredi, pretvorio zaostalu agrarnu zemlju u najmoćniju industrijsku zemlju sveta. Socijalistički Oktobar, posle ruševina koje su ostale iza građanskog rata, uspeo je da od bednih ostataka privrednog aparata bivše kapitalističke Rusije stvori jedan od najmoćnijih privrednih aparata. Godine 1920 industrijska proizvodnja Sovjetskog Saveza bila je sedam puta manja nego predratna industrijska pro-

155

izvodnja, a predratna ruska proizvodnja, bila je, u većini industrijskih grana, beznačajna u odnosu prema industriji naprednih kapitalističkih zemalja, kao što su Sjedinjene Države Amerike , Engleska, Nemačka itd . Posle svega dvadeset godina, u 1937 godini , sovjetska industrija nafte, aviona, teretnih automobila, traktora, lokomotiva, već se nalazi na prvom mestu u Evropi, a na drugom u proizvodnji čelika , sirovog gvožđa, aluminijuma , nikla i koksa. Međutim , od 1937 godine do početka rata razvoj svih ovih grana išao je vrtoglavom brzinom napred i u mnogim od njih daleko premašio opseg istih grana u kapitalističkim zemljama . Dok je u ovim poslednjim tempo razvitka industrije bio vrlo spor, a u nekim čak i stagnantan, dotle je tempo razvitka u Sovjetskom Savezu išao sve brže. U odnosu prema 1929 godini industrijska proizvodnja u Sovjetskom Savezu 1939 povećala se za 530 % dok je, na primer, u najnaprednijoj i najrazvijenijoj kapitalističkoj zemlji, u Sjedinjenim Državama Amerike , porasla svega za 11 % . Ali socijalistički Oktobar nije samo povećao industriju , nije samo omogućio industrijsku eksploataciju prirodnih bogatstava zemlje, nego je istovremeno razvio i proizvodne snage u poljoprivredi, stvarajući kolhoze i omogućavajući primenu najmodernije tehnike u poljoprivrednoj proizvodnji. U doba carističke Rusije proizvodnost rada u poljoprivredi bila je strahovito niska . Iz zemlje se izvlačilo vrlo malo . Prinos sa zemljišta daleko je zaostajao za prinosom drugih zemalja. Ruski seljak , i- pored svih mogućnosti koje je pružala bogata i plodna zemlja, živeo je bedno i bio gladan. Uprkos tome, caristička Rusija izvozila je poljoprivredne proizvode, izvozila je žito , dok je ruski seljak oskudevao u hlebu . Ali, caristička vlada morala je da forsira izvoz žitarica , jer samo tako je mogla da dođe do deviza za plaćanje kamata na ogromne zajmove koje joj je davao međunarodni finansijski kapital . Socijalistički Oktobar likvidirao je ovakvu poljoprivrednu politiku . On nije samo stvorio mogućnosti da se poveća produktivnost rada u poljoprivredi, nego je istovremeno povećao obrađenu površinu i prekinuo sa politikom izvoza po cenu ishrane stanovništva. Prinos sa zemlje se povećao, ali izvoz žitarica se smanjio. Samim tim povećao se i komad hleba svakog sovjetskog građanina. Kolhozi su postali središte udobnog i kulturnog života. Prihod koji sada daje sovjetska zemlja obrađivana traktorima i kombajnima , svakog dana je veći . Godine 1937 novčani prihod kolhoza iznosio je 14,2 milijarde, 1939 18,2 milijarde rubalja. I što je najvažnije ostaje kod naroda, ne klizi iz njihovih ruku u kase bankara. Socijalistička privreda stvorila je tako od prirodnih bogatstava svoje zemlje društvena bogatstva. Spasla je narode bivše carističke Rusije ekonomskog ropstva i bede i istovremeno stvorila i materijalne uslove njihove nacionalne nezavisnosti i slobode. Imperijalističke suprotnosti velikih kapitalističkih zemalja ispoljavale su se i u borbi za ogromne prostore ruske zemlje. Caristička Rusija, sama imperijalistička , ali mnogo slabija nego druge velike imperijalističke sile , nije bila u stanju da organizuje i ostvari otpor svojih naroda, nije bila u stanju da osigura slobodu i nezavisnost naroda koji su živeli u okviru njenih granica. Ona se, kao slabija, bacila u naručje jednog imperijalističkog bloka i sigurno je da bi u razvoju došlo do potpunog političkog potčinjavanja, do faktične političke i nacionalne zavisnosti velikog ruskog 156

naroda i drugih naroda carističke Rusije. Caristička Rusija, čiji je privredni kapitalistički razvoj bio određivan u biroima velikih imperijalističkih banaka, nije mogla da stvori nužne materijalne uslove za uspešnu odbranu zemlje. Njena industrija bila je slaba, a ukoliko je postojala, bila je zavisna od teške industrije zapadnoevropskih imperijalističkih zemalja, bila je nesposobna da snabdeva, u slučaju rata, armiju koja bi mogla sa uspehom da se suprotstavi dobro i moderno opremljenim imperijalističkim armijama . Prošli imperijalistički rat najbolje je pokazao svu tragičnu istinu ove činjenice . U velikim i besmislenim ofanzivama koje su vodili nesposobni veliki knezovi ili avanturistički generali, ruski vojnici ginuli su u masama, uglavnom po nalogu „ savezničkih " generalštaba, za račun savezničkih imperijalizama. Ruski vojnik išao je golim rukama protiv mitraljeza i topova. Lojd Džordž u svojim memoarima kaže da je pitanje municije, na primer, bilo takvo da svi vojnici jedne jedinice nisu mogli u isto vreme da pucaju . Jedni su pucali, a drugi su, da bi se postigao veći efekat, pljeskali . Sa aplauzom , svakako, nije se mogao voditi rat i uništiti neprijatelj . Socijalistički Oktobar, međutim, spasavajući prirodna bogatstva zemlje za sovjetske narode , istovremeno je stvorio uslove da se već jednom spaseno odbrani i sačuva za onog za koga je spaseno. Socijalistički Oktobar dakle, razvijajući privredne snage naroda, istovremeno je stvarao takvu industriju i takvu poljoprivredu, koje su omogućile sovjetskim narodima da sa uspehom vode svoj Otadžbinski rat . U ovom ratu ne aplaudiraju sovjetski vojnici, nego njima aplaudira celo napredno čovečanstvo . V. M.

MALE VESTI O VELIKIM DELIMA Radni svet Burjat-Mongolije poslao je borcima za praznik 25 vagona darova prvoklasne sibirske ribe, keksa i dvopeka, 1.600 bundi od krzna divokoza i vukova, desetine hiljada kožuha, valjenki, rukavica i drugih toplih stvari. Ribolovci Kamčatke poslali su haringu i ajvar. Iz Uzbekistana poslano je 45 vagona suvog i svežeg voća, vina i duvana. Radni svet Novosibirska poslao je 20 tona butera i sira, 12 tona kobasica i salame , 14 tona čokolade i bonbona, 10 tona kolača , 4 tone duvana. Poslednjih 6 godina sovjetska kinematografija vodi detaljan kinoletopis života SSSR i u centralnom studiju već se prikupilo oko 500 hiljada metara filmova, sa oko 1.500 raznih tema. U toku Otadžbinskog rata svakog meseca prima se na čuvanje preko 12.000 takvih dokumenata o ratnim operacijama, partizanskom pokretu i životu pozadine. U tim dokumentima snimljena su i krvava zverstva Nemaca u Ukrajini i drugim privremeno okupiranim delovima SSSR. Na platnima 13 najboljih moskovskih bioskopa daje se dokumentovani film ,, Dan rata", to je 365-ti dan Otadžbinskog rata, 23 juni. Sto šezdeset kinooperatera snimali su uzbudljive događaje ovoga dana na raznim sektorima fronta. Film počinje prikazom jutra u Moskvi kada se pri prvim jutarnjim zracima sunca spuštaju vazdušni baloni za odbranu od vazdušnog napada. Ulicama prestonice prolaze trupe na front. Istog tog momenta, na krajnjoj severnoj tački, u visokim planinama vrše se nasilna izviđanja. Skoro u isto vreme slavni zaštitnici Sevastopolja jurišaju na neprijatelja. I slike se smenjuju ... Dosada je 300 primeraka filma poslano jedinicama Crvene armije i u mnoge gradove Sovjetskog Saveza.

157

ZA KAVKAZ

Kavkaz je kolevka čovečanstva . Odavno su prema njegovim snežnim vrhovima uprte ushićene oči narodâ . Po predanju , na Araratu je, posle potopa stao Nojev kovčeg. Za liticu Kavkaza bio je prikovan Prometej , koji je ukrao od bogova vatru . Kavkaz, divlji kraj , gde je čist vazduh i ljubav čista, gde oblaci , kao jagnjad, promiču daleko dole pod nogama, gde planinski potoci neumorno pričaju o životu i gde plavo jutro zorom ponavlja krik usamljenog jahača. Zemlja kod Kaspija taji crno zlato, krv sveta - naftu. Nekada su obožavaoci vatre vršili tamo svoje obrede . Sada su tamo izrasli univerziteti, muzeji, biblioteke. U radionici preplanuli dečak mašta o letu u stratosferu. Jermenija zemlja otegnutih pesama gde su odavno filozofi i pastiri maštali a harmoniji. Jermenija - verna sestra Rusije. Na crnomorskoj obali cvatu citroni a na severnim obroncima žive ljudi koji znaju praviti bodeže i ćilime slične bajci . Ljudi ovde cene hladnu vodu i vrela srca. Narod ovde liči na veliku porodicu . U zaparne letnje noći vatre Tiflisa liče na svetlace . To je grad velike budućnosti i dečijeg smeha . Žarke su reči Tamare kod prazničnog stola, ali je i iskren glas druga. Ovde znaju šta je to vernost. Starci se ovde penju na brda kao mladi . Nije slučajno ruska poezija od Puškina i Ljermontova do Majakovskog, Tihonova i Pasternaka crpila nadahnuće u planinama Kavkaza . Njegovi snažni vrhovi očaravali su sinove severa - ali ne samo lepotom . Kavkaz je bio čuvar slobode , ponosa... Takav je i ostao. - govore Rusi i Ukrajinci braneći ,, Za naš Kavkaz, za našu slobodu " obale mutnog Tereka . A deca Kavkaza bore se za Staljingrad i Murmansk, možemo ih videti kod Lenjingrada i kod Staraja Ruse. Put ka Lenjingradu branio je Nikolaj Džinija. Umirući gledao je u bledo severno nebo, a nebo, zgusnuvši se , postalo je nebo Gruzije. Klako Gogašvili ubio je 40 Nemaca. On je rekao: „ Kod Staljingrada, ja branim Gruziju ; boriću se dok moje oči gledaju i dok u žilama teče vruća krv." Kod Staraja Ruse uništava neprijatelja odličan nišandžija artilerac Georgij Elizašvili . U predgrađu Rževa gardijski generalmajor Čančibadze dao je kratku zapovest: ,, Mrtve sahraniti, ranjenike evakuisati u pozadinu . Ostali napred ! " Sto pedeset Nemaca uništio je sin gorde Osetije — Minčihov. Koja mu devojka naše zemlje neće reći hvala! Kapetan Kavijev tukao je Nemce 1917 godine kod Varšave, 1918 godine kod Rešice . Sada Osetin Kavijev ponovo tuče Nemce. Njegovi meci lete iz samog srca. On ne promašuje . On kaže : „ Kad je Otadžbina u opasnosti , Osetinci - na sedla!" Abdula Seferdanov, došavši na front, rekao je : ,, Dagestanci vole oružje . kunem se tući Nemce." Reč Ja sam dobro gađao veprove, sada ću Dagestanca je čvrsta rečistog dana je Abdula Seferdanov ubio 17 Nemaca. Magomed Džamahdin je vatren čovek - mitraljezac utamanio

158

je mnogo Finaca. Njegovi drugovi osmehuju se : „ Naš Magomed neće da podvali. " Poručnik Musa Mamedov priča: ,, Živeli smo dobro. Imali smo svega dosta. Moj stariji brat Aleksjar poslao mi je pismo : » Ti, Musa , ubijaj Nemce. Nemac ne sme da dođe u Baku. « Ja dva dana idem u lov. Ubio sam friceva 6 komada. I još ću ih ubijati. " Kod Staljingrada dostojni sin Azerbejdžana Baguslav Abasov uništio je 70 Nemaca. Na severu Rusije Dagejda Mamedov smatra se kao najbolji nišandžija. On se zakleo da će osvetiti svoga druga Šihala i tugu naše Domovine. Sin Jermenije, vitak crnooki poručnik Akopjan, poginuo je kao heroj . Spazivši da je poručnik Vasiljev opkoljen od Nemaca , Akopjan je jurnuo na neprijatelja. On je ubio 16 Nemaca . Ležao je u mračnoj kući teško ranjen. Došavši svesti jedan trenutak upitao je : „ Da li je Vasiljev živ? " Kod Mozdoka Amapat Ajrapetjan izneo je sa polja bitke 250 ranjenika. Sina Jermenije blagosiljaju majke Urala i Sibira. Kavkaz je došao u pomoć Severu i sada čitava Rusija gori od jedne želje odbraniti naš ponos - Kavkaz . Ko nasrće na planine Kavkaza? Bedni fricevi, divljaci sa beležnicama u kojima zapisuju broj osramoćenih devojaka, tipovi sa četvorouglastim glavama i ribljim očicama, prljavi kobasičari, koji su uobrazili da su gospodari sveta . Ne - nije za friceve Kavkaz ! Svetinją saklje -dy kolibe brđana nije za Karlušku kobasičara, planinski raj — nije za plašljive friceve ! Zaštitnici Kavkaza, vama je poverena ne samo nafta, luke , cvetni šumarci, vama je poverena zemlja slobode . Vi ćete otseći fricevima zadnje šape . Za Kavkaz ! Za Otadžbinu ! Za slobodu ! Ilja Erenburg

PARTIZANI JUGOSLAVIJE U JURIŠIMA SLAVE VELIKU OKTOBARSKU REVOLUCIJU

70 FAŠISTIČKIH VOZOVA MANJE ―― DELO PARTIZANA ILIJE GROMOVNIKA

Položaj , novembra Teška radnička ruka izveštava Glavni štab za Hrvatsku : „ Avgusta 15 dignut kod Novosela orijent-ekspres. Poginulo 350 Nemaca i bugarska delegacija s jednim ministrom. Pruga nije radila tri dana. 29 avgusta kod Volodera nemački oklopni voz . Švajs-aparatom su vađeni leševi. Pruga nije radila 18 sati . 30 avgusta kod Capraga nemački oklopni voz ,, Lavova Glava". 7 septembra kod Lekenika nemački voz s. 10 cisterni benzina . 15 septembra nemački oklopni voz Mrtvačka glava" pet vagona i lokomotiva uništeno. 21 septembra nemački voz s 11 cisterni kod Sesvete..."

159

To piše Ilija Gromovnik, radnik iz Karlovca, koji je dugo godina radio po američkim rudnicima, a kada je izbio rat u Španiji odmah je otišao ― u partizane u Frankovu pozadinu . početka naše borbe Ilija je na pruzi Beograd - Zagreb -Sušak, Od - Split digao u vazduh preko 70 fašističkih vozova. Ima on svoj Zagreb patent. A glavni mu je snabdevač eksplozivom - sam Pavelić . Od ustaških neeksplodiranih bombi koje padaju iz aviona na oslobođenu teritoriju — Ilija pravi svoje strašne paklene mašine. - Zagreb Blagodareći Iliji Gromovniku, saobraćaj na pruzi Beograd obustavljen je noću od 20 do 0 časova. Ilija je stariji čovek, ali nijednog dana ne miruje. Sada je u Slavoniji završio kurs , obučio veći broj drugova, predao im svoju veštinu i krenuo u drugi kraj naše zemlje da sprema osvetnike , koji će kidati neprijateljske pruge, unositi strah i trepet.

OSVETIMO 190 NEVINO ZAKLANIH DUŠA IZ GATA!

Položaj , 1 novembra Dalmatinske udarne brigade i partizanski odredi vodili su poslednjih nedelja teške borbe s velikim neprijateljskim snagama, koje su vršile ofanzivu širokih razmera . U tim bitkama, naročito kod Aržana i Vagnja , dalmatinski partizani su pokazali neviđenu hrabrost i naneli silne gubitke znatno nadmoćnijem neprijatelju . Prilikom ove ofanzive Italijani , četnici i ustaše počinili su masu zločina. Isto tako u ostalim delovima Dalmacije vrši se masovno istrebljenje Dalmatinaca . U selu Gatu četnici su poubijali 190 žena , dece i staraca . Italijani su opkolili selo, a oko 200 četnika su počeli da pljačkaju i kolju . Tu se u blizini nalazila Mosorska leteća četa koja je hrabro jurnula na nekoliko puta brojno jačeg neprijatelja . Četnici su obustavili dalje klanje, pobacali su razne napljačkane stvari i nadali se u bekstvo. Preko 20 bandita platilo je glavom tom prilikom .

POZIV NA TAKMIČENJE UREDNIŠTVU „BORBE“ Položaj , 1 novembra 1942 Dragi drugovi ! Molimo vas da u našem listu „ Borbi" objavite sledeće: Povodom dvadesetpetogodišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije kod boraca i starešina naše brigade ponikao je predlog da se svim brigadama uputi poziv na takmičenje, u koje bi ušli rezultati borbi počev od 1 novembra.

160

Usvajajući ovaj predlog, pozivamo sve drugarske brigade na udarničko takmičenje u tamanjenju neprijatelja naših naroda ― okupatora, četnika i ustaša i zaplenjivanju ratnog materijala. Drugovi iz drugih brigada ! Pozivamo vas da pregnemo još žešće, još smelije na uništavanje fašističkih gadova koji porobiše našu zemlju. Zarecite se, kao što su se zarekli svi borci i starešine naše brigade, da ćete svakog dana, svakog meseca premašiti u uništavanju neprijatelja protekle dane i mesece! Ostvarimo najplemenitije takmičenje za oslobođenje naših naroda! Ugledajmo se na naše drugove crvenoarmejce ! U broju ubijenih neprijatelja ogleda se naša ljubav prema narodu i njegovom oslobođenju ! Naše takmičenje će ojačati naše redove, staviti pred nas nove velike zadatke u izučavanju vojnih znanja, razviti ofanzivni elan i izbaciti na površinu nove heroje. Objavljujte preko naše „ Borbe" mesečne bilanse vaših borbi ! Borite se da budete prvi na listi takmičenja! S drugarskim pozdravom Smrt fašizmu

sloboda narodu!

Štab I proleterske NO udarne brigade

PET

VELIKIH

POBEDA

HRVATSKIH

PARTIZANA

Položaj , novembra Kraljevski konjički puk „Aleksandrija ", divizije „ Eugen Savojski ", s dva bataljona crnih košulja, 7 tenkova, 4 topa i 12 kamiona pošao je 16 oktobra u pljačku po bogatim brežuljcima Korduna. Fašisti su došli do Korane, popalili preko 200 kuća, masu vitkih kukuruza punih žutih sirovih klipova, pokupili na hiljade ovaca, krava, prasića. Čitav dan su fašisti žarili i palili . Dim popaljene Perjasice dizao se do neba. A s one strane Korane borci Druge i Četvrte hrvatske brigade čekali su naređenje za napad . Sutradan u 2.30 , usred bela dana, krenuli su narodni osvetnici na te palikuće, kokošare. Fašişti se nisu nadali da na Korani ima partizana i prkosno su kao na manevru išli njihovi mršavi konji . Sedam tenkova su poslali napred. Prvi put su se borci Druge brigade spustili s ličkih brda na kordunaške brežuljke - lice u lice s italijanskim tenkovima. Pošlo se na juriš na tenkove. Nikša Bjelobaba i Bude Karan, skočili su prvi na italijanski tenk s kocima u rukama. Radosno su vikali : „ Naš je, naš je “, ali su fašisti ubili obadvojicu . To nije poplašilo ostale borce. Umesto dva pala druga na tenkove je skočilo osam partizana, među njima i jedna drugarica. Ti junaci se zovu : Dane Tišma, Miloš Mrđa, Jandra Ajduković, Išo Đukić , Mile Opačić, Dušan Đukić, Pepo Mrđa , Seja Sašić . I tenk je bio naš. Smeli lički partizani su kocem skinuli gusenicu . U pljačkaša nije hrabro srce . Ostali tenkovi su se raspršili, a partizani sa bajonetima i noževima jurnuli među konjanike „ cara Abisinije i kralja Italije". U tom strašnom sudaru prsa u prsa, lički partizani su pokazali kako se mrzi, kako se utamanjuje neprijatelj . Malo je Italijana tu ubijeno 11 Istorijski arhiv KPJ 1/2

161

iz puške. Većina je iskasapljena i poklana bajonetima í noževima , na onim istim zgarištima do nedavno belih , punih kućica. Naši bataljoni prodrli su do same fašističke komore . Skočili su na bateriju poljskih topova, zarobili šest kamiona municije . Tu je stajao i general Maca, komandant divizije , koji je do maločas posmatrao kako njegovi vojnici čerupaju kokoške i trpaju ih u oficirske kofere , kako slažu prasiće i telad u kamione . Neslavni Dučeov general pobegao je u automobilu s partizanskim metkom u leđima. Možda će opet iz štaba Druge armate uputiti proglas : „ Talijanske savezničke snage bacaju u krvavu brazdu , zaoranu uspjehom oružja, sjeme tisućgodišnje uljudbe i ideje..." Vi palikuće, vi razbojnici , koji još imate obraza da govorite u ime „uljudbe i ideje " niste poslednji put osetili partizanski nož kod Perjasice! Živi iz naše popaljene, opljačkane ali neporobljene domovine nećete izići .

Tri dana kasnije borci Druge i Četvrte brigade jurišali su na Tušilovac, spoljno utvrđenje Karlovca. Pucali su naši topovi, prodirao je naš na kome je do juče bila Musolinijeva zastava. Tušilovac je jako tenk utvrđenje. Šesnaest naših boraca je slavno palo, a 45 ranjeno . Ali zarobljeno je 430 domobrana, ustaša i žandarma, s dva topa. Nijedan nije umakao. Na početku borbe jedna grupa Zagoraca -domobrana predala se . Svaki sa 150 metaka. Jedan od njih je pevušio:

,,Nema ruža što su tulipani, Ni boraca što su partizani. Zapevajte, braćo partizani, Idu vama vaši domobrani, Predao sam osam karabina, Ja s devetim kada dođe zima!" ☆ S Tušilovca se vidi Karlovac, dimnjaci Duge Rese, a daleko tamo kod Zagreba, kao zid uzdiže se Žumberak. I tamo je grmilo. Jedanaest bojni ustaša vršile su ofanzivu , ali nisu mogle skršiti partizane. U jurišu , ustaški front je probijen, čitava satnija uništena. Jedan tromotorni bombarder oboren je vatrom iz puškomitraljeza . Ali , zmija nas je za srce ujela. U jurišu nam je poginuo drug Seljo, komandant Druge zone Hrvatske. ☆ Italijani su hteli da osvete poraz kod Perjasice . Slali su pojačanja iz Otočca. Partizani bataljona „ Božidar Adžija “ i „ Matija Gubec " postavili su zasedu kod Ličkih Jasenica. Tri dana su čekali . Četnici su ih primetili i izvestili fašiste . Neprijatelj je krenuo s izvidničkim vozom, 2.000 ljudi s tenkovima drumom , a levim krilom 1.000 ljudi . Naši su bili opkoljeni sa svih strana, ali se nisu povlačili . Propustili su izvidnički voz, a kad je naišao transport s trupama - grmnula je jedna mina, a za njom druga. Voz se srušio u provaliju . Vatra iz deset puškomitraljeza osula je po fašistima koji su pre162

živeli katastrofu . Pet stotina žabara je izginulo . Naši borci uprkos ogromnim teškoćama, zahvaljujući smelosti i odvažnosti , uspeli su da se povuku . Osam drugova je poginulo .

Četnička zmija se zavukla pod skut okupatora, u žicu kako narod kaže . Nekakav puk ,, Vožda Karađorđa “ spremao se da iz Gračaca upadne na oslobođenu teritoriju , da pokolje , da opljačka narod . Borci Devete brigade su mu to onemogućili . Prikrali su se noću kroz žice i došli na kilometar od Gračaca gde se nalazila četnička kasarna . Noževima i bombama pobili su 70 bandita, među njima i Dana Stanisavljevića , „ vojvodu Like i Korduna". Zarobili su 64 izdajnika , među njima kaluđera-razvratnika Savatija Mažibradu , zamenika popa Đujića i Uroša Stanisavljevića, četničkog policajca za Liku . Italijani su upalili svoje reflektore , udarili topovima, ali naši borci su već bili u brdima sa zarobljenicima. Tako hrvatski partizani proslavljaju Veliki oktobar u jurišu na italijanske žabare, krvoločne četnike i ustaše . V. D.

BROJEM POBIJENIH FAŠISTA MERI SE LJUBAV PREMA NARODU Prva proleterska brigada u toku avgusta meseca ubila je 500, a zarobila 400 neprijateljskih vojnika. Broj ranjenih neprijateljskih vojnika je nepoznat, ali se može uzeti da je ranjeno najmanje 500 fašističkih pasa. U toku septembra Prva krajiška brigada je imala jedanaest većih akcija. U tim borbama je izbačeno iz stroja 825 neprijateljskih vojnika. Od toga je ubijeno 333, ranjeno 234, a zarobljen 251 neprijateljski vojnik. Zaplenjena su 4 topa, 8 teških i 20 lakih mitraljeza, 40.000 metaka, 250 pušaka. U prvoj polovini oktobra borci Prve krajiške brigade izbacili su iz stroja 300 neprijateljskih vojnika, od toga oko 170 ubijenih, većinom Nemaca i četnika.

SEDAM METAKA

SEDAM POGODAKA

Položaj , novembra Prvak Jugoslavije u streljanju Kragujevčanin Nemanja Marković , dobitnik prvih nagrada na mnogim međunarodnim streljačkim utakmicama, kome su Nemci i nedićevci ubili oca i braću zajedno za 9.500 građana srca Šumadije, sveti se na svakom koraku fašističkim psima. On je prošle godine u bici kod Ravnog Gaja sa osam metaka ubio osam nedićevaca, a u borbama kod Kupresa, kod Malovana, ovog leta je smakao sedam ustaša sa sedam metaka.

11*

163

HAUBICAMA NA DOMET REVOLVERA

Položaj , 1 novembra Četničke bande popa Dujića u poslednje vreme počinile su masu zločina u selima na tromeđi . Pored ostalog napali su jednu grupu nenaoružanih Dalmatinaca, koji su bežali ispred italijansko -četničkog zuluma. Tim rodoljubima su nožem urezali slovo „ U“ na čelu i leđima, a zatim ih rukama udavili . Iz Donjeg Tiškovca odveli su u taoce nekoliko partizanskih porodica, a imovinu opljačkali . U mnogim drugim selima služili su kao prethodnica Italijanima koji su išli u pljačku . Da bi kaznili ove zlikovce , Prva i Druga proleterska brigada i dva bataljona Četvrte krajiške brigade počistili su četnička sela Udarci , Luke, Obljaj , Kesići , Pečenci , Stožišta, Strmnicu i ostala . Ubijeno je oko 150 bandita, a zaplenjena su tri teška, pet puškomitraljeza i 160 pušaka . Posle ovog naše jedinice su napale na Grahovo. Naša teška artilerija dovučena je pred grad na domet revolvera i otvorila uragansku vatru na Grahovo . Prema izjavi deset zavedenih seljaka-četnika, koji su prešli s oružjem na našu stranu, tom prilikom je ubijeno u samom Grahovu 120 Italijana i 150 četnika . Broj ranjenih iznosi više stotina . Italijani su aviónom bacali sanitetski materijal u Grahovo, u kome su mrtvi naslagani na gomile, jer ih okupator i njegove sluge nemaju gde da sahranjuju .

OSLOBOĐENJE BIHAĆA - OKTOBARSKA ČESTITKA NAŠIH PARTIZANA SOVJETSKOJ BRAĆI

Vrhovni štab NOP i DVJ saopštava : ,,Grad Bihać s 32 okolna sela konačno je oslobođen 4 novembra u 16 časova posle žestokih borbi koje su trajale 42 časa. Neprijateljski gubici iznose: 550 mrtvih, među kojima se nalazi 20 oficira. Zarobljeno je 850 neprijateljskih vojnika i 20 oficira, podžupan i više drugih ustaških funkcionera. Zaplenjeno je 600 ispravnih pušaka, veliki broj mitraljeza i puškomitraljeza, pet vagona puščane i artilerijske municije, i mnoštvo drugog ratnog materijala. Naši borci na juriš su osvojili i jednu haubicu, tri protivtenkovska topa i jedan brdski top. Naši gubici u ovim borbama iznose 50 mrtvih i 80 ranjenih. U jurišima na jako utvrđene položaje Bihaća i okoline istakle su se I, II, III, V, VI krajiška brigada i VIII hrvatska brigada. Istovremeno s jurišem na Bihać, ličke, kordunaške i banijske brigade vršile su ofanzivu širokih razmera na levoj obali Une. U snažnom naletu likvidirana su ustaška uporišta Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Baginac i Drežnik. Zadobijen je veliki plen. Ofanziva naših jedinica se nastavlja.“ ༢

164

Grad Bihać je četvrti grad Bosne i pre rata brojao je 10.000 stanovnika. Nalazi se u bogatoj kotlini na reci Uni . Bihać s okolnim ustaškim uporištima bio se zabio kao klin u oslobođenu teritoriju , tako da je veza Bosanske Krajine i hrvatske oslobođene teritorije - Lika, Kordun, Banija — išla okolnim putem. Iz Bihaća i okoline ustaški krvoloci su se često zaletali u oslobođenu teritoriju , gde su palili sela, ubijali narod i pljačkali žito i stoku. Nedavno je popaljeno nekoliko sela na granici Korduna i Krajine . Sada je narod oslobođen te opasnosti. Pavelić je proglasio Bihać za sedište velike župe Krbava i Psat. Grad su ustaše jako utvrdili . Utvrđenja su gradile i nemačke jedinice , koje su jedno vreme boravile u gradu . Ustaše su smatrali da je Bihać nezauzimljiv, ali je ta tvrđava ipak podlegla pred jurišem hrabrih partizana Krajine i Hrvatske . Padom Bihaća, slomljen je glavni stub ustaške odbrane na granici Krajine i Hrvatske , tako da će naše jedinice u svojoj daljoj ofanzivi imati lakši posao s manjim neprijateljskim gnezdima koja su se naslanjala na Bihać .

SOVJETSKI SAVEZ JE POLOŽIO ISPIT RATA (Članak Emilijana Jaroslavskog u moskovskoj „ Pravdi“) ... Sto pedeset godina posle najezde Napoleona Bonaparte na Rusiju 170 divizija nemačke vojske , već od ranije pripremljene i mobilisane, naoružane do zuba najnovijom tehnikom, opljačkavši pola Evrope, prešle su granice Sovjetskog Saveza i krenule po starim, od Napoleona već pređenim putevima na Moskvu. To je bila već druga intervencija nemačkih imperijalista posle Oktobra 1917 godine, intervencija uperena protiv prve na svetu socijalističke države . Nekada je Napoleon bacio na Rusiju , nešto više od pola miliona ljudi , Hitler je bacio protiv SSSR, računajući tu i armije njegovih gnusnih jataka Italijana, Rumuna, Mađara, Finaca i drugih, nekoliko miliona ljudi . On je bacio na SSSR sakupljenu u godinama svog gospodarenja čudovišnu vojnu tehniku , oklopne divizije , ogromnu po svojim razmerama avijaciju, motorizovanu pešadiju . On je bacio protiv SSSR svoju razvratnu od gnusne fašističke propagande pljačkašku armiju, ubeđen u svoju nepobedivost. " ,, Ovo iskušenje SSSR je izdržao časno. Vlada SSSR pokazala se kao najjača vlada na svetu. Nesalomljiv se pokazao savez radnika, seljaka i socijalističke inteligencije . Nesalomljiva se i strašna pokazala za neprijatelja prijateljska zajednica SSSR, iskovana od Lenjina i Staljina . Izdržao je iskušenje i privredni sistem sovjetske države, položila je ispit i vojna organizacija SSSR - Crvena armija . U toku zime 1941 Crvena armija je postigla odlučni prelom na frontu Otadžbinskog rata... Neprijatelj je bio zadržan, odbačen. Ne treba zaboraviti da su se onda stotine evakuisanih fabrika još nalazile na točkovima i naša industrija još nije mogla dati oružje i municiju u takvim razmerama koje bi obezbedile potpuni poraz hitlerovske ratne mašine."

165

„ U proleće 1942 godine položaj se komplikovao. Nije bio stvoren drugi front u Evropi . I Hitler je, koristeći se time što mu ne prete trupe na zapadu, bacio sve armije protiv Sovjetskog Saveza. Ovog puta on nije nastupio na čitavom frontu, kao u 1941 godini , već je sve svoje snage bacio na jug i jugoistok. On je uspeo da zauzme Krim, da okupira Donbas, da zauzme deo Severnog Kavkaza i da priđe Staljingradu . Hitler je bacio sve na kartu u ovoj bezumnoj krvavoj igri koju je sam zamesio. Skoro tri meseca traje borba za Staljingrad . Ali su mnogobrojne nemačke divizije već uništene kod Staljingrada. Hitlerovci su za 28 dana osvojili Poljsku , a u Staljingradu im je bilo potrebno 28 dana samo da bi napredovali iz jedne ulice u drugu. Za 37 dana Nemci su razbili Francusku , pod Staljingradom oni nisu mogli izvojevati pobedu ni za tri meseca..." ,, Kao veoma važan faktor u Otadžbinskom ratu javlja se partizanski pokret u pozadini Nemaca, u okupiranim oblastima Sovjetskog Saveza . I sama nemačka komanda morala je da prizna da partizanski pokret pretstavlja za nemačku armiju ozbiljnu opasnost. Partizani pomoću desanata Crvene armije, koji se bacaju u pozadinu neprijatelja , pomažu ne samo da se razbiju fašistički štabovi , već oslobađaju i čitave reone. Nesumnjivo je da će u novoj fazi rata, kada će se otvoriti drugi front i kada će napredovanje Crvene armije postati moguće bržim tempom, partizanski pokret odigrati veliku ulogu čisteći put Crvenoj armiji. “ . „ Mi smo dobili u ovom ratu milione prijatelja u celom svetu . Čitav svet vidi kako Crvena armija brani ne samo slobodu svoje zemlje već i slobodu, život i čast svih naroda ugnjetenih od hitlerovaca, svih naroda. koje ugrožava gospodstvo hitlerizma. Mi idemo ka pobedi pod zastavom partije Lenjina -Staljina, pod rukovodstvom velikog vođe naše Partije, organizatora i vođe Oktobarske socijalističke revolucije — druga Staljina. “

VELIKE POBEDE ENGLESKIH TRUPA U OFANZIVI U AFRICI

London, 5 septembra Posle 13 dana od početka velike engleske ofanzive u Egiptu, sinoć je izdato zvanično saopštenje o rezultatima borbi . Nemački položaji na 110 kilometara od Aleksandrije su probijeni . Čitava nemačka afrička armija zajedno s italijanskim divizijama se povlači . U ovoj ofanzivi Englezi su prvo bacili pešadiju uz obilnu podršku artilerije . Kada su pešaci prokrčili put kroz minska polja, za njima su navalili tenkovi , koji su proširili prodor i počeli da gone neprijatelja. Englesko i američko vazduhoplovstvo žestoko tuče nemačke i italijanske trupe koje se povlače . U dosadašnjim borbama zarobljeno je 9.000 nemačkih i italijanskih vojnika. Ubijen je general fon Štume , zamenik generala Romela, a zarobljen je general fon Toma, komandant nemačkog afričkog kora. Dosada je oboreno u vazduhu 300 neprijateljskih aviona, a na aerodromima je uništeno još 300 aviona. Dve trećine nemačke i italijanske avijacije u Africi već je uništeno .

166

Zarobljeno je ili uništeno 270 topova i 260 tenkova, to jest poloviną tih rodova oružja sila osovine u Africi. Engleski radio-komentator Tafu Hol izjavio je pred dva dana da je cilj sadašnje ofanzive engleskih trupa u Africi potpuno uništenje snaga sila osovine. Englezi će ih goniti kako bi jednom fašisti bili izbačeni iz Afrike. U ovoj ofanzivi sem engleske Osme armije bore se i znatne savezničke snage. Grčke trupe takođe učestvuju u ovim borbama. Veliku podršku engleskoj avijaciji ukazuje američko, grčko i norveško vazduhoplovstvo. Saveznička avijacija je otpočela veliku ofanzivu po Sredozemnom

Moru

50.000 tona osovinskog brodovlja potopljeno je.

TURSKA SE OSEĆA UGROŽENOM

Ankara, 1 novembra Pretsednik Turske Republike Ismet Ineni održao je govor u kome je pored ostalog rekao i ovo : ,,Svet gori u ognju i krvi. Rat je obuhvatio celu zemljinu kuglu . On sada može više nego ikada ugroziti i našu zemlju . Naš narod je svestan ratne opasnosti koja se natkrilila nad našom zemljom . Mi ćemo preduzeti sve mere da obezbedimo svoju sigurnost i slobodu . Naša junačka vojska je spremna da brani slobodu i nezavisnost svoga naroda. "

VESTI IZ INOSTRANSTVA BUDIMPEŠTA. - Mađarski list „ Pester Lojd " beleži primetno opadanje raspoloženja među mađarskim ženama. U Mađarskoj je, piše list, sve više žena koje idu pognute glave, kao da im se dogodila neka užasna nesreća. One porazno deluju na raspoloženje ljudi. Takve žene, kad vide ranjenike na stanicama, otvoreno viču protiv rata (TASS). VIŠI . U prostorijama fašističkog lista ,Union Fransez " eksplodirala je bomba. Redakcija je razorena, a jedan saradnik ranjen. Tri dana kasnije u Lionu je odjednom eksplodiralo osam paklenih mašina („Asošiejted Pres").

ŽENEVA. Uzbuđeni ton rumunske štampe svedoči da je unutrašnje stanje u zemlji zaoštreno. List „ Timpul “ piše : „ Među nama se nalaze ljudi koji nisu razumeli zahteve našeg doba i produžavaju da ugrožavaju naš nacionalni opstanak. Ako to oni neće da shvate, onda će biti najsurovije kažnjeni. “ U oktobru rumunska štampa piše da je za vojne jedinice koje imaju zadatak „ ugušivanja unutrašnjih nemira" uveden naročiti disciplinski red s teškim kaznama za prekršenje. Posle požara koji su nedavno izbili u petrolejskim izvorima u Ploeštiju prebačena je na mesto sabotaže velika vojna jedinica. U vezi s požarom nastavlja se hapšenje radnika i inženjera. Uhapšeno je preko 1.000 ljudi (TASS). BOMBAJ. Indijska štampa stalno donosi saopštenja o pobunama i hapšenjima u zemlji. U Bombaju je uhapšeno više od 300 ljudi koji su osumnjičeni kao

167

učesnici u pobuni. Pet stotina žena je pokušalo da izvrši pobunu, ali ih je policija rasterala. U varoši Puna 9 oktobra bile su demonstracije (TASS) . LONDON. daba". Jedna karti pojedine pita ga Hitler.

- U Engleskoj se prikazuje američki satirični film „ Hitler hromi od najkomičnijih scena jeste kada Hitler deli prema geografskoj zemlje. Musolini diže dva prsta: „ A zar i ti, mali, nešto tražiš?“ „ Čiko, daj mi Italiju, makar bez pete."

NAROD JUŽNE AFRIKE ZA DRUGI FRONT

Keptaun, 3 oktobra Komunistička partija, Laburistička partija i radnički sindikati Južne Afrike uputili su generalu Smatsu, pretsedniku Južnoafričke Unije rezoluciju u kojoj se traži što hitnije otvaranje drugog fronta.

RADNI LOGORI ― MUČILIŠTA I GROBNICE Kozara, novembra Pre nekoliko dana došlo nam je nekoliko mladića koji su pobegli iz logora Jasenovac . Ono što oni pričaju to su strahote koje se mogu zamisliti samo u srednjovekovnim mučionicama i državama „ nove Evrope ". Sami ustaše se hvale da su u Jasenovcu pobili 300.000 ljudi . Sahrane tih hiljada leševa, samo su jedna slika kakvi se profesionalni kasapi ljudskih života kriju u ustašama. Zatvorenici pričaju kako ustaše mirno, kao da se radi o ređanju nekih cigala, traže : „, Daj mi jednog debljeg", ili „, daj jedno dete , ima samo malo mesta u jami “. Pravu sliku svih tih zločina još krije tama Pavelićeve države . Koliko je grozna sudbina u Pavelićevim logorima isto toliko je nepodnošljiva sudbina radnika koji su otišli na rad u Nemačku . Marko Popović, 16-godišnji stolar iz sela Bebrine, Srez Slavonski Brod . koji je u logor dospeo zato što je pobegao sa rada u Nemačkoj , najbolje to potvrđuje . „ Radili smo 13 i po sati dnevno, plata je 48 pfeniga dnevno, ili , što je to isto, u najboljem slučaju 60 dinara mesečno. Hrana je 350 grama hleba, porcija nekog surogata kafe , nešto pasulja i krompira dnevno, a dvaput nedeljno po parčence mesa . Odelo je mogao da dobije samo onaj koji je pod ovim uslovima rada izdržao 6 meseci ... " Marko Popović je video i ratne zarobljenike - Ruse . Većinom civilno stanovništvo . Nemci sa njima postupaju surovo. Pored ostaloga Nemci ih krvnički tuku za svaku sitnicu. Marko Popović priča i o Englezima zarobljenicima : „ ….. Bilo je tu i dvadesetak Engleza kojima nisu oduzete uniforme i koji nisu ništa radili..." Jednoga dana Marko Popović je pobegao sa toga rada na koji je otišao „ dobrovoljno " da ga ne bi silom oterali . Bio je uhvaćen , menjao je zatvore i, najzad, stigao u Jasenovac. Na ulazu natpis : Radna služba, sabirni logor - Jasenovac. U logoru se čulo za partizane . Jednoga dana

168

Marko Popović je kolima mesto po voće okrenuo za Kozaru. Uz pomoć još nekoliko zatvorenika koji su s njim pobegli razoružao je ustašu koji mu je bio pratnja. ,, Čuo sam za partizane, - kaže Marko, znam da je jedan partizanski avion bombardovao ustaše kod Jasenovca, ali zašto se partizani bore, ne znam. Mislim da se bore za slobodu na svome , kao što se i ja borim. Ostaću s njima da se borim dok nas i jednog ima. " A ,, sabirni logor" ostao je tamo negde Marku iza leđa. On se seća onih koji svakoga dana dolaze i onih koji odlaze da se više nikada ne vrate. Zato što je sve to video Marko je i došao partizanima da bi jednoga dana mogao da bude učesnik razbijanja vrata iznad kojih stoji natpis - sabirni logor. J. P.

JEDNA ISPRAVKA U proglasu CK KPJ, štampanom u vidu letka, pogrešno je otštampano „ 7 oktobar" umesto „, 7 novembar“.

,,Slobodna Jugoslavija" daje 4 emisije svakog dana: 6.10, 7.00, 15.05 i 19.35 časova na talasu između 40 i 41 metra, sem treće emisije - na 25 metara. Vreme - staro, srednjoevropsko.

SHRT FAŠIZKU - SLOBODA HARUNG)

BORBA

ao je naša sovjetska zemlja, i samo je main Crvena armija u stanju da izdrži takav pritisk, I ne samo da ga izdrži, nego i da ga sav‘ada

ORGAN KONUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BROL - GOD. TH 14 NOVEMBRA 191

CIJENA: DIN.; » KURE; ▼

ENGLESKO -SOVJETSKO -AMERIČKA KOALICIJA ĆE SIGURNO POBEDITI

Govor druga Staljina na svečanoj sednici Moskovskog sovjeta u prisustvu pretstavnika partijskih i sovjetskih organizacija 6 novembra 1942 godine Svečanu sednicu otvara pretsednik Moskovskog sovjeta i predlaže da se u počasni prezidijum izaberu drugovi : Staljin, Molotov, Vorošilov, Kalinjin, Andrejev, Mikojan, Berija, Švernik, Maljenkov, Ščerbakov, Voznesenski, Pronjin, Ždanov, Hruščov, Popov, Černousov . Prezidijum je primljen jednodušno, aklamacijom . Pretsednik Moskovskog sovjeta objavljuje da referat o 25-godišnjici Velike oktobarske socijalističke revolucije daje pretsednik Državnog komiteta za odbranu, drug Staljin. Reč ima drug Staljin . (Drug Staljin se

pojavljuje na tribini , dočekuje ga buran aplauz .)

REFERAT DRUGA STALJINA

Drugovi ! Danas praznujemo 25 godišnjicu pobede sovjetske revolucije u našoj zemlji. Prošlo je 25 godina otkako je kod nas uspostavljen sovjetski poredak. Nalazimo se na pragu sledeće , 26 godine postojanja sovjetskoga poretka . Na svečanim sednicama o godišnjici Oktobarske sovjetske revolucije obično se sumiraju rezultati rada državnih i partiskih organa za proteklu godinu . Meni je stavljeno u dužnost da vam podnesem izveštaj baš o tim rezultatima za proteklu godinu — od novembra prošle godine do novembra ove godine. Delatnost naših državnih i partiskih organa kretala se u proteklome periodu u dva pravca : u pravcu mirne izgradnje i organizacije čvrste pos jedne strane, i u pravcu vođenja defanzivnih i zadine za naš front ofanzivnih operacija Crvene armije ―― s druge strane .

170

1. ORGANIZACIONI RAD U POZADINI Mirni izgrađivački rad naših rukovodećih organa izrazio se u tome periodu u premeštanju baza naše industrije, kako vojne tako i civilne, u istočne krajeve naše zemlje , u evakuaciji i smeštaju radnika i uređaja preduzeća na novim mestima, u proširivanju setvenih površina i u povećanju ozimoga sektora na istoku , najzad , u radikalnome poboljšanju rada naših preduzeća koja rade za front i u učvršćivanju radne discipline u pozadini , kako u fabrikama tako i u kolhozima i sovhozima. Valja reći da je to bio vrlo težak i vrlo komplikovan organizacioni rad velikih razmera svih naših privrednih i administrativnih narodnih komesarijata, među njima — i našega železničkog saobraćaja . Ipak nam je pošlo za rukom da savladamo teškoće. I sad naše fabrike, kolhozi i sovhozi, i pored svih teškoća ratnoga vremena, rade nesumnjivo zadovoljavajuće . Naše vojne fabrike i preduzeća koja su s njima vezana pošteno i tačno snabdevaju Crvenu armiju topovima, minobacačima, avionima, tenkovima, mitraljezima, puškama, municijom. Naši kolhozi i sovhozi tako isto pošteno i tačno snabdevaju stanovništvo i Crvenu armiju namirnicama, a našu industriju -- sirovinama. Valja priznati da

naša zemlja nikad još nije imala tako čvrste i

organizovane pozadine . Zahvaljujući celome tome komplikovanom organizacionom i izgrađivačkom radu , promenili su se ne samo naša zemlja nego i sami ljudi u pozadini. Ljudi su postali sređeniji , manje aljkavi , disciplinovaniji , naučili su se da rade vojnički , počeli su da postaju svesni svoje dužnosti prema otadžbini i prema njenim braniocima na frontu - prema Crvenoj armiji . Zazjavala i javašlija, koji nemaju osećanja građanske dužnosti, sreta se u pozadini sve manje i manje . Organizovanih i disciplinovanih ljudi , koji su prožeti osećanjem građanske dužnosti, ima sve više i više . Ali protekla godina, kao što sam već rekao, nije samo godina mirne izgradnje . Ona je ujedno i godina Otadžbinskoga rata protiv nemačkih osvajača, koji su podlo i verolomno napali na našu miroljubivu zemlju .

2. RATNE OPERACIJE NA SOVJETSKO -NEMAČKOME FRONTU Što se tiče vojne delatnosti naših rukovodećih organa za proteklu ona se izrazila u obezbeđenju ofanzivnih i defanzivnih operacija godinu protiv nemačkofašističkih trupa . Ratne operacije na sovjetarmije Crvene sko-nemačkome frontu za proteklu godinu mogu se podeliti u dva perioda : prvi period- to je pretežno zimski period, kad je Crvena armija, odbivši napad Nemaca na Moskvu , uzela inicijativu u svoje ruke , prešla u ofanzivu, poterala nemačku vojsku i u toku četiri meseca prošla na nekim mestima preko 400 kilometara, i drugi period - to je letnji period , kad je nemačkofašistička vojska, koristeći se otsustvom drugoga fronta u Evropi , prikupila sve svoje raspoložive rezerve , probila front u jugozapadnome pravcu i , uzevši inicijativu u svoje ruke, prošla na nekim mestima u toku pet meseca oko 500 kilometara. Ratne operacije u toku prvoga perioda, a naročito uspešne operacije Crvene armije kod Rostova, Tule, Kaluge, kod Moskve , Tihvina i Lenjingrada - otkrile su dve značajne činjenice . One su pokazale, prvo, da su 171

Crvena armija i njeni borački kadrovi izrasli u ozbiljnu snagu , koja je sposobna ne samo da odoli pritisku nemačkofašističkih trupa nego i da ih potuče u otvorenoj borbi i da ih odbaci natrag. One su pokazale, drugo, da nemačkofašističke trupe pored sve svoje izdržljivosti imaju ozbiljne organske nedostatke, koji uz nešto povoljne za Crvenu armiju uslove mogu dovesti do poraza nemačkih trupa. Nije nikako slučajnost činjenica što je nemačka vojska, koja je u trijumfalnome maršu prošla svu Evropu i jednim udarcem smlatila francusku vojsku , koja se smatrala za prvoklasnu vojsku , naišla na pravi vojnički otpor tek u našoj zemlji, i ne samo što je naišla na otpor nego je bila prinuđena da se pod udarcima Crvene armije povuče sa zauzetih položaja više od 400 kilometara, ostavljajući pri povlačenju ogroman broj topova, automobila i ogromnu količinu municije. Ta se činjenica nikako ne može objasniti samo zimskim uslovima rata. Drugi period ratnih operacija na sovjetsko-nemačkome frontu obeležen je preokretom u korist Nemaca, prelaskom inicijative u ruke Nemaca , probojem našega fronta u jugozapadnome pravcu , napredovanjem nemačkih trupa i njihovim izbijanjem u oblasti Voronježa, Staljingrada, Novorosijska, Pjatigorska , Mozdoka. Iskoristivši otsustvo drugoga fronta u Evropi, Nemci i njihovi saveznici bacili su na front sve svoje raspoložive rezerve, i usmerivši ih u jednome pravcu , u jugozapadnome pravcu , stvorili su tamo veliku nadmoćnost snaga i postigli značajan taktički uspeh. Po svoj prilici Nemci više nisu tako jaki da bi mogli istovremeno preduzeti ofanzivu u sva tri pravca, prema jugu, prema severu , prema centru , kao što je to bio slučaj u prvim mesecima nemačke ofanzive u leto prošle godine, ali oni imaju još dovoljno snage da organizuju ozbiljnu ofanzivu u jednome, kojemu bilo pravcu . Za kojim su glavnim ciljem išli nemačkofašistički stratezi kad su preduzimali svoju letnju ofanzivu na našemu frontu? Kad bi se sudilo po pisanju inostrane štampe, računajući tu i nemačku, moglo bi se pomisliti da je glavni cilj ofanzive bio zauzimanje naftenih rejona Groznoga i Bakua. Ali činjenice odlučno demantuju takvu pretpostavku . Činjenice govore da prodiranje Nemaca u pravcu naftenih rejona SSSR nije glavni , nego sporedni cilj . Šta je, onda, bio glavni cilj nemačke ofanzive? Glavni cilj bio je zaobići Moskvu s istoka, otseći je od volške i uralske pozadine i zatim udariti na Moskvu . Prodiranje Nemaca na jug u pravcu naftenih rejona imalo je kao pomoćni cilj ne samo i ne toliko zauzimanje naftenih rejona koliko odvlačenje naših glavnih rezervi na jug i slabljenje Moskovskoga fronta radi što lakšega postizanja pobede pri udaru na Moskvu . Time se upravo i objašnjava činjenica što se glavna grupacija nemačkih trupa nalazi sad ne na jugu, nego u oblasti Orela i Staljingrada. Nedavno je u ruke naših ljudi pao jedan nemački generalštabni oficir . Kod toga oficira nađena je karta na kojoj je bio označen plan napredovanja nemačkih trupa po datumima . Iz toga se dokumenta vidi da su Nemci imali nameru da budu u Borisoglepsku 10 jula ove godine, u Staljingradu 25 jula, u Saratovu ― 10 avgusta, u Kujbiševu 15 avgusta, u Arzamasu 10 septembra, u Bakuu 25 septembra. Taj dokumenat u potpunosti potvrđuje naše podatke o tome da je glavni cilj letnje ofanzive Nemaca bio zaobilaženje Moskve s istoka i napad na Moskvu, dok je prodiranje na jug imalo za cilj , pored svega ostalog ,

172

odvlačenje naših rezervi što dalje od Moskve i slabljenje Moskovskoga fronta radi što lakšega izvođenja napada na Moskvu . Kratko rečeno, glavni cilj letnje ofanzive Nemaca bio je opkoljavanje Moskve i završavanje rata ove godine. Novembra prošle godine Nemci su računali da frontalnim napadom na Moskvu zauzmu Moskvu , da prisile Crvenu armiju da kapitulira i da tako završe rat na istoku . Tim iluzijama kljukali su oni svoje vojnike . Ali se ti planovi Nemaca , kao što je poznato, nisu ostvarili . Opekavši se prošle godine na frontalnome napadu na Moskvu, Nemci su smislili da ove godine zauzmu Moskvu zaobilaznim pokretom i da time završe rat na istoku. Tim iluzijama kljukaju oni sad svoje namagarčene vojnike . Kao što je poznato, ni ti se planovi Nemaca nisu ostvarili . I na kraju krajeva, hoteći da uhvate dva zeca - i da dobiju naftu i da opkole Moskvu , nemačkofašistički stratezi našli su se u teškoj situaciji. Na taj način, taktički uspesi letnje ofanzive Nemaca ostali su nezavršeni zbog očigledne nerealnosti njihovih strategiskih planova.

3. PITANJE DRUGOGA FRONTA U EVROPI Čime da se objasni činjenica što je Nemcima ipak pošlo za rukom da ove godine uzmu inicijativu ratnih operacija u svoje ruke i da postignu ozbiljnije taktičke uspehe na našemu frontu? Ona se objašnjava time što je Nemcima i njihovim saveznicima pošlo za rukom da prikupe sve svoje raspoložive rezerve , da ih bace na Istočni front i da na jednome od sektora stvore veliku nadmoćnost snaga. Nema nikakve sumnje da Nemci bez tih mera ne bi mogli postići uspeh na našemu frontu . A zašto im je pošlo za rukom da prikupe sve svoje rezerve i da ih bace na Istočni front? Zato što im je otsustvo drugoga fronta u Evropi omogućilo da tu operaciju izvedu bez ikakva rizika za sebe. Prema tome je glavni uzrok taktičkih uspeha Nemaca na našemu frontu ove godine u tome što im je otsustvo drugoga fronta u Evropi omogućilo da bace na naš front sve raspoložive rezerve i da stvore veliku nadmoćnost svojih snaga na jugozapadnome sektoru . Pretpostavimo da u Evropi postoji drugi front, kao što je postojao u Prvome svetskom ratu, i da drugi front angažuje, recimo, 60 nemačkih divizija i 20 divizija nemačkih saveznika . Kakva bi bila situacija nemačke vojske na našemu frontu? Nije teško pogoditi da bi njena situacija bila jadna. I ne samo to : to bi bio početak kraja nemačkofašističke vojske , jer u tome slučaju Crvena armija se ne bi nalazila onde gde se sad nalazi , nego negde kod Pskova, Minska , Žitomira, Odese. To znači da bi još ovoga leta nemačkofašistička vojska stajala pred katastrofom. I što se to nije desilo , nije se desilo zato što je Nemce spaslo otsustvo drugoga fronta u Evropi . Da razmotrimo pitanje drugoga fronta u Evropi u istoriskome preseku . U prvome svetskom ratu Nemačka je morala da ratuje na dva fronta, na zapadu , uglavnom protiv Engleske i Francuske, i na istoku - protiv ruske vojske Prema tome je u Prvome svetskom ratu postojao drugi front protiv Nemačke. Od 220 divizija, koliko ih je Nemačka onda imala, 173

na ruskome frontu bilo je svega oko 85 nemačkih divizija. Ako tome dodamo trupe nemačkih saveznika koje su stajale protiv ruskoga fronta, i to 37 austro-ugarskih divizija, 2 bugarske i 3 turske divizije, dobićemo svega 127 divizija koje su stajale protiv ruske vojske . Ostale divizije Nemačke i njenih saveznika držale su front uglavnom protiv anglo-francuske vojske, a jedan njihov deo vršio je garnizonsku službu u okupiranim zemljama Evrope . Tako su stajale stvari u Prvome svetskom ratu . Kako stoje stvari sad , u Drugome svetskom ratu , recimo u septembru ove godine? Po pouzdanim podacima, koji ne podleže nikakvoj sumnji , od 256 divizija, koliko ih Nemačka ima sad, na našemu frontu nalazi se najmanje 179 nemačkih divizija . Ako tome dodamo 22 rumunske divizije , 14 finskih divizija, 10 talijanskih divizija, 13 mađarskih divizija, 1 slovačku diviziju i 1 špansku diviziju , dobićemo ukupno 240 divizija koje se sad tuku na našemu frontu. Ostale divizije Nemaca i njihovih saveznika vrše garnizonsku službu u okupiranim zemljama (Francuska, Belgija, Norveška, Holandija, Jugoslavija, Poljska , Čehoslovačka itd . ) , jedan njihov deo ratuje u Libiji za Egipat, protiv Engleske , pri čemu libiski front angažuje svega 4 nemačke divizije i 11 talijanskih divizija . Prema tome, umesto 127 divizija u Prvome svetskom ratu, mi sad imamo protiv našeg fronta najmanje 240 divizija, a umesto 85 nemačkih divizija, mi sad imamo 179 nemačkih divizija koje se tuku protiv Crvene

armije. Eto gde je glavni uzrok i temelj taktičkih uspeha nemačkofašističkih trupa na našemu frontu u leto ove godine. Najezdu Nemaca na našu zemlju često porede s Napoleonovom najezdom na Rusiju . Ali to poređenje ne može izdržati kritiku . Od 600 hiljada vojnika, koji su pošli u pohod na Rusiju , teško da je Napoleon doveo do Borodina 130-140 hiljada vojnika. To je sve čime je on mogao raspolagati pod Moskvom. E, a mi sad imamo preko tri miliona vojnika koji stoje pred frontom Crvene armije i koji su naoružani svim sredstvima savremenoga rata. Gde se to može porediti! Najezdu Nemaca na našu zemlju porede ponekad i s nemačkom najezdom na Rusiju u Prvome svetskom ratu. Ali ni to poređenje ne može izdržati kritiku . Prvo, u Prvome svetskom ratu postojao je drugi front u Evropi, koji je jako otežavao situaciju Nemaca, dok u ovome ratu nema drugoga fronta u Evropi. Drugo, u ovome ratu protiv našega fronta stoji dva puta više trupa nego u Prvome svetskom ratu . Jasno je da poređenje ne vredi . Sad možete zamisliti koliko su ozbiljne i neobične teškoće koje stoje pred Crvenom armijom i koliko je veliki herojizam koji pokazuje Crvena armija u svome oslobodilačkom ratu protiv nemačkofašističkih osvajača . Mislim da nijedna druga zemlja i nijedna druga vojska ne bi mogla da izdrži takvu navalu ostrvljenih bandi nemačkofašističkih razbojnika i njihovih saveznika . Samo naša sovjetska zemlja i samo naša Crvena armija mogu da izdrže takvu navalu . (Buran pljesak . ) I ne samo da je izdrže nego da je i savladaju . Često pitaju : a hoće li ipak biti drugoga fronta u Evropi? Hoće , biće ga, pre ili posle , ali biće ga. I on će doći ne samo zato što je on potreban 174

nama nego i, pre svega, zato što je on potreban našim saveznicima ništa manje nego nama. Nemoguće je da naši saveznici ne shvataju da posle ispadanja Francuske iz stroja otsustvo drugoga fronta protiv fašističke -Nemačke može da se svrši loše po sve slobodoljubive zemlje , dakle - i po same saveznike .

4. BORBENI SAVEZ SSSR, ENGLESKE I SAD PROTIV HITLEROVSKE NEMAČKE I NJENIH SAVEZNIKA U EVROPI Sad se već može smatrati neospornim da se u toku rata, koji je narodima nametnula hitlerovska Nemačka, izvršilo radikalno razgraničenje sila, da su se stvorila dva suprotna tabora , tabor talijansko-nemačke koalicije i tabor anglo-sovjetsko-američke koalicije . Neosporno je tako isto i to da te dve suprotne koalicije imaju dva različita, suprotna akciona programa. Akcioni program talijansko-nemačke koalicije može se okarakterisati

ovim tačkama: rasna mržnja; gospodstvo „ izabranih “ nacija ; pokoravanje drugih nacija i zauzimanje njihovih teritorija ; ekonomsko porobljavanje pokorenih nacija i pljačkanje njihove nacionalne imovine ; uništenje demokratskih sloboda ; uspostavljanje hitlerovskoga režima u svim zemljama. Akcioni program anglo-sovjetsko -američke koalicije : uništenje rasne isključivosti ; ravnopravnost nacija i neprikosnovenost njihovih teritorija; oslobođenje porobljenih nacija i uspostavljanje njihovih suverenih prava ; pravo svake nacije da se organizuje onako kako ona želi ; ekonomska pomoć postradalim nacijama i pomaganje tim nacijama da dođu do materijalnoga blagostanja; uspostavljanje demokratskih sloboda; uništenje hitlerovskoga režima. Akcioni program talijansko-nemačke koalicije doveo je do toga da sve okupirane zemlje Evrope - Norveška, Danska, Belgija, Holandija, Francuska, Poljska , Čehoslovačka, Jugoslavija, Grčka, okupirani krajevi SSSR - kipte od mržnje prema talijansko-nemačkoj tiraniji, nanose štetu Nemcima i njihovim saveznicima kad god im se ukaže prilika i čekaju povoljan momenat da se osvete svojim porobljivačima za poniženja i nasilja koja trpe . U vezi s tim jedna od karakterističnih crta sadašnje situacije jeste to što progresivno raste izolacija talijansko-nemačke koalicije i presušivanje njenih moralno-političkih rezervi u Evropi, što raste njeno slabljenje i raspadanje. Akcioni program anglo-sovjetsko-američke koalicije doveo je do toga da su sve okupirane zemlje Evrope prožete simpatijama prema članovima te koalicije i spremne su da im pruže svaku pomoć koju su kadre pružiti . U vezi s tim druga karakteristična crta sadašnje situacije jeste to što moralno-političke rezerve te koalicije iz dana u dan rastu u Evropi - i što se oko nje sve više i više kupe milioni ljudi i ne samo u Evropi — koji joj simpatišu i koji su spremni da se zajedno s njom bore protiv Hitlerove tiranije. Ako razmotrimo pitanje odnosa snaga dveju koalicija s gledišta ljudskih i materijalnih izvora, moramo doći do zaključka da je neosporno preimućstvo na strani anglo-sovjetsko-američke koalicije. 175

Ali nameće se pitanje : da li je dovoljno samo to preimućstvo da bi se izvojevala pobeda? Dešavaju se i takvi slučajevi da ima izvora mnogo, ali se oni troše tako nerazumno da se preimućstvo svodi na nulu. Jasno je da je osim izvora potrebna još i sposobnost da se ti izvori mobilišu i znanje da se oni pravilno troše . Ima li razloga da se sumnja da takvo znanje i takvu sposobnost imaju ljudi anglo-sovjetsko- američke koalicije? Ima ljudi koji sumnjaju u to . Ali na osnovu čega oni sumnjaju? U svoje vreme ljudi te koalicije pokazali su znanje i sposobnost da mobilišu izvore svojih zemalja i da ih pravilno troše na ciljeve privredne i kulturno- političke izgradnje. Pita se, ima li razloga da se sumnja da ljudi koji su pokazali sposobnost i znanje u mobilizaciji i raspodeli izvora za privredne i kulturno-političke svrhe neće biti sposobni da to isto učine za ostvarenje ratnih ciljeva? Ja mislim da takvih razloga nema. Kažu da anglo- sovjetsko-američka koalicija ima sve šanse za pobedu i da bi ona sigurno pobedila kad ne bi imala jedan organski nedostatak koji može da je oslabi i da je rasturi . Taj je nedostatak, po mišljenju tih ljudi , u tome što se ta koalicija sastoji od raznorodnih elemenata, koji imaju različite ideologije, te im ta okolnost neće dopustiti da organizuju zajedničke akcije protiv zajedničkoga neprijatelja . Ja mislim da je to tvrđenje netačno . Bilo bi smešno poricati razliku u ideologiji i društvenome poretku država koje ulaze u sastav anglo-sovjetsko-američke koalicije. Ali, isključuje li to mogućnost i celishodnost zajedničkih akcija članova te koalicije protiv zajedničkoga neprijatelja koji im preti porobljavanjem? Apsolutno ne isključuje. I ne samo to : nastala opasnost imperativno diktuje članovima koalicije nužnost zajedničkih akcija da bi se čovečanstvo spaslo od vraćanja divljaštvu i srednjovekovnim zverstvima. Zar akcioni program anglosovjetsko-američke koalicije nije dovoljan da se na bazi njega organizuje zajednička borba protiv hitlerovske tiranije i izvojuje pobeda nad njom? Ja mislim da je potpuno dovoljan. Pretpostavka tih ljudi nepravilna je još i zato što nju potpuno demantuju događaji protekle godine . U stvari, kad bi ti ljudi bili u pravu — mi bismo imali činjenice progresivnoga udaljavanja među članovima anglo-sovjetsko-američke koalicije. Međutim mi ne samo što ne sretamo to, već naprotiv, imamo činjenice i događaje koji govore o sve većem zbližavanju anglo-sovjetsko-američke koalicije i o njihovu ujedinjavanju u jedinstveni borbeni savez . Događaji protekle godine pružaju direktan dokaz za to. Jula 1941 , nekoliko nedelja posle napada Nemačke na SSSR, Engleska je zaključila s nama sporazum ,, O zajedničkim akcijama u ratu protiv Nemačke ". Sa Sjedinjenim Američkim Državama tada još nismo imali nikakvih sporazuma po toj stvari . Deset meseci posle toga, 26 maja 1942 , za vreme posete druga Molotova Engleskoj , Engleska je zaključila s nama ,, Ugovor o savezu u ratu protiv hitlerovske Nemačke i njenih saučesnika u Evropi i o saradnji i uzajamnoj pomoći posle rata “. Taj ugovor zaključen je na 20 godina . On pretstavlja istorisku prekretnicu u odnosima između naše zemlje i Engleske . Juna 1942 , za vreme posete druga Molotova SAD , Sjedinjene Američke Države potpisale su s nama ,, Sporazum o principima koji se imaju primenjivati pri uzajamnoj pomoći u vođenju rata protiv agresije ", sporazum koji pretstavlja ozbiljan korak napred u odnosima između SSSR i SAD. Naposletku , treba istaći tako važnu činje-

176

nicu kao što je poseta ministra pretsednika Velike Britanije g -na Čerčila Moskvi, kojom je uspostavljeno potpuno uzajamno razumevanje rukovodilaca obeju zemalja. Nema nikakve sumnje da sve te činjenice govore o sve većem zbližavanju SSSR, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država i o njihovu ujedinjavanju u borbeni savez protiv talijansko - nemačke koalicije . Izlazi da je logika stvari jača od svake druge logike. Zaključak je jedan: anglo-sovjetsko-američka koalicija ima sve šanse da pobedi talijansko-nemačku koaliciju i ona će je nesumnjivo pobediti .

5. NAŠI ZADACI Rat je skinuo sve maske i razgolitio sve odnose . Situacija je sad tako jasna da nije ništa lakše nego utvrditi naše zadatke u ovome ratu. U svome razgovoru s turskim generalom Erkiletom, koji je doneo turski list „ Džumhuriet", ljudožder Hitler veli : „ Mi ćemo uništiti Rusiju, tako da se ona nikad više neće moći podići “. Čisto i jasno , iako malo glupo . (Smeh.) Naš zadatak nije da uništimo Nemačku , jer je nemoguće uništiti Nemačku , kao što je nemoguće uništiti Rusiju . Ali uništiti hitlerovsku državu - to se može i to se mora . (Buran pljesak.) Naš prvi zadatak jeste da uništimo hitlerovsku državu i njene inspiratore. (Buran pljesak.) U istome razgovoru s istim generalom ljudožder Hitler veli dalje : ,, Mi ćemo ratovati sve donde dok u Rusiji bude bilo organizovane vojničke snage". Čisto i jasno, iako politički nepismeno . (Smeh.) Naš zadatak nije da uništimo svaku organizovanu vojničku snagu u Nemačkoj, jer svaki politički pismen čovek zna da je to ne samo nemoguće što se tiče Nemačke, kao i što se tiče Rusije, nego da je to i necelishodno s gledišta pobednika. Ali uništiti hitlerovsku vojsku - to se može i to se mora. (Buran pljesak.) Naš drugi zadatak jeste da uništimo hitlerovsku vojsku i njene rukovodioce. (Buran pljesak .) Hitlerovski nitkovi uzeli su za pravilo da mrcvare sovjetske ratne zarobljenike, da ih ubijaju na stotine, da hiljade tih zarobljenika osuđuju na smrt od gladi . Oni zlostavljaju i ubijaju civilno stanovništvo okupiranih krajeva naše zemlje , muškarce i žene , decu i starce, našu braću i sestre. Oni su sebi postavili za cilj da pretvore u robove ili da istrebe stanovnike Ukrajine, Belorusije , Pribaltika, Moldavije , Krima, Kavkaza. Samo podli ljudi i hulje, koji su bez ikakve časti i koji su se srozali do životinja, mogu činiti takva nedela s nevinim golorukim ljudima. Ali to nije sve. Oni su načičkali Evropu vešalima i koncentracionim logorima. Oni su uveli sramni ,,sistem talaca “. Oni streljaju i vešaju ni krive ni dužne građane , uzete ,,u taoce", zato što je neka nemačka životinja bila sprečena da siluje žene ili pljačka stanovnike . Oni su napravili od Evrope tamnicu naroda. I to oni zovu ― ,,novi poredak u Evropi ". Mi znamo vinovnike tih nedela , tvorce „ novoga poretka u Evropi “ , sve te novopečene general-guvernere i prosto guvernere, komandante i potkomandante . Njihova imena poznata su desetinama hiljada do smrti izmučenih ljudi. Neka znaju ti dželati da 12 Istorijski arhiv KPJ 1/2

177

neće umaći od odgovornosti za svoje zločine i da će ih kazniti osvetnička ruka izmučenih naroda. Naš treći zadatak jeste to da srušimo mrski „ novi poredak u Evropi " i da kaznimo njegove tvorce. To su naši zadaci. (Buran pljesak .) Drugovi ! Mi vodimo veliki oslobodilački rat. Mi ga ne vodimo sami , nego zajedno s našim saveznicima. On nam nosi pobedu nad podlim neprijateljima čovečanstva , nad nemačkofašističkim imperijalistima. Na njegovoj zastavi piše : pobeda Živela borbenog saveza ! anglo-sovjetsko- američkoga (Pljesak . ) od hitlerovske tiranije! Zivelo oslobođenje evropskih naroda (Pljesak .) Živela sloboda i nezavisnost naše slavne sovjetske otadžbine ! (Pljesak .) Prokletstvo i smrt nemačkofašističkim osvajačima, njihovoj državi, njihovoj vojsci , njihovu „, novome poretku u Evropi "! (Pljesak. ) Živela naša Crvena armija ! (Buran pljesak .) Živela ratna mornarica ! (Buran pljesak . ) Živeli naši partizani i partizanke! (Buran, dugotrajan pljesak. Svi ustaju . Ovacije u čitavoj dvorani .)

DRUGU STALJINU PRETSJEDNIKU DRŽAVNOG KOMITETA ZA ODBRANU U ime boraca, komandira, komandanata i politkomesara Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije, upućujem plamene bratske pozdrave i najljepše želje herojskoj Crvenoj armiji, partizanskim odredima i čitavom sovjetskom narodu povodom 25- godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije. U neprekidnoj , teškoj i nejednakoj borbi sa okupatorima i domaćim izdajnicima, pratimo mi sa divljenjem herojsku borbu Crvene armije i čitavog naroda Sovjetskog Saveza protiv najvećeg neprijatelja čovječanstva — hitlerovskog osvajačkog fašizma i ostalih banditskih hordi. To herojstvo i upornost naroda Sovjetskog Saveza i Crvene armije, koja pod vašim mudrim rukovodstvom , druže Staljine, nanosi teške udarce fašističkim zlikovcima, nadahnjuje i nas, naše borce, komandire, politkomesare na još veću upornost i na nova junaštva u borbi protiv fašističkih okupatora. Potrudićemo se da ovdje zadržimo što više neprijateljskih divizija i uništimo što više žive snage neprijatelja.

U IME VRHOVNOG ŠTABA NARODNOOSLOBODILAČKE PARTIZANSKE I DOBROVOLJAČKE VOJSKE JUGOSLAVIJE KOMANDANT TITO

178

PREDAJA ZASTAVE PRVOJ PROLETERSKOJ NARODNOOSLOBODILAČKOJ UDARNOJ BRIGADI NAS

NIKAKVA PRETNJA, NIKAKVA OFANZIVA VIŠE NE MOŽE DA ZASTRAŠI

Govor druga Tita povodom predaje zastave Prvoj proleterskoj brigadi na dan dvadeset pete godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije Nakon deset meseci od svog osnivanja, posle deset meseci bitaka , napora i pobeda, Prva proleterska narodno- oslobodilačka udarna brigada primila je, na dan 25 - godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije, svoju brigadnu zastavu . Zastavu joj je predao Vrhovni komandant Narodno-oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske, drug Tito. Po podne, sedmog novembra - dan je bio tmuran i kišovit, ali pun nasmejanih lica - Prva proleterska bila je postrojena na poljani , u vidu pravougaonika , čiju jednu stranu nadomešćuje tribina . Kada se drug Tito pojavio, čula se truba, zatim komande . U susret drugu Titu išao je komandant Prve brigade, drug Danilo Lekić . Lekić je podneo raport , pa je drug Tito pozdravio brigadu i izvršio smotru svih bataljona. Posle smotre, drug Tito je izišao na tribinu, ukrašenu zimzelenom . Kada su se stišali pozdravi i poklici , on je započeo svoj veliki govor Prvoj proleterskoj brigadi . GOVOR DRUGA TITA Drugovi borci, komandiri , komandanti i politički komesari Prve proleterske narodno-oslobodilačke udarne brigade ! Pozdravljam vas u ime Vrhovnog štaba, i u ovom dvostruko svečanom trenutku, kada predajemo zastavu vašoj brigadi i kada proslavljamo 25 -godišnjicu Velike oktobarske socijalističke revolucije , želio bih da kažem nekoliko riječi.

Ne jedan front već desetine frontova Danas, 7 novembra, navršilo se 25 godina otkako su narodi bivše carističke Rusije , radnici , seljaci i poštena inteligencija, pod vodstvom herojske Boljševičke partije, na čelu sa Lenjinom i Staljinom, zbacili mračni srednjevjekovni jaram i uspostavili vlast radnog naroda, vlast radnika i seljaka. Bila je to velika, teška i krvava borba. Ona nije nikla spontano, ona se pripremala godinama i godinama . Godina 1905 bila je iskustvo za 1917. Herojska Boljševička partija pripremila je Veliku socijalističku revoluciju sistematski i organizirano, oslanjajući se na radni narod bivše carističke Rusije. Vlast, koja je izvojevana snažnim i junačkim naletom radnog naroda 7 novembra 1917 godine , morala se učvršćivati krvlju najboljih sinova naroda Sovjetskog Saveza, i tako se održala . Trebalo je nekoliko godina građanskog rata, trebalo je proliti potoke krvi i dati milione života najboljih sinova sovjetskih naroda, da se konačno odbrani vlast radnika i seljaka. Teška su to bila vremena . Postojao je ne jedan, već desetine frontova , na kojima su lili krv radnici, seljaci i poštena inteligen-

12*

179

cija. Intervencija i kontrarevolucija, razni generali i plemići , njemački imperijalisti , sve se to ostrvilo na novu vlast, za kojom je čovječanstvo vjekovima težilo. Pa ipak radnici i seljaci su pobijedili . Zašto su pobijedili, kada su bili osamljeni, kada nisu imali ni oružja, ni odjeće, ni svega onoga što je potrebno da se vodi jedan takav džinovski rat? Pobijedili su zato što ih je vodila jedna jedinstvena misao da treba sačuvati novu vlast po svaku cijenu . Pobijedili su zato što su išli za tim da se vjekovno nacionalno ugnjetavanje , vjekovno izrabljivanje radnog naroda, ugnjetavanje seljaštva više nikada ne povrati. Znajući šta bi doživjeli kad bi se povratilo staro, narodi Sovjetskog Saveza dali su sve od sebe da bi održali novu vlast. Jedinstvo naroda, jedinstvo i volja svih koji su se borili za novo društvo pobijedili su u toj džinovskoj borbi protiv brojčano i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. Velika oktobarska revolucija imala je ogroman značaj ne samo za narode Sovjetskog Saveza , već i za sve ugnjetene u svijetu. Kao baklja svijetlila je 25 godina velika socijalistička zemlja , pokazujući svima ugnjetenim put kojim treba da idu . Ruski narod, zajedno sa ostalim narodima velike socijalističke porodice, kroz 25 godina tijesne saradnje, borbe, džinovskih napora i izgradnje, stvorio je veliku socijalističku državu , stvorio je od kulturno i tehnički zaostale zemlje najnapredniju , najkulturniju zemlju na svijetu. I u vrijeme kada je na šestini zemljine kugle već bio ostvaren socijalizam, kad se prelazilo u drugu etapu, komunističku etapu , ostrvila se velika imperijalistička grabljivica, fašistička Njemačka , i napala, podlo i vjerolomno, veliku domovinu socijalizma. Neću da ulazim u to ko je kriv što je fašizam izrastao do onakve snage. Vi to znate . Njega je bodrila i pomagala međunarodna reakcija, kao ubojnu pesnicu protiv socijalističke zemlje.

Sudbina našeg naroda nerazrušivo je vezana sa sudbinom naroda Sovjetskog Saveza Danas, 25 godina od postanka velike socijalističke zemlje , vode se teške i krvave borbe protiv fašističkih osvajača . U Sovjetskom Savezu vode se borbe za odbranu tekovina Velike oktobarske revolucije, onih tekovina koje je ostvario Sovjetski Savez . Udarac fašističke Hitlerove vojske i njegovih saveznika, njegovih trabanata, primio je na svoje grudi sam narod Sovjetskog Saveza, primila je herojska Crvena armija. „ Ni jedna armija na svijetu , — kaže drug Staljin , - ne bi mogla izdržati takvo iskušenje, kao što je izdržala Crvena armija “ . U to mi nikada nismo sumnjali, niti možemo sumnjati . Mi smo to znali u najtežim momentima prošle godine, kada je opijeni njemačko-fašistički osvajač, sa svojim hordama, šetao po Evropi i zatim se bacio na Sovjetski Savez. Mi nismo sumnjali, jer da smo sumnjali , ne bismo prije 17 mjeseci počeli da se dižemo protiv toga tobože nepobjedivog neprijatelja. Borba čitavog našeg naroda je to dokazala, jer mi se borimo već 17 mjeseci, ovdje, na našoj teritoriji . Naš narod znao je da je njegova sudbina nerazrešivo vezana sa sudbinom naroda Sovjetskog Saveza i zato je i pošao u borbu , i zato i daje živote i krv svojih najboljih sinova i kćeri .

180

Pobjeda, pobjeda Drug Staljin je u svom jučerašnjem govoru nekoliko puta naglasio da je krivo otsustvo drugog fronta što se Hitlerova fašistička banda i njegovi vazali ne nalaze danas negdje kod Pskova i Minska, nego kod Staljingrada, Kavkaza i Lenjingrada. Drug Staljin je jasno kazao zašto hitlerovska ratna mašina nije do danas, ako ne uništena, a ono bar razbijena. Krivica je do saveznika Sovjetskog Saveza, koji nisu dali dovoljnu podršku herojskoj Crvenoj armiji . Drug Staljin je rekao da će se ranije ili kasnije drugi front otvoriti, ne zato što je to potrebno samo Sovjetskom Savezu , već što je to najviše potrebno svim saveznicima. Jučerašnje riječi druga Staljina zvučale su ubjedljivo, mirno; bile su prožete tonom koji nadahnjuje svakoga koji ih je slušao. Pobjeda , pobjeda u svakoj njegovoj riječi , — to je sadržina njegovog govora. Nema više onih nota koje ukazuju na strašnu opasnost koja prijeti sovjetskom narodu. Prošla je ta opasnost . Staljin kaže : Crvena armija je sjajno izdržala sva iskušenja kroz koja je prošla. Sovjetski Savez čini čudesna herojstva i napore i pokazuje neviđenu izdržljivost ne samo na frontovima, gdje se bije krvavi boj , već i u pozadini gdje treba da se stvara, da bi se snabdjela Crvena armija. Drug Staljin je kazao da je ova godina bila - godina izgradnje industrije, godina konsolidacije , jačanja kolhoza, godina stvaranja jedne snažne ratne proizvodnje, u kojoj sovjetski ljudi rade onako kako to zahtijeva rat. Time nam je drug Staljin dao do znanja da su sovjetski ljudi sposobni da sami snabdiju Crvenu armiju. Sovjetski Savez ima sada dovoljno fabrika, one su sada izvan domašaja njemačkih razbojničkih aviona. Ali, borba za prenošenje ove ogromne industrije, koja snabdijeva desetinu miliona vojnika, bila je veoma teška . To je bio džinovski posao što ga je izvršio narod Sovjetskog Saveza. Omladina, žene, starci, sve je to učestvovalo u ovoj natčovječanskoj borbi . I danas, Sovjetski Savez ima svoju industriju , koja može mirne duše da snabdijeva čitavu sovjetsku armiju . To je novo u govoru druga Staljina, i to nam daje novog potstreka, novog pouzdanja u konačnu pobjedu . Sovjetski narod danas slavi po čitavoj velikoj prostranoj socijalističkoj domovini svoj najveći praznik u znaku velikih napora za što brže i konačno uništenje fašističkih porobljivača.

Slavni put I brigade I mi smo, drugovi, za ovih 17 mjeseci , prošli i izdržali mnoga iskušenja. Nas je bilo malo. Mi smo bili bez oružja i bez municije, ali snabdjeveni čeličnom voljom, koju nikakva sila nije mogla slomiti, i mi smo oteli puške, mitraljeze, bacače, topove i vodili smo uspješan boj s brojčano i tehnički nadmoćnijim neprijateljem. Sjećate li se, drugovi borci, komandiri, komandanti, politički komesari Prve proleterske narodno- oslobodilačke udarne brigade, kada smo poslije teških i krvavih bojeva u Srbiji, gdje smo oslobađali sela i gradove, morali da ostavimo našu Srbiju pred do zuba naoružanim i motorizovanim jedinicama i da krenemo da bismo sačuvali našu živu silu, da bismo nakupili nove snage i da bismo se ponovo vratili u Srbiju i ponovo je oslo-

181

1

bodili? Sjećate li se onih dana kada smo se okupili u Rudom i od boraca iz Šumadije , Užica , Čačka, Valjeva, Posavine i Crne Gore stvorili Prvu proletersku narodno- oslobodilačku udarnu brigadu? Sjećate li se kako je ona, Prva brigada, već drugi dan izvojevala pobjedu nad talijanskim okupatorima i krenula novim putem slave. Velik i težak je bio put koji je ona prošla. Mnogo krvi , mnogo života naših najboljih boraca, drugova i drugarica, pokrilo je taj slavni put. Imena tih heroja vječito će živjeti u srcima naših naroda . Slava , drugovi, herojima koji su pali u najpravednijem ratu, u ratu za oslobođenje i opstanak svoga naroda („ Slava im ! ") . Prva brigada pokazala je u svojim dosadašnjim bojevima da dostojno nosi svoj veliki naziv, da nosi dostojno veliku zastavu koja joj je predana. Ali, drugovi i drugarice, rat nije svršen. Mi imamo pred sobom još dosta teških iskušenja. Ali , mi danas idemo sa još više poleta, više snage u susret tim novim bojevima, novim naporima. Danas mi imamo vojsku, imamo brigade , imamo divizije , imamo naoružanje , imamo narod , a to je najvažnije - imamo narod iza sebe, koji zna da je to njegova vojska , koji zna da samo ta vojska vodi borbu za njegovo oslobođenje . Mi danas idemo u borbu sa dubokim ubjeđenjem da ćemo je srećno završiti .

U našoj vojsci vlada ljubav i drugarstvo Drugovi i drugarice ! Predajući zastavu vašoj brigadi , htio bih reći nekoliko riječi onim novim borcima, koji su u vaše redove došli poslije Srbije, onim borcima koji sada dolaze u vaše redove . Htio bih da kažem tim borcima — neka vam Prva proleterska brigada bude škola , a stariji drugovi primjer. Učite se od starijih drugova i budite ponosni što ste postali borci te brigade. Vi ćete u toj brigadi naći porodicu , jedinstvenu, monolitnu ; naći ćete na neku vojničku disciplinu starog tipa, nego drugarsku disciplinu, koja proističe iz svijesti svakog borca . Takva disciplina je onaj stub koji čini jednu narodnu vojsku nepobjedivom. I borci Prve brigade dokazali su u svim dosadašnjim bojevima da je to disciplinirana vojska . U daljim bojevima , u kojima će učestvovati , Prva proleterska brigada će , ja sam uvjeren, časno ispuniti sve zadatke koje pred nju stavi Vrhovni štab i koje narod naš od nje traži . A što je najvažnije u vašoj brigadi, to je što ne samo u jednoj jedinici , nego između svih jedinica vlada najprisnije drugarstvo koje se da zamisliti . Dobro je natjecanje , ali ono pravo proletersko natjecanje , a ne ono koje izvire iz nezdravih odnosa. Mi sada imamo mnogo brigada, divizija . To je narodna vojska, naoružana narodna snaga, koja treba da izvojuje slobodu svome narodu , koja je spremna da se bori protiv svakoga. U toj vojsci treba da vlada ljubav i drugarstvo kakvo ni u jednoj vojsci ne može da se nađe, osim u Crvenoj armiji.

Danas se bije boj za uništenje svega onog što smeta slobodi naroda Naša borba će biti još uvijek teška ; mi pred sobom imamo brojnog i još uvijek nadmoćnijeg neprijatelja , iako on malaksava. Mi još imamo pred sobom narodne izdajnike Pavelića , Nedića , Dražu Mihailovića ; imamo ustaše i četnike , koji zajedno sa okupatorom naprežu posljednje snage da 182

nas razbiju i unište. Ali nas, drugovi, niko neće moći razbiti. Nastojanja naših neprijatelja svakog dana sve više se pokazuju kao iluzije. Ja mislim da je to i njima već jasno. Nas nikakva prijetnja, nikakva ofanziva ne motorizacije , avioni, može da zastraši . Koliko smo mi ofanziva prošli tenkovi , — pa šta su neprijatelji postigli ? Mi smo sada još jači , a sutra nas čekaju nove pobjede na novim mjestima . Gledajte , naše brigade zauzimaju danas utvrđene gradove i gone neprijatelja ! To je vojska, narodna vojska, drugovi ! Ovdje, u Bosni , vi se, sinovi Srbije i Crne Gore, borite i borićete se protiv svih neprijatelja, jer je to istovremeno i borba za slobodu srpskog i crnogorskog naroda . A sutra, kad dođe vrijeme - ja vas uvjeravam , drugovi, nije daleko to vrijeme, — vi ćete ponovo marširati u Srbiju , u Crnu Goru, zajedno sa ostalim drugovima borcima, da oslobađate svoj narod, koji danas podnosi natčovječanske patnje i strada od njemačkih okupatora i njihovih izdajničkih slugu . Ove naše brigade, koje su izrasle iz malih partizanskih odreda, koje su porasle u divizije , sutra će prerasti u korpuse i armije , jer su one jezgro iz kojega naš narod kuje svoju armiju , da mu stvori pravu slobodu i srećniju budućnost . Danas se vodi borba ne samo da se istjeraju okupatori iz naše zemlje ; danas se bije boj i za uništenje svega onoga što smeta slobodi naroda naše zemlje . Danas se vodi borba i sa izdajnicima naroda.

Danas zna čitav svijet da smo mi narodna vojska Drugovi i drugarice ! Mnogo puta se pita poneko od nas : pa zašto londonska izbjeglička vlada pomaže Dražu Mihailovića? Dozvolite mi da se malo dodirnem te londonske izbjegličke vlade . Ne čini ona to zato što se odlučila na to danas ili juče . Ona to ne čini zato što su je neki vanjski potsticaji naveli , već zato što je uvijek bila takva. Ta vlada , to je reakcionarna klika, koja je uvijek i u svako vrijeme bila spremna da paktira i sa samim đavolom, da bi se održala na vlasti ; ona je uvijek bila spremna da sarađuje sa svim i svakim ko bi joj osigurao vlast i povratak u zemlju. To je samo nastavak one izdajničke politike koja je vođena 20 i više godina. Politika koju provodi ta vlada samo je produžetak nekadašnje politike podmetanja , politike nasilja nad narodom. Jasno je, drugovi, da mi danas moramo da kažemo čitavom svijetu da je to izdajnička vlada, da mi nismo vojska te vlade i njenog ministra Draže Mihailovića, jer jedan general ne može zapovijedati dvjema armijama koje se bore jedna protiv druge. To se može samo na manevrima, ali u jednom sudbonosnom ratu, kakav se danas vodi , za opstanak jedne nacije, jednog naroda , — to je nemoguće. Mi , iz tih razloga , ne možemo da priznamo tu vladu , jer ona , preko svog ministra Draže Mihailovića, direktno pomaže okupatora . Ona pomaže okupatora, okupator pomaže nju, braća se uzajamno pomažu , a mi se borimo protiv svih podjednako, svi su oni podjednako naši neprijatelji . Srca naših boraca , ispunjavaju se srdžbom da bi prije poštedjeli jednog okupatorskog vojnika, nego jednog domaćeg izdajnika. I vi ste to, drugovi Srbijanci , koji ste se borili kod Požege i Užica, u punoj mjeri pokazali i niste se prevarili . Nema tu razlike , jednaki su i s njima treba 183

jednako postupiti . Mi danas moramo da vodimo nepoštednu borbu protiv svih podjednako .

Naša borba bila je dugo vremena nepoznata vanjskom svijetu . Naše lovorike brao je Draža Mihailović , koji je postao u inostranoj štampi Robin Hud, a naša partizanska i dobrovoljačka vojska, njeni borci - to su bili neznani junaci . Ali prošla su ta vremena . Danas već čitavi svijet zna da smo mi narodna vojska, da su oni izdajnici, i da protiv njih treba da se vodi borba svim sredstvima koja nam stoje na raspoloženju . Ja vas uvjeravam da ćemo u toj borbi, u borbi za raskrinkavanje izdajnika, pobjedu odnijeti mi , a ne oni . Nikad naš narod neće primiti za svoje rukovodioce izdajnike iz Londona i razne Draže i izdajničke oficire. Nikada ! Preskupo staje sloboda za koju se borimo, da bi je narod lako pustio iz ruku i dao da mu je čuva onaj koji se danas bori protiv njega. Dakle , drugovi, vi se borite ne samo protiv okupatora, nego i protiv domaćih izdajnika, da biste izvojevali srećnu budućnost i pravu slobodu , kojoj decenijama teži naš narod. Drugovi i drugarice, da živi veliki vođa, organizator svih pobjeda, drug Staljin! Da živi herojska Crvena armija! Da živi velika bratska zajednica naroda Sovjetskog Saveza ! Živjela naša herojska Narodno-oslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska ! Smrt fašizmu!

Kada je završio svoj govor, drug Tito je uzeo iz ruku jednog borca zastavu i pružio je drugu Lekiću uz ove reči : ,,Drugovi i drugarice, u ime Vrhovnog štaba i CK Komunističke partije Jugoslavije predajem zastavu Prvoj proleterskoj narodno-oslobodilačkoj udarnoj brigadi . Nosite visoko ovu zastavu radnog naroda, nosite visoko ovu zastavu slobode pod kojom se danas bori sve što je najčestitije , sve što teži boljoj i srećnijoj budućnosti , sve što hoće da strpa u grob ono što smeta napretku čitavog čovječanstva. Nosite je, drugovi, srećno i neka ova zastava bude zastava pobjede vaše brigade! Druže komandante, predajem ti zastavu Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade." Primajući zastavu iz ruku svog Vrhovnog komandanta , komandant Prve proleterske brigade je rekao: ,, Druže Vrhovni komandante, mi borci, komandiri , komandanti i politički radnici Prve proleterske brigade, svjesni smo ovog momenta, ovog svečanog trenutka kada nam ti, u ime Vrhovnog štaba i u ime naše Partije, predaješ ovu zastavu, svjesni smo veličine ovog svečanog trenutka kada je predaja zastave vezana za 7 novembar, za dan pobjede Velike oktobarske revolucije. I danas kad naša braća, naši drugovi crvenoarmejci polažu račun pred velikim našim drugom i učiteljem Staljinom , polažu račun o tome šta su radili u toku godine dana, i daju zavjet da će mobilisati sve svoje snage, sve sile za konačno uništenje fašizma, mi borci, komandiri, komandanti i politkomesari Prve proleterske brigade zavjetujemo se tebi, druže komandante : 184

da ćemo posljednjom kapi naše krvi čuvati čast naše zastave i naše Partije ; da ćemo posljednjim atomom naše snage učiniti sve i boriti se za potpuno izvršenje svih naređenja koja dolaze od našeg pretpostavljenog štaba, od našeg Vrhovnog štaba ; da ćemo mobilisati sve naše snage da otklonimo nedostatke koje imamo ; da ćemo mobilisati sve naše snage da popunimo praznine koje se osjećaju kod nas pogibijom naših mnogih drugova ili, posljednjih dana, odlaskom mnogih naših vojnih i političkih rukovodilaca; da ćemo razvijati drugarsku ljubav među nama , ljubav prema Partiji , ljubav prema našem narodu , prema narodu herojskog Sovjetskog Saveza , prema njegovoj Crvenoj armiji, prema narodima čitavog svijeta ; da ćemo razvijati disciplinu, čvrstu i gvozdenu, da bismo sve naše snage upotrijebili za jedan cilj - konačno uništenje neprijatelja, ostvarenja slobodnog i srećnog života. Zaklinjemo ti se , druže komandante , da ćemo sa ovom zastavom sjutra u slobodnoj domovini časno i zaslužno marširati i časno i zaslužno pasti u zagrljaj našoj braći crvenoarmejcima. Zakunimo se drugovi!" ,,Zaklinjemo se! " - odgovara brigada . Sada, drugovi, kliknimo snažno: ... Živio herojski Sovjetski Savez! Živio naš voljeni učitelj i vođa drug Staljin ! Živjela naša braća crvenoarmejci ! Zivio naš herojski komandant drug Tito! Živjela naša Partija! (Brigada, kao jedan čovjek prihvata parole .) Smrt fašizmu ! (Brigada: Sloboda narodu!) Drug Lekić je završio, pa je saopštio da se brigadna zastava predaje Voji Radiću . ,, Druže Radiću , predajem ti zastavu naše brigade, predajem ti povjerenje boraca Prve proleterske, predajem ti povjerenje njihovo da nosiš i da čuvaš ovu zastavu slobode i časti! " Drug Radić je, uzbuđen, primio zastavu iz ruku svog komandanta i rekao: ,, Druže komandante , zaklinjem se da ću ovu zastavu do posljednje kapi krvi čuvati i pronijeti je časno gdje god bude prolazila moja brigada. "

185

ODJEK GOVORA DRUGA STALJINA KA NOVIM

BORBENIM I RADNIM PODVIZIMA

Moskva, 8 novembra Moskovska „ Pravda " govori u svom uvodnom članku kako je sovjetski narod primio referat druga Staljina: Ka novim borbenim i radnim podvizima - takav su zaključak doneli borci i komandiri , trudbenici sovjetske pozadine . Na samom frontu , odmah posle referata druga Staljina, održan je miting na kome je borac Čupin rekao: ,, Referat velikog Staljina ulio nam je nove snage . Ja se zaklinjem da ću još jače , još nemilosrdnije voditi borbu s neprijateljem . Mi ćemo razbiti proklete fašiste . Da živi naš veliki Staljin!" Pobeda nad neprijateljem se kuje ne samo na frontu već i u pozadini . Sovjetski ljudi to odlično razumeju . Istupajući na mitingu rudara šahte br. 7, rudar Prelikov je izjavio: „ Rudari podmoskovskih rudnika znaju da linija fronta s nemačkim razbojnicima prolazi isto tako preko rudničkih okana i naslaga . Naš bazen koji se nalazi u blizini fronta daje svakog dana sve više i više uglja. Rođeni drug Staljin pozvao je narode Sovjetskog Saveza da pojačaju pomoć frontu, Crvenoj armiji , da približe čas uništenja hitlerovskih bandita. " Zadaće kolhoznika naše zemlje vrlo je dobro izrazila kolhoznica Koršunova: ,,Ja sam ovako razumela Staljina . Ako danas ispunjavam normu ili normu i po, sutra moram davati i dve i tri norme . Ja imam, i svi vi imate bliske ljude na frontu : sinove , muževe, braću . Pomognimo njima , našim golubima. Što više mi radimo u pozadini , to će se oni brže vratiti s fronta. Biće tada, kako je rekao Staljin, veliki praznik na našim ulicama... " ,,Sovjetski narodi vode pravedan oslobodilački rat. U tom ratu su se ujedinili svi slobodoljubivi narodi . Nije daleko vreme kada će svi narodi, ujedinjeni u borbi protiv hitlerizma, jurnuti na neprijatelja svom svojom snagom i uništiti ga na poljima bitke ", veli „ Pravda “.

STRANA ŠTAMPA O REFERATU DRUGA STALJINA Svi engleski i američki listovi objavili su referat druga Staljina na prvoj stranici . Londonski list ,, Dejli Ekspres " veli : „ Mi možemo da stvarno ocenimo govor Staljina u kome je on pravilno pohvalio sve svoje sugrađane. Nemačka je tako dobila prvi udarac, naletevši na rusku liticu . " Američki list „ Njujork Tajms " donosi ceo Staljinov govor i veli : „ Iako savezničke snage u Africi mogu vrlo slabo da zamene 60 divizija , koliko bi ih bilo odvučeno sa Istočnog fronta da se drugi front otvori, ipak su te operacije u Africi neophodan početak za ostvarenje glavne zadaće . “ Engleski list ,, Mančester Gardijan" piše : „ Danas su boljševici iznenadili svet izvanrednom snagom, izdržljivošću koju je pokazala Nova Rusija, njihovo

186

delo. Za 25 godina oni su učinili dve stvari. Razvili su materijalne snage Rusije do neverovatnih razmera i izgradili su narodno jedinstvo. Zbog toga je Rusija zadužila ceo svet, učinila neprocenljivu uslugu u toku leta i zime 1941 čitavom svetu . Danas čitav civilizovani svet duguje zahvalnost Rusiji, nadajući se da će ona istu takvu pomoć dati i u budućnosti , u izgrađivanju novog sveta."

POZDRAVI POVODOM PROSLAVE OKTOBRA Pretsednik Vrhovnog sovjeta drug Kalinjin i komesar Narodne odbrane drug Staljin primili su, povodom 25-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije, bezbroj pozdrava sa svih strana sveta. Među ostalim , pozdravne brzojave poslali su pretsednik Ruzvelt, Čerčil , Idn , Ismet Ineni , Saradžoglu , Lojd Džordž , Vilki , Džons i mnogi drugi .

POHVALA I PRIZNANJE BORCIMA, KOMANDIRIMA, KOMANDANTIMA I POLITKOMESARIMA I, II, III, V i VI KRAJIŠKE I VIII HRVATSKE NARODNOOSLOBODILAČKE UDARNE BRIGADE U ime Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije izražavam priznanje i pohvalu za vaše junačko držanje pri osvajanju grada Bihaća i ostalih okolnih ustaških sela. Vi ste u tim bojevima dokazali da ste zaista dostojni potomci vaših slavnih predaka, da nosite visoko zastavu narodnog oslobođenja, da ste pošli putem herojske Crvene armije i sovjetskih partizana u borbi protiv okupatora i njihovih slugu. Vi ste časno izvršili zapovijest Vrhovnog štaba da u čast 25- godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije osvojite od neprijatelja grad Bihać i osvetite nebrojene žrtve koje su pale u tom gradu i okolici od krvničke ruke ustaških razbojnika. Drugovi borci, komandiri, komandanti i politkomesari ! Vi ste u svim dosadašnjim bojevima protiv okupatora, ustaša i četnika dokazali da stojite nepokolebljivo, u prvim redovima naše Narodnooslobodilačke vojske i da ste ostali nemilosrdni u borbi protiv svih izdajnika, imajući pred sobom samo jedan cilj — konačno oslobođenje našeg naroda. Budite i dalje tvrdi i nepokolebljivi u ovoj teškoj i krvavoj borbi ! Neka vaša srca budu ispunjena mržnjom protiv izdajnika naših naroda, a ponosom što se borite rame uz rame sa herojskom Crvenom armijom protiv fašističkih osvajača za bolju i srećniju budućnost našeg naroda . 187

Čestitam vam ovu najveću dosadašnju vašu pobjedu i želim nove uspjehe u vašim budućim bojevima. Smrt fašizmu

sloboda narodu!

6 - XI-1942 g. VRHOVNI KOMANDANT NARODNOOSLOBODILAČKE PARTIZANSKE I DOBROVOLJAČKE VOJSKE JUGOSLAVIJE TITO

MITROPOLITI RUSKE PRAVOSLAVNE CRKVE POZDRAVLJAJU STALJINA

Moskva, 10 novembra Mitropolit moskovski i kolomenski Sergije uputio je, povodom 25-godišnjice Oktobarske revolucije, drugu Staljinu sledeći pozdrav: ,,Na dan 25- godišnjice sovjetske republike u ime svih duhovnika i svih vernika pravoslavne ruske crkve, vernih sinova svoje otadžbine, ja srdačno i molitveno pozdravljam u vašoj osobi bogom izabranog vođu naših vojnih i kulturnih snaga, koji nas vodi pobedi nad varvarskom najezdom, prema mirnom procvatu naše zemlje i svetloj budućnosti njenog naroda. Neka bog blagoslovi uspesima i slavom naš veliki podvig za otadžbinu.“ Pozdravne brzojave drugu Staljinu poslali su još i mitropolit kijevski i gailitski Nikolaj i patrijarh Gruzije Kalistrat.

PROSLAVA OKTOBRA U LONDONU

London, 9 novembra TASS javlja da je 7 novembra održan u najvećoj sali Londona miting u čast 25-godišnjice Velike oktobarske revolucije. Mitingu je prisustvovao sovjetski poslanik u Londonu Majski, delegati sovjetskih studenata i pretstavnici engleskih i savezničkih vojski. Posle otvaranja mitinga odredi engleskih i savezničkih vojnika, zajedno sa prisutnim slušaocima, saslušali su stojeći istorijski govor druga Staljina. Reči druga Staljina „ da će drugi front doći ... i , pre svega, zato što je on potreban naizazvale su burne pozdrave. šim saveznicima ništa manje nego nama“ Posle toga na mitingu je govorio poznati engleski političar Prit, koji je rekao da ćemo se takmičiti sa sovjetskim narodom u njegovim sjajnim ostvarenjima, koja su otvorila novu herojsku eru“.

188

POBEDOM KOD BIHAĆA OSLOBOĐENA TERITORIJA POVEĆALA SE ZA 500 KVADRATNIH KILOMETARA

Drugog novembra, tačno u devet i po časova uveče, počeo je napad na Bihać, sedište velike župe Krbava i Psat. Počeo je napad na jedno od najjačih ustaških uporišta u Krajini, na grad koji je postao simbol zločina. Iz njega su izlazile , u njemu su živele ubice, koje su u julskom pokolju prošle godine poklale, pobile, bacile u jame, spalile , izmrcvarile preko dvanaest hiljada Srba Sreza bihaćkog.

Poslednje pripreme

U sam sumrak toga dana sve je već bilo spremno. Brigade odlaze na položaje. Isprobava se bacač plamena koji će se večeras prvi put upotrebiti od strane partizana . Artilerija kreće na svoje mesto . Uspostavlja se poljska telefonska linija. Daju se poslednje direktive . Drug Kosta, koji rukovodi operacijama, pun je pouzdanja i sigurnosti. Svaki desetar, svaki vodnik, svaki komandir čete i komandant bataljona zna svoj zadatak . Svi su danas bili u izviđanju , svaki je video svoj cilj . Ne može biti zabuna i nesporazuma . Vodiči idu pred jedinicama. Za ove vodiče , za seljake iz ovog kraja, za sve seljake Sreza bihaćkog, došla je najzad noć osvete . Ova noć, dugo čekana noć, biće probdeveni svetli dan mržnje i osvete za sve one koji su preživeli prošlogodišnji julski pokolj . Brižno i radosno pratili su seljaci pokretė partizanskih jedinica. Pokazuju im puteve , ispraćaju i blagosiljaju . Sve ćutke. Bez ikakvog raspitivanja. Svi osećaju da se sprema napad, svi znaju da je to napad, ali niko ne pita. Vojnička tajna!

Neprijatelj ne očekuje napad Oživeo je ceo kraj . Sve je u očekivanju . Sve živi sa vojskom, svi žive sa vojskom, sa oslobodilačkom vojskom . Sve daju vojsci . Pa čak i svoja verovanja, svoje predrasude , svoja predanja. Devojke su rasplele svoje lepe kose, kao što su ih rasplitale i u doba oslobodilačkih borbi s Turcima . Da se vojsci ne bi zamrsili putevi . Na puškomet od grada koncentriše se vojska . Nekoliko brigada opselo je grad, a neprijatelj i ne sluti šta se sprema . Nije mogao da nađe špione nema četnika. Mirno su treperile električne sijalice po ulicama grada, bezbrižno su sedeli ustaški oficiri po krčmama, spokojno su spavali po kasarnama ustaše i vojnici — kada je fijuknula prva granata iz naše haubice, i odmah za njom druga, treća, četvrta. Počela je velika bitka, jedna od najvećih partizanskih bitaka. Bihać je odjednom dobio vatreni okvir . Sam grad Bihać napadaju četiri brigade . Tri krajiške i jedna hrvatska, Banijska. Dve napadaju s desne strane Une, polazeći od padina Grabeža, čisteći sela Čekrlija, Ribić , Vinci , Čavkići ,

189

Pokoj . Dve napadaju s leve strane Une, uz samu reku i od padina Plješivice. Njihov put ispresecan je bunkerima i utvrđenjima . Jedna brigada napada na Ostrožac i uporišta ustaša oko njega — na putu prema Krupi. A na samoj granici Bosne i Like , na Petrovo Selo , napadaju ličke brigade.

Front dug sto kilometara Osam krajiških, ličkih i banijskih brigada, osam srpskih i hrvatskih brigada počele su te noći svoju veliku ofanzivu na širokom elipsastom frontu dugačkom preko stotinu kilometara . Ali svakog sata , svakog minuta elipsa se smanjuje , sužava se krug oko Bihaća, glavnog centra napada. Još tokom prve noći likvidirana su sva ustaška uporišta oko Ostrošca, oslobođeno je Ličko Petrovo Selo, razbijena uporišta na desnoj obali Une i veći deo na levoj obali . Bataljoni Druge krajiške i Osme hrvatske brigade stigli su do velikog mosta na Uni , skoro u sam centar grada. Ustaši brane

sa šest teških mitraljeza prelaz preko mosta . - Mogao bih preći - javlja komandant prvog bataljona Druge brigade drug Ranko ― ali bi bile velike žrtve. Bolje je pričekati dok im Prva brigada ne dođe iza leđa. I zaista, mogao bi Ranko sa svojim bataljonom prodreti. Njegov zadatak je bio da dođe bez metka u grad . I on je došao. Prvi je prodro sa leve strane, i odmah za njim bataljoni Osme hrvatske , s desne strane . Banijci su se borili hrabro i dobro. Ujutro su bila u gradu na desnoj obali samo još dva uporišta, dve utvrđene zgrade : bivša poslastičarnica, sada logor, i stara gimnazija . Ali nekoliko preciznih protivtenkovskih granata, i oba ova uporišta bila su likvidirana. Posle prve noći borbe desna obala Une je oslobođena. Na levoj obali Une bataljoni Prve i Treće krajiške brigade imali su duži i teži put. Oni su sistematski prodirali prema gradu , osvetljujući vatrama svoju putanju . Valjalo je savladati , i bila su savladana, mnoga uporišta: staro utvrđenje Sokolac, moderna betonska utvrđenja na Somišlju (trideset tri bunkera) , čitav niz bunkera rasutih po putu Treće krajiške , i najzad najjače, najupornije i najvažnije uporište i utvrđenje u Žegaru, gde su se nalazile ustaške kasarne i magacini . Ovde su se ustaše očajno branili . Znali su da je Žegar kapija Bihaća. Celu noć, ceo dan, celu noć i ceo dan, do prvog mraka, trajala je borba . Neprekidno 42 sata bile su naše brigade u borbi i vatri i za ta 42 sata nijednog minuta nije došlo do kolebanja ili nepouzdanja. Sigurno, skoro sudbinski sigurno približavale su se svome cilju : uništenju ustaškog garnizona u Bihaću.

Svi ustaški napori bili su uzaludni

Uzalud su dolazili avioni i bacali bombe . Zvrjali su iznad naših položaja, ali ih nisu mogli čak ni da uznemire , akamoli razbiju . Uzalud je stiglo pojačanje iz pravca Ličkog Petrovog Sela . Naši bataljoni su ga odmah napali . Pojačanje od tri stotine ljudi prodrlo je u grad, ali sa tim 190

pojačanjem ustaše su samo postigli to da se povećao njihov broj mrtvih i ranjenih. Ni mnogo veća pojačanja ne bi mogla zaustaviti pobedonosni hod naših boraca . Uzalud su se ustaše očajnički borili . Gubili su položaj za položajem, bunker za bunkerom, top za topom, uporište za uporištem. Devet raznih topova branilo je Bihać, a neposredno pre pada samo je još jedan funkcionisao . Uzalud je poručnik Milan Ratković, domobranski oficir, sa ustaškom dušom, kako kažu domobranci , - bacio bombu na petoricu domobranaca koji su hteli da se predadu . Predaja domobrana nije se mogla zaustaviti . Uzalud su ustaše pokušavali sa protivnapadima. Kada je Prva krajiška prodrla u centar grada i kada je zbog toga položaj kod mosta postao neodrživ, ustaše su jurnuli na naše borce i to je bio kraj . Naši su na njihov juriš odmah odgovorili protivjurišem : nekoliko gromkih povika, nekoliko ručnih bombi, nekoliko detonacija i poslednja uporišta ustaška nisu više postojala. A za to vreme, u jednom podrumu, jedna majka čula je glas svoga sina: ―― Ura, napred, napred ! Samo je rekla: Moj sin! Došao joj je sin u istom trenutku kada i sloboda . Posle ovog juriša partizana ustaše su pobegli kroz jedinu rupu koju su imali, preko aerodroma u pravcu Petrovog Sela . Pobegli su svi koji su preostali, ali svi nisu stigli . Čekale su ih naše zasede . Sto i pedeset ih je manje umaklo. Malo je ostalo od onih koji će moći da pričaju kako je uništen bihaćki garnizon, kako je nastradao čuveni razbojnički zdrug pukovnika Moškova . Bihaćki garnizon ne postoji više . Sedam stotina i pedeset mrtvih po ― prepuni ulicama leže gomile leševa , osam stotina i pedeset zarobljenih su logori domobranaca. Osam topova, od toga četiri haubice, jedan brdski i tri protivkolska - povećali su partizansku artileriju . Pet vagona municije, od toga dva vagona granata i mina, ostavili su ustaše ginući i bežeći . Uništavajući ustaše pribavljaju se sredstva za njihovo dalje uništavanje.

Crna legija zavijena u crno Uništen je garnizon, uništeno je jezgro buduće Krajiške crne legije. Jedna delegacija iz Bihaća nalazila se u Zagrebu, gde je tražila da se osnuje Krajiška crna legija, tražila je baš u onom trenutku kada je crna legija u crno zavijena. Kao odgovor mogla je samo da čuje da je u lepom gradu na Uni postojao jednom jedan ustaški garnizon .

Oslobođena sela i gradovi Velika borba za Bihać urodila je velikim plodovima. Nije oslobođen samo Bihać . Oslobođena su još dvadeset četiri sela : Veliki i Mali Skočaj , Dobrenica, Golubići, Sokolac, Žavalje, Vučjak, Privilica , Žegar, Čekrlija, Ribić, Vinci , Založje, Čavkići , Pokoj , Spahići, Jezero, Srbljani , Brkići , Ostrožac , Miestra , Stijena , Pištalina . S ovim je oslobođena cela župa Krbava i Psat.

191

Ali pobedničke partizanske brigade nisu stale. Odmah , istog trenutka, nastavile su sa ofanzivom. Posle četrdeset dva sata borbe , bez ikakvog odmora, ali odmorne, krenule su dalje. I dan kasnije bila je slobodna Bosanska Krupa, za njom odmah Cazin i Otoka . Ustaše su panično napustili ove gradove ne dočekavši našu vojsku . Demoralizacija i rasulo zahvatilo je ustaške garnizone posle poraza kod Bihaća. Posle dva dana borbe i jednog dana marša oslobođeno je preko pet stotina kvadratnih kilometara. Napad na Bihać pretvorio se u veliku partizansku ofanzivu , koja je dovela do demoralizacije kod neprijatelja. Dvanaest hiljada pobijenih, zaklanih, zapaljenih i zatrpanih ljudi , žena i dece, dvanaest hiljada grobova Sreza bihaćkog osvećeno je. C.

DOKUMENTI ZLOČINA

„POBITI SVE VLAHE OD 16 -

100 GODINA“

Partizanskim jedinicama pao je , prilikom borbi kod Bihaća, u ruke u selu Spahićima jedan dokumenat o ustaškim zverstvima, koji, po svojoj jezivosti, prevazilazi sva dosadašnja dokumenta. Taj dokumenat, koji nosi pečat ,, Ustaša - Hrvatski oslobodilački pokret, Logor Bihać", glasi :

Nalog Za Rojnika Ramu Melkoča da ima sve vlahe bili sumnjivi ili ne poubijati. To imate izvršiti jer danas sam dobio nalog od Velikog Župana da se pobiju od 16-100 godina. I vlahinje koje su sumnjive . Koji vam dođu do ruku ne pušćajte. Vidite šta se radi.

Za dom spremni ! Ustaški logornik (potpis nečitak) I svi krvoloci , svi Rame Melkoči , izvršili su ovaj nalog Velikog župana svih krvoloka. Što su uhvatili nisu pustili . Dvanaest hiljada ubijenih Srba krvavo je potvrdilo svu jezivu istinitost ovog dokumenta.

BORBE NORVEŠKIH PARTIZANA Štokholm , 13 novembra Partizanski odred poznatog norveškog patriote oktobru mesecu 150 nemačkih vojnika i oficira i automobila. U reonu finsko-norveške granice isti iznenada na nemačke kasarne, ubacivši bombe kroz nici koji nisu poginuli bekstvu . 192

od

Larsena uništio je u 6 nemačkih teretnih ovaj odred napao je prozor. Nemački vojbombi pobijeni su mitraljeskom vatrom pri

DOLAZI „SAVEZNIČKA“ VOJSKA U Srezu Mrkonjić Grad bilo je nekoliko četničkih sela. Seljaci, nesvesni, prevareni i zavedeni , verovali su Drenoviću i partizane su dočekivali neprijateljski . Čak su postavljali i zasede. Među tim četničkim selima najviše četničko, najviše neprijateljsko prema partizanima bilo je selo Dragnići . Mislili su skoro svi u selu da im je Drenović prijatelj , partizani neprijatelji . Uzalud su bili zborovi i konferencije. Uzalud uveravanja, uzalud dokazi da je Drenović izdajica i bandit: Dragnići su bili tvrdoglavi, partizani su neprijatelji - Drenović i četnici su prijatelji . Jednog dana, pre kratkog vremena, jedna nemačko-ustaška kolona preduzela je ofanzivu u pravcu na kom leži i selo Dragnići. Svi seljaci su ostali kod kuća . Drenović , njihov prijatelj , poručio im je da ne beže i da se ništa ne boje nemačko-ustaške vojske. To je prijateljska" vojska. I ta Drenovićeva „ prijateljska “ vojska stigla je u Dragniće i iz čista mira popalila celo selo i poubijala sve što joj je živo došlo do ruku. U samim Dragnićima posle ove prijateljske" posete mesto kuća ostala su zgarišta , a preživeli seljaci, kojih nema mnogo, izbrojali su 186 leševa. Od tog je 70 iz Pljeve, ostalo iz Dragnića. Ali to nije sve. Veliki broj seljaka je nestao. Mnoge od tih nestalih poveli su Drenovićevi četnički saveznici ustaše i Nemci, a samo mali broj od njih pobegao je u planinu . Među leševima nađeno je deset žena i četrnaestoro dece . Nemačko-četnička ofanziva bila je kratkog veka. I oni su znali da će biti kratka. Partizanske snage odbacile su je natrag . I zbog toga što su znali da neće imati mnogo vremena za svoje zločine, ovi fašistički zlikovci, četnički saveznici, radili su brzo. Nikakve istrage se, naravno, nisu vodile. Streljanja su vršena u grupama - po pet, deset i dvadeset lica. Mitraljezom. Koga mitraljez nije pokosio, mogao je i da se spase . Tako se i dogodilo da je jedan streljani " ostao u životu . Seljak Mile Jović pao je, iako nije bio pogođen. I on priča kako je to bilo. Mitraljez je kosio . Deca, koja su bila niža, nisu bila zahvaćena. Posle rafala čula se njihova piska. Zločinci su onda prilazili i revolverima i bajonetima dovršavali ono što je mitraljez propustio. Streljan je svako, bez izuzetka, svako ko je pao u ruke . Tako je streljan Cvijo Zeljković sa sedam sinova. U jednoj grupi streljan je Mile Vuleta sa ženom i petoro dece . A iz porodice Milana Jovića streljano je devet muškaraca. U selu je popaljeno preko 150 kuća, i naravno, sve je opljačkano . I sve se to dogodilo posle poruke koju je Drenović uputio preko posebnog kurira na prvi dan same ofanzive , da seljaci ne idu od svojih kuća. Dolazi saveznička vojska ! B. LJ.

13 Istorijski arhiv KPJ 1/2

193

GRČKI PARTIZANI

Moskva, 13 novembar Sovjetski informacioni biro saopštava da su grčki partizani izvršili uspešan napad na nemački aerodrom kod Herakliona na ostrvu Kritu . Uništena su tri aviona, spaljeno je skladište benzina i ubijeno je 37 hitlerovaca.

ZAGREB PROTIV PAVELIĆA

Zagreb, krajem oktobra Zagreb je teško prepoznati . U njemu sada živi preko 400.000 duša, gladnih, ugnjetenih, ali punih nada. Ranijih godina tržišta su bila krcata hrane, a sada su ustaše i Nijemci sve opljačkali . Ni voća , ni povrća već samo 300 grama natrulog krupmira i 140 grama rđavog kruha. Čuvene zagrebačke mljekare su prazne. Naše mlijeko, naš maslac, naš sir s vrh-njem — sve je to odvučeno za Njemačku . Ali zato cvijeta ,, crna burza “, koja je u rukama ustaša i gestapovaca. Ako hoćeš da platiš metar drva 7.000 kuna, kilogram masti 500 kuna — ustaše će ti donijeti . Imaju oni i „ Elidu “ sapun, i pravi kineski čaj i čokoladu . Ali zato u tvornicama naređuju vojni zapovjednici . Smjesta se hapse radnici ako zatraže povišenje nadnice. A sa 1.600 kuna ne može se nabaviti ni hljeb, akamoli drvo, platiti stan. Svakog dana ustaše u Zagrebu streljaju po 10 , 15 do 30 ljudi. Svakog dana po ulicama prašte revolveri. „ Sumnjivo " lice se više ne legitimira. Na njega skaču agenti i u slučaju ma kakvog otpora iznenađenog čovjeka - pucaju u tijelo. Čitavi kvartovi se opsijedaju i ustaše pretražuju kuću po kuću. Ljudi strepe od poziva u vojsku. Pavelić je bio kod Hitlera i mora da mu dâ još hrvatske krvi. Sada se ne uručuju pozivi, već ustaše odmah odvode pozvanog . Kraj Zagreba, u Vrapču, u Varaždinu su sabirni logori odakle se novaci odvode u Štokerau, kraj Beča, a odatle u njemačkim uniformama - na Istočni front. Nedavno je 700 novaka pobjeglo u goru . Zidovi Zagreba, pločnici po ulicama - ispisani su ustaškim parolama pogrdama na račun partizana, Crvene armije . Ali narod ne vjeruje Paveliću . Čitav se grad slatko smije onim plakatima koji su sredinom septembra javili da je pao „ grad crvenog cara Staljingrad". Čak su fašistički demagozi pustili sve radnike dva sata ranije sa posla, a u gradskim preduzećima dobili su duplu nadnicu . Istraga se sada vodi protiv tih revnosnih ustaša, koji su brže jurili nego Hitlerova armija. Strah, životinjski strah , uhvatio je Pavelića i njegove razbojnike . Oni se ne osjećaju sigurno ni u samom Zagrebu . Oni prave betonske bunkere u samom gradu, da se u njih skriju kao pacovi pred narodnom olujom. Ispred glavnog kolodvora, na kraju Petrinjske, na uglu Jagićeve i Ljubljanske, na Selskoj cesti, kod Kanala već su gotovi bunkeri . Ministar Lorković se proljetos ismijavao onima koji su govorili da se Nezavisna država Hrvatska proteže od jedne zagrebačke mitnice do druge. A sada

194

je to stvarnost. Partizani su na Žumberku, njihove patrole dolaze do Podsuseda. Lijepo se čuju njihovi mitraljezi. Zagrepčani dobro znaju da je sva Hrvatska u plamenu . „, Slobodna Jugoslavija" dopire skoro u svaku kuću . U tramvajima se daju talasi i časovi emisija ove stanice. Najbolje se čuje ona emisija u 4.05 po okupatorskom vremenu. Vijesti iz unutrašnjosti dopiru u Zagreb i preko žena koje idu u „ promičbu “, to jest nabavku hrane. One govore da Slavonija gori, da su partizani kraj Karlovca pobili puk Talijana, na Žumberku oborili moderan bombarder. Ali ni Zagreb nije izvan borbe. Uprkos svih mučkih ubistava, mučenja u ,, Sing-Singu“ i masovnih hapšenja, Komunistička partija , prvoborac za narodno oslobođenje , junački se bori u glavnom gradu Hrvatske . „ Vjesnik“, „ Mladi borac", „ Borba " idu od ruke do ruke. Akcije se izvode u samom Zagrebu. Poslije dizanja u zrak transformatora na željezničkoj stanici , poslije uništenja velikog skladišta benzina, na dan godišnjice Hitlerovog napada na Sovjetski Savez stotine rodoljuba izašli su na ulice, bacali letke, demonstrirali protiv fašizma, naočigled hiljade ustaških agenata, gestapovaca, njemačkih i talijanskih vojnika . Smjelo se bore naši drugovi u porobljenom Zagrebu. Nedavno je jedan drug u Kustošijama pao u ustašku klopku. Bombom je ubio dva ustaška gada i nekim ljestvicama preko krova se prebacio u drugu kuću , odakle je pobjegao. Sutradan je opet naletio, na drugom kraju , na ustašku zasjedu. Opet je dvojicu ranio i srećno umakao, iako je 150 ustaša i stražara za njim pucalo. Zagreb nije Pavelićev. Zagreb se diže. Zagreb je pun nada na skoro oslobođenje. G.

U PATROLI Sunce je kretalo ka zapadu, a naše umorne noge gazile su još uvek kaljave stazice guste četinarske šume iznad sela. Prošlo je četrdeset osam časova patroliranja - ostala nam je najzad neprijateljska pobočnica iza leđa. Žurili smo se da preko jednog nezgodnog terena izbegnemo oku osmatrača sa teške Brede, što je čučala na ćuviku iznad nas. Opasnost od zasede ili susreta sa jakom neprijateljskom patrolom je prošla, samo još da izbegnemo brbljivost opasne Brede, koja preti sa ćuvika i- prikupljeni dragoceni podaci biće sigurno u rukama našeg štaba. Gazimo lagano. Slomljena grana jedva stigne da krikne pod našim opreznim hodom. Miris pare sa naših pokislih odela meša se sa ozonom što je zaostao u šumi posle jakog jutrošnjeg pljuska. Ruke su oprezno stegle budne puške. Budna oka i uha krećemo se jedan za drugim : još kilometar, još kilometar opasnosti ! Čelni je stao. Ruka je dala nemi znak da stanemo, potom da lagano pridemo. Sa upitnim izrazom lica prilazimo. I vidimo: čelni je ugledao na proplanku ispod nas usamljenu , ovčarsku brvnaru i tor s ovcama . Vrata tu su otvorena. Okolo razbacano suđe, bele košulje se suše na ogradi mora nekoga biti . 13 195

Četrdeset osam časova umorni, bez sledovanja, u bezvodnom predelu . Žedno krečnjačko tlo proždrlo je i zadnju kap bujnog pljuska. Prilazimo u strelcima. Gladan i žedan, čuo sam kako zvecka suđe u kolibi. Učini mi se da kroz otvorena vrata vidim u mraku pognutu vrednu domaćicu u crnoj narodnoj nošnji kako pere suđe. Samo šolja mleka ! Šolja mleka će razblažiti usta i zavarati glad . Prišli smo. Četrdeset osam časova umora, gladi i žeđi... Kad je deset ispruženih šija provuklo ljubopitljive glave žedna pogleda kroz vrata u kolibi nije bilo nikoga. Ali je koliba bila puna. Iz naćava se smeši na nas zlaćano kukuruzno brašno. U čabricama se bele sir i maslo. Lonci su puni kiselog i presnog mleka. Tinjala je vatra... Četrdeset osam časova umora, gladi i žeđi ... Neko se požurio da kaže: Dajte da podelimo mleko. - Ovamo sir i maslo, - dodao je drugi . Ispeći ćemo i hleb. Kuvaćemo i puru . Ima mleka i brašna. Moglo je sve... Iz naćava se smeši na nas zlaćano kukuruzno brašno, u čabricama se bele sir i maslo. Lonci su puni kiselog i presnog mleka. Tinjala je vatra... ― Čije li je ovo, drugovi? upita nečiji glas iz mraka . Ovo je bajta Anđelka iz G. M. , - požuri se jedan. Zar je on toliko bogat da mu je bajta - magacin? Ako je sve njegovo uzećemo nešto! 1 Ma ovo je inače na „ ničijoj zemlji ". Nećemo mi ― hoće ustaše! Vodila se teška borba . Željno se čekale smelije reči . Niko ih ne izgovori. Ali ... - Drugovi, -- reče neko , dok ne znamo kako je, ne smemo ništa raditi . Bajta je Anđeljkova, a seljaci iz popaljenog sela G. M. sklonili su što su mogli ispred vatre u ovakve bajte u kolektiv. Odatle će da se hrane. To im je, možda , sve... Još tren se vodila borba. A onda ćutke smo počeli izlaziti iz kolibe. I krenuli smo.. Zaciktao je kratki rafal Brede sa ćuvika. Zvuk je odjeknuo kroz dolinu . Neko je zažalio: - Ih, sve će odneti ustaše . Drugi se našalio: Neće , neće . Proteraćemo ih , samo dok u logoru progutamo naše jučerašnje i današnje sledovanje. I zaorio se smeh . Četrdeset osam časova umora, gladi , žeđi ...

Nego Bošković Iz „ Udarnika", lista boraca IV bataljona Prve proleterske, br. 4-5 (avgustseptembar).

196

ISTA FABRIKA ALI VIŠE TENKOVA Moskva, 13 novembar Sovjetska industrija zapadnih i južnih oblasti prebačena je, kao što je poznato, na istok gde sada radi punom parom i sa većim uspehom nego ranije. Tenkovski zavodi Harkova, koji se sada nalaze na Uralu, proizvode više tenkova nego što su proizvodili ranije.

NEMCI IZ JUGOSLAVIJE NEČE NA ISTOČNI FRONT Partizanskim jedinicama palo je u ruke naređenje Glavnog ustaškog stana organizatorni ured ---- broj V. T. 29.842 od 14 avgusta 1942, u kome se veli od reči do reči : ,,Vođa njemačke narodnosne skupine u NDH uputio je Glavnom ustaškom stanu upozorenje da je u zadnje vrijeme počeo prijelaz članova njemačke narodne skupine u Hrvatskoj u ustaški pokret, kao i prijelaz u hrvatsku narodnost, a sve to iz razloga jer su pozvani da udovolje svojoj dužnosti odlaskom u borbu na Istok, kao i na ostale borbene položaje. Iz tih razloga pojedini pripadnici njemačke narodne skupine iz - kukavičluka ili proračunatosti javljaju se u ustaški pokret te mole i primitak u hrvatsku narodnost...“

NA NOSILIMA OD CRNE GORE DO BOSANSKE KRAJINE U našoj partizanskoj bolnici liječi se jedan od najhrabrijih crnogorskih partizanskih boraca, komandant Trećeg udarnog crnogorskog bataljona, Petar Jovanović, potporučnik bivše jugoslovenske vojske. Petar Jovanović ranjen je prvi put u jednom žestokom okršaju sa četnicima u Crnoj Gori i liječio se u partizanskoj bolnici kod Nikšića . Čim je osjetio da mu je rana bila bolje, on je napustio bolnicu, da bi se vratio svome bataljonu . - Dan izlaska iz bolnice, to je za partizana veliki dan: opet bataljon, opet borba! — veli Jovanović . Po izlasku iz bolnice došao je u štab svoga odreda, da se javi na dužnost. Tu su mu saopštili da je postavljen za komandanta Prvog crnogorskog omladinskog bataljona. No on nije stupio u svoj bataljon . Ponovo je ranjen , razmrskana mu je kost na nozi , kada je okupator bombardovao avionima i haubicama štab Nikšićkog odreda. Opet je bio smješten u istu bolnicu, gdje se i ranije liječio. Ali tu se nije dugo ostalo. Italijani i četnici preduzeli su ofanzivu , i partizanska bolnica morala se evakuisati u Pivu. Ni u Pivi nije bilo odmora. Neprijatelji su se primicali i bolnica je evakuisana u hercegovačko selo Izgori. - Od Pive do Izgora nosili su me drugovi dva dana. Idemo, a oko nas borba na sve strane : mitraljezi, bombardovanje, kanonada. U Izgorima, bolnica je bila smještena u školi . Tek što su svi ranjenici bili preneseni, neprijatelj je opkolio selo. Partizani su uložili sve sile da izvuku ranjenike iz ove nove opasnosti. Oni koji su mogli da idu pješke ili da se drže konja, upućeni su odmah dalje. Mitraljeska zrna već su bila počela da probijaju krov izgorske škole , kad je Jovanović predložio dru197

govima da mu dadu konja. Dobio ga je, i tek što je bio prošao kroz šumu u blizini škole, četnici su zapalili školu u kojoj je ležalo 12 teških ranjenika. ― Ja sam bio očevidac plamena u kome su izgoreli moji drugovi ! kaže Jovanović.

Na teškom putu klisurom Sutjeske, na jednom mostu, njegov konj je pao i ranjenik je pao na slomljenu nogu . Trebalo je da konj učini još samo jedan mali trzaj, pa da oba búdu u rijeci. Dr. Simo Milošević je izvukao ranjenog druga ispod konja, bacio ga na drugog i tako je Jovanović stigao u Tjentište . Tu su mu stavili nogu u gips. Mira ni tu nije bilo. Moralo se peti na Vučovo. Međutim, tamo su čekali četnički kuršumi i talijanske granate . Opet natrag. Kad su nosila silazila niz planinu , jedan drug se okliznuo, nosila su pala i gips se na nozi prelomio. Nekoliko dana Jovanović je ležao u selu Vrbnici, na granici Bosne i Hercegovine. Tu su se partizanske brigade razdvojile : neke su pošle prema Bosni, a Peta je ostala u Vrbnici . Sa njom su ostali i svi teški ranjenici . Ali, opkoljena četničkim bandama, brigada je bila prinuđena da razbija obruč i da pođe za ostalim brigadama. Ponijela je i sve ranjenike. ` Danima i noćima napredovali su partizani prema Zapadnoj Bosni, vodeći neprekidne borbe, noseći desetke nosila s teškim ranjenicima . Jovanović priča : „ Uz Treskavicu ja sam bio na čelu kolone . Iznemogli omladinci i mlade drugarice jedva su se peli , noseći moja nosila . Najedanput, zapucalo je sa svih strana - to su nam četnici opet postavili zasjedu . Naši bataljoni na juriš su probili četnički lanac i ja sam prošao između dva razdvojena četnička krila. Po licu su mi padale grančice, pokošene puščanom vatrom. " Pri prelazu pruge Sarajevo - Mostar Jovanović je morao da ostavi nosila i da produži na konju. U selu Zabrđu Nijemci su opkolili brigadu sa svih strana. Partizani su pošli na juriš, a njemački mitraljezi bili su Najednom , - priča Jovanović, - moj konj zadrhta sa svih strana. i pade, Bio je pogođen u glavu. Brigada se istrgla iz obruča i uputila ka planini Bitovnji . Petar je ležao na začelju kolone, nemoćan i za najmanji pokret. Nijemci su se sve više približavali . U najtežem trenutku priskočio je partizan Vojo Čokorilo, uhvatio je jednog konja i podigao ranjenika . Tek su bili odmakli nekoliko koraka, pao je i drugi konj , pogođen u vrat. Vojo nije oklijevao, našao je trećeg konja i pošli smo dalje. Opet je konj pao, pogođen u plećku . Vojo se snašao: stavio me je na četvrtog konja. Umakli smo u mrtvi ugao i stigli svoju kolonu . - kolona je zalutala Na putu uz Bitovnju - bila je noć i padala kiša — i uputila se niz strmi obronak. Na jednom zavijutku Jovanovićev konj se okliznuo i pao. Drugovi su izvukli ranjenika, a konj se otkotrljao niz veli Petar. obronak. - Tako je otišao i četvrti konj , f

198

Sada drug Petar ozdravlja na oslobođenoj teritoriji, u bolnici.

U SREMU PUCA IZ SVAKOG KUKURUZA

Položaj , oktobra Ni tri Pavelićeve ofanzive nisu mogle da unište partizane Srema. Krajem avgusta Pavelić je bio opkolio čitavu Frušku Goru i hvalisavo objavio da je ubio 369 partizana, a zarobio 1.333, ali partizanska puška opet puca iz svakog kukuruza u Sremu. Partizani su imali nekoliko uspešnih akcija u okolini Šida. U selu Privina Glava, 4 km severoistočno od Šida, vodili su partizani uspešnu borbu s Nemcima. U okolini Iriga partizani su takođe vodili borbu s neprijateljem. Krajem oktobra partizani su savladali ustašku posadu u Ašanji, 25 km jugozapadno od Stare Pazove, a zatim su osvojili Ležimir, 22 km severozapadno od Rume. 25 oktobra partizani su ušli u Jazak, 7 km od Iriga. Sremski partizani imaju i svoj biciklistički bataljon, koji veoma brzo operiše po sremskoj ravnici. Partizani Srema drže pod svojom vlašću skoro sva sela, sem gradova. Narod pomaže svim snagama partizane. Značajno je da partizane kao svoje zaštitnike, kao svoju vojsku, osećaju podjednako i srpski, i hrvatski, i mađarski, i nemački seljaci. Na svim zborovima u mešanim selima govori se jezicima svih narodnosti koje žive u tim selima. Zahvaljujući borbi sremskih partizana najveći deo žetve je spasen. Žitom bogatog Srema malo su se koristili okupatori i ustaše. Broj partizana u Sremu svakog dana raste. Za poslednja tri meseca partizanski odredi su se povećali četiri puta. Male sremske partizanske jedinice sada su se pretvorile u krupne partizanske odrede.

G. RUZVELT O DRUGOM FRONTU .

Vašington, 12 novembra Na konferenciji štampe pretsednik Ruzvelt je izjavio da se operacije u Severnoj Africi i Libiji razvijaju povoljno, ali je napomenuo da ne treba ispoljavati suviše oduševljenja . Dotaknuvši se pitanja o početku ofanzive, Ruzvelt je izjavio da više nemaju uticaja oni faktori koji su ranije ometali veliku ofanzivu protiv Hitlera. Ruzvelt je napomenuo da se pri proceni situacije činilo nemogućnim otpočeti veliku ofanzivu pre leta 1943 godine zbog nedostataka u izgradnji izvesnih rodova oružja i teškoća u prebacivanju trupa i materijala. Početkom juna pregovori između pretstavnika engleskog i američkog generalštaba bili su usretsređeni uglavnom na mogućnost organizovanja u 1942 godini manje ekspedicije i nešto veće ofanzive u 1943 godini . Krajem juna je uglavnom bila postignuta saglasnost za ofanzivu u Africi. Odgovarajući na pitanje o poseti Molotova Vašingtonu, Ruzvelt je rekao da on ne može odavati vojne tajne, ali može da uveri štampu da su glavni vojni saveznici obavešteni na vreme o toku ovih pregovora i o donesenim odlukama.

199

...I G. ČERČIL O OFANZIVI U AFRICI

London, 12 novembra Pretsednik engleske vlade g. Čerčil održao je prilikom otvaranja engleskog parlamenta duži govor o opštoj ratnoj situaciji . U početku govora g. Čerčil se osvrnuo na operacije u Egiptu i Severnoj Africi . U dosadašnjim borbama Romel je izgubio 59.000 ljudi — ubijenih, ranjenih i zarobljenih. Od toga je 35.000 Nemaca i 24.000 Italijana . Veliku ulogu je odigrala engleska flota i avijacija. Svaki četvrti osovinski brod koji je nosio materijal i pojačanja Romelu potopljen je, pa su sile osovine bile primorane da pojačanja bacaju avionima. Engleski gubici u dosadašnjim borbama u Egiptu iznose 13.600 ljudi, od toga na trupe iz same Engleske otpada 58%. Nemci su potpuno iznenađeni u Severnoj Africi . Oni nisu verovali da imamo dovoljno brodova za jednu takvu operaciju . Oni su postali žrtva svojih sopstvenih laži o potapanju naših brodova. Prvi cilj ove ofanzive jeste postizavanje kontrole u Sredozemnom Moru , kako bi se omogućili udari na slabe tačke osovine, naročito na Italiju. Ali , ne treba se zaboraviti . Ovo nije kraj rata. Ovo nije niti početak kraja. Ovo je kraj početka rata . U Rusiji je tokom ovog rata ubijeno mnogo više miliona Nemaca nego u čitavom prošlom svetskom ratu. Rusi se herojski drže . Srce mi se cepa kad vidim kakve napore Rusi podnose. Bilo je potrebno da se pretsedniku Staljinu lično objasni plan ove ofanzive . Iako plan ofanzive u Africi nije naišao na odobravanje, iako ga Rusi nisu smatrali dovoljnim, činjenica je da smo se mi rastali kao potpuni prijatelji i, da upotrebim reči pretsednika Staljina, „ poptuno razumevanje vlada među nama".

Međunarodni vojni pregled SAVEZNIČKA OFANZIVA U AFRICI

Petak, 13 novembar Prvi put u ovom ratu Engleska i Amerika uspele su da potpuno istrgnu inicijativu iz Hitlerovih ruku . Za poprište te svoje operacije izabrali su Afriku. 23 oktobra otpočele su ofanzivu u Egiptu protiv Romelovih snaga, a 8 novembra u zoru iskrcale su se u zapadnom delu Severne Afrike, uhvativši u klešta osovinske snage pod komandom generala Romela.

☆

Engleska Osma armija — u čiji sastav ulaze : australijanske, novozelandske, južnoafričke pešadijske divizije, 50 i 51 škotska divizija, 42 divizija engleskih teritorijalnih trupa, engleske i američke tenkovske skupine, četiri induske divizije , grčka divizija, i divizija generala de Gola, otpočela je svoju ofanzivu protiv Romelove armije - 4 nemačke i 11 itali200

janskih divizija - novom taktikom. Napred je poslata pešadija uz obilatu pomoć artilerije da uništi neprijateljska minska polja . Kad je ovaj zadatak bio ostvaren, probili su se saveznički tenkovi koji sve do danas gone Romela. Značajnu ulogu u ovoj ofanzivi odigrala je saveznička avijacija. Ona je iskoristila brojčanu slabost osovinske avijacije jer je najveći deo Romelovih aviona bačen na Istočni front - i potpuno zavladala nebom. Nemci su tako imali prilike da osete šta znači nadmoćniji neprijatelj u vazduhu . Razbivši osovinske položaje kod El-Alamejna, na stotinu kilometara od Aleksandrije , saveznici gone Romela. Do 13 novembra u podne savezničke snage su već bile stigle do Tobruka. U ovim borbama je ubijeno, ranjeno ili zarobljeno 35.000 Nemaca i 24.000 Italijana s dva nemačka i 11 italijanskih generala . Saveznički gubici iznose 13.600 ljudi . Najveći deo Romelove avijacije i tenkova je uništen. Ipak, sile osovine su sačuvale jedan deo svojih snaga i s njima će verovatno pokušati dati otpor na nekoj zgodnoj tački — možda u pustinjskom pojasu Sirta, između Kirenaike i Tripolisa.

Invazija Severne Afrike je otpočela 8 novembra . To je najveća operacija ove vrste u istoriji ratovanja . 500 transportnih brodova u pratnji 350 ratnih brodova iskrcali su prvo američke divizije , a zatim i jedinice Prve engleske armije. Desant je izvršen duž čitave obale Alžira i Maroka . Iznenađenje je bilo potpuno. Prvo je osvojen Alžir , a zatim Oran, dok se Kazablanka, značajna luka na atlantskoj obali , poslednja predala. Posle 72 časa borbe čitava obala Maroka i Alžira bila je u rukama saveznika. Otpor daju samo još manja uporišta. Značajno je držanje Petenovih trupa i mornarice u Severnoj Africi . Na kopnu nije bilo značajnijeg otpora, iako su Amerikanci kod Kazablanke i Orana morali da bace u borbu svoje tenkove . Jak otpor je pružila mornarica. Bojni brod (drednot) ,,Žan Bar" od 35.000 tona, potopljen je ispred Kazablanke, a dve teške krstarice teže su oštećene. Dva saveznička manja ratna broda su potopljena. Kad je pao Alžir, komandant Petenove mornarice, Darlan, izdao je naređenje da se obustavi borba. Ali najveći deo Petenovih brodova u Africi uglavnom je bio potopljen ili oštećen. Prva tri dana borbi u Severnoj Africi Hitler nije preduzeo nikakve protivmere. Četvrtog dana nemačke i italijanske trupe umarširale su u Južnu Francusku . Svršeno je s komedijom neokupirane Francuske. Musolini je jedva dočekao ovu priliku da ostvari „ istorijska prava “ nad Nicom, Savojom i Korzikom! Time je ujedno bila završena i lakrdija s izdajnicima iz Višija . Senilni izdajnik Peten i njegov okretni pomoćnik Laval više neće moći istupati u ime „ neokupirane Francuske “. Jedan od glavnih ciljeva ulaska osovinskih trupa u Južnu Francusku jeste borba za francusku flotu . Jedan deo tih brodova potopljen je u borbama sa engleskom mornaricom kod Orana - 1940, kod Dakara - 1940 , jedan deo je sklonjen u luku Aleksandrije, ali najveći deo francuske flote tri bojna broda, jedan nosač aviona, četiri teške i četiri lake krstarice, 25 razarača i 25 podmornica, - leže u Tulonu. I Hitler je prvi stigao do njih. Njegove trupe se nalaze nekoliko kilometara od tulonske luke gde počiva najveći deo brodova s trikolorom na jarbolu. 201

Iskrcavanje američkih i engleskih trupa može imati veliki uticaj na borbe u Africi . Savezničke snage su već na granici Tunisa, gde je Hitler hitno prebacio 2.000 padobranaca. Romel se brzo povlači iz Libije . Bitka za Tunis će odlučiti sudbinu Afrike i Sredozemnog Mora. Jer osvajanjem ove bogate kolonije - Tripolis automatski pada u ruke saveznika . Osim toga iz luka Bizerte i Tunisa može se kontrolisati čitav zapadni deo Sredozemnog Mora. Saveznici više neće morati da šalju svoja pojačanja i materijal oko rta Dobre Nade, oko čitave Afrike, već direktnim putem kroz Gibraltar. Osim toga saveznici su se sada primakli mnogo bliže glavnim bazama Nemačke i Italije . Osvajanjem severo-afričke obale saveznici mogu lako da udare u slabinu sila osovine . Od Bizerte do velike italijanske ratne baze Kaljari na Sardiniji nema više od 200 kilometara, do Rima 600 kilometara , do Denove 950 kilometara. Italija je izložena udarcima savezničke avijacije .

Ova saveznička ofanziva ima ogroman značaj , jer pokazuje da je inicijativa prešla u ruke saveznika , da su oni kadri da organizuju i uspešno izvedu krupne ofanzivne operacije . Hitler je dobio težak udarac. Panika je zavladala među njegovim pomagačima. Stvoreni su uslovi da slabiji partner osovine - Italija bude izbačen iz stroja. Stvorena je mogućnost da se u Severnoj Africi izgradi nova francuska armija.

S pravom veli jedan saveznički ratni komentator: „ Ovo je šibica u barut, čija će eksplozija potresti protivnika od glave do pete."

Bitka na Istočnom frontu , bitka milionskih armija, nastavila se nesmanjenom žestinom u toku prošle nedelje . Nemci su početkom nedelje bili obustavili juriše krupnih jedinica na utvrđenja Staljingrada . Mraz je bio stegao, a nemačke trupe su ležale u otvorenim rovovima. Nemačka vrhovna komanda je čak u svome izveštaju od 11 novembra izjavila „ da je bitka za Staljingrad završena i da je neprijatelj pretrpeo poraz “, ali je „ Krasnaja Zvezda “ ukazala da Nemci ponovo popunjavaju jedinice i spremaju se na još jedan napad. I stvarno, u zoru 12 novembra Nemci su s četiri divizije na jednom uzanom sektoru, od svega nekoliko kilometara, pokušali da probiju sovjetske linije . Napredovali su svega 150 metara i odbijeni uz teške gubitke. Branioci Staljingrada dovršavaju svoju istorijsku ulogu . Nemci neće moći još dugo izdržati. Isto tako popuštaju borbe na Kavkazu. Hitlerove horde su malaksale na samom domaku kavkaskog petroleja. Glavu su razbile pred Mozdokom , gde tapkaju više od dva meseca, a sada im nije uspeo manevar kod Nalčika . Sami Nemci sa strepnjom javljaju o jakim koncentracijama sovjetskih snaga na severnom i srednjem frontu. Uputili su veće skupine aviona da bombarduju sovjetsku pozadinu . Engleski stručnjaci vele da će uskoro doći do velike sovjetske ofanzive. 202

U svakom slučaju -- zima je tu , završava se treća runda, kako je rekao drug Lozovski. Uskoro treba da počne četvrta runda , ' runda sovjetske ofanzive. V. D.

BALKAN — ŽILA KUCAVICA HITLERA Prilikom poslednjih borbi oko Mrkonjić Grada nađeno je kod četnika Draže Mihailovića naređenje nemačkog generala Stala - ,,borbenoj grupi Zapadna Bosna" - u kome se veli : „ Ova nova hrvatska država koja se nalazi pred vratima Rajha ima odlučujući značaj za Nemačku i njene saveznike. Kroz tu zemlju prolaze svaki dan i noć vozovi koji snabdevaju našu vojsku u Grčkoj i našeg saveznika Italiju. Taj prostor ima životni značaj za nas i za Italiju, jer preko njega upućujemo oružje našoj vojsci koja brani Afriku i Sredozemno More. Stoga borba naših jedinica u toj zemlji protiv unutrašnjeg neprijatelja ima isti značaj kao i bitka u Rusiji. Partizanski pokret u Hrvatskoj može da se i dalje proširi, jer se on rukovodi direktivama iz Moskve. Ta je borba nesumnjivo važna isto onako kao i borba protiv naših velikih neprijatelja, iako je mi vodimo bez galame. Mi znamo da naša vojska vodi borbu za cilj koji se sastoji u konačnoj pobedi Nemačke." Naša vojska i narod postaraće se da učine i ono čega se okupator najviše plašio - proširiće Narodnooslobodilačku borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika — ustaša i četnika.

KONGRES SOVJETSKO -AMERIČKOG PRIJATELJSTVA

Njujork, 9 novembra U Njujorku je održan 7 i 8 novembra Kongres sovjetsko-američkog prijateljstva. Na kongresu je bilo dve hiljade delegata, pretstavnika raznih profesionalnih, naučnih i drugih javnih organizacija . Posle kongresa održan je veliki miting, kome je prisustvovalo preko dvadeset hiljada ljudi . Još toliko slušalo je govornike na ulicama, jer nisu mogli ući u salu . Kongresu je pretsedavao bivši poslanik u Moskvi Devis, a prisustvovali su mu, između ostalih, potpretsednik Sjedinjenih Država Amerike Valas, ambasador Sovjetskog Saveza Litvinov, komandant, američkih kopnenih snaga Mak Nejer , guverner države Njujork Leman, pretsednik njujorške opštine Lagvardija i mnoge druge ličnosti američkog javnog života. U svom govoru na kongresu potpredsednik Valas je, između ostalog, rekao kako sam kongres demonstrira želju i rešenost američkog naroda 203

da pomogne Rusiji i da joj pomogne još danas . Dalje je Valas rekao kako on smatra da jedan od razloga uspešnog otpora Sovjetskog Saveza leži u tome što je u oblasti prosvete Staljin ostvario demokratiju . Valas se , dalje, naročito zadržao na nacionalnoj politici Sovjetskog Saveza, ukazujući na to da je u SSSR ostvarena potpuna ravnopravnost nacija i rasa. Posle potpredsednika Valasa govorio je drug Litvinov. On je između ostalog rekao: „Američki narod odaje danas priznanje i izražava oduševljenje braniocima Staljingrada, koji pokazuju celom svetu primer nevidenog herojizma i istrajnosti. Odajući priznanje Crvenoj armiji i sovjetskom narodu, niko ne može da ne prizna fatalnu pogrešku , koja se sastojala u ignorisanju Sovjetskog Saveza kao snažnog faktora mira. Ova greška, nesumnjivo, jedan je od uzroka rata, koji je već danas doneo više patnji i lišavanja čovečanstvu , više razaranja, nego svi ratovi prethodnog stoleća , među njima i Napoleonov rat. Hitler je pretvorio ideju nemačkog revanša u fašističku ideju svetskog gospodstva, zasnovanog na težnji da podeli velike sile i da izolira Sovjetski Savez. Iskrena i tesna saradnja velikih sila sa Sovjetskim Savezom uništila bi smisao postojanja hitlerizma, porušila sve račune agresivnih zemalja. Možemo se nadati da će se za sadašnje 66 vreme i za budućnost povući pouke i priznati ta pogreška prošlosti. Posle druga Litvinova govorili su bivši poslanik u Moskvi Devis, senator Peper, komandant suvozemnih američkih snaga Mak Nejer, pretsednik Američke federacije rada Grin, pretsednik profesionalnog Saveza radnika automobilske industrije Tomas, profesor univerziteta Mak Magon, pretsednik njujorške opštine Lagvardija i mnogi drugi. Na mitingu je primljena rezolucija u kojoj se pozdravlja Sovjetski Savez i sve njegove vođe i u kojoj se obećava da će se američki narod boriti zajedno sa sovjetskim narodom sve do konačne pobede.

DNEVNA ZAPOVEST DRUGA STALJINA Drugovi crvenoarmejci, komandanti i politički radnici, partizani i partizanke! Trudbenici Sovjetskog Saveza ! U ime sovjetske vlade i naše boljševičke partije pozdravljam vas i čestitam vam 25 godišnjicu pobede Velike oktobarske socijalističke revolucije. Pre četvrt veka radnici i seljaci pod rukovodstvom boljševičke partije i velikoga Lenjina uspostavili su u našoj zemlji vlast sovjeta. Slavan put prošli su narodi Sovjetskoga Saveza za to vreme. Za 25 godina naša otadžbina postala je moćna socijalistička industriska i kolhozna država . Narodi sovjetske države, izvojevavši sebi slobodu i nezavisnost, ujedinili su se u nerazrušivu bratsku zajednicu. Sovjetski ljudi oslobodili su se svakoga ugnjetavanja i istrajnim radom osigurali sebi imućan i kulturan život. Dvadeset petu godišnjicu Velike oktobarske socijalističke revolucije narodi naše zemlje dočekuju danas u jeku žestoke borbe protiv nemačkofašističkih osvajača i njihovih saučesnika u Evropi.

204

U početku ove godine, u zimskome periodu , Crvena armija zadala je nemačkofašističkoj vojsci ozbiljne udarce. Odbivši napad Nemaca na Moskvu, ona je uzela inicijativu u svoje ruke, prešla u ofanzivu i poterala nemačke trupe na zapad, oslobodivši od nemačkoga ropstva čitav niz oblasti naše zemlje. Crvena armija je , na taj način, pokazala da uz nešto povoljne uslove može da savlada nemačkofašističku vojsku . Međutim u leto situacija na frontu izmenila se na gore . Iskoristivši otsustvo drugoga fronta u Evropi, Nemci i njihovi saveznici směli su sve svoje rezerve , bacili ih na naš Ukrajinski front i probili ga. Po cenu ogromnih gubitaka nemačkofašističkim trupama pošlo je za rukom da napreduju na jugu i da ugroze Staljingrad , Crnomorsko Primorje, Grozni i prilaze Zakavkazju. Istina, upornost i hrabrost Crvene armije osujetile su planove Nemaca da zaobiđu Moskvu s istoka i da s leđa udare na glavni grad naše zemlje. Neprijatelj je zaustavljen pred Staljingradom. Ali, iako zaustavljen pred Staljingradom, gde je izgubio desetine hiljada svojih oficira i vojnika, neprijatelj baca u borbu nove divizije, naprežući poslednje snage. Borba na sovjetsko-nemačkome frontu postaje sve žešća i žešća . Od ishoda te borbe zavisi sudbina sovjetske države, sloboda i nezavisnost naše otadžbine. Naš sovjetski narod časno je izdržao iskušenja koja su mu pala u deo i pun je nepokolebljive vere u pobedu . Rat je bio surova proba snaga i čvrstine sovjetskoga poretka. Kalkulisanje nemačkih imperijalista s raspadanjem sovjetske države potpuno je propalo. Socijalistička industrija, - - pokolhozni sistem, prijateljstvo naroda naše zemlje, sovjetska država — kazali su svoju čvrstinu i nesalomljivost. Radnici i seljaci, sva inteligencija naše zemlje , sva naša pozadina pošteno i požrtvovano rade na podmirivanju potreba našega fronta. Crvena armija nosi na svojim leđima sav teret rata protiv hitlerovske Nemačke i njenih saučesnika. Svojom požrtvovanom borbom protiv fašističkih armija ona je stekla ljubav i poštovanje svih slobodoljubivih naroda sveta. Borci i komandanti Crvene armije , koji ranije nisu imali dovoljno ratnoga iskustva, naučili su se tući neprijatelja sigurno, uništavati njegovu živu snagu i tehniku, osujećivati neprijateljske planove, uporno braniti naše gradove i sela od inostranih porobljivača. Herojski branioci Moskve i Tule, Odese i Sevastopolja, Lenjingrada i Staljingrada pokazali su primere bezgranične hrabrosti, gvozdene discipline, istrajnosti i veštine pobeđivanja . Prema tim herojima upravlja se sva naša Crvena armija. Neprijatelj je već iskusio na svojoj koži sposobnost Crvene armije za otpor. On će još bolje upoznati snagu. smrtonosnih udaraca Crvene 00 armije. Nema nikakve sumnje da će se nemački osvajači još upuštati u nove avanture. Ali su snage neprijatelja već podrivene, i došle su do krajnje tačke . Za vreme rata Crvena armija izbacila je iz stroja preko 8 miliona neprijateljskih vojnika i oficira. Razvodnjena Rumunima, Mađarima , Talijanima, Fincima, hitlerovska vojska sad je mnogo slabija nego što je bila 40198 u leto i jesen 1941 . Drugovi crvenoarmejci , komandanti i politički radnici , partizani i partizanke ! 205

Od vaše upornosti i istrajnosti, od vaše vojničke veštine i spremnosti da ispunite svoju dužnost prema otadžbini zavisi uništenje nemačkofašističke vojske, potpuno čišćenje sovjetske zemlje od hitlerovskih osvajača . Mi možemo i mi moramo očistiti sovjetsku zemlju od hitlerovske gamadi. Za to je neophodno: 1) čvrsto i uporno braniti liniju našega fronta, ne dopuštati više neprijatelju da napreduje, svom snagom iznurivati neprijatelja, istrebljivati njegovu živu snagu, uništavati njegovu tehniku ; 2) energično učvršćivati gvozdenu disciplinu , najstroži red i individualno rukovođenje u našoj vojsci, usavršavati borbenu obuku trupa i spremati se, uporno i neprekidno, za smrtonosni udarac po neprijatelju ; 3) raspiriti plamen svenarodnoga partizanskog pokreta u pozadini neprijatelja, rušiti neprijateljsku pozadinu , istrebljivati nemačkofašističke nitkove . Drugovi! Neprijatelj je već jedanput iskusio snagu udaraca Crvene armije kod Rostova, kod Moskve, kod Tihvina. Nije daleko dan kad će neprijatelj upoznati snagu novih udaraca Crvene armije. Doći će sunce i pred naša vrata! Zivela 25-godišnjica Velike oktobarske socijalističke revolucije ! Živela naša Crvena armija! Živela naša ratna mornarica! Ziveli naši slavni partizani i partizanke! Smrt nemačkofašističkim osvajačima! Narodni komesar odbrane J. STALJIN

Poslednje vesti DRUG STALJIN O ZNAČAJU BORBI U AFRICI Moskovski dopisnik američke agencije Asošiejted Pres g. Kesidi obratio se 12 novembra pretsedniku Sovjeta narodnih komesara SSSR drugu J. V. Staljinu s pismom u kojemu ga je molio da odgovori na tri pitanja koja interesuju američku javnost . Drug J. V. Staljin odgovorio je g-nu Kesidiju ovim pismom

G-ne Kesidi, Odgovaram na Vaša pitanja koja ste mi uputili 12 novembra. 1. PITANJE. Kako se sa sovjetske strane gleda na savezničku kampanju u Africi? ODGOVOR. Sa sovjetske strane na tu se kampanju gleda kao na izvanrednu činjenicu, od velike važnosti , koja pokazuje da raste moć savezničkih oružanih snaga i koja otvara perspektivu raspadanja talijanskonemačke koalicije u najskorije vreme.

206

Kampanja u Africi još jedanput demantuje skeptike koji tvrde da su engleski i američki rukovodioci nesposobni da organizuju ozbiljnu vojnu kampanju. Nema nikakve sumnje da su samo prvoklasni organizatori mogli da izvedu tako ozbiljne vojne operacije kao što su uspešni desanti u Severnoj Africi preko okeana, brzo zauzimanje luka i prostranih teritorija od Kazablanke do Bužija i majstorsko uništenje talijansko-nemačke vojske koje se izvodi u zapadnoj pustinji. 2. PITANJE. Koliko je efikasna ta kampanja što se tiče smanjivanja pritiska na Sovjetski Savez i šta očekuje kao dalju pomoć Sovjetski Savez? ODGOVOR. Zasad je još rano govoriti o tome koliko je efikasna ta kampanja što se tiče smanjivanja neposrednoga pritiska na Sovjetski Savez. Ali se može sigurno reći da će ona biti prilično efikasna i da će izvesno smanjivanje pritiska na Sovjetski Savez nastupiti već u najskorije vreme. Stvar, ipak, nije samo u tome . Stvar je pre svega u tome što kampanja u Africi, ukoliko ona znači prelazak inicijative u ruke naših saveznika, menja iz osnova vojno-politički položaj u Evropi u korist anglo- sovjetskoameričke koalicije . Ona potkopava autoritet hitlerovske Nemačke kao vodeće sile u sistemu država osovine i demorališe Hitlerove saveznike u Evropi . Ona izvodi Francusku iz učmalosti, mobiliše antihitlerovske snage Francuske i stvara bazu za organizovanje antihitlerovske francuske vojske. Ona stvara uslove za izbacivanje Italije iz stroja i za izolaciju hitlerovske Nemačke . Naposletku, ona stvara preduslove za otvaranje drugoga fronta u Evropi bliže životnim centrima Nemačke , što će imati odlučujući značaj za organizovanje pobede nad hitlerovskom tiranijom. 3. PITANJE . Ima li mogućnosti da se sovjetske ofanzivne snage na istoku spoje sa saveznicima na zapadu u cilju ubrzanja konačne pobede? ODGOVOR . Ne treba sumnjati u to da će Crvena armija tačno ispuniti svoj zadatak, onako kako ga je ispunjavala u toku čitavoga rata. 13 novembra 1942.

S poštovanjem J. STALJIN

DNEVNA ZAPOVIJEST DRUGA TITA ZA 7 NOVEMBAR Borci, komandiri, komandanti i politički komesari Narodno- oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije ! Pozdravljam vas povodom 25-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije, koju slave narodi našeg velikog saveznika Sovjetskog Saveza ! Za 25 godina narodi Sovjetskog Saveza stvorili su od zaostale i razorene zemlje najkulturniju, tehnički najrazvijeniju , najsrećniju zemlju, gdje nije bilo nacionalnog ugnjetavanja i kapitalističkog izrabljivanja radnog naroda. Te tekovine, koje je dala Velika oktobarska socijalistička revolucija narodima Sovjetskog Saveza, došle su u opasnost usljed podlog napada njemačkih fašističkih hordi i ostalih evropskih osvajačkih bandi na SSSR. Kao granitna stijena stao je čitav sovjetski narod u odbranu svojih tekovina, u zaštitu svoje velike socijalističke domovine . Narodi 207

Sovjetskog Saveza i njihova herojska Crvena armija prolijevaju svoju krv i za spas i oslobođenje svih naroda u Evropi, podjarmljenih od hitlerovskih osvajačkih bandi. Borci, komandiri, komandanti i politički komesari ! Zajedno sa so-

vjetskim narodom, sa našom herojskom saveznicom Crvenom armijom i partizanima Sovjetskog Saveza, mi se već 17 mjeseci borimo protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu domaćih izdajnika . To je naš dug pred našim narodima, to je naš dug pred bratskim Sovjetskim Savezom, koji nosi skoro svu težinu ovog krvavog rata za spas čovječanstva od fašističkih osvajača . U teškoj , nejednakoj borbi vi ste pokazali veliku odvažnost, upornost i samoodricanje. Svojom krvlju , krvlju najboljih sinova i kćeri naroda Jugoslavije , vi perete ljagu kojom su izdajnici Pavelić, Nedić, Draža Mihailović i drugi okaljali slavne tradicije naših naroda. Slavno ime jugoslovenskih partizana pročulo se po čitavom svijetu. Mi se ponosimo što se u ovim strašnim danima borimo zajedno sa Crvenom armijom. Mi se ponosimo time što i mi doprinosimo svoje žrtve za opštu stvar naprednog čovječanstva u borbi protiv fašističkog mraka. Mi se ponosimo što nas neprijatelj nije mogao slomiti , uništiti u ovoj teškoj i nejednakoj borbi. — Naprotiv, mi njemu nanosimo sve silnije udarce ! Mi se ponosimo što narodi Sovjetskog Saveza, Crvena armija, sovjetski partizani, znaju i visoko cijene našu tešku borbu. Drugovi ! Borci, komandiri , komandanti i politički komesari ! Povodom 25-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije , čitav sovjetski narod i herojska Crvena armija čine natčovječanske napore da bi pripremili uništenje fašističkih osvajača. To je i naš dug. Još silnije uništavajmo okupatore , ustaše i četnike ! Još silnije uništavajte željeznice, fabrike, rudnike, mostove i živu silu neprijatelja . Vi ste sada postali, iz malenih partizanskih odreda, prava narodna vojska . Naši odredi , bataljoni , brigade i divizije sada su naoružani skoro svim vrstama oružja, osim aviona. Sve ste to vi oteli , lijući svoju krv. Ali, još hiljade i hiljade novih rodoljuba čeka na oružje, da bi stali u naše redove . Oružja i municije ima u neprijatelja. Uzmite ga i dajte novim borcima za slobodu naroda. Povodom 25-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije , mi se zavjetujemo da ćemo se boriti do posljednje kapi svoje krvi , da nećemo pustiti oružja iz naših ruku, dok i posljednji okupator ne ostavi našu divnu zemlju , dok ne uništimo sve izdajnike i neprijatelje naroda. Da živi 25-godišnjica Velike oktobarske socijalističke revolucije ! Da živi Sovjetski Savez ! Da živi drug Staljin, veliki organizator borbe i pobjede nad fašističkim osvajačima ! Da živi herojska Crvena armija! Da živi Narodno- oslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije ! Smrt fašizmu - sloboda narodu ! VRHOVNI KOMANDANT NARODNO - OSLOBODILAČKE PARTIZANSKE I DOBROVOLJAČKE VOJSKE JUGOSLAVIJE TITO

208

NAŠ NAROD SLAVI VELIKI OKTOBAR Svega dva dana posle oslobođenja Bihaća održana je velika i svečana proslava Velike oktobarske socijalističke revolucije. Uoči 7 rovembra, u 6 časova uveče, po velikoj kiši, prošla je bakljada sa vojskom i građa..stvom kroz ulice Bihaća burno pozdravljena. Pre početka mitinga izvršen je defile vojske, koju je narod oduševljeno pozdravio. Posle defilea odmah je počeo miting. Na sam dan 7 novembra održana je uveče svečana akademija. Prepuna je bila velika sala, koja pod ustaškom vlašću već mesecima nije bila otvarana.

Proslava 25-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije počela je u Bosanskom Petrovcu manifestacijama i bakljadom . Čitavo veče padala je silovita kiša, nošena vetrom, ali ona nije mogla da rasturi mlade redove, niti da pogasi baklje. Sedmog novembra predveče ulicama Bosanskog Petrovca defilovale su partizanske udarne jedinice, s puškama na rukama, pod punom ratnom spremom, u pratnji konja pod mitraljezima i bacačima mina, u pratnji topova. Uveče je bila svečana akademija s govorom i umetničkim programom. ✩ I pored jakog pljuska na bakljadi 6 novembra u Drvaru je bilo prisutno preko 3.000 ljudi, a na svečanoj akademiji oko 800 duša. U svim opštinama oko Drvara držani su mitinzi i bakljade. U osam grahovskih sela prisustvovao je skoro sav narod na proslavi Oktobra. Držani su mitinzi i priređene bakljade. Po svim visovima oko Drvara i Grahova zapaljene su vatre, koje su nadaleko pokazivale da narod na slobodnoj teritoriji praznuje veliki praznik naše drage` braće Rusa, naših hrabrih saveznika.

U svim našim brigadama i odredima, u pozadini i na frontu, proslavljen je Veliki oktobar.

POZDRAVI VRHOVNOM ŠTABU Vrhovni štab NOP i DVJ primio je povodom Oktobarske revolucije veliki broj pozdrava od vojnih jedinica i naroda s oslobođene i neoslobođene teritorije.

14 Istorijski arhiv KPJ 1/2

209

SMAT FAŠIZMU

BORBA

SLOBODA HARODY ! Istrobljivati hitterover, ni na jedan minut ne zaustavljati borbu sa Nemcima, drzati fašiste u neprekidnor trahu – to je zadatak partizana i partisanki.

ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BRO 27 GOD VI 21 NOVEMBRA 1942

CIJENA 3 DIN 3 KUNF 150 LIRA

KRUG JE ZATVOREN Najzad je progovorio i Slobodan Jovanović , pretsednik izbegličke vlade. Krug je zatvoren. Draža Mihailović, ministar vojske i mornarice , vrši izdaju na terenu , a pretsednik vlade daje mu sada svoje najviše odobrenje . Šta kaže Slobodan Jovanović? Šta može , uostalom, da kaže ovaj bivši teoretičar velikosrpstva koji je godinama lukavo i dosledno branio ugnjetavanje nesrpskih naroda Jugoslavije? Šta može da kaže Slobodan Jovanović koji je učestvovao u pisanju proklamacije kralja Aleksandra od 6 januara 1929 godine? Šta može da kaže naučnik koji je u svojim „ naučnim " radovima branio „ pravo “ velikosrpskog imperijalizma na Makedoniju? Šta može da kaže čovek koji je preko Srpskog kulturnog kluba , čiji je bio osnivač i pretsednik, raspirivao mržnju protiv celog hrvatskog naroda? Šta može da kaže političar koji je u svoju vladu uveo najpodlijeg izdajnika srpskog naroda, Dražu Mihailovića? On može da kaže samo ono što je već rekao čitav niz izdajica, on može da ponovi samo reči izdaje : ne borite se, nije vreme , nema uslova. I on je to, zaista, sve rekao, to je jedino i rekao. Slobodan Jovanović bio je poznat u našoj javnosti kao oštrouman i suptilan duh, kao najbistriji i najsuptilniji mozak velikosrpske politike. I taj ,, najsuptilniji “ i „ najveći “ mozak prisiljen je sada da govori jezikom , rečima i argumentima gomile najprosečnijih politikanata . Izdaja, najočitija izdaja, izjednačila je najvišu velikosrpsku intelektualnu elitu sa najnižim intelektualnim ološem, sa umovanjem i rečnikom nekog vojvode". Šta znači priča o tome da nije vreme za borbu, i kakav je to argumenat, kad se borba sa uspehom vodi već godinu i po dana ? Šta znači to da nema uslova, i kakav je to argumenat, kada je, u borbi, već stvorena prava narodna vojska, formirana u divizije i korpuse ? Šta znači obećanje buduće borbe, kad sam Slobodan Jovanović priznaje da „ neprijatelj našeg naroda bez milosti istrebljuje stanovništvo u našoj zemlji ". Za svakog ko pošteno misli zaključak iz ove konstatacije samog Slobodana Jovanovića bio bi : borba protiv istrebljenja. Međutim , Slobodan Jovanović , koji nije pošten, izvlači drugi zaključak i savetuje narodu da se ne bori protiv 210

svog sopstvenog istrebljenja . I zaista, svi oni koji se nisu borili , svi koji su poslušali savet Slobodana Jovanovića ili koji su , iz zablude , tako mislili postradali su. Gde nije bilo borbe , istrebljene su hiljade i hiljade ljudi, žena i dece. Jezivi primer 12.000 poklanih Srba u Srezu bihaćkom , i još jeziviji ustaški dokumenat u kome se uzvikuje : „ što uhvatiš, ne pušćaj ! " — svedoče tragično o posledicama politike Slobodana Jovanovića. A jeziva zločinstva četnika u Dalmaciji i Istočnoj Bosni , istrebljivanje Hrvata i muslimana, osvetljuju pravi smisao parole ,, još nije vreme ". Nije još vreme za borbu protiv okupatora, ali je već vreme za borbu protiv naroda u Jugoslaviji . Ustaše istrebljuju Srbe , četnici Hrvate i muslimane , a okupatori i Srbe i Hrvate i muslimane. To je jasno, to ne može da ne vidi i Slobodan Jovanović, koji konstatuje da okupator „ istrebljuje naše stanovništvo“, i videći to, preporučuje — čekanje , tj . dalje istrebljivanje . Slobodan Jovanović je, na kraju, pronašao još jedan razlog protiv borbe. On smatra da „ ne bi koristila našim saveznicima“. Ovo je najobičnije podlo laganje . Pre svega : naša borba vezala je dosta velike snage neprijatelja i time efektivno pomogla saveznicima našeg naroda, u prvom redu našem najvećem savezniku Sovjetskoj Rusiji . Dalje : naši narodi , svojom borbom, odgovorili su na poziv druga Staljina i Sovjetskog Saveza porobljenim narodima da se dižu na ustanak, što je odgovaralo i narodnim željama i interesima. Prema tome, iz tvrdnje Slobodana Jovanovića izlazi samo jedno da on Sovjetski Savez ne smatra saveznikom . Nepriznavanje Sovjetskog Saveza kao saveznika to je , između ostalih, jedan od razloga zašto naši narodi ne priznaju i ne mogu da priznaju i neće da priznaju izbegličku vladu kojoj je na čelu Slobodan Jovanović . Dosadašnje nepriznavanje Sovjetskog Saveza na delu od Draže Mihailovića sada se potvrđuje rečima Slobodana Jovanovića, kada mu omakne ono što misli. I, najzad, Slobodan Jovanović kaže da „, narodni junak Draža Mihailović" priprema naš narod za borbu kada za nju „ budu postojali stvarni uslovi ". Međutim, i bez Slobodanovih stvarnih uslova " naša Narodnooslobodilačka vojska izbacila je dosada desetine hiljada neprijateljskih vojnika iz stroja i oslobodila ogromnu teritoriju. A za to vreme Draža Mihailović smatrao je doduše da postoje uslovi, ali za borbu protiv partizana, dakako uz pomoć okupatora. I baš zbog toga što su Slobodan Jovanović i njegova „ vlada " smatrali da nema ,, stvarnih " uslova za borbu protiv okupatora, ali da ima „ stvarnih" uslova za borbu protiv partizana i pobunjenog naroda, koji nije pitao za uslove nego se borio, jer se radilo o njegovom životu i opstanku , i jer je trebalo odgovoriti na poziv bratskog ruskog naroda, ta vlada, zajedno sa Slobodanom Jovanovićem i Dražom Mihailovićem nema, zaista, više nikakvih stvarnih uslova da se smatra vladom . Govorom Slobodana Jovanovića krug izdaje je zatvoren. Jovanović je otpevao svoju labudovu pesmu .

Slobodan

V. M.

14* 211

JAVAJUCI 7-NOVEMBARSKU ZAPOVEST SVOG VRHOVNOG KOMANDANTA ISPUNJAVAJUĆI NAŠE DIVIZIJE ZA JEDAN DAN ZAROBILE 1.300, A UNIŠTILE OKO 300 NEPRIJATELJSKIH VOJNIKA

Položaj, 20 novembra Vrhovni štab NOV i POJ saopštava: Jedinice Prve proleterske divizije zauzele su u toku 18 i 19 novembra Sitnicu, Čađevicu i Mrkonjić Grad (Varcar Vakuf). U Sitnici su zaplenjene dve haubice, dva brdska topa i velika količina municije i opreme. U ovim borbama zarobljeno je 700 domobrana i nešto Nemaca. Operacije se nastavljaju.

NOVI USPESI KRAJIŠKIH DIVIZIJA NA SEVERNOM SEKTORU

Položaj, 18 novembar Vrhovni štab NOV i POJ saopštava: Četvrta krajiška divizija izvršila je s dva bataljona Pete divizije napad na neprijateljske položaje na liniji : Suhača (B. Novi) s. SurkovciLjubija (rudnik) i razbila jednu ustašku bojnu i bransku bojnu.

zarobila jednu domo-

Tom prilikom je zarobljeno 500 domobrana, više oficira, među kojima i jedan potpukovnik, 20 ustaša i 16 legionara. Na bojištu je ostalo 200 mrtvih ustaša. Zaplenjeno je: 600 pušaka, 20 puškomitraljeza, 4 teška mitraljeza, jedan teški i jedan laki bacač, kao i velika količina municije i ostale opreme. Zauzeta je Suhača, Surkovci, s. Ljubija. Vode se žestoke borbe za rudnik Ljubiju. Naše trupe produžavaju napredovanje.

OSLOBOĐENJE SLUNJA I CETINGRADA

Položaj, 17 novembra Vrhovni štab NOV i POJ saopštava ; Tačnim prebrojavanjem utvrđeno je da su krajiške i hrvatske brigade u Bihaću zaplenile 4 haubice, 3 protivkolska topa, 2 brdska topa, 1.000 pušaka, 11 teških mitraljeza, preko 1,000.000 metaka, 4.000 pari cipela. Tri dana posle oslobođenja Bihaća, grupa brigada je očistila Cazin, Pećigrad, Malu i Veliku Kladušu, a 8 novembra u 16 časova oslobođen je hrvatski istorijski grad Cetingrad , pretstraža Slunja . U gradu je ubijeno 30 ustaša, a zaplenjena su dva puškomitraljeza i 50 pušaka. Grupa hrvatskih brigada 14 novembra u 18.30 časova posle vatre naše artilerije oslobodila je Slunj . Zaplenjen je jedan protivkolski top , 3 teška mitraljeza, 150 pušaka . Istovremeno je oslobođen Vrnogorač i odbijen pokušaj neprijatelja da iz Topuskog uputi pomoć garnizonu u Slunju. Svakog dana naši borci hvataju u šumama promrzle ustaše . 212

Narod Korduna je s oduševljenjem pozdravio oslobođenje Slunja i okoline. U Bihaću, Cazinu i Slunju omladina je počela da se u velikom broju prijavljuje u Narodnooslobodilačku vojsku. Hrvatske brigade nastavljaju gonjenje i zarobljavanje razbijenog neprijatelja.

ČIŠĆENJE KNINSKE KRAJINE USPEŠNO SE NASTAVLJA

Položaj , 18 novembra Vrhovni štab NOV i POJ saopštava : Druga divizija produžava s čišćenjem Kninske Krajine . Očišćena je komunikacija Vrlika - Drniš i ustaško selo Maovice. Uništena je železnička stanica Kaldrma na pruzi Knin - Drniš.

Četnici Draže Mihailovića napali su naše ranjenike prilikom prenosa i ubili jednu bolničarku. Sprovodnici su prihvatili borbu , ubili pet bandita i odbili napad . Partizanske jedinice na otoku Braču likvidirale su jednog ustaškog poručnika koji je došao na otsustvo sa Istočnog fronta.

IZ UVODNIKA MOSKOVSKE „ PRAVDE" ZA SVENARODNI PARTIZANSKI POKRET! Za herojstvo i hrabrost koju su pokazali u partizanskoj borbi u pozadini protiv Nemaca, ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR, nagrađene su ordenima i medaljama grupe partizana Belorusije, Ukrajine, Karelo-finske, Litavske SSR, Lenjingradske, Orlovske, Kurske oblasti RSFSR i 891 partizan. „Veliki značaj ima partizanski rat za razbijanje nemačko- fašističkih osvajača“, kaže se u uvodniku „Pravde“ za 14 novembar. „ U drugu ratnu zimu naši slavni partizani stupaju obogaćeni iskustvom višemesečnih okršaja sa nemačko- fašističkim osvajačima. „ Razgarajte plamen svenarodnog partizanskog pokreta!" Ova naredba velikog Staljina označava prelaz partizanske borbe na novi, viši stepen. To znači da odredi moraju uvlačiti u partizansku borbu sve šire slojeve stanovništva. To znači da u svakom zaseoku, selu, gradu na okupiranoj teritoriji partizani moraju da vrše svoje borbene akcije, da steknu rezerve kojima treba da popunjavaju aktivne odrede i stvaraju nove. Treba smelo ići napred, dizati narod u borbu, na herojski otpor protiv pljačkaških mera nemačkih osvajača i njihovih komandanata, raspaljivati narodni gnev i mržnju prema fašističkim porobljivačima.“ ,,Ne propuštati nijedan nemački voz prema frontu, dizati u vazduh ešalone , železničku prugu, uništavati mostove, uređaje , pumpe, dizati skla213

dišta, ometati vezu na sve načine. Istrebljivati hitlerovce , ni na jedan minut ne zaustavljati borbu sa Nemcima, držati fašiste u neprekidnom strahu — to je zadatak partizana i partizanki." ,,Imena smelih narodnih osvetnika uživaju poštovanje u našoj zemlji.

U njihovu herojsku borbu sa ushićenjem gledaju ne samo trudbenici naše zemlje, nego i slobodoljubivih naroda svih zemalja sveta. Neviđeni podvizi sovjetskih partizana oduševljavaju na pojačanu borbu protiv fašističkih porobljivača i partizanske odrede koji se nalaze u šumama i planinama Slovenačke, Dalmacije, Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Srbije, podiže se borbeni duh Francuza, Danaca, Holanđana i drugih naroda u okupiranim zemljama Evrope. Ljubav prema sovjetskoj domovini, briga otadžbine za svoje sinove, pažnja voljenog vođe i učitelja velikog Staljina okružavaju heroje partizane i zovu ih u nove bojeve , u nove podvige, koji vode slomu omrznutog neprijatelja, konačnoj pobedi nad nemačko- fašističkim osvajačima“.

NAREDBA VRHOVNOG ŠTABA O POMOČI POSTRADALOM NARODU

Položaj, 18 novembra Svojim rešenjem od 18 novembra 1942 Vrhovni štab NOV i POJ odredio je iz svojih vojnih sredstava 2,500.000 kuna kao pomoć selima: Donje Vukovsko, Gornje Vukovsko, Janj , Podgorje, Pljeva i drugim, koja su popaljena i opljačkana od ustaša i Nemaca pomoću izdajnika četnika Draže Mihailovića, odnosno Drenovića, Radića i drugih. Dalje je dato NOO za Bihać na raspolaganje suma od 500.000 za gradsku sirotinju, a 200.000 kuna za Drvar i okolna mesta.

PRAVILNO BOLJŠEVIČKO RUKOVODSTVO —

ZALOGA POBEDE !

Donosimo ovaj uvodnik „Pravde“ u celini zbog njegove primenljivosti na naše prilike i na negativne pojave u našem vlastitom radu. Ovaj članak je najbolja pouka kako boljševici postavljaju pitanje kritike i odgovornosti partijaca za rad na poverenom sektoru. Veliki otadžbinski rat nametnuo je kadrovima Boljševičke partije — rukovodećem kadru Partije i odgovornim državnim organima veliku odgovornost za rukovođenje narodnom privredom, za organizaciju otpora razbojničkim fašističkim okupatorima, za dalju sudbinu sovjetske države . Sedamnaest meseci traje rat. Svaki dan rata je ispit vojne moći , ekonomskih i organizacionih snaga zemlje . Rat zahteva velike napore naše energije, gvozdenu disciplinu, odgovornost i još jedanput odgovornost svakoga za povereni mu sektor rada. ,,U ratno doba , - preporučivao je Lenjin u decembru 1918 godine, treba dejstvovati brzo i odlučno, treba postavljati određena lica na odre-

214

đeni odgovorni rad, treba da svako od tih lica tačno i potpuno zna svoj posao, tačno odgovara za njega, odgovara do streljanja. " I u našim danima . treba prilaziti sa surovom strogošću odgovornim radnicima, jer se sada rešava sudbina naše Otadžbine . U ogromnoj većini naši rukovodeći kadrovi dobro obavljaju dodeljene im zadatke , pravilno i znalački ostvaruju političko i privredno rukovodstvo. Zahvaljujući postojanju istinskih boljševičkih kadrova , sovjetska zemlja -— ne samo da je izdržala napade pobesnelih neprijatelja, rekonstruisala industriju, transport, poljoprivredu , celokupnu privredu zemlje za ratne potrebe , nanela neprijatelju ogromne nenadoknadive gubitke u ljudima i tehnici , — nego će umeti i organizovati poraz fašističkih razbojnika , izvojevati odlučujuću pobedu nad omrznutim neprijateljem . Za uspeh naše borbe sa nemačko-fašističkim osvajačima podjednako su važne kako najveća istrajnost trupa na Istočnom frontu, tako i boljševička usmerenost ka cilju, boljševička upornost u rešavanju privrednih zadataka u pozadini .

Sada je jedan od odgovornih sektora rada u pozadini, a prema tome i partijskih organizacija, priprema goriva , dobijanje uglja. To su najvažniji vojnoprivredni zadaci. Nisu svi rukovodioci do kraja to razumeli , nisu svi sa borbenom energijom, sa boljševičkom upornošću izvršili taj zadatak . Šahte Moskovskog bazena u početku ove godine nalazile su se u vrlo teškom položaju . Podzemni uređaji šahta, instalacije na površini, radnička naselja bila su srušena i popaljena od nemačkih okupatora . Pred Tulskom oblasnom partijskom organizacijom Podmoskovskog bazena stajao je veliki i težak zadatak - uspostaviti bazen . To je zahtevala Partija, vlada, drug Staljin. Boljševici Podmoskovskog bazena, njegov slavni odred rudara u najkraćem roku uspostavili su šahte koje su Nemci porušili . Šahte Podmoskovskog bazena ispunjavaju državni plan u dobijanju uglja, raste količina izvađenog uglja. U septembru rudari Podmoskovskog bazena prevazišli su predratni plan za 4,1 %. Boljševici , svi rudari Podmoskovskog bazena, shvatili su svoju odgovornost pred Otadžbinom, oni svim silama pomažu Crvenu armiju, rade sve da bi našu zemlju obezbedili ugljem. Najoštrije je osudio i izobličio CK Partije drugu praksu rada, koja vlada u Kuznjeckom i Karagandijskom ugljenom bazenu. Niz šahti Kuznjeca i Karagande radi ove godine mnogo gore nego prošle godine . Oni nisu ispunili državni plan dobijanja uglja. Novosibirski oblasni komitet i Lenjinsko-kuznjecki , Prokopijevski , Osinjikovski, Kemerovski , Staljinski i Kiseljevski gradski komiteti Partije u Kuzbasu , CK SKP Kazahstana i Karagandijski gradski komitet Partije prestali su da se bave pitanjem uglja . A šta znači za partijske organizacije oblasti i reona gde je glavna grana privrede ugalj — prestati baviti se pitanjem dobijanja uglja? To znači da su se rukovodeći kadrovi , a u prvom redu rukovodioci partijske organizacije, odnosili prema ispunjavanju najvažnijeg vojnoprivrednog zadatka neodgovorno, bez potrebnog razumevanja sadašnje situacije, bez shvatanja svojih zadataka i dužnosti . CK Partije opominjao je jedanput rukovodeće partijske organe Kuzbaskog i Karagandijskog oblasnog komiteta, oslobodio je od dužnosti prvog sekretara Obkoma Partije druga Pazikova,

215

jer nije obezbedio rukovodstvo rada ugljene industrije Karagandijskog bazena . Od dana kada je bila donesena odluka CK SKP(b) proteklo je mesec dana, a neke partijske organizacije ugljenih bazena Kuzbasa i Karagande još ne izlaze iz okvira razgovora. Na skupu partijskog aktiva Karagande sekretar CK SKP Kazahstana drug Skvorcev izjavio je : ,,Deklarativnost rukovodstva, vera u Partiju, otsustvo neposrednog učešća samih rukovodilaca u organizaciji predoktobarske utakmice, neispunjavanje odluka Državnog komiteta za odbranu i CK SKP(b) o povećanju dobijanja uglja, eto šta je karakteristično za rejkome, gorkome i obkome Partije čak i danas. "

Rat nalaže naročitu odgovornost za rukovodstvo partijskim i sovjetskim radnicima. Samozadovoljstvu i bezbrižnosti nema mesta, nužna je strogost i sposobnost da se dâ sve od sebe. „ Politički rukovodilac, rekao je Lenjin, - ne odgovara samo za to kako on rukovodi , nego i za to šta rade oni kojima on rukovodi. " Ugalj mora biti dobijen po svaku cenu . Rad za dobijanje uglja to je rad na jednom od najvažnijih sektora pozadinskog fronta. Najvažniji vojnoprivredni zadatak jeste takođe i uspešno izvršenje žetve, oranje ugara i prikupljanje poljoprivrednih produkata. Odlukom Saveta narodnih komesara SSSR i CK SKP(b) „ o ubiranju

žetve i spremanju poljoprivrednih produkata u 1942 godini " bila je izvršena mobilizacija rukovodećih kadrova sela i svih kolhoznika . Ubiranje žetve, bez obzira na teškoće koje su skopčane s ratom, proteklo je mnogo bolje i organizovanije nego prošle godine . Napredni kolhozi i reoni časno ispunjavaju svoje obaveze pred državom. Ispunili su plan liferacije žita u Omskoj i Tjenšanskoj , Kirgiziji, Ferganskoj oblasti Uzbekistana, reoni Smolenske oblasti i niz drugih. Ali ima i takvih reona koji su zaostali u ispunjavanju poljoprivrednih radova . U tim reonima rukovodeći radnici nisu položili ispit. Biro Tambovskog obkoma Partije oslobodio je od dužnosti sekretara jednog rejkoma, druga Volčihina . Šta je bio povod takvoj odluci? Volči! n je površno rukovodio reonom, nije duboko ponirao u rad kolhoza. Ispojenje poljoprivrednih radova u reonu išlo je rđavo, a ispunjenje plaiferacije žita bilo je nezadovoljavajuće. Evo jos dnog primera iz prakse Sverdlovske oblasti , koji je naveden u uvodniku lista „ Uralski radnik ": ,,Šta je sprečavalo, - piše list, - sekretara Krasnopoljskog reona SKP(b) druga Pjetuhova, pretsednika rajispolkoma (reonskog izvršnog komiteta) druga Čistjakova i punomoćnika Narodnog komesarijata za prikupljanje žita druga Popova da boljševički organiziraju liferaciju žita? Ništa, sem njihove zločinačke bezbrižnosti . Šta onda vrede zakletve i obećanja Pjetuhova, Čistjakova, Popova, koje su oni davali potpisujući raport Uralaca? Na rečima ti su brbljivci bili puni pomoći frontu, a na delu nanose udarac u leđa Crvenoj armiji ! “ Zaključak do koga je došao „ Uralski radnik" surov je ali pravilan.

216

ŠVEDSKI LIST O DRAŽI MIHAILOVIĆU Poznati švedski list ,, Dagens Niheter" piše o borbi našeg naroda protiv okupatora i ističe da jugoslovenska vlada u Londonu ne može da objavi nijednu vest o borbi Draže Mihailovića protiv okupatora, dok radio stanica ,, Slobodna Jugoslavija" svakog dana objavljuje potpune izveštaje o uspesima partizanske vojske. List dalje navodi izjavu jednog Nedićevog oficira da se Draža Mihailović ne bori protiv Nemaca već protiv partizana. List dalje veli : "", Vidi se da Draža Mihailović nije vođ borbenih snaga u Jugoslaviji niti vodi kakvu oslobodilačku borbu protiv okupatora. U Jugoslaviji međutim, postoje partizanske grupe koje vode oslobodilačku borbu i ne podvrgavaju se komandi Draže Mihailovića, već se naprotiv prema njemu odnose veoma neprijateljski . Izgleda da te grupe imaju odlučujuću ulogu u oslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije."

U BORBU PROTIV ZARAZNIH BOLESTI

Zarazne bolesti nanijele su čovječanstvu više gubitaka nego najubojitija oružja sviju ratova. Kuga, kolera, pjegavi i trbušni tifus mračili su, inače varljivu , slavu svih osvajača i silnika. Srpska vojska ušla je u prošli svjetski rat u sanitetskom pogledu vrlo nespremna. Zato je devetstopetnaesta godina donijela strahovitu epidemiju pjegavog tifusa, koja je gotovo paralisala i onesposobila čitavi vojnodržavni aparat. Oko pola miliona ljudi što se zna oboljelo je tada od pjegavca. Naša partizanska vojska sačuvala se dosada od zaraze opasnijih razmjera. Uzrok toj činjenici leži , jedno, u tome što smo mi partizanska vojska, razrijeđena po manjim jedinicama, koja obilno koristi prirodne činioce zdravlja (vodu, vazduh i sunce) a, drugo, u tome što je naš partizanski sanitet blagovremeno i pravilno reagirao na sve opasnosti koje su prijetile vojsci na prolazu kroz zaražene krajeve. Ulazeći u ovu drugu ratnu zimu, moramo biti svjesni toga da su se materijalne okolnosti, u poređenju sa prošlom zimom, znatno izmijenile . Prvo, od malih partizanskih jedinica, raštrkanih i razrijeđenih, narasli smo u veliku, organiziranu vojsku . Nećemo na ovome mjestu govoriti o svim prednostima za našu daljnu oslobodilačku borbu, nego ćemo skrenuti pozornost samo na faktor u odnosu na partizansko zdravlje , naime : organizovana i velika vojska znači — zbijena vojska ! A sabiranje i nagomilavanje masa olakšava širenje zaraze. Drugo, u sadašnjoj fazi rata mi sve više napuštamo prirodu i šume, sve više prolazimo i zadržavamo se po gradovima. Gradovi, naročito u ratno doba, naročito oni u kojima su boravile velike vojske okupatora, gradovi puni izbjeglica - pretstavljaju opasna legla zaraze . Treće, opšte stanbene prilike u čitavoj našoj zemlji, kako za vojsku tako i za narod, pogoršale su se uslijed ratnog uništavanja. Četvrto, opšta iscrpljenost ljudi, uslijed ratnih napora, oskudice u ishrani i odjeći, pretstavljaju pogodan teren za zarazu . 217

Iz svega toga slijedi : prvo da se ne smijemo zavarati sretnim ishodom iz prošle zime i potcijeniti opasnost od zaraznih bolesti, nego da pravu opasnost moramo tek sada da očekujemo . Uvijek su se epidemije razbuktavale tek na kraju ratova. Drugo, da uporedo sa organizacionim napretkom naše vojne sile, ubrzamo i to hitno i neodložno razvitak naše higijenske i epidemiološke službe . Moramo, prije svega, da se u higijenskom smislu organiziramo . U tome nastojanju ne smije sanitet ostati usamljen. Zadaća saniteta jeste da otkriva najpogodnije organizacione forme (najispravnije sa gledišta nauke i najostvarljivije sa gledišta prakse) , da ih objašnjava i populariše. Ali to nije dovoljno. Potrebno je da ta inicijativa bude prihvaćena od masa i da se u samim masama razvije na viši stepen, u ono što se zove masovna inicijativa. Odgovorni funkcioneri saniteta i odgovorni politički rukovodioci moraju obezbijediti da zaista bude tako. Svaka jedinica, svaka komanda mjesta, svako selo mora da se bori protiv zaraze . Šta treba konkretno učiniti? 1. U operativnoj vojsci svaki bataljon treba da ima posebnog bolničara — higijeničara, koji će raditi po instrukcijama brigadnog ljekara. Njegova uputstva moraju biti respektovana i potpomognuta autoritetom štabova . Svaka brigada mora stvoriti jednu mobilnu higijensku ekipu, koja će, opremljena sa dva „ srpska bureta" i jednim pokretnim tušem, kružno obilaziti sve bataljone i vršiti parenje i kupanje . Čitavu vojsku ošišati . Najveću pažnju obratiti čistoći nužnika. Ostvariti saradnju sa NO odborima u cilju iskuvavanja rublja. 2. Pri komandama mjesta pripremiti higijenske prostorije za smještaj trupa, formirati zdravstvene stanice sa dezinfekcionim aparatima (,, srpska burad “) i tuševima, i odjeljenja za liječenje šuge . Nije preporučljivo, a nije ni ispravno, da straže u komandama mjesta spavaju na krevetima i dušecima ! Mjesto toga daleko su higijenskije daske, jer se mogu lako dezinfikovati . Za kurire i prolaznike odrediti zasebnu sobu. Mora li biti da umorna vojska, kad dođe u grad sa položaja, nema velike i čiste prostorije gdje će prespavati ? Mora li biti da se takva vojska razmili po privatnim kućama u kojima će zarazu ili donijeti ili primiti? Mora li biti da se jedan kurir, koji je došao sa puta i donio zarazu , još prve noći prije nego što je isparen, uvali među zdrave drugove i zarazi ih? Jasno je da to sve ne mora biti i da je dovoljno učiniti izvjesne ;, organizacione sitnice", pa da se izbjegnu goleme nesreće. 3. U narodu formirati pri NO odborima zdravstvene sekcije . Te zdravstvene sekcije pretstavljaju glavno uporište svih mjera koje će sanitet predlagati selu u cilju održanja njegovog zdravlja, one pretstavljaju najpogodniji organ kroz koji će se najlakše ispoljavati i razvijati masovna inicijativa sela. U doba epidemije pjegavca sovjetska vlast je formirala posebne radničke odbore za suzbijanje pjegavca i snabdjela ih svim potrebnim pravima i punomoćjima . Ti odbori odigrali su vrlo značajnu ulogu. Zadatak zdravstvenih sekcija jeste : da vrše nadzor nad čistoćom u selu, naročito nad čistoćom bunara i nužnika; da organizuju pečenje što većih količina kreča ; da prijavljuju najbližem ljekaru sve sumnjive slučajeve oboljenja od zaraznih bolesti ; da odmah pripreme u selu jednu kuću za smještaj , njegu i liječenje zaraznih bolesnika ako bi se pojavili u samom selu; da naprave za svako selo po nekoliko „,, srpskih bu-

218

radi " i postave stalnu poslugu na njima, koja će vršiti neprekidno uništavanje ušiju i po svim kućama. 4. Sanitetsko osoblje treba da potstakne i izvrši organizaciju zdravstvenih sekcija po najbližim selima i gradovima, treba da razvije široku zdravstvenu propagandu putem četnih, omladinskih i ženskih konferencija, na kojima će uporno ubjeđivati borce i narod u nužnost svih gore izloženih mjera . Nije potrebno ni naglašavati da narodne organizacije i njihovi rukovodioci moraju biti glavni inicijatori i organizatori svih mjera za suzbijanje zaraznih bolesti . Čuvanjem i jačanjem otporne snage naroda i boraca - doprinosi se ogromno jačanju same borbe za narodno oslobođenje. Dr. G. N.

ZLOČINI ČETNIKA U DOLINI RAME ...

Položaj , oktobra 1942 U vezi s planski pripremljenom opštom ofanzivom nemačko-italijanskih okupatora i četničko-ustaških slugu na oslobođenu teritoriju, na Prozor je navalila velika formacija italijanske vojske sa četničkim bandama. Italijanske kolone sa teškim mitraljezima, bacačima i topovima , obezbeđivale su put četničkim bandama. A s drugih strana, po istom planu , nadirale su ustaške bande pod pokroviteljstvom nemačkih fašista . Fašističke bande ukotrljale su se u dolinu Rame, u nekoliko puta rušeni Prozor, obeležavajući svoj put požarima, leševima, praćene jaucima i kletvama. I oni koji su se držali pasivno, i oni koji su rezervisano očekivali povratak ustaša, i onaj deo stanovništva koji se nadao da četnici neće činiti nikakva nedela, sve stanovništvo doline Rame najedared je postalo duboko svesno šta je značila narodna vlast i sloboda, koju nisu svi dovoljno shvatili. Stanovnici ranije ustaški raspoloženih sela, čuvši šta na svojim prvim koracima čine četnici , govorili su nam suznih očiju : ,, Vi ste sveta vojska!" Selo Rumboci ranije je pokazalo neprijateljsko raspoloženje . U njemu je otkrivena i zavera jedne grupe seljaka, naoružanih sakrivenim oružjem , sa šćitskim fratrom Viktorom Sliškovićem, koji je, koristeći se partizanskom dobronamernošću , spremao udarac s leđa . I stanovnici toga sela, koji su se ranije oglušivali o sva uveravanja, koji su odbijali i najmanju pomoć oslobodilačkoj vojsci , od kojih je neprijatelj svakako i obaveštenja crpeo, nudili su svu svoju imovinu . Sa užasom - istina kasno i oni su se uverili u razliku ... Četnički razbojnici počeli su klanjem „ ustaša “, sveteći , tobože, nedužno pobijeni srpski živalj u Hercegovini . Ali ti „ ustaše “ koje su oni klali bili su nenaoružani seljaci , žene i deca. Oko 2.000 duša pobili su u hrvatskim i muslimanskim selima srezova prozorskog, konjičkog i vakufskog. Manje grupe pele su se čak do koliba na visokim brdima. Svuda su tražili dragocenosti, dukate, novac, pa su i kućne stvari trpali na konje. Rili su po košnicama, uništavajući ih , po brašnu, mleku i kajmaku . Pijani, ostavljali su pustoš za sobom . U iznuđivanju novaca služili su se naročitim meto219

dima: počeli bi da kolju žrtvu dok se ona ne bi otkupila. Po neki seljak je po nekoliko puta bio klan i nedoklan, jer se svaki put otkupljivao. Stotine žena bile su žrtva italijanske i četničke životinjske pohote. Tu su se takmičili gospodari i sluge. U jednu kuću zatvorili su desetak žena, svukli su ih, a muškarce su rasterali puškomitraljezima. Tri žene su izvršile samoubistvo, jedna je skočila u Ramu, a neke su sami napasnici ubili. Dok su u okolini razrušenog i delimično spaljenog Prozora razapeli četnici svoje čadore pod italijanskim pokroviteljstvom, na drugoj strani, u neposrednom susedstvu , oko Gornjeg Vakufa, pod nemačkim pokroviteljstvom prolivali su srpsku i muslimansku krv ustaše. J. P.

U ČAST PAVELIĆEVOG IMENDANA ZAKLANO 1.000 DJECE

Novembra, 1942 godine U logor u Staroj Gradišci počeli su ustaše slati žene u decembru 1941 godine. Prvi transport žena bio je iz Koprivnice. To su bile žene zatočene pod sumnjom komunizma. Neke od njih bile su zatočene još za vrijeme Jugoslavije u logoru u Lepoglavi . Kasnije su ih vodili u Gospić, Jasku, Koprivnicu, Jasenovac i konačno u Staru Gradišku . Početkom januara stigla je grupa Zagrepčanki, njih četrdeset. U to vrijeme počeo se ženski logor puniti Židovkama i pravoslavkama. Prilikom dolaska u logor vršilo se popisivanje i premetačina. Oduzimao se novac, zlato, satovi, nalivpera, lijekovi, najveći dio hrane i od robe sve što je vrednije . Žene su bile smještene u takozvanu „ kulu “, najgoru zgradu u logoru. Iz stropa je curila voda, zidovi su bili potpuno mokri. Spavalo se na slami punoj ušiju , takoreći jedna na drugoj . Nije bilo posude za donošenje vode i pranje , tako da se većina uopće nije prala. U zahodu su bile kible iz kojih je užasno zaudaralo. Žene su vršile nuždu po podu , po hodniku , oko kuće, oko bunara. Kad bi pala kiša cijedile su se izmetine u bunar, tako da je voda u bunaru bila zaražena . U logoru je vladao kronični proljev kod više od dvije trećine žena. Hrana je u početku bila jednom na dan i to juha u kojoj je plivao komadić nagnjilog zelja, bez masti , bez začina i bez kruha. U februaru su počeli Hrvaticama, tj . katolikinjama davati ujutro prežganu juhu, u podne rijetku juhu od graha a navečer juhu od gnjilog, smrznutog i neoguljenog krompira. I dnevno - četvrt kruha. Kruh je bio od pokvarenog, gorkog i neprosijanog kukuruznog brašna.

Čekićem u mali mozak Do sredine marta Židovke su iz Gradiške , gdje su do kraja opljačkane, bile transportirane u Đakovo. Pod kraj marta nije više bilo u Đakovu mjesta i sad je nastalo odašiljanje u „ Đakovo “, tj . u Jasenovac, gdje su ih ubijali čekićem u mali mozak i onda palili u ciglanskoj peći . Sve pravoslavke koje su do potkraj maja bile dovedene u Staru Gradišku bile su 220

zajedno sa djecom ubijane na isti način kao Židovke . Hrvatice nisu ubijali masovno. 20 marta o. g. bile su odvedene drugarice : Vera Jelić, Nada Dinić , Nada Kocijan i Nada Gaon, koje su bile teško bolesne i potrebna im je bila bolnička njega navodno u bolnici . U bolnicu su išle po nalogu najvećeg krvoloka, zapovjednika logora u Jasenovcu ustaše Ljube Miloša. Kasnije se doznalo da u bolnicu nisu nikada stigle, nego su istoga dana ubijene čekićem i spaljene u jasenovačkoj peći . U julu mjesecu zatočenica Vavda Avanić kažnjena je sa 15 dana samice, jer je kroz prozor razgovarala sa svojim rođakom, koji je takođe bio zatočenik u Staroj Gradiški . „, Samica" u logoru znači zatvaranje u posebnu ćeliju i smrt od gladi . Da li je bila tučena ne zna se, umrla je četvrti dan.

Smrt od gladi U muškom logoru je krajem marta bilo zatvoreno u „ samicu " dvadeset naših najboljih drugova. Zatvoreni su bili po nalogu Ustaškog redarstva iz Zagreba. Među njima su bili drugovi : Marijan Krajačić- Španac , Mirko Bukovac, Zvonko Svetličić, Zvonko Kovačić, Rakar, Romper, Vučić i drugi. Neki od njih, a najviše Španac Marijan Krajačić, bili su prije zatvaranja u samicu zvjerski mučeni. U julu je bilo ponovo zatvoreno 35 drugova u samicu . Sada su drugovi već znali kakova ih užasna smrt čeka, i već drugi dan napali su stražu i uspjeli da pobjegnu iz zatvora. Izvan logorskih zidina nije uspjelo nijednom da pobjegne . Svega sedmorica su živi uhvaćeni, svi drugi su ubijeni u bijegu . Ta sedmorica su ponovo zatvorena u „, samicu ". Među ovom 35-toricom bio je Stjepko Kaurić, postolar Horvat, braća Špalj , studenti iz Zagreba. Samo komunisti su ubijani na ovaj najzvjerskiji način, ostali su ubijani čekićem ili strijeljani .

Uskoro izlazi iz štampe brošura

Jasenovački

logor

koja otkriva najstrahovitije zločine ustaških zlikovaca u ovom ratu

Istrebljivanje pravoslavki i Zidovki U junu je došla u logor njemačka komisija za odašiljanje radnika na rad u Njemačku. Uzimali su samo pravoslavne, muškarce i žene. Židove i komuniste nisu uzimali . Sada je prestalo sistematsko istrebljivanje pravoslavki, „ čišćenje “ onih koje Nijemcima nisu bile potrebne za rad . 221

Ubijali su sve žene starije od 50 godina, zatim one koje nisu bile zdrave i one koje nisu htjele da ostave djecu u novoosnovanom dječjem logoru Staroj Gradiški. Sve ostale odašiljane su i dalje u Njemačku . Židovke su i dalje sistematski ubijane . Nije potrebno posebno isticati kako su sve te žene pravoslavke izgledale. Dovoljno je kad se kaže da su te žene gladovale čak i po dva mjeseca, sa jednim obrokom na dan i bez kruha.

1.200 djece ugušeno je plinom Djeca su najvećim dijelom već poumirala. Preostala djeca su bila pregledana od liječnika i bolesna su se odvajala . Bilo je odvojeno više od 70% djece. Za vrijeme svakog pregledavanja umiralo je dnevno po tridesetoro djece. Djeca koja su bila odvojena kao bolesna bila su poubijana u dva navrata. Prvi puta su ustaše zaklali oko 1.000 djece uoči imendana Ante Pavelića, a drugi puta su oko 1.200 djece zagušili novopronađenim otrovnim plinom - ciklonom. Djecu su poslagali u jednoj sobi po podu jedno na drugo u visini i pustili su plin. Kod tog ubijanja djece najviše su se istakli zastavnik Ante Vrban, bivši agent Ustaške nadzorne službe Grubišić i Mostarac Bukovac . U logoru odvojene zdrave djece počelo je odgajanje pravoslavne djece u ustaškom duhu . Djeca su stupala, pozdravljala uzdignutom rukom i pjevala ustaške pjesme . Za najmanji prekršaj dobijala su batine remenom gladovala. Maks Luburić, ustaški povjerenik za logore , koji je dao ideju o odgajanju pravoslavne djece u ustaškom duhu , uživao je gledajući kako djeca prolaze i pozdravljaju ga uzdignutom rukom , govoreći kako će ta mala Srpčadija postati još najbolji ustaše . U dječjem logoru pojavile su se zarazne bolesti : pjegavac , trbušni tifus, difterija , šarlah , griža . Ponovno su djeca počela masovno umirati . Iz dječijeg logora se zaraza proširila u ženski i druge logore u Gradiški. Žene su odlazeći na rad u Njemačku i tamo prenijele tifus i pjegavac . Tako su logori postali stalni izvori zaraznih bolesti, koje su se širile po cijeloj zemlji. To je uzelo tolike razmjere da se nešto moralo učiniti . Posredstvom Crvenog križa bolesna djeca prevezena su u Zagreb u zaraznu bolnicu . Od prvog transporta djece umrla su u bolnici sva , tj . oko stotinu djece. Od drugog transporta, oko 80 djece , ostalo je živo svega dvoje . Zdrava djeca prevezena su u Jasku. Tamo je jedan dio djece poumirao od bolesti , a preostala su spasena od naših partizana i odvedena na slobodu . V.

POTJERNICA ZA ŠESTOMJESEČNIM DJETETOM Prije kratkog vremena ustaška policija izdala je potjernicu za sinom narodnog heroja Rade Končara, koji je strijeljan od talijanskih fašističkih bandita u Šibeniku Potjernica je izdata za tim šestomjesečnim djetetom pošto su mu ustaška pseta bacila kroz prozor petog kata na trgu N. u Zagrebu majku.

222

Da bi se osiguralo da nijedan zlikovac ne umakne zasluženoj kazni, treba uložiti sve napore u prikupljanje podataka o svima zvjerstvima izvršenim od strane okupatora i njihovih pomagača u svima zemljama Jugoslavije. Zabilježiti svaki zločin, sa što je moguće podrobnijim podacima o mjestu, vremenu i ostalim okolnostima zločina, kao i naročito o naredbodavcima i izvršiocima zločina, — to je sveta dužnost svakog rodoljuba. Naše pozadinske vojne vlasti i narodnooslobodilački odbori, organizacije Komunističke partije Jugoslavije i SKOJ -a, Antifašistički front žena i narodne omladinske organizacije, kao i svaki pojedini rodoljub treba da smatraju svojom najvećom dužnošću da pomognu u prikupljanju iscrpnih, detaljnih i provjerenih podataka o zvjerstvima izvršenim nad narodima Jugoslavije od strane fašističkih krvoloka.

...USTAŠKI ZLOČINI U KLISURI SANE Livno --- Prolog - Čelebić. Lješevima sto pet nevinih Šujice žena i djece posut je kratki put od Šujica do Malovana, samo dok su jedanput njime prošli ustaše . Seljak iz Čelebića , jedan od rijetkih koji se spasao, pričao mi je: - U našoj školi prikupili su sav živalj iz sela. Povezali su nas u konopce i podijelili u tri grupe : za klanje , za ubijanje maljem i za bacanje u jamu. Prvu grupu uveli su u sobu, na čijem je podu bila prorezana rupa za oticanje krvi u podrum. Prvi mlaz krvi potekao je među goveda , koja su počela strahovito rikati ... Onda su grupu izveli pred školu i — poklali. Lješeve su trpali u jame. Tri puta je na dan krv izvirala na površinu i tri puta su je zasipali pijeskom. Djecu su takođe poubijali . Dok jedan ubija dijete oteto iz majčina naručja uzme ga za nogu i razbije o kamenje, drugi ga nabija na gvozdene vile i baca dalje od nas. Jedne su bacili u jame , pošto su im prvo razbili glave maljem, nas ostale žive su bacili u jame. Nad nama su treštale bombe i tutnjalo kamenje . Mi koji smo pored svega toga ostali živi, uspjeli smo da iziđemo iz jama tek poslije više dana. Pećine su duboke i u njima ima više tavana. Ja sam izišao sa drugog, a ima ih koji su izlazili sa trećeg i četvrtog. Evo, ova djevojčica izišla je poslije sedam dana, - prstom mi je pokazao mršavu , tužnu i blijedu djevojčicu od deset godina . - Jedna žena ostala je više dana u jami i u njoj se porodila. Stipa Jakim i još nekolicina ustaša zadržali su četiri djevojke. Silovali ih, pa ih onda zaklali . Neke djevojke i žene poslije silovanja vodili su na led i žive ih tiskali pod njega. Oko škole još uvijek su razbacani pramenovi ženske kose. Evo onde, pod onom kruškom, druže, poklali su ustaše preko pedeset naših seljaka, - pričao mi je seljak iz Odžaka . U klisuri Sane, odmah ispod Ključa, ubili su ustaše stotine ljudi iz mitraljeza. Neki su pokušali da se spasu skačući u vodu . Ovo je činilo osobito veselje ustašama. U samoj školi ubijeno je oko stotinu . - Ja sam utekao ispod noža, — priča jedan Krajišnik . — Sve su nas sjurili u školu i klali redom jednog po jednog, na oči nas ostalih . Strašno

223

je to bilo! Uvukao sam se među mrtvace. Osjećao sam kako se postepeno krv po meni hladi i kori. Zatrpali su me lješinama. Došli su kamionima da nas kopaju. Razmicao sam lješeve da bih uzeo malo zraka . Ustaše su se posvađali oko toga ko će vršiti ukopavanje. Na koncu su se složili da nas malo zagrnu zemljom i ostave na miru. Kada su odmakli , polagano sam se izvukao i pobjegao, - završio je priču čovjek koji je bio živ sahranjen. Kada sam ponovo prošao pored Manjačke Grede vjetar je s vremena na vrijeme donosio od nje smrad lješeva plitko i ovlaš pokopanih. V. M. III p. NOU brigada

NEPRIJATELJ O NAMA POVERLJIVA USTAŠKA DOKUMENTA O PARTIZANSKIM USPESIMA Pavelićeva štampa uporno ćuti o situaciji u Hrvatskoj . Nijedna reč se ne donosi o ulasku partizana u gradove , o uništenju ili predaji čitavih pukovnija. Istina, s vremena na vreme, iz glavnog stana Poglavnikovog objavi se naročita „ obaviest " — da je na Kozari ubijeno 4.000 partizana, na Fruškoj Gori zarobljeno 3.313, u području Biokovo ― Vrgorac uništena Druga proleterska brigada. Ali, zato Pavelić svakog jutra na svom stolu zatiče jednu drugu „, obaviest" od koje mu se koža ježi. Glavni stožer hrvatskog domobranstva svakog dana izdaje „ Dnevna izvješća “ za Poglavnika, ustaške glavešine i velike župane. Naši borci u Bihaću , u arhivi velikog župana, pronašli su jedan deo tih "" dnevnih izvješća “ od 29 juna do 2 jula, zatim od 18 jula do 25 avgusta, i najzad, od 7 do 29 oktobra.

Čitava Hrvatska gori Eto šta vele ,, Dnevna izvješća " tokom oktobra o situaciji u Zagorju, Moslavini, Slavoniji : 12 oktobar - broj 285 : II domobranski zbor javlja. 10-X djelovi I gorske divizije vršili su manji podhvat čišćenja zapadnih padina Papuk planine u prostoru istočno od Daruvara. 3 bojna IV gorske pukovnije nije imala dodira s neprijateljem, a 2 bojna u predjelu Poganog Vrha iznenada je napadnuta od jačih partizanskih skupina. Naši gubitci : 13 ranjenih od toga dva časnika i 35 nestalih. Izgubljen jedan gorski top. 15 oktobar - napali su partizani želj . postaju i most Spišić-Bukovice, 7 km od Virovitice, zapalili želj . postaju i skladište i odveli jednog poručnika i 36 domobrana, koji su tamo primali krumpir. 16 oktobar ― 289: I gorska divizija javlja: Podhvat u Moslovačkoj Gori se razvija po planu. Naši su ušli u Čazmu bez dodira s partizanima. 300 naoružanih partizana sa 6 strojnih pušaka i 2 strojnice opkolili su grad i oko 0.30 skoro bez borbe zauzeli mjesto. Naša posada, preko 100 ustaša i nekoliko oružnika, nije gotovo dala nikakav otpor. U uličnoj borbi poginula su dva ustaše, jedan ranjen, dok je 40 zarobljeno, od kojih se dosada 27 vratilo. Partizani su zapalili opštinsku zgradu, oružničku postaju i unutrašnji uređaj . U 4.30 napustili su Čazmu. (Čazma sresko mesto u Moslavini .) 224

18 oktobar Podhvat u Moslavini završen je. U toku cijelog podhvata 291 naišlo se na 500 partizana. Upućene snage sa zadaćom da partizanima presjeku otstupnicu nisu uspjele. II domobranski zbor. - Oko 300 partizana upalo je u Privinu Glavu, 4 km s. i . od Šida. - Zapaljena je želj . postaja Vukosavljevica 11 km s. i. od Virovitice. 19 oktobar ― 292 -- Prema izjavama divizije iz Bjelovara stanje oko Bjelovara dosta je ozbiljno i nepovoljno, a tako isto i oko Grubišnog Polja. Zauzeto je s. Malo Trojstvo, 12 km s. i. od Bjelovara. 296 -- U toku manjeg podhvata naših snaga protiv partizanske 23 oktobar skupine u području Kalničkog Gorja jedan konjanički lovački sat kod s. V. Poganac, 14 km od Koprivnice pretrpio je neuspjeh. Ovaj sat je imao tom prilikom 3 mrtva i 4 ranjena, 3 dočasnika i 26 domobrana je zarobljeno. - U noći između 20 i 21 - X, partizani su upali u V. Pisanicu i popalili sve javne zgrade.

NI U SREMU OKUPATOR I USTAŠE NEMAJU MIRA Iz dnevnih izvješća “ se vidi da sremski partizani svaki dan izvrše po nekoliko akcija. U julu i avgustu skoro svakog dana bilo je uništavano po 200 , 300-400 metara žita, paljene su vršalice . U oktobru već se govori o krupnim sukobima, o upadu partizana u veća sela, o napadima čak na tako važna raskršća kao što su Šid , Stara Pazova. Evo izveštaja o dve značajne akcije : 1 juli - 182 - 30-VI oko 6.20 na streljani kod sela Bukovac, 8 km južno od Petrovaradina, izvršen je napad od strane nepoznatog broja partizana na jedan sat novaka zrakoplovne škole koji je vršio prvo pucanje. Ima 8 mrtvih i 6 ranjenih domobrana. Potjera je u toku. 16 oktobar - 289 - Noću između 14 i 15-X partizani su napali na dva njemačka sata između Strožinaca i Jemena, 20 i 21 km od Brčkog, nanijevši im gubitke — 23 mrtva, 40 ranjenih i cijeli četni povoz zarobljen.

VOZOVI BAČENI U VAZDUH Železnički saobraćaj u NDH strahovito trpi od partizanske ruke. U 64 Pavelićeva biltena govori se o 17 krupnih partizanskih akcija na raznim prugama, od kojih navodimo samo važnije: 20 jula u 0.50 na pruzi Sunja-Novska lokomotiva i 15 vagona s italijanskim vojnicima izbačena iz šina, broj mrtvih nepoznat. - - 15 avgusta kod Popovače brzi voz: 18 mrtvih i 22 ranjena. 15 avgusta kod postaje Horvati, 17 km j.z. od Zagreba, uništen italijanski voz s 10 cisterni benzina. 18 avgusta kod Desinca, kraj Karlovca, voz sa cisternama. — 14 oktobra kod Ivanićgrada brzi voz - 20 mrtvih i 8 ranjenih. 14 oktobra kod Okučana brzi voz, osam vojnika ranjeno, među njima dva Nemca. - 21 oktobra na pruzi Tuzla-Doboj naišao je nemački transport na minu 10 mrtvih. 23 oktobra oklopni voz nedaleko od Našica izbačen iz šina. 13 oktobra kod Prosika na pruzi Split-Sinj partizani uništili lokomotivu i 6 vagona. Ima mrtvih i ranjenih. - 25 oktobra na pruzi VakufTravnik 7 vagona razne robe izgorelo, 6 nemačkih vojnika i 4 domobrana ranjeno, a za sudbinu ostalih se ne zna.

POGIBIJA ZLIKOVCA ČULINOVIĆA Stradaju i Pavelićevi avioni . Jedan se pilot žali da su mu partizani kod Glamoča 16 metaka prosvirali kroz avion. Na Žumberku su partizani oborili jednog od najvećih izdajnika hrvatskog naroda bojnika Čulinovića, koji se borio na Istočnom frontu. O njegovoj smrti javlja izvješće 282 od 9 oktobra: 15 Istorijski arhiv KPJ 1/2

225

,,I domobranski zbor javlja - U zrakoplovu Do- 17 koji se 7-X zapalio u zraku i srušio u blizini Sošice, nalazio se pored još dva člana posade i zapovjednik I zrakoplovne skupine bojnik Čulinović.“ Ko je ovaj razbojnik najbolje nam pokazuje izveštaj Nemačke vrhovne komande od 18 juna , koji prenosi „,Ustaša“ u svom broju od 26 jula : ,,Vođa Velikog Njemačkog Rajha odlikovao je 18 lipnja Željeznim križem I reda zrakoplovnog bojnika Matu Čulinovića zbog izvanredne hrabrosti, koju je pokazao na bojištu, zbog velikih uspjeha, koje je pokazao u rušenju boljševičkih zrakoplova, u napadajima na sovjetske kolone i uzletišta kao i na boljševičke pomorske jedinice u Azovskom Moru. Zrakoplovni bojnik Čulinović postigao je do sada 7 priznatih zračnih pobjeda, srušivši u zračnim borbama 7 boljševičkih zrakoplova. “ Istog dana kad je kažnjen Čulinović, slavonski partizani su oborili još jedan moderni dvomotorni bombarder Do- 17 kod Španovice . U ostalim izvješćima pominje se obaranje aviona kod Slunja, gde je poginuo satnik Filipini i jedan stožernik . Kraj Filipišta kod Sarajeva pao je jedan ,,Brege". Iz izvješća se vidi da su partizani 2 oktobra kod Bugojna ranili pukovnika Šimića, a specijalnog opunomoćenika Poglavnika za Bosnu, 14 oktobra kod Bugojna teško je ranjen ustaški bojnik Sudar.

NEMCI SE ŽALE NA NAŠE PROTIVTENKOVSKE TOPOVE U Krajini i Zapadnoj Bosni protiv partizana se bori grupa nemačkih divizija „ Kamfgrupe Vest-Bosnien “, oko Ključa 714 -ta nemačka pešadijska divizija, a u Srednjoj i Istočnoj Bosni 718 -ta nemačka divizija, koja je sredinom oktobra prebačena u oblast Jajce - Janja, gde je poklala narod u selu Dragnićima. Ta divizija 17 oktobra javlja: U oblasti Jajce razviđanjem ustanovljeno je da se jake partizanske snage ponovo kreću prema Jajcu. Jezero je ponovo zauzeto od partizana. Ophodnja, pojačana oklopnim kolima, dočekana je u Jezeru jakom puščanom vatrom , vatrom iz bacača i protivtenkovskim topovima. (Veliki župan Psata i Krbave od straha podvukao je protivtenkovske topove. ) Dvoja oklopna kola probijena su od protivoklopnih naboja. Iz izveštaja se dalje vidi da Šesta brigada u Istočnoj Bosni vodi uspešne borbe . U Hercegovini su partizani ubili petokolonaša Dr. Novicu Kraljevića. Italijanska glavna komanda javlja 16 oktobra da je u toku pothvat protiv partizana kod Trebinja. A 8 oktobra javlja da je kod Zatona, 6 km s. z. od Dubrovnika navodno ubijeno 13 partizana, dok italijanski gubici iznose : 2 mrtva i 6 ranjenih, a četnički : 3 mrtva i 5 ranjenih. U Pavelićevom biltenu često se pominju četnici-suborci “ , „ protivkomunistička milicija “, naročito u borbama u Krajini , Srednjoj Bosni, Hercegovini . Tako, na primer, 30 jula se javlja :

,,Naknadno se saznaje da su 22 juna četnici iz skupine Drenović u suradnji s domobranima zauzeli s. Ribnik, 13 km južno od Ključa." Eto, takva je situacija u NDH prema Pavelićevim poverljivim izveštajima.

226

VESTI IZ INOSTRANSTVA CARIGRAD. - Agencija TASS javlja da je usled pojačane akcije partizana na Balkanu general Ler, komandant nemačkih snaga na jugoistoku , tražio od Nemačke vrhovne komande hitna pojačanja . BEČ. Nedavno je u Austriji održana konferencija, na kojoj su bili zastupljeni svi narodni pretstavnici. Na konferenciji se skupilo oko 40 delegata, koji su zastupali razne organizacije naroda iz svih delova Austrije. Na konferenciji se pretresalo pitanje kako da se organizuje borba protiv nemačkog fašizma koji hoće austrijski narod da pretvori u robove. Hitler danas traži od Austrije da mu pošalje novo topovsko meso. Dosada je 40.000 Austrijanaca ostavilo svoje kosti za interese hitlerovskih bandi. Konferencija je usvojila rezoluciju u kojoj se poziva ceo austrijski narod u borbu protiv Hitlerovog fašizma. „ U toj borbi mi nismo usamljeni, kaže se u rezoluciji, jer je s nama veliki Sovjetski Savez, Engleska i Amerika. Ujedinimo naše napore i povežimo se sa našim susedima Česima i Jugoslovenima. Na taj način će pobeda biti osigurana.“ MADRID. U vezi s razvojem situacije u Sredozemlju, general Franko je objavio mobilizaciju izvesnih godišta. Nemačke vlasti po upadu u neokupiranu Francusku uhapsile su Larga Kabaljera s još nekoliko bivših ministara republikanske Španije i predali ih Franku.

MEĐUNARODNI VOJNI PREGLED CRVENA ARMIJA PREUZIMA INICIJATIVU Poslednjih dana na Istočnom bojištu došlo je do značajnih promena. Crvena armija je na nekoliko sektora prešla iz aktivne odbrane u protivjuriše , kao što je bio slučaj prošle godine u ovo doba, uoči velike ruske ofanzive. Nemci su još krajem oktobra pokušali da zaobiđu odbrane Mozdoka , na centralnom Kavkazu , kako bi se preko grada Ordžonikidzea probili do petrolejskih polja kod Groznog i velikog planinskog puta za Tiflis i Baku . Nemci su pridavali veliku važnost ovoj operaciji . „ Važnost Groznoga sastoji se u tome što on zatvara nemačkim četama jugoistočni operacijski pravac, na kojem se nalaze petrolejska polja i obala Kaspijskog Mora... Pad Groznog otvara put osvajanju čitavog Kavkaza i prekida vezu koja sada postoji između Sovjeta i Engleza na granici Irana... Padom Groznog, poslije pada Staljingrada, sudbina Sovjetske Rusije biti će konačno zapečaćena i istočno ratište izgubiće u ovom sukobu naroda svoje značenje...“ (ustaški nedeljni list ,,Spremnost" od 1 novembra). Prošle su tri nedelje otkako su Nemci otpočeli ovu svoju ofanzivu na Kavkazu, a Staljingrad ne samo da nije pao, već su Nemci doživeli težak poraz na prilazima kod Groznog, tako da su svi njihovi planovi , o kojima ustaški novinar po Gebelsovim uputstvima tako glasno sanja, — konačno propali . Nemci su bacajući na uzan sektor od nekoliko kilometara jake oklopne snage zaista uspeli da se probiju do predgrađa Ordžonikidzea, kada su ih crvenoarmejci sa svih strana opkolili , Nemci su se branili pet dana, a zatim su popustili pod udarcima silne ruske artilerije . Pet hiljada Nemaca je nađeno mrtvih, a broj ranjenih se ceni, prema izveštajima dopisnika iz 15*

227

Moskve, na 15.000 . Oko 140 ispravnih tenkova je zaplenjeno i preko 2.000 kamiona. ,, Izvestija", posle ovog udara na Kavkazu, piše da će Nemci uskoro osetiti više ovakvih udaraca. Nekoliko sati po izlasku ovog članka, SIB . saopštava da je kod Volhova u jednom iznenadnom izviđačkom naletu pobijeno 5.000 hitlerovaca.

Savezničke operacije u Africi nastavljaju se veoma uspešno. U Libiji je Osma armija izbila već na granicu Kirenaike i Tripolisa, to jest nedaleko od Elalgejle, najdalje tačke do koje su Englezi dopirali u svojim ranijim ofanzivama. Sada se pred savezničkim trupama pruža iza utvrđenja Elalgejle pustinjski pojas , širok preko 400 kilometara. S obzirom da engleska flota sigurno gospodari istočnim delom Sredozemlja, dalje snabdevanje savezničkih trupa za napad na sam Tripolis neće biti nesavladljiv problem. U Tunisu su takođe u toku jake borbe . Potpuno opravdano, glavni saveznički štab nije za poslednjih sedam dana objavljivao imena mesta oko kojih se vode borbe . Sada se saznaje da su trupe generala de Gola zajedno s engleskom Prvom armijom prodrle na 50 kilometara jugozapadno od Bizerte i Tunisa i da vode jake borbe s nemačkim oklopnim snagama. Izgleda da će tu biti glavna odbrana Tunisa , koji je izgleda otsečen od Tripolisa, jer trupe de Gola drže obalski put Tunis- Tripolis. Hitler je prebacio izvesne snage u Afriku i sada pokušava da zaustavi pobedonosni marš saveznika. Značajno je istaći da je slomljen prvi nalet Hitlerovih podmornica na komunikacije saveznika duž obale Severne Afrike . Preko 50 nemačkih podmornica napalo je brodove, ali su saveznici uništili 13 podmornica, a ostale su se povukle da se snabdu gorivom i torpedima. Staford Krips je u svom govoru u parlamentu naglasio da se osovinske snage ne smeju potcenjivati . Hitler će sve pokušati da spase Tunis. Saveznici nastavljaju da bombarduju Italiju . Torino, Đenova i Milano pretrpeli su nekoliko žestokih napada . Koliko je Hitler iznenađen uspehom savezničke ofanzive u Africi, najbolje pokazuje pisanje osovinske štampe krajem oktobra. U svim fašističkim listovima, pa i u ustaškim pačavrama, kao na primer u „ Spremnosti " od 1 novembra, pisalo se o iskrcavanju saveznika u Africi kao o ,,maštanju Engleza": ,,Sve je to, dakako, vrlo lijepo, ali samo u teoriji. U praksi, pak, stvari se čine drukčijim. Za izvršenje ove zamašne strategijske akcije potrebna je svakako milijunska vojska, pa odmah nastaje pitanje brodskog prostora za njeno prevoženje i snabdijevanje... Konačno, a to je možda i najglavnije, anglo-saksonsko vojno vodstvo ni izdaleka nije doraslo takvoj zamašnoj strategijskoj akciji. Tu bi bio potreban Napoleon na čelu četa zadojenih osvajačkim duhom i samoprijegorom , o čemu Anglo-Amerikanci ni u snu ne mogu maštati." Ali, saveznici i bez Napoleona ostvariše ovaj svoj „ san “!

Na Tihom Okeanu su u toku jake pomorske bitke. Amerikanci su izdržali još jedan nalet na Solomonska Ostrva, ključ veza između Australije i Amerike . U ovoj divovskoj bici Japanci su pretrpeli veće gubitke

228

nego Amerikanci i morali su se povući . Ali , američki ministar mornarice pukovnik Noks izjavio je da će Japanci ponovo pokušati da se dočepaju Solomonskih Ostrva. V. D.

300.000 ŠPANACA U LOGORIMA AFRIKE

London, 19 novembra General Roho uputio je apel pretsedniku Ruzveltu da se iz koncentracionih logora u francuskim kolonijama u Severnoj Africi oslobodi 300.000 Španaca, boraca republikanske vojske.

SMRT FAŠIZMU

BORBA 'RGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE 28 NOVEMBRA 1942 AROJ 28 - GOD VIL

SLOZOBA NARODO

Nije daleko• dan kada će neprijatelj upoznati snaga novih udaraca Crvene armije. Bice i na našo plici praznik! Staljin, 7-og novembr CIJENA 3 DIN. 3 KUNT. Kamiy

NOVI POBJEDONOSNI UDARCI CRVENE ARMIJE Mobilišući iz dana u dan snagu , svijest, otpornost, ubojitost i stvaralaštvo sovjetskog naroda i sovjetske vojske, moskovska „ Pravda " ponavljala je u septembru , iz dana u dan , britku i dalekosežnu parolu : zaustaviti neprijatelja na jugu , to znači pobijediti ; zaustaviti neprijatelja na jugu, odbaciti ga od Staljingrada i Kavkaza, izmoriti ga, obeskrviti i konačno potući , to je neizbježni i mogućni zadatak sovjetskog naroda! U drugoj polovini oktobra neprijatelj je zaustavljen na posljednjim tačkama južnog fronta. Sedmog novembra drug Staljin je rekao da je blizu čas kada će neprijatelj upoznati snagu novih udaraca Crvene armije . Desetak dana poslije toga, Crvena armija je otpočela svoju pobjedonosnu ofanzivu u raznim pravcima staljingradskog fronta . Izmorene u bitkama, obeskrvljene pod Staljingradom, hitlerovske trupe nijesu mogle da odole žestokom udarcu . Tako je započelo ostvarivanje drugog dijela septembarske parole . Izvodeći mudri i precizni plan ofanzive , pokazujući sjajne primjere manevrisanja, discipline, borbenog poretka i uzajamne saradnje jedinica , Crvena armija je obuhvatila otvorena neprijateljska krila pravcem sjeverozapadno od Staljingrada — ka zavoju Dona, i pravcem južno od Staljingrada - takođe ka zavoju Dona. Neprijateljska krila bila su probijena i skršena. Crvena armija iznenadila je neprijatelja na spavanju - na krvi i ruševinama donskih stepa on je mislio da prespava zimu . Prvim udarcima Crvena armija je onesvijestila neprijatelja. Udarajući dalje , proširujući početne prodore na sjeveru (30 km) i jugu (20 km) , napredujući u nekoliko pravaca, ona mu nije dozvolila da se dovoljno pribere . Ona mu je razbila jedinstvo komande , mogućnost uspješnog povlačenja i snabdijevanja. U toku jednog dana Crvena armija je zarobila 3 njemačke divizije, zajedno s njihovim generalima. U toku tri prva dana ofanzive, ona je presjekla obe željezničke pruge kojima se snabdijevala njemačka vojska istočno od Dona. Na dan 24 novembra sjeverni sovjetski krak spojio se sa herojskim braniocima Staljingrada. Južni krak izbio je na Don; sjeverni

230

je zašao neprijatelju iza leđa, zapadno od Dona, razbio ga i prebacio na istočnu obalu . U toku prva tri dana ofanzive Crvena armija je napredovala 60-70 km. Slijedećih dana tempo napredovanja bio je prosječno 10 km. Crvena armija oslobodila je , u toku osam dana, osam gradova, šest željezničkih stanica i veliki broj sela. Od 19 do 26 novembra uveče Crvena armija zarobila je 63.000 njemačkih vojnika i oficira . Od 19 do 25 poginulo je 47.000 hitlerovaca. Sovjetski plijen : 1.865 topova, 3.850 mitraljeza, 1.320 tenkova, 50.000 pušaka, 9.000 konja, 108 magacina, 88 aviona, 18 miliona metaka, itd. Takvi su prvi novi udarci što ih je zadala Crvena armija. Snaga slijedećih udaraca biće još žešća . Sovjetski narod zna da su sadašnji uspjesi samo početak, on zna da su nedotučene zvijeri bjesomučnije i krvoločnije , on zna da će se njemački osvajači nesumnjivo bacati u nove avanture , pa će učiniti sve da njegovi udarci budu sve odlučniji i smrtonosniji. Na redu će biti bitke i manevri radi opkoljavanja ili odbacivanja neprijatelja od Kavkaza. Pišući o novim pobjedama , „ Pravda “ kaže da Crvena armija časno izvršuje svoju dužnost, čisteći sovjetsku zemlju i noseći mir i slobodu porobljenim narodima , i da će daleko stići vijesti o oslobođenju sovjetskih krajeva i te vijesti neće moći da sakriju ni sami fašistički izrodi . ,, Preko svih pregrada probiće se istina o samopregornoj borbi sovjetskog naroda, o ofanzivi Crvene armije , o bježanju Nijemaca! " I zaista, niko nije mogao da sakrije epiku brojeva o novim sovjetskim pobjedama -kulise nikada nisu mogle da sakriju plamene vrhove neumo-ljivih osvetničkih i oslobodilačkih mačeva . Preko svih pregrada, preko svih granica doletjele su do nas radosne vijesti , i kada ih slušamo, smeta nam i samo rođeno, uzbuđeno srce ! Praznik je u našim dušama, na našim ulicama. I biće još više praznika , i još većih praznika !

RIJEČI ZNAČE DJELA U saopštenjima Vrhovnog štaba i emisijama radio stanice „ Slobodna Jugoslavija" zadnjih dana Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije naziva se Narodnooslobodilačkom vojskom, a Vrhovni štab Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije - Vrhovnim štabom Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Ova promjena, bez galame, bez pompe, kao što se događaju sve velike stvari , ne može a da ne ispuni grudi svakog rodoljuba radošću i srećom. Za stvaranje te vojske naši narodi dali su goleme žrtve u krvi i materijalnim dobrima, a bezbrojni narodni sinovi i članovi Kompartije uzidali su u njene temelje najdraže što su imali svoje živote. Naši partizani morali su da se hrvu s daleko nadmoćnijim neprijateljem, a značaj te borbe pred dobrim dijelom svjetske javnosti pokušavale su sluge okupatora 231

na čelu s Dražom Mihailovićem da, po običaju , kao svako narodno blago, prigrabe za sebe. Iz malih, slabo povezanih partizanskih odreda izrastale su brigade, stalna, za određeni teren nevezana vojska, - koja se formira i narasta u divizije i korpuse, u Narodnooslobodilačku vojsku . Voćstvo naše vojske mudro, dalekovido je predviđalo razvoj političkih prilika i pripremalo se da te prilike spremno dočeka, da narodu dâ vojsku koja će ga osloboditi i koja će biti garancija da neizmjerne patnje i žrtve neće biti uzaludne. Razvoj političkih prilika bio je povoljan za stvaranje Narodnooslobodilačke vojske . Politički odnosi su se razvijali u pravcu sve oštrije diferencijacije, svaka politička grupa morala je, htjela ili ne, da odredi svoj stav u ustanku . Izbjeglice iz Londona prisiljene su borbom naroda da otkriju svoje lice. U toku tog razvitka, prestale su da postoje formacije koje bi se borile makar samo protiv ustaša ; četnici su se ili raspali , ili prišli ustašama i okupatoru . Stvaranje Narodnooslobodilačke vojske nije, zato, suzilo, nego proširilo karakter ranije NOP i DVJ, jer je to danas jedina vojska koja se bori protiv okupatora i njegovih slugu - bilo da su to četnici ili ustaše . Borci stupaju u tu vojsku dobrovoljno, ali , samo stvaranje te vojske, samo njeno postojanje kao jedine oružane sile naroda, uporedo s učvršćenjem narodne vlasti , nametnuće , u doglednom periodu, i problem čvršće mobilizacije. Londonska izbjeglička vlada, saradnjom s okupatorom preko svog ministra vojske, ne može biti više vlada priznata od naroda Jugoslavije , niti njena vojska - koja uostalom i ne postoji kao samostalna, izvan uticaja okupatora formacija vojskom naroda Jugoslavije . Stvaranje Narodnooslobodilačke vojske u tom pogledu znači konačni i potpuni raskid, otvoreni sukob između naroda Jugoslavije i londonske izbjegličke „ vlade " , kako unutra u zemlji tako i u inostranstvu . To isto tako znači i sukob između narodne vlasti formirane u ustanku i londonskih izbjeglica , jer je NOV i oružana sila narodne demokratske vlasti. Narodnooslobodilačka vojska znači dalji porast naše operativne snage i mogućnosti u borbi protiv okupatora. Istovremeno, ona znači i učvršćenje narodne vlasti , kao stalne vlasti — pretstavljene ljudima svijetla i časna lika, ljudima provjerenim kao prijateljima naroda u najmučnijim danima narodne istorije. Stvaranje Narodnooslobodilačke vojske jeste odlučni, potpuni prelom u odnosima između naroda Jugoslavije i londonske izbjegličke klike , prelom koji znači da narodi Jugoslavije uzimaju svoju sudbinu u svoje ruke stvaraju svoju oružanu silu ne samo mimo, nego i protiv izdajničkih bandi izbjegličke vlade . Narodni neprijatelji, htjeli ili ne, bilo im vrijeme ili ne, ne mogu pred svijetom sakriti činjenicu da u Jugoslaviji postoje ne samo neki „ gerilci “, nego i organizovana i brojna vojska . Ponikla iz narodne borbe, iz mijenjanja političkih prilika, Narodnooslobodilačka vojska, svojim postojanjem i daljom borbom još odlučnije će uticati na promjenu političkih prilika, na produbljenje jaza između naroda i svih njegovih neprijatelja. Stvaranje Narodnooslobodilačke vojske označava da se borba protiv okupatora od partizanskih akcija pretvorila u pravi rat . Saveznici, a naročito bratska Sovjetska Rusija , danas mogu da računaju na organizovanu

232

vojsku, koja pretstavlja ozbiljnu ratnu snagu na Balkanu i u Srednjoj Evropi i čija će brojnost, i danas znatna, progresivno rasti sa slabljenjem okupatora, s daljim mobilizacionim mogućnostima i daljim slivanjem partizanskih odreda s Narodnooslobodilačkom vojskom. Ali nije samo stvar u tome. Pred inostranstvom danas se kao neoboriva činjenica pojavljuje postojanje jedne nove vojske . Stvaranjem svoje vojske pod najtežim uslovima, narodi Jugoslavije se sami odlučuju i za svoje unutrašnje uređenje -4 za demokratsku narodnu vlast. Narodnooslobodilačka vojska je vojska svih naroda Jugoslavije. Rame uz rame sa Srbima bore se sinovi Hrvatske , Crne Gore i Slovenije, muslimani, katolici i pravoslavni . To više nisu odredi ovog ili onog kraja, nego vojska svih naroda Jugoslavije , kakvu hegemonisti nikad nisu mogli niti će moći da ostvare. Iza riječi, iza natpisa, krije se dalji porast i razmah Narodnog ustanka , učvršćivanje društvenih i političkih odnosa kakvi su se formirali u toku Narodnog ustanka; jačanje u inostranstvu ugleda oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije i učvršćivanje tekovina te borbe kao nesumnjivih faktora pred demokratskom svetskom javnošću ; jačanje bratstva naroda Jugoslavije u njihovoj borbi protiv okupatora i domaćih izroda koji sve učiniše i čine da te narode zavade. To je smisao i značaj promjene imena naše vojske .

M. D.

JOŠ VIŠE I BRŽE Takve vojske svet nije video. Sa jednim revolverom presretala je gvožđem oklopljene fašističke zveri i njihova oklopna kola i otimala oružje sebi. Danas je to vojska moderno naoružana haubicama, topovima, bacačima, mitraljezima. Samo u jednoj bici kod Sitnice osvojila je dve haubice, 2 brdska topa i veliku količinu municije i vojničke opreme. U Bihaću je otela od neprijatelja 4 haubice , 3 protivtenkovska topa, 2 brdska, 1.000 pušaka, 11 teških mitraljeza, 4.000 pari cipela i milion metaka, koje su fašisti spremali za uništenje plemenitih sinova Jugoslavije i naše sovjetske braće. U borbama kod Ljubije i Bosanskog Novog - 600 pušaka, 20 puškomitraljeza, 4 teška mitraljeza, 1 teški i 1 laki bacač, a u samom Bosanskom Novom već dosad 4 haubice. Ona je dala svom narodu ubojito oružje u ruke. Ona svakog dana uništava stotine krvoloka koji bi iskalili svoju krvožednost na narodu, na ženama i nevinoj deci. Ona osvaja slobodu narodu, ona vraća majkama decu, ona sveti sinove i braću, ona nesebično deli narodu ono što je svojim životima i ranama skupo platila. Ona je postala dostojna ljubavi najplemenitije i najslavnije vojske čovečanstva - Crvene armije. Za nju su žene sela Vrtoča u Srezu drvarskom dale mnoge darove i za 7 dana oprele 33 kg vune i istkale od nje 44 metra sukna. A stara seljanka Mika iz Vrtoča skinula svoj jedini šal i darovala njime svoje sinove na frontu.

233

„ Lani sam kad je borba počela odnela našoj vojsci biljac, čarape, maju,. ali danas je naša vojska narasla, zato i naša pomoć mora biti veća. Ja sam sirota žena, imam svega deset ovaca i nisam znala da će biti ovaj sastanak, ali ja ću dati ovaj šal, a iduće nedelje isplešću još jedan. Sestre, ni grama vune neću ostaviti za sebe", - izrazila je ova stara žena žar kojim voli svoju vojsku. Za našu vojsku je Prva poljoprivredna brigada krajiške omladine osvojila iz ugrožene Saničke Doline 100 vagona kukuruza, 40 vagona pšenice. Za nju organizuje omladina Jugoslavije udarničku utakmicu pred svoj prvi Antifašistički kongres. Za nju sremski partizani osvajaju okupatorove magacine pune narodnog žita. Neka to bude potstrek za omladinu svih oslobođenih i okupiranih krajeva naše zemlje ! Krajiška omladina otela je bogate otkose na 50 metara od neprijateljskih linija! Za našu vojsku mora se još mnogo više učiniti ove zime! Budimo dostojni ljubavi koju ona ima za svoj narod! Budimo dostojni žrtava koje ona daje za svoj narod! Budimo dostojni njene nesebičnosti ! Nijedan dar nije veliki za takvu vojsku ! To je dug prema narodu, prema slobodi, prema deci i budućnosti ! M. M.

Uvodnik „ Pravde" od 16 oktobra O IZVESNIM ZADACIMA MESNIH SOVJETA U jednom od najtežih perioda građanskog rata Lenjin je rekao : „ Situacija je izvanredno teška . Ali mi ne očajavamo, jer znamo da svaki put kad se stvori teška situacija za Sovjetsku Republiku radnici pokažu čudesa hrabrosti, svojim primerom bodre i oduševljavaju trupe i vode ih novim pobedama. " Ove Lenjinove reči , prožete dubokom verom u životvornu snagu sovjetskog naroda, nehotice padaju na pamet sada, kada sva zemlja , u moćnom poletu , odbija napade podivljalog neprijatelja . Neiscrpna narodna inicijativa otkriva svakovrsne pomoći frontu u kojoj aktivno učestvuju desetine miliona ljudi , za koje nema ničega ni dražeg ni svetijeg nego zadovoljiti potrebe Crvene armije. Bilo bi najteže gaženje interesa otadžbine i fronta kada ta energija ne bi bila usmerena na pravilan put, kad se ona ne bi iskorišćavala potpuno ili kad bi se iskorišćavala besciljno . I baš ovde svoju reč moraju da kažu sovjeti deputata radnog sveta, koji su sa hiljadu niti povezani sa stanovništvom . U danima rata uloga i odgovornost sovjeta mnogostruko je porasla. Od stepena organizovanosti , mobilnosti, discipline njihovih radnika u mnogome zavise uspesi na ovom ili onom sektoru narodne privrede. Kad su se na teritoriji Ostrovskog selsovjeta Rjazanske oblasti sa uspehom završili poljoprivredni radovi, onda u tome nije mala zasluga pretsednika ispolkoma selsovjeta drugarice Maksimove, koja je uz pomoć stalnih odbora i aktiva organizovala istinsko socijalističko takmičenje kolhoznika za najbolju pomoć frontu . Kad su u gradu Kurganu , Čelja234

binske oblasti , stanovništvo, bolnice , škole i ustanove obezbeđene za zimu mesnim gorivom, onda su oni za to obavezni rukovodiocima svoga gorsovjeta (gradskog sovjeta) , koji su pokazali sposobnost državnika i na taj način opravdali poverenje svojih birača. Kad u Kazanu hiljade meštana učestvuju u takmičenju za uređenje i obezbeđenje sanitarskog stanja kuća, dvorišta i ulica, to ni ovde poslednju ulogu nisu odigrali mesni sovjeti grada, koji su prihvatili i organizovali ovu divnu inicijativu radnog sveta. Sada je svaka organizacija borbeni štab, u kome brzo, efikasno, bez mnogo reči, moraju da se rešavaju sva pitanja. Tim više takvim borbenim štabom moraju da budu sovjeti , sve njihove ćelije , da bi se na njihovim primerima stanovništvo učilo prisebnosti , spremnosti, kulturi rada i orijentisanju u komplikovanoj situaciji . Život mora da ključa u svakoj sovjetskoj ustanovi, svaki minut mora više veze da bude izračunat, svaka naredba efikasna. Manje sednica sa biračima! Pretsednici gorsovjeta ili reonskih sovjeta, direktori odeljenja koji ne posećuju mesna preduzeća, bolnice, škole, domove invalida kakvi su to rukovodioci ?! Sovjetska ustanova, gde saradnici od hrpe hartije ne vide živa čoveka i koji nateruju posetioca da bezrazložno gubi duge , tako dragocene časove , u očekivanju neke odluke kakav je to štab? Osećati, umeti saslušati posetioca i odmah odgovoriti na njegove opravdane molbe, sve to mora da prati delatnost sovjetskih organizacija . Na njih se svakog dana , po raznim pitanjima, obraćaju stotine ljudi i svaki od njih ima pravo da mu se posveti pažnja, da dobije savet, razumevanje. Osećanje fronta to treba da bude glavna karakteristika naših naprednih preduzeća i to osećanje mora da se prenese i na sovjetske organizacije. Međutim , mesna industrija vrlo se često sreće sa teškoćama čak kad je u pitanju izrada i najobičnije kašike . Od naših graditelja aviona , tenkova, naoružanja, municije , treba se učiti naporima, preduzimljivosti . A sovjetski ljudi na prvi poziv spremni su da se odazovu i uzmu učešća u svakom korisnom poslu. Samo treba biti povezan sa masama, znati njene potrebe i zahteve i brzo prihvatiti inicijativu radnog sveta . Ispolkomi Moskovskog i Lenjingradskog gorsovjeta moraju da rukovode ogromnim gazdinstvom u vrlo složenim uslovima . Ali , njihovi rukovodioci, imaju vremena da se bave pitanjima lokalne industrije . Prema ovim gradovima treba da se upravljaju i svi ostali mesni sovjeti. Svaki od njih ima još mnogo neiskorišćenih mogućnosti za proširenje proizvodnje u svojim mestima . U rukama sovjeta nalaze se mnoga preduzeća i ustanove koji mogu ogromno da utiču na ispunjavanje vojnih narudžbina . Kada gradska električna centrala ne daje električnu energiju mesnoj fabrici, kada zbog lošeg rada tramvaji zakašnjavaju na rad, kada bolesnici gube sate čekajući na prijem u bolnicu, za to je u prvom redu odgovoran gorsovjet. Svojim nehatom niko ne sme sprečavati učesnike u takmičenju da ispune primljene obaveze. Situacija ratnog doba zahteva da svaki sovjetski građanin uzme aktivnog učešća u borbi za štednju , da pomaže mesnim sovjetima u ostva-

235

renju mera Partije i vlade u tom pravcu. Ovaj zadatak zahteva od mesnih sovjeta najveću štednju , a naročito strogu kontrolu nad svim izdacima. Radnici mesnih sovjeta moraju posvetiti više pažnje kupatilima, bolnicama, gradskom transportu, krojačkim radionicama, brijačnicama , magazinima i drugim ustanovama koje su pozvane da zadovoljavaju potrebe stanovništva. Zima je na pragu. Njeno približavanje još jednom opominje mesne sovjete na njihovu odgovornost za opravku kuća, vodovoda, kanalizacija, za blagovremeni dovoz goriva, spremanje skloništa od vazdušnih napada , čišćenje dvorišta i stepenica od smeća i blata, i ovde može dosta da se nauči od Lenjingrada , gde je Ispolkom sovjeta, oslanjajući se na inicijativu širokih masa stanovništva , spremio gradski domazluk za zimu . Deputat sovjeta je sluga naroda... Narod je dao visoko poverenje svojim izabranicima, - treba opravdati to poverenje delima - velikim i malim, da bi se na svakom koraku osećalo njihovo rukovodstvo, uticaj i organizatorska uloga u onim naporima koje čitava naša zemlja ulaže za pobedu nad neprijateljem.

DALMACIJA PROSLAVLJA VELIKI OKTOBAR

Split, novembra Dalmacija je svečano proslavila godišnjicu Oktobarske revolucije. Kada se spustio mrak 7 novembra, na Mosoru su se pojavila ogromna plamena slova „ Oktobar “, „ Pobeda “ , „ Sloboda " . Ceo Split je sa radošću posmatrao ove divne reči. A odmah zatim izbila je nova vatra . Pokazala se partizanska kapa , a iza nje izbija sunce. Istovremeno se ugasilo sve svetlo u Splitu , jer su partizani presekli 4 železna stuba za električni vod od Gubavice za Split , a tako isto dignuta su eksplozivom dva generatora u fabrici „ Majdan ". Na taj način morala su da obustave rad sva preduzeća , fabrike cementa , brodogradilište . Po čitavom Splitu deljen je proglas CK KPJ i na italijanskom jeziku . Povodom toga letka došlo je do sukoba između crnih košulja i italijanskih vojnika . Fašisti su otkrili jednu grupu vojnika kako u kasarni čita letak, pa je došlo do tuče koja se pretvorila u puškaranje . U okolini Splita takođe je proslavljen svečano Oktobar. S vrha dimnjaka tvornice cementa „ Sveti Kajo “ u Solinu skinuta je italijanska zastava i postavljena crvena zastava. Na Kaštelanskom Kozjaku takođe je istaknuta crvena zastava. Oko 300 Italijana pošli su da je skinu, posle jake artilerijske i minobacačke pripreme. Partizani su dočekali žabare , ubili dvanaestoricu, tako da su se ostali morali vratiti . Crvena zastava se i dalje ponosno vila na Kozjaku. Kod Stobređa, 10 km od Splita, jedna partizanska zaseda je sačekala dva italijanska kamiona. Ubijeno je 20 fašista. Pored ostalog oružja zaplenjen je i jedan protivavionski mitraljez. U Šibeniku je Oktobar takođe proslavljen na svečan način. Teže je oštećena centrala na Krki, tako da je veliki broj preduzeća ostao bez

236

električne energije . Tvornica aluminijuma u Lozovcu morala je da obustavi rad, a 36 peći se smrzlo . Sedmog novembra uveče partizani su se privukli na tvrđavu Magdalena iznad samog Šibenika i otvorili vatru iz mitraljeza na hotel „ Krku “, gde stanuju italijanski oficiri. Više gadova ubijeno je . U samom gradu među Italijanima nastala je panika. U kinu i u kavanama - italijanski vojnici i oficiri krili su oružje pod stolice ! U Rogoznici je iste večeri ubijeno 18 Italijana, a šestorica su zarobljena.

Iz partizanske štampe GORI NJEMAČKI BENZIN Zagreb Prilazi mi drug. Pokazuje mi na automobile pune buradi. Veli mi : „Vidiš li? To je sve benzin." Šutim. Nastavljam čistiti krvava sjedala kamiona u kojima su vozili ranjenike. Radnici su poskidali bačve s benzinom i smjestili pred magacinom . ,,Danas ih smjestite ovdje, a kad dođe druga pošiljka spremit ćemo sve u podzemne rezervoare", slušamo kako zapovijeda nadzornik. Odlazeći na ručak pristupa mi drug. Razgovaramo o benzinu. „ Znaš li da će njemački fašisti tim benzinom poubijati hiljade ljudi“ -- šapće mi. „ A mi bismo to mogli spriječiti. Još danas možemo do benzina. Sutra je Pavelićev imendan. Kako bi bilo zgodno da mu zagrebačka omladina spremi bakljadu, a?“ Prijedlog mi se sviđa. Ugovorimo plan nas nekoliko omladinaca i raziđemo se. Poslije podne je. Obavljamo marljivo svoj posao. A srce? Ono nemirno kuca. Sporo prolazi sat za satom. ,,Hoće li nam uspjeti?" - pitam se stalno. U druga uopće ne gledam. Napokon tup udar gonga razliježe se radionicom. Posao je završen. Radnici izlaze . Mi se još uvijek ne mičemo. Čekamo da izađu svi. Zatim brzo jedan za drugim šmugnemo iza baraka, iza njemačkih straža - ravno k magacinu. Vrata magacina su zakovana. Na prozorima daske. Jedino prozori mogu poslužiti kao ulaz. Odbijamo daske. Srce mi hoće iskočiti od uzbuđenja. ,,Što radite ovdje?“ — najednom odjekne. Bio je njemački vojnik , koji je čuvao stražu. Mislio sam da je sve propalo. Jedan od drugova se međutim snađe i odgovori: „ Zapovjeđeno nam je da bolje pribijemo ove daske." Vojnik je neko vrijeme promatrao. Zatim je otišao prema stražari. Odahnuo sam. „ Samo brže.“ Daske su bile dolje. Uskočili smo kroz prozor u tamni prostor. Pod nogama nam škripe i pucketaju daske. Ta me buka još više uzbuđuje. Ali nemam vremena misliti na to. Drug me povlači prema bačvama. Uzima mi iz ruke ključ za bušenje. Gura ga u bačvu, zatim u drugu, treću i tako redom. Osluškujemo. Tišina. Odjednom - uz jaki šum poteče benzin. Još par pokreta. Upaljač je namješten i već skačemo kroz prozor. Udaljujemo se žurnim korakom. Prolazimo kraj straže. Na ulici smo. Guramo se među ljudima. Jedna jedina misao me zaokuplja, kopka mi po mozgu, ne da mi mira. ,,Hoće li se zapaliti?" I ne opažam da sam izgubio drugove. Odjednom začujem prasak, strahovit prasak. „ Gori !" veli mi netko iza leđa. Obazrem se. Iza grada suklja oblak dima. Sve praska i ruši se. Narod se skuplja. Gleda. Dolaze automobili, vatrogasci. Uskačem u prvi tramvaj . Beskrajna radost me obuzima. Skoro bih zapjevao. Kako i ne bih! Ta gori - njemački benzin ! (iz „ Omladinskog borca", organa SMG za Hrvatsku, br. 7, oktobar)

237

PALI HEROJI

DURO STRUGAR

U čitavom svom revolucionarnom radu , u čitavoj svojoj borbi protiv neprijatelja naroda, Duro Strugar nije poznavao nikakvog kompromisa s neprijateljem ; u najtežim momentima, u najintimnijim trenutcima, on nije imao ni jedne pukotine , ni najbojažljivije pomisli o kompromisu po liniji svijesti i srca . I kada se, u stravičnim sobama beogradske policije , našao licem u lice sa neprijateljem, s gestapovcima i izdajnicima, na liniji njegove svijesti i njegovog srca nije se pojavila nikakva pretpostavka kompromisa, on je odlučno stao pred neprijatelja, svjestan da ga mora junaštvom i ćutanjem , životom ili smrću . I umro je, pobjepobijediti divši svojim herojstvom izdajnike i izdaju , pobjedivši svojom smrću njemačke krvnike, prezrevši izdajnike - od profesionalnog krvnika Vujkovića do provokatora Ratka Mitrovića . Duro Strugar rođen je u crnogorskom selu Ceklinu , u veoma siromašnoj seljačkoj porodici koju je toplo, komunistički volio, u bratstvu iz koga je u našoj današnjoj narodno-oslobodilačkoj borbi poginulo preko trideset neustrašivih, ljutih boraca . U junaštvima i beskompromisnosti boraca iz malenog bratstva Strugara ósjetio se uticaj , moral , ruka Đura Strugara. U njemu se, kao u izvoru, ogledala sva bistrina , junačka i radna temeljitost i plahovitost, okretnost i mudrost jedne crnogorske porodice koja je u borbi za svoj komad hljeba i narodnu slobodu imala i davala samo svoje ruke i svoje glave . Tog umnog , zdravog, naočitog čovjeka , koji se borio za život i slobodu , koji je imao zdravlja i života za sebe i za druge, izmučili su , izmrcvarili i umorili na podu beogradske policije. Duro Strugar postao je član Komunističke partije Jugoslavije 1934 godine. Iako je tada bio student prava, on se kao komunist nije razvijao na Univerzitetu, nego u živom doticaju s beogradskim radnicima . Kao čovjek koji je mogao svuda stići , koji je svaki posao hvatao pod samo srce, on je u Partiji imao najrazličitije poslove i funkcije . U tegobnim danima Trojnog pakta i priprema napada na naš nacionalni opstanak, Duro Strugar ušao je u Okružni komitet za Beograd . U tom komitetu radio je i borio se zajedno sa radnicima Milošem Matijevićem, Davidom Pajićem, Milošem Mamićem, Borom Markovićem . Taj komitet proveo je beogradski proletarijat kroz strašne dane izdaje , kapitulacije i ruševina ; on je potresao Beograd smjelim akcijama i pripremio stotine partizana . On je na svom frontu junački pao ___ čitav . Duro Strugar bio je jedan od rijetkih ljudi u kojima su čovjek i komunist sliveni bez ostatka , sjedinjeni i uzajamno oplođeni . To jedinstvo izbijalo je iz svake njegove riječi, iz njegovih postupaka i gestova . To jedinstvo osjećalo se u njegovim razgovorima, u njegovom diskretnom osmijehu, kad je kritikovao ili saopštavao ; ono se osjećalo u njegovom intimnom razgovoru kada je koračao pored voljenog druga, držeći mu ruku na ramenu. U njemu su se partiski rad i intimni život uzajamno prožimali i obogaćivali . Kada je, svakodnevno, u jedan sat popodne hitao da pred nadleštvom sačeka svoju bolešljivu drugaricu, u plahovitosti njegovog 238

koraka osjećala se plahovitost kojom će se baciti na slijedeći partiski posao. Kada je zakopčavao pojas svog mantila, u pokretu ruku, u prstima na kopči, osjećao se komunist koji misli o svom dnevnom poslu, utvrđujući tačno kako će ga svršiti . On nije imao časova kad ga je svega obuzimala samo mržnja prema neprijatelju , ili samo ljubav prema drugovima. U žeravici njegove zjenice to dvoje bilo je neodvojivo jedno od drugog : kada je u njegovom oku buktala najžešća mržnja, u njegovoj zjenici iskrile su se iskre tople drugarske ljubavi. Takav je bio drug Duro Strugar, takav će ostati u našim srcima, takav će oživjeti u našim osvetama , našim pobjedama, našim djelima i pregnućima. Neka je slava milom heroju , Duru Strugaru ! R. Z.

SKUPŠTINA SRPSKIH SVEŠTENIKA Ovogodišnja skupština Svetosavske crkve , održana 15 novembra u selu Srpska Jasenica u Bosanskoj Krajini , imala je neobičan izgled: prvi put u njenoj istoriji narod je učestvovao zajedno sa sveštenstvom na radnoj skupštini . I ne samo to. Ona je od istorijskog značaja po svojim znamenitim odlukama i stavovima, koje su pravoslavni vernici i jedan deo srpskog sveštenstva doneli zajedno u najsudbonosnijim danima za srpski narod: da su zvanični pretstavnici srpske crkve , - u svom glavnom delu episkopat i sveštenstvo, napustili svoj narod i , spasavajući svoje glave, prepustili srpski narod okupatoru i njegovim slugama ; da je trenutnu bezglavost srpske crkve zloupotrebila rimokatolička crkva ustaške NDH i prisilno prevodila srpski narod iz pravoslavlja u katoličanstvo , dok su pravoslavni seljaci pred jamama odricali da pređu u drugu veru. Pojavom brigadnog sveštenstva pale su u vodu mnoge laži okupatora, a naročito četnika, da partizani zabranjuju slobodno ispovedanje vere. Stotine crkava otvoreno je na oslobođenoj teritoriji, narodu niko ne smeta da ispoveda svoju veru jednodušno je izrazila cela skupština svoju zahvalnost partizanima i Vrhovnom štabu, a narod brigadnim sveštenicima odobrio stav da i s puškom , zajedno s najboljim rodoljubimapartizanima, brane ime i čast srpskog naroda. Pravoslavni vernici , kroz usta svojih sveštenika, pozvali su narode druge vere da još više učvrste borbeno jedinstvo . Posle prepodnevne službe božije i prizivanja sv . duha , koju je služilo pet sveštenika , održali su sažete govore prota Jevstatije Karamatijević, v. referent III sandžačke brigade , i pop Jagoš Simonović, v . referent IV crnogorske brigade. Na skupštini su održali referate : pop Blažo Marković v. referent Prve proleterske brigade „, O ulozi srpske crkve u Narodnooslobodilačkoj borbi u prošlosti i sadašnjosti “ i pop Vlado Zečević, v. referent Vrhovnog štaba ,,O partizanskim sveštenicima" . 239

Pozdrav Vrhovnom štabu i Vrhovnom komandantu NOV i POJ drugu Titu, pod čijim je rukovodstvom Narodnooslobodilačka vojska oslobodila tolike krajeve i , između ostalog, omogućila vernicima i slobodno ispovedanje vere, sa čijom se saglasnošću održava i ova skupština, — skupština je pozdravila burnim klicanjem. Usklicima „ Živio Staljin!" pozdravila je telegram poglavaru i sveštenstvu Ruske pravoslavne crkve, koja svim svojim snagama pomaže Otadžbinski rat, ispunjavajući na taj način časno svoj dug prema domovini. Ova skupština, koju su organizovali sveštenici koji nisu izdali svoj narod i pravoslavnu crkvu, jedino je, uz saglasnost naroda, bila i vlasna da izda poslanicu srpskom narodu . M.

Srpsko pravoslavno sveštenstvo i bogoslovska omladina na svojoj prvoj istorijskoj skupštini održanoj 15 novembra 1942 godine u Srpskoj Jasenici, Bosanska Krajina, šalju sveštenstvu i narodu na slobodnoj i okupiranoj teritoriji Jugoslavije sledeću POSLANICU Srpski narod i njegovo sveštenstvo ostaju nepokolebljivo uz redove Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije i pozivaju srpski narod i sveštenstvo sa okupirane teritorije , kao i ostale rodoljubive i borbene narode Jugoslavije i sveštenstvo ostalih vera, da im se pridruže u svetoj Narodnooslobodilačkoj borbi . Više od 20 godina srpski pravoslavni narod bio je ograđen zidom od bratskih sovjetskih naroda i pravoslavne ruske crkve. Zvanična Svetosavska crkva nije nikad dozvolila svome narodu i sveštenstvu da dozna pravo stanje u Sovjetskom Savezu , kako u pogledu ostalog uređenja, tako i u pogledu pravoslavne vere. Trebalo je da počne Otadžbinski rat sovjetskih naroda protiv zlikovaca fašista, pa da doznamo da u Rusiji postoji pravoslavna crkva i sveštenstvo. Kao važnu činjenicu saopštavamo srpskom narodu i sveštenstvu da je ovih dana obrazovan u Sovjetskom Savezu odbor od 8 lica koji ima dužnost da utvrdi sve štete i zločine koje su učinili fašisti na okupiranoj sovjetskoj zemlji. U taj odbor određeni su najznamenitiji sinovi sovjetskih naroda a među njima i mitropolit kijevsko-galicki Nikolaj . Kroz sve vekove ropstva nije srpski narod doživeo takve zločine , paljenja i pokolje stotine hiljada srpskog življa, kao što su nosioci „ nove Evrope" fašisti , učinili za ovih šesnaest meseci okupacije Jugoslavije. Otuda nema opravdanja ni za jednog vladiku , sveštenika i Srbina, da sarađuje sa okupatorima. Ta, dosadašnja saradnja sa fašistima jednog dela episkopata i sveštenstva, ravna je gnusnom zločinu i izdaji svoga naroda, pa ih narod briše iz spiskova svojih sinova i izravnava ih sa zlikovačkim okupatorima. Isto tako odbacujemo belogardejskog izbeglicu, samozvanog mitropolita Germogena, Pavelićevog poglavara pravoslavne hrvatske crkve", koji je sablazan i poniženje za pravoslavlje . Ovaj stav naše skupštine jedino odgovara tradiciji Svetosavske crkve.

240

Dosadašnje držanje Njegove svetosti patrijarha Gavrila u skladu je sa tradicijama i idealima Svetosavske crkve, zato sveštenstvo i narod mogu s pravom očekivati da će i dalje moći u njemu gledati poglavara srpske crkve. Odajemo dostojno priznanje i zahvalnost svima hrabro poginulim sveštenicima, koji su se s puškom u ruci borili protiv zlikovačkih okupatora i njihovih slugu, narodnih izdajnika ustaša i četnika ; tako isto odajemo priznanje palim senima mučenički pobijenih mitropolita, episkopa i sveštenika, od zlikovačkih ruku Nemaca , Italijana, ustaša i četnika. Vojni sveštenici partizanskih jedinica u svome hodu sa pobedonosnim brigadama, kroz sve krajeve Jugoslavije , oživotvorili su crkveni život srpskog naroda. Mnoge su crkve otvorene i u njima se vrši služba božja; razvaljene i opoganjene su očišćene i osvećene . Desetine hiljada dece je kršteno, desetine hiljada poginulih , poklanih , ubijenih i umrlih opojani su , stotinama bračnih parova su venčani, stotinama novih domova je osvećeno; mnogo hiljada naroda je pričešćeno i izvršeni su bezbrojni verski obredi narodu. Nikada srpsko sveštenstvo nije bilo slobodnije u propovedanju , služenju i vršenju svojih svešteničkih dužnosti nego u ovom Narodnooslobodilačkom ratu ; nikada srpsko sveštenstvo nije bilo bliže svome narodu i narod sveštenstvu nego što je danas na oslobođenoj teritoriji. Narod i sveštenstvo srpsko zavetuju se da će učiniti sve što do njih stoji da vera ne bude više razdor među narodima Jugoslavije . U ovom Narodnooslobodilačkom ratu krvlju je ispisano bratstvo Srba, Hrvata, Slovenaca i muslimana i niko ih nikad neće moći razdvojiti . Stoga srpsko sveštenstvo poziva katoličko i muslimansko sveštenstvo da se pridruže svojim narodima, koji sve više u masama pristupaju u partizanske borbene redove. Kroz ovu svetu Narodnooslobodilačku borbu narodi Jugoslavije iskovali su bratstvo sa narodima Sovjetskog Saveza i svima porobljenim i svima slobodoljubivim narodima. Sa gnušanjem osuđujemo izbegličku vladu u Londonu, koja je preko svoga ministra vojske Draže Mihailovića izazvala bratoubilački rat i koja zajedno sa okupatorima vodi borbu protiv najboljih sinova i kćeri jugoslovenskih naroda protivu partizana. Skupština donosi ovu poslanicu u prisustvu više hiljada naroda i s pravom očekuje da će narod i sveštenstvo sa okupirane teritorije bez rezerve pristupiti u redove Narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije da bi naša pobeda bila brža i potpunija, jer je narod i bog s nama . sloboda narodu ! Smrt fašizmu Prota J. Karamatijević iz Nove Varoši, verski referent III proleterske NOU brigade; prota Jagoš Simonović iz Kolašina, v. referent IV NOU brigade ; pop Vlado Zečević iz Srbije, verski referent Vrhovnog štaba NOP i DV Jugoslavije; pop Blažo Marković, isledni sudija Crkvenog suda sa Cetinja i verski referent Prve proleterske NOU brigade ; pop Vidak Drakić, paroh i v. referent X hercegovačke NOU brigade; jeromonah Rufim Žižić, v. referent II proleterske NOU brigade; Stevan Pejić, sveštenik iz Like ; Jovan Šolaja, sveštenik iz Dalmacije ; Blažo Radičević, sveštenik iz Bosne ; Ciganović Milan, sveštenik iz Like ; Krstan Bijeljac, sveštenik iz Bosne; Bogdan Vuksan, sveštenik iz Dobrosela - Lika ; Mato Antunović, teolog iz Crne Gore, V crnogorska brigada ; Radomir Sokolović, bogoslov iz Bosne, III krajiška bri- , gada ; Janko Dimić, bogoslov iz Like, IX hrvatska brigada; Veselin Koprivica, bo16 Istorijski arhiv KPJ 1/2

241

goslov iz Crne Gore, V crnogorska brigada ; Jozo Radošević, bogoslov iz Petrovca, IV krajiška brigada ; Radovan Stijačić, bogoslov, V hercegovačka brigada ; Slobodan Savić, bogoslov - Krajišnik ; Branko Bogunović, svršeni bogoslov iz Like ; Veselin Bulatović, teolog iz Sandžaka, III proleterska NOU brigada ; Milan Obradović, bogoslov iz Sandžaka, III NOU brigada ; Veselin Kujović, bogoslov iz Sandžaka, III NOU brigada ; Ristan Pavlović, bogoslov iz Sandžaka, III NOU brigada.

DOMOBRANSKA

BIJEDA

Dok ustaše imaju svega ― - domobrani su goli, bosi i gladni Iz nekoliko zaplijenjenih ustaških vojnih izvještaja na hrvatskom i njemačkom jeziku donosimo slijedeća mjesta o nevoljama domobrana : ,, Velik snijeg zatrpao je skoro sve rovove. Svaka veza između rovova i bilo kuda veoma je oteščana. Naročito je teško na 906 k. gdje je osobito jak vjetar i veliki snijeg, a gore se sada može doći samo sa nadljudskim naporom... Stražari ne mogu niti trenutno osmatrati protiv vjetra, nego su prisiljeni biti u skloništu i tako čekati sudbinu ako se neko primakne. Uopće stanje je nesnosno, a ako to nevrijeme potraje još i dalje pa ako još i k tome neće biti ni hrane - onda bi moglo biti i katastrofalno ... ... Dokle i kako će ovo ljudstvo moći biti sposobno za vršenje svojih zadataka?" „ Ljudstvo je bez zimskog veša, a djelimično u ljetnjem odijelu... Dokle može to čovjek izdržati ! Već prvi snijeg prouzročio je da su dvije čete ostale bez hrane. Snijeg još uvijek pada i stalno se javlja da se jedan bunker za drugim ruši i zatrpava snijegom, tako da ljudstvo u tom nevremenu stoji bez ikakve zaštite. ... Domobrani nisu spavali cijelu noć, a pored toga nisu dobili ni svoje sljedovanje hrane te im se ne može izdati topla hrana, da bi se bar malo okrijepili, jer sljedovanje uopće nije došlo i domobrani nemaju dobre obuće, te im je uopće nemoguće izdržati dugo na stražarskom mjestu ... ljudstvo se potpisatom neprestano žali... “ Bojnik Kerhin daje na njemačkom jeziku jedan duži izvještaj o svom bataljonu. S obzirom na iskustva od prošle zime on ukazuje na nedostatke koji će se katastrofalno odraziti po održanje Sitnice, ako se ti nedostaci ne otklone. Jedna četa (drugi zrakoplovni sat) - mobilisana od pukovnika Mraka pod izgovorom 99 zaštite" Korduna, formirana je od avijatičke momčadi . „ Ljudi mole, piše bojnik Kerhin, da se, ne kod kuće, nego makar gde posle 9 meseci mogu osloboditi od ušiju i svraba .“ „ Ovo ljudstvo po godinama starosti ne spada u vojne obveznike “. „ Slična je situacija i kod 29 čete, čije je ljudstvo svih mogućih godišta mobilisano pod izričitom izjavom da će se upotrebiti za odbranu svojih ugroženih domova . I druge dve čete ovog bataljona bile su mobilisane za tobožnju „ odbranu “ svojih domova. Među njima ima i ljudi koji su po lekarskom nalazu ograničene sposobnosti. Zato je samo jedan deo upotrebljiv kao borac . Oni stalno traže da se malo odmore." 242

,,Naročito bolna tačka jeste obuća. Takozvana zimska odeća jeste ironija, -nastavlja bojnik Kerhin, - na ono što se može nazvati zimskom odećom. Jedne poderane hlače ili poderana bluza može služiti kao materijalno opravdanje magacioneru, ali ne može biti zaštita vojniku koji se nalazi 45 km daleko od svake trupe u već nastaloj zimi i koji će možda kroz neki dan biti u opasnosti da bude otsečen od celog sveta... Već sad ima ljudi koji su pre kratkog vremena dobili zimsko odelo, a već sada su skroz pocepani i takoreći goli . Kao ironiju moram smatrati slučaj da su ove čete dobile po 10 komada raznih delova zimske odeće i da su ti komadi stari i poderani, kao npr. rukavice, koje nisu samo stare , nego svaki pojedini komad potiče iz nekog drugog sela. Celi par bio je retkost... Kakvog smisla ima da čovek koji nema donjih gaća, a hlače su mu poderane nosi na rukama dve različite stare rukavice?" Na kraju izvještaja on se žali — da će s takvim ljudstvom ostati sam , jer će se četnici povući i jer je jasno ‫ ܙܙ‬da partizani žele da nas obilazno i daleko iza nas otseku od Banje Luke. Već prošle zime pokazala se njihova povoljna situacija za takav pothvat kad smo u istom slučaju pretrpeli velike gubitke". Eto, tako bojnik Kerhin opisuje bijedu prevarenih domobrana, bespomoćno stojeći pred njom i ne nalazeći rešenja. Partizani su zarobili ove domobrane i riješili ih bijede da goli i bosi služe „, otadžbini “ u kojoj okupator i ustaški razbojnici imaju svega. Š.

IZ JUGOSLOVENSKOG SENATA U MAÐARSKI PARLAMENAT Bivši pretsednik Antimarksističkog komiteta u Beogradu i bivši jugoslovenski senator Milan L. Popović, koji je u svojim mnogobrojnim govorima i člancima optuživao komuniste da su anacionalni, da ne vode računa o nacionalnim interesima, da su strani agenti i plaćenici, postao je sada pod imenom Milan L. Popovisc, poslanik u mađarskom „ parlamentu“. Ovaj vatreni „ nacionalni “ borac, koji je bio i miljenik svih velikosrpskih režima, održao je u mađarskom parlamentu jedan veliki govor, u kome je zastupao tezu da Srbi treba da postanu Mađari. Prema ustaškom listu „ Spremnost“, koji donosi opširan izveštaj sa te sednice mađarskog parlamenta, Milan L. Popovisc je rekao : „ Naime, samo ravnoteža probitaka može omogućiti redovno odvijanje života….. da bi tako pučanstvo nemađarskog podrijetla priznalo svoju pripadnost mađarskoj naciji.“ Ovaj prokleti izdajnik, ovo šugavo pseto, poziva dalje mađarsku vladu da „ primjerno kazni “ sve one koji „ oružanom rukom ustaju protiv vojske i organa sigurnosti“, koja je, i prema izjavi samog mađarskog pretsjednika vlade Nikole Kalaja, do februara meseca pobila 2.550 Srba. Naravno da je ovaj podatak lažan. Poklano je i pobijeno mnogo više Srba, što, naravno, ne smeta Milanu L. Popoviscu da izjavi da „ vlada može računati na neograničenu suradnju Srba u južnom području “. Sada, tek sada, kada se narodi Jugoslavije nalaze u borbi za svoj opstanak može da se vidi koliki je broj najodvratnijih izdajnika sedeo i živeo u vladama, senatima, parlamentima i drugim ustanovama velikosrpskih režima u Beogradu. Sada se tek vidi da se ta stoka množila u Beogradu , pažljivo negovana, da je bilo malo 39 uglednih " političkih ličnosti koje se nisu iščaurile u ugledne, vrlo ugledne izdajnike i špione.

16*

243

USTAŠKI TEROR BESNI U SREMU Jednome od trovice :

zarobljenih domobrana pišu ukućani

iz

Sremske Mi-

,,Kod nas nije nikako. Ne znam ništa samo su mnogi uhapšeni i odvedeni pod preki sud u Vukovar. Streljano je toliko mnogo... Lojzanin profesor, Tomić Vera, Stojković profesor, Mačkovski Mirko i mlađi Avramov sin, Repajić, stara 18 g. , Zamalik Vera. Ne znam niti mogu sve da znam, kad u Mitrovici je pusto. Nema mladića, sve u hapsu.“

Konferencija AFŽ-a ŽENE UČVRŠĆUJU SVOJU ORGANIZACIJU Sestog decembra održaće se na oslobođenoj teritoriji značajna konferencija Antifašističkog fronta žena za celu zemlju. Na njoj će prisustvovati birani delegati iz vojske i pozadine sa oslobođenog i okupiranog dela Jugoslavije. Organizacije AFZ mnogo su doprinele i doprinose Narodnooslobodilačkoj borbi. Obuhvatajući najšire mase žena one su čvrsto uporište Narodnooslobodilačke vojske u pozadini. One su i velika politička škola za žene iz naroda, koje u većini prvi put učestvuju u organizovanom društvenom radu i političkom životu, a na oslobođenoj teritoriji uče se i izgradnji i stvaranju narodne demokratske vlasti. U oslobođenim oblastima žene su, zajedno sa NOO i omladinskim organizacijama, najodlučniji i samopregorni nosioci utakmice za pomoć frontu. Konferencija će u mnogome ubrzati razvoj AFŽ kao organizacije za čitavu zemlju. Centralizacija u sreske, oblasne, pokrajinske odbore — a i u zemaljskom opsegu , ostvariće usklađivanje rada i akcija na oslobođenoj i okupiranim teritorijama. Izolovanost organizacija jedne od druge nestaće ovom konferencijom. Time će organizacija dobiti još više maha u inicijativi i međusobnom takmičenju. Organizaciono čvršći, AFZ u još punijem i širem zamahu sprovešće dva najhitnija zadatka: kamp anju za snabdevanje vojske za zimu i još širu mobilizaciju žena za Narodnooslobodilačku borbu. Ova velika manifestacija antifašistkinja iz pozadine i žena- boraca, biće još jedan izraz velikog preokreta u životu žena naših naroda, izraz njihove borbenosti i vezanosti za narod i njegovu pravednu borbu;

M.

244

OKTOBARSKI DAROVI NAŠIH ŽENA U znak velike ljubavi prema Sovjetskom Savezu , žene oslobođenog Sreza Drvar proglasile su sedmicu posle 7 novembra udarničkom nedeljom. U toku udarničke nedelje one su pojačano radile za vojsku, ranjenike i sirotinju. Svoju ljubav prema SSSR izrazile su i darovima voljenoj oslobodilačkoj vojsci . Samo u dve bolnice donele su na dar ranjenim partizanima: kajmaka 23½ kg, pekmeza 10½ kg, jaja 390 komada, ½ kg čaja, 10 komada kokošiju, 37½ kg jabuka i dunja, 23 litra mleka, jedan par rukavica, 15 pari čarapa, 7 pari narataka, 1½ kg masti , 3 kg mesa, 72 kg pasulja, krompira i kupusa, 15 litara rakije , 2 metra platna za zavoje , dve maramice i 5 ubrusa. Svršetkom udarničke nedelje, 15 o . m. , 100 delegatkinja iz tri opštine došlo je sa spremljenim darovima za partizane i ranjene borce .

ŽENSKA OMLADINSKA ČETA U LICI Septembra meseca formirana je ženska omladinska četa u Lici od 70 najborbenijih seljakinja, radnica i učenica Like . Posle svršenog vojnopolitičkog kursa dodeljene su II ličkoj brigadi . I ne sluteći, u borbu su ušle mnogo brže nego što su mislile. U velikoj bici kod Poloja i Perjasice , u svojoj prvoj oružanoj borbi s okupatorom, mlade Ličanke pokazale su bezbroj primera junaštva. I one su zaslužne što su u toj borbi zarobljena 2 topa, 1 tenk, 7 kamiona, a ubijeno preko 100 fašista .

S NAŠIH FRONTOVA VELIKE POBEDE NAŠIH DIVIZIJA I KORPUSA

Jajce je

ponovo oslobođeno

Vrhovni štab NOV i POJ javlja: Na dan 26 o. m. u 3 časa, posle žestokih jednodnevnih borbi, jedinice naše I i III divizije zauzele su Jajce. Neprijatelj , u jačini od 180 Nemaca, 320 ustaša, oko 400 domobrana, dao je žilav otpor i branio se upravo očajnički. Pod snažnom vatrom naših haubica i topova, pod uzastopnim jurišima naših bataljona, neprijatelj, koji je bio prethodno potučen kod Banje Luke i Donjeg Vakufa, bio je potpuno razbijen i savladan. Gubici neprijatelja su vrlo veliki, tako da su ulice varoši prekrivene neprijateljskim leševima. U ovim borbama za Jajce, naročito se istakla I dalmatinska brigada, koja je u neodoljivom naletu, u borbi prsa u prsa, likvidirala najjače neprijateljsko utvrđenje Čusiju -stub odbrane Jajca. Ovoj našoj jedinici

245

pripada naročita pohvala i priznanje. Držanje naših ostalih brigada bilo • je takođe besprekorno. Naši gubici u ovim borbama su vrlo neznatni. Zarobljen je izvestan broj neprijateljskih vojnika. Zaplenjeno je: 2 protivkolska topa, 2 teška bacača, 1 laki bacač i veći broj automatskog oružja i municije, kao i 30 vagona soli i veća količina brašna. Ofanzivne operacije naših korpusa i divizija nastavljaju se po predviđenom planu .

ČIŠČENJE ČETNIČKIH UPORIŠTA U KNINSKOJ KRAJINI

Vrhovni štab NOV i POJ javlja : 1. — Jedinice naše Druge proleterske divizije nastavljaju sa čišćenjem i likvidiranjem četničko-ustaških uporišta u Kninskoj Krajini i dolini Cetine. Na dan 20 o. m. bataljoni italijanske divizije „ Sassari “ pojačani sa jednim bataljonom četnika zloglasnog popa Đujića, krenuli su iz Knina u dve kolone opštim pravcem Knin ― Kijevo Vrlika, u nameri da bočnim dejstvom suzbiju jedinice ove naše divizije koje su čistile međuprostor Knin - Drniš - Vrlika i da na taj način ukažu pomoć i uspostave vezu sa opsednutim garnizonima u Vrlici. Jačina obeju ovih neprijateljskih kolona bila je oko 1.000 Italijana i četnika. Istovremeno, neprijatelj je uputio od sela Strmice , preko Plješivice i jugozapadnih padina Dinare, ka Kijevu jednu kolonu od 400 vojnika u nameri da izmanevruje naše snage koje su zatvarale tesnac neposredno istočno od Knina kod s . Topole. Na označenim pravcima neprijateljske kolone sačekali su bataljoni IV crnogorske brigade. Posle žestoke borbe, koja je trajala skoro čitav dan, neprijatelj je suzbijen i prinuđen na neuredno povlačenje ka Kninu, ostavivši na bojištu 50 mrtvih i ranjenih . Naši gubici su 8 ranjenih. Jedinice II srpske proleterske brigade u vremenu od 18-22 o. m. likvidirale su četnička uporišta u s. Otišiću i Cibljani . Takođe , jedinice ove brigade razoružale su ustaška sela Ježević, Vinalići i Garjak . Tom prilikom neprijatelj nije davao otpora. Istovremeno, izvesne jedinice ove brigade izvršile su napad na ustaške postaje u Ribarićima i Maljkovu . Naše jedinice su uspele da nanesu neprijatelju teške gubitke i da dođu do većeg plena i pored žestokog otpora neprijatelja iz lakih utvrđenja i intervencije neprijateljskih motorizovanih jedinica iz Sinja . U ovoj borbi neprijatelj je imao 16 mrtvih, zaplenjeno je oko 200 pušaka i 4.000-5.000 metaka. Naši gubici su 7 lakše ranjenih. Mora se naročito podvući požrtvovanost I bataljona ove brigade, čiji su se borci peli na utvrđene kuće i bunkere da bi kroz krovove ubacivali bombe i uništili neprijateljsku posadu . Među ubijenim nalazi se i sin poznatog četničkog organizatora u dolini Cetine, popa Stojisavljevića, kao i komandant četničkog bataljona ,, Cetina" Nikola Rakić, bivši jugoslovenski narednik Kraljeve garde . Na dan 17 o. m. bataljoni IV crnogorske brigade izvršili su prepad na neprijateljsko utvrđenje Veljuv, na komunikaciji Knin- Strmica . Posle žilave borbe, izvršivši u potpunosti postavljeni zadatak, naše jedi-

246

nice nanele su neprijatelju gubitke od 30 mrtvih i ranjenih vojnika . Gubici naših jedinica su 2 mrtva i 4 ranjena. ― 2. Na dan 20 o. m. jedinice III dalmatinske brigade oštetile su postrojenja električne centrale na Cetini, koja snabdeva osvetljenjem i električnom energijom Split i okolne tvornice kod Splita i Solina. Usled prouzrokovanog oštećenja i kvara sve tvornice koje rade za račun neprijatelja u okolini Splita stavljene su već nekoliko dana izvan dejstva i upotrebe. V. T.

RASPAD U ČETNIČKIM REDOVIMA KOD GRAHOVA

Vrhovni štab NOV i POJ javlja: Rastrojstvo i dezorganizacija u četničkim redovima Kninske Krajine, posle teških udaraca naših brigada, nastavlja se dalje ubrzanim tempom. Na dan 26 novembra iz grahovskog italijansko-četničkog garnizona izašlo je iz opsednutog grada 25 naoružanih četnika i predalo se našim opsadnim jedinicama. Oni su doneli poruku ostatka četničke posade u Grahovu da i ostali žele da se predadu , samo da im se garantuje život i oproste , krivice . Na dan 25 ovog meseca, dok su fašisti bombardovali naše položaje oko Grahova, pale su i tri bombe u samo Grahovo, od kojih je poginulo 7 Italijana. To je izazvalo negodovanje i protest neprijateljske posade protiv ,, preciznih" bombardera.

ULIČNE BORBE U BOSANSKOM NOVOM

Vrhovni štab NOV i POJ javlja: U Bosanskom Novom vode se ulične borbe. Jedinice Bosanskog i Hrvatskog korpusa, koje operišu južno od Bosanskog Novog i zapadno od Dvora, upale su u Bosanski Novi i Dvor, u kojima se sada vode žestoke ulične borbe . Domobrani se predaju u masama. Već dosada predala se jedna kompletna domobranska bojna 12-te pešadijske pukovnije sa svojom mitraljeskom četom. Svi domobrani sa starešinama na čelu izjavili su da žele stupiti u našu vojsku i boriti se protiv Nemaca. Zarobljenici neprestano pristižu, dosad je zaplenjeno 4 haubice kao i izvesna količina automatskog oružja i municije . Borbe se dalje nastavljaju nesmanjenom žestinom i upornošću. V. T.

247

MALE

VESTI

Na istočnom delu afričkog fronta britanske trupe vrše pripreme za napad na utvrđene položaje pred Tripolisom. Zapadni deo britanskih snaga nastavlja postepeno napredovanje prema istoku. 27 ovog meseca zauzeta je tvrđava na 25 kilometara od Bizerte. TASS javlja iz Londona da je u Africi oslobođeno 900 boraca internacionalnih brigada koje su se borile protiv fašizma u Španiji. Petenova vlada bila je prebacila ove borce u koncentracioni logor u Africi. U Mađarskoj su obroci hleba smanjeni na 150 grama. Smanjenje je izvršeno da bi se moglo izvesti što više žita u Nemačku. Italijanski sud na Rijeci osudio je na smrt 12 antifašista. Kazna je izvršena. Ljudmila Pavličenko, slavna sovjetska snajperka, nalazi se u Londonu. U njenu čast održan je veliki miting. Radnici jedne engleske fabrike oružja poklonili su joj pušku sa ispisanom posvetom. U Ajzenštatu u Austriji, streljano je 12 radnika zbog sabotaže u ratnoj industriji.

IZ MEĐUNARODNE POLITIKE NEKE POLITIČKE OPERACIJE U SEVERNOJ AFRICI Savezničke operacije u Severnoj Africi pretstavljaju, vojnički, ozbiljan korak napred u borbi protiv sila osovine . Zbog toga te operacije pozdravljaju svi slobodoljubivi narodi sveta. Ali , istovremeno sa ovim uspešnim vojničkim operacijama, došlo je i do izvesnih političkih operacija , koje zaista nisu u saglasnosti sa vojničkim i koje ne pretstavljaju politički doslednu liniju odlučne borbe protiv fašizma. Jedna od najvažnijih i najsimptomatičnijih političkih operacija jeste sporazum sa admiralom Darlanom, bivšim Hitlerovim pretsednikom višiske vlade, jednim od glavnih krivaca za vojni slom Francuske , i jednom od najistaknutijih ličnosti petenovske izdaje i politike saradnje s Hitlerom , koja je uspela da potpuno pogazi i uprlja sve slavne tradicije francuskog naroda. Admiral Darlan — to je, ustvari, simbol izdaje . On je sa generalima Gamlenom i Vijmenom sačinjavao ono vrhovno vojno voćstvo Francuske koje je, kao voćstvo, vodilo direktno u kapitulaciju . On je sa Petenom i Lavalom bio glavna ličnost u svim višiskim vladama od kapitulacije do operacija u Severnoj Africi . On je sa Petenom i Lavalom odgovoran za sva zločinstva počinjena nad francuskim narodom. On je , u evropskom razmeru, bio jedan od najistaknutijih i najdrskijih kvislinga. On je bio, ustvari, admiral izdaje . I sada je „ neko " napravio sporazum sa tim Darlanom, i taj neko ga je postavio za privremenog visokog komesara francuske Severne Afrike. Kažemo neko, jer se oko njegovog imenovanja dešavaju čudne stvari . Komitet borbenih Francuza , čije trupe uzimaju vidnog učešća u borbama u Severnoj Africi , protestuje protiv imenovanja Darlana i naziva ga pravim imenom : izdajnik . Engleska vlada ne daje nikakve izjave, a engleska štampa, kroz redove, aludira na to da su ga imenovali Amerikanci . Američka štampa, međutim, čudi se kako je Darlan postao ono što je postao. Svi traže krivca i dok ga oni traže, glavni krivac prema francuskom 248

narodu, admiral Darlan, izjavljuje da je on primio ovaj položaj i da radi sve po odobrenju maršala Petena „, dok je ovaj mogao slobodno da govori". Međutim , krivca za ovo imenovanje nije teško naći . Krivci su, ustvari, isti oni politički krugovi na koje je ukazano još u članku moskovske „ Pravde “ povodom takozvanog Hesovog slučaja. Krivci su oni koji ne žele da se borba protiv fašizma vodi do njenih poslednjih konsekvenca i koji još danas nastoje da politički otupe oštricu uspešnih vojničkih operacija . Borbe u Severnoj Africi , bez obzira da li su „,kraj početka rata ili početak kraja“ (Čerčil) , pretstavljaju prvi odlučniji operativni prilog Engleske i Amerike antifašističkom oslobodilačkom ratu . Darlan kao komesar teritorija koje treba da posluže kao polazna tačka za dalje, odlučujuće udarce, pretstavlja istovremeno prvi ozbiljniji i vidljiviji pokušaj da se spreči potpuno političko iskorišćavanje vojničkih uspeha protiv Hitlera — u interesu porobljenih i slobodoljubivih naroda. Oni koji su napravili sporazum sa Darlanom pokušavaju da ga brane potrebom da se pridobije francuska flota. Ovaj argumenat je lažan. Ali, i kad bi bio istinit, i kad bi to zaista bio motiv imenovanja Ďarlanovog, on se ne bi mogao primiti, jer niti se može niti sme zbog nekoliko krstarica i razarača politički kompromitovati veliki oslobodilački rat protivu fašizma. Da je, međutim, ovaj argumenat lažan, potvrđuje i činjenica što je poznati Hitlerov agent, još iz predratnih vremena, Pjer Etien Flanden, bivši pretsednik francuske vlade, pobegao u Afriku . Verovatno i on očekuje da će proći kao Darlan, iako od njegove reči i od njegovog uticaja ne zavisi nijedan čamac, akamoli francuska mornarica. Admiral Darlan i P. E. Flanden su izdajnici i zločinci i njih bi trebalo odmah, u smislu zahteva sovjetske note, izvesti pred međunarodni tribunal . V. M.

POTAPANJE FRANCUSKE FLOTE Hitlerovski pljačkaši pokušali su 27 o. m. da preotmu francusku ratnu flotu u tulonskoj luci. Hrabri francuski mornari sačekali su grabežljivce mitraljezima i potopili su: 2 bojna broda, 10 krstarica, 25 razarača i 25 podmornica. Poginulo je mnogo mornara i oficira.

44

SMRT FAŠIZMU

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BROJ 20 GOD VII 6 DECEMBRA 1042

SLO

DA NARO

Nasa partija re Svim svojim snagama, kao 1, dosada. ponese” sia svojím pleéima spremna tovaisprecile da prva navašem bifi teskore kuje Ni hadu rada. " u Üretstavak UK KPH. Inng Zagovor na svecanej aruniri Artifak stickorVera CIJENA 3 DIN; 3 KUNE; 19LIRA

ŽIVELO ANTIFAŠISTIČKO VEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA Prvo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije označava borbenu smotru napora naših naroda za 18 meseci oslobodilačkog rata. Slavan smo put mi prešli, velika dela smo ostvarili. Divno je biti sin našeg naroda. Sav slobodoljubivi svet danas s poštovanjem govori o našim narodima. Nas braćom nazivaju branioci Staljingrada. Ima li veće časti od te ! To su s ponosom isticali u svojim govorima narodni pretstavnici - Srbi, Hrvati, muslimani, Crnogorci. Sama pojava pretstavnika svih naših naroda na jednom takvom istorijskom sastanku dokaz je jedne velike pobede, najdraže pobede. Smrtni udar je zadat bratoubilačkom klanju naših naroda, ostvaren je moćni organ za dalje ujedinjenje naroda i razvijanje borbe. Dok smo došli do ovih značajnih uspeha, morali smo žrtvovati beskrajni lanac svežih humki, more neutrtih suza, zgarišta i pustoš. U jurišima su nam pali najbolji i najmiliji. Ali iz njihove krvi - umesto jednog palog dolazila su tri nova osvetnika. U toj ljutoj borbi, naše male partizanske jedinice, pod mudrim i dalekovidnim voćstvom Vrhovnog štaba, narasle su u divizije i korpuse. Za jednu našu glavu, sekli smo dve neprijateljske. Nismo dali naše žito, naše rude, naše ruke. Okupator je osetio strašnu osvetu balkanskih planina. On našu zemlju nije uspeo da pretvori u svoj arsenal. On u našoj zemlji ne može da kuje okove za nas, za druge narode. Naša mala zemlja postala je nezasita grobnica fašista. Mi časno izvršavamo našu dužnost u borbi slobodoljubivih naroda protiv fašizma. Antifašističko veće, rođeno u krvi , suzama i divljenju borbi našeg naroda, došlo je u pravi čas, da primi velike i odgovorne zadatke baš u trenutku kada naši saveznici sovjetski narod, Engleska i Amerika naprežu snage da smrve ljudoždera Hitlera. „ Hitlerovski psi se bacaju kao bijesna zvjerad u kavezu na sve strane, ali im spasa nema. Oni će u svojim posljednjim trzajima možda pokušati da svoj bijes iskale na slabijim, okupiranim zemljama, na okupiranim narodima, ali mi im kažemo da će kod nas u Jugoslaviji loše proći“, rekao je drug Tito. Dela su potvrdila reči . Za poslednjih nekoliko dana kod Novog, Dvora, Jajca pomlatili smo više Švaba nego ranije u toku čitavog meseca. Ali ne-

250

prijatelja treba još jače tući. I poslednju pušku i poslednju preslicu u boj. I na Veću leži da se taj zadatak ostvari. Naša Komunistička partija će sa svoje strane sve učiniti da se ovi veliki zadaci ostvare. To je Veću poručio drug Sreten Žujović u ime CK KPJ: ,,Naša Partija će svim svojim snagama, kao i dosada, uvek biti spremna i gotova da prva na svojim plećima ponese sve teškoće koje se budu isprečile u radu Antifašističkog veća!" Napred, dovršimo naše veliko delo! Zivelo Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije, delo bratstva i oružane borbe naroda Jugoslavije, protiv hitlerovskih zavojevača i njihovih četničkih i ustaških slugu !

Jedan istorijski

događaj

STVARANJE ANTIFAŠISTIČKOG VEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE U Bihaću je 26 i 27 novembra održana osnivačka skupština novog političkog pretstavništva naroda Jugoslavije, kojoj su prisustvovali delegati iz svih krajeva naše zemlje

Bihać, 29 novembra U starom bosanskom gradu Bihaću 26 novembra uveče otpočelo je prvo, istorijsko zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Hiljade ljudi i žena iz Krajine i Like u narodnim nošnjama prešli su pešice po 30 i 40 kilometara da bi mogli prisustvovati ovom velikom činu. Narod je pevao po ulicama, skupljao se ispred zgrade u kojoj je Veće zasedalo, klicao Vrhovnom štabu , drugu Titu, našoj smeloj vojsci, koja je baš na ovom mestu u najvećoj bici našeg oslobodilačkog rata — jurišu na Bihać vodila najžešće borbe . U poslednjem dahu borbe, ustaše su pokušali da protivnapadom izbace naše borce iz grada, iz ove zgrade. S razdaljine od stotinu metara dva puta su krvoloci iz haubice pogodili ovu zgradu, ali naši mitraljezi nisu prekinuli paljbu . Te ruševine još jednom su pokazivale narodu, većnicima — da ovaj veliki i značajni dan slavimo samo zahvaljujući uspesima naše vojske, da temelji Veća leže na krvi i kostima naših boraca. Otvaranje svečanog zasedanja U dvorani ukrašenoj slikama Staljina, Ruzvelta, Čerčila, druga Tita, nacionalnim, partizanskim i savezničkim zastavama bili su okupljeni pretstavnici svih naših naroda. Divna je to bila slika - našeg jedinstva, našeg najubojitijeg oružja u ovom velikom ratu . Većnici su burno pozdravili ulazak druga Tita, pretstavnike CK KPJ, SKOJ -a, Antifašističkog fronta žena, Prvog bosanskog korpusa.

251

Pretstavnik Korduna Stanko Opačić predložio je počasno i radno pretsedništvo. U počasno pretsedništvo su izabrani : Pretsednik Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza Mihailo , Ivanović Kalinjin, Komesar narodne odbrane Sovjetskog Saveza Josif Visarionović Staljin, Narodni komesar spoljnih poslova Vjačeslav Mihailović Molotov, Pretsednik Sjedinjenih Država Amerike Franklin Ruzvelt, Pretsednik vlade Velike Britanije Vinston Čerčil, organizator herojske odbrane Staljingrada maršal Timošenko, Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije drug Tito, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, Vrhovni štab NOV i POJ, Glavni štab NOV i PO Hrvatske, Glavni štab NOV i PO Srbije, Glavni štab NOV i PO Slovenije, Glavni štab NOV i PO Bosne i Hercegovine, Glavni štab NOV i PO Crne Gore, Izvršni odbor Osvobodilne fronte Slovenije i Štab Prvog bosanskog korpusa NOV i POJ.

Drug TITO

A u radno pretsedništvo su ušli : Dr. Ivan Ribar, advokat, bivši pretsednik Ustavotvorne skupštine, Nurija Pozderac, bivši senator i član Glavnog odbora JMO, Moša Pijade , akademski slikar, Dr. Simo Milošević, profesor Beogradskog univerziteta, Pavao Krce, bivši poslanik HSS, Kata Pejinović, pretsednica Antifašističkog fronta žena za Liku, prota Jevstatije Karamatijević, bivši pretsednik Narodnooslobodilačkog odbora Nove Varoši.

Pretsedavajući Dr. Ribar uputio je svoje prve reči onima koji su u minulim bojevima od početka pa sve do danas pali u Narodnooslobodilačkoj borbi i pozvao Veće da minutom ćutanja oda počast palim herojima. Verifikacioni odbor konstatuje da je od 71 pozvanog većnika stiglo 54. Slovenački većnici nisu mogli stići na prvo zasedanje Veća. U Izvršni odbor Veća ulaze: Pretsednik: Ribar Dr. Ivan, advokat, bivši pretsednik Ustavotvorne skupštine; potpretsednici: Pozderac Nurija, bivši senator iz Cazina, član Glavnog odbora JMO; Savić Pavle, profesor Univerziteta iz Beograda; članovi Izvršnog odbora: Peruničić Mile, iz Maoča (Sandžak), bivši narodni poslanik Demokratske stranke, zamenik komandanta III proleterske brigade ; Milutinović Ivan, privatni činovnik iz Pipera, član Vrhovnog štaba ; Milošević Dr. Simo, profesor Univerziteta iz Beograda; pop Zečević Vlado, sveštenik iz Krupnja, član Vrhovnog štaba ; Iveković Dr. Mladen, sekretar Obrtničke komore iz Zagreba ; Masleša Veselin, publicista iz Banje Luke. A članovi Veća su sledeća lica : Bakarić Dr. Vladimir, adv. pripravnik iz Zagreba, politički komesar NOV i PO Hrvatske; Balaban Mile, zemljoradnik iz Petrovca, bivši poslanik Saveza zemljo252

radnika; Balen Šime, novinar iz Zagreba i polit. komesar V NO brigade Hrvatske; Belivuković Milan-Deva, zemljoradnik iz Mačve ; Bjelajac Simo, pretsednik NOO iz Rujiške ; Brstina Dušan, marinski narednik iz Nevesinja; Bulajić Dr. Jovan, lekar iz Vilusa ; Burić Vido, seljak i pretsednik opštine iz Čeva; Cerović Stojan, profesor iz Nikšića ; Čagorović Duro, zemljoradnik iz Danilovgrada; Čolaković Rodoljub, novinar iz Bijeljine, član Glavnog štaba NOV i PO za Bosnu i Hercegovinu; Dedijer Vladimir, novinar iz Beograda ; Dobrašinović Miloje, profesor iz Bijelog Polja; Draušnik Jurica, pretsednik opštine Vrapče kraj Zagreba, načelnik štaba Pokupsko-žumberačkog odreda ; Dugonjić Ratimir, diplomirani pravnik iz Sarajeva; Gajić Vojin, zemljoradnik iz Aranđelovca; Garić Manuelo, zemljoradnik iz Prače; Gregorić Dr. Pavao, lekar iz Zagreba; Grulović Nikola, privatni činovnik iz Sremske Mitrovice ; Hebrang Andrija, privatni činovnik iz Zagreba ; Humo Avdo, književnik iz Mostara ; Ivović Dušan, učitelj iz Pljevalja; Karabegović Osman, student medicine, polit. komesar I bosanskog korpusa; Karamatijević prota Jevstatije, pretsednik NOO Nove Varoši ; Komnenić Petar, profesor iz Banjana, komandant Bihaćko- cazinskog područja ; Kovačević Borislav, profesor iz Duvna; Krce Pavao, težak iz Sinja, bivši narodni poslanik HSS; Krstajić Miro, kapetan u penziji sa Zabljaka; Krstulović Vicko, radnik iz Splita, komandant IV operativne zone Hrvatske ; Lekić Marijan, učitelj iz Andrijevice; Ljumović Božo, privatni činovnik iz Podgorice; Marković Blažo, sveštenik i sudija Crkvenog suda iz Cetinja, verski referent I proleterske NOU brigade ; Mijušković Radovan, advokat iz Uba; Mirković Joso, trgovac iz Pljevalja ; Nikoliš Dr. Gojko, lekar, referent saniteta pri Vrhovnom štabu ; Novaković Srđan, kapetan u penziji iz Pipera ; Opačić Stanko-Čanica, komandant kordunaPretsednik Veća Dr. Ribar ške grupe partizanskih odreda Hrvatske ; Osmić Omer, zemljoradnik iz Prozora ; Pavićević Marko, radnik iz Valjeva ; Pavićević Doko, kapetan u penziji iz Gornjeg Polja; Pavlović Ristan, učitelj iz Vršca ; Pejinović Kata, seljanka iz Like, pretsednica AFŽ-a za Liku; Perović Risto, potpukovnik iz Bjelopavlića; Petrović Srećko, zemljoradnik iz Draževca; Pijade Moša, akademski slikar i novinar iz Beograda ; Popović Jovan, književnik iz Velike Kikinde; Popović Koča, književnik iz Beograda, komandant I proleterske NOU divizije ; Popović Milentije, inženjer iz Beograda, polit. komesar Oficirske škole Vrhovnog štaba; Pucar Duro, radnik iz Grahova; Savić Brana, pravnik iz Vlasenice; Simonović Jagoš, protojerej iz Kolašina, verski referent IV crnogorske brigade; Srdić Nikola, zemljoradnik iz Jelašinovca; Stambolić Petar, student agronomije iz Užica, član Glavnog štaba NOV i PO za Srbiju; Stević Luka, zemljoradnik iz Mojkovca u Rađevini ; Sučić Florijan, bivši pretsednik gradske organizacije HSS iz Livna; Tiljak Duro, akademski slikar iz Zagreba; Vejinović Svetozar, zemljoradnik iz Blatne; Vešović Mirko, advokat iz Andrijevice; Vujasinović Todor, privatni činovnik iz Tuzle; Zlatarić Branko, činovnik Gospodarske sloge iz Zagreba ; Zrenjanin Žarko, učitelj iz Vršca.

GOVOR DRUGA TITA Pretsednik Dr. Ivan Ribar daje reč drugu Titu. Drug Tito se penje na govornicu, ali nekoliko minuta ne može da počne svoj govor zbog burnih pozdrava. Kada se oduševljenje stišalo, drug Tito otvara zasedanje ovim rečima :

253

Drugovi i drugarice, braćo i sestre , delegati Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije ! Pozdravljam vas u ime Vrhovnog štaba, u ime boraca, komandira, komandanata i političkih komesara naše junačke Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. (Buran aplauz i povici : „ Živjela naša vojska!") Smatram za veliku čast što mi se pruža mogućnost da vas ovdje, danas, na ovom historijskom skupu mogu pozdraviti, poslije velike, teške i krvave borbe koju su morali naši narodi da vode u toku ovih osamnaest mjeseci. Otvaram ovu historijsku skupštinu Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije i ovom prilikom htio bih da vam kažem nekoliko riječi . Rezultat dugotrajne, teške i krvave borbe, — nejednake borbe, jer smo mi u borbu stupili skoro goloruki , ― rezultat te borbe jeste i to što mi danas imamo mogućnost da se ovdje sastanemo, da stvorimo jedan organ, jedno tijelo koje će zajedno sa Vrhovnim štabom Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, zajedno sa narodnooslobodilačkim odborima, podupirati našu borbu , organizirati pozadinu, organizirati politički i ekonomski našu razrušenu zemlju , ukoliko se to u ovim prilikama može učiniti, da bismo ovu tešku borbu mogli dovesti do pobjedonosnog svršetka. Drugovi i drugarice ! Mi nemamo mogućnosti da stvorimo jednu legalnu vladu, jer nam to još međunarodni odnosi i prilike ne dozvoljavaju . Ali mi imamo pravo na jedno, - a to je: da u ovim teškim okolnostima stvorimo jedno političko tijelo, jedan politički organ, koji će okupiti sve narodne mase, koji će okupiti naš narod i povesti ga , zajedno sa našom junačkom vojskom , u dalje borbe koje stoje pred nama, a koje će biti veoma teške. Mi nemamo nikakve vlasti na našoj teritoriji osim naših narodnooslobodilačkih odbora, koje je sam narod stvorio. Mi ne priznajemo razné fašističke marionetske vlade, i baš zato mi moramo na ovoj zemlji, na ovoj svojoj zemlji, natopljenoj krvlju najboljih sinova naših naroda, da stvorimo takvo stanje u kome će naš narod -i u ovakvim okolnostima — moći da doprinese Narodno-oslobodilačkoj borbi svoj maksimum. Dok smo mi bili mala partizanska vojska i imali samo male partizanske odrede , onda i zahtjevi nisu bili tako veliki. Danas su se ti mali partizanski odredi pretvorili u snažnu Narodno- oslobodilačku vojsku , koja ne samo da je ravna, već je i nadmoćnija od neprijatelja po svojoj izdržljivosti i moralu, uprkos njegovoj tehničkoj nadmoćnosti . U vezi s tim, postavljaju se mnogo veći zahtjevi nego prije, kada je svako selo, srez ili općina mogla da hrani svoje borce. Potrebno je da se organizira vlast, politička vlast, koja će moći da mobiliše , koja će sve one latentne snage koje postoje u našem narodu da iskoristi u jednom općem smjeru, a to je : borba protiv fašističkih zlikovačkih okupatora, borba protiv njihovih saveznika , naših domaćih izdajnika, ustaša , četnika i drugih. Ja sam srećan što mogu danas i ovdje da vidim najbolje sinove naših naroda, rodoljube , istinske pretstavnike naših naroda, koji su se očeličili u ovoj teškoj i krvavoj borbi . To više nisu , kao nekada, pretstavnici koje biraju korteši , već su to ljudi koji su u ovoj natčovječanskoj borbi izrasli iz sredine naroda , ljudi koji su išli u borbu spremni da daju svoje živote . 254

Srećan sam što danas mogu da vidim ovdje ono što je zbilja najbolje u našem narodu. Drugovi i drugarice ! Na naše Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije pada težak teret , pada velika odgovornost. Mi nemamo tako reći ništa. Mi imamo samo oružje, koje smo osvojili krvlju naših najboljih boraca. Naša zemlja je razorena , naš narod trpi strahovite patnje i muke, gladan, go i bos, izložen četničkom , ustaškom i okupatorskom zvjerskom teroru. Ali mi imamo jedno - nepokolebljivu čvrstinu i vjeru napaćenog naroda da će pobjeda biti njegova. ( „ Tako je ! “ — aplauz .) · Mi imamo visok moral ne samo u našoj vojsci, moral koji zadivljuje čitav svijet, — već i u našem narodu . Gledajte na ona popaljena sela. Kraj njih, na zimi , po daščarama ili pod golim nebom, u šumi kraj vatre, seljaci i seljakinje ne ropću na svoju sudbinu, već kažu : „ Braćo mila, borite se a mi ćemo da damo i posljednji zalogaj što ga imamo , da biste pobijedili našeg zajedničkog neprijatelja. " To je moral kakav se rijetko i teško nađe, to je ponos naroda Jugoslavije. I razumije se, na organ koji mi ovdje stvaramo, koji je odozdo izrastao, pada ogromna odgovornost i teška zadaća. Našoj vojsci treba mi nemamo fabrika. Našoj vojsci treba obuće - mi nemamo odjeće fabrika obuće . Našoj vojsci treba naoružanja — mi nemamo fabrika oružja. Našoj vojsci treba hrane. Sve to pada kao zadaća na ovaj visoki forum, koji stvara naš narod kao klicu svoje vlasti . Ja mislim da među vama nema takvoga koji bi se bojao tih teškoća i te velike odgovornosti. Ja mislim da ste vi svi spremni da date sve od sebe u daljoj borbi , koja se pobjedonosno razvija. Mi smo tukli i tući ćemo neprijatelja bez obzira na njegovu nadmoćnost u naoružanju. (Aplauz . ) Zajedno s vama, drugovi i drugarice, pretstavnici naših naroda, naš Vrhovni štab će moći lako da savladava sve teškoće koje se pred njim postavljaju . Danas mi te teškoće lakše primamo i savladavamo nego prije šest mjeseci. Danas je perspektiva jasna - jasno je kao sunce da će pobjeda biti na strani saveznika. (Aplauz . ) Hitlerovske i ostale fašističke bande trpe danas poraz za porazom . Herojska Crvena armija ( „ Živjela Crvena armija !" — aplauz) zadaje već smrtonosne udarce njemačkim fašističkim hordama i hitlerovskim vazalima. ( „ Dolje s njim a ! ") Staljingrad, ta tvrđava čitavog naprednog čovječanstva, odbranjen je . Stotine hiljada njemačkih pasa poginulo je, prije i u sadašnjoj ofanzivi , pod zidinama ovog kremengrada. (,,Živjela odbrana Staljingrada! Živjeli branioci Staljingrada! ") Hitlerovski psi se bacaju kao bijesna zvjerad u kavezu na sve strane, ali im spasa nema. Oni će u svojim posljednjim trzajima možda pokušati da svoj bijes iskale na slabijim, okupiranim zemljama, na okupiranim narodima, ali mi im kažemo da će kod nas u - aplauz.) Mi danas imamo vojJugoslaviji loše proći. (,,Tako je!" do topova. Mi možemo s njima pušaka od sve sku, mi imamo naoružanje da se mjerimo. Budite uvjereni da njihova snaga u našoj zemlji nije takva , da da bi mogli da obistine i privedu u djelo svoje paklene namjere nas unište. Nikada mi nismo gubili vjeru , a danas ponajmanje sumnjamo da će pobjeda biti naša. (Aplauz.) Prema tome, u ovim časovima, kada su srca svih podjarmljenih naroda uzdrhtala od radosti, videći neminovnu propast fašističkih zvjerskih pasa, mi smjelo, sa puno nade i vjere , idemo u susret svim teškoćama koje nas čekaju, uvjereni da ćemo zajedničkim

255

radom, zajedničkom borbom moći da privedemo dugotrajnu borbu i pataplauz . ) nje do srećnoga svršetka. („ Tako je !" Drugovi i drugarice ! Na kraju ja bih htio još da podvučem da su svi rezultati naše borbe , koje smo do sada postigli, najvećim dijelom zasluga naše velike slovenske braće Rusa i svih naroda Sovjetskog Saveza . (,,Živjeli ! Živio Sovjetski Savez! ") Jedino vjera, duboka vjera u snagu i moć Sovjetskog Saveza, u snagu i moć Crvene armije , bila je za nas ona hrana koja nas je držala dok smo prebrodili sve one teškoće kroz koje smo prošli za ovih osamnaest mjeseci . Vama, visokom narodnom forumu , Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije, želim mnogo uspjeha u daljem radu na dobrobit svoga naroda, na dobrobit naše hrabre Narodno-oslobodilačke vojske, na dobrobit jedinstva svih naroda Jugoslavije, jer je to temelj koji se sada stvara, temelj bratstva , sloge i jedinstva, koje više niko nikada neće moći srušiti. (,, Tako je !" ― aplauz.) Ova historijska skupština je dokaz jedinstva naših naroda , Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca, muslimana i dr., bez obzira na vjeru i nacionalnost, a ona je ujedno i zaloga da se ide ka stvaranju bolje i srećnije budućnosti naših naroda . ( „ Tako je!" - aplauz .) Da živi naš veliki saveznik Sovjetski Savez! Da živi veliki vođa i strateg - drug Staljin! Da živi herojska Crvena armija! Da žive naši saveznici ― Engleska i Amerika! Smrt fašizmu sloboda narodu ! (Kraj govora druga Tita bio je dočekan burnim aplauzima i odobravanjem .)

POZDRAV CENTRALNOG KOMITETA Posle druga Tita uzima reč drug Sreten Žujović, koji pozdravlja Veće u ime Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Drug Žujović je, između ostalog, rekao: Drugovi, u ime Centralnog komiteta naše Komunističke partije nosim vam naš plameni komunistički pozdrav . Drugovi i drugarice, trebalo je osamnaest meseci uporne, teške, krvave borbe, trebalo je mesa i krvi naših boraca da biste se vi, delegati našeg naroda sastali ovde. Upamtite, i to neka vam uvek bude glavna misao, da se na kostima naših boraca temelji delo koje mi danas stvaramo, koje ćete vi stvoriti. Drugovi i drugarice, nesumnjivo da na vama , kao pretstavnicima naroda, leži veliki zadatak , velika odgovornost. Nesumnjivo je i to da već postoje uslovi da vi možete taj svoj zadatak izvršiti . Jedan od prvih uslova to je naša Narodnooslobodilačka vojska , koja je zaštitnica našeg naroda. Na vama leži da tu našu vojsku još više podignete i podržite, na vama leži da učvrstite našu pozadinu , na vama leži da ispunite poruku koju je naša Partija od prvih dana dala: sve za front - sve za pobedu ! (A pla u z.) Na vama je da još više podignete oduševljenje naše omladine . Pogledajte, drugovi, po našim selima i gradovima, na ulicama kipti omladina, oduševljena, spremna, gotovo svakog časa da stegne pušku u ruci na braniku 256

svoje zemlje. Vaše je da te napore i oduševljenje omladine održite i pametno upotrebite u ovoj borbi. Pogledajte masovni pokret naših žena. Planula je Bosna, drugovi. Antifašistički front žena broji na hiljade žena. One ne rade samo za vojnike na frontu, nego su spremne da i sa puškom u ruci pođu na neprijatelja. Mi imamo, drugovi, pozadinu koju treba organizovati . Na vama je da tu pozadinu spremite i organizujete, da nam ona bude sigurna zaštitnica, da nam ona bude oslonac, koji će nam omogućiti da možemo našu vojsku obezbediti i izdržavati. Na vama je da tim narodom pametno rukovodite, da sve narodne snage usmerite u jednom pravcu, jednom jedinom cilju koji se danas ― pobedi. (,, Tako je!" pred nas postavlja buran aplauz.) Od prvih dana, drugovi, naša Partija uputila je poziv širom zemlje, svima i svakome, da okupatora treba tući, da su naše narodne snage dovoljno jake da se mogu odupreti zavojevačima, iako je bilo izdaja, na koje je naša Partija ukazivala još davno pre sloma, ukazujući i na one koji su izdavali i boreći se protiv njih. („ Živela Komunistička partija!") Od prvih dana naša Partija je bacila parolu mobilizacije i izdala zapovest svojim članovima Potpretsednik Veća da sve stavlja u mobilno stanje. Mi smo, Nurija Pozderac drugovi, mobilisali svoje članove Partije od prvog dana okupacije . I mi smo postali prva vojska koja je pošla da bije neprijatelja. (Aplauz. ) U redovima naše vojske partijsko članstvo dužno je da bude najbolji borac, dužno je da izvrši svaki zadatak, dužno je da bude srž i duša naše vojske. Taj zadatak je naša Partija vršila časno i pošteno do danas, vršiće ga tako i ubuduće. Naša Partija, drugovi, sa potpunim poverenjem gleda na stvaranje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, gleda zato što su već sazreli uslovi i mogućnosti za to Veće. Naša Partija će svim svojim snagama, kao i dosada, uvek biti spremna i gotova da prva na svojim plećima ponese sve teškoće koje se budu isprečile u vašem radu. Ja vam, drugovi, želim dobru sreću i uspeh u radu. " (Buran aplauz i oduševljeni povici : „ Živela Komunistička partija “, „ Živeo jović!")

drug Tito",

„ Živeo

drug

Žu-

Dok su drug Ivo Ribar, u ime CK SKOJ-a i u ime čitave naše omladine, i drugarica Spasenija Babović, u ime Antifašističkog fronta žena, pozdravljali Veće , spolja je dolazilo tiho pevanje krajiških omladinki, kao potka izlaganju govornika, kao znak da je naša omladina, da su naše majke i sestre u prvim redovima borbe , kao oličenje nerazlučivog jedinstva naroda i njegovog Veća. 17 Istorijski arhiv KPJ 1/2

257

Drug Ribar je naglasio da je naša omladina nesebično pošla u sveti rat za slobodu i da će još jače pomoći našu herojsku vojsku kako na frontu tako i u pozadini . Dirljivim , uzbudljivim rečima drugarica Babović je otkrila dušu naših majki, žena i sestara, njihovu veličinu u današnjoj borbi . Zatim je govorio u ime hrabrih Krajišnika drug Osman Karabegović, politički komesar I bosanskog korpusa . U ime Bihaća Veće je pozdravio Smail Dedić, pretsednik NOO.

RADNA SEDNICA Veće je nastavilo rad 27 novembra. Narod je opet opkolio čitavu zgradu u kojoj je zasedalo Veće. Drugu Titu priređene su burne manifestacije . Pozdravile su ga pretstavnice žena i omladinki iz Like i predale mu poklone . Sednicu je otvorio Nurija Pozderac . Posle izveštaja Verifikacionog odbora, prešlo se na referat Veselina Masleše ,, Narodnooslobodilačka borba i osnivanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije ". Drug Masleša je u dužem govoru izneo istorijat antifašističke borbe u svim zemljama Jugoslavije od 1935 godine do danas, naglašavajući pri tome naročito kontinuitet te borbe. Dalje je referent naročito obradio pitanje koje su se snage, kako u zemlji tako i u svetu, mogle suprotstaviti fašizmu i koje su se stvarno suprotstavile. U svetu je to bila Sovjetska Unija. U zemlji jedina snaga koja se stvarno suprotstavila i godinama suprotstavljala fašizmu bila je Komunistička partija Jugoslavije. Sve ostale stranke su izdale ili zatajile. I najzad, govornik je detaljno izložio značaj Veća kao političkog pretstavništva, fiksirajući njegove osnovne političke zadatke. Referent je toplo pozdravljen, a zatim uzima reč Moša Pijade koji daje referat o organizaciji Antifašističkog veća. Referent je u prvom delu svog izlaganja obeležio karakter Veća, koji odgovara tačno zahtevima unutrašnje i spoljno- političke situacije. U daljem toku svog govora drug Pijade je analizirao odredbe iz rezolucije o organizaciji Veća Izvršnog odbora. Diskusija po referatima bila je živa, ubedljiva. Težak iz okoline Sinja, bivši poslanik HSS, Pavao Krce svojim neposrednim, ikavskim govorom ostavio je duboki utisak. Reči srbijanskog seljaka Luke Stevića burno su pozdravljene. U diskusiji su još uzeli reč: Radovan Mijušković o patnjama srpskog seljaka, Vicko Krstulović je pozdravio Veće u ime Dalmacije, Božo Ljumović je izneo herojsku borbu Crne Gore, prota Jagoš Simonović je govorio o rodoljubivosti Komunističke partije, Vladimir Dedijer je oživeo herojsku borbu srpskih partizana, Stojan Cerović je osudio izdaju građanskih partija, Šime Balen je doneo pozdrave hrvatskog naroda, Vojin Gajić iz Šumadije, Dr. Simo Milošević je govorio o velikosrpstvu, Čanica Opačić o borbi srpskog naroda u Hrvatskoj , Rato Dugonjić o omladini i Mile Peruničić o naporima Sandžaka u našoj borbi.

Veće je jednoglasno donelo odluku da se uputi proglas našim narodima povodom istorijskog zasedanja Veća, a zatim su usvojene dve rezolucije, jedna o organizaciji Antifašističkog veća a druga o osnivanju Veća.

Uzima reč pretsednik Veća Dr. Ivan Ribar, koji između ostalog kaže i ovo :

258

Drugovi većnici, vi ste danas izvršili jedno istorijsko delo, glasom vašim za predloženu rezoluciju, glasom vašim i izborom Pretsedništva i Izvršnog odbora. Ovi dokumenti sigurno će ostati trajno ispisani i biti kao najslavniji u historiji našeg naroda... Ponosan sam što je u ovom velikom trenutku izbor pao na mene. Nikada u mojoj političkoj prošlosti, a ona traje već 35 godina , nisam primio takvu vest s takvim pouzdanjem i takvom verom kao što sam primio ovu. (Aplauz. ) Ali zato, drugovi, nikad više nisam bio svestan velike odgovornosti koju preuzimam stupajući u službu naroda... Posle Dr. Ribara govori potpretsednik Veća Nurija Pozderac , koji naglašava da muslimanima u današnjoj borbi ostaje jedini put, put bratske saradnje naših naroda, put s partizanskom vojskom. Muslimani Bosanske Krajine svim će silama pomoći našu veliku borbu . Tačno u 7 časova završena je sednica . Odmah posle zaključka objavljena je vest da su naše herojske divizije oslobodile Jajce. U znaku pobede završeno je ovo istorijsko zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije.

VELIKI ŠTRAJK ŽELJEZNIČKIH RADNIKA U SPLITU

Split, novembra Dne 14 novembra ove godine stupili su u štrajk željeznički radnici u Splitu. Njima su se priključili obalski radnici koji rade na dizalicama. Radnici su stupili u štrajk jer im niti Talijani niti Pavelić već dva mjeseca nisu uopće dali nikakvu plaću. Fašisti su pokušali da slome štrajk pomoću raznih smicalica i nekih štrajkbrehera. Fašisti su ponudili radnicima plaću uz uvjet da naprave molbe da budu priznati kao talijanski službenici (jasno i državljani). Radnici su odbili da budu sredstvo za talijansko-ustaška trvenja, da prave bilo kakve molbe, tražeći bezuvjetnu isplatu za svoj rad. ― Cjelokupno građanstvo sa simpatijom i podrškom pomaže štrajk željezničkih radnika. Narodnooslobodilački odbor izdao je letak u kom poziva građanstvo na solidarnost sa radnicima. - Sav narod Dalmacije gleda u radničkoj klasi Splita prvoborce protiv mrskog okupatora. Za željezničkim radnicima treba da pođu radnici svih industrija u Dalmaciji. Treba obustaviti svaki rad za okupatora.

ČETNICI ROVARE I U SUŠAKU

Sušak, novembra U Opatiji nalazi se bivši pukovnik Ilija Mihlić , bivši major Belajac zajedno sa novinarima Gudić Radenkom i Jevđević Dobroslavom , koji sačinjavaju štab četnika , te sarađuju sa talijanskim vlastima . Na Sušaku su im glavni pomagači trgovac Jokić i pravoslavni pop Vukelić Đuro . Ovih dana pušteni su iz koncentracionog logora u Bakru

17* 259

svi Drežničani i Jasenčani, na intervenciju Jokića i popa Vukelića, odnosno četničkog štaba, pod uslovom da se bore protiv partizana . Ne samo da su pušteni iz logora u Bakru, već se iz svih logora po Italiji vrše puštanja pod uvjetom borbe protiv partizana. S ovim ili možda nekim drugim četnicima otišao je bivši kapetan Đaković , zet Kalpića, poznatog nitkova . U komisiji koja je otišla u bakarski logor bio je osim Jokića i popa Vukelića još i Marčeta Slobodan, sin kavanara Marčete. Osim gornjih, u četničkoj izdaji su aktivni i Božo Frančić, pretsjednik Ljotićevog „ Zbora“, Grković Bogomir bivši starosta „ Sokola" i njegov zet bivši kapetan , Kraljeta, tipograf i Sava Nikolić, trgovac. Prilikom otpuštanja četnika iz logora u Italiji , doznajemo da su preko Sušaka otpremljeni kao da idu za Crnu Goru, međutim mjesto da su brodom otputovali za Kotor oni su otputovali vlakom za Gomirje, sa dvojicom oficira Crnogoraca i to artiljerijskim kapetanom Savom Vukadinovićem i pješadijskim kapetanom Vasom Marovićem. U redovima bijele garde na Sušaku nalazi se i novinar Maškarić , zvani Paja, sa svojom ženom. Od puštenih iz Bakra formiran je odred, koji ne djeluje samostalno već sa talijanskom vojskom. Komandant toga odreda je Đaković, koji ima konspirativno ime. Drugi odred , ako ga uspiju formirati, vodiće bivši kapetan Žika Stojanović. Ovih dana vršilo se blagosiljanje bijele garde , u pravoslavnoj crkvi na Sušaku .

NARODNI HEROJ

SIMO (SIMELA)

ŠOLAJA

U cijeloj Krajini poznato je ime Šolaje . Od njegova imena strepili su okupatori i domaći izdajnici . Šolaja je heroj kojega je na površinu izbacio val Narodnog ustanka. Kada je nedavno bila ofanziva fašističkih razbojnika na Janj i Pljevu , kada su se prolomili prvi pucnji, kada su planule prve kuće, narod, koji se povlačio u guste šume Vitoroga, zvao je Šolaju . Simo Šolaja, ili kako ga je narod od milja zvao Simela, rodio se u Pljevi 1905 godine . Sin težačke porodice , on je produžio mukotrpni rad . svojih otaca. Na radu, na njivi, zatekao ga je prvi plamen Narodnog ustanka. Šolaja baca plug i vadi zakopano oružje ,,zlu ne trebalo" i uskoro dolinom Pljeve razliježu se prvi pucnji . tako je stajalo ,,Ugušiti ustanak u Janju i Pljevi svim sredstvima" u naredbi Hitlerovog lakeja Pavelića . Dugačke kolone Nijemaca i ustaša jure da što prije upokore narod Janja i Pljeve . Kolone prodiru u prva sela . Plamen, vrisak i jauk u vatru bačenih majki , žena , djece i staraca prolamaju nebo. Kolone fašističkih razbojnika brzo napreduju , obruč plamena sve se više steže . Trideset i sedam boraca Šolajine čete zaposjeli su Kozila, koja se kao bedem dižu iznad Pljeve . Neprijateljski dijelovi napreduju i uskoro Kozila, posljednja uporna tačka , treba da bude pregažena . Planuše prve bombe, odjeknuše prvi pucnji i fašistička žgadija mora da otstupa . 260

Šolaja se svom silinom baca na njemačke vojnike . Pod udarom njegovog kundaka prskaju glave fašista . Odbrana Kozila, odbijanje hiljade podivljalih fašista obesmrtilo je ime Šolajino. Otada Šolajina četa stiže u pomoć na sve strane u Bosanskoj Krajini, gdje se bore neorganizovane i nepovezane grupe seljaka . Šolajini topovi i mitraljezi kose fašiste oko Donjeg Vakufa i Banje Luke . Od male čete sa Kozila uskoro postaje bataljon, koji dobija ime „ Iskra “. Ustanak u Janju i Pljevi izbio je spontano. Gnjev naroda za nevino prolivenu krv rastao je iz dana u dan. Borba je poprimala vjerski karakter. To nije htio Šolaja. Za vrijeme borbi on upada među raspaljene mase , oslobađa nevine ljude i okreće oštricu narodnoga noža na prave krivce . Kada su Talijani u mjesecu septembru prošle godine pokušali da okupiraju Janj i Pljevu, razbija ih Šolaja kod Sokoca i prisiljava da napuste sveto tlo naše zemlje. Kako se Narodni ustanak razgara i poprima sve šire razmjere, Šolaja, ta poštena i sirova težačka duša, uviđa da tolikim snagama naroda ne može sam rukovoditi . On očekuje i traži nekoga ko bi mu pomogao. U oktobru 1941 godine rukovodstvo ustanka u Janju i Pljevi preuzima naša slavna Komunistička partija . Dolazak drugova i pomoć koju mu ukazuju Šolaja prihvaća rado i kao komandant bataljona radi da se „, Iskra“ što prije vojnički i politički podigne. Uskoro dolazi do priliva novih drugova, koji bježe pred terorom okupatora, i svi oni imaju mjesta u Šolajinom bataljonu . Od vjerski i šovinistički fanatizovane vojske i pozadine trebalo je stvoriti Narodnooslobodilačku vojsku i politički svjesnu pozadinu . Agenti okupatora nude Šolaji novac, preplavljuju ga obećanjima i prijetnjama, traže sporazum. Na sve ponude Talijana, Šolaja i njegov bataljon ,, Iskra “ odgovaraju mecima. Sjećam se jednog odgovora Šolajina, koji je on poslao talijanskom komandantu u Mrkonjiću , na njegov zahtjev da Šolaja dođe na pregovore . „ Ja nemam šta da s vama pregovaram. Kada napustite našu zemlju koju ste natopili nevinom krvlju i kada nam izručite sve zločince, onda možete sa mnom pregovarati. " Kada okupatoru nije uspjelo na ovaj način da kupi Šolaju , on se hvata za Drenovića, komandanta četničkog bataljona „ Kočić “ , koji mu se ulizuje . Drenović koristi veze koje je imao sa bataljonom „ Iskra “ i ubacuje svoje agente. Uskoro se osjećaju rezultati njegovog podzemnog rada. U bataljonu popušta disciplina i četnički elementi , u licu žandara Trivunčića, izbijaju na površinu . Oni traže promjenu imena bataljona u „ Karađorđe ", uspostavljanje potpune saradnje sa Drenovićem kao i neprimanje komunista u bataljon . Šolaja nije htio da čuje za četničke zahtjeve . „ Ja sam bivši četnik, ja sâm ne mogu nikako da pređem preko vaše saradnje sa okupatorom. Komunisti su za mene najbolji borci i drugovi, i dok sam ja komandant „ Iskre" oni će biti u njemu. " To je bio odgovor Šolaje na zahtjeve četnika Trivunčića. Borba kod Mrkonjića, u kojoj se četnik Drenović obavezao da će učestvovati sa Šolajom u napadu na Talijane, razotkriva potpunu izdajničku ulogu Drenovića . Drenović uvlači Šolaju i njegov bataljon u Mrkonjić, gdje se razvijaju žestoke borbe, a onda iza leđa dovlači Talijane. Prisebnost Šolajina spasava bataljon od potpunog uništenja i zarobljavanja, a Drenović polaže ispit vjernosti okupatoru . 261

Na sastanku na Vođevom Podu dolazi do cijepanja bataljona . Šolaja toga dana ostaje u manjini . Mirno i hladnokrvno on napušta skupštinu i prema njegovoj glavi zuje prvi četnički meci . Toga dana Šolaja je prvi put stavio na šajkaču petokraku zvijezdu, rekavši : „ Ovu zvijezdu nosi Staljin i Rusija, ovu zvijezdu nosiću i ja, i nema te sile koja će mi je skinuti dok sam živ! “ I zaista nije bilo te sile . Simela je postao član Komunističke partije. Šolaja je otada u mnogim teškim situacijama potvrdio vjernost našoj narodnoj borbi i našoj Partiji . Drug Simela, kojega je naš Vrhovni štab proglasio za narodnog heroja, zaslužio je to ime. Pao je u borbi kod krvavog Kupresa na čelu svoga bataljona . Međutim , njegovo ime živi među nama, on je za nas primjer vjernosti i ljubavi prema narodu . Hotić Mesud načelnik štaba III krajiškog odreda

SREDNJOŠKOLSKA OMLADINA ZAGREBA PROTIV FAŠIZMA

Zagreb, novembra Na optuženičkim klupama zagrebačkog Prijekog suda opet se izredalo 18 optuženika - ovaj put srednjoškolskih omladinaca. Osamnaest mladih života, od kojih su 4 srednjoškolke, predano je u ruke ustaških krvnika, da im sude za njihove „ zločine“. Pripremani atentat na ustaškog agenta, poznatog i prezrenog izroda Ivicu Kralja, širenje narodnooslobodilačkih parola, sakupljanje sredstava za materijalnu pomoć porodicama pogođenim ustaškim terorom, čitanje i širenje rodoljubive, protufašističke literature, - sve su to strašni zločini, koji se u ustaškoj državi kažnjavaju prema paragrafima ustaškog zakona. A to su djela za koja je optužena i ova omladina. Optuženi omladinci, svjesni svih posljedica, hrabro su nastavili svoju borbu protiv fašizma i na samom ustaškom sudu ! Otpužujući Ustaško redarstvo, oni su oštrim protestima istupili protiv mučenja na ustaškoj policiji, odgovarali su odrešito i hladnokrvno, a svojim smjelim pogledima, koje su dobacivali prisutnim rođacima, izazvali su divljenje. Razdraženi ustaški psi izrekli su smrtnu osudu. Ali osuda nije skršila moral vedrih omladinaca. Od trenutka izricanja osude, pa sve do dana pomilovanja dvanaestorice, mladi se borci nisu strašili smrti, već su se složno dogovarali o parolama koje će baciti prije izvršenja osude, da dadu još posljednjeg oduška svojoj mržnji protiv fašizma. Stigla su pomilovanja. Kircu, Štanglu , Mahniću , Marjanu, Golubiću i još dvojici potvrđena je smrtna presuda. Nijedan od njih nije imao više od 20 godina! 262

Petog oktobra, u smiraj dana, začuli su se na dvorištu Sudbenog stola poklici: Dolje krvavi fašizam! Dolje ustaška tiranija! Živio SSSR! Živio drug Staljin ! Auto je zazujao i odveo u smrt šest mladih života. Skriveni u Maksimirskoj Šumi ustaški krvnici izvršili su svoj zločinački čin . Prije hitaca opet su se zaorili poklici : Smrt fašizmu - sloboda narodu !

NAŠE ŽENE SE TAKMIČE Drvar, novembra Od vune koju je narod po sopstvenoj inicijativi prikupio za našu Narodnooslobodilačku vojsku, Antifašistički odbor žena u Vrtoču dobio je na preradu 32 i po kilograma. Vunu je trebalo iščešljati, ispresti i od nje otkati sukno. Prvog dana, u 8 sati izjutra, u Dom antifašistkinja došlo je 107 žena. Uz pjesmu i veselje, žene su čitavog dana češljale vunu. Za vrijeme odmora pretsjednica je čitala novine i žene su pažljivo slušale. U devet sati uveče posao je bio završen. Drugog dana posao je zahtijevao manje žena i došlo ih je 45. One su savijale vunu u kudelje. Rad je kao i prvog dana bio praćen pjesmom i čitanjem. U deset sati uveče sva vuna bila je savijena u kudelje. Trećeg dana na radu je bilo 107 prelja. Tek su bile počele da rade, a jedna starija žena, od preko 50 godina, ustala je i rekla : „ Drugarice, ja sam stara i bolesna, ali ozdravljam kad ovako radim. Naši drugovi jurišaju na neprijatelja, i mi treba da jurišamo radeći. Juriš na kudelje ! “ Otpočela je utakmica između žena, takmičenje koja će opresti više kudelja. Neke drugarice oprele su po 3 kudelje, neke čak i po 5. Prelje su čitavog dana pjevale, za vrijeme odmora čitale su kao i prošlih dana. Uveče je sva vuna bila opredena i prelje su , poslije rada, večerale zajedno. U toku idućih 7 dana otkana su 44 metra sukna. Žene nestrpljivo očekuju vijest koje je selo najprije izvršilo svoj zadatak.

PRVI DECEMBAR Prvodecembarski akt takozvanog ujedinjenja bio je, ustvari , posledica imperijalističkog mira , versajska tvorevina, delo velikosrpskih hegemonista. Sve ono što je neposredno prethodilo prvom decembru, sve one političke intrige i manevri, sva ona lažna igra sa proglašavanjem ujedinjenja bez učešća naroda i protiv naroda i sve ono što je neposredno sledilo prvom decembru — stvaranje vlade i sve njene mere protiv naroda, rušilo je raspoloženje naroda za jednom zajedničkom državom, koje je nesumnjivo postojalo i koje je , kao takvo, nosilo u sebi istorijski progresivne tendencije. I što je razvoj u Jugoslaviji jasniji imperijalistički karakter da prvi decembar, onakav kakav kakav dan stvaranja zajedničke

išao dalje , sve je bio vidljiviji , sve je bio prvog decembra, sve je bilo očevidnije je, nije bio nikakav dan ujedinjenja, nidržave , pa prema tome i nikakav izraz 263

stvarnog raspoloženja naroda za jednom državom u predvečerja sloma Austro-ugarske monarhije. I zbog toga je borba naroda Jugoslavije protiv velikosrpske hegemonije nužno morala da postane i borba protiv prvog decembra kao simbola te hegemonije, kao jednog akta koji je došao prevarom i obmanom i koji je sadržavao u sebi čitav niz prevara i obmana . Borba protiv prvog decembra značila je borbu protiv svih onih koji su razjedinjavali naše narode , koji su kompromitovali i upropaštavali ideju zajedničke države. Kada je, pak, u Evropi , razvojem fašizma, postala ponovo akutna opasnost imperijalističkog rata, kada su svi mali narodi na Balkanu i Srednjoj Evropi , a naročito slovenski narodi, bili ugroženi od nemačkog i italijanskog fašizma, tada je borba naroda Jugoslavije protiv velikosrpske hegemonije i prvog decembra, dobila i jednu pozitivnu formulaciju : borba za jednu Jugoslaviju koja bi mogla da, na bratstvu i jedinstvu svojih naroda, oslanjajući se na antifašističke snage celog sveta, u prvom redu na Sovjetski Savez, organizuje odbranu za svoju nezavisnost i slobodu . I tako je nužno borba protiv prvog decembra morala postati borba za prvi decembar, ali jedan takav prvi decembar koji bi bio akt stvaranja jedne države voljom samih naroda, učešćem njihovim u samom aktu . Započeta borba protiv versajskog, imperijalističkog , velikosrpskog prvog decembra još u periodu postojanja prvodecembarske Jugoslavije , nastavila se i dobila svoje puno značenje u periodu narodnooslobodilačkog rata, u toku kojeg su narodi Jugoslavije uspeli da ostvare nerazdruživo bratstvo i borbeno jedinstvo , u toku kojeg su narodi uspeli da stvore sve one nužne preduslove potrebne za stvaranje jedne zajedničke države. U borbi naroda Jugoslavije protiv fašističkog okupatora i svih njegovih agenata rađa se nova država svih naroda Jugoslavije , rađa se ona država koju je prvi decembar devet stotina i osamnaeste negirao i ostvario kao velikosrpsku državu . Trebalo je da prođe dvadeset i četiri godine, da bi se istorijski smisao prvog decembra, upropašten i izopačen osamnaeste , mogao ostvariti u plamenu Narodnooslobodilačke borbe svih naroda Jugoslavije .

Jedna

godišnjica

BITKA ZA PLJEVLJA Prošla je godina dana od krvave bitke za Pljevlja. Na prvi signal za opšti narodni ustanak u julu prošle godine , poletjeli su Crnogorci u sveti oslobodilački boj sa fašističkim okupatorom . Mlada crnogorska oslobodilačka vojska pošla je , sa pjesmom ispraćena od cijelog naroda, za naš mili i dragi , tek probuđeni Sandžak . Neprijatelj je bio obaviješten o našem pokretu i našim ofanzivnim namjerama. Varoš Pljevlja neprijatelj je opasao sa nekoliko utvrđenih linija, a zatim svaku kuću pretvorio u bunker . Za odbranu Pljevalja fašisti su odredili jednu od svojih najboljih divizija , alpisku diviziju „ Pusterrija “.

264

Napad je počeo po predviđenom planu 1 decembra u zoru. Padala su fašistička uporišta jedna za drugim. Lovćenski i Jezero-šaranski bataljon prednjače svojim herojizmom i neustrašivošću . U varoši se čuje pjesma. Odbrana je visila o koncu . Komandant divizije bio se sakrio u podrum svoga stana, a njegovi oficiri na artiljerijskom položaju Balibegovo Brdo već su bili pobacali zatvarače iz topova. Ali nismo imali sreće. Pobjeda nam je izmakla iz ruku u posljednjoj minuti . Neprijatelj , koji je bio na izdisaju, uspio je da se održi u gradu . To je posljedica slabe koordinacije dejstva naših bataljona i nejednovremenog angažovanja . U ovoj bici, neprijatelj je imao 1.000 mrtvih. Pali heroji u krvavoj i istorijskoj bici za Pljevlja ostaće vječno živi u našim srcima, u našim pobjedama. Slava palim herojima u bici za Pljevlja! V. T.

ISTOČNA BOSNA SE BORI Početkom novembra Početkom septembra mjeseca preko 25.000 neprijateljskih vojnika s 30 topova pokušali su da unište snage Šeste bosanske brigade u okolini " Šekovića. Naše snage su se na vreme izvukle iz obruča i dok je neprijatelj pretraživao prazne šume, partizani su izvršili napad na dužini od 30 kilometara na željezničku prugu Han Pijesak — Zavidovići — - Olovo. Spaljena je stanica Pjenovac, gdje je prošle zime poginuo slavni romanijski Čiča . Ovu stanicu je uništio baš njegov bataljon. Jedan deo naših snaga je posle ove akcije izvršio proboj na Majevicu . Usput je razbio jednu manju grupu sprečanskih četnika , i kladanjsku ustašku bojnu. Ubijeno je 40 zlikovaca i preko 50 ranjeno. Narod u Posavini s velikom radošću je dočekao naše snage . Jedna naša manja snaga spustila se u tuzlanski rudnik soli i održala radnicima zbor. U tuzlanskim rudnicima radnici često štrajkuju i svakog dana ispisuju parole : „ Živeo Staljin ! “ , „ Živeli partizani ! “

UBIJEN IZDAJNIK NATLAČEN Položaj, novembra Slovenački partizani izvršili su u Ljubljani smrtnu kaznu nad vođom bele garde bivšim banom Natlačenom. On je ubijen u svome stanu u kome ga je čuvalo 30 italijanskih fašista. Naši udarnici su se srećno probili iz kuće po izvršenoj kazni. Krajem oktobra slovenačke udarne brigade izvojevale su dve pobede nad okupatorom i petokolonašima. Jedan bataljon Šercerjeve brigade kod Padeža pri Borovnici napao je kolonu od 2.000 Italijana i ubio 80 fašista i 16 belogardejaca. Tomšičeva brigada kod Jelenovog Žljeba ubila je 150 Italijana.

265

Jedan

značajan

događaj

ITALIJANI BEŽE S PRUGE ZAGREB ·- SPLIT Fašisti su razrušili veliki vijadukt Bender, a napustili Gračac i Grahovo

Položaj , 4 decembra Vrhovni štab NOV i POJ saopštava: • · Posle napuštanja Grahova 30 novembra, posle teških udaraca koje su naše brigade zadale okupatoru i četnicima, neprijatelj je počeo da se povlači i s drugih važnih položaja u našoj zemlji . Gračac, važna železnička stanica na pruzi Zagreb - Split, napuštena je 1 decembra. A 3 decembra Italijani su digli u vazduh velebitski tunel i poznati vijadukt Bender, dug preko dva kilometra. Na taj način pruga Zagreb Split onesposobljena je za duže vreme. Prema još nepotvrđenim vestima Italijani nameravaju da napuste Imotski, Sinj i Mostar. Zloglasna divizija „ Sassari “ hitno odlazi u Italiju , nju smenjuje divizija „ Bergamo“ . Među četničkim i ustaškim bandama nastala je panika. Naše jedinice nastavljaju da oslobađaju delove Dalmacije i Tromeđe.

Domobranski bataljon prešao na stranu partizana Bosanski Novi je čvrsto blokiran. U poslednjim bojevima razbijen je i potpuno onesposobljen za borbu II gorski zdrug kao i nemačke trupe , pod komandom majora Gerca. Znatne gubitke su pretrpele i jedinice 12-te pešadijske domobranske pukovnije. Gubici neprijatelja iznose 100 mrtvih i 120 ranjenih Nemaca. Ustaše su imali 500 mrtvih, među kojima se nalazi i pukovnik Petruhar. Naša artilerija je izbacila preko 300 teških zrna u grad i napravila pustoš u neprijateljskim redovima . Zarobljeno je 850 neprijateljskih vojnika . Zaplenjeno : 4 haubice, 2 brdska topa, 100 teških mitraljeza i preko 1.000 granata za haubice. Druga bojna 12-te pešadijske pukovnije , na čelu sa oficirima poručnicima Cerićem, Popravkom, Zetkavićem, Rakom i natporučnikom Rodemantom prešla je na stranu partizana. Istovremeno se predala I bitnica (baterija) I topničkog sklopa domobranske vojske, na čelu sa komandirom nadsatnikom Gavriljčenkom . Kad je naša vojska naišla , oficiri su naredili domobranima da ne pucaju, a oni su izašli napred i predali jedinice s potpuno ispravnim oružjem. Susret između Krajišnika i braće Hrvata bio je veoma dirljiv. Nastalo je veselo klicanje, neki vojnici su od radosti plakali , a uskoro se razlegla pesma: Krajišnici i Hrvati uhvatili su se u kolo i zaigrali oko haubica. To je bio vrhunac oduševljenja i radosti jednokrvne braće . Svi domobrani , na čelu sa svojim starešinama, izjavili su da žele da ostanu u našoj vojsci , kako bi nastavili zajedničku borbu protiv Nemaca, ustaša i četnika . V. T.

266

POHVALA VRHOVNOG ŠTABA PRVOJ DALMATINSKOJ BRIGADI

Borcima, komandirima, komandantima i političkim komesarima I dalmatinske udarne brigade III divizije, koji su pri zauzimanju grada Jajca pokazali veliko junaštvo, požrtvovanost i primjerno ispunjavanje postavljenih im zadataka, — izražavam zahvalnost i priznanje u ime Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Smrt fašizmu - sloboda narodu ! Vrhovni komandant NOV i PO Jugoslavije TITO

Međunarodni vojni pregled STALJINGRAD JE POTKOPAO SILE OSOVINE Zaigralo je kolo i pred našom kućom. Svi rodoljubi bez daha očekuju vesti s istoka . Prvi cilj staljingradske ofanzive je postignut. Grad je odbranjen. Dvanaest hitlerovskih divizija je pobijeno ili zarobljeno . Sada je u toku druga faza ofanzive uništenje 250.000 Nemaca i Rumuna pod komandom generala fon Hota između Volge i Dona. Hitler je primoran da baca avionima svojim opkoljenim trupama municiju i hranu . Za četiri dana Rusi su oborili 250 tromotornih „Junkersa 52 “. Nemci brane svaku stopu, svaku kuću , jer znaju da poraz između Volge i Dona može da ima katastrofalne posledice . Dok jedne ruske snage uništavaju armiju fon Hota, druge divizije , pošto su već prevalile 120 kilometara, probile su se iznad Kotelnikova, severno od Cimljanskaje, na zapadnu obalu Dona. Ruske prethodnice se nalaze na 240 kilometara od Rostova, glavne Hitlerove baze na jugu. Velike borbe pretstoje. Hitler će baciti sve svoje rezerve da onemogući rusko nadiranje , jer bi oslobođenje Rostova značilo pravu katastrofu za ' njegovu armiju . Kod Rževa već su potpuno uništene tri nemačke divizije. Poslednje operacije u Rusiji nam pokazuju značajne činjenice. Ove zime Hitler mora da brani front , ne od 2.000 kilometara , već od 3.000 kilometara prilično slabijim snagama . Drugo, ni u jednoj dosadašnjoj ofanzivi nije se Rusima predao toliki broj neprijateljskih vojnika kao u ovoj . Hitlerova armija je razvodnjena . I treće, ruski tenkovi napadaju u masama i pokazuju u punoj meri svoju probojnu moć . Crvena armija se sprema da zada Hitleru ove zime još strašniji udarac. To sada počinju da osećaju i sami Nemci . Pretstavnik Nemačke vrhovne komande izjavio je švedskim novinarima: ,,Na centralnom frontu vode se najžešće tenkovske bitke od početka rata. Situacija je veoma ozbiljna. Čvrsti zid ruskih tenkova nadire na naše linije. Stalno pojačanje ruskih tenkova pokazuje da su najljuće bitke ovog rata pred nama."

267

Nalazimo se pred odlučnim događajima u Africi . „ Najteža borba za poslednjih 30 kilometara pred Tunisom uskoro će otpočeti “, rekao je g. Čerčil. Nemci su iskoristili kraće veze za snabdevanje (od Bizerte do Sicilije brod prelazi za 6 časova) , pa su uspeli da se održe na svojim položajima. Čak su izveli i dva jaka kontranapada na savezničke položaje . Nemcima mnogo pomaže trenutna nadmoćnost u vazduhu na ovom delu fronta. Saveznici su za nedelju dana prevalili 480 kilometara i sada dovršavaju svoju koncentraciju . Njihove linije za snabdevanje su duge . Pojačanja dolaze direktno iz Engleske. Ali, svi znaci govore da će uskoro doći do odlučne borbe za Tunis, kičmu Sredozemlja.

Italija je i dalje izložena teškim udarcima savezničke avijacije . U šest napada na Đenovu , četiri napada na Torino i dva napada na Milano bačeno je 15.000 tona bombi (prema 200 tona na Beograd) . Sada je došao udar i s juga. Usred dana leteće tvrđave napale su veliku luku Napulj . „ Sistematsko, destruktivno, na naučnoj bazi, bombardovanje Italije će se nastaviti “, izjavio je g . Čerčil. Italijanski narod sada oseća sve užase rata u koji ga je doveo fašistički režim. Musolini, fašistički gaulajter za Italiju , morao je posle 18 meseci ćutanja da otvori usta, jer u Italiji počinje da se raspaljuje oganj narodnog gneva. U Kataniji na Siciliji i u Bariju italijanski vojnici su pucali na Nemce. U Tarantu na dva ratna broda izbila je pobuna. Demonstracije se održavaju na sve strane . Prema vestima koje stižu i preko Slovenije Komunistička partija Italije razvija veliku delatnost. U štrajku u tvornicama „ Fiat"-a u Torinu učestvovalo je 50.000 radnika .

Nije samo komešanje u Italiji . Strah hvata i ostale Hitlerove saučesnike. Finska štampa je puna prekora onima „ koji uveličavaju snagu Crvene armije ". Na ulicama Helsinkija izbijaju otvorene demonstracije protiv rata. Panika je uhvatila i kukavnog Pavelića . Sve svoje ministre , doglavnike, pobočnike - i kako se sve ne zovu poslao je sad u narod, pa drže zborove i „ objašnjavaju “ političku situaciju . U Bugarskoj je objavljeno opsadno stanje posle niza akcija partizana i demonstracija u samoj Sofiji . Nemci to komentarišu kao policijsku meru protiv komunista i rusofila. U Švajcarskoj , na neutralnoj berzi, nemačka marka je pala za 25% otkako je otpočela sovjetska ofanziva kod Staljingrada . Ušli smo, nema sumnje, u novu fazu rata - snažne savezničke ofanzive . V. D.

268

Reč Francuske TULONSKI JUNACI Svet dugo vremena nije čuo glas Francuske . Nemci su joj bili začepili usta. Oni su spalili francuske gradove , oni su pogazili francuske vinograde, oni su opljačkali francuske muzeje. Svet se pitao: „ Šta misli Francuska? “, ali, Francuzi nisu imali oružja, a nemački su tamničari budnim okom čuvali vrata porobljenih zemalja. Noćas je Francuska kazala svoju reč . Eksplozija u Tulonu potresla je ceo svet. Šta je bilo ostalo Francuskoj ? Samo njeni ratni brodovi stajali su strašni i nemoćni . Bili su svezani , čuvali su ih Nemci. A zašto su Nemci ostavili Francuskoj samo Tulon? Bojali su se nemoćnih okovanih brodova. U njima je živela duša pobeđene , ali nepobedive Francuske. Nemci su hteli da zarobe žive brodove . Prevarom su pobedili francusku vojsku , nadali su se da će prevarom prigrabiti francusku mornaricu. Dopustili su da se francuska zastava leprša nad Tulonom. Nagovarali su mornare . Ali , brodovi su bili Francuska, sve što je ostalo od francuske zemlje, od francuske slobode. Nemci su mučki napali, noću . Prema dokovima su jurili nemački tenkovi . Tada je zrak zaglušila eksplozija. Posada oklopnjače „ Strasburg" bacila je u vazduh brod, najbolji brod francuske ratne mornarice . ,, Strasburg" je već dugo godina bio Francuska. Pre 150 godina u Strasburgu je mladi oficir republikanske vojske napisao besmrtnu Marseljezul Sada je Strasburg prisajedinjen Nemačkoj . Grad neustrašivog Klevea postao je nemačka tamnica. Noćas su Nemci hteli da prisvoje i drugi Strasburg brod. Na mostiću je stajao komandant, koji je poginuo sa brodom. To je bio signal. Jedan po jedan potopljeni su u crne vode moćni brodovi — oklopnjače , krstarice, razarači . Umirali su komandanti, umirali su mornari . Noćas nisu potopljeni samo francuski brodovi, noćas je potopljena Hitlerova iluzija „ nove Evrope". Dve godine govorili su Nemci o svojoj saradnji sa svima. Dve godine oni su tvrdili da su se pomirili s francuskim narodom. Oni su ponavljali : „ Francuska je s nama. “ Francuska je odgovorila: „ Bolje je na dno mora, nego Hitleru ! Bolje je smrt, nego beščašće . “ Narodi koji se bore za slobodu čuli su poslednji pozdrav brodova koji su tonuli . Noćas je sva Francuska stupila u bojne redove saveznika. Eksploziju u Tulonu čuće vojnici generala de Gola i oni će se zakleti da će se osvetiti Nemcima za mrtve brodove . Eksploziju u Tulonu čuće svi koje je potresla veličina Francuske i odgovoriće na propast francuske ratne mornarice novim pobedama . — Eksplozija u Tulonu dopreće i do branilaca Staljingrada, koji istrebljuju i francuske dželate. Junaci Staljingrada kliču u dimu borbi : Slava tulonskim mornarima ! Živela sloboda! Smrt Nemcima! Ilja Erenburg

269

SRBIJA SE UMIRIT NE MOŽE Nedićev radio Beograd objavio je 26 novembra uveče da su zbog pomaganja partizana streljana sledeća lica iz Valjeva : Miloš Milosavljević, Dželebdžić Nikola, Ružička Ivan, Konečni Adalbert, Marković Srbobran, Savić Svetislav, Ivanov Vladimir, Borovnik Jože, Milinov Dušan i Penezić Borislav, svi radnici.

SMRT FASIZMU

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE . 13 DECEMBRKA 1942 3RO 30 GOD VI

SLOBODA NARODU

Ja se ponosim time Sto stojim na celu armije i kojoj ima ogroman broj žena Us cororą drugą Tita na konferenciji AFZ4 CIJENA: 3 L , 3 KUNE, I 50 LIRA

6, 7 i 8 DECEMBRA NA OSLOBOĐENOJ TERITORIJI PRVA ZEMALJSKA KONFERENCIJA ANTIFAŠISTIČKOG FRONTA ŽENA Planuo je veliki, pravedni, narodnooslobodilački rat. Žene Jugoslavije oslušnule su za trenutak od koga dolazi taj glas koji zna da uteši , da povede na ustanak, koji zove na osvetu. To je bila progovorila Komunistička partija - sve ostalo bilo je nemo za patnje naroda. I onda je u ženama i sestrama, u mladim majkama, kojima su otrzali čeda iz naručja i sekli ih na komade, planuo žar plemenite mržnje, osvete i herojizma. ,, Komunistička partija ukazala nam je pravi put, put borbe, - na njemu patnje postaju lakše, snaga veća ― i mi ćemo njime ići do pobede", - objasnile su žene tu svoju odluku u pozdravu upućenom Komunističkoj partiji sa Prve zemaljske konferencije Antifašističkog fronta žena. Drug Tito na svečanoj konferenciji AFŽ odao je puno priznanje ženama Jugoslavije : „ Kćeri naših naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Naša pozadina je , više nego išta drugo, dokaz koliko su one svjesne ovog historijskog momenta, kad se odlučuje sudbina čitavog čovječanstva, kad se odlučuje sudbina žena . I baš zato, ova današnja skupština ima ogroman historijski značaj . Naše žene , naše kćeri , majke, učestvuju s puškom u ruci u Narodnooslobodilačkoj borbi . Ja se ponosim što stojim na čelu armije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u ovoj borbi po svom herojizmu, po svojoj izdržljivosti bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima, i našim narodima Jugoslavije čini čast što imaju takve kćeri." Među hiljadama ubijenih, izmrcvarenih po logorima, bačenih u jame , jednostavna imena žena iz naroda čine dobru polovinu . Među hiljadama žrtava palih za slobodu svoje domovine svetle bezbrojna imena žena . Žene su u ovom velikom ratu postale svesne da im je sudbina jednaka sa sudbinom naroda. One su smelo povezale svoju borbu sa Narodnooslobodilačkom borbom i tako svojoj borbi dale novi karakter i širinu , a svojim učešćem u Narodnooslobodilačkoj borbi dale i ustanku obeležje opštenarodnog.

271

„ Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fašističkog sistema, sistema srednjevjekovnog ropstva " ... „ One se bore danas rame uz rame sa muškarcima za slobodu naroda Jugoslavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv njihovih domaćih slugu "... ,,to je sastavni dio velike borbe za njihovu ravnopravnost, koju su našim ženama, u granicama Jugoslavije , osporavali... " - dao je smisao njihove borbe drug Tito. Nema reči kojima bi se mogao izraziti duboki preokret koji se dogodio u ženama naših naroda za ovih osamnaest meseci borbe, kojoj su kao nikad dosad darovale svu svoju snagu. Većina od 166 delegata, koliko ih je bilo na skupštini , kao i više stotina učesnica, bile su naše seljanke iz svih krajeva naše zemlje, svih naroda i vera. Podloga antifašističkog pokreta žena postale su seljanke . I to je velika tekovina današnje Narodnooslobodilačke borbe . U prostosrdačnom i neizmernom oduševljenju koje su žene izrazile drugu Titu, one su istovremeno izrazile neizmernu ljubav i veru u našu narodnu vojsku. - a bilo ih je na desetine ― - ni izdaleka se nije dalo U govornicama — nazreti da su to ne juče , nego i danas nepismene seljanke . Jednostavno i smelo tekle su sa usana ovih jedva pismenih žena umne reči o nacionalnom jedinstvu, o sramoti izdajstva ustaša i četnika, o imperijalizmu , o velikoj ulozi Sovjetskog Saveza , o izgradnji narodne vlasti i velikim zadacima koji se postavljaju pred narode i žene Jugoslavije . Žene su razvile za ovu godinu i po dana neviđene sposobnosti organizatora i rukovodilaca. Politička svest žena , koju je na veličanstven način otkrila ova konferencija, značajna je tekovina borbe naroda, jer su žene postale istinska zaloga da će čvrsto braniti plodove narodne borbe od svih onih koji bi se mašili rukom da ih prigrabe za svoje sebične interese. Na svečanoj sednici uveče 6 decembra, koju je otvorila Mitra Mitrović iz Beograda, - posle govora druga Tita konferenciju je u ime CK KPJ pozdravila drugarica Spasenija Babović , odajući puno priznanje herojskom držanju žena u Narodnooslobodilačkoj borbi . „ U našu Partiju , konstatovala je pretstavnica CK KPJ, — ušle su za ovih osamnaest meseci mnoge žene koje su se pokazale dostojni i dosledni borci protiv fašizma kako na frontu , tako i u pozadini . " Pretstavnik Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije Dr. Simo Milošević izrazio je opravdanu veru u to da će žene Jugoslavije pomoći AVNOJ da se još čvršće cementira jedinstvo fronta i pozadine . Drug Mihailo Švabić , u ime CK SKOJ-a, pozdravio je u Antifašističkom frontu žena starog druga omladinskih organizacija iz borbe i poznanika sa svih teških mesta, čiju obilnu pomoć mladi borci sreću na svakom koraku. Svečanu sednicu, van dnevnog reda, završila je stara nepismena seljanka Mika Pećanac iz Vrtoča, iz Drvarskog sreza, uzbuđena priznanjem koje su žene dobile od druga Tita i pretstavnika svih organizacija. rečima: „ Ja sam željna istine i pravde , a koliko sam videla istinu i pravdu, ona je sva u komunista. “

272

Drug Tito na položaju čita novi broj „Borbe" (1942 g.)

crnogorske lovćenskog bataljona borcima brigade Borbu Prvog jesen 1942 čita IV Mašković u" Narodni heroj Savo

U BORBI PROTIV FAŠISTA STVARA SE MOČNA ORGANIZACIJA ŽENA U svom političkom referatu, referent drugarica Mitra Mitrović izložila je osnovne crte antifašističkog pokreta žena i konstatovala istorijske tekovine koje su žene stekle u okviru Narodnooslobodilačke borbe. Drugarica Spasenija Babović u referatu o organizacionim pitanjima AFŽ-a postavila je konkretne zadatke za učvršćenje organizacije i proširenje njenog rada, koji su, na kraju, obuhvaćeni rezolucijom. Aktivizaciju žena i mogućnost takve aktivizacije samo na strani naprednih snaga, herojizam žena koji je postao masovan, snagu organizacije, nasilja koja fašistički okupator i njegove sluge mogu samo i doneti ženama, dubinu mržnje prema neprijateljima — bogato su ilustrirale žene iz svih krajeva primerima nasilja čiji su predmet bile mnoge od njih, primerima junaštva čiji su nosioci bile mnoge od njih. Bujicom su potekli dokumenti neviđenih napora, veličanstvenih gestova, silne snage žena iz naroda koje su se uhvatile u koštac sa jakim neprijateljem - okupatorom 1 neznanjem .

Spasenija-Cana Babović

,,Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo klonulo od žalosti i tuge. Ali , trebalo je osvetiti moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali . Stisnula sam srce i pesnicu ", rekla je Kata Pejinović, seljanka iz Like, danas već član AVNOJ-a. I ne samo ona nego hiljade žena iz Like, od kojih je 15.000 već čvrsto obuhvaćeno organizacijom , visoko su digle glavu. Čvrsto i uporno lomile su razdor između srpskog i hrvatskog naroda, ako i ne odmah svešću, a ono žuljevitim rukama koje su kopale krompir za postradala hrvatska sela od četnika. I njihova je zasluga što Hrvati, naročito zapadne Like , danas sve više ulaze u partizane i što su žene hrvatskog sela Perušić obukle bataljon ,, Matija Gubec". Žene Like obukle su 99 od glave do pete" čitavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon . One paze svoju vojsku kao „ čedo svoje “ — i time zadaju direktan udarac neprijatelju . Kroz ustaške straže, skrivajući sudove u živici, nosile su hranu vojsci žene Korduna. Dragica Karan, tridesetogodišnja seljanka, mati četvoro dece, sa upornošću prekaljenog borca, iznosi tvrdi moral svojih drugarica, koje uprkos ofanzivama ne ostavljaju svoje domove, jer hoće da ih brane do poslednjeg daha . A tek pre šest meseci bila je na kursu od 8 dana i sama nervozno držala svoju torbicu kad bi naišli avioni . Danas stoji na čelu svoje organizacije, na oslobođenoj i neoslobođenoj teritoriji, koja broji čvrsto organizovanih — 8.000 žena . Samo 2.070 od njenih članica pismene su, ali i pismene i nepismene znaju da mrze staru vlast, jer ljube pravdu i slobodu". Radne grupe od po 1.200 žena otimale su žito ispred samih ustaških straža. 18 Istorijski arhiv KPJ 1/2

273

Oko 10.000 žena nepokorene Banije stupilo je u svoju organizaciju . ,,Njima je otvorila oči Komunistička partija ", kaže Kata Opačić, koja je i sama stekla pouzdanje rukovodioca u toku ove borbe. Organizaciji u Baniji još nije uspelo da učvrsti svoj Okružni odbor, kao onima u Lici i Kordunu, ali tome nije kriva inače visoka svest odbornica, već to što ,,krvnički psi naleću na nepokorenu Baniju svaki čas". Ranjenici naših brigada upamtili su dobro toplu pažnju i obilatu pomoć koju su im pružile žene Bosanske Krajine. Zbrinjavanje izbeglica i ovde je jedan od važnih zadataka AFŽ- a. „, 24.000 izbeglica ima samo u podgrmečkom kraju ", kaže Danica Medan. Deca sa Kozare našla su u dečijem domu podgrmečkog kraja toplo utočište i svako novu majku koja se brine o njemu. 37.000 kuna skupile su žene samo jednom prilikom, i od toga kupile namirnice za vojsku. Versku i nacionalnu pocepanost rešiće ove žene ujedinjene istom ljubavlju i istom spremnošću za borbu . „ Mi se nadamo da će nam pomoći drugarice drugih vera", rekla je uvereno Rahida Šakić, muslimanka iz Bihaća, a Štefica Dujmović iz hrvatskog sela Žegar, Bihaćkog sreza, plameno je izjavila ispred svojih Kata Pejinović drugarica da će one nastojati da se spere 1jaga sa imena hrvatskog naroda. Nada Marković, radnica iz Beograda, poručila je ženama svih vera i naroda da srpske žene u četnicima gledaju iste takve neprijatelje kao i u izdajicama hrvatskog naroda — ustašama . Ključa ustanak u Dalmaciji . Žene gradova i sa otoka digle su se prve . Najzad — i one iz Dalmatinske Zagore. „ Ko poznaje položaj žene u Dalmatinskoj Zagori , biće mu jasno kako je duboko i široko borba zahvatila narod Dalmacije", rekla je Milka Lasić . Devetnaestogodišnja devojka iz Zagore potvrdila je: „ Školovana nisam, svita prošla nisam, sada sam prvi put sila u voz. " Ali je s ponosom pričala o drugarici iz Sinja, koja nije čekala drugove da dođu i ubiju špijuna koga je domamila na sastanak, već ga sama — nožem u trbuh! - i o ženama koje svakodnevno nose uz oštre litice Biokova vodu za partizane! Primeri napora i herojizma žena u pozadini izravnali su se sa herojizmom koji su iznele drugarice -borci crnogorskih brigada — Vukosava Mićunović, Stana Tomašević, Danica Brajević, krajiških — Zora Kovačević i Desanka Balaban, hrvatskih - Vera Gašparić, proslavljene Kozarske — Sida Marjanović i Mara Kusturić iz II proleterske. Ovi veličanstveni napori i primeri, koji se ne daju nabrojati, potvrda su još jednom da su žene zaslužile reči druga Tita : ,,Žene Jugoslavije, imaju pravo da ovdje, danas, jedanput za uvijek, utvrde jednu činjenicu : da ova borba mora donijeti ploda i za žene naroda Jugoslavije,... a to je prava i potpuna ravnopravnost... Za ovu stvar naših 274

žena stajaće Narodnooslobodilačka vojska i sve žene koje se nalaze u prvim redovima velike borbe." Rezolucija sa ove konferencije zaslužuje posebnu pažnju . Konferencija je izabrala Glavni odbor za celu zemlju.

GLAVNI ODBOR AFŽ JUGOSLAVIJE Seljanke: Kata Pejinović, pretsednica AFZ za Liku ; Dragica Karan, pretsednica AFZ za Kordun ; Kata Vujaklija iz Banije ; Nada Trbović iz Gorskog Kotara; Danica Medan iz Bosanske Krajine ; Mika Pećanac iz Bosanske Krajine ; radnice : Spasenija-Cana Babović iz Srbije ; Maca Gržetić iz Zagreba; Rahida Šakić iz Bihaća ; Judita Alargić iz Vojvodine ; Nada Marković iz Beograda; domaćice : Zora Brkić iz Mrkonjić Grada ; Vahida Maglajlić iz Banje Luke; intelektualke : Mitra Mitrović iz Beograda ; Olga Kovačić iz Zagreba ; Vanda Novosel iz Zagreba ; Marija Novak iz Dalmacije ; Stana Tomašević iz Cetinja ; Dina Vrbica iz Podgorice ; Mira Morača iz Bosanske Krajine.

ZA TEORETSKO UZDIZANJE PARTIJSKIH KADROVA U vatri žestoke sedamnaestomjesečne oružane Narodnooslobodilačke borbe naša Partija je izgubila dobar dio iskusnih starih kadrova koji su se iskovali u vatri ilegalnog rada, koji su bili naoružani praktičnim iskustvom i teorijom marksizma-lenjinizma, koja je u njima učvršćivala vjeru u pobjedu, davala im moć orijentacije i jasnost perspektiva. Ali u toj istoj vatri žestoke oružane Narodnooslobodilačke borbe iskovali su se bezbrojni novi, sjajni rukovodioci , zadojeni mržnjom prema neprijatelju i velikom ljubavlju za svoju Partiju i za svoj narod . Danas, kada su naše narodnooslobodilačke vojne jedinice izrasle u divizije i korpuse, kada se uspostavlja narodnooslobodilačka vlast u čitavoj zemlji , pred Partiju se postavlja još jače problem izdizanja i osposobljavanja sve novih i novih kadrova. Mlade , odane kadrove, u borbama provjerene, ali nedovoljno iskusne, treba više da naoružamo marksizmom-lenjinizmom , da mogu odgovoriti onim velikim zadacima koji se postavljaju pred Partiju u daljem razvijanju i pobjedonosnom okončavanju Narodnooslobodilačke borbe. Potrebno je osposobiti rukovodioce i sve članove partijskih organizacija u vojsci i pozadini da i poslije završetka oružane Narodnooslobodilačke borbe, ostajući najuže povezani sa narodnim masama, kao organizatori i rukovodioci tih masa , produže borbu do konačnog ostvarenja zadataka i ciljeva naše Partije. Teoretska izgradnja članstva je jedan od načina za rešenje ovoga pitanja, putem organizovanja raznih vrsta kurseva kojima bi bilo obuhvaćeno članstvo vojnih i pozadinskih partijskih organizacija. Aktivnost u

118*

275

tom pravcu još više treba pojačati . Treba stvarati niže i više kurseve, jer se ta praksa pokazala vrlo dobra ne samo danas, nego i ranije , u doba stroge ilegalnosti Partije . Stvaranje kurseva treba vršiti prema stepenu teoretske izgradnje i iskustva drugova koji dolaze u obzir za kurs . Kursevi zahtijevaju da izvjestan broj drugova mora za neko vrijeme biti odvojen od svakodnevnog partijskog rada. Tako će samo uspješnije biti savladan određeni autoritativni materijal prema unaprijed utvrđenom programu, uz primjenu najuspješnije metode rada, a pod rukovodstvom dobrih predavača . Pitanje programa nije lako riješiti s obzirom na to da kursevi ne bi smjeli trajati duže od tri do četiri nedjelje, i s obzirom na to što zbog kratkoće vremena program kurseva mora biti podešen u prvom redu prema potrebama današnje Narodnooslobodilačke borbe, što u kratkom vremenu treba da osposobi učesnike za niže i više partijske rukovodioce u vojsci i pozadini . Najbolji program za izučavanje marksizma-lenjinizma jeste ,, Istorija SKP (b) " . S obzirom na kratkoću , s obzirom na oskudicu u primjercima „ Istorije “, s obzirom na stepen ideološkog obrazovanja kadra i na iskustvo sa nekoliko posljednjih kurseva , pokazalo se kao najkorisnije da se „ Istoriji SKP(b) " dodadu „,, Osnovi lenjinizma " i partijski materijal koji je izdala naša Partija u periodu Narodnooslobodilačke borbe. Program višeg kursa trebalo bi da obuhvati otprilike slijedeće teme : 1. Razvitak društva (lekciono predavanje) ; 2. Teorija Partije ; 3. Organizaciono pitanje Partije; 4. Teorija revolucije ; 5. Diktatura proletarijata i sovjeti ; 6. Nacionalno pitanje ; 7. Seljačko pitanje ; 8. Strategija i taktika; 9. O SSSR (na bazi sovjetskog Ustava) ; 10. Drugi imperijalistički rat i njegovo pretvaranje u oslobodilački ; 11. Kratak pregled razvitka naše Partije : a) opšta linija Partije, b) Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi, c) narodnooslobodilačka vlast i d) vanpartijske masovne organizacije. Program za niže kurseve trebalo bi nešto uprostiti , tako da se teme: Teorija revolucije, Diktatura proletarijata i sovjeti i Strategija i taktika obrade samo kroz analizu karaktera današnje Narodnooslobodilačke borbe, a Nacionalno pitanje kroz politiku bratstva i prava naroda na samoodređenje , dok bi ostale teme trebalo obraditi u nešto užem obimu . U pogledu metoda rada pokazalo se kao najuspješnije da se svaka tema iz programa obradi istovremeno putem: a) predavanja; b) pojedinačnog i skupnog učenja i najzad, c) putem konferencija.

1. Prilikom predavanja predavač mora na popularan, jasan i ubjedljiv način iznijeti najvažnije teoretske stavove potkrepljujući ih primjerima iz ,, Istorije SKP (b) “ , kao i primjenom tih teoretskih stavova na naše prilike u Jugoslaviji . 2. Samostalno, pojedinačno učenje je najbolji način za savladavanje materijala. Ali s obzirom na teoretski nivo i opšte obrazovanje učesnika nižeg kursa, iskustvo je pokazalo da poslije pojedinačnog proučavanja materijala treba obrazovati kružoke od četiri do pet drugova sa jednim najboljim kursistom kao rukovodiocem. Cilj kružoka je da kursisti u međusobnoj diskusiji provjere koliko su shvatili iz materijala i predavanja, da bi se osposobili da te stvari na konferenciji pravilno izlože . 276

3. Pošto se materijal prouči , treba održati po svakoj temi konferenciju na kojoj predavač postavlja pitanja, da bi se vidjelo kako su drugovi razumjeli materijal i da bi se pogrešno shvaćene stvari ispravile . Svako pitanje treba da čini jednu zaokrugljenu cjelinu . Poslije svakog pitanja ili grupe pitanja razvija se diskusija u kojoj drugovi čine dopune , primjedbe, ispravke i najzad predavač se osvrće na diskusiju , ispravlja pogrešna gledišta i još jednom ističe bitno u problemu, da bi se svim drugovima što jače urezalo u svijest. Svaki kursista mora obavezno imati po primjerak materijala od svake teme kako bi mogao pojedinačno učiti . Prema tome, svaku temu treba zasebno umnožiti u onoliki broj primjeraka koliko obično ima kursista. Taj materijal ostaje i služi za nove kurseve . Svi oblasni , okružni i sreski komiteti treba da umnože izvjesnu količinu materijala za zadovoljenje potreba kurseva koje organizuju . Postavlja se i problem predavača sposobnih da vode niže i više partijske kurseve . To pitanje nije tako nerješivo kako mnogima izgleda . Ako se shvati da predavač može zaista odigrati vrlo korisnu ulogu u cilju izdizanja partijskog kadra , onda partijske organizacije neće žaliti da sa organizacionog partijskog rada za izvjesno vrijeme odvoje drugove koji bi mogli poslužiti kao predavači . Takvih drugova ima skoro u svim organizacijama. Predavač bi morao biti načisto sa svim teoretskim i praktičnim problemima koji sačinjavaju program kursa . Iz dobro odabranih i vođenih kurseva osposobiće se jedan deo drugova i za predavače . Potrebno je nešto reći o odabiranju drugova za kurseve. Nepravilno je što se izvjesne partijske organizacije i partijske jedinice u vojsci teško odlučuju da šalju drugove na kurs smatrajući da su im oni neophodno potrebni za rad i da se bez njih nikako ne može . Praksa je pokazala da se to pitanje lako rješava cjelishodnijom raspodjelom posla i kadrova . Na kurseve treba slati drugove koji raspolažu izvjesnim partijskim iskustvom i posjeduju bar osnovne pojmove iz marksizma-lenjinizma. Jednom riječ , na kurseve treba slati one drugove koji imaju uslove da će se razviti u dobre partijske rukovodioce . Na svaki viši kurs koji se drži na području jedne oblasti treba slati po nekog od drugova iz Oblasnog, okružnih i sreskih komiteta, a iz vojske političke rukovodioce i jače političke radnike . Tako bi s jedne strane rad partijskih organizacija nesmetano tekao dalje, a s druge strane, kroz niz održanih kurseva prošli bi svi partijski rukovodioci i na taj način poboljšao bi se rad partijskih foruma. Na niže kurseve treba slati sekretare opštinskih partijskih komiteta, sekretare partijskih ćelija i pojedine članove ćelija i članove plenuma sreskih komiteta. Neosporna je činjenica da sve partijsko članstvo današnje i sutrašnje ne može, bar zasada, proći kroz ovu vrstu kurseva. Postavlja se pitanje na koji način riješiti problem opšteg teoretskog i političkog izdizanja cjelokupnog partijskog članstva. To je moguće riješiti ako se daleko više nego što je to dosad bio slučaj , u svim partijskim jedinicama i rukovodstvima pojača teoretski život Partije, koji je neophodan uslov za njen pravilan rad i razvitak . Neophodno je potrebno zavesti stalne i obavezne teoretske sastanke, na kojima će se prorađivati razne teme iz oblasti marksizmalenjinizma. Treba se osloboditi predrasuda da se sa tim radom može početi tek onda kada se bude raspolagalo dovoljnim brojem primjeraka „ Istorije SKP(b)", „ Osnovima lenjinizma " itd . , dobrim programom i dovolj277

nim brojem sposobnih rukovodilaca tim sektorima partijskog rada. Svaka partijska jedinica treba da otpočne rad na teoretskoj izgradnji svojih članova sa onim materijalom sa kojim raspolaže, tražeći od nadležnih foruma da je u tom radu pomognu, kako u pogledu materijala tako i u pogledu programa i rukovodilaca. Program treba podesiti konkretnim potrebama svakodnevnog praktičnog rada ne odvajajući, kao što se čini , teoriju od prakse. Treba razviti kod drugova još veći interes za teoriju i njen značaj . Pravilnim i postepenim proučavanjem pojedinih lakših tema treba kod drugova razviti ljubav za teoriju marksizma-lenjinizma i za samostalno ulaženje u teoretske probleme , što će najviše doprinijeti rješenju tako gorućeg pitanja kao što je pitanje kadrova. Treba ostvariti na djelu riječi našeg velikog učitelja Marksa da je „, teorija rukovodstvo za praksu". Podizanjem opšteg teoretskog i ideološkog nivoa našega članstva, razvijanjem življeg teoretskog rada u svim partijskim jedinicama, stvorićemo sposobne kadrove za rješavanje svih zadataka koji stoje pred našom Partijom i sprovesti u djelo riječi našeg velikog učitelja i vođe, druga Staljina: „ Kadrovi rješavaju sve . “

PALI HEROJI

MILOŠ-MRŠA MATIJEVIĆ

Na slavnom putu borbe za slobodu naroda, kojim je pošao još u svojoš ranoj mladosti, završio je svoj život i naš dragi Mrša . Našavši se u rukama krvavih dželata po zlu poznate beogradske glavnjače, drug Miloš je junački i dostojno komuniste pošao u smrt, do poslednjeg časa braneći čast i zvanje člana Komunističke partije. Bez suza u očima, ali stegnuta srca - mi , koji smo poznavali druga Mršu , osetili smo još jaču mržnju prema neprijatelju svih boja. Osvetiti druga Mršu , -- ta se misao duboko urezala u naša srca i u srca beogradskih radnika i studenata, kojima je on posvetio ceo svoj život. Miloš Matijević rodio se 1902 godine na Kordunu. Sin siromašne seljačke porodice, u najranijim godinama mladosti odlazi u fabriku na rad. Teški uslovi rada, divljačka eksploatacija i čoveka nedostojna nadnica — sve to ostavilo je duboke tragove u njegovom napaćenom životu . Iako fabrički radnik, Mrša je morao da se laća raznih poslova : bio je tkač, obalac, ložač na brodovima, najzad drvodeljac . Njegov pseudonim ,, Mrša" iz teških vremena ilegalnog života i rada , — odraz je njegovog zdravstvenog stanja i spoljašnjeg izgleda. Osetivši svu težinu kapitalističke eksploatacije , došao je do saznanja da se jedino kroz radnički pokret mogu poboljšati uslovi rada i konačno ukinuti sistem eksploatacije čoveka od strane čoveka. Sa svim svojim žarom , iskreno i nesebično prišao je radničkom pokretu, ne štedeći sebe ni svoga života u radu na ostvarenju njegovih ciljeva . Stupivši u redove sindikalno organizovanih radnika, Mrša sa još većim poletom radi i trudi se da

278

dâ sve od sebe, jer zna da je to jedini put ka Partiji. I postao je, 1926 godine, član Partije , -time je njegova davnašnja žarka želja bila ispunjena. Teške obaveze člana Partije primio je na sebe s velikim ponosom. Kao član Partije i omladinski rukovodilac Mrša još neumornije radi na sindikalnom organizovanju radnika Tekstilne A. D. u Beogradu. Sve snage ulaže na stvaranje i jačanje partijske i omladinske organizacije u svome preduzeću . Ubrzo zatim izbija štrajk u preduzeću . Za šest nedelja štrajka radnici su pokazali svoju snagu prema kapitalistima i policijskim žbirima, koji su za velike novce, dobivene od industrijalaca, nastojali da po svaku cenu uguše radnički štrajk. Godine 1928 Mrša odlazi u Sovjetski Savez kao delegat naše omladine na Kongresu Komunističke omladinske Internacionale . Oduševljen kongresom, onim što je video u SSSR, njegovim uspesima i napretkom na svim linijama, Mrša se posle tri meseca vraća u svoju zemlju, tvrdo rešen da svim svojim bićem pomogne ostvarenju krajnjeg cilja svoje Partije . Za ovog odanog člana Partije nije bilo zadatka koji ne bi izvršio. Izrastao i vaspitan u procesu borbe, očeličen u savlađivanju teškoća , Mrša počinje primati sve odgovornije funkcije u Partiji. Ali ubrzo je bio uhapšen. Policijski psi stavljaju ga na užasne muke. Mrša i ovde pokazuje svoju odlučnost, brani svoju Partiju pred klasnim neprijateljem i bodri svoje drugove. Krvava je bila 1929 godina, godina zavođenja vojno-fašističke diktature u našoj zemlji, godina mučkih ubistava najboljih sinova našeg naroda, godina mučenja i dugogodišnjih robija. Tada Mrša odlazi na 6 godina robije u Sremsku Mitrovicu . Naučiti što više to je sada bio njegov zadatak. Ali Mrša ni ovde nije prestao da se bori za bolje uslove života . Bio je organizator i učesnik mnogih štrajkova glađu i drugih akcija. Svojom izdržljivošću prkosio je tamničkim pandurima. Posle izdržane robije Mrša napušta zidine kazamata i sa još većim žarom baca se na rad u Partiji . Ni za trenutak ga nisu zbunili teški uslovi pod kojima radi njegova Partija, naša Partija, Partija čitavog radnog naroda. Veliko i u nizu godina stečeno iskustvo prenosio je na svoje saradnike u stvaranju i jačanju mesne partijske organizacije u Beogradu . Bio je sekretar Mesnog za Beograd i član Pokrajinskog komiteta za Srbiju. Kod druga Mrše bilo je jako razvijeno osećanje odgovornosti. On pripada onom tipu naših rukovodilaca koji na odgovornu, rukovodeću funkciju gledaju samo kao na još veći potstrek i šire mogućnosti za rad. Kada mu je saopšteno da je na V zemaljskoj konferenciji KPJ izabran za kandidata CK KPJ, odgovorio je : „ Teška i odgovorna dužnost, ali ću se truditi da opravdam poverenje. “ Ovih dana je ravno godina kako je Mrša podlegao strahovitom mučenju u beogradskoj krvavoj glavnjači . Sećanje na gubitak tog voljenog čoveka kod nas samo još više utvrđuje želju za osvetom. Slava i čast našim palim herojima! A. RANKOVIC

279

OMLADINSKI KONGRES Sta učiniti, kako raditi da mlada generacija Jugoslavije postane još jedinstvenija, da na frontu i u pozadini postane moćna udarna snaga oslobodilačkog rata, izvor novih reka mladih boraca, primer požrtvovanja na velikom delu narodnog oslobođenja? To su pitanja kojima diše i radi antifašistička omladina naše zemlje u ovim danima velikih priprema za svoj Prvi antifašistički kongres . Kongres će biti 27 i 28 decembra - dotada treba ne samo pregledati učinjeno nego izvršiti mnoge zadatke. Na ovoj velikoj smotri antifašističke omladine, 500 delegata, biranih od svojih drugova i drugarica iz vojske, pozadine, sa oslobođene i neoslobođene teritorije, imaće zamašan posao: dati bilans osamnaestomesečnih pregnuća i herojizma mladih ljudi i devojaka čitave Jugoslavije. Ko će nabrojati hiljade herojskih dela, ko izmeriti napore mladih za slobodu svojih naroda! Novi lik dobila je mlada generacija Jugoslavije u ovom oslobodilačkom ratu! Krupne zadatke imaće da rešava na svom kongresu rodoljubiva omladina Jugoslavije . Najzad , slobodna, sama — moći će da govori o aktuelnim problemima -- svojim životnim problemima - o omladini u oslobodilačkom ratu, o bratstvu omladine svih južnoslovenskih naroda i bratstvu sa omladinom SSSR, i, najzad, o mladom naraštaju i sutrašnjici svoje domovine. Boriti se i raditi bez predaha za front pobede nad okupatorom i njegovim slugama - tako je postavila pripreme za svoj kongres antifašistička omladina. „ Priređujte svuda, na frontovima i u pozadini, pretkongresna takmičenja u uništavanju neprijatelja i radu za front i pozadinu“, kaže Sazivački odbor u proglasu za kongres. Prvi kongres valja da posluži omladini da, u slavu svog prvog slobodnog kongresa, svojim ranijim pobedama doda nove i veće. Ova manifestacija svesti i jedinstva antifašističke omladine Jugoslavije istovremeno će poslužiti kao potstrek svim mladim ljudima i devojkama koji još nisu u njenim redovima da se odmah uvrste u redove svojih najplemenitijih i najpožrtvovanijih drugova i drugarica, koji već osamnaest meseci daju snagu i živote za slobodu svoje zemlje i za budućnost čitave omladine.

ZA ŠEST MESECI BORBI U ZAPADNOJ BOSNI

37 gradova, 45 topova, 17.035 ubijenih i 7.500 zarobljenih neprijateljskih vojnika Slavni dani 1942 godine su na izmaku . Dužnost nam je da svedemo naše račune s neprijateljem. Ljuto smo svetili svaku kap krvi , svaki spaljeni krov . Otpočinjemo sa Zapadnom Bosnom gde su okupatoru i njegovim slugama zadati najžešći udarci. 280

Prema nepotpunim podacima, ne računajući masu manjih akcija, za šest meseci , od kraja maja pa do kraja novembra, Krajišnici i proleterske brigade na teritoriji Zapadne Bosne ovako su se odužili svome narodu : 47 strašnih juriša na utvrđene gradove, na neprijateljske topove, mitraljeze, bunkere, od toga 37 velikih pobeda, 37 oslobođenih gradova: Bihać, Prijedor, Jajce ·- dva puta , Krupa - dva puta, Kozarac, Ključ - tri puta, Dobrljin, Glamoč , Mrkonjić tri puta, Sanica -- tri puta, Petrovac, Drvar, Grahovo, Konjic , Prozor, Livno, Duvno - dva puta, Gornji Vakuf, - dva puta, Kreševo, Bradina, Fojnica dva puta, Šujica — Cazin — dva puta, Bužin, Kladuša, Cetingrad . U napadima na Novi - dva puta, Sanski Most, Dubicu, Donji Vakuf, Bugojno dva puta, Kupres tri puta neprijatelju su naneseni veliki gubici , ali sami gradovi nisu zauzeti. Neki od ovih napada su imali demonstrativni karakter za rasterećenje naših drugih frontova. Posle oslobođenja Prijedora i Krupe, neprijatelj je otpočeo veliku ofanzivu na Kozaru, u kojoj je učestvovalo 70.000 vojnika — 4 ustaška zdruga, jedna nemačka divizija, nekoliko domobranskih pukovnija, mađarski odredi . Ta niska planina je bila opasana sa svih strana. Nju je branilo oko tri hiljade partizana , u njenim šumama skrilo se 80.000 duša. Puna dva meseca narod i njegovi borci odupirali su se neprijatelju . Jedna od najvećih epopeja našeg Narodnooslobodilačkog rata odigravala se na Kozari . Ustaše i hitlerovci su istrebljivali sve stanovništvo, na desetine hiljada ljudi je pobijeno, odvedeno u Jasenovac, na ropski rad u Nemačku . Ali ti ljudožderi su to skupo platili . Prema njihovim podacima, oni su na Kozari imali 7.000 mrtvih . Samo prilikom proboja neprijateljskog lanca ubijeno je 500 Nemaca iz 714 -te nemačke divizije generala Štala . A danas V krajiško -kozarska brigada opet iz majke Kozare udara na neprijatelja. Neprijatelja je Kozara iznurila. Mi se zalećemo - osvajamo Ključ, a u to vreme već izbijaju s juga proleterske brigade , koje zajedno s Krajišnicima preuzimaju , s malim prekidima, inicijativu u svoje ruke, osvajajući grad za gradom, oslobađajući čitavu Krajinu, sem Banje Luke. U tim velikim borbama za šest meseci ubijeno je 17.035 neprijateljskih vojnika, među kojima skoro 2.500 Nemaca . Ovde nije uračunat broj ranjenih. Ustaše su u crno zavijene . Njihova „ Crna legija“ je stvarno uništena u bojevima na Kupresu , Bugojnu , Prozoru , Posušju . Teško su ranjeni pukovnik Šimić, bojnici Sudar i Boban, glavni razbojnici posle Francetića. Broj zarobljenih i puštenih domobrana iznosi 7.500 . Tih 7.500 sinova hrvatskog naroda u mnogome su olakšali Narodnooslobodilačku borbu u Hrvatskoj , jer naših naroda.

su

u svoj kraj doneli pravu sliku partizana, jedinstva

Četničke bande su se raspršile posle udaraca kod Mrkonjića i Grahova. Narod je uvideo izdaju Drenovića i Đujića . Nigde u Zapadnoj Bosni ti izrodi nemaju podršku naroda. U ovim velikim bojevima zaplenjen je silan ratni materijal, sem razne vojničke spreme , namirnica —- 45 topova, 69 bacača , 248 teških i 383 puškomitraljeza i 9.100 pušaka. Uništeno je 19 tenkova i četiri aviona . Ali , naši računi s neprijateljem još nisu zaključeni !

281

PODELA POMOČI VRHOVNOG ŠTABA

Položaj , decembra Naročite komisije za raspodelu pomoći Vrhovnog štaba postradalom narodu Bosanske Krajine završavaju rad. Pomoć je deljena najsiromašnijim porodicama, koje je nemilosrdni okupator sa svojim slugama, ustašama i četnicima, ostavio bez igde ičega na ovoj zimi . U svim mestima održani su veliki narodni zborovi , na kojima je svako imao pravo da predloži kome pomoć treba dati , a kome ne treba. Na jednom zboru rekao je jedan seljak iz okoline Mrkonjića : Za 22 godine Jugoslavije nismo dobili ni dinara pomoći , a sada naš Vrhovni štab odvaja od naše vojske i pomaže narod ! Težak je posao imala komisija . Čitavi krajevi su skoro sasvim popaljeni, stoka i hrana oterani . Evo jednog slučaja : Bosnić Stevan iz Vrtoča, Srez Drvar, 10 muških i 8 ženskih članova porodice, 2 sina u borbi, opljačkan i popaljen od Italijana i četnika maja 1942. Opljačkano mu: 4 krmka , 200 kila kukuruza, 5.000 kila sena i razne druge robe. Spaljena mu kuća s pokućstvom, dve štale, kukuruzana, 1.000 kila žita, kola i saonice. Sada stanuje na zgarištu. Deljenje pomoći Vrhovnog štaba u Gornjem i Donjem Vukovskom pretvorilo se u dirljivu manifestaciju narodnog jedinstva . Toplo je primljena pomoć i u bivšem četničkom selu Dragnićima, koje su ustaše i Nemci popalili i ubili preko 100 duša.

DETE NIJE KRIVO

Položaj, krajem novembra Prilikom borbi kod Sitnice, Nemci, četnici i ustaše povukli su se u jednu džamiju, odakle su pružali žestoki otpor. Naši su bacačem pogodili izdajnike. Među njima je poginula žena zloglasnog Drenovića. Pukim slučajem je ostalo živo trogodišnje dete tog okorelog izdajnika. Štab Prve proleterske brigade predao je to dete jednoj porodici na čuvanje, tako da ono neće imati prilike da pođe stranim putem svog oca izdajnika.

NAJVEĆA VISOKA PEĆ U EVROPI Sovjetska zemlja ratuje i izgrađuje . U toku Otadžbinskog rata sovjetska radnička klasa izgradila je , samo na Uralu i u Sibiru, nekoliko agregata za valjanje gvožđa i izlivanje oklopa, nekoliko martenovskih električnih peći, nekoliko baterija za koks, nekoliko agregata za proizvodnju cevi. Sada su u procesu izgradnje stotine preduzeća raznih grana industrije. Izgrađuju se desetine novih šahti, nova preduzeća nafte ; izgrađuju se nove i proširuju stare električne centrale . Petog decembra, na dan Sta-

282

ljinskog ustava, na Uralu , na kičmi sovjetske odbrane, zapaljena je nova magnitogorska visoka peć, peć broj 5 , najveća visoka peć u Sovjetskom Savezu i u čitavoj Evropi . Nova visoka peć magnitogorskog kombinata, koji nosi Staljinovo ime, izgrađena je za rekordno kratko vreme. Čitava ta peć, od najsloženijih mehanizama i ogromnih metalnih konstrukcija, do poslednjih šrafova, izrađena je u sovjetskim tvornicama. Radnici i inženjeri vodili su paralelno građevinske radove i radove oko montiranja - na taj način su dobili mnogo u vremenu . Brza izgradnja visoke peći bila je rezultat mudre organizacije posla, kao i koncentracije ljudskih snaga i materijalnih rezervi na odlučujućem industrijskom sektoru . Usred najžešćih okršaja sa nemačkofašističkim krvnicima, sovjetski narod imao je dovoljno snage i sredstava da zapali najmoćnije stvaralačke vatre , najveću visoku peć u Evropi ! Vest o prvom loženju nove visoke peći Magnitogorska primio je sovjetski narod, primili smo svi mi sa istom radošću s kojom primamo saopštenja Sovjetskog informacionog biroa o novim udarcima Crvene armije . Jer - svaka naša pobeda u pozadini, omogućuje pobedu na frontu . Svaka pobeda u sovjetskoj pozadini još više pojačava veru sovjetskih boraca, veru svih boraca za slobodu u nesalomljivu snagu socijalističke domovine. Uspesi na frontu , opet , izazivaju novi polet u pozadini . Crvena armija nastavlja svoju ofanzivu u reonu Staljingrada i na centralnom frontu . Vatre nove visoke peći na Uralu, to su vesnici uspešne ofanzive u sovjetskoj pozadini . Vatre uralske visoke peći pojačavaju vatru artilerijskih baterija kod Staljingrada, kod Rževa i Velikih Luka. Vatre magnitogorske peći broj 5 zapalile su nove snage, novi polet, nova junaštva , novu veru u srcima svih ljudi koji se bore za slovensko bratstvo i slobodu, za sreću i slobodu čovečanstva !

JEVTINE SLUGE Skupo su platila sela u okolini Mrkonjić Grada „ spas" koji je srpskom življu obećavao četnički bandit Uroš Drenović u duhu slatkih reči svojih naredbodavaca iz Londona. Skupo su platili obećanja koja je po nagodbi hteo da ispuni ovaj jadni sluga tuđih slugu prema svojim saveznicima - ustašama. Prljave račune svoje i unovči što pre svojih naredbodavaca žurio se ovaj „ vođa “ da — zlu ne trebalo kod ustaša, kojima je gorelo pod nogama u okolini Varcar Vakufa, i to za jevtine pare. Sva beda ovog sluge postaje još prljavija kad se čitaju skoro prezrive reči njegovog, nimalo boljeg saveznika, satnika Ante Žičarića, zapovednika ustaške bojne, u pismu pisanom 28 maja 1942 godine Glavaru glavnog stožera ustaške vojnice u Zagrebu, br. 453/42: "" ... Meni je taj Drenović rekao da ne traži ništa za sebe do li da im se poštede životi i imetak, te da nekoliko njegovih ljudi, koji su ranije bili državni službenici, natrag dobiju državnu službu . Kad obračunaju s partizanima spremni su položiti oružje. Da najbolje misle dokazuju time što je Drenović preselio svoju porodicu u Varcar Vakuf. Za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novaca za pripomoć, pa iz toga vidim, da bi se novcem mnogo toga dalo postići . Za sada imadu uhvaćena tri partizanske vode i to Šolaju, učitelja Nemanju i lugara Dušana Rakitu ... Mišljenja sam da moraju postojati posebne novčane navjere (krediti) za obavještenja, jer sam ustanovio da većinu četničkih vođa možemo za novac ili bilo kakvu uslugu kupiti..."

283

na Račun ustaša bio je, dakle, jednostavan. Za male pare i male usluge primer za vraćanje u službu nekoliko žandarma iz Drenovića bande i malu napojnicu - četnički banditi ubijaće borce za slobodu ili ih žive predavati ustašama. Drenovićeva banda i pored mnogobrojnih zločina prema srpskom življu , ubistava mnogih boraca za slobodu, paljenja srpskih domova, razbijena je pre nego što je uspela da ispuni mnoga obećanja data svojim kukavnim saveznicima. Ali je jedno nesumnjivo, da je i Drenović ispunio sve uslove da i on bude odlikovan Karađorđevom zvezdom od londonske izbegličke vlade.

NEPOSLUŠNI MINISTAR Londonski emigranti savjetuju našem narodu po čitavu noć da se ne laća oružja , da se čuva prenagljenih borbi i sukoba sa njemačkim i talijanskim okupatorima i krvnicima. Londonski emigranti usplahireno šapću da su oni protiv osvetničke i oslobodilačke borbe samo zato što još nije vrijeme, što je neprijatelj još jak , pa bi narod mogao skupo platiti svoju osvetu i slobodu. Londonski emigranti su protiv oružane borbe danas, i prijete sudovima i kaznama svima onima koji se ne pokoravaju njihovim savjetima i njihovim naredbama . Emigranti imaju na okupiranoj teritoriji svoga namjesnika — pukovnika, brigadnog, divizijskog, armijskog đenerala, ministra, šefa đeneralštaba i vojvodu Dražu Milailovića . Njihov ministar mora biti prvi izvršilac njihovih , a narod njegovih naređenja. Međutim, londonski emigranti pripovijedaju neprekidno da Draža Mihailović nije nikad položio oružje , da se on ne čuva borbe i osvete, da vodi žestoke i velike bitke s nadmoćnijim neprijateljima, s njemačkim i talijanskim okupatorima , ne žaleći ni svoju krv, ni krv svojih vojnika, ni naroda, koji je stavljen u položaj da proliva svoju krv, pa ili za ropstvo i sramotu, ili za osvetu i slobodu . Ministar je, znači , neposlušan ; on ne sluša svakodnevna i kategorična naređenja svoje vlade da se ne treba laćati oružja. Neposlušan je pognuti , uslužni činovnik u naočarima , čija je „ jedina želja da posle rata peca ribu ", ― kako je sam govorio, misleći, valjda, da će rijeke i poslije rata biti neprestano mutne. Jesu li londonski ministri kaznili neposlušnog ministra? Ne, oni su ga nagradili činovima i ordenima. Londonski bjegunci , koji prijete kaznama za svaku neposlušnost , nagradili su, znači, svog ministra za neposlušnost. Ako je ministar zaista heroj i vojskovođa, ako je osvetnik s oružjem u ruci, kako ga nazivaju naši emigranti , - onda je on neposlušan. A ako je poslušan, on čeka pogodno vrijeme, on se ne bori, on se ne pokazuje ni kao junak ni kao osvetnik. Kako onda nagraditi vojnika : što je neposlušan, ili što se ne bori? ― Pa ipak, ministar je nagrađen za borbu i poslušnost. Izdajući naređenja koja izdaju njemački i talijanski đenerali, slušajući odobrenja , primajući parafe londonskih bjegunaca, on je objavio da je došlo vrijeme za borbu, on se latio tuđinskog oružja, on nije žalio krv naroda u borbi protiv naroda, protiv ustanika i osvetnika , čija su prsa bila krvava od juriša prsa u prsa, a pleća otvorena i nezaštićena .

284

U Londonu, na sedmom spratu podzemnog mramornog hotela, živi čudna družina, koja danju ne radi ništa sem što mijenja i troši naše narodno zlato, a noću se skuplja i radi — narodu o glavi . Ta družina naziva jugoslovenskom vladom. Ona ima svoga ministra na strani , samu sebe svog otpravnika poslova pri osovini — Dražu Mihailovića . On — poput ustaša koji su, umjesto statistika, slali svojim poglavnicima burad srpske krvi i kotarice očiju, -šalje svojim poglavnicima šifrirane suze, šifriranu krv i glave našeg naroda , naših osvetnika i ustanika.

I za to dobija činove i ordene. R. Z

IZ MEĐUNARODNE POLITIKE PRODUBLJUJU SE USLOVI ZA KONAČNO IZBACIVANJE ITALIJE IZ STROJA Sve više se množe vijesti o tome kako u Italiji dolazi ne samo do unutrašnjeg raspadanja fašističkog režima, nego i do aktivnog otpora masa protiv ratnih strahota u koje je italijanski narod bacio njemački fašizam preko svoje filijale Musolinija i klike oko njega. Te vijesti donose sve agencije, a i mi smo mogli primijetiti kako sve više dolazi do netrpeljivosti između italijanskih vojnika i crnih košulja : u Dalmaciji su zapažene demoralizatorske izjave italijanskih oficira; iz Slovenije javljaju o radničkim pokretima u fabrikama „ Fiat", o demonstracijama žena itd . Izgleda da je Italiji bio potreban samo jedan jači udarac u Africi i nekoliko žestokih naleta savezničke avijacije , pa da počne da oživljava ono duboko, prigušeno nezadovoljstvo, da se ono, nama dobro poznato, apatično stanje italijanskog vojnika, koje je samo izraz apatičnosti italijanskog naroda, počne pretvarati u aktivnu borbu . Italija je, kako po svom položaju tako i po svom privrednom stanju, uvijek bila drugostepena zemlja, koja se pribija uz jačeg. Karakteristično je da se čak i Musolinijeva Italija u početku ovog rata kolebala na koju će stranu. Ona je ušla u rat bez ikakvih vidljivih razloga, u trenutku kad su bile očevidne Hitlerove pobjede u Francuskoj . Musolini je u rat ušao kao lješinar - da od raskomadane Francuske dobije nešto. Ali sam ulazak u rat učinio je kraj svakoj njegovoj samostalnoj politici i konačno i potpuno ga pretvorio u običan privjesak njemačkog imperijalizma. Otada je Italija dobijala samo udarce u Istočnoj i Sjevernoj Africi, a plijen koji se nadala da će zahvatiti na Balkanu izjalovio se uslijed strahovitog rata naših partizana. Rat na Balkanu angažovao je ogromne snage Italije i koštao je ogromnih materijalnih i ljudskih žrtava . Musolinijev san o moćnoj vojnoj mašini , koji je neupućenima mogao izgledati realan u periodu oko 1936, kada ostali svijet nije bio dovoljno naoružan, rasplinuo se u surovoj zbilji rata. Italija nema nikakvih važnih sirovina (uglja, čelika, nafte) da bi razvila svoj ratni potencijal, a naoružanje (na primjer avijacija) , koje se moglo kako-tako stvarati dok je bila slobodna trgovina sa prekookeanskim zemljama i kolonijama, danas se

285.

pokazuje kao nemoderno i upotrebljivo samo protiv golorukih naroda. Italija je i u tome pala u potpunu zavisnost od Hitlerove Njemačke. Slabosti Italije ustvari su slabosti osovine kao cjeline , s tom razlikom što one u Italiji izbijaju mnogo jače i vidljivije zbog njenog podređenog položaja, zbog toga što fašistička Njemačka, sama u oskudici, vodi isključivo računa o sebi , čak i na račun same Italije . Ishrana italijanskog naroda je na mnogo nižem nivou nego u samoj Njemačkoj , a tako stoji i sa snabdijevanjem italijanske vojske . Danas italijanski narod mora da plaća zločine Musolinijevog režima. Fašistička štampa brblja o tome kako su italijanski gradovi djelo dvijehiljadugodišnje kulture i kako nijesu samo svojina italijanskog naroda. Ako italijanski narod ima na nekog da se žali, onda je to samo Musolinijev režim, režim koji ga je bacio u nečuvenu bijedu i užase rata, koji ga je vezao za Hitlerovu bandu koja je učinila toliko zla evropskim narodima. Što se tiče same kulture, italijanski fašisti se nijesu žacali da siluju žene, spaljuju sela, bacaju u oganj djecu naših naroda, odvode desetine hiljada u logore i prepuštaju ih smrti od gladi . Italijanski narod može tražiti krivce za sve muke samo kod svojih vlastodržaca. Porazi Hitlera na Istoku kao i englesko-američka ofanziva u Africi nesumnjivo otvaraju mogućnost sloma Italije, izbacivanja Italije iz ratnog stroja hitlerovačke Njemačke . Bilo bi prerano govoriti o tome da to izbacivanje neposredno pretstoji, ali se ono nazire i kod nas (mjestimično rušenje pruge Split- Zagreb od italijanske vojske, bježanje Italijana u oblast uz more itd .) . Preduslovi za to izbacivanje stvaraju se svakog dana , svakog sata pod udarcima koje saveznici i partizani nanose Musolinijevoj izanđaloj ratnoj mašini . Izbacivanje Italije iz rata imalo bi ogromnog značaja. Ono bi sasvim otvorilo mogućnosti invazije Italije i Balkana, ugrozilo bi Njemačku na samim Alpima, u centralnoj Evropi i Francuskoj . Otpor koji italijanski narod počinje da daje Musolinijevom režimu ubrzava taj proces, približuje taj čas . Taj otpor, što je naročito značajno, javlja se u prvom redu kod radničke klase Italije. Na bazi tog otpora radničke klase mogu se razbuktati sve protivrječnosti Italije i ojačati i one druge prigušene snage koje je fašizam uspio privremeno da potisne (vrlo jake katoličke grupe, izvjesni krugovi u vojsci itd. ) . Ono što se danas sa sigurnošću može reći jeste - da se Musolinijev režim u Italiji počinje održavati snagama fašističke Njemačke , a ne samo svojim sopstvenim (brojni odredi Gestapoa i SS trupa u Italiji) , što će u daljem razvitku nesumnjivo dovesti do jačanja nezadovoljstva italijanskog naroda protiv Njemaca i Musolinija, do komplikacija za samu hitlerovsku Njemačku , a sa daljim, snažnijim udarcima saveznika i do samog izba- . civanja Italije iz rata. Izbacivanje Italije iz rata izolovaće potpuno Njemačku i ubrzati i njenu propast. M. D.

286

MEĐUNARODNI VOJNI PREGLED GODINA DANA RATA NA PACIFIKU Navršila se godina dana otkako su japanski avioni , u zoru 7 decembra, mučki napali glavnu američku pomorsku bazu Perl Harbor i potopili 28 velikih ratnih brodova. Osam američkih drednota od petnaest, koliko ih je Amerika imala na početku rata, otišli su na dno. Mikadova flota je na taj način zavladala Pacifikom . Došli su strahoviti udarci kod Malaje, dva engleska drednota ,,Princ od Velsa “ i „ Ripals " spustili su se u more, a s njima je pala i engleska zastava u Singapuru , Gibraltaru Istoka . Osamdeset hiljada Engleza i Indusa dopalo je ropstva. Predao se i Hong-Kong , alem-kamen u kruni imperije . Hrabri Mak Artur morao je najzad popustiti na Filipinima. Ista je sudbina snašla Javu , Sumatru, Borneo, Celebes, Timor, Burmu i dobar deo Nove Gvineje. Japan je munjevitim udarcem slistio ono što su Englezi za čitav vek utvrđivali na Pacifiku . Engleskoj trgovini presečen je bio put, a ogromna tržišta, prirodna bogatstva i preduzeća, stvarana engleskim i američkim kapitalom u ovom delu sveta, gde živi milijardu duša, prešla su u ruke Japana. Amerika je doživela još teže udarce. Više od polovine njene trgovine obavljalo se s Pacifikom . Američki kapital se godinama grozničavo smeštao u Kini , na Filipinima, Malajskom Arhipelagu. Strateški položaj Amerike, i onako slab prema odličnim pozicijama Japana , još se više pogoršao. Došao je u opasnost i sam Panamski Kanal, najveća raskrsnica sveta.

U procenjivanju karaktera borbe velikih sila na Pacifiku moramo se rukovoditi opštom međunarodnom situacijom. Rat u Evropi je do izvesne mere povezan s ratom na Pacifiku , iako taj rat još nije dobio onako jasne, odlučne oslobodilačke karakteristike kao rat u Evropi . Ali, svaki poraz Amerike i Engleske na Pacifiku , znači slabljenje slobodoljubivih antihitlerovskih snaga. Logika činjenica je najjača logika . Dosledno tome kolonijalni narodi Pacifika , koji za sobom imaju duge borbe protiv imperijalista, u ovom ratu dužni su boriti se protiv japanske agresije , jer to slabi glavnu snagu svetske reakcije Hitlera, a razdrešuje snage Engleske i Amerike u borbi protiv Nemačke . Takvo je stanje sa da. Gandijeva politika — mirnog posmatranja ulaska japanskih snaga u Indiju — jeste izdaja prema samom indijskom narodu. Ali, naravno, snaga otpora kolonijalnih naroda prema Japanu , napadaču , zavisiće i od stepena slobode koju budu dobivali . Kineski narod , koji je okusio slobodu, već se punih deset godina uspešno rve s Japanom. U toku minule godine razbio je planove Japana u Južnoj Kini , dok se jedinice Osme armije , na severu , nalaze dublje u Mandžuriji nego ikada ranije. Kineski narod služi kao kula svetilja ostalim porobljenim narodima Pacifika.

Japanski imperijalisti dugo su se spremali za rat na Pacifiku. U ovaj okršaj oni su pustili svom snagom svoju flotu i avijaciju , koje u ratu s Kinom uopšte nisu oštećene . Prvobitni uspesi Japana doneli su mu one sirovine koje su mu za vođenje dugog , totalnog rata nedostajale . Sve do

287

7 decembra 1941 Amerika i Engleska snabdevale su Japan sa 80% najnužnijih sirovina za vođenje rata. A sada se Japan dokopao petroleja na Sumatri i Borneu , zgrabio je 85% svetske proizvodnje kaučuka , 80 % cinka i kalaja, velike naslage ostalih dragocenih sirovina . Istina, „, Japan je velika zmija boa koja je progutala jarca, pa ga sada teško svaruje", ali ga ipak vari. Povrh svega, Japan se dokopao odličnih pomorskih i vazdušnih baza. Zato, ukoliko ne bi došlo do nekih iznenadnih promena, rat na Pacifiku će biti dug i ima da se nastavi i posle sloma Hitlera . To je g . Čerčil otvoreno izneo u svom poslednjem govoru . Biće potrebno mnogo krvi, - da se savlada carstvo zalazećeg sunca". Za poslednjih mnogo čelika nekoliko meseci saveznici su postigli nekoliko taktičkih uspeha, na Novoj Gvineji, na Solomonskim Ostrvima - osigurana je veza Amerike s Australijom na koju se iskrcalo više američkih divizija. Masa japanskih brodova uspesi su plaćeni velikim žrtvama, „, ali najvažnija je poslato na dno , je činjenica da mi proizvodimo više ratnih brodova nego što ih gubimo, da proizvodimo više nego protivnik", kako je rekao pukovnik Noks , američki ministar mornarice. Amerikanci nisu slučajno baš na godišnjicu rata spustili u more drednot ,, Nju Džerzi “ , od 52.000 tone , brod skoro dvaput veći od najjačih bojnih brodova na svetu . Ne treba gubiti iz vida da se u Americi nalazi skoro polovina svetske industrije . V. D.

KORAK DRUGA MAJSKOG U LONDONU London, 10 decembra Ambasador Sovjetskog Saveza drug Majski posetio je g . Idna, povodom vesti da se Darlan proglasio za šefa imperijalnog saveta Francuske, i skrenuo mu pažnju da je Darlan bio na čelu vlade u Višiju koja je prekinula diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom, neposredno posle napada na SSSR . G. Idn je izjavio da će engleska vlada uzeti u razmatranje ovu napomenu druga Majskog.

NAŠI NOVI LISTOVI Izišao je prvi broj „ Narodnog oslobođenja“ organa Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije , koji donosi čitav tok istorijske sednice u Bihaću. Posle pauze od godinu dana, ponovo se pojavila „ Omladinska borba“, organ Saveza komunističke omladine Jugoslavije, s obilatim i raznovrsnim sadržajem. Izišla je iz štampe i brošura o nečuvenim zločinima ustaša u logoru Jasenovcu, gde je pobijeno 300.000 duša. Ovaj dokumenat izdao je Propagandni otsek Antifašističkog veća prema izjavama lica koja su se spasla iz jasenovačkog pakla.

288

S naših frontova ITALIJANI EVAKUIŠU IMOTSKI I MAKARSKU

Vrhovni štab saopštava : Italijani su evakuisali Imotski , Makarsku, Trilj i još nekoliko manjih mesta. Na pruzi Gračac -— Knin zarobljeno je 45 četnika s 2 puškomitraljeza koji su čuvali prugu. Četrdeset četnika je prešlo na našu stranu. Jedinice I bosanskog korpusa napale su Sanski Most 10 novembra uveče. Dosada je zarobljeno 200 domobrana i zaplenjena su 4 topa i 4 bacača. Borbe se vode po gradskim ulicama. Jedna grupa četnika predala se bez borbe.

UNIŠTENO LEGLO BELE GARDE U BELOJ KRAJINI

Položaj , 10 decembra Glavni štab za Hrvatsku saopštava : Hrvatska proleterska brigada „Rade Končar“, u zajednici sa slovenačkom udarnom brigadom „Ivan Cankar", 27 novembra uništila je leglo Italijana i bele garde Suhor. Neprijatelj se bio utvrdio u jednom dvorcu, zazidao sve prozore, a ispred zgrade izgradio bunkere. Posle ogorčene borbe, naši mineri su digli jedan deo zgrade u vazduh, tako da se sav dvorac zapalio. U borbi je zarobljeno 110 neprijateljskih vojnika, od toga 23 Italijana. Uhvaćen je šef bele garde za Belu Krajinu i njegov pomoćnik. Ubijeno je 58 neprijateljskih vojnika, a ranjeno 11. Zaplenjena su 4 puškomitraljeza i 104 puške. Znatna količina oružja izgorela je u dvorcu. Italijani su pokušali da proteraju naše snage 28 novembra, ali su u jurišu razbijeni. Pobijeno je oko 80 Italijana, a zaplenjena 2 teška i 2 laka mitraljeza.

PET VOZOVA UNIŠTENO NA PRUZI BEOGRAD- ZAGREB Slavonski partizani od 27 oktobra do 11 novembra uništili su pet vozova, jedan kod Lipovljana, dva na 100 metara od Novske, četvrti između Novske i Nove Gradiške, a peti kod Banove Jaruge. Nemci su kod Banove Jaruge gradili 8 meseci veliki rezervoar za benzin, udaljen 150 metara od železničke stanice. Kada su fašisti smestili 50 vagona nafte u rezervoar, partizani su podmetnuli paklenu mašinu. U trenutku eksplozije prolazio je pored rezervoara jedan voz, koji se zapalio. Požar je trajao nekoliko dana.

GNUSNI PLANOVI USTAŠA Koliko se ustaše boje partizana , na kakve su sve gnusne zločine oni spremni najbolje pokazuje izveštaj s jednog savetovanja ustaških glavešina septembra 1941 godine u Bihaću . „ Izaslanik g. potpredsjednika vlade" 21 septembra izveštava Pavelića da je „ raspoloženje građanstva vrlo tmurno", sve je veće uverenje da će partizani doći u Bihać. U svom životinjskom strahu, jedan od učesnika konferencije, general Rumler predlaže ,, da mu se dopusti da pomoću otrovnih gasova pročisti šume koje su

19

Istorijski arhiv KPJ 1/2

289

nepristupačne bojnim postrojbama vojske budući se radi o brdovitom i šumovitom području“. Naravno da su ovi krvoloci jedva dočekali ovaj predlog. „ Mi općenito dijelimo takvo mišljenje “, veli ovaj izaslanik „ g. potpredsjednika vlade“. Ovaj dokumenat pokazuje da u glavama fašističkih zlikovaca već sazreva misao o upotrebi otrovnih gasova, što je samo znak njihovog očajničkog, bezizlaznog položaja. Ali, rat se naravno ne može dobiti samo otrovnim gasovima, već rezervama snaga, „ netmurnim raspoloženjem“ naroda, čvrstim jedinstvom pozadine i fronta , za čim ustaše žude , kao što pokazuje zapisnik savetovanja ovih očajnika. ;

SMRT FAŠIZMU

BORBA

ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJÉ 20 DECEMBRA 1943 BRO 31 OOD. VII

SLOBODA NARODU !

Naša narodna vojska stvorena je od horara'oceliéenik u krasim borbama, od najboljih sinova naših narodu, sa dubokim Korenom narodu. Zato je ona istinski narodna i nepobjedica. CIJENA: 3 DIN., 3 KUNE, 1:50 LIRA

STVARANJE NARODNO-OSLOBODILAČKE VOJSKE Po odluci Vrhovnog štaba stvorena je, od mnogobrojnih udarnih i partizanskih brigada i od nekih većih partizanskih odreda, regularna Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije . Ona se rađala kroz 18 mjeseci teške i krvave borbe, iz krvi svojih najboljih boraca, sinova i kćeri naših naroda. Tako se rađala naša junačka, od naroda voljena, osvetnička , oslobodilačka vojska . Stvaranje te narodne vojske jeste najveći dosadašnji uspjeh narodnog ustanka u zemljama Jugoslavije. Dug i težak je to proces bio, jer se naša narodna vojska rađala iz malih partizanskih odreda, stvarala se od golorukih rodoljuba, seljaka, radnika, poštene inteligencije, omladinaca grada i sela, koji su se digli na ustanak, u borbu protiv okupatora i njihovih plaćenika . Trebalo je, sa krvavim žrtvama, osvajati od neprijatelja svaku pušku , svaku bombu , svaki metak, svaki mitraljez, svaki bacač, svaki top i odolijevati mnogobrojnim ofanzivama brojčano i tehnički nadmoćnih neprijatelja , koji su htjeli da pošto poto unište partizanske odrede i brigade, da uguše narodni ustanak. Prema tome , naša narodna vojska nije stvorena odozgo, putem dekreta, prisilno ; nije naoružana iz fabrika, preko vojnih liferanata, koji su nekada zarađivali ogromne pare na naoružanju bivše jugoslovenske vojske. Naprotiv, svaki borac naše hrabre narodne vojske, teškom borbom i svojom krvlju , osvojio je i osvaja naoružanje od neprijatelja, kome su ga sramotno predali izdajnici našeg naroda, razni viši oficiri i generali bivše jugoslovenske vojske u aprilu prošle godine. Stvaranje divizija i korpusa, stvaranje naše narodne vojske došlo je baš u vrijeme kad su za to sazreli svi uslovi, kad se za to pokazala neophodna potreba, kad su već bile stvorene mnogobrojne brigade i bataljoni, kad su te brigade i bataljoni bili naoružani skoro svim vrstama oružja (osim avijacije) , kad je postalo nemoguće rukovoditi na dosadašnji način svim brigadama, bataljonima i odredima, i, konačno, kad je oslobođen veliki dio naše teritorije, pa se ukazala potreba za ofanzivnim operacijama krupnijeg karaktera. Stvaranjem narodne vojske stvoreni su preduslovi za operacije većeg stila, za još snažnije udarce protiv okupatora i njegovih ustaških i četničkih slugu. Ali , u isto vrijeme, rukovođenje postaje sve složenije i zahti-

19*

291

jeva mnogo više spremnosti i ratne vještine komandanata, koji su izrasli u procesu dosadašnje borbe, kada se primjenjivala skoro isključivo partizanska taktika ratovanja . Taktika ratovanja naše narodne vojske apsolutno mora biti kombinirana sa našom dosadašnjom partizanskom taktikom . To znači da se moramo čuvati krutih frontova, i izbjegavati ih, da moramo izbjegavati da nam neprijatelj , svojom taktikom, nametne odbranu pomoću dugačkih i rasplinutih frontova, začepljavanje rupa itd . Naprotiv, u našoj narodnoj vojsci mora vladati isključivo ofanzivni duh, ne samo kad smo u ofanzivi , već i u defanzivi. Ofanzivni duh za vrijeme neprijateljske ofanzive ispoljava se u snažnoj , smjeloj partizanskoj taktici, taktici prodora u neprijateljsku pozadinu , u uništavanju ne samo komunikacija, nego i neprijateljskih centara snabdijevanja, njegovih baza , koje su za vrijeme neprijateljske ofanzive vojnički oslabljene ili su potpuno ispražnjene . Ne treba da se bojimo opkoljavanja, kao što se nismo bojali ni onda kad smo imali manje jedinice. Svaki naš gubitak neke teritorije mora u isto vrijeme značiti dobitak nove, još veće i važnije teritorije . Stvarajući narodnu vojsku, mi zadržavamo naše mnogobrojne teritorijalne partizanske odrede . Šta više, mi moramo stvarati sve novije i novije partizanske odrede na neoslobođenoj teritoriji, u svim oblastima naše zemlje . Ti odredi imaju ogromne i časne zadatke, kao što su ih imali i odredi koji su se pretvorili u današnju narodnu vojsku. Naša narodna vojska stvorena je od boraca očeličenih u krvavim borbama, od najboljih sinova naših naroda , sa dubokim korijenom u narodu. Zato je ona istinski narodna i nepobjediva. TITO

INTRIGE NEKIH BIVŠIH POLITIČARA Do nas sve češće dopiru vijesti o tome kako neki bivši političari, koji su ili šurovali s okupatorom i osuđivali akcije partizana ili se pred -olujom rata sakrili u mišje rupe počinju da se meškolje , počinju da pletu, po starim navikama, zakulisne intrige . Tako su neke vođe HSS u Hrvatskoj izdale uputstvo svojim pristalicama da čekaju , da imaju povjerenje u d-r Mačeka itd . , a neki se opet spremaju na to da se dokopaju vlasti čim dođe do sloma sila osovine, a do tada propovijedaju mir i red. U Splitu , pak, došlo je do obrazovanja nekog međustranačkog odbora od nekih pristalica HSS, JNS (jugoslovenski nacionalisti) i SDS . Obrazovanje ovoga odbora se dogodilo sa znanjem okupatora, ne samo izvan Narodno-oslobodilačkog fronta , nego protiv njega. Ta gospoda nastoje da svoj rad prošire na čitavu Dalmaciju . Vođi HSS-a, na čelu s d -r Mačekom , pokazali su se ne samo kao otvoreni i odlučni neprijatelji narodnog ustanka, nego i kao ljudi koji su prećutno odobravali sve zločine ustaškog režima. Od njih se, u tako sudbonosnim danima , nije čuo ni jedan glas protesta. Oni ne samo da nijesu ometali , nego su odobravali , pa to i danas čine , užasni teror ustaških razbojnika nad hrvatskim i srpskim rodoljubima i njihovim porodicama. Ta

292

politika sasvim odgovara ranijoj politici d -r Mačeka , čovjeka koji je potpisao ulazak u Trojni pakt, na čijoj duši leži smrt stotina najboljih sinova radničke klase Hrvatske , koje je predao ustaškim zlikovcima da ih pokolju (među ostalima drugove Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija , Božidara Adžiju) . Ljudi oko d-r Mačeka nijesu ni prstom makli da se omete Pavelićeva mobilizacija za Istočni front. Vođi HSS-a su mirno posmatrali klanje stotina hiljada Srba . Dobar dio Mačekovih ljudi , čak iz samog vođstva (kao d-r Tot, d-r Berković, Tortić, d-r Karčić , d-r Lamer, d-r Lamešić, Paško Kaliterna i drugi) , našao se na položajima važnih dužnostnika" Pavelićeve „ države". Što se tiče pomenute akcije bivših političara u Splitu (Miloša Jelaske , Šime Poduja, Nika Bartulovića, Mladinea i Urukala), pada u oči slijedeće : oni taj rad obavljaju pod izgovorom da hoće partizanima da ponude neku platformu, a istovremeno šire glasine kako je Draža Mihailović bio u Londonu i uredioni s kim drugo nego s Majskim - da se četnici priznaju i od Rusije za jedinu vojsku. Namjere te gospode su prozirne : oni bi htjeli da prikažu partizane kao vojsku koju Rusija i saveznici ne priznaju, iako su sovjetski rukovodioci - sam drug Staljin, a i drug Molotov u svojoj noti ,, O odgovornosti za zločine u ratu " - podvukli značaj partizana Jugoslavije i istakli ih pred cijelim svijetom kao primjer kako se vodi borba za slobodu svoga naroda. Kakvu platformu ta gospoda mogu da podnesu partizanima, kad partizani imaju danas samo jednu platformu borbu protiv Njemaca i Italijana i onih koji su im se stavili u službu , borbu za istjerivanje okupatora iz naše zemlje? Očevidno, ta gospoda bi željela, da se prikažu kao prijatelji borbe protiv okupatora , kao pristalice saveznika, pa čak i Sovjetskog Saveza, da bi na taj način sakrili pravi smisao svog razbijačkog izdajničkog rada . U vezi s njihovim brbljarijama o Majskom i Draži , ta gospoda bi , da imaju i malo obraza, već jednom trebalo da prestanu s uplitanjem Sovjetskog Saveza u svoje gadosti i da prvo počiste pred svojom kućom i pogledaju šta piše američka i engleska demokratska javnost o tom Draži Mihailoviću . Narodno-oslobodilački front (NOF) je u Dalmaciji okupio najšire mase, a i dobar dio pristalica bivših stranaka. Akcija pomenutih političara , očevidno, sračunata je na slabljenje i cijepanje jedinstva ostvarenog u NOF-u. Iako ta gospoda, pod pritiskom masa obuhvaćenih ustankom, govore da nijesu protivu partizana i narodno-oslobodilačke borbe, ipak su njihove namjere odveć prozirne . Jer, čemu, u borbi protiv okupatora, dva fronta, dvije grupacije? Zar ove njihove priče ne liče , kao jaje jajetu , na već isprobane priče četničkih glavešina - kako oni „ samo “ hoće svoju , samostalnu" vojsku, kako su oni protiv politike i stranaka (samo radi toga da bi se omela Komunistička partija) itd. Sve te priče, sva ta podvajanja , svršila su se izdajom i pokušajem razbijanja narodnih redova, saradnjom s okupatorom . Zar toj gospodi NOF nije dovoljno širok — kada je u njemu svakom rodoljubu zajamčena potpuna ravnopravnost i slobodno uvjerenje, bez obzira kojoj stranci, vjeri ili narodnosti pripada? Možda toj gospodi, koja šuruju „ ispod žita" s okupatorom, NOF nije dovoljno nacionalan. (NOF koji je dao i daje hiljade žrtava u borbi protiv Njemaca i Talijana i čiji je glavni program oslobođenje naše zemlje ispod tuđinskog jarma!) Najveća potvrda za širinu NOF -a i nacionalnost njegovog programa jeste stvaranje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugo-

293

slavije, kao i riječi koje su se od svih učesnika čule na toj istoriskoj skupštini . Slabljenje sila osovine, a posebno izgledi na slom Italije - s jedne, a razmah narodnog ustanka u Hrvatskoj , a naročito u Dalmaciji — s druge i te druge u Hrvatskoj strane, to je ono što je prenulo gospodu iz HSS-a zavjerenike protiv naroda u Dalmaciji. Gospoda iz Splita, koja su se učtivo i servilno pozdravljala na rivi i u kafanama s italijanskim dželatima, „ uža— savali " se nad njihovim zvjerstvima, a u svojoj dvoličnoj duši se radovali tim zvjerstvima u nadi da će se tako slomiti otporna snaga naroda, ta gospoda sada napuštaju svaku dvosmislenost i pod zaštitom okupatorskih bajoneta pletu mrežu da oslabe i razjedine narodne snage . Prsti londonske izbjegličke vlade doprli su i ovdje . To nije ni bilo teško --- zna se da njihovi emisari, s okupatorskim propusnicama, krstare slobodno ne samo od okupatorskog garnizona do garnizona, nego i od Splita do Londona. Očevidno, ta gospoda mogu jedino da vijećaju o borbi protiv pobunjenog naroda, što crnokošuljašima, ugroženim u samoj njihovoj razbojničkoj špilji, dolazi kao naručeno . Oni i vijećaju protiv NOF-a, protiv jedinstva naroda koji se bori s okupatorom. Ali se ta gospoda varaju da će njihova izdajnička rabota moći duže ostati neotkrivena. Ustanak i čvrsto jedinstvo naroda, koji jačaju i moraju jačati i ubuduće, natjeraće i njih da potpuno otkriju svoje podlo lice izdajnika. Smisao njihovog rada se sastoji u tome da se izdaji, radu koji danas jedino koristi Nijemcima i Italijanima, pokuša dati boja nacionalna, da se izdaji da forma okupljanja bivših stranaka na tobožnjoj nacionalnoj osnovi, ne bi li se tako, dakako uz pomoć fašističkih bajoneta i terora, razbilo narodno jedinstvo i oslabio ustanak . Oni to čine jer se boje naroda kao đavo krsta. Oni to čine jer njihova protivnarodna duša ne trpi probuđen, slobodan, u borbi očeličen i organizovan narod. Ti gušteri su izmiljeli čim je počelo da ogrijeva sunce, ali ne da se i oni uz druge griju, nego da otmu - kad okupator i njegove otvorene sluge to nijesu sami mogli sunce svome narodu . M. D..

Dr. SUBASIĆ OTKRIVA IZDAJU IZBEGLICA ,,Slobodna Jugoslavija" javlja: Na zboru u San Francisku pred našim iseljenicima Šubašić je rekao: „Pojedini ministri sadanje londonske vlade i diplomati na strani izazvali su razdor u našem narodu i time i bratoubilački rat. Organizovanu borbu protiv okupatora u Jugoslaviji vode partizani kao jedina organizovana sila koja u narodu ima korena.“ U svom govoru nije izričito pominjao ime Draže Mihailovića, ali je govorio tako da se jasno vidi da među „pojedine ministre“ spada i Draža Mihailović. On je pozivao jugoslovensku vladu da se nedvosmisleno izjasni o svom političkom pravcu. Pavelić, pretsednik Jugoslovenske čitaonice u Njujorku, isto tako osudio je rad londonske vlade i otvoreno napao Dražu Mihailovića i pojedine srpske ministre u vladi zbog šovinističke i bratoubilačke politike.

294

14

DECEMBAR

Četrnaestog decembra uveče, 1939 godine, na ulicama Beograda agenti i žandarmi zloglasne beogradske glavnjače prolili su krv radnika, studenata, omladine i građana (kod Vukovog spomenika, kod Botaničke bašte, u Niškoj ulici i sporednim ulicama). Vlada Cvetković - Maček je, u prilikama rata koji je izbio između Engleske i Nemačke, dala maha raznim špekulantima, gulikožama i nabijačima cena. Istovremeno ona je počela onu mračnu igru s inostranstvom koja je na kraju krajeva dovela do onako sramne propasti naše vojske i do gubljenja nezavisnosti. Vlada Cvetković - Maček je počela tada da ukida i one jadne ostatke sloboda, koji su preživeli Stojadinovića, besomučno napadajući radničku klasu i radni svet, koji je hteo da poboljša svoj težak položaj. Najzad, vlada Cvetković - Maček je odbijala svaku politiku prijateljstva sa SSSR, politiku koja bi nam osiguravala mir i nezavisnost. Narod, zbacivši Stojadinovića, od nove vlade očekivao je mnogo više i to zbog toga što je iskreno želeo sporazum Srba i Hrvata, bratstvo srpskog i hrvatskog naroda. Vlada Cvetković Maček je izigravala narodne želje. Ona se pokazala kao vlada srpskih i hrvatskih reakcionara koji se pogađaju oko plena. Hiljade hrabrih demonstranata, pod voćstvom Kompartije, rukovođeni na terenu od drugova Aleksandra Rankovića, Radoja Dakića i drugih, ustali su protiv skupoće, za nezavisnost naše zemlje, za savez sa SSSR i demokratske slobode. Odgovor su bili ― plotuni istih onih žandarma koji i danas ubijaju borce za slobodu. Istorijski značaj 14 decembra jeste u tome što žandarmski plotuni nisu ubili snagu narodnog demokratskog i radničkog pokreta, nego dali tom pokretú dotad neviđeni polet u celoj zemlji , naterujući vladu Cvetković — Maček da do kraja otkrije svoje reakcionarne protivnarodne ciljeve. Slavni 14 decembar pokazao je da su Partija i mase koji su kadri da ispolje takav herojizam, kadri i da prime na svoja pleća sudbinu čitavog naroda. I doista, put kojim danas idu narodi Jugoslavije u ovom ratu, obeležile su svojom plemenitom krvlju žrtve 14 decembra. Ziveo Četrnaesti decembar! Slava herojskim žrtvama Četrnaestog decembra!

JAČAJMO SVE VIŠE NAŠ FRONT I NAŠU POZADINU

Stvaranje naše Narodnooslobodilačke vojske davno je preraslo prvobitne i početne forme. Danas naše formacije i jedinice pretstavljaju pravu vojsku, dobro naoružanu , organizovanu silu, bogatu iskustvom u ratnoj veštini, sposobnu da preduzme i izvede najkomplikovanije vojničke zadatke protiv nadmoćnijeg i daleko bolje u oružju i drugoj spremi snabdevenog neprijatelja. U razbijanju okupatorske fašističke vojske, u uništavanju žive sile neprijatelja, u oslobođavanju našeg naroda i zemlje od okupatora, u čišćenju domaćih izdajica ustaša i četnika, oružana snaga našeg naroda, planski i organizovano rukovođena Vrhovnim štabom NOV i POJ, postala je faktor i od međunarodne važnosti . 295

Povezana istim ciljevima sa slavnom Crvenom armijom i savezničkim vojskama u borbi protiv fašizma, i naša Narodnooslobodilačka vojska je jedna od garancija pobede. Za našu zemlju ona je jedina garancija da će posle pobede nad zverskim fašističkim okupatorima i izdajnicima razne vrste, naši borci produžiti da budu borci i čuvari oružjem izvojevane slobode, jedinstva i bratstva naroda , garancija da će narodi Jugoslavije postati sami kovači svoje sreće i urediti svoju zajedničku kuću onako kako to nalažu stvarni interesi naroda i naše zemlje . Narodnooslobodilačka vojska, stvorena kroz mučnu, krvavu i žestoku borbu sa okupatorskom vojskom i izdajničkim ustaškim i četničkim bandama, garancija je da će samo zaslužni u borbi za slobodu naroda uživati plodove pobede i da nijedan izdajnik , petokolonaš ili špekulant neće moći zajašiti na leđa narodu . Naša Narodnooslobodilačka vojska i Narodnooslobodilačka borba su krvave škole iz kojih će izaći svesni , čvrsti i uporni ljudi koji će znati izgraditi bolji i lepši život. Naša vojska je narodno oružje borbe za oslobođenje . Narod to zna i trudi se da učini sve što je potrebno da to oružje za odbranu i pobedu bude uvek spremno, uvek oštro i ubojito, da bi zadalo što veće udare neprijatelju . Sa učešćem sve širih masa u Narodnooslobodilačkoj borbi i sve jačim razmahom Narodnog ustanka stvarala se sve čvršća povezanost fronta i pozadine. Stalnim borbama i naporima ojačani i izoštreni, naša pozadina i naš narod, plamteći mržnjom prema okupatoru i izdajnicima, sve bolje i sve organizovanije, kroz razne forme i organizacije , vezuju se za front i učestvuju u njegovom učvršćivanju i snaženju . Masovne antifašističke organizacije (žena , omladine, pionira, itd .) , masovno učešće u raznim radovima (prenos ranjenika, transporti, poljoprivredne brigade) dokaz su odlučnosti i volje našeg naroda za borbu i siguran oslon Narodnooslobodilačke borbe. Naša pozadina, narod na oslobođenoj i neoslobođenoj teritoriji , nepresušni su izvor boraca za povećavanje borbenih redova naše vojske , nepresušni izvor svakovrsne pomoći i oslona za front. Kuća iz koje nema partizana ili koja ma u čemu ne pomaže našu narodnu vojsku, nesigurna je, sumnjiva ili neprijateljska . Politička sadržina Narodnooslobodilačke borbe i razmer Narodnog ustanka doveli su do političkog sazrevanja narodnih masa i do stvaranja uslova za povezivanje i kontrolu celokupnog rada u pozadini i u prvom redu rada narodnooslobodilačkih odbora , izniklih iz naroda kao politički izraz Narodnooslobodilačke borbe . Stvaranje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije dokaz je snage i raspoloženja naroda Jugoslavije da se započeta borba nastavi, dovede do pobedonosnog završetka i dalje usmeri u interesu i na dobro naroda. Antifašističko veće će danas, kada se oružana borba naroda Jugoslavije razvila do visokog stupnja i ima pred sobom mnogobrojne i sve složenije zadatke, još više i bolje ujediniti narodne napore za konačnu pobedu . Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije jeste telo u kome su okupljeni pretstavnici svih narodnosti , vera i antifašističkih partija i grupa. „Ono je najviši politički izraz stvorenog čvrstog jedinstva naroda Jugoslavije, izraz njihove nesalomljive volje za pobedu nad okupatorima i njihovim slugama i pomagačima, telo koje će još više razviti i ujediniti napore narodnooslobodilačkih 296

odbora i svih drugih antifašističkih organizacija u oslobođenim i još neoslobođenim delovima naše zemlje." (iz rezolucije Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije) Organizaciono stanje naše vojske (jedinstvene , čvrste , borbene, dobro naoružane i dobro rukovođene formacije NOV i POJ) , organizaciono stanje naše pozadine (narodna vlast u formi narodnooslobodilačkih odbora na čelu sa Antifašističkim većem narodnog oslobođenja Jugoslavije) , masovni polet i oduševljenje naroda, (masovne organizacije omladine , žena i dr. ) , sve viši i širi razvitak Narodnog ustanka , rukovođenje velikim i sve većim masama naroda, obavezuje nas na sve jaču pažnju , na sve veće napore i sve veće osposobljavanje ljudi da se uspešno reše svi potrebni zadaci. Pitanje organizacionih formi, pitanje kontrole delatnosti i rada svih organa Narodnooslobodilačke borbe , kako fronta tako i pozadine , pitanje odgovornosti svakog čoveka i za svaki rad , postavljaju se mnogo oštrije nego dosada . Pitanje rukovođenja Narodnooslobodilačke borbe mora biti još sigurnije, još čvršće i još energičnije postavljeno. Još uvek mnogo je pojava , događaja i stvari koji promiču pored nas i stoje izvan naše kontrole . Još uvek ima ljudi koji površno, neodgovorno i neozbiljno shvataju svoje dužnosti i obaveze prema Narodnooslobodilačkoj borbi . Dešava se i to da se nekažnjeno provlače kroz narodne redove nezdravi , špekulantski , tuđi i neprijateljski elementi , a ima slučajeva da se takvi štetni ljudi dohvate i odgovornih mesta i položaja, koje zloupotrebljavaju za svoj lični interes ili za račun okupatora, protiv naroda i Narodnooslobodilačke borbe . Još uvek ima dosta slučajeva da se poslovi ne obave kako treba, da se ne dovrši započeti rad , da se rad izbegava i da, zbog nemanja kontrole , vrše sabotažu i štetu razni tipovi koji su se uvukli i prikrili u narodnim redovima. Sve mane, nedostaci , šteta i štetni ljudi moraju se otstraniti železnom rukom . Svaki borac na frontu, svaki čovek u pozadini ma na kom položaju , ma na kom mestu bili neka još više otvore oči . Radi se o njihovom životu , o njihovoj sudbini , radi se o sudbini čitavog našeg naroda . Mi danas postavljamo temelj našeg sutrašnjeg života . U taj temelj uziđujemo krv i kosti najboljih boraca našeg naroda. Pazimo šta i kako zidamo. Neka temelj bude čvrst da bi naša kuća bila veličanstvena. Ne dozvolimo nikome da nam prlja i šteti naš velikolepni rad . Narcčita odgovornost pada danas na našu Partiju , na naše partijske organizacije i članove Partije . Zahvaljujući organizatorskoj sposobnosti, masovnom uticaju i pravilnoj politici naše Komunističke partije , Narodnooslobodilačka borba razvila se do današnjeg stupnja . Narodne mase priznaju i prihvataju rukovodeću ulogu naše Partije u Narodnooslobodilačkoj borbi . Ljudi razne narodnosti, različite vere i političkog ubeđenja , idu putem i cilju koje ukazuje naša Partija , uviđajući da je to najispravniji, jedino moguć i siguran put i cilj , da je to i njihov sopstveni put i cilj . Narod prihvata naše predloge i naša gledišta , jer je stekao poverenje u našu Partiju, jer je sve ono što je dosada naša Partija uradila bilo urađeno časno i pošteno i u interesu naroda. Naša Partija, partijske organizacije i partijsko članstvo moraju i nadalje svojim radom opravdati to poverenje naroda i ne dozvoliti da i trunka sumnje padne na njega. Ko297

munisti moraju svuda , na svakom mestu i u svakom radu potvrditi istinu iz naroda, izrečenu na Zemaljskoj konferenciji AFŽ kroz usta nepismene seljanke Mike iz Vrtoča : „ Nije komunista onaj koji ma i za dlaku slaže . “ Tu narodnu veru u našu Partiju , komunisti se zavetuju da će zauvek. održati . Dužnost i obaveza celog našeg naroda jeste da učestvuje u Narodnooslobodilačkoj borbi; to je dužnost svakog čoveka, svake žene, svakog omladinca. Ali je dužnost svakog člana naše Partije da na delu, bilo na kom položaju ili radu , svojim primerom bude prvi među najboljima i na frontu i u pozadini . Komunisti moraju tako dobro raditi da se odmah može oceniti da su taj posao obavili komunisti . Najpodmukliji naši neprijatelji ne usuđuju se da napadnu našu Partiju , jer ona radi ispravno i u interesu naroda . Oni znaju vrlo dobro da je napad na našu Partiju napad na sam narod . Ali zato oni napadaju komuniste i iskorišćavaju sve ono što ma ko rđavo uradi , sva nakazna tumačenja koja se proturaju , svaku grešku , svaki nedostatak, svaku štetu pripisuju komunistima . Sve su komunisti krivi, jer su oni na vlasti, tako govore naši neprijatelji, tako govori okupator, tako govore njegovi plaćenici ustaše i četnici , tako govore narodni izdajnici . Komunisti međutim nisu na vlasti, ali i oni učestvuju u narodnooslobodilačkim odborima, koji su izraz narodne vlasti koju je stvorio i bira sam narod . Partijske organizacije i članovi Partije moraju jasno postavljati stvari, da se zna šta je i kakav je komunista, da se zna svačija zasluga i svačija greška , tako da ne bude moguće nikome da se zaklanja iza naše Partije ili da njoj podmeće ono za šta ona ne odgovara. Naše partijske organizacije i članovi Partije moraju prvi nastojati na još većem jačanju našeg fronta i pozadine. Zato oni moraju istaći još jače pitanje lične odgovornosti , kritike i samokritike i biti nemilosrdni prema onima koji se labavo odnose prema svojim dužnostima i obavezama u vremenu kada naša Partija snosi najveći teret za rešavanje svih pitanja i odgovornost u rukovođenju sudbinom naroda. U sve većem jačanju fronta i pozadine i njihovom učvršćenju još jednom više ćemo istaći ulogu i značaj naše Partije kao učitelja i rukovodioca našeg naroda u današnjim reša– vajućim događajima. Crni

Iz partizanske štampe

I „POZADINCI" ZNAJU KAKO MIRIŠE BARUT Druže komandante, Ti si mi često govorio da mi pozadinski radnici na političkom radu zaboravimo kako miriše barut. Ali i nama se desi poneka zgoda, pa i mi možemo postati junaci dana. Evo te zgode : Obišao sam sela Gljev, Galu, Rudu i Grab s namjerom da organizujemo NOO. Grab je malo selo, blizu ceste Sinj-Trilj. Grupa seljaka i žena okupila se na moj poziv. Govorim im o značaju NOO. Sa mnom su još tri druga. Oko 9.30 sati javlja nam jedan seljak : talijanska 4 tenka i veća kolona vojnika primiču se Grabu. Seljaci su uplašeni. Govore nam: „ Bježte, drugovi, da vas ne pobiju, mi smo i onako popaljeni. " Nas 4 druga, naš ratni savjet, naša glavnina, naša prethodnica

298

i zaštitnica i svi dijelovi vojske u odbrani donosi rješenje : primiti borbu sa neprijateljem i spasiti selo od pljačke i paleži. Drsko i skoro nemoguće, ali kad se uzme u obzir da smo partizani, onda je sve moguće. Preuzimam komandu i raspoređujem snage. Pred nama su dvije čuke - dušu dale za odbranu. Mate i Jure na lijevoj čuki, a ja i Jovo na desnoj . „ Drugovi, hrabro, bez plašnje, slušajte komandu. Brzo na položaj . " Zaposjednut je položaj . Četiri puške i četiri glave osmatraju i čekaju neprijatelja, koji se streljačkim strojem približuje selu. Ima ih oko 400. Dolazi do nas jedna starica i pita moga druga : „Boga ti, kad „ Bako nas četiri druga, ali kao čelik“, hoćete da nas branite, a koliko vas je?" odgovara Jovo. „Ajme, koliko vas je", tužno zajeca starica i udaljuje se. Tiho je. Neprijatelj je na 400-500 metara ispred nas. Čuje se komanda ,,avanti“. Svega su 100-150 metara pred nama. Komandujem glasno: „ Nišani, pali!" tresak od četiri puške slio se u jedan i opet pali i opet tresak. Jauk i zapomaganje. Komešanje i brzo zauzimanje položaja kod Talijana. Strahovita vatra sa tenkova i iz streljačkog stroja tuče po nama. Bacači mina također tuku brzom paljbom. Grmi, praska, stenje u kamenjaru. Prašina nas obavila te ne vidim ni druga kraj sebe. Više ne komandujem paljbu, jer borci to sami čine, kad vide da im treba, već im samo glasno dovikujem da štede municiju. Komandujem : ,,Lijevo krilo obiđi s boka i udri!" Mate hitro kao zec preskače kamenje i hvata zaklon 200 metara unaprijed, nalijevo. Strahovita ga vatra prati, ali vidim zdrav je, čuju se njegovi pucnji i vika. „ Naprijed peta četa, drugi bataljon, opkoljavaj i kolji ! Hej , žabari, kuda ?" Grmi strašno. Jure pjeva : „Talijani sono boni per mandare makaroni. “ Odgovaraju nam ispod nas : „Porka madona, bandito !" Moprolomi trimo. Kad se koji krene pripucavamo. Pade jedan naglavce. „ Hura !" se gromki glas Jurin. 15.30 je sati. Talijani se komešaju i valjda bi htjeli ići. Dosadilo im je tući se s nama. Znamo mi to i kao po dogovoru sva četvorica zavičemo glasno. „ Juriš, hura, naprijed, Dalmatinci !" Prešli smo svega 10-15 metara i u zaklonu osmatramo neprijatelja. Bacili smo dvije bombe ispred nas. Gledamo se, i čekamo. Naglim skokovima, ne streljačkim strojem, u gomilicama, počeše Talijani bježati ka Cetini. Opet juriš i zaklon na 15-20 metara, pa vatru za njima. Čujem viku i jedan, sigurno ranjen, viče : „ Mama mija !“ Šaljem Matu i Juru na kosu iznad ceste. Stižu ovi hrabri borci, otvaraju vatru na neprijatelja, koji se prikuplja na cesti. Strašna vika i psovka, strahovita vatra mitraljeza, i Talijani bježe ka Cetini. Presjekli smo im put i moraju da bježe i gaze Cetinu . Gledamo ih kako ne svlačeći se bježe i skaču u vodu, dok mitraljezi sa tenkova bljuju strahovitu vatru. Pođoše i tenkovi. Obilazimo bojište i nailazimo na kape, ruksake, izgubljenu municiju i tragove krvi. Neprijatelj je imao tri ranjena i tri mrtva. Vraćamo se u selo u 18 sati. Gledam drugove. Lica su im od prašine mrkožuta, ali vesela. Dočekuju nas seljaci i kao sa strahopoštovanjem nam prilaze : „ Vi ste gromovi i naši spasioci. " Održali smo započetu konferenciju i obrazujemo odbor. Evo našeg rada za danas. Sad reci da li smo vojnici ili ne? Smrt fašizmu - sloboda narodu! Ivan Bračulj (iz lista „ NAPRED“, IV bataljona I dalmatinske udarne brigade)

299

Iz

međunarodne

politike

SVETSKA JAVNOST OTKRIVA IZDAJU IZBEGLIČKE VLADE U LONDONU S neobičnim zadovoljstvom primiće naši narodi , naši hrabri borci na frontu , vest da je u javnosti savezničkih zemalja -Engleskoj i Americi počela da prodire istina o varalici Draži Mihailoviću . Na taj način je razbijena jedna od najnezapamćenijih podvala u istoriji sveta da se najcrnji izdajnik, posredstvom gadnih pokvarenjaka emigranata u Londonu , pretstavi kao najveći rodoljub . Prvo je ugledni američki časopis „ Tajm “, koji izlazi u nekoliko miliona primeraka i pomaže politiku Ruzvelta , doneo sledeći članak pod naslovom „ Pomračenje Draže Mihailovića , - Jugoslovenski partizani su isplivali na površinu". U članku se pored ostalog kaže i ovo : ,,Jugoslovenski partizani svojom nesebičnom borbom isplivali su na površinu kao glavna vojna i politička sila koja oslobađa Jugoslaviju ispod jarma okupatora. Ta činjenica je, ujedno, otvorila novu fazu građanskog rata u Jugoslaviji. Partizanska vojska Jugoslavije danas je već toliko moćna da ona vlada državom i drži front dug stotinu milja. Ona vodi nemilosrdnu i požrtvovanu borbu protiv okupatora i njegovih slugu. U toj borbi ona uništava cele kolone neprijateljskih tenkova, oklopnih kola, motorizovane pešadije. Svu tu golemu borbu neki Amerikanci pripisuju generalu Draži Mihailoviću , koji u stvari vodi rat protiv Narodnooslobodilačke vojske zajedno sa okupatorom i na taj način zabija nož u leđa hrabrim borcima za slobodu Jugoslavije. Sada je postalo jasno svima koji zaista hoće da znaju šta se odigrava u Jugoslaviji da su jugoslovenski partizani pomračili slavu generala Draže Mihailovića. U samom početku Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji , sile osovine su veoma retko i pominjale ime Draže Mihailovića. Naprotiv, one su u svojim izveštajima pominjale jugoslovenske partizane, nazivajući ih razbojničkim skupinama. Značajno je da su se i zvanični pretstavnici Jugoslavije u Londonu služili takvim epitetima kad su govorili o jugoslovenskim partizanima. Međutim, njihov junak Draža Mihailović doživeo je krah, kad je njegova četnička vojska pokušala da se odupre jednoj nemačkoj koloni kraj Valjeva u Srbiji. Nemačka kolona je tom prilikom razbila Mihailovićeve četnike. Otada je u vojsci nastao rascep. To je bilo još 1941 godine . Mihailovićevi pomoćnici , neki Drenović i drugi, prešli su otvoreno na stranu Italije, dok je sam Mihailović, sa svojim preostalim četnicima bio vrlo malo ili nikako protiv okupatora i povukao se u Crnu Goru. To su Mihailovićevi četnici u zajednici sa italijanskim okupatorom vršili prošle jeseni izdajničke akcije protiv partizanskih odreda. Partizanska vojska Jugoslavije poseduje čitav niz nepobitnih dokumenata iz kojih jasno proističe da su četnici Draže Mihailovića u oružanom bratstvu s okupatorom vodili borbu protiv pravih boraca za slobodu Jugoslavije. Bio je čitav niz slučajeva da su Mihailovićevi četnici, uvidevši njegovu izdajničku ulogu prelazili na stranu partizana i odricali se Mihailovića."

Na kraju američki časopis govori o herojskoj borbi naroda Bosanske Krajine i komandantu Bosanskog korpusa , drugu Kosti Nadiću . Posle ovog članka, poznati američki novinar i radio-komentator Baldvin, u najvećem američkom listu „ Njujork Tajms ", objavio je jedan članak u kome je američkoj javnosti izneo nove dokaze o izdajničkoj ulozi Draže Mihailovića . Ovaj njegov članak preneo je i najveći engleski list, organ Laburističke partije, jedan od najvećih listova uopšte , „ Dejli Herald ", koji ima tiraž od preko 2,000.000 primeraka dnevno. Ovo je oštro pogodilo londonske izbeglice . Njihov ministar u Vašingtonu Konstantin Fotić, poznati petokolonaš, bliski rođak Dimitrija Ljotića, 300

čovek koji je 1938 i 1939 žučno branio politiku Milana Stojadinovića za zbliženje sa silama osovine, napisao je „, ispravku " u Njujork Tajmsu", ali se nije usudio da opovrgne da Draža Mihailović održava veze s Italijanima. Izjava novinara Baldvina za srce je ujela Fotića, jer je ovaj izdajnik bio glavni Dražin 99 aranžer" u američkoj javnosti . On je proturao u američke listove članke o Dražinim ,, pobedama ", čak je podmetao i slike ovog generala izdajnika. Izdajničkoj bandi u Londonu ovo nije bilo dovoljno, jer im se poljuljao ugled u javnosti savezničkih zemalja. Oni su sada otišli tako daleko da su izdali jedan zvaničan ukaz, podelili još 30 Karađorđevih zvezdi , „, tridesetorici heroja pod komandom Draže Mihailovića, koji su ubili 500 Nemaca i digli u vazduh jedan nemački magacin ". Sem ove laži oni su objavili da je Draža izvojevao jednu pobedu u Vojvodini, jednu na Kopaoniku, a jednu protiv Nemaca — u Crnoj Gori ! ? ! Ovo su dakako poturili i engleskoj vladi, engleskim radio stanicama, koje su ovu nečuvenu laž objavile na engleskom jeziku ! Ali ni ovo nije pomoglo bednicima, kojima se izmiče tlo pod nogama. Njihovim lažima malo ko veruje. Telegrami iz Amerike govore da i Srbi, Hrvati i Slovenci preko mora znaju pravo stanje u našoj zemlji . Velika skupština Srba, Hrvata i Slovenaca u Njujorku , održana na dan 1 decembra, u svojoj rezoluciji pozdravlja Narodnooslobodilačku vojsku . Pretsednik Jugoslovenske čitaonice u Njujorku osudio je londonsku vladu , njene metode rada, i otvoreno napao Dražu Mihailovića . I najzad, javio se i sam ministar londonske vlade, bivši ban Šubašić, koji je na zboru u San Francisku ustao ,, protiv ministara i diplomata sadanje londonske vlade koji izazivaju razdor i bratoubilački rat". Veoma je značajno da je i moskovski radio objavio sve što je u vezi otkrivanjem u svetskoj javnosti afere s londonskim izbeglicama i Dražom Mihailovićem . Potamnela je najzad slava izdajnika i krvnika Draže Mihailovića i njegɔvih sramnih naredbodavaca iz Londona ! Potrebno je još napora da se potpuno demaskiraju i izoluju ti izdajnici i njihovi pomagači u zemlji . Rodoljubi Jugoslavije imaju uza se i slobodoljubivo javno mnjenje Amerike i Engleske .

USTANAK U DALMACIJI MORNARI S JADRANA DOLAZE U PARTIZANE Na oslobođenoj teritoriji pojavili su se mornari u uniformama, na čijim kapama ponosno stoji crvena zvezda. To su prvi naši mornari, mornari s našeg Jadrana . Oni su pre neki dan, na čelu s poručnikom korvete Velimirom Skorpikom, napustili Pavelićevu vojsku i zajedno s oružjem 35 pušaka i 3 sanduka municije ― prešli na stranu Narodnooslobodilačke vojske. U tom im je pomoglo deset partizana-udarnika . Ustaše i Italijani su ih gonili, tukli mitraljezima i topovima, ali su hrabri mornari lako izbili iz Makarske na Biokovo, u slobodu . 301

Kad su pobesneli karabinijeri i ustaše ušli u kancelariju poručnika korvete Škorpika našli su njegovo pismo koje je on uputio svim mornarima, podoficirima i pomorskim oficirima Hrvatske. U tom pismu on pored ostalog kaže i ovo: ,,Kucnuo je čas da se mi dignemo na noge... Okrnjena hrvatska mornarica postojala je samo na papiru. Naša flota je izdajnički predana neprijatelju. Našim divnim Jadranom krstari flota fašističkih razbojnika, a naši brodovi plove danas pod neprijateljskom zastavom i tuku iz svojih topova naša sela i gradove... Izdajnik Pavelić je zajedno sa svojim ustaškim bandama prodao našu divnu Dalmaciju i naše otoke, te stražare našeg mora, fašističkoj Italiji, po kojima žare i pale naši neprijatelji... Hitler traži da pođete na Crno More, da se tamo borite za njegove prljave ciljeve... Paveliću nije stalo do vas, kao što mu nije stalo do Dalmacije i našeg divnog Jadrana, on hoće da vas natjera u boj protiv naše ruske braće..." Poručnik Škorpik je mlad čovek, pun žara za Dalmaciju , za slobodu : „Pavelić je predao Talijanima naše divne razarače „ Dubrovnik“ i „ Beograd“, krstaricu „ Dalmaciju“, pomoćne brodove „ Zmaj “ i „ Hvar “, tri podmornice, osam modernih motornih torpiljarki i mnogo drugih brodova... On je prodao Dalmaciju. Njegovi ustaše daju podatke Talijanima koja naša sela i gradove da bombarduju důž čitave obale Dalmacije. Nedavno su teško oštetili Podgoru. Ustaški saveznici četnici Draže Mihailovića kolju po Dalmaciji. Od nas nije daleko Gat gdje su četnici poklali 110 djece i žena i pjevali tom prilikom : „ Kralju Petre, mlado dijete, tebe brane naše bajonete “ i „ Talijani i četnici - najbolji su saveznici “... Nijedan rodoljub ne smije sada sjediti skrštenih ruku. Svakom čovjeku koji ljubi svoju domovinu mjesto je jedino u našoj divnoj Narodnooslobodilačkoj vojsci.“ Zajedno s poručnikom Škorpikom prešao je na oslobođenu teritoriju i njegov otac Josip Škorpik, pukovnik u penziji , kao i dva pomorska podoficira.

PROGLAS NURIJE POZDERCA Potpretsednik AVNOJ- a Nurija Pozderac uputio je proglas muslimanima Bosanske Krajine koji se nalaze na neoslobođenom delu , u kome ih poziva da se vrate kućama, jer su partizani doneli mir i slobodu ovom kraju . U proglasu se veli dalje da će svaki napad na oslobođeni kraj biti odbijen svim snagama.

MUSLIMANI KRAJINE PROTIV BRATOUBILAČKOG RATA Sa oslobođenjem severnog dela Bosanske Krajine oslobođena su dva sreza u kojima muslimani čine veliku većinu stanovništva. Po popisu od 1931 g. bilo je u srezu Bihać 14.000 muslimana, 14.000 pravoslavnih i 4.000 katolika, a u Cazinskom 34.000 muslimana, 11.000 pravoslavnih i 1.000 katolika. U ustaškim pokoljima srpski deo stanovništva skoro je uništen, srpska sela popaljena i imovina razgrabljena . Tako muslimani

302

danas čine ogromnu većinu. Sem toga u V. Kladuši ustaše su bili doveli i 8.300 Srba iz Like , većinom žena i dece koji su bili „ prešli “ u katoličku veru, pa su ih na grozan način pobili . (Ubijali su ih po muslimanskim avlijama. Krvolok Baljan, ustaški emigrant , kada je dolazio u V. Kladušu u kafanu Emina Redžića, sav krvav i s rukama natopljenim krvlju žena i dece, odgovarao je kad mu je kafedžija nudio da opere ruke : „ Ne, ovo je moja hrana! ") Izvan sumnje je da se muslimani kao celina ne mogu učiniti odgovornim za sva ona jezovita zverstva kojima je u tom kraju skoro istrebljeno srpsko stanovništvo. Glavni krivac za te pokolje bili su i ostaju vođe ustaša, Pavelić, Gutić, Kvaternik. Glavni izvršioci pokolja bili su leteći ustaški odredi napravljeni u Zagrebu od najgoreg ološa, a među njima isticali su se Hercegovci , kojih je bilo više stotina . Muslimani ovog kraja osećaju i moraju osećati svoj deo teške odgovornosti za zločinačko istrebljivanje svojih srpskih komšija. Znatan je broj muslimana u ovom kraju koji su pošli u ustaše , koji su se primili uloge koljača srpskog življa i pljačkaša srpske imovine . Svaki pošteni musliman oseća danas tu odgovornost, dok kod mnogih samo očevidan strah od osvete pokazuje da su svesni svoje krivice. Ali oni što se ispuniše ovim strahom gledali su na Narodnooslobodilačku vojsku kroz ustašku propagandu . Danas, posle više nedelja od oslobođenja, oni lagano napuštaju taj strah . Oni su videli tu vojsku , koju im je kroz 19 meseci ustaška propaganda slikala kao vojsku koja kolje žene i decu, koja ruši i pali džamije, koja uništava porodicu i veru. Oni su se uverili da ta vojska nije osvetnik nad nevinim stanovništvom i da ona isto tako osvećuje zločine izvršene nad muslimanima i Hrvatima kao što osvećuje zločine izvršene nad Srbima . Svaki novi dan proveden u slobodi pojačava i učvršćuje u muslimanskim masama uverenje da je njihov jedini spas u najpunijem prihvatanju narodno -oslobodilačke borbe. To pokazuje s jedne strane znatan broj dobrovoljaca koji su stupili u redove naše vojske iz tih novooslobođenih srezova, to pokazuje i predaja znatnog broja pušaka i municije našim vlastima. Nisu samo viteška dela naše vojske i pravilni postupci naših vojnih vlasti, nije samo organizovanje nove narodne vlasti, gde muslimanski seljak i građanin prvi put dolaze do istinskih demokratskih sloboda , ono što u masi muslimanskog stanovništva stvara uverenje o tome da joj jedini spas leži u prihvatanju narodno-oslobodilačke borbe. Tu su i dela neprijatelja, tu su i dela ustaša , njihovih saveznika Nemaca i četnika, koja muslimane upućuju na put aktivne borbe protiv okupatora i svih njegovih slugu i pomagača. Uzmimo slučaj sa Krupom , Otokom i mnogim drugim mestima. Bežeći ispred udaraca Narodno- oslobodilačke vojske ustaše su zapalili Krupu i Otoku, a iz njih i čitavog niza sela na silu, šamarima i kundacima, poterali ispred sebe skoro čitavo stanovništvo, oko 10.000 ljudi , žena i dece, pošto su im prethodno domove popalili . Zaklanjajući se njihovim telesima, oni su hteli da spasu svoje kukavičke živote i dođu čitavi do Novoga. Ali čim su bili izvan opasnosti , udarili su te žene i decu nogama i bacali u blato. Kad su došli u Novi, te mase naroda niko nije prihvatio. Iz Novoga su ih oterali u Kostajnicu , iz ove opet u Novi i opet u Kostajnicu . Četvorica Otočana, koji su uspeli da preplivaju Unu neprimećeni od nemačkih straža, 303

pričaju jezovite stvari o tim na silu izbeglicama, koje stoje na zimi bez krova, bez hrane, umiru od gladi i pegavca . Odasvud ih teraju, niko im pomoći ne pruža. Mogu li muslimani biti ravnodušni prema teškoj nesreći hiljada svojih žena i dece? Mogu li ne videti razliku između ustaškog režima, koji ih je hteo učiniti koljačima Srba i koji sada ovako uništava hiljade nevinih muslimana, i naše vojske i naših vlasti koji su im doneli mir u slobodi i bratstvo mesto krvave zavade? Je li taknuta i jedna žena, je li taknuta i jedna džamija, je li ma čime dirnuto u njihova verska osećanja? A eno, u Novom nisu li Nemci, pod izgovorom da se puca na njih iz kuća, zapalili cele Urije zajedno sa džamijom, pošto su isterali iz kuća sve stanovnike, kojima nisu dozvolili da iz kuća ponesu ništa ni od hrane ni od stvari, nego je sav njihov imetak izgoreo. Šta bi im donela izbeglička jugoslovenska vlada, ako bi mogla da opet ovde zavlada, i to im je jasno: četničku kamu Draže Mihailovića i uništenje . Nažalost, još ima tipova koji rovare i koji bi muslimane hteli i dalje vući po blatu i krvi bratoubilačkog klanja u korist berlinskih i zagrebačkih krvoloka. Izbor opštinskog NO odbora u Cazinu , veliki zbor u Bužimu, na koji su došli zajedno muslimani i Srbi iz Vrnograča, zbor u Otoci , i topao prijem govora potpretsednika Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Nurije Pozderca, šefa pozadinskih vojnih vlasti čiča Janka i drugih govornika, zatim veliki zbor od nekoliko hiljada duša održan u Bihaću prilikom zakletve prve dobrovoljačke čete iz Bihaća i Cazina, na kome su muslimani bili u velikoj većini, pokazuje da tim ustašama neće poći za rukom da muslimane bihaćkog i cazinskog sreza uvale u nesreću bratoubilačke borbe. Ali da se to postigne, da se muslimani odbrane od tih zlikovaca, dužnost je i svih poštenih muslimana da otkrivaju i uništavaju zlikovce koji se još kriju u njihovoj sredini. Č. J.

S NAŠIH FRONTOVA OSLOBOĐENJE DUVNA, LIVNA, UDBINE, KOTOR-VAROŠI I SKENDER VAKUFA Bosanski korpus je oslobodio preko 300 km² teritorije i prodro do Prijedora, I i III divizija čiste centralnu Bosnu, II divizija prodire na jug, VIII hrvatska divizija zauzela poslednje spoljne odbrane Karlovca.

Vrhovni štab NOV i POJ saopštava: Na dan 15-XII jedinice II proleterske divizije , posle 36 časova uporne borbe, zauzele su Livno. Tom prilikom ubijeno je 200 neprijateljskih vojnika, a ranjeno je 120. Zaplenjeno je : 2 ustaške zastave, 3 brdska topa, od 75 mm, 2 teška bacača, 4 teška mitraljeza, 15 puškomitraljeza , 150 pušaka, velika količina artilerijske i minobacačke municije i ručnih bombi . Pored ovog zaplenjena je jedna ispravna radio stanica, jedan kamion i dva moto-

304

cikla . Uništena su jedna borna kola s benzinskim flašama od strane druga komandira Strugara i vodnika Vicara . Naši gubici : 25 mrtvih i 4 oko 60 ranjenih . Ustaše su evakuisale Šujicu . U ovim bojevima za Livno naročito su se istakli bataljoni I i II brigade, kao i III bataljon III brigade. Naročitu pohvalu i priznanje zaslužuju drugovi : Radovan Vukanović, komandant II brigade, Milanović, komandant I bataljona I brigade i drug Bruno Knežević (star 18 godina), komandant III bataljona III brigade. Držanje ostalih naših jedinica i starešina u ovoj akciji bilo je takođe besprekorno.

Evakuacija Italijana iz Like nastavlja se užurbanim tempom. Sada Italijani evakuišu Gospić i Otočac. U Lici nameravaju predati vlast četnicima i ustašama. Italijani žurno rokiraju svoje snage iz ovih krajeva preko Sušaka i Rijeke za Južnu Italiju .

U vremenu od 1 do 10 ovog meseca jedinice I proleterske divizije likvidirale su sva neprijateljska uporišta u dolini reke Ugara i dolini reke Vrbanje i zauzele Skender Vakuf i Kotor-Varoš. Tom prilikom je zarobljeno 50 domobrana. Neprijatelj je imao 14 mrtvih, 20 ranjenih. Uništeno je 3 tenka, a dva su potpuno onesposobljena. Zaplenjeno je 3 motocikla, 1 kamion, preko 50 pušaka i velika količina puščane municije. Sva četnička i ustaška uporišta između Jajca, Travnika i Banje Luke, potpuno su likvidirana i uništena. Naši gubici : jedan poginuli i 6 ranjenih. Jedna brigada ove divizije na svom maršu ka Kotor-Varoši ubila je 3 ustaše i 17 milicionara. Prilikom likvidacije neprijateljskog uporišta u selu Zabrđe, u dolini Vrbanje, jedinice ove divizije zarobile su 20 milicionara, a zaplenile 3 kamiona, 1 tenk od 35 tona, pošto je isti neprijatelj prethodno oštetio. ☆

Na dan 14-XII tekuće godine ličke brigade ušle su u Udbinu , koju je neprijatelj kukavički napustio uz pripomoć i sadejstvo jačih talijanskih snaga, koje su ih prihvatile kod Ploče, pa su zajedno pobegli prema Lovincu i Gospiću .

Posle trodnevnih borbi za Sanski Most, jedinice I bosanskog korpusa likvidirale su sve okolne utvrđene položaje u okolini ovog mesta i saterale neprijateljsku posadu u sam grad. Sve veze ovog neprijateljskog garnizona prekinute su i njegova posada je potpuno opkoljena . U ovim teškim višednevnim borbama neprijatelju su naneti teški gubici. Zarobljeno je preko 450 domobrana, ustaša, Nemaca prijatelj je imao preko 250 mrtvih i ranjenih. Uništena 1 avion. Zaplenjena je : 3 protivtenkovska topa, 1 brdski artilerijske municije. Sam grad je potpuno uništen jakom ših haubica i topova.

i četnika, 6 oficira. Nesu dva tenka i oštećen top, 4 bacača, 6. vagona artilerijskom vatrom na-

. 20 Istorijski arhiv KPJ 1/2

305

Jedinice IV NOU divizije u prepadima kod Bosanskog Novog ubile su oko 60 Nemaca, a kod Kozine i Ljubije oko 100 ustaša i Nemaca. Oslobođena je velika teritorija na levoj i desnoj obali reke Sane prema Prijedoru.

Poslednjih dana izvedene su na operativnom području Slovenije vrlo uspešne akcije naših udarnih brigada. a) Brigada „Matija Gubec“ razrušila je 4 puta železničku prugu Ljubljana— Novo Mesto-Crnomelj. Tom prilikom ubijeno je oko stotinu Italijana, uništena su železnička postrojenja i prekinut je saobraćaj za nekoliko dana. Odmah posle ove akcije jedinice ove brigade napale su jednu kolonu Italijana kod Novog Mesta i ubile preko 50 fašista. b) Brigada ,, Cankar" napala je u Beloj Krajini jednu italijansku kolonu kod Hrasta i istu potpuno razbila. Tom prilikom neprijatelj je imao oko 40 mrtvih. Zaplenjeno je 2 mitraljeza, 2 puškomitraljeza i 14 pušaka . Ista brigada napala je jednu belogardejsku postaju kod Kostanjevice i istu potpuno uništila. Tom prilikom neprijatelj je imao 30 mrtvih. Zarobljeno je 5 belogardejaca i zaplenjen je 1 mitraljez sa municijom . c) Brigada ,, Šercer" napala je italijansko-belogardejsku kolonu kod Borovnice i nanela joj tom prilikom gubitke - preko 45 mrtvih i veliki broj ranjenih. Zaplenjeno je : 1 teški mitraljez, 2 puškomitraljeza i dosta municije . d) Zapadno-dolenjski odred napao je jednu italijansku izvidnicu od 15 vojnika kod Kandije i tom prilikom uništio celu izvidnicu, zaplenivši 1 puškomitraljez, 15 pušaka i celokupnu spremu .

Prema poslednjim vestima snage II divizije su posle petočasovne bitke oslobodile Duvno u kome je bilo 3.000 ustaša. Potučeni neprijatelj se progoni ka Imotskom . Zaplenjeno je 100.000 metaka i veliki magacini oružja i hrane.

Jedinice III divizije vodile su žestoke borbe sa 718 - tom nemačkom divizijom, četnicima i ustašama između Jajca i Travnika. U tim bojevima je neprijatelj imao najmanje 500 mrtvih i ranjenih. Zaplenjena je čitava arhiva 718-te nemačke divizije u kojoj su nađena važna dokumenta o ulozi četnika . U ovim bojevima, na čelu svoje brigade, herojski je poginuo komandant Prve dalmatinske brigade , drug Marijan Bilić .

U Južnoj Hercegovini uspešno se bori partizanski odred „ Sloboda ". On je na više mesta prekinuo prugu Mostar - Dubrovnik .

✩ U toku 16 , 17 i 18 decembra pokušali su Nemci iz Prijedora da se probiju do Sanskog Mosta i povrate teritoriju od 300 kvadratnih kilometara, koju su naši borci oslobodili u poslednjim bojevima. Svi napadi su odbijeni , a oslobođena teritorija još više proširena . Oslobođena su mesta: Pajići , Rakelići, Miljkovići i Gaćari . Uništen je jedan voz koji je pre-

306

vozio Nemce i ustaše. U drugom okršaju ubijeno je 50 Nemaca, među kojima je bio i jedan major, a 30 fašista je poskakalo u duboku Sanu . Osmorica su živi uhvaćeni. Zaplenjena su 4 mitraljeza i jedan bacač. Prvi bosanski korpus nastavlja da napreduje na sever . Prijedor je opkoljen sa dve strane.

NOVE POBEDE NA KORDUNU ( Dopis „ Borbi“ ) Položaj, 14 decembra Osma hrvatska divizija je uništila poslednju Pavelićevu odbranbenu liniju na Kordunu i osvojila Banski Kovačevac, Skakavac i Kablar, kao i veći broj okolnih sela. U ovim bojevima neprijatelj je imao više mrtvih i ranjenih. Zarobljeno je 260 domobrana, a zaplenjeno: 256 pušaka, 13 puškomitraljeza, 7 ručnih mitraljeza, 50.000 metaka i nekoliko sanduka municije. Na našoj strani je bilo 18 mrtvih i 40 ranjenih. Ustaše uz pomoć Italijana sada kopaju utvrđenja pred samim Karlovcem. Hrvatski narod Pokuplja dočekao je veoma lepo partizane, kao svoje oslobodioce od ustaša. Š. B.

UDARCI CRVENE ARMIJE ŽEŠĆI SU OVE ZIME NEGO PROŠLE

Petak, 18 decembra ,,Ruska ofanziva pretstavlja jedan ogroman valjak koji ruši pred sobom protivnika do temelja " , napisao je jedan turski komentator ovih dana, povodom izveštaja SIB-a o rezultatima borbi od 19 novembra do 11 decembra. Za prva dva meseca borbi kod Staljingrada Nemci su izgubili 100.000 vojnika, 1.000 topova i 800 tenkova . A za prve tri nedelje ruske protivofanzive - 94.000 mrtvih, 72.400 zarobljenih, 3.068 topova i 2.058 tenkova . Na centralnom frontu samo za dve nedelje ubijeno je 75.000 Nemaca , zaplenjeno ili uništeno 1.091 top i 606 tenkova. Svi znaci govore da su ove dve ruske ofanzive samo početak jedne mnogo šire akcije . Rusi drže ogromne nedirnute rezerve . Nije isključeno da je ofanzivama kod Staljingrada i Rževa cilj odvlačenje nemačkih snaga s drugih frontova gde treba uskoro da dođe strašni udar Crvene armije. Ali , već prvi udarci ruske vojske ove zime naneli su Nemcima srazmerno daleko veće gubitke nego prošle zime . Za prvih šest nedelja prošle zime Rusi su kod Moskve , Rostova na jugu i Tihvina na severu izbacili iz stroja 300.000 nemačkih vojnika, a ove godine na dva sektora za tri nedelje 240.000 mrtvih i zarobljenih, ne računajući ranjene ; prošle godine je uništeno ili zaplenjeno 2.800 nemačkih tenkova, a ove godine 2.700, topova 4.800 prema 4.150 , a mitraljeza 8.000 prema 8.500 ! Ne treba gubiti iz vida da je poslednjih dana u boju kod Surovikina, u okuki Dona, samo za jedan dan zarobljeno 505 nemačkih topova! Ne treba gubiti iz vida da su prošle zime ruski vojnici napadali na nemačku armiju u pokretu , skoro na otvorenom polju, dok ove godine crvenoarmejci jurišaju na silno utvrđene linije. 20*

307

Nemci očajnički pokušavaju da spasu svoje armije između Volge i Dona koje su opkolili Rusi jurnuvši svojim tenkovima preko terena po kome su Nemci mislili da mogu samo vojnici sa smučkama da prođu ! Svi nemački pokušaji kod Kotelnikova su propali . Njihov klin je uništen, a Crvena armija ih opet goni . Taj ofanzivni duh zahvatio je čitav Sovjetski Savez. U svakoj reči moskovskog radija oseća se taj polet . Evo šta kaže • Ilja Erenburg: ,,Imamo mi ulicu, veliku ulicu - čitavu Rusiju. I biće kod nas na toj ulici praznik. Po mokrom snegu fricevi hvataju maglu prema zapadu. Moramo ih terati još dalje. Fricevi drhte. Mi smo podigli glavu. Terajmo proklete kobasičare iz naše zemlje! Zemlja broji trofeje. Ali vojnici ne broje. Vojnici napreduju. I opet gore u srcima svakog vojnika svete reči : Na zapad!"

U Africi Nemci nemaju dovoljno snaga da se bore na dva fronta i morali su da se povuku iz Libije . Napustili su jako utvrđenu liniju kod Elalgejle i nemaju pogodnih položaja za odbranu sve do Misurate, na 100 kilometara od Tripolisa . Osma armija ih u stopu goni . Nemci će po svoj prilici morati da napuste čitav Tripolis i pokušaće da se brane u Tunisu, kako ih saveznici ne bi izbacili konačno iz Afrike . Taj dan konačnog obračuna s Romelom u Africi nije daleko, o čemu svedoči i izjava američkog ministra rata Stimsona, koji je rekao : „ Mi moramo napred, jer će se Nemci u Tunisu ukopati.“ Operacije u Africi mogu da imaju veliki značaj za čitav tok rata. Nije beznačajno što se pitanjima južnoevropskih zemalja u poslednje vreme posvećuje sve veća pažnja . I drug Molotov i g. Idn dali su izjave o nezavisnosti Albanije . Borbi našeg naroda u poslednje vreme takođe se posvećuje u svetskoj javnosti velika pažnja. Postavljanje naših stvari na pravo mesto u američkoj javnosti ima takođe izvesnog značaja i u vezi. je s razvojem ratnih operacija . I turska štampa opširno piše o borbama u Grčkoj , kod nas i u Albaniji . V. D..

UZOR NARODIMA U sedmonovembarskom govoru drug Staljin je rekao da kolhozni seljaci časno i uredno snabdijevaju stanovništvo i Crvenu armiju namirnicama, a sovjetsku industriju sirovinama . Kada Staljin govori kolhoznicima i o kolhoznicima , njegove riječi dopiru do dna srca svakog kolhoznika, kao što zlato dopire do samog dna plemenitog izvora. Kolhoznici Tambovske oblasti slušali su Staljinove riječi i bili su ponosni na svoga vođu i na same sebe . Sjutradan su odlučili da iz svojih privatnih sredstava prikupe novac za izgradnju tenkovske kolone „ Tambovski kolhoznik" . Za 15 dana skupili su 40 miliona rubalja i raportirali su svome vođi : novac čeka na tekućem računu Narodne banke.

308

Tambovski zanos prenio se na nove pokrajine . Kolhoznici Kujbiševske oblasti prikupljaju sredstva za tenkovsku kolonu ,, Kujbiševski kolhoznik ". Sa kujbiševskim kolhoznicima takmiče se kolhoznici Gorkovske oblasti, Borskog rejona, Novosibirskog rejona, Tulske oblasti, Moskovske oblasti. Kolhoznici oslobođenih Smolenskih rejona spremaju Crvenoj armiji svoje uzdarje . Kolhozni seljaci Saratovske oblasti odlučili su da i sami budu Tambovci . Oni su otvorili utakmicu za izgradnju eskadrila bornih aviona. Sa njima se sada takmiče sverdlovski i dagestanski kolhoznici , lađari 's Volge, kazahstanski kolhozni seljaci i pastiri . Gorkovci su pretekli sve njih: za 15 dana prikupili su 60 miliona rubalja za eskadrilu „ Valerije Čkalov". Kolhoznici Oške oblasti Kirgiske SSR odlučili su da i sami budu Saratovci. Oni su otvorili utakmicu za prikupljanje darova u namirnicama za Crvenu armiju i industrijsko radništvo. Orlovski seljaci stupili su u utakmicu i prikupili 32.000 pudi namirnica za fond Crvene armije . Gorkovski kolhoznici poklonili su fondu Crvene armije, preko obaveza, 50.000 pudi žita. Oški kolhoznici prestigli su i jedne i druge, prikupivši za industrijske radnike u toku 15 dana preko godišnjeg plana liferacije državi 79.000 pudi namirnica. Čitavu socijalističku zemlju zahvatio je plemeniti entuzijazam nove patriotske utakmice. Jedni kolhozi pristupaju takmičenju , drugi ga dovršavaju . Tambovski takmičari već su predali Crvenoj armiji svoju tenkovsku kolonu. Predajući je , pretsjednik kolhoza „ Crveno polje “, stari 'Gavrilo, rekao je tenkistima da tambovska kolona treba da bude oluja za okupatore : „ Djeco draga, kolhoznici vam predaju tenkove. Bijte fašističke gadove nemilosrdno, a mi ovdje, u pozadini, nećemo se loše pokazati. Obezbijedićemo vam sve što vam je potrebno. Kolhoznici darivaju i blagosiljaju svoje sinove na samopregornu odbranu otadžbine . Neka ste blagosloveni!" Neka je blagosloveno kolhozno selo , čiji seljaci žive tako da iz svojih privatnih sredstava mogu darivati milione ! Neka je blagosloven očeličeni savez sovjetskih radnika , seljaka i inteligencije ! Neka je blagoslovena nerazrušiva veza sovjetskog naroda i Crvene armije ! Neka je blagoslovena armija koja se bori za slobodu napaćenog čovječanstva ! Neka je blagoslovena iz naših ustaničkih srca , koja su joj naši najveći darovi ! R. Z.

ISPRAVKA U poslednjem broju „Borbe" na trećoj strani u pregledu borbi za šest meseci u Zapadnoj Bosni potkrala se jedna krupna štamparska greška, jer je ispala cifra 2. Umesto 7.500 zarobljenih i oslobođenih domobrana treba da stoji 27.500 zarobljenih Я oslobođenih domobrana.

Smrt fašizmu - sloboda narodu !

Vanredno saopštenje BORBA

23. decembar 1942 g. ORGAN KOMUNISTICKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

NAJLJEPŠA

NAŠA

POBJEDA

Hrvatski partizani u Zagorju oslobodili su iz njemačkog zarobljeništva pet sovjetskih oficira

- ljepše nego ikada dosada — Slava naših partizana još jednom će se pronijeti širom svijeta, a naročito širom bratskog Sovjetskog Saveza. O našim partizanima govoriće neprijatelj sa još većim ogorčenjem i strepnjom; o njima će borci u porobljenim zemljama javljati sa ushićenjem; o njima će naša sovjetska braća govoriti riječima divljenja i bratske zahvalnosti, a sovjetske majke govoriće o njima očiju punih suza-radosnica. Hrvatski partizani izvojevali su najljepšu pobjedu naše vojske. Oni su, u Hrvatskom Zagorju, oteli iz njemačkog zarobljeništva, sa prisilnih zarobljeničkih radova, pet sovjetskih oficira. Oni su petorici sovjetskih boraca, koji su se borili za čast i slobodu svoje domovine i svih porobljenih - vratili čast i slobodu u bratstvu , na našoj naroda, dakle i našeg naroda, oslobođenoj teritoriji. Oni će bratskoj Crvenoj armiji vratiti pet boraca, a sovjetskim majkama - pet sinova. Naša oslobođena braća nalaze se na putu za Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Prolazeći kroz naše oslobođene krajeve, živeći kod nas, oni će vidjeti koliko naš narod voli sovjetsku domovinu; oni su već vidjeli i još će vidjeti kako naša herojska vojska ostvaruje svoje oružano, svoje nerazrušivo bratstvo sa nepobjedivom Crvenom armijom. Oni će vidjeti, i još jednom će reći svijetu ko se u ovoj zemlji bori za slobodu naroda i za ispunjavanje dužnosti prema saveznicima. Oni će uvidjeti kako mi umijemo da volimo i da se borimo.

310

ZAROBILI SMO FRANCETICA Uhvaćen je vođa ustaške Crne legije, pukovnik JURE FRANCETIC Dvadeset trećeg decembra oborena su dva aviona kod Slunja. Posada jednog aviona zarobljena je , dok se za posadom drugog aviona, kao i za samim avionom, još uvek traga . Među zarobljenom posadom nalazi se i zloglasni bandit Jure Francetić, komandant crnih legija u Bosni , čovek koji je, prema iskazima zarobljenih ustaša, trebalo ovih dana da postane ministar Pavelićevog domobranstva i celokupne Pavelićeve „ vojne sile". Bandit Francetić je poznat iz bezbrojnih pokolja Srba i partizanskih porodica u Istočnoj Bosni i pokolja seljaka u selu Urijama kod Donjeg Vakufa, te po pokoljima seljaka u Malovanu, Janju , Pljevi itd . Razbojnik Francetić je pokušao da dâ otpor ali su ga partizani ranili i živog uhvatili . Sada će ovaj zlikovac , koji na duši nosi desetine hiljada mrtvih žena , dece i staraca, konačno platiti sve svoje zločine . „ Neka znaju ti podlaci da neće pobeći od odgovornosti za svoje zločine , da ih neće mimoići osvetnička ruka naroda" (Staljin) .

NOVI USPJESI SOVJETSKE OFANZIVE Crvena armija napredovala je 75 do 120 km na frontu južno od Voronježa, na srednjem Donu Sovjetska ofanziva postigla je velike uspjehe još na jednom sektoru. Šesnaestog decembra ove godine Crvena armija otpočela je ofanzivne borbe na centralnom Donu, u oblasti između Voronježa i Staljingrada. Probivši se preko zaleđenog Dona, Crvena armija napala je i probila njemačke linije i jaka njemačka utvrđenja u dva pravca: u jednom ― u širini od 100 km, u drugom -— u širini od 30 km. Njemački osvajači i njihovi vazali prisiljeni su na brzo otstupanje. U toku prva četiri dana ofanzive Crvena armija napredovala je 75 do 120 km. U toku tri dana borbi oslobođeno je preko 300 naselja, od kojih 6 gradova. U bojevima od 16 20 decembra zarobljeno je 13.500 neprijateljskih vojnika i oficira. U istom razmaku ubijeno je preko 28.000 fašista. Crvena armija zaplijenila je u novoj ofanzivi ogroman ratni plijen. Od 16 20 decembra ona je, između ostalog, zaplijenila : 89 tenkova i 1 ešalon s tenkovima , 1.320 topova raznih kalibara, 800 bacača mina, 1.969 mitraljeza, 28.000 pušaka, preko 10 miliona puščanih metaka, 1 milion topovskih granata i mina za bacače, 70 radio stanica, 6.320 automobila, 90 motornih prikolica, 420 protivtenkovskih pušaka, preko 300 motocikla, preko 3.600 konja i 77 magacina s municijom, oružjem i namirnicama.

311

DEMANTI VRHOVNOG ŠTABA NOV I POJ

Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, demantuje najnovije laži londonskih bjegunaca o tobožnjim borbama Draže Mihailovića protiv okupatora

Vrhovni štab NOV objavio je: „ Sve što je nedavno objavio list „ Njujork Tajms" povodom borbe Draže Mihailovića protiv okupatora i o tobožnjim uspesima njegovih četnika jeste najordinarnija izmišljotina. U Bosni i svim drugim krajevima Jugoslavije borbu protiv okupatora vodi Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi pod rukovodstvom Vrhovnog štaba NO vojske, a ne Draža Mihailović i njegovi četnici . U Srbiji borbu protiv mađarskih i nemačkih okupatora vode uspešno naši partizanski odredi a ne četnici izdajnika Draže Mihailovića . Isto tako, četnici Draže Mihailovića nisu vodili nikakve bojeve protiv Nemaca u Danilovgradu , jer u Crnoj Gori nema ni jednog jedinog nemačkog vojnika. Tamo se nalaze italijanske trupe, s kojima Draža sarađuje i od kojih je dobio vlast kao nagradu za borb :1 protiv NO vojske i partizanskih odreda. Što se tiče bojeva oko Kopaonika, nikom nije poznato da su se tamo vodili ma kakvi bojevi između Mihailovićevih četnika i nemačkih okupatora . Naprotiv, saznaje se da su tamo borbu vodili partizanski odredi protiv nemačkih okupatora, kojima su pomagali Mihailovićevi četnici. Istina je da su Mihailovićevi četnici u Istočnoj Bosni stupili u sukob sa ustašama u selu Semiću, a ne u gradu Semiću, jer taj grad u Bosni uopšte ne postoji . Sve vesti „ Njujork Tajmsa“ pojavljuju se kao rezultat fantastičnih izmišljotina jugoslovenske vlade u Londonu. Svi oni koji sumnjaju u tačnost naših izveštaja pozivaju se da dođu na oslobođenu teritoriju , gde će se na licu mesta uveriti o stvarnom stanju u našoj zemlji . Mi se nadamo da će naši saveznici primiti naš predlog, a na oslobođenoj teritoriji će im se na licu mesta pružiti mogućnost da konstatuju ko stvarno vodi borbu protiv okupatora u našoj zemlji. “

IZJAVA Dr. S. KOSANOVIĆA Dr. Savica Kosanović otkriva izdaju londonske izbjegličke vlade Član Izvršnog odbora Samostalne demokratske stranke, Dr. Sava Kosanović , ministar jugoslovenske vlade u Londonu, nedavno je na jednom zboru u Americi, govoreći o junačkoj borbi Crvene armije , podvukao junaštvo naših partizana i naše Narodnooslobodilačke vojske koja vodi oslobodilački rat za slobodu našeg naroda. U svome govoru Sava Kosanović je energično osudio politiku čekanja nekih naših političara koji pokušavaju da razjedine naš narod . On je osudio sve one diplomate koji pokušavaju cepati jedinstvo našeg naroda u njegovoj borbi za slobodu . Izjava Dr. Kosanovića samo potvrđuje raniju izjavu Dr. Ivana Šubašića o zločinačkom i izdajničkom radu izbegličke vlade u Londonu .

312

MALE VESTI Naši borci oborili su za poslednja četiri dana 4 ustaška aviona: dva kod Slunja, kada je uhvaćen Francetić, i dva kod Sanskog Mosta.

Druga divizija zaplenila je u Duvnu: 6 bacača sa 700 mina, 150 pušaka, 6 teških i 9 lakih mitraljeza, 120 hiljada metaka, vagon i po šećera, 2 vagona žita i jedan pasulja, nekoliko vagona ostalih namirnica i jednu radio stanicu. ☆ Naši borci na položaju kod Sanskog Mosta uhvatili su 4 od 5 vreća hleba, koje su ustaški avioni bacili svom opsednutom garnizonu.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BROJ 32 - Cub yu 27 DECEMBRA 1942

Bitati najbolje, slobodno reci ko od predloženih ne zaslužuje I zašt♬ se zaslužuje da bude odbornik, to je dužnost svake rodoljuba i prema vojsci i prema narodu! CHENA 3 MN 3 KUNE, 1:50 LIRA

IZBJEGLICE PRED SUDOM SVJETSKE JAVNOSTI Ovih dana bavi se demokratska javnost jednom doista neobičnom senzacijom. Naime - otkrivena je jedna saveznička vlada i to jugoslovenska - kao saradnik Njemaca i Italijana i izazivač građanskog rata za njihov račun. Ličnost koja je nosila ovu politiku u okupiranoj Jugoslaviji nije niko drugi nego sam vojni ministar i šef generalštaba te ,, vlade" — Draža Mihailović . Naša pravedna stvar postala je — ne negdje daleko, posredno, u opštem sklopu svjetskih odnosa, nego tu , neposredno, u svakodnevnom životu i stvar antifašista Engleske i Amerike. Izdaju Draže Mihailovića otkrivaju ne samo sovjetska štampa i radnički listovi u Engleskoj i Americi, nego i časopisi kao „ Tajm" i list lorda Biverbruka „ Ivning Standard “, što dokazuje da izbjeglička „ vlada “ danas može imati podrške samo kod uskog kruga najreakcionarnijih profašističkih klika . Za nas je pisanje ove druge štampe važno iz dva razloga : prvo, što ne mogu razni dvoličnjaci da kažu (kako su to govorili za našu borbu), da je to komunistička stvar i , drugo, zato što mi danas nemamo potrebe da cjepidlačimo ko je danas ili ko je juče bio manje ili više demokrata, nego da gledamo ko ma čim pomaže našu pravednu stvar protiv fašističkih okupatora . Onaj široki front rodoljuba koji stvaramo u našoj zemlji, bez obzira na partiske i druge razlike , mi želimo da se stvara oko naše stvari i u inostranstvu. To utiče i na jačanje naše borbe, na jedinstvo svih rodoljuba naše zemlje i na jačanje svjetskog fronta protiv fašizma. Već jednom odmotano - klupko ide dalje . Sada su protiv te 39 vlade" i njene politike podigli svoj glas i d-r Ivan Šubašić, pretstavnik HSS-a i d-r Sava Kosanović, pretstavnik Samostalne demokratske stranke. Ovaj najnoviji udarac protiv izbjeglica ima taj značaj što će se „ vlada“ svesti na onaj najuži , najreakcionarniji krug velikosrpskih šovinista , koji su odlučno podržavali četničke bande i Dražu Mihailovića . Izbjeglička vlada, stvarno, sve više spada na šačicu velikosrpskih šovinista iz „, Srpskog" ,,kulturnog" kluba i vrhova onih partija (Grol , Miša Trifunović) koji nijesu zbog velikosrpskih pobuda —— čak ni sporazum Cvetkovićprihvatili Maček .

314

Kampanja velike štampe demokratskih zemalja , kao i neizbježni i sve dublji unutrašnji raspad u „ vladi " (izdvajanje hrvatskih i demokratskijih elemenata), imaju ogromnu važnost. Prvo, ubrzaće se proces raspadanja. i izolovanja četničkih bandi u samoj zemlji, u srpskom narodu , ubrzaće se okupljanje naroda ugnjetavanih od velikosrpskih hegemonista, a u prvom redu Hrvata, oko Narodno-oslobodilačke vojske , u oslobodilački ustanak ; drugo, u svijetu će ogromno porasti ugled Narodno- oslobodilačke vojske, Vrhovnog štaba i Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja, kao jedinih narodnih snaga i narodnih pretstavnika koji se hrvu s fašizmom ; zahtjev Vrhovnog štaba da dođe međunarodna komisija, realan je i moćan argumenat i naših prijatelja u svijetu ; treće , izbjeglička „ vlada “, i inače u raspadu, dovedena je na rub provalije i s daljim razvojem događaja, ona će u nju nužno morati da se svali ; četvrto, antifašističke snage u svijetu, iz slučaja jugoslovenske "" vlade " , povući će značajnu pouku. o zakulisnoj igri onih istih reakcionarnih klika Engleske i Amerike , koje su krive što je Hitler postao tako moćan i što je uopšte došlo do rata. Naša borba dobila je međunarodni značaj i to u tom smislu, što se na pitanju te borbe, protiv izdajničkih izbjeglica, sada javno, otvoreno mobilišu napredne snage čitavog svijeta. Dokle će izbjeglice moći biti neka ,,vlada" u zemlji čiji vojnici liju krv protiv Italijana i Njemaca u Africi , veoma je sumnjivo, jer javno mnjenje neće i ne može prema tome ostati ravnodušno. Londonske izbjeglice su najbestidniji lažovi i najpodliji zločinci u istoriji naroda Jugoslavije . Njihovim zločinima i podlostima možda nema ravnih u istoriji svijeta. Ali , kako kaže naš narod u laži je plitkodno. Uporna, herojska borba naših slavnih , već legendarnih partizana i , danas , naše vojske , najzad je uspjela da izvede na čistac i demaskira i do-vede na rub propasti i ovog najpodmuklijeg neprijatelja . Bez neiscrpne hrabrosti , nesalomljive upornosti naše Partije i našeg Vrhovnog štaba, u čemu ogromne lične zasluge ima drug Tito, bila bi nemogućna ova, dosada najveća, pobjeda svih naroda Jugoslavije. Demaskiranje i raspad te „ vlade " doista se mogu smatrati najvećom pobjedom , pobjedom koja snažno potvrđuje ispravnost linije borbe, linije koja proističe iz svih naših borbi - protiv Njemaca , Italijana , ustaša, Nedića i Draže Mihailovića. - to će biti danas parola svih Još smjelije, još odvažnije naprijed boraca za slobodu , svih prijatelja naroda ! M. D.

„IZVESTIJA“ O BORBI BALKANSKIH NARODA Moskva, 23 decembra Organ sovjetske vlade „ Izvestija“ donosi članak o borbi balkanskih naroda. Naročiti značaj pridaje se uspesima naših naroda, razvoju naše Narodnooslobodilačke borbe. „ Izvestija“ takođe podvlači veliki značaj borbe koju vode naši hrabri susedi Albanci i Grci, gde je plamen narodnog ustanka uzeo velike razmere.

315

PRVI KONGRES OMLADINE JUGOSLAVIJE Danas počinje rad Prvi kongres naše antifašističke omladine. Danas će se skupiti naši mladi sokolovi, sa svih strana, iz svih zemalja Jugoslavije, da manifestuju svoje bratstvo, iskovano u borbi protiv fašističkih varvara, bratstvo svojih naroda iskovano zajednicom sudbine, u zajedničkoj borbi za nacionalni opstanak. Sastaće se naši mladi borci, prekaljeni vatrom oslobodilačkog rata, preplanulih, muževnih lica, sastaće se sa žustrim pregaocima na radu u pozadini, sa onim tihim neupadljivim mladićima i devojkama koji pod najužasnijim terorom, na neoslobođenoj teritoriji, podrivaju temelje fašizma, krče put oslobođenju i lepšoj budućnosti mlade generacije. Mlado pokolenje izvršiće ovoga dana borbenu smotru, manifestovati svoj borbeni zanos, svoju veru u pobedu, svoje krvlju zapečaćeno bratstvo s lenjinskom omladinom Sovjetskog Saveza. A zatim će zrelo i mudro odmeriti svoje dosadašnje napore, odrediti zadatke za budućnost. Stari će borci još jednom s poštovanjem i ponosom moći da kažu: mnogo su naučili naši mladi, oni i nama daju snage, žara, poleta. Prvi kongres ima veliki značaj . U vatri rata , skuplja se omladina Jugoslavije da učvrsti svoje redove za nove borbe, za nove pobede nad okupatorima, da dâ potstreka omladini ostalih porobljenih zemalja, do kraja da ujedini mladu generaciju i osudi domaće izrode - ustaše i četnike, zaklete neprijatelje poletne mladosti, željne znanja i stvaralačkog rada. „ Surova škola rata naučila nas je i dalje nas uči da je jedinstvo naših redova, bratstvo mladog naraštaja naših naroda, nerazrušivo oružano bratstvo s omladinom SSSR, jedinstvo fronta i pozadine, — jemstvo pobede" - kaže sekretar CK SKOJ-a, u „ Omladinskoj borbi ". „Omladina u oslobodilačkom ratu protiv fašističkih istrebljivača naroda; bratstvo omladine svih južnoslovenskih naroda i nerazdruživo bratstvo sa omladinom Sovjetskog Saveza - zalog pobede ; mladi naraštaj i sutrašnjica naše domovine" - to je program rada Kongresa, kako su ga odredili sazivači, Prvi kongres će dati silan potstrek za učvršćenje jedinstva mlade generacije svih naših naroda i podizanje borbenog elana omladine, za podizanje na viši stepen i učvršćenje omladinskih organizacija. Oduševljena, ujedinjena i organizovana omladina - to je duh Prvog kongresa. To će doneti mladoj generaciji ovaj njen skup na radost i sreću svih naroda Jugoslavije. Ziveo Prvi antifašistički kongres omladine Jugoslavije!

Oslobađanje

5

sovjetskih

oficira

NAJLJEPŠA POBJEDA NAŠIH PARTIZANA Da je sve zavisilo od Cvetkovića i Mačeka, Nedića, Pavelića , Pećanca i Draže Mihailovića, naši narodi postali bi izmećari tirana čovječanstva i sramotno bi ginuli od njih i za njih, pa bi čovječanstvo preziralo i proklinjalo našu domovinu isto onako kao što prezire zemlje koje vode i sramote 316

Hitler, Musolini, Antonesku, Horti. Tako bi bila uništena vjekovna etika našeg naroda, izražena u Njegoševim stihovima da je „ najsvetija ljudska dužnost “ stati ,, tirjanstvu nogom za vrat “, i da — kad nastanu prilike da se mora umirati treba „ slavno umirati“. Naši partizani spasli su etiku našeg naroda, čak su je i obogatili i podigli za jedan stepen više . Oni su istrgli naš narod iz sramotne službe i pogibije. Kad su nastale prilike da se mora umirati , oni su, na čelu svog naroda, umirali slavno za život u slobodi . Tako se , na teškom putu ka slobodi , rodila naša slava . Slavi naših naroda danas nema ravne među porobljenim narodima. Bezbrojne su pobjede naše vojske koje su zadobile slavu našim narodima. Ali , naši partizani postigli su ovih dana svoju najljepšu pobjedu. I naša slava će se još jednom - ljepše nego ikada dosada - pronijeti širom svijeta, naročito širom bratske sovjetske zemlje. Naši neprijatelji govoriće o nama sa još većim ogorčenjem i strepnjom. One , koji su se nama dosada ponosili, obradovaćemo do suza-radosnica. Jedna četa Kalničkog partizanskog odreda, koji operiše u Hrvatskom Zagorju, probila se ovih dana na teritoriju Slovenačke, okupiranu od hitlerovaca, i otela iz njemačkog zarobljeništva, sa prisilnih poljoprivrednih radova, pet sovjetskih oficira. Ona je petorici sovjetskih boraca, koji su se borili za čast i slobodu čitavog čovječanstva, vratila čast i slobodu. Naša armija vratiće bratskoj Crvenoj armiji pet boraca, a sovjetskim majkamą pet sinova. Naša oslobođena braća vidjeće na našoj slobodnoj teritoriji koliko naš narod voli sovjetsku domovinu . Oni su već vidjeli , i još će vidjeti, kako naša herojska vojska ostvaruje svoje nerazrušivo oružano bratstvo sa Crvenom armijom . Oni će vidjeti , i još jednom reći svijetu, ko se u ovoj zemlji bori za slobodu naroda i za ispunjavanje dužnosti prema saveznicima. Oslobođeni sovjetski oficiri već idu prema Vrhovnom štabu naše vojske. Kad stignu, naš narod daće im sve : ,, od ljubavi, do kvartira“, kako bi rekao njihov veliki pjesnik Majakovski . R. Z

DOKLE ĆE U LONDONU.TRPETI PETOKOLONAŠE ? Radio stanica ,, Slobodna Jugoslavija“ u svojoj emisiji od 25 decembra saopštava da je englesko ministarstvo vojske, povodom saopštenja izbegličke 39 vlade " o Dražinim borbama „ protiv" Nemaca i Italijana, isticalo Dražu Mihailovića zbog njegove „ herojske “ borbe. „ Slobodna Jugoslavija“ se pita dokle će engleska vlada u Londonu trpeti petokolonaše iz jugoslovenske vlade i - sasvim umesno konstatuje da takva politika može samo kompromitovati Englesku u očima našeg naroda i ubiti veru u poštene namere engleske zvanične politike. Atlantska povelja , kaže „, Slobodna Jugoslavija", uperena je protiv Hitlera i njegovih slugu i njen je smisao oslobođenje i slobodno opredeljenje naroda.

311

I KOSANOVIĆ SE PRIDRUŽUJE Dr. ŠUBAŠIĆU Odmah posle govora bivšeg bana Ivana Šubašića, još jedan član londonske vlade ", Dr. Sava Kosanović, član Izvršnog odbora SDS, osudio je one koji u zemlji izazivaju bratoubilački rat.

„RAJTER“ U ZABUNI Engleska zvanična agencija „, Rajter" donela je 15 decembra saopštenje emigrantske vlade u Londonu u kome se na žučan način ,, pobijaju klevete protiv Draže Mihailovića , koji vodi borbu protiv okupatora i na taj način pomaže stvar saveznika “. U ovom 99 demantiju" emigranti su poturili i more drugih laži . Ali na njihovo zaprepašćenje i veselje čitavog našeg naroda , „ Rajter“ je 16 decembra objavio da je gornja izjava „ pogrešno objavljena kao zvanična izjava jugoslovenske vlade , već da je to izjava izvesnih vojnih krugova". Čudne su te pogreške koje se nijednoj drugoj vladi ne dešavaju i te ispravke koje otkrivaju ono što bi htele da sakriju .

POZNATI AMERIČKI KNJIŽEVNIK PROTIV DRAŽE MIHAILOVIĆA

Njujork, 22 decembra Poznati američki književnik Luis Adamič, pisac knjige „ Povratak u rodni kraj “, „ Smeh u džungli “, „ Dinamit“, ovih dana je u američkoj javnosti oštro istupio protiv Draže Mihailovića, podvlačeći da jedino partizani u Jugoslaviji vode oslobodilačku borbu. Luis Adamič je poreklom iz naše zemlje, a danas spada među najpoznatije američke književnike. Njegovu knjigu „ Povratak u rodni kraj “ beogradska cenzura je u svoje vreme zabranila , jer je u njoj iznosio istinu o zločincima u glavnjači i o šestojanuarskoj diktaturi, ali je zato ta knjiga u Americi i Engleskoj doživela nekoliko izdanja i dobila najveće američke književne nagrade.

PRED IZBORE ZA NOVÚ VLAST Ovih dana pozadina na oslobođenoj teritoriji bije veliku bitku za očuvanje, odbranu i proširenje slobodne teritorije i svojih stečenih prava - bitku za NO odbore . Malo neobično izgleda nazvati bitkom najslobodnije izbore koje je ikad narod ove zemlje doživeo, na kojima će slobodno birati i biti izabrani rodoljubi svih vera i narodnosti , pripadnici svih ranijih partija, na kojima neće biti žučnog cenjkanja oko glasača . Ali , ovi izbori moraju biti jedna ozbiljna, politička borba nove sadržine . Oni treba da budu borba za novo, za lomljenje i poslednjih zaostataka starog , borba za bolju organizaciju pozadine . Biće to jedna od lepih manifestacija političkog jedinstva rodoljuba svih vera i pogleda i slika onog novog što je već prodrlo u život naroda : na izbore će doći, kao glasači i kandidati , i žene i omladina od 18 godina. Ali će ta manifestacija imati jedno strogo merilo, po kome će se meriti

318

koliko je narod duboko politički zainteresovan za današnju borbu , koliko je svestan tekovina i spreman da ih brani , štiti i proširuje. To merilo biće broj glasača i procenat onih koji , možda, neće doći na glasanje ili koji će se držati pasivno na izborima. Ovi izbori treba da budu jedan od udarnih maljeva koji će lomiti ono staro što je ukorenila stara reakcionarna vlast u narodu, da bi ga lakše ugnjetavala i nacionalno i ekonomski . Radi se, naime, o likvidiranju političke pasivnosti i nekritičnog starog odnosa prema vlasti, odnosa pokorne poslušnosti , koji je tuđ novoj , pravoj narodnoj vlasti. Novu vlast nije lako izgraditi , treba se ozbiljno latiti posla pa stvoriti od naroda aktivnog činioca u izgradnji narodne vlasti . Tom poslu komunisti, u prvom redu , moraju prići najodlučnije , jer bez aktivnog učešća naroda nema brze izgradnje nove vlasti . Evo primera koji se svakodnevno sreće : selom kruže priče o izvesnom nepravilnom postupku odbornika ili i celog odbora , delimično ili nimalo tačne ili i tačne , a na konferenciji , i oni koji su pričali i oni koji su slušali te priče -- ćute . Otvorena i jasna kritika samo će pomoći odboru da savlada svoje nedostatke . Zastrašivanje naroda da ne sme na skupovima, pred odborom da kaže šta želi, šta misli , šta mu je krivo , to je posao neprijatelja, koji na taj način razaraju i narodnu vlast i rovare protiv narodnog jedinstva. Mnogo političkog smisla moraju pokazati komunisti da pravilnim vaspitnim postupcima razviju u narodu smisao za zdravu kritiku , za upravljanje i uređivanje života u svome selu ili gradu , sutra u čitavoj državi . Izbori u tom pravcu treba da budu korak napred , te da na njima u punom smislu bude izražena volja naroda, a nikako da se svedu na obavljanje „ građanskih" dužnosti . A domaćinska briga koju će pokazati glasači ozbiljno razmišljajući o tome i savetujući se koga da izaberu da bude glava jedne velike porodice sela ili grada, treba da bude izraz njihove želje i volje da rade na dobro naroda i njegove vojske . Birati najbolje, slobodno reći ko od predloženih ne zaslužuje i zašto ne zaslužuje da bude odbornik, to je dužnost svakog rodoljuba i prema vojsci i prema narodu . Narodnooslobodilačka vojska krvlju je osvojila ovu slobodnu teritoriju i oslobodila narod ropstva i pljačke varvarskih zavojevača i njihovih slugu . Ona onda s pravom i traži da pozadina bude dobro organizovana i da joj pruži maksimum pomoći i mogućnosti da nastavi herojsku ulogu oslobodioca porobljene braće u drugim krajevima. Ona s pravom traži da i pozadina brani te tekovine i čuva ih samo na korist naroda. Drugo, narod je svojim naporima zaslužio da ima vlast koja će hteti i znati da zadovolji sve njegove potrebe i zahteve prema mogućnostima ovog teškog rata . Sve to se postiže biranjem najboljih i najpoštenijih ljudi , odanih narodu i borbi. To je, najzad, dug i prema budućnosti , jer danas učvršćena narodna vlast to je pola posla gotovo za sutra, to je stvaranje ubojitog oružja protiv svih koji bi hteli da ta vlast bude slaba, kako bi je lakše pregazili , kako bi narodu lakše oteli iz ruku krvlju izvojevanu slobodu . Ozbiljnom poslu pristupa narod ovih dana . Pred ozbiljnim zadatkom se nalaze komunisti i svi pravi rodoljubi , da politički zainteresuju mase , pobede svaku tromost, bezvoljnost — koju su negovali i potajno neguju i potpomažu i danas svojim rovarenjem neprijatelji naroda.

319

STVARANJE MATERIJALNE BAZE ZA VOJSKU I POZADINU Sve što je naša vojska dosad stekla, lako i teško oružje, municiju, sredstva za vezu , odeću , obuću , hranu , ― sve je to na nož oteto od neprijatelja. To je vojska koju organizuje i vodi najnaprednija partija - Komunistička partija , što znači da ona ima da se razvija i naoružava što bolje i više kako bi neprijatelju mogla zadavati što jače udarce . Naši borci već su u mnogome savladali novu taktiku koja se postavlja pred Narodnooslobodilačkom vojskom, znalački rešavaju sve nove i nove vojne zadatke. Za dalje razvijanje i usavršavanje naše vojske potrebna je i druga materijalna baza, kakva često nije ni bila potrebna partizanskim odredima. I ovaj problem, komunisti i svi borci u našoj vojsci moraju gledati svestranije i savladati ga na jedan novi način, onako isto kao što savladavaju nove metode ratovanja. Međutim , sve dosada ostalo je skoro kod svih naših boraca staro shvatanje i stari odnos prema pitanjima snabdevanja naše vojske, odnos koji više ne odgovara novim uslovima i potrebama. Borcima naših partizanskih odreda od materijalne spreme bio je dovoljan i potreban samo revolver, puška, bomba i nešto municije . Sve ostalo što god bi se zaplenilo od neprijatelja u pojedinim akcijama, uništavalo bi se . Takav postupak bio je potpuno ispravan zbog velike pokretljivosti partizanskih odreda i zbog otsustva učvršćene i osigurane slobodne teritorije . U sadašnjim, novim uslovima postojanja velikih vojnih jedinica, čvrsto organizovanih i povezanih, u uslovima postojanja jedne velike slobodne teritorije postupak prema zaplenjenom materijalu mora biti drukčiji . U odnosu prema neprijatelju - treba uništavati sve njegove baze, sredstva veze i saobraćaja, a u odnosu na našu vojsku — do maksimuma iskoristiti zaplenjeni materijal za jačanje naše vojske i snabdevanje pozadine svim potrebama. Naši borci ne smeju nijednog trenutka zaboraviti da mi u našoj pozadini nemamo nikakve industrije koja bi snabdevala našu vojsku svim potrebama, a da je izvor tih potreba jedino plen u novooslobođenim gradovima i naseljima . Naši borci ne smeju nikad zaboraviti da mnoge i mnoge potrebe za našu pozadinu , koja svojim radom i naporima ravnopravno sa aktivnom vojskom učestvuje u borbi , možemo naći samo u centrima osvojenim od neprijatelja. Međutim, postupak naših jedinica prilikom osvajanja gradova ne pokazuje da su svi naši borci svesni ovoga. Navešćemo nekoliko konkretnih primera: Svi mi znamo da se kožni kaiševi koji služe za pogon mašina uvek nemilice seku za đonove cokula slabije obuvenih boraca. Međutim , šteta koja se tim nanosi našoj vojsci mnogo je veća od koristi koju će imati nekoliko pojedinaca. U skoro svakom osvojenom gradu nailazimo na veće ili manje količine telefonskog, izolovanog kabla. Ta dragocena stvar kida se i seče nemilice, upotrebljava se čak i za vezivanje džakova, a potpuno se zaboravlja da je taj artikal od velike važnosti za nas i da ga čak neprijatelj nema u velikim količinama. Svi mi željno očekujemo i rado čitamo naše novine i vesti , ali potpuno zaboravljamo da nemamo fabrika hartije i da su nam čak dobro došli i 320

stari formulari i spisi, koji su pisani samo s jedne strane. A treba samo zaviriti u pojedina ustaška nadleštva po novooslobođenim gradovima , koja su prepuna razne hartije, pa videti u kakvom su stanju posle prolaza naših jedinica, i odmah će biti jasno da mi nismo svi dovoljno svesni naših potreba i naših mogućnosti . Spisak tehničkih artikala koji su nam od preke potrebe za organizovanje naše pozadine bio bi i suviše dugačak da bi se izneo ovde , ali će se sa njim svakako naša vojska upoznati na drugi način. Čuvanje i sakupljanje tehničkog materijala treba da postane jedna od dužnosti naših boraca. Komunistima mora biti jasno da bez tehnike, ili bolje rečeno bez stvaranja materijalne baze za razvijanje tehnike , mi sami kočimo naš razvitak . I zato oni moraju biti i organizatori prikupljanja tehničkog materijala i inicijatori da se on sačuva. Svakome borcu mora postati jasno da bez mašinskih kaiševa, bez raznog sitnog bravarskog alata, koji se takođe često raznosi i razbacuje, bez raznih pribora, kao manometri , mikrometri itd . , mi ne možemo opraviti ni zatvarač na zaplenjenoj haubici, niti osposobiti ni mitraljez ni pušku. Naša je životna potreba da u našoj pozadini pokrenemo pilane, mlinove, osposobimo železnice , stvorimo od pet-šest izgorelih i upropašćenih lokomotiva - jednu dobru, da od velikog broja upropašćenih vagona stvorimo bar nekoliko desetaka pokrivenih, toplih vagona za prevoz naših ranjenika, da uvedemo električno osvetljenje u naše bolnice, radionice za izradu odeće , obuće itd. Sve mi to možemo. U našim redovima ima dosta stručnjaka za sve vrste radova, drugova koji to i sada stvaraju , ukoliko imaju za to materijalne mogućnosti. Jačanjem naše materijalne baze, brižljivim prikupljanjem tehničkog materijala i obaveštavanjem nadležnih o nalasku tog materijala, mi ćemo svi uzeti učešća u zajedničkom radu na jačanju naše pozadine, a svaki će naš borac, na taj način, voditi dvostruku borbu, s puškom protiv neprijatelja i drugu borbu, borbu za oživljavanje naše pozadine , naše privrede i naše male industrije . Za naše borce, za naše komuniste neće to biti teško. Oni će time samo još jednom ponovo dokazati da su borci nove vojske, koja i kad nemilosrdno ruši neprijateljske objekte i uporišta zna da izrazi svoje stvaralaštvo , i u tom rušenju misli na stvaranje tehnike , koja ima da ubrza pobedu nad fašističkim varvarima. V. S.

PALI HEROJI

VUKICA-ŠUNJA MITROVIĆ

Vukica se rodila 1913 godine u Svetom Stefanu (Crnogorsko Primorje) . Nižu gimnaziju je završila u Kotoru, a učiteljsku školu nije mogla dovršiti, jer roditelji nisu mogli i nju školovati uz ostalu decu . Kad se njena porodica 1932 preselila u Beograd, ona je postala obična radnica - šnaj21 Istorijski arhiv KPJ 1/2

321

•

derka i tekstilka. Odmah po dolasku u Beograd ona pristupa radničkom pokretu , koji je činio ogromne napore da se okrepi posle udaraca koje mu je zadavala monarhofašistička šestojanuarska diktatura, iskorišćavajući njegove unutrašnje slabosti . U Partiju je primljena 1933 godine. Godine 1935 ona pada u zatvor, gde su je psi beogradske glavnjače mučili na nezapamćeni način. Policija je od nje tražila štampariju lista ,,Komunist", s kojom je držala vezu, ali - nije je dobila. Na sudu je bila oslobođena i 1935 godine, septembra meseca, odlazi u Moskvu, ali se vraća već u proleće 1936 godine. Ona je bila jedna od onih na koje je zemlja socijalizma, gvozdena partijska disciplina boljševika izvršila moćan uticaj . Po povratku iz Moskve to je bila nova ličnost ― čvrsta, tiha, uporna, samopregorna bez granica. U jesen 1936 godine velika provala odnosi skoro čitavu organizaciju u Beogradu, a dobrim delom i u Srbiji . Šunja se, s preostalim drugovima, laća oberučke posla oko ozdravljenja, oko obnavljanja Partije . Ona ulazi u prvi novi Mesni komitet, a kasnije postaje član Pokrajinskog komiteta. Ta partijska rukovodstva su na svojim plećima iznela Partiju u vrlo teškim danima i uz svestranu pomoć CK- uspela da je postave na noge. Velika zasluga Vukice Mitrović jeste što je svojom neumornošću, beskrajnom odanošću , hrabrošću i čvrstinom, ulivala snagu, veru i ljubav prema Partiji. Velika je zasluga Vukice Mitrović što je okupljala najbolje, najzdravije sinove i kćeri radničke klase, od kojih su mnogi postali divni članovi Partije, članovi Partije koji su očuvali, u najtežim danima, čast naše Partije i čitavog srpskog naroda. U 1938 godini je drugarica Vukica, izdana od provokatora Radonjića, ponovo izvođena pred Državni sud. Ali ni plaćeni bezdušni suci nisu mogli da je osude, jer je svojim čvrstim držanjem izigrala njihove zakone. I ona je zajedno sa svojom milom i nerazdvojnom drugaricom Anđelijom Ranković i drugim drugovima — oslobođena. Jednom prilikom je Partija, zbog vrste posla koji je radila, zabranila Vukici da ide na demonstracije. Kad su demonstracije izbile , ona nije otišla, ali — našla se tu , blizu, u sporednoj ulici . Čvrsto se držati odluka Partije, neutažive želje da svim srcem i dušom koristi pokretu, da se uveče nađe uz drugove , uz radnike , kraj njih — takva je bila naša Vukica- Šunja Mitrović . I kad su je beogradski psi , zajedno sa svojim nemačkim gospodarima, mučili u glavnjači, kidajući joj živo meso, — ona je ostala čvrsta, tako uporna ― kakva je bila i napolju . Ništa je nije moglo pokolebati. A kad je doznala da se njen nebrat Ratko pred policijom pokazao kao provokator, ona se nadahnula još ljućom, oštrijom, nepokolebljivijom hrabrošću i odvažnošću . Ubili su je, zajedno s drugovima Milošem Matijevićem, Durom Strugarom, njenom pravom braćom, s kojima je godinama provela u borbi za Partiju i svoj narod, s kojima je i postala ono što je bila divno čedo Komunističke partije. Slava nezaboravnom junaku i borcu — Vukici Mitrović !

322

SSSR u Otadžbinskom ratu RAPORTI KOLHOZNIKA Tambovski kolhoznici pozvali su kolhozno selo na takmičenje u prikupljanju sredstava za izgradnju borbenih tenkova i aviona. Plemenita patriotska utakmica obuhvatila je, zatim, celu socijalističku zemlju. Tatarska je prikupila 10 miliona i 275 hiljada rubalja. Sverdlovska oblast ima već 11 miliona rubalja na tekućem računu za izgradnju eskadrile aviona. Kolhoznici Ašhabadskog reona u Tadžikistanu prikupili su za jedan dan sredstva za izgradnju 10 aviona. Kolhoznici Baškirije odlučili su da izgrade avione za naoružanje nekoliko avijatičarskih jedinica, i za jedan dan su prikupili 11 miliona rubalja. Rjazanski takmičari dali su 30 miliona rubalja ; Kuznjecka oblast dala je 60 miliona i 749.000 rubalja. Uzbekistan je prikupio preko 70 miliona ! Utakmica sada zahvata Gruziju, Osetiju, Dagestan, Vologodsku, Čeljabinsku, Molotovsku oblast ; Terektinski, Sibinski, Petrokamenski, Utkinski, Priuralski, Zelenovski reon itd . Kako se razvija takmičenje, neka pokaže nekoliko plemenitih raporta kolhoznika drugu Staljinu.

☆ Evo jednog raporta : ,, CK SKP(b) ― drugu Staljinu. Dragi druže Staljine ! Kao odgovor na Vaš referat od 6 novembra, sledeći plemenitu inicijativu tambovskih kolhoznika, hoću da se obratim preko lista »Pravde< ženama sovjetske zemlje, ženama frontovika, da otvorimo tekući račun za izgradnju tenkovske kolone pod imenom »Žena frontovika«. Otvarajući taj račun, prilažem 1.000 rubalja... Prije godinu dana priložila sam fondu odbrane 4.000 rubalja, koje sam bila uštedjela od pomoći koju je primao moj muž kada je bio ranjen. Pare koje sada prilažem uštedjela sam od svoje plate. Ja volim svoju domovinu, svoju Partiju koja me je podigla i vaspitala od obične sluškinje do inženjera. Sa srdačnim poštovanjem, Aleksandra Smirnova.“ Odgovor druga Staljina: „Moskva, Moskgortekstilsavez - Aleksandra Smirnova. - Hvala Vam, Aleksandra Smirnova, za Vašu brigu o Crvenoj armiji. Primite moj pozdrav. - J. Staljin."

Drugi raport: ,,Moskva, Kremlj - drugu Josifu Visarionoviću Staljinu. Proučili smo Vaš odgovor tambovskim kolhoznicima i prilažemo za izgradnju tenkovske kolone »Kolhoznik Kazahstana« 220.000 rubalja. Od toga ja lično priložio sam 100.000 rubalja. - Tašakvaj Primov, pretsjednik kolhoza » Kzil-Tu«.“ Odgovor druga Staljina: „Kolhoz »Kzil- Tu«, pretsjedniku kolhoza Tašakvaju Primovu. - Zahvaljujem kolhoznicima kolhoza »Kzil -Tu « i lično Vama, druže Tašakvaj Primove, za Vaše staranje o Crvenoj armiji. Primite moj pozdrav. J. Staljin."

Treći raport : ,,Moskva, Kremlj drugu Staljinu. Dragi Josife Visarionoviću ! Saznavši za Vaše pozdravne telegrame saratovskim kolhoznicima i želeći da pomognem izgradnji borbenih aviona, prilažem svu svoju ušteđevinu. Sovjetska vlast stvorila je od mene imućnog čovjeka, i sada kada je domovina u opasnosti, ja hoću da joj pomognem svim što imam. Petnaestog decembra uložio sam u Državnu banku sve što sam poštenim radom zaradio u kolhozu, to jest sumu od 100.000 rubalja [ 1 milion dinara. Opaska redakcije ] i naručio sam borbeni avion za dar braniocima otadžbine. Neka moja borbena mašina razbija njemačke osvajače, neka nosi smrt onima koji ponižavaju našu braću ! - Kolhoznik kolhoza >>Stahanovac Smrt fašizmu« i pevali pesmu : »Primakni se drug do druga, nije ova borba duga . Videli smo ovih dana ko je sluga Talijana« . “

386

O radu naših hrabrih drugova govori ovako u istom izvještaju: „, Imaju radio, pisaće mašine i prese. Nedavno su proturili radio izveštaje stanice Moskve . Na Veliku Gospojinu , 28 avgusta ove godine, uoči velikog crkvenog sastanka, izlepili su svojim proglasima manastirske zidove. “

!

NOVE PODLOSTI LONDONSKIH IZBEGLICA Poslednjih nedelja telegrami iz Londona pokazuju izvesno komešanje i previranje u redovima petokolonaške izbegličke vlade . Prvo je engleska službena agencija „ Rajter" donela vest da je došlo do promena u jugoslovenskoj izbegličkoj „ vladi “, dodajući da će Slobodan Jovanović i — Draža Mihailović ostati u vladi ". Nekoliko dana kasnije radio London na srpskom jeziku objavio je da su se članovi „ vlade" dogovorili da se „ vlada “ promeni i to zbog toga ,, da bi se smanjio broj ministara radi lakšeg rada “. Istovremeno je naglašeno da će „ vlada " i dalje imati svestranački karakter. Najzad 3 januara 1943 objavljena je lista nove 99 vlade". Kakav je smisao ove poslednje promene vlade " Slobodana Jovanovića? Pre svega treba podvući da je do krize „ vlade " došlo posle izbijanja istine u javnosti Amerike i Engleske o službi Draže Mihailovića u redovima Hitlerovih i Musolinijevih trupa u Jugoslaviji i o pomaganju izbegličke vlade u Londonu njenog „ ministra vojske" . Ta istina nije samo prodrla u američki i engleski narod, već je ona uticala na izvesne članove same londonske vlade, na Dr. Savu Kosanovića i Šubašića — koji nisu mogli da nastave s tom podlom ulogom: sedeti u savezničkoj prestonici, a sarađivati sa Hitlerom protiv svog naroda, protiv savezničkih naroda . Otuda je ova promena „ vlade " ustvari utvrđivanje već stvorenog stanja posle izjave Šubašića i Dr. Kosanovića . Zato se na listi novih ministara ne nalaze ni Dr. Sava Kosanović , ni Dr. Branko Čubrilović, a prirodno nije uvršten ni Šubašić. Petokolonaše u Londonu strahovito je ujelo iznošenje istine pred engleski i američki narod. Mnogo su truda oni uneli da prevare naše saveznike. Obilazili su oni gradove Engleske i Amerike i veličali svog ministra vojske, komandanta Musolinijeve i Hitlerove „ dobrovoljne antikomunističke milicije" u Jugoslaviji. U Ameriku su letos poslali samog Petra II i odredili Dr. Božu Markovića da ga prati. Ali baš u Americi , u velikim njujorškim listovima, među našim iseljenicima, prvo je pukla bruka, koja se posle prenela i u Englesku . Ni poseta Petra II i profesora Dr. Markovića nije pomogla. Zato je Dr. Boža Marković morao da plati svojim portfeljom. A da bi nekako zabašurili pravi karakter ove promene , da bi ona izgledala kao „ stvar svih stranaka “, da bi nekako dali „ demokratskiji " karakter „ vladi " izbacili su i šestojanuarca Bogoljuba Jevtića. Od nove ,, vlade" ne može se očekivati neki preokret, neko urazumljivanje. Ona je još otvorenije pokazala svoje reakcionarno, petokolonaško lice. To svedoče i njeni prvi potezi posle rekonstrukcije. Ona nastavlja još upornije izdaju , ona se još tešnje povezuje s međunarodnim petokolonaškim snagama, koje imaju svoju kliku i u Engleskoj . Ona samo nastupa

25*

387

još podmuklije, još prepredenije, jer joj se ušlo u trag pred svetskom javnošću . Ona je žustro nastavila svoj stari zanat novim metodima. Tako se u odbranu Draže Mihailovića čuo pre nekoliko dana preko radio stanice iz Londona glas „ našeg prijatelja Harisona “, dugogodišnjeg dopisnika „ Rajtera " iz Beograda, bliskog prijatelja Milana Gavrilovića, koji jedini pored Slobodana Jovanovića drži dva mesta u vladi “ . U razgovoru ― s ,, jednim Englezom i jednom Engleskinjom“, „ u ime samo jedne grupe prijatelja Jugoslavije iz Engleske, a ne u ime celog engleskog naroda ", mister Harison se prvo „ iznenadio kad je čuo da postoje nesuglasice između vojske generala Mihailovića i partizana “ , a zatim je rekao da je u interesu savezničke stvari da se „ partizani izmire s Dražom Mihailovićem, čija je sjajna vojska postigla isto toliko velike uspehe u borbi protiv okupatora i ustaša". Ova drska poruka mister Harisona je providna. On pokušava, u ime petokolonaške engleske klike, da povrati poljuljani ugled Draže Mihailovića pred engleskom javnošću , stavljajući ga kao borca pored partizana. Drugo, i mnogo teže , mister Harison se trudi da pred savezničkom javnošću partizane ocrta kao izazivače građanskog rata, jer zna da partizani više nikada neće sarađivati s Dražom Mihailovićem. Mister Harisonu je dobro poznato da su partizani još u leto 1941 godine pozvali Dražu Mihailovića da se zajednički bore protiv okupatora , poznato mu je da je Draža Mihailović odgovorio mučkim napadom u leđa dok su Nemci jurišali na oslobođenu teritoriju, poznato mu je da je Draža Mihailović i kasnije u svim našim zemljama otvoreno sarađivao s okupatorom , da su njegovi pretstavnici sklapali javne sporazume s ustašama. Poći putem kojim nas „ savetuje " mister Harison i petokolonaška čemberlenska klika znači izdaju prema samom našem narodu, prema našim saveznicima. Sarađivati s Dražom Mihailovićem znači sarađivati s Hitlerom i Musolinijem, znači izazivati bratoubilački rat naših naroda za račun okupatora, znači pomagati vojsku sila osovine , puštati njihova pojačanja koja se žurno šalju sa zapada i preko naše zemlje na Istočni front, gde naša braća Rusi pobedonosno napreduju , najzad , znači propuštati bombe i granate iz Nemačke preko naše zemlje u Afriku , da biju sinove engleskog i američkog naroda. To neka ne zaborave mister Harison i engleski petokolonaši ! Za to će ih sam engleski narod uzeti jednog dana na odgovornost , jer prodaju krv i svog i ostalih slobodoljubivih naroda najgorem neprijatelju čovečanstva Hitleru. V. D.

POKOLJI U DALMACIJI U selu Raščanima kraj Makarske četnici Draže Mihailovića ubili su a zatim spalili 39 seljaka. U Drapljanu i Vlaku ubili su 41 lice, mahom starce i žene koji nisu mogli da umaknu. U selu Kozice, u opštini Vrgorac, poklano je preko 60 duša.

388

SMRT IZDAJNIKA SEKULIĆA Ovih dana je poginuo zloglasni bandit, četnički komandir Dragutin Sekulić iz Vilusa. Kad su četnici videli da je Sekulić poginuo, sami su mu otsekli uši i nos, tvrdeći da su to učinili partizani. Ali narod je sam uvideo ovu četničku podvalu i nije se dao prevariti. Petar Samardžija, pretsednik NOO iz Tramošnje uputio je štabu Sedme krajiške brigade zahvalno pismo povodom pogibije razbojnika Sekulića, koji je pre izvesnog vremena upadao u Tramošnju i vršio razne zločine.

Istočni front RUSI SU ZNATNO NAPREDOVALI NA ČITAVOM JUŽNOM FRONTU U toku prošle nedelje Crvena armija je postigla značajne uspehe. Najveći uspesi su postignuti na Kavkazu . U jednom snažnom jurišu , Rusi su zauzeli veliki grad Pjatigorsk, železničku raskrsnicu Georgijevsk, grad Kislovodsk, grad Železnovodsk, krupnu železničku raskrsnicu Mineralnije Vodi, grad Buđenovsk (Prikumsk) . U daljem nadiranju zauzeti su gradovi Suvorovskaja, u klancima Kavkaza, Blagodarnoje i Petrovsk prema Vorošilovsku . Za nedelju dana na ovom frontu Rusi su napredovali od 60 do 100 kilometara.

Crno More Rusi su takođe uspešno napreNiz prugu Staljingrad dovali. Za nedelju dana su prešli 60 kilometara od železničkog čvora Zimovniki i nalaze se pred Proletarskajom. Na frontu donjeg Dona Nemci su vršili jake protivnapade . Svi su ti napadi odbijeni, a zatim je Crvena armija nastavila ofanzivu . Ruske trupe se nalaze na 15 kilometara od ušća Donjeca u Don, a na severnom sektoru ovog fronta zauzele su grad i železničku stanicu Glubokoje, na 25 kilometara od Kamenskaje, važne raskrsnice na Donjecu. Sada ruski izveštaji pominju sektor severni Donjec . Opkoljena Šesta nemačka armija sve više popušta. Ona drži prostor od 1.100 kvadratnih kilometara i ima dosta municije .

Kod Velikih Luka Nemci su vršili uzaludne pokušaje da povrate ovaj grad, ali su odbijeni . U toku poslednja tri dana Nemci su javljali da Rusi vrše jake napade južno od Lenjingrada, ali ruski izveštaji o ovome ništa ne govore.

Na zapadu su Englezi poslednjih dana pojačali aktivnost svoje avijacije . Za osam dana pet puta su bombardovali Rursku oblast u Nemačkoj . Po danu je jedna velika grupa „ letećih tvrđava“ u pratnji 400 lovaca napala objekte u Severnoj Francuskoj . U Africi nema promena. Osma engleska armija stoji kod Zem-Zema i vrši pripreme za dalje napade prema Tripolisu . U Tunisu samo lokalne borbe. 389

Na Pacifiku takođe nema bitnih promena. Na Novoj Gvineji, u Papui probijena je poslednja japanska odbranbena linija. Japanski bombarderi napali su Kalkutu . Jedan engleski pilot, u noćnom lovcu , oborio je tri japanska bombardera za četiri minuta .

BORBA POROBLJENIH NARODA BALKAN ZADAJE HITLERU SVE VIŠE NEVOLJA Balkanski narodi zadaju sve više brige okupatoru . U Rumuniji je došlo do velikih nereda posle vesti o katastrofi rumunskih divizija na Istočnom frontu. Vlasti izjavljuju da su ušle u trag jednoj zaveri kojoj je bio cilj obaranje režima generala Antoneska . Uhapšen je šef Gvozdene garde Horija Sima po povratku iz Italije . Takođe je uhapšen i Julijus Maniju, šef Caranističke (seljačke) stranke. Ukupno se u zatvoru nalazi 400 lica. General Ler, komandant nemačkih trupa na Balkanu, preuzeo je vlast u Rumuniji. Nemački vojnici s mitraljezima čuvaju železničku stanicu u Bukureštu i sve prilaze gradu . U Bugarskoj je takođe došlo do velikih demonstracija . Izgleda da bugarski fašisti hoće pošto-poto da pošalju bugarske trupe na Istočni front, jer je Hitler u velikoj nevolji. On je pozvao bugarskog ministra vojske Mihova u Berlin. Narod se oštro opire slanju bugarskih vojnika na Rusiju . Posle velikih demonstracija uhapšeno je preko 25.000 ljudi . Masa rodoljuba je pobegla u šumu partizanima. Osam dana sve veze Bugarske s inostranstvom bile su prekinute. Nemci žurno utvrđuju grčku obalu . U Solun su dovezeni veliki topovi iz Mažinovljeve linije. Sva ostrva u Jegejskom Moru su blokirana, jer su grčki rodoljubi održavali vezu sa saveznicima . Na Lemnosu je streljan jedan grčki pomorski oficir. U Budimpešti je otpočeo veliki proces protiv 650 lica optuženih za komunističku propagandu. Mađari se plaše za svoje jedinice na Istočnom frontu, da im ne prođu kao Rumuni i Italijani . Hitler je pozvao mađarskog ministra vojske Nađa u Berlin. Od Mađara se traži još trupa za Istočni front. Albanski partizani nastavljaju uspešne akcije . U Valoni su bacili bombe u jedan bioskop u kome su bili italijanski oficiri. Ubijena su dva albanska izdajnika koje su Italijani poslali partizanima s ponudom za predaju . Pavelićev ministar saobraćaja poslat je u Berlin po zahtevu Hitlera. I od ustaša Hitler traži nove žrtve za Istočni front.

390

SMRT NIKOLE TESLE U Njujorku je 12 o. m. sahranjen veliki naučnik Nikola Tesla . Čovjek koji je obogatio nauku veličanstvenim otkrićima umro je — kako je rekao Lagvardija u skromnoj hotelskoj sobi , sâm, i njegova smrt otkrivena je tek sutradan. Nikola Tesla rođen je 1856 godine u selu Smiljanu kod Gospića. Služio je i radio u evropskim i američkim naučnim laboratorijima. Čitavog svog života stvarao je neumorno, predan nauci , misleći i radeći za bolju budućnost čovječanstva . Glavni značaj Teslinog naučnog i naučno-tehničkog rada leži u otkriću takozvanih polifaznih struja i struja visokog napona i velike frekvencije . Bio je jedan od pionira bežične telegrafije. Kao čovjek koji je živio za nauku, Tesla je mrzio fašističke neprijatelje nauke i napretka i pomagao je borbu protiv fašizma. U zadnjoj godini života sa oduševljenjem je pratio borbu Crvene armije, šaljući joj svoje pozdrave.

NAŠI IZVORI EKSPLOZIVA Kad god bi dalmatinskim partizanima bilo potrebno eksploziva za rušenje mostova ili puteva, znali bi kako da do njega dođu . Oni bi na pojedinim mjestima zapalili vatru i odmakli se na obližnje čuke, i to dosta daleko, jer je prilikom bombardiranja talijanskih aviona opasnije nalaziti se u okolini cilja nego na samom cilju, zbog njihovog „ tačnog gađanja". Talijanskim avijatičarima bi bilo odmah jasno da je tu kakav partizanski logor u kome se kuva ručak. Zato bi se svom silom okomili na njega, dok bi naši partizani s obližnjih čuka brojali bačene bombe : „ Eno, dvije, još dvije, četiri, pet, šest, osam, dvanaest, četrnaest" i tako dalje . Drugi su pak brojali njihove eksplozije. Odmah bi se primijetilo da nekoliko bombi nije eksplodiralo. -- ,,Aha ! tri bombe su naše !" vikali bi radosno partizani. Kad avioni odlete, ode patrola da pronađe bombe. Malo zatim se vide magarci kako natovareni avionskim bombama spokojno idu uskim stazama preko kamenjara prema skrivenoj mehaničkoj radioni. Ta radiona je počela od ničega . U početku se skupljalo s brda s dola, kliješta i čekiće, turpije. Sada je već „ modernija". Opremljena je priličnom količinom alata. Prvi pionir te radione je drug Antić. Sad radiona ima i inženjera, druga Ota, koji neprestano šestarom i trokutom crta razne nacrte ubojitih sredstava koja neprijatelju zadaju jada. U prvo vrijeme se neeksplodirane avionske bombe, granate i bombe od minobacača nisu rastavljale, već bi se upaljač izvadio, a umetnuo drugi „ vlastiti proizvod “, koji bi dejstvovao kad se povuče konopac. Na taj način je jednom avionskom bombom od 75 kila srušena u provaliju serpentina jedine ceste koja vodi na Biokovo. Drug Antić je u neposrednoj blizini Makarske podigao u zrak veliki kamion pun fašista. Kasnije je mehanička radiona počela da pravi nagazne mine, čije dejstvo su upoznali mnogi fašistički kamioni. Sa talijanskom artiljerijom je bilo slično kao i sa avijacijom. Vrlo često bi naši partizani, s par hitaca, izazvali talijansku artiljeriju da satima tuče određeni prostor. A kasnije bi se opet vidjeli naši Dalmatinci kako svaki sa jednom neeksplodiranom granatom veselo polazi prema radioni. ,,Talijani nam tačno dostavljaju pošiljke eksploziva za naše potrebe zračnim putem" kažu oni.

391

NAŠI LISTOVI „ŽENA DANAS“. - U Beogradu je pre rata, dovijajući se neumorno u borbi protiv policijske cenzure, izlazio nekoliko godina napredni ženski list „Žena danas“, koji je sarađivao na postavljanju temelja antifašističkog pokreta žena Jugoslavije. Danas je Antifašistički front žena - stvarnost, i „Žena danas“ je organ toga fronta. Njen današnji zadatak je: borba za jačanje i napredak AFŽ za mobilizaciju svih žena naše zemlje u borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih ustaških i četničkih najamnika. . Prvi broj nove serije „Žene danas“ posvećen je Prvoj zemaljskoj konferenciji AFZ. Živo, raznoliko, prikazan je rad zemaljske konferencije, njeni rezultati i zaključci, njene pouke i otkrića o istorijskom preokretu koji se, u Narodnooslobodilačkoj borbi, vrši u životu i psihologiji žena. List ima mnogo dopisa iz okupiranih i oslobođenih krajeva naše domovine. Ostajući veran svojoj ranijoj tradiciji, list je objavio i nekoliko književnih priloga. Po svojoj opremi, list nimalo ne zaostaje iza svoje beogradske serije, i nadmašio je sve naše slične publikacije na oslobođenoj teritoriji. Urednice lista su : Mitra Mitrović i Olga Kovačić. „VJESNIK“ (glasilo Jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte Hrvatske), ušao je u treću godinu svog izlaženja. Novogodišnji broj je ispunjen najraznovrsnijim materijalom. Ovaj broj znači značajan korak napred kako u pogledu svestranosti, tako i u pogledu jasnosti izlaganja. „Vjesnik“ posvećuje posebnu pažnju najvećem hrvatskom pesniku Vladimiru Nazoru, koji je nedavno došao na oslobođenu teritoriju, i posvećuje mu prve četiri stranice. Od osobitog značaja su i članci: „Izdajnički planovi voćstva HSS-a“, „Učvršćeni temelj narodne demokratije“ i „ Privreda NDH u službi okupatora“.

ITALIJANSKI OFICIR PREŠAO NA NAŠU STRANU Potporučnik I grenadirskog puka iz Parme Pučio Ivan prešao je iz Vodica kraj Šibenika na našu stranu . Napuštajući fašističku vojsku on je izjavio: - Pobunio sam se zbog postupka fašista s narodom u Dalmaciji . Još u Italiji uvideo sam da je fašizam upropastio italijanski narod. Boriću se do zadnje kapi krvi u redovima partizana protiv fašizma.

S

naših

frontova

PORAZ ČETNIČKIH BANDI NA MANJAČI I U LICI

Vrhovni štab NOV i POJ javlja : Jedinice V krajiške divizije razbile su na Manjači ostatke četničkih bandi Radića i Drenovića , koje su , po dolasku I divizije u centralnu Bosnu, prebegle preko Vrbasa . Ovom prilikom je ubijeno 37 bandita, 11 ranjeno a 57 zarobljeno. Ostatak je pobegao u Banju Luku . Na pruzi Zagreb - Split izvršeno je nekoliko uspešnih akcija protiv okupatora i četnika . Kod Jasenice zarobljeno je 150 četnika, a kod Gračaca 392

130 četnika, s 2 bacača, 4 mitraljeza , jednim puškomitraljezom i 100 pušaka. Kod Saborskog zaplenjen je jedan brdski top, jedan puškomitraljez i 10 karabina. Italijani su doveli u Kninsku Krajinu „ Rogatičku četničku brigadu “, u kojoj se nalazi 400 četnika. Prošle godine u januaru mesecu prilikom nemačko-ustaške ofanzive na Romaniju i Istočnu Bosnu Nemci su zarobili 800 ljudi i odveli ih u logor u Šabac . Od tih ljudi sada je stvorena „ Rogatička četnička brigada “. Ali od 800 ostalo je svega 400. Ova četnička grupa je poslata iz sela Plavnog u pravcu naših položaja . Jedinice III ličkog odreda sačekale su četnike i lako ih vratile natrag . Ubijeno je 6 bandita, a 10 ranjeno. Među zarobljenima se nalazi i bivši žandarmerijski narednik Ante Ostojić, koji je još pod Jugoslavijom bio poznat kao frankovac, a sada je stupio u četničku organizaciju . Neprijatelj je pokušao da izvrši ispad prema oslobođenoj teritoriji ali su ga jedinice VII hrvatske divizije vratile natrag .

ČETNICI MUSOLINIJU

Sušak, krajem decembra Poslednje velike pobede saveznika na Istočnom frontu i u Africi imale su veliko dejstvo među okupatorskim vojnicima na Sušaku . Italijanski oficiri su potišteni . Fašisti se više ne nadmeću italijanskim jezikom. Svi su pokunjeni . Ovih dana su na Sušaku delili formulare s pitanjima : kuda bi se ko iselio u slučaju bombardovanja. Neke porodice su navele: Zagreb, Kostrenu, Gorski Kotar i tako dalje . Tim porodicama je dat rok od sedam dana da se isele u udaljene gradove, a onima koji su izabrali bliža mesta - jedan dan. Čim je jedna naša porodica napustila Sušak na njeno mesto stigla je jedna italijanska porodica iz bombardovanog Torina. Naš narod je pun vere u skoru pobedu . Samo četnički banditi to neće da vide. Jedna grupa bivših sokola, sadašnjih četničkih pristalica, uputila je ovih dana Musoliniju sledeće pismo: ,, Benitu Musoliniju, pretsedniku italijanske vlade , Dučeu fašizma, osnivaču Imperije. Pretstavlja Vam se grupa sušačkih studenata iz pokrajine Karnaro, koji zbog najnovijih političkih događaja ne mogu da nastave sa studijama. Svi su svršili srednju školu ili su studirali na Zagrebačkom univerzitetu . Budući da se studije u Zagrebu ne mogu nastaviti usled velike skupoće , a željni obrazovanja, obraćaju se Vama koji ste uvek znali da udovoljite želji omladine, u nadi da ćete im dodeliti potporu za nastavak učenja. Zainteresovavši se kod merodavnih i doznavši da za Sušak nije ništa određeno, obratili smo se na Vas, sigurni da ćete omogućiti sušačkim studentima, koji su oduševljeni italijanskom kulturom, da nastave sa studijama, da bi postali što obrazovaniji , da bi mogli što bolje sarađivati na stvaranju nove Evrope. Sigurni da ćete nam pomoći u tome, zahvaljujemo vam se i pozdravljamo vas rimskim pozdravom : Salve! Jereb Vojislav, Jereb Berislav, Dokmanović Vladimir, Dokmanović Bogoljub, Šikulčić Marijan, Ratković Milivoje, Oštrić Janko, Nižić Oskar i Regent Boris. " Naš narod će zapamtiti imena ovih izdajnika!

393

KAKO PIONIR RADE POMAŽE PARTIZANE Rade Resanović ima tek 13 godina, ali je već mnogo učinio za slobodu našeg naroda. Evo šta priča taj mali partizan : ,,Upadaju ustaše u našu kuću na Božić prošle godine, odvode moju maćehu, dvije sestre i brata u jasenovački logor, a mene pošto su najprije isprebijali ostavljaju kod kuće. Poslije toga ja sam prešao u kuću moje babe, koja živi u istome selu, u Matijevićima, Srez dvorski. Do toga vremena ustaše su u mome selu pobili 50 ljudi, žena i djece a 150 su otjerali u logor. Mislio sam često na to kako da se oslobodim ustaša i da pobjegnem partizanima. Jednoga dana sam odlučio i krenuo put šume. Kada sam došao do prvih partizana, znaš kako mi je bilo, zaboravio sam i na kuću i na sve drugo. Ostavio sam iza sebe ustaški pakao. Među partizanima našao sam svoju novu porodicu, a u šumi novu kuću. Kada je u proljeće ove godine počela neprijateljska ofanziva na Baniju , ja sam sa drugovima partizanima prešao u Bosnu. U Bosni smo bili mjesec dana, a onda smo se ponovo vratili u Baniju. Poslije povratka u Baniju ja sam odlazio u Bosanski Novi da za partizane nabavljam baterije, duvan, šibice i druge stvari. Ja sam sve ove stvari nabavljao i donosio partizanima. Poslije sam po sporazumu sa drugovima partizanima upisao se u ustašku mladež u Novom, kako bi lakše mogao da radim za partizane. Ustaše su preda mnom govorili da ću ja biti dobar ustaša i njihov najbolji borac. Nosio sam ustaško odijelo i mogao sam slobodno da se krećem svukuda, da doznajem vojne stvari koje sam saopštavao partizanima, a mogao sam ići i u vojne magacine. Ispočetka sam uzimao iz magacina po manje količine metaka, po koju bombu i odnosio partizanima. Poslije, kad sam se oslobodio i kada sam dobio još više povjerenja kod ustaša, počeo sam uzimati iz magacina više metaka i bombi. Ali ovo nisam mogao više odnositi u džepovima nego sam nabavio jedne tačke i u njih sam odozdo metao metke, bombe, duvan, baterije i šibice, a odozgo sam metao kukuruz. Niko nije u mene sumnjao, jer sam bio u ustaškoj mladeži. Neki put su me vojnici zaustavljali kad bi tako vozio tačke i ja bih im obično rekao da vozim kukuruz u mlin da se samelje. Na ovaj način odvezao sam oko 8-10 tačaka sa stvarima, a najviše s bombama i municijom. Kod kuće sam imao jednu kravu i nju sam jednoga dana otjerao u šumu partizanima da je oni zakolju. Prije napada na Novi dobio sam zadatak da ispitam gdje se u Novom nalaze neprijateljski bunkeri, topovi, teški mitraljezi i koliko gdje ima neprijateljskih vojnika. Uspio sam da se kradomice uvučem u grad, ispitam neprijateljske snage i položaj bunkera, topova i teških mitraljeza i da sve to javim partizanima. Kada je bio napad na Novi, ja sam bio kao vodić jedne partizanske čete, i uspio sam provesti ovu četu neprimjećeno kroz neprijateljske bunkere.".

394

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!!

BORBA

Intano pravo zahtjevati od vaših saveznika ne 88190 priznanje Base borbe, nego i to da se oni energieno zalute resuju o slučaju jugoslovenske vlade i Draže Mihailovica.

ORÇAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE BR30 - GOD VIII 24 JANUARA 104)

CIJENA 3 DIN., 3 KUNE; 1:30 1IRA

LENJINGRAD JE OSLOBOĐEN Kao munja prostrujala je ova vijest u eteru, širom svijeta. Lenjingrad je oslobođen. Oslobođen je grad Lenjina, oslobođen je grad u kome se u svojoj mladosti on učio, u kome je radio na stvaranju prvih kružoka i radničkih organizacija , iz kojih je niklo i razvijalo se najveće Lenjinovo djelo — herojska Boljševička partija . Oslobođen je grad Februarske revolucije , revolucije svrgavanja omraženog carističkog režima — grad Velike oktobarske revolucije . Nije slučajno što je grad Lenjinov oslobođen uoči godišnjice Lenjinove smrti, jer je Lenjin taj grad najviše volio i jer on zaista ima najslavniju historiju u povijesti čovječanstva. Herojska Crvena armija, koja svakoga dana zadivljuje svijet sve novim i novim pobjedama , izvojevala je do sada najveću pobjedu , oslobodivši herojski grad iz kandža fašističke blokade . To je ujedno najveći i najljepši dar koji je ona doprinijela godišnjici smrti velikoga Lenjina, to je najljepši dar koji je darovala, ne štedeći svoje krvi , narodima Sovjetskog Saveza. Petnaest mjeseci bio je Lenjingrad opkoljen od krvožednih osvajačkih fašističkih hordi . U toku 15 mjeseci građani Lenjingrada: radnici, inteligencija, crvenoarmejci i mornari Crvene flote bili su jednim obručem odvojeni od svoje ostale braće , od ostalih frontova, ali veza između njih i ostalih građana Sovjetskog Saveza, ona veza koja neraskidivo povezuje sve narode Sovjetskog Saveza, sve građane Sovjetskog Saveza, nikada nije bila prekinuta. Ta veza je — jedinstvena volja, jedinstvena mržnja protiv fašističkih osvajača, jedinstvena i nepokolebljiva vjera da će osvajač biti pobijeđen, a što je najvažnije, jedinstvena misao da grad Lenjinov ne. smije nikada pasti u kandže krvavih fašističkih hordi . Vorošilov je u času opasnosti uputio proglas Lenjingrađanima Lenjingrad ne smije pasti . Ovaj poziv čuli su veterani iz Velike oktobarske revolucije radnici Kirovske fabrike (bivši Putilov) , radnici ostalih fabrika , junački baltički mornari, mlada generacija Lenjingrada - djeca Velikog oktobra ; čuli su taj glas i primili ga kao zavjet Lenjinov da će braniti njegov grad do posljednje kapi krvi. Pod kišom topovskih granata i avionskih bombi, radile su žene i djeca, zamijenivši radnike koji su se odazvali pozivu da brane

395

Lenjingrad. Radnici su zamijenili svoje čekiće i mašine puškama i topovima i kao granitna stijena, zajedno sa crvenoarmejcima, pod najtežim uslovima, branili su 15 mjeseci grad Lenjinov, dok ga konačno nisu odbranili. Duboka vjera u branioce Lenjingrada, koja je postojala kod sovjetskih

naroda, duboka vjera da grad Lenjinov neće pasti u kandže Hitlerovih krvnika-osvajača, postojala je kod svih onih rodoljuba svijeta koji se nisu davali zavarati raznim klevetama protiv Sovjetskog Saveza, koji nisu vjerovali hvalisavim obećanjima ludaka Hitlera i njegovih pomoćnika. Ta vjera je postojala i kod nas, kod naše Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, kod naših ugnjetenih naroda, i baš ta vjera napajala nas je sve novim i novim snagama da izdržimo sve teškoće koje su stajale pred nama, videći i diveći se junačkim braniocima Lenjingrada, Staljingrada i Moskve . Svi oni koji su poznavali Lenjingrad Velikog oktobra, koji su znali za herojsku borbu Lenjingrada protiv Judenića, Rodzjanka i ostalih bandi 1918 godine, svi oni bili su čvrsto uvjereni da taj veliki grad ne može nikada pasti u ruke njemačkih bandita . Ali džinovska borba za odbranu Lenjingrada stajala je Lenjingrađane ogromnih žrtava. Mnogo stanovnika Lenjingrada pomrlo je i poginulo u ovoj džinovskoj borbi . I baš ta ogromna žrtva , koju su narodi Sovjetskog Saveza dali, koju je dao Lenjingrad , zadivljuje čitavo napredno čovječanstvo i stvara uvjerenje da je čas konačnog uništenja hitlerovske tiranije blizu. Oslobođeni Lenjingrad , još iste noći između 18 i 19 januara, poslao je svoj borbeni pozdrav oslobođenom Staljingradu . Dva herojska grada pružaju prvi ruke jedan drugome, čestitaju jedan drugome na junaštvu kakvom nema primjera u historiji čovječanstva. Dva grada heroja grad Lenjinov i grad Staljinov — ujedinjuju se sada sa herojskom prijestonicom Moskvom, da zadaju konačni udarac krvavim fašističkim hordama, koje su se usudile da provale u veliku i srećnu zemlju socijalizma. Kada je odjeknuo glas da je Lenjingrad oslobođen blokade , srca su se ispunila neizmjernom radošću , i ne samo srca naroda Sovjetskog Saveza, nego i srca čitavog naprednog čovječanstva. Ova radosna vijest ispunila je neizmjernom radošću podjarmljene narode Jugoslavije . Ona je ispunila neizmjernom radošću srca boraca naše Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije . Ona je prodrla u srca naših boraca takvom snagom, da ih to ispunjuje ogromnim poletom za još snažnije udarce protiv fašističkih okupatora i njihovih izdajničkih slugu , da ih to pretvara u neodoljivu silu , koja je kadra savladati najveće napore koji još stoje pred nama. Oslobođenje Lenjingrada , oslobođenje Staljingrada, neodoljiva ofanziva na Kavkazu , na Donu, kod Voronježa , na Centralnom frontu kod Velikih Luka i konačno kod Lenjingrada, znak je · da je pobjeda nad fašizmom blizu , znak je da će ogromne žrtve koje daju narodi Sovjetskog Saveza biti uskoro okrunjene uspjehom, tj . pobjedom nad fašizmom. To znači da će i žrtve koje daju naši narodi u borbi protiv okupatora i njihovih izdajničkih slugu biti uskoro krunisane uspjehom , tj . pobjedom nad fašističkim okupatorima i njihovim izdajničkim slugama u našoj zemlji. Uoči godišnjice smrti velikoga Lenjina, na dan najljepše i najveće pobjede Crvene armije oslobođenja Lenjingrada, sve naše misli, naše najljepše želje , sa osjećajem neizmjerne sreće , upućene su velikom sovjet-

396

skom narodu, koji rađa takve herojske sinove kao što su branioci Lenjingrada, Staljingrada i Moskve, koji rađa takve div-junake kao što su borci slavne Crvene armije . Naše čestitke upućene su herojskoj Crvenoj armiji, one su upućene braniocima Lenjingrada i one ujedno znače naš zavjet, koji dajemo na dan godišnjice smrti velikog Lenjina, da ćemo udesetostručiti naše snage u borbi protiv fašizma, za spas čovječanstva od ove najveće opasnosti . Uvjeren sam da dijelim mišljenje svih boraca Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda kada dajem taj zavjet, jer je to u interesu naših naroda, jer je to u interesu pobjede nad fašističkim okupatorima i njihovim slugama, jer je to u interesu naše srećne budućnosti. TITO

BORBENO JEDINSTVO FRANCUSKOG NARODA Agencija TASS javlja 17 januara 1943 iz Londona : Nacionalni komitet ratujuće Francuske saopštava da je u London došao član francuskog parlamenta i član CK Komunističke partije Francuske Fernan Grenije. Njega su Nemci uhapsili 1940 godine i bacili u koncentracioni logor, odakle je on uspeo da pobegne. Komunistička partija Francuske opunomoćila je Grenijea da preda generalu de Golu i Nacionalnom komitetu formalnu izjavu o pristupanju Kompartije Francuske u pokret ratujuće Francuske. U saopštenju Nacionalnog komiteta govori se da se ovim pristupanjem završava grupisanje oko Nacionalnog komiteta svih francuskih partija koje se bez obzira na razlike u svojim političkim ubeđenjima bore protiv neprijatelja Francuske. Grenije je dao izjavu i pretstavnicima štampe. Izjavio je da je Kompartija Francuske bez obzira na žestok teror Nemaca ostvarila organizovani otpor protiv neprijatelja . U Francuskoj izlazi ilegalno ,,Imanite", organ CK Kompartije Francuske i još dva lista . Već je izašlo 200 ilegalnih brojeva ,,Imanitea". Osim toga, u toku 1942 izašlo je 100.000 primeraka raznih brošura, a opšti broj svih ilegalnih štampanih izdanja dostiže 6 miliona primeraka. Grenije je dalje govorio o diverzionim akcijama i partizanskom pokretu u Francuskoj . U Dižonu je nedavno uništeno 70 lokomotiva. U otporu protiv okupatora učestvuju svi slojevi stanovništva . Hitler pokušava da terorom uguši otpor francuskog naroda. Od kapitulacije pa do danas, vlada u Višiju i okupator ubili su 10.000 Francuza, a 40 do 50 hiljada Francuza nalazi se sada u zatvorima.

NOTA VRHOVNOG ŠTABA | AVNOJ -a SAVEZNIČKIM VLADAMA Mi smo više puta saopštavali preko radio stanice „ Slobodna Jugoslavija“ da vojni ministar jugoslavenske vlade u Londonu, Draža Mihailović otvoreno sarađuje sa talijanskim vojnim okupatorskim vlastima, a potajno, preko pojedinih svojih četničkih komandanata, sarađuje sa Nijemcima i ustašama. Draža Mihailović nema nikakve regularne vojske, već ima takozvane četničke odrede, koje je on, pomoću talijanske komande, organizovao u Bosni, Crnoj Gori, Hercegovini, u Lici, Srbiji itd. Naoružanje, municiju, hranu i ostale prinadležnosti, uključivši i plate, Mihailovićevi četnici dobivaju od Talijana, Nijemaca i ustaša. Izjavljujemo pred licem čitavoga svijeta - i za ovo snosimo punu odgovornost da četnici Draže Mihailovića nisu dosada ispalili nijednog metka protiv talijanskih okupatora, da se četnički vođe : Birčanin, Jevđević, pop Dujić, Bajo Stanišić, Đurišić i ostali, nalaze u Splitu, Mostaru, u Lovrani itd. 397

pri štabovima talijanske komande; da Mihailovićevi četnici ratuju na strani okupatora protiv naše Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda od novembra mjeseca 1941 godine, da četnici Draže Mihailovića učestvuju u svakoj ofanzivi okupatora na našu oslobođenu teritoriju pod komandom talijanskih i njemačkih oficira, da se u tom cilju transport Mihailovićevih četnika vrši pomoću okupatorskih automobila, vozova i brodova, kao što je to slučaj i sada, kada je u Knin i Južnu Dalmaciju dovezeno vozovima i brodovima iz Istočne Bosne, Hercegovine i Crne Gore 6.000 četnika Draže Mihailovića, koji treba da učestvuju u opštoj ofanzivi protiv naše slobodne teritorije, zajedno sa Nijemcima, Talijanima i ustašama. Naše čete već su se sukobile sa ovim četnicima kod sela Tiškovac. Dosada, u raznim bojevima sa okupatorima, ustašama i četnicima, mi smo zarobili hiljade četnika, mi smo zaplijenili u četničkim štabovima kao i u štabovima okupatora i ustaša, ogromnu količinu raznih dokumenata, koji nepobitno dokazuju fakta koja smo izložili o izdaji Draže Mihailovića i njegovih četnika, a koja u tome dokazuju i krivicu jugoslavenske vlade u Londonu. Mi smatramo da se ne mogu poklapati takve činjenice da jugoslavenska vlada u Londonu, s jedne strane ratuje, preko svoga ministra Draže Mihailovića i njegovih četnika, protiv Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije na strani okupatora, a na drugoj strani, u isto vrijeme, koristi se gostoprimstvom saveznika, koristi se diplomatskom podrškom saveznika. Naša Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi dali su već desetine hiljada žrtava i svaki dan daju sve nove i nove žrtve u teškim i besprekidnim bojevima sa okupatorima, ne samo za oslobođenje naroda Jugoslavije, nego i za stvar saveznika, i prema tome imamo pravo zahtijevati od saveznika ne samo priznanje naše borbe, nego imamo pravo zahtijevati od saveznika da se oni energično zainteresuju o slučaju jugoslavenske vlade i Draže Mihailovića . Mi smo više puta zahtijevali komisiju saveznika da bi ona utvrdila ovdje, u Jugoslaviji, stvarno stanje i da jednom zauvijek učini kraj strašnoj prevari i zabludi svjetske javnosti. U ime Vrhovnog štaba NOV i POJ komandant TITO

U ime Izvršnog odbora AVNOJ-a pretsjednik Dr. IVAN RIBAR Ova nota Vrhovnog štaba NOV i POJ i Izvršnog odbora AVNOJ- a pretstavlja prvi zvaničan akt vojnog i političkog rukovodstva Narodnooslobodilačke borbe naših naroda savezničkim vladama . U toj činjenici leži istorijski značaj ove note. Današnji rat protiv fašističkih osvajača jeste oslobodilački rat i njega vode svi slobodoljubivi narodi zajedno sa svojim vladama, naravno sa onim koje hoće da ga vode. A izbeglička jugoslovenska vlada ne samo da je napustila zemlju i prepustila narod njegovoj sudbini nego je čak i iz izbeglištva nastojala da omete oslobodilački rat svojih naroda. Sav njen napor u izbeglištvu sastojao se u tome da dezorganizuje i umanji ratni napor naših naroda, ostvarujući na taj način, preko svoga ministra-izdajnika Draže Mihailovića, savez sa silama osovine . Ovakvim svojim postupkom i ovakvom svojom politikom izbeglička vlada je izgubila svako poverenje svih naših naroda. Izgubivši ovo poverenje izgubila je poslednji i najvažniji atribut jedne vlade i ona de fakto nije i ne može biti vlada . Naši narodi su u toku Narodnooslobodilačke borbe stvorili vojno i političko rukovodstvo svoje Narodnooslobodilačke borbe i oni imaju puno poverenje u ta svoja borbena rukovodstva u Vrhovni štab NOV i POJ i u Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije.

398

Međunarodno-pravni propisi , koji omogućuju još postojanje izbegličke vlade de jure, ne mogu ništa izmeniti činjenicu da ona de fakto ne postoji u našoj zemlji kuo vlada i da je naši narodi ne smatraju više svojom vladom. Njima je danas glavno da imaju svoje borbeno vojno i političko rukovodstvo, njima je glavno da ostvare svoj ratni cilj : da isteraju okupatora iz svoje zemlje i unište sve njegove sluge . „ Vojska" Draže Mihailovića, koju izbeglička vlada smatra i svojom „, vojskom ", jeste sastavni deo okupatorske vojske i kao takva prima od njega i plate i oružje i hranu i municiju i sve što joj je potrebno za borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske. To nota utvrđuje pred savezničkim vladama. I u tome leži njen istorijski značaj . Izbeglička vlada čini sve da obmane savezničke vlade i svetsku javnost. U noti se zbog toga traži saveznička komisija koja bi utvrdila tačnost navoda iznesenih u noti i koja bi utvrdila izdajničku ulogu Draže Mihailovića i izdajnički patronat izbegličke vlade . Vrhovni štab i Antifašističko veće, tražeći savezničku komisiju , traže, ustvari, da se utvrdi izdaja i izbegličke vlade u Londonu i njenog ministra u zemlji pred savezničkim vladama i pred svetskom javnošću . Na to polažu puno pravo naši narodi i njihova Narodnooslobodilačka vojska . Nota samo izražava tu želju svih naših naroda i u tome, isto tako, leži njen istorijski značaj .

! ZA UČVRŠĆENJE I BOLJI RAD NARODNE VLASTI ZAJEDNIČKA KONFERENCIJA PRETSTAVNIKA NOO I KOMANDI PODRUČJA Svakodnevno iskrsavaju razna pitanja pred organe nove narodne vlasti. Narodnooslobodilački odbori treba da organizuju život na oslobođenoj teritoriji, treba da učine sve da se naša pozadina osposobi za onu ulogu koju ima u narodnooslobodilačkom ratu, da omoguće mobilizaciju celokupne pozadine , da ostvare jedinstvo fronta i pozadine. Pozadina to sve ne može da bude ako nije organizovana. Da bi se sva ta pitanja mogla što bolje rešiti, da bi se postigla jednoobraznost u radu i odlukama, da bi se prenela iskustva pojedinih odbora na sve odbore na oslobođenoj teritoriji, da bi se tačno razgraničila nadležnost građanskih i vojnih pozadinskih vlasti, održana je u Bihaću 15 januara konferencija pretstavnika svih sreskih narodnooslobodilačkih odbora i komandi područja . Konferenciji je prisustvovalo 60 delegata, koji su pretstavljali 30 sreskih narodnooslobodilačkih odbora i 16 komandi područja . Konferenciju su sazvali Upravni otsek Izvršnog odbora AVNOJ-a i Otsek Vrhovnog štaba za pozadinske vojne vlasti . Konferenciju je otvorio drug Mile Peruničić , u ime Upravnog otseka Izvršnog odbora AVNOJ- a. U prvom delu konferencije podneli su iscrpne izveštaje šef Otseka Vrhovnog štaba za pozadinske vojne vlasti drug Janko i član Izvršnog odbora AVNOJ- a drug Ivan Milutinović. Drug Janko je 399

izneo unutrašnju i političku situaciju , zadržavajući se posle toga naročito na rovarenju neprijateljskih elemenata , koji žele da omețu pravilan i koristan rad organa narodne vlasti . Borbe protiv pete kolone nije samo stvar vojnih vlasti , nego i narodnooslobodilačkih odbora. I , najzad, drug Janko je podvukao potrebu da se „ razgraniči šta pripada vojnim a šta građanskim vlastima i kakav ima biti međusobni njihov odnos". Drug Ivan Milutinović u svom iscrpnom i dokumentovanom referatu postavio je sve konkretne zadatke pred kojima stoje svi narodnooslobodilački odbori : jedinstvena ekonomska politika, obezbeđenje slobodne razmene dobara, rešavanje raznih socijalno-političkih pitanja (izbeglice, činovnici , kirije , deca itd . ) , pitanje napuštene i neobrađene zemlje , pitanje mobilizacije pozadine i pomoći vojsci, borba protiv zaraznih bolesti , kulturno-propagandni i prosvetni zadaci i , što je najvažnije , politički zadaci učvršćenja narodne vlasti . Posle ovih referata podneseni su iscrpni izveštaji iz svih srezova i područja, iz kojih se, pored svih nedostataka i propusta, vidi ogroman organizatorski i politički rad narodnooslobodilačkih odbora, naročito u Lici i Kordunu. Izveštaji su bili u većini slučajeva vrlo dokumentovani i iscrpni, tako da su mogli vrlo dobro da posluže u diskusiji za ostvarenje glavnog zadatka ove konferencije : da se svi pozadinski vojni i politički organi vlasti upoznaju sa celom problematikom nove narodne vlasti i da korisno posluže kao polazna osnova odgovornim telima u daljem radu i u donošenju njihovih konkretnih odluka. Ova konferencija je bila savetodavna, i njen zadatak nije bio da donosi odluke. Ali je njen rad omogućio da budu donesene odluke . Na njoj su, takoreći, odluke sazrele , i sada će biti potrebno samo da se formulišu i ostvare. I što je najvažnije , podneseni izveštaji su pokazali prilikom iznošenja količine dobrovoljnih priloga za vojsku , kolika je ljubav naroda prema Narodnooslobodilačkoj vojsci . Oni su pokazali da je već velikim delom ostvareno jedinstvo fronta i pozadine i da je pitanje daljeg učvršćenja toga jedinstva pitanje rada i organizacije narodne vlasti . Konferencija pretstavnika NOO i komandi područja bila je potrebna, korisna i plodna. Ona je pokazala da , uprkos svim nedostacima, narodna vlast stoji na čvrstim nogama i da je našla puteve svoga daljeg razvoja i učvršćivanja .

IZ PARTIJSKOG ŽIVOTA II PROLETERSKE DIVIZIJE Rukovodstvo partijske organizacije u Drugoj proleterskoj diviziji sazvalo je polovinom januara prvo partijsko divizijsko savetovanje radi izmene iskustava između organizacija u brigadama i daljeg učvršćivanja partijske organizacije i podizanja partijnosti . Savetovanju su prisustvovali politički rukovodioci od čete do štaba divizije i članovi politodela . Bilo bi dobro da je prisustvovao i po jedan član Partije iz četnih jedinica, i to u prvom redu zbog toga da bi se što čvršće i neposrednije prenela veoma bogata iskustva stečena na savetovanju. Bio je prisutan i delegat CK KPJ.

400

Na dnevnom redu savetovanja bilo je : 1. Referat politkoma divizije druga Mitra Bakića o političkoj situaciji ; 2. Referat zamenika politkoma Treće brigade druga Jova Kapičića o organizacionom stanju u diviziji i organizacionim nedostacima i 3. Razno . Dajući referat o opštoj političkoj situaciji, drug Bakić vrlo je dobro učinio što je to izlaganje povezao s političkim stanjem u diviziji , analizirajući i odnos boraca prema stanovništvu i rad jedinica na terenu . Kako po referatu druga Bakića , tako i po referatu druga Kapičića , diskusija je bila veoma plodna i živa. U diskusiji su drugovi naročito istakli potrebu svestranijeg i jačeg političkog i vojničkog obrazovanja . To se naročito odnosi na Drugu proletersku i Četvrtu (crnogorsku) brigadu, u kojima je izrastao veliki broj političkih i vojnih rukovodilaca koji već rade u drugim brigadama. Ubojna sposobnost boraca i partijska organizacija u ovim dvema brigadama uzdigle su se na zavidnu visinu i postoje povoljni uslovi za izgradnju novih i mnogobrojnih političkih i vojnih rukovodilaca. Radi ostvarenja tog zadatka spremanja rukovodećeg kadra - mnogi drugovi pravilno su predložili osnivanje jednog političkog kursa i pojačanu vojničko-teoretsku izgradnju. Partijska organizacija najmlađe brigade divizije, Druge dalmatinske, postavila je preda se kao glavne zadatke : organizaciono učvršćenje partijske organizacije, podizanje opšteg političkog nivoa svih boraca i najzad — podizanje ubojne spremnosti brigade. I u njoj postoje nesumnjivi uslovi za brzi razvitak brigade, kad se reši glavni problem: nedostatak kadrova. I partijci iz drugih brigada konstatovali su potrebu da se Drugoj dalmatinskoj ukaže još više pomoći u kadrovima. Druga dalmatinska je već učinila krupan korak u svom razvitku , a ozbiljnost s kojom su drugovi govorili o slabostima i nedostacima, oštrina s kojom se ti nedostaci shvataju u čitavoj partijskoj organizaciji divizije , daju garancije da će i Druga dalmatinska brigada uskoro dostići prve dve. Na savetovanju jasno se ispoljilo čvrsto bratstvo i ljubav između boraca Druge proleterske , Četvrte (crnogorske) i Druge dalmatinske brigade. Ukazano je kako konkretno, preko kojih oblika treba to jedinstvo jačati i razvijati dalje (solidarnost u borbi , pravilna podela plena, protiv nezdravog isticanja svoje a zapostavljanja „ tuđe “ jedinice itd . ) . Drugovi iz Druge proleterske brigade neobično lepo su govorili o kovanju toga bratstva, kojega nije bilo u ranijoj vojsci, o razvijanju duboke ljubavi kod boraca njihove brigade prema borcima ostalih brigada. U srcima srbijanskih boraca nema ni traga od one stare velikosrpske nadmenosti prema borcima drugih nacionalnosti , oni su prema drugim narodima prožeti samo ljubavlju i rešenošću da izginu za njihovo oslobođenje . Drugovi su, u vezi s tim problemom, govorili o izvesnim rđavim pojavama kod nekih NO odbora (na primer u srpskim selima neki odbornici radije dočekuju Srbijance, nego Hrvate i obratno) . Važno je pitanje bilo i — dalje učvršćenje vojničke discipline. Pravilno je istaknuto da je za partijca vojnička disciplina partijska obaveza, partijska disciplina. Kritikovana je pojava da borci ukazuju poštovanje samo svojim starešinama, a ne i starešinama ostalih jedinica, čitave naše vojske. Opširno se govorilo i o daljem razvijanju kulturno-prosvetnog rada. Podvukao se nedostatak dobrog materijala za programe, a sadanji skečevi kritikovani su kao dosadni i nepravilni . Naši borci s pravom traže lepše

26 Istorijski arhiv KPJ 1/2

401

i bolje. Posvećena je velika pažnja boljem organizovanju kulturno-prosvetnog rada. Drugovi iz Druge proleterske kritikovali su stvaranje nekih uskih, specijalizovanih kulturnih grupa. Specijalisti -rukovodioci su , dakako, potrebni , ali u kulturni i zabavni rad valja na ovaj ili onaj način uvući sve borce. Savetovanje je odlučilo da se kao najpreči zadatak postavi konsolidovanje saniteta. Uprkos herojskim naporima naših lekara i sanitetskog osoblja, u sanitetu ima puno nebrige i organizacionih slabosti . Sa savetovanja su upućeni pozdravi Vrhovnom komandantu drugu Titu i CK KPJ. Ovo veoma plodno savetovanje poslužiće korisno za dalje jačanje partijske organizacije, podizanje partijnosti i jačanje ubojne spremnosti i vojničkog duha Druge proleterske divizije . Partijskim organizacijama u drugim divizijama ono može poslužiti za ugled kojim putem se kuje čvrsto partijsko jedinstvo i omogućava dalji porast i jačanje Partije .

PALI HEROJI

MLADEN STOJANOVIĆ

Mladen Stojanović pripadao je onoj generaciji bosanske omladine koja je bila nosilac borbe za slobodu za vrijeme prve švapske okupacije. Poput mnogih srpskih đaka i Mladen je putovao u Srbiju i u tadašnjim četničkim organizacijama svršio vojnu obuku . Poslije Principovog atentata, u jednom od mnogih omladinskih procesa , izveden je pred sud i osuđen na smrt. Smrtnu kaznu pretvorili su u 16 godina robije . Slom Austrije otvorio je vrata zeničke kaznione . I Mladen izlazi napolje, ali on ne pripada onima koji su svoje rodoljublje i žrtvu nastojali da naplate stavljajući se u službu velikosrpske politike . Živi od ljekarskog rada i kao pravi narodni ljekar liječi besplatno i srpsku i hrvatsku i muslimansku sirotinju . Neposredna opasnost fašističkog porobljavanja i sve otvorenije izdaje domaće protunarodne gospode stavile su ga potpuno na stranu radničke klase i antifašističkog narodnog pokreta. Postaje član Komunističke partije, koja stoji na čelu borbe za slobodu i nezavisnost naših naroda. Svim silama pomaže štrajk ljubijskih rudara. Jugoslovenski policajci , kao nekad švapski žandari, pretresaju mu kuću , a vlada Cvetković - Maček šalje ga u koncentracioni logor u Srbiju. U danima fašističke okupacije među prvim zatvorenim taocima nalazi se i Mladen. Ustaše ga tjeraju na prisilne radove . Traže njegovu glavu. Mladen pali slamu u zatvoru, iskorišćava zabunu među stražarima i prebacuje se u Kozaru . Tim danom počinje novi život legendarnog junaka Bosanske Krajine . Noću , u njegovoj kolibi okupljaju se seljaci da čuju prvog ustanika Kozare . On im je govorio: „ Iskapajte, podmazujte puške ! " I borba je otpočela. Mladen je postao prvi komandant Kozarskog odreda, danas najslavnijeg partizanskog odreda Jugoslavije . Malo je živih boraca iz prvih

402

dana Kozare . Oni se sjećaju očinske ljubavi njegove prema svakom vojniku, njegove pravednosti i nepokolebljive vjere u pobjedu . Mladenova je zasluga što su se borci Kozare od prvog dana naoružali našim najmoćnijim oružjem, oružjem bratstva naših naroda. Neprijateljske vojske kretale su „ na Mladena “. U novembru 1941 prošlo je kroz Kozaru tridesetak hiljada domobrana, ustaša i Nijemaca. Na najljepšem visu Kozare, na Mrakovici, ostavili su jednu bojnu da osigura izvoz kozarskog drveta. Ko zna po koji put pronijeli su vijest da su Mladenu otsjekli glavu i da su mu živa konja uhvatili . „ Jesmo li se, braćo, zakleli da nećemo trpiti komšija u šumi ?" pitao je Mladen. „, Jesmo! " glasio je odgovor partizana Kozare i uskoro se Mrakovoj bojni na Mrakovici smračilo, a prvi osvojeni partizanski bacači poslali su za Božić osvetničke pozdrave prijedorskom i novskom garnizonu. Po sniježnim smetovima kozarski borci i kozarska pozadina trgali su željezničku prugu da naša ljubijska ruda ne teče više u Hitlerove fabrike. Nijemci iz Prijedora i Ljubije morali su da bježe i preko 400 Nijemaca zabilo je okrvavljene noseve u prtinu u pravcu Dubice. Kozara je postala ponos čitave Krajine. Mladen napušta Kozaru i kreće na put po Krajini da kao stari srpski borac pomogne mobilizaciju srpskih masa protiv četničke izdaje, za borbu protiv svih neprijatelja naroda . Ondje gdje je Mladen prošao ponovno su zapucale ustaničke puške, ovog puta i po glavama talijanskih žabara. Plamenim riječima razotkrivao je pred masama četničke laži i podvale i skidao gubu izdaje sa zdravog narodnog tijela. Kada je Mladen sa svojim drugovima pošao u lipovačku školu da pred tamošnjim četnicima razobliči njihovog izdajničkog vođu Lazu Tešanovića, četnički psi dočekuju ga iz busije i teško ranjavaju . A četnički banditi Rade Radića dovršiše započeti zločin. U mučkom napadu na jošavačku bolnicu nasrnuli su noževima na naše ranjene drugove. Ranjeni Mladen branio se do posljednjeg metka, ubio jednog četničkog bandita, a onda je slavno pao s pjesmom na usnama . Dvaput suđen na smrt, od Nijemaca i ustaša, pao je najzad od ruke plaćenih srpskih izroda. Gubitak Mladena, tada načelnika Operativnog štaba za Krajinu , izazvao je duboku žalost kod svih rodoljuba . Partizani i narod Kozare i čitave Krajine buknuli su osvetničkim gnjevom i mržnjom prema Mladenovim ubicama. Mladen je živio u srcima svojih boraca , njegov očinski lik lebdio im je pred očima u svim jurišima. Kozara je poslala, svoje udarnike da unište četničke bande na našoj oslobođenoj teritoriji . Kozara je u danima ustaško-četničkog sporazuma oslobodila Prijedor i naoružala nove bataljone udarnika. Udruženi fašistički razbojnici krenuli su u ljeto u veliku ofanzivu protiv Kozare. Tri i po hiljade boraca partizanskog odreda „ Mladen Stojanović“ preko mjesec dana na svojim junačkim prsima zadržavali su sedam krvničkih divizija braneći žene i djecu , majke i očeve po kozarskim zbjegovima. Takva herojstva, takvo jedinstvo vojske i pozadine naša zemlja nije vidjela. Takva je bila Mladenova Kozara. Ni sva fašistička zvjerstva ni sva stradanja nisu mogla pokolebati ni uništiti junake Kozare . Kozara živi i živi duh narodnog junaka Mladena . Kozara i Mladen su jedno: slava i ponos naše Komunističke partije i naših naroda .

26*

403

Govor druga Manuilskog KAO ČOPOR PREPLAŠENIH ZVERI BEŽAĆE ONI KROZ OPUSTOŠENE ZEMLJE Drug Manuilski, član Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije (boljševika), održao je 18 januara govor Crvenoj armiji On nam neće doći , taj praznik, sam od sebe . Niko nam ga neće dati. Moramo ga izvojevati onim istim rukama kojima smo izgradili naše fabrike i zavode, orali naša kolhozna polja i stvarali naš novi život u sovjetskoj državi . Našem narodu , napaćenom u ratu, dolazi taj praznik i on će doći . Žurite, borci, napred, napred, ne zadržavajući se u ledenim selima. Svaki je minut skup. I staro i mlado trči na ulice da vas vidi kad prolazite, da vam u prolazu stisne ruke, da vam stavi u njih oskudne darove , ono što je preostalo posle nemačke pljačke . Kroz prozore gledaju detinja lica, koja se prvi put smeše posle dugih meseci nemačke okupacije . Koliko su strašnih patnji preživeli milioni sovjetske dece . Ruski očevi su im dali život, ruske majke su ih rodile , a fašistički izrodi nameravali su da polome i unakaze te malene živote. U oslobođenim Velikim Lukama nađen je nastavni program za rusku decu , koji je sastavio neki nemački feldvebl po naredbi komandanta grada. Osnovni predmeti u tom fašističkom nastavnom programu za rusku decu jesu nemački jezik, gimnastika i maršovanje . Ruska deca smeju da uče brojati samo do sto. Brojati preko stotine ona ne smeju da nauče, jer je to znatno više nego što predviđa nemački program . Prema fašističkoj geografiji nema više Rusije . Postoji samo geografski prostor koji Nemci nazivaju Ostland (Istočna zemlja) . Svi ruski udžbenici moraju biti uništeni , njihova upotreba povlači za sobom smrtnu kaznu . Fašistički gadovi hteli su pljunuti u nevinu dečju dušu , ali danas Crvena armija vraća u život milione sovjetske dece, koja ovaploćuju u sebi besmrtnost velikog naroda, besmrtnost velike zemlje.

SAMOPREGORNO POŽRTVOVANJE POSTALO JE NARODNA KARAKTERISTIKA

Čitav narod od Ladoge do Buga, od Belog do Crnog Mora živi s uspesima Crvene armije . Nekada je časni ruski patriota Kuzma Minjin spremao na nižnjegorodskom trgu narodnu vojsku Požarskog . On je govorio Nižnjegorodcima : „ Založićemo žene i decu , ali ćemo odbraniti Otadžbinu . “ Danas Serapont Golovatij , koji se rodio pre 50 godina u bednoj izbi , koga je podigla i vaspitala sovjetska vlast, daje za izgradnju moćnog oružja sve što je zaradio poštenim radom . Narodne mase odgovorile su na njegovu plemenitu inicijativu. U svim krajevima naše zemlje prilažu svoju radnu leptu radni ljudi naše radne zemlje . Neka pokuša Hitler da ubedi Gebelsa, Geringa i njima slične da daju pljačkom zarađenu imovinu u ratni fond Nemačke. Mi znamo kako je prilagalo nemačko stanovništvo tople stvari za svoju armiju . Ali od tih toplih kaputa Nemcima nije postalo toplije... Za vreme rata sovjetski ljudi rade s neviđenim oduševljenjem i poletom i rade mnogo bolje nego u godinama mirne izgradnje socijalizma. 404

Herojizam u svim oblicima postao je svakodnevna pojava. Samopregorno požrtvovanje postalo je narodna karakteristika . Sovjetski čovek pokrio se oklopom mnogo jače snage i elastičnosti nego što je oklop fašističkih tenkova. SLUŠAJTE , GOVORI MOSKVA! Otadžbinski rat otkrio je u neviđenom stepenu saznanje o jedinstvu i nerazorivosti naše ogromne , mnogomilionske porodice . On je podigao kod sovjetskog čoveka ljubav prema otadžbini na toliki stepen da on danas zadivljuje svet odbranom Staljingrada, ofanzivom na Donu, napredovanjem na Kavkazu, probojem fronta kod Voronježa, a sutra će zadiviti svet i pokazati nova čuda ne samo u ratu nego i posle rata. U ponoć zemlja bdi . Oni koji su posle ratnog dana usnuli bude se . U eteru odjekuje glas koji saopštava rezultate bojnog dana Crvene armije. Slušajte , govori Moskva! Slušajte, saopštavamo Poslednji čas . Zar se može rečima izraziti ono što preživi svaki od nas u tom trenutku? Svaki od nas imao je u svom životu neku malu radost, ali ona bledi pred ovom neizmernom radošću . Slušaju Moskvu u dalekom Taškentu, sluša je tamo žena komandira, evakuisana sa decom. Dečica se privinu majci . Oči im blistaju neopisivom radošću . Slušaju Moskvu u Magnitogorsku , sluša je stari radnik na visokoj peći i sa novom snagom baca se na svoj posao. Bolje se radi posle Poslednjeg časa u fabrikama. Vest leti iz kuće u kuću, iz kolhoza u kolhoz. Čak su Cimljanskaju zauzeli ! Mineralnije Vodi su u našim rukama ! Crvena armija probila je front južno od Voronježa govore radni ljudi širom velike zemlje. Slušaju Moskvu partizani u šumama i u zoru nemilosrdno tuku uspavane neprijatelje , raznežene u toplim kućama. Slušaju te vesti i borci na frontu. Jače im blistaju oči i čvršće stežu pušku u svoje ruke. Šapatom saopštavaju jedan drugome moskovske vesti stanovnici Rostova, posmatrajući Nemčuru koji počinje da se nervira.

RUSI RATUJU KAKO VALJA Čitava zemlja te posmatra, borče ! Otadžbina koja se ponosi tobom blagosilja te. Ti napreduješ, ogrejan svenarodnom ljubavlju , okružen miloštom svih majki i dece naše zemlje . S tobom ide, provodeći besane noći , nagnut nad vojnom kartom mudri , veliki Staljin. Ali još je mnogo prepreka na tvom pobedničkom putu , druže. Fašistička zver ne želi da ostavi rusku zemlju. Još pokušava da ujede. Okrvavljenim zubima zariva se u njene grudi . Ali kad se tvoj bajonet uperi u neprijatelja, ovaj počinje da razumeva da se prevario u računu, da neće doći do lakog plena i lake pljačke, kao što je obećao Hitler. Hitlerovski izrodi želeli su onakav rat kakav su imali u Francuskoj . Oni su hteli da žive na tuđ račun : piti šampanj i jesti čokoladu , slati opljačkane čarape svojoj halapljivoj supruzi , koja je, u svojim pismima, neumorno ponavljala samo dve reči : „ Pošalji ! Daj ! " Ali u Rusiji stvari su se okrenule i pošle drugim putem. Rusi ratuju kako valja. Mi nismo igrali na „ poddavki “ (izraz iz igre „ dama “ u kojoj je cilj da protivnik uzme što više tvojih vojnika . Red.), kao francuski generali . Na zapadu , utvrđenja linije Mažino gra405

đena su godinama , a pala su u ruke neprijatelju za nekoliko dana . Sovjetski grad, međutim , imajući za leđima Volgu, branio se , iako neutvrđen , kao nijedna tvrđava na svetu . „ Dragi oče , ovde je pravi pakao, —- pisao je svojim roditeljima 1942 godine Jozef T. — Nikad tako nešto slično nismo još doživeli . Nažalost, ne mogu ti o svemu pričati . Ali, ako slučajno ostanem živ, imaću o čemu da pričam. Staljingrad - to je grobnica nemačkih vojnika. To je hiljadu puta gore nego ono što si mi ti pričao da si doživeo na Somi 1914 godine. Nas su strahovito prevarili , oče !“

PROKLETO POKOLENJE IZRODA Da, Hitler je varao i vara milione svojih vojnika . Ali ih je varao zato što su oni hteli da budu prevareni. Zato, jer je njegova laž odgovarala unutrašnjem sklopu ljudi koji su živeli u atmosferi prevara, koji su vaspitani kao robovi , bez sopstvenih misli, koji su privikli na knutu nadzornika. Hitler im je obećao da će od njih stvoriti vlasteline sveta. Pokravši lopovski pojedine misli revolucionara svih zemalja, izopačivši ih, Hitler je dao osnove ideologije nemačkog imperijalizma , kojom je deset godina trovao svest nemačke omladine, pretvorivši je na taj način u bandu nasilnika i ubica. To je fašističko pokolenje koje je kralo od drugih naroda sa istom lakoćom s kojom kradu u rovovima i bunkerima jedan od drugoga cigarete i rakiju . To pokolenje pljačka po tuđim zemljama i vuče sve opljačkano u hitlerovsku Nemačku . Sa pomračenim ludačkim pogledom bacaju se fašistički psi na žene tuđih narodnosti, dišu im u lice smrdljivim ustima, smrdljivim pokvarenim zubima. Sa hladnom žestinom istrebljuju ti stvorovi stanovništvo okupiranih zemalja , izvežbani u streljanju u žive ciljeve u fašističkim koncentracionim logorima. Prokleto pokolenje izroda iz kojih veje smrt i raspadanje . Hitlerovski vojnik hrabar je kad ima automat u ruci, a pred njim se nalazi nenaoružani čovek . On je spreman da učini najgnusniji zločin , od koga se ledi krv, samo ako je uveren da ne može biti kažnjen. On zahteva da mu žrtva ljubi ruke. On je drzak kao vojnik, ali je plašljiva kukavica kao čovek i građanin . On je pun oholosti, zna da ga svi mrze i zahteva , kao i njegov ništavni firer, da mu se svako klanja. Ali kad ga dobro tresneš, postaje odjednom potpuni idiot . Počinje da plače, misleći da će nekoga dirnuti svojim suzama. Ako to ne pomaže onda otpočinje uveravati da je vaš simpatizer i da sve što je učinio u vašoj kući nije on učinio, nego da je to učinio neko drugi . Njegov kukavičluk , njegov egoizam to je osnova njegovog imperijalističkog mentaliteta .

NE VERUJ MU, DRUŽE BORČE ! Ne veruj mu, druže borče ! To je on u noći između 21 i 22 juna 1941 godine verolomno prekoračio svete granice naše zemlje. To je on izvršio te noći zločin , nepoznat u istoriji čovečanstva. Ali ne pokušavaj da ga u to ubediš. Lakše je šakala pretvoriti u goluba, nego fašisti nakalemiti elementarne pojmove o pravednosti ! Marks je otkrio čovečanstvu zakone društvenog razvitka . Mocart je dao dela velike muzičke snage . Ali šta će fašističkom banditu logika? Pripremiti i zaklati svinju može on i bez 406

svega toga. Zakoni društvenog razvitka nisu mu potrebni . On poznaje samo jedan zakon čovek je čoveku vuk. On zną samo da zviždi fašističke marševe i zviždukao ih je kad je pljačkao i ubijao stanovništvo okupiranih gradova. On ne poznaje Lenjina i Marksa , ali on zna za Gebelsa i... i to je za njega dovoljno da se ubroji u višu rasu . — ,, Danas je naš vođ organizovao svinjče . Naždrao sam se kao nikada. Pojeo sam čitavu praseću glavu, ali nisam mogao dovršiti uvo. Bacio sam ga ruskom mužiku , ali ga je u letu uhvatio ovčarski pas . Crkao sam od smeha, toliko je to bilo zabavno. " Takvim je jezikom pisao svojim roditeljima pisma nemački vojnik.

JEŠĆE ONI JOŠ KOD NAS, NITKOVI, PACOVE

•

Oni, Nemci , bili su uvereni da će osvojiti Rusiju za šest nedelja. Za vreme njihove ofanzive mi smo im se obraćali lecima, u kojima smo govorili nemačkim vojnicima da ne mogu pobediti našu zemlju, da ćemo povratiti izgubljene teritorije , ali da se njihove uništene divizije neće više nikad vratiti. Oni su se smejali i udarali se po bedrima. E, to je propaganda , što lažu vešto , ti Rusi ! Oni su se toliko nalagali , toliko su se navikli na Gebelsove laži, da nisu mogli da pomisle ni za jedan trenutak da neko na svetu može da kaže makar i jednu reč istine. Sada govore drukčije. Sada, kada su pod Staljingradom pojeli i poslednje ostatke rumunske kavalerije , sada su se setili da se firer nekoliko puta prevario. Fašistički avijatičar, srušen i zarobljen kod Staljingrada priča : „ Firer je obećao pobedu u 1941 godini , ali pobede nije bilo. On je pretskazivao osvajanje Staljingrada. Opet se prevario. Ja sam sada izgubio volju da ratujem. Većina vojnika umorila se od rata . Nemačka se približava položaju u kome je bila 1918 godine. " Tako su počeli da govore fricevi kad je nestalo konjetine. A šta će pevati onda kad budu počeli s mačkama i psima? Nekada je feldmaršal Kutuzov govorio za francuske vojnike, koji su bili požurili da osvoje Rusiju : ,,Ješće oni još kod nas, nitkovi , pacove ! " Da , ješće oni još erzacpacove, kad ih Crvena armija bude konačno proterivala iz naše zemlje.

GONI IH, DRUŽE BORČE ! Kao čopor preplašenih zveri bežaće kroz opustošene zemlje. I nijedna ruka neće im pružiti mrvicu hleba , neće im pružiti čašu vode . Čađ popaljenih sela i naselja izjedaće im oči . Vetrovi će ih udarati u lice omčama vešala, koja su podigli u okupiranim zemljama. Ljudi će im pljuvati u lice, a osirotela deca bacaće se kamenicama na njih . Streljane žrtve ustaće iz grobova i stajaće pokraj puteva , pozivajući na osvetu . Tada će oni vapiti za milošću . Tada će svaki od njih uveravati u svoju nevinost i bacati krivicu na drugoga. Hans je streljao decu na kupanju - ne ja ! On je ugušio malo dete u kolevci , jer mu je svojim plačem smetalo d . spava — a ne ja ! Tada će oni optuživati svog pobesnelog firera i uveravati da su bili prevareni. Tada će oni shvatiti kuda su odveli Nemačku svojim zločinačkim ostvarivanjem đavolskog Hitlerovog plana . Ne veruj im , druže !

407

Teraj ih, druže ! Goni ih, da jednom zauvek svršimo sa fašističkom pogani . Da jednom zauvek svi lovci tuđe slobode zapamte da su u našoj zemlji , koja se zove SSSR, njima zatvoreni svi putevi i to dobro zatvoreni . Goni ih, da bi jače sjalo sunce nad našom zemljom, da se u njoj opet upale vatre Dnjeprogesa... da bi donjecki ugalj opet grejao peći u čitavoj našoj zemlji , da bi se mora pšenice opet talasala na polju kolhoznog seljaka. Goni ih, da više nikad ne stupi neprijateljska noga u drevni grad Kijev, kolevku naše zemlje , da opet pokraj brezovog šumarka čujemo duševnu rusku pesmu . Da bi u zelenilu naših bašta i vrtova, u parkovima i skverovima naših gradova opet bezbrižno mogla da se igraju naša deca , simbol naše besmrtnosti. Goni ih u ime tvoje sreće, u ime naše bratske porodice naroda, u ime ljubavi prema Otadžbini. Goni ih, druže borče ! (Donosimo ovaj govor druga Manuilskog bez izvesnih rečenica koje nisu mogle biti stenografisane zbog atmosferskih smetnji.) .

NOVI NEMAČKI ZLOČINI Ukoliko se približava slom Hitlera , utoliko njegove razbojničke bande pojačavaju teror u porobljenoj Evropi. U Parizu je uhapšeno 5.000 lica poslednjih dana . Francuski slobodni strelci-partizani odgovorili su smelo na ovu meru Nemaca . U reonu Poatje francuski partizani izvršili su napad na nemački magacin , pobili stražu i zaplenili 12 mitraljeza, 28 automata i nekoliko stotina ručnih bombi . U Parizu je ubijeno više nemačkih oficira, među kojima se nalazi i jedan pukovnik. Više stotina poljskih železničara pohapšeno je usled razvoja situacije na Istočnom frontu. Hitler se boji pojačanog vala sabotaže od strane poljskih železničara . Kod Lublina dignut je u vazduh jedan voz s nemačkim trupama. Poginulo je više stotina hitlerovaca. U poslednjim borbama u Jugoslaviji , kod mrtvih nemačkih vojnika , pronađene su slike naših obešenih ljudi , a ispod slike švapska ruka je napisala: „ Drva beharaju u Srbiji proljeće 1941. "

RAZMAH SOVJETSKE OFANZIVE Ove zime Crvena armija otpočela je rešavajuću ofanzivu . Ona se odlikuje silinom , iznenadnošću , razmahom. Sovjetski borci znaju da nije dovoljno samo odbaciti neprijatelja s teritorije koju je osvojio , nego da ga treba i razbiti, opkoljavati i uništavati . Oni tuku neprijatelja na smrt. U toku prošle nedjelje Crvena armija otpočela je ofanzivu još u 2 pravca: južno od Ladoškog Jezera i južno od Voronježa. Ofanziva južno od Ladoge otpočela je iz dva pravca, probila je dugo utvrđivanu njemačku 408

liniju, oslobodila grad Šliselburg, 12 utvrđenih naselja i stanice .

2 željezničke

Osamnaestog januara trupe lenjingradskog fronta spojile su se s trupama volhovskog fronta - i tako je razbijena opsada Lenjingrada . U borbama na ovom sektoru razbijene su 4 njemačke divizije , 3 puka i 1 motorizovani odred . Ubijeno je 13 hiljada Nijemaca . Bilo je vrlo mnogo plijena. Ofanziva južno od Voronježa počela je u tri pravca : na jugozapad, zapad i sjeverozapad . Za prva tri dana sovjetske snage napredovale su 50-90 km i oslobodile su preko 600 naselja . Zarobljeno je 17.000 , a ubijeno oko 15.000 neprijateljskih vojnika . U daljim borbama oslobođeni su gradovi : Aleksejevka, Podgornoje, Valujki, Urazovo, Ostrogožsk i Bjelokurakino. Trupe jugozapadnog fronta osvojile su gradove : Milerovo (čitav neprijateljski garnizon uništen), Kamensk, Bjela Kalitva, Bjelovodsk, Novoajdar. Trupe južnog fronta oslobodile su gradove : Konstantinovsk, Proletarskaja i Saljsk . U prvom pravcu sovjetske trupe prešle su Donjec, u drugom Manič . Na kavkaskom frontu oslobođeni su gradovi: Kursavka, Pjetrovskoje, Nevinominsk, Vorošilovsk (Stavropolj ) , Mikojan- Sahar, Armavir i drugi. Jugozapadno od Velikih Luka slomljeni su njemački protivnapadi i oslobođeno je 15 naselja. Nijemci su najzad priznali da su izgubili Velike Luke. Mnogi oslobođeni gradovi su važni željeznički čvorovi . Opkoljene njemačke trupe kod Staljingrada odbile su ultimatum da se predadu ; Crvena armija je prešla u ofanzivu i sada se uništavanje ovih jedinica, kao i jedinica opkoljenih sjeverno od željezničke pruge Rosoš Kamenka, privodi kraju . A. Ščerbakov dao je osmonedjeljne rezultate sovjetske ofanzive . Zaplijenjeno je 6.000 njemačkih tenkova, 13.000 topova, 3.500 aviona itd. Zarobljeno je 200 hiljada neprijateljskih vojnika. Ubijeno je 500 hiljada fašista .

MOSKOVSKA „PRAVDA" O ULOZI NAŠE VOJSKE Moskovska „ Pravda " donosi članak o akcijama naše vojske , pa pored ostalog kaže i ovo: ,, Partizanska vojska Jugoslavije ne samo da je oslobodila veliku teritoriju, nego i pruža veliku pomoć saveznicima, zadržavajući jake italijansko-nemačke trupe." Na kraju članka se veli da partizanske akcije u Jugoslaviji sprečavaju Nemce i Italijane da pojačaju Romelove trupe.

409

RASKRINKAVANJE IZBEGLIČKE VLADE U AMERICI NAŠI ISELJENICI — ZA NAŠU BORBU Američka i engleska javnost nastavljaju sve uspešnije da raskrinkavaju Dražu Mihailovića i njegove nalogodavce - petokolonašku izbegličku vladu u Londonu. Ta kampanja uzela je naročito maha u poslednje vreme Njujork Tajmsu", „ Tajmu " i drugim u Americi . Posle niza članaka u velikim američkim listovima, posle izjava uglednih javnih radnika o pravednosti naše borbe, poznati američki novinarski koncern ,, Skrips Hauard", koji kontroliše veliki broj listova, solidarisao se s mišljenjem književnika Luisa Adamiča da Engleska , Amerika i Sovjetski Savez što hitnije reše zahteve naših naroda. Ta kampanja za pomoć našoj vojsci i našim narodima osobito je jaka među Srbima, Hrvatima, Slovencima iseljenim u Americi . Ta naša braća pretstavljaju jaku snagu u američkom javnom mnjenju. Oni broje preko milion duša, raspolažu velikim brojem listova, časopisa, udruženja, klubova i saveza. Treba podvući da naši iseljenici u Americi budno prate događaje u svojoj staroj domovini. Oni su pokazivali rodoljublje u svim teškim trenucima naše zemlje . Oni su se i danas više nego ikada odazvali svojoj dužnosti . Oni danas izlivaju svoje jedinstvo radi pomoći svom narodu u staroj domovini . Kroz čitavu Ameriku , gde god ima naših ljudi , poslednjih dana održavaju se veliki narodni mitinzi, koje organizuju naši iseljenici . Sa tih narodnih skupova šalju se vatreni pozdravi našoj junačkoj vojsci, Vrhovnom štabu, Antifašističkom veću . Na tim mitinzima često istupaju ugledni javni radnici , kao na primer slavni hrvatski violinist Zlatko Baloković, koji osuđuju izdajnike u Londonu . Značajan je pozdrav Srpskog antifašističkog pokreta ,, Vidovdan “. On u svom pozdravu AVNOJ-u pored ostalog veli i ovo: ,, Bez obzira na pokušaje okupatora i izdajnika Nedića i Mihailovića, mi nećemo nijednog minuta obustaviti rad na mobilizaciji američkih Srba, na učvršćenju veza naše stare i nove otadžbine, na popularisanju junačkih dela naše braće u Jugoslaviji, na učvršćivanju bratskih veza između Amerike i Sovjetskog Saveza . " U ime Izvršnog odbora ,, Vidovdana " pozdrav je potpisao pretsednik Ivan Krajanović, sveštenik. Topao je pozdrav i antifašističkog lista „ Slobodne reči “ iz Pitsburga : ,,Ne samo Srbi , Hrvati i Slovenci koji žive u Americi , već i narodi Amerike ponose se junačkom borbom i pobedama Narodnooslobodilačke vojske i partizana Jugoslavije... Uveravamo vas da ćemo i ubuduće voditi nemilosrdnu borbu protiv svakog ko pokuša razbiti jedinstvo Srba , Hrvata i Slovenaca u Americi . Mi verujemo u nepobedivost Narodnooslobodilačke vojske i sposobnost Vrhovnog štaba, njegovog komandanta Tita. Mi se potpuno solidarišemo s vašom borbom. Živelo Antifašističko veće , živeli partizani !" Dvanaest srpskih i hrvatskih organizacija obratili su se pretsedniku Ruzveltu s pozivom da pruži pomoć našoj vojsci . U pismu upućenom Ruzveltu oni oštro osuđuju Dražu Mihailovića , Nedića i Pavelića i traže

410

da Amerika pomogne Antifašističko veće i našu uputili su Srbi i Hrvati iz grada Milvokija.

vojsku . Sličan zahtev

Pojedini listovi , kao „ Jugoslavija " , postavljaju oštre zahteve da vlade Engleske i Amerike pravilno posmatraju događaje u našoj zemlji . Tako urednik „ Jugoslavije " Trivanović, kritikuje Englesku što „ dozvoljava nekim elementima iz jugoslovenske vlade da savetuju narodima Jugoslavije da Dražu Mihailovića smatraju vođom u borbi koju Jugoslavija vodi protiv država osovine ... Novu jugoslovensku vladu još manje nego prošlu mogu priznati narodi Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, jer je Slobodan Jovanović otklonio iz vlade glavne pretstavnike federativne Jugoslavije . Rekonstrukcija vlade uveriće mase da povratak takve vlade znači produženje reakcije ugnjetavanja. “ Trivanović dalje upozorava savezničke zemlje „ da će se narodi Jugoslavije odupreti iskrcavanju američke i engleske vojske ako ona pokuša da dovede na vlast reakcionarnu vladu u inostranstvu . Engleske i američke vlade se tragično varaju ako misle da će jugoslovenski narod poći putem kompromisa, slično onim s Darlanom u Severnoj Africi . Svaki pokušaj da se pomoću Nedića ili Mihailovića uspostavi reakcionarni režim imao bi kobne posledice za savezničke planove i budućnost Evrope “, završava ovaj list naših iseljenika u Americi .

S naših

frontova

POČETAK NEPRIJATELJSKE OFANZIVE

Vrhovni štab NOV i POJ saopštava : Neprijatelj je 20 januara otpočeo sa svih strana ofanzivu na našu oslobođenu teritoriju . Iz Karlovca napada 15.000 Nemaca, ustaša i domobrana . U toku su žestoki bojevi . Neprijatelj naročito upotrebljava avijaciju . Od Gline i Petrinje napada 16.000 legionara , domobrana i Nemaca . Odbijeni su neprijateljski pokušaji prodora. Kraj same Gline ubijeno je 40 legionara, a 40 je zarobljeno. Od Prijedora preko Sanskog Mosta napada 3.500 Nemaca , ustaša i domobrana. Posle žestoke borbe neprijatelj je odbijen . Iz pravca Knina četnici Draže Mihailovića i Italijani takođe pokušavaju da se probiju , ali su odbijeni. Iz pravca Like od Gračaca i Otočca napada 7.000 Italijana i 4.000 četnika Draže Mihailovića . Neprijatelj je ovde suzbijen i vraćen na polazne položaje. Kod Ploče je ubijeno 80 Italijana, a zaplenjen je jedan teški mitraljez, jedan puškomitraljez i veći broj pušaka. U Banjoj Luci je koncentrisano 10.000 Nemaca , domobrana i ustaša . Ukupno na oslobođenu teritoriju napada 65.000 neprijateljskih vojnika. 411

Naše jedinice na Žumberku izvršile su uspešan napad na jedan neprijateljski voz na pruzi Zagreb - Karlovac . Uništene su 23 cisterne s benzinom. Zarobljen je izvestan broj Italijana. U centralnoj Bosni naše jedinice pobedonosno nastavljaju napredovanje . Oslobođen je Prnjavor. Naše jedinice izbile su na Savu u širokom frontu između Gradiške i Broda. U ovim bojevima zarobljeno je ukupno 500 domobrana. Najvažnije raskrsnice na pruzi Sarajevo - Brod nalaze se čvrsto u našim rukama. Naše jedinice oslobodile su Žepče i u trodnevnim bojevima odbile sve napade Nemaca . U ovim borbama se naročito istakla X hercegovačka brigada mostarski bataljon. Zarobljeno je 150 domobrana, a zaplenjeno pored ostalog materijala i 100.000 metaka . Na pruzi Travnik — Zenica uništene su stanice Crna Reka i Novi Šeher.

TRIPOLIS JE ZAUZET Štab Osme britanske armije izdao je 23 januara saopštenje da su savezničke jedinice ušle u Tripolis, glavni grad Libije. Britanski tenkovi nastavili su da gone Nemce i Italijane iza Tripolisa prema tuniskoj granici. Na taj način i poslednji Musolinijev vojnik beži iz nekada prostranog ,,rimskog carstva" u Africi . Posle Abisinije , Somalije, Eritreje, Kirenaike , došao je red i na Tripolis. U svim tim borbama oko 300.000 Italijana je zarobljeno, a 40.000 poginulo. To je cena koju je Italija samo u Africi platila, kada je brzopleti Musolini objavio rat saveznicima u junu 1940 , nadajući se da će doći na lak način do bogatog plena. Tripolis je veliki grad od preko 100.000 stanovnika . Nalazi se u plodnim ravnicama. Engleska Osma armija je dobila jednu veliku luku što će joj znatno olakšati snabdevanje morskim putem. Saveznici imaju dobre izglede

da fašiste potpuno izbace iz Afrike.

PET STOTINA NOVIH BORACA Ovih dana Livanjskim Poljem prošli su topovi Druge proleterske divizije . Narod je oduševljeno pozdravio haubice i brdske topove otete od neprijatelja kod Jajca, Brdana, u slavnoj bici kod Livna. Nailazak baterija u Gornje Peulje oglasila su crkvena zvona. Devojke , deca i starci iskitili su topove, a devojke su kolo zaigrale . Komandir pozadinske čete u svom govoru rekao je : Malo je naroda , pošto je sve u vojsci ! Livanjsko Polje dalo je na stotine boraca. Samo ovih dana prijavilo se 500 novih boraca u Drugu proletersku diviziju iz opštine Sajkovići .

412

Polazak novih boraca na front pretvorio se u veliki praznik. Na narodnim zborovima u Crnom Vrhu, Vrbici i drugim selima govorili su pretstavnici vojske, a narod je oduševljeno ispraćao svoje borce . Svaki je vojnik nosio po neki poklon, koje je narod spremio za svoje sokolove .

KČI SOVJETSKOG NARODA Jedna vjerna kći sovjetskog naroda i Boljševičke partije završila je svoj kratki, ali junački, plemeniti put. Marina Raskova, major, komandant avijatičarskog puka, Heroj Sovjetskog Saveza , - poginula je na svom bojnom mjestu, vršeći svoju dužnost prema domovini , Moskva joj je odala posljednje počasti i sahranila je, stojeći, kao gordi deputat, na čelu sovjetskog naroda, na čelu nevidljive beskrajne povorke, koja se protezala preko svih zemalja gdje ljudska srca biju ljubavlju prema čovjeku i slobodi .

Marina Raskova bila je heroj o kome je godinama govorio čitav svijet, i koji je govorio svijetu o tome kakve je snage probudila i kakve je mogućnosti otvorila sovjetskom narodu, sovjetskim ženama, velika oslobodilačka socijalistička revolucija. Njen razvoj i njena herojstva, herojstva obične, priproste ruske žene, govorili su svijetu o stvaralačkom radu Boljševičke partije, o njenoj brizi oko ljudi . Ona je ovaploćavala najbolje crte ruskog naroda i lenjinskog boljševika: revolucionarni zanos i neumorno, praktično stvaralaštvo . Marina Raskova bila je tvornička radnica, koja je završila srednju školu i koja sanja da postane velika avijatičarka. Socijalistička zemlja je zemlja gdje se ostvaruju svi veliki ljudski snovi : Marina Raskova svršila je avijatičku školu i postala pilot koji se ćutke, neumorno sprema da ostvari veliku maštu svih sovjetskih avijatičara : daleki let bez spuštanja. Staljin, ´učitelj i drug heroja, pruža joj punu podršku : ona je, sa svojim borbenim drugaricama Polinom Osipenko i Valentinom Grizodubovom, izvršila nekoliko sjajnih letova koje pamti čitav svijet. Svojim letovima Sevastopolj Moskva i Moskva Daleki Istok Marina Raskova pokazala je čitavom svijetu, prijateljima i neprijateljima sovjetske zemlje, snagu sovjetske avijacije, stvaralaštvo socijalističkog poretka, odvažnost sovjetskih žena i njihovu beskrajnu odanost domovini . Za svoje herojske podvige Marina Raskova bila je odlikovana Lenjinovim ordenom i Staljinovim riječima : „ Vaša odvažnost, hladnokrvnost i visoka vještina, pokazane u najtežim uslovima puta i spuštanja, izazivaju ushićenje... Mi se ponosimo vama! " Kada su fašisti napali socijalističku domovinu, Marina Raskova sjela je na svoj avion, da brani zemlju iz koje je uzletjela, da brani nadu porobljenih, da - i sama mati — kosi ubice djece i matera . Bila je neumorna i odvažna — uništavala je nitkove i stvarala heroje , rukovodeći i učeći mlade pilote i pilotkinje. Radila je i borila se slavno, kao Ljudmila Pavličenko - koja je ubila nekoliko stotina fašista, kao Nina Kljujeva koja je spasila 600 ranjenika . Palą je slavno, kao i njene drugarice Tanja i Liza Cajkina 413

Posljednju počasnu stražu pored praha Marine Raskove čuvali su maršal Budoni , Georgi Dimitrov, sekretar CK SKP(b) A. Ščerbakov, Heroj Sovjetskog Saveza Grizodubova, zamjenik pretsjednika Sovjeta narodnih komesara Pervuhin . Oni su podigli katafalk s njenom urnom do udubljenja za sahranu . Kada je urna zazidana, odjeknuo je trostruki pucanj topova, posmrtni marš je zamijenjen ,, Internacionalom ", a nad Crvenim trgom brzo su prolijetali borbeni avioni staljinskih sokola, koji su se opraštali s herojskim drugom Marinom Raskovom. R. Z.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

BORBA

Sa hladnom Vestinom strebljuju ti stvorovi stanovništvo okopiranih zemalja, izvežbani o streljanju u žive ciljeve u fa. šističkim koncentracionim logorima. Prokleto pokolienje izryda Ja kojih raje sturti raspadanje" - xouilski.

ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE 6 FEBRÚARK 1913. BROJ GOD. VIN

CIJENA: 3 DIN; 3 KUNE: 150 LIRA

NJIHOVI PLANOVI ĆE PROPASTI

Fašistička vojska sastavljena od Njemaca i Italijana, od Pavelićevih legionara, od crnih i žutih ustaša , domobrana i četnika Draže Mihailovića -— navaljuje na našu oslobođenu teritoriju natopljenu krvlju svih naših naroda . Ova vojska, skupljena od razbojnika koji su krvavili ruke širom Evrope, u broju od preko 90.000 kriminalaca, naoružana velikim brojem tenkova, aviona i topova , nadire u naše oslobođene krajeve . Može se reći da je ova ofanziva najveća po svom obimu i najoštrija po svojoj žestini . Ali se isto tako može reći da ima najmanje izgleda za uspjeh, naročito onakav kakav su sebi postavile fašističke zločinačke komande. Prije svega, ova ofanziva se događa u trenutku kada se Hitlerova vojska, teško poražena u Rusiji , brzo kotrlja nizbrdo i kada njegove sluge nijesu više uvjerene u njegovu pobjedu . To je ono što našoj hrabroj vojsci i našoj hrabroj pozadini daje snage da odole svim teškoćama i iskušenjima i da odole ofanzivi fašističkih razbojnika. Zatim, šarenilo ove vojske , skupljene s koca i konopca — od Pavelićevih legionara školovanih u Njemačkoj za Istočni front, demoralisanih, podlih i kukavičkih četnika Draže Mihailovića, koji i ovog puta primaju srebrnike za istrebljivanje srpskog naroda, pa do Njemaca pobjeglih iz Rusije od kazne za zločine — šarenilo te vojske pokazuje da neprijatelj , uprkos broju , nema svježih , neistrošenih i čvrstih snaga. Ni moralno stanje neprijatelja , ni čvrstina organizacije i homogenost nijesu onakvi kakvi su bili u ranijim ofanzivama . Nasuprot tome, kod nas moral vojske i pozadine, slivenost vojske i pozadine , solidarnost stanovništva s onima koji su napustili svoje opustošene domove, pretstavljaju tako čvrst bedem , javljaju se u tako snažnom herojskom poletu, da ne može biti sumnje da ćemo mi i ovu ofanzivu uspješno izdržati i iz nje izići politički i vojnički ojačani . Hitlera je uhvatio smrtni strah od savezničkog iskrcavanja na Balkanu . Hitler, otpočinjući ovu ofanzivu protiv nas, ne spasava više Pavelićevu nazovi državu , nego bi htio da očuva svoju kožu . Mi , u ovom trenutku, očevidnije nego ikad, pomažemo sve saveznike, a naročito Engleze i Amerikance u Africi. Engleski narod nikad neće zaboraviti našu nese415

bičnu borbu za zajedničku stvar. Danas čitavom svijetu mora biti jasno od pozadine do vojske , od djeteta šta svi mi dajemo i koliko dajemo za stvar naših saveznika. Naša borba, naš ugled i do Vrhovnog štaba položaj u svijetu time ogromno dobijaju . Svi mi dajemo u ovoj velikoj borbi sve što imamo i mi hoćemo i sve da dobijemo . I dobićemo sve za što smo se borili i za što se borimo, uprkos svim teškoćama... Fašisti uništavaju sve - pale kuće , stočnu hranu, pljačkaju sve što mogu ponijeti, ubijaju žene , djecu i starce . U svom propadanju , fašizam još jasnije pokazuje svoje zločinima unakaženo lice . Njihovi piloti krvoločnije nego ikad navaljuju na civilno stanovništvo, manje ih, nego ikad , zanima koga ubijaju — glavno im je da ubijaju , da ubiju . Da li je to borac ili dijete, svejedno, glavno je - jedan zločin više . Njihove vojničke kolone prate druge kolone, neobične za svaku vojsku sem njihovu - stotine, hiljade praznih konja , koji treba da odnesu pljačku iz seljačkih domova. Uhvaćeni radiotelegrafista iz oborenog aviona, koji se dva mjeseca borio na Istočnom frontu , kada se našao na zemlji , kukavički plače , moljaka i pravda se: on nije, kaže, kriv. Prisilili su ga da ratuje nekoliko mjeseci . On nije bacao bombe, to su radili drugi. On je „ samo“ javljao gdje treba da dođu avioni i bace bombe. On nije ubio četvoro djece, oca i majku na seljačkim kolima na drumu Bihać-Petrovac, „ samo“ je javio da ide izbjeglička kolona. Legionari, školovani u Njemačkoj da se bore protiv ruske braće, pod njemačkom komandom od kaplara do generala (jer u ,, slovenske svinje" Njemci ne mogu, kao viša rasa, imati povjerenja), takođe „ nijesu“ krivi . Mobilisali su ih i poslali — da kolju žene i djecu. Ni ustaše „ nijesu “ krivi zbog pokolja, to su radili drugi , naredio je logornik. Dražini četnici su samo protiv „ Turaka“, a idu s Italijanima, Njemcima i ustašama jer -to hoće vojvode , oficiri i — Draža i izbjeglička vlada. Neki Njemci , zarobljeni kod Sanskog Mosta , ljube koljena našim borcima da im se poštedi život, a Italijani pjevaju „ bandijeru rosu “, pošto su prije toga palili kuće i ubijali žene, djecu i starce. Fašistički psi osjećaju da su psi, bijesni psi , da su na najnižoj stepenici svih živih stvorova, da su se uprljali nevinom krvlju i zbog toga su kukavice , podle i ništavne. I svi oni, kad nam padnu šaka, govore da će Hitler propasti. Pa ipak, oni vrše još veće i užasnije zločine nego ikad. Drukčije ne može biti : oni su se već toliko uprljali nevinom krvlju, da danas, pred sudom koji se neizbježno primiče, svoju savjest mogu smirivati samo novim i sve užasnijim zločinima . Ne prevaspitavajte ih, ne trošite uzalud vrijeme, ne nadmudrujte se s njima! Oni znaju šta čine. Ubijajte ih kao pse, kako su i zaslužili , osvetite nevine žrtve , u zgarišta pretvorena sela i gradove ! Neka svaki od njih zna da će za zločine biti kažnjen. Budite bez milosti prema rulji kojoj je jedini cilj ubijanje i pljačka tuđeg, mukom stečenog dobra ! Nijesu oni samo saučesnici , oni su zločinci , nema među njima nijednog koji ne bi bio poprskan nevinom krvlju , koji se ne bi sladio nad požarima i vriskom majki i djece, koji nije žderao hljeba koji su s mukom izorali naši ratari iz brazda natopljenih krvlju naših boraca. Napadajte ih što žešće munjevitim iznenadnim naletima , istrebljujte ih bez milosti, neka im se ledi krv u žilama od smjelog, iznenadnog partizanskog udara! Mi nemamo razloga da se bojimo. Oni su ti koji treba da se plaše zbog svojih zlodjela . Mi imamo razloga samo za neizmjerni lični samoprijegor i neviđeni herojizam. Mi branimo svoje narode od uništenja, od onih koji 416

su svoj život posvetili gnusnom zanatu ubijanja i pljačke . U očajanju oni će napraviti još i još neviđenih zločina, kao bijesan pas koji ujeda što stigne prije nego bude pretučen. Mi moramo pokazati još više junaštva, odlučnosti i samoprijegora . U ovom trenutku ne gledaju nas samo bolne oči naše junačke i predane pozadine , nego oči čitavog svijeta . Milioni naše sovjetske braće s uzbuđenjem čekaju vijesti o nama, brižno se pitaju hoćemo li odoljeti . Odoljećemo! Odoljećemo kao što smo i dosad odoljeli . Najteže smo prošli . Tuklí smo ih kada je od njihove hvalisave buke bila zaglušena čitava Evropa; to ćemo učiniti utoliko lakše danas kada bijedno cvile zbog porazâ na Istočnom frontu, zbog sloma kod Staljingrada . Oni neće izgubiti samo rat, oni će izgubiti i ovu sadašnju bitku , njihov cilj da nas razbiju i unište - neće se i ne može ostvariti. Izići ćemo i iz ove borbe, kao i iz dosadašnjih , čvršći i snažniji . Za to nam daje garanciju , prije svega, naše čvrsto i umno rukovodstvo, na čelu s našim nepokolebljivim, mudrim i dalekovidim drugom Titom, u čijoj se ličnosti otjelovila nesavladljiva snaga naših naroda i naše Partije. Nas vodi Komunistička partija, ona je tu , bliža i čvršća nego ikad , ona nas je mudro vodila i ona će nas mudro izvesti na put bolje i srećnije budućnosti. Sve što bi se izgubilo - dobićemo na drugoj strani , još šire i bogatije, a neprijatelj gubi , gubi i gubiće sa svakim danom. Konačna pobjeda će biti naša . To svi znamo i vjerujemo. Ali ne samo to. I ova pobjeda mora biti naša i biće naša . Bez obzira na sve, mi ćemo ojačati našu vojsku i sačuvati naš narod , zadati takve udarce neprijatelju da će se drugi put s mukom usuditi da ponovi svoje razbojničke pohode na naše oslobođeno tlo , koje će biti još veće i još čvršće . M. D.

S

naših

frontova

SVUDA PRIMERI NEVIĐENOG JUNAŠTVA Nikad sa više napora, nikad sa više besa, ni više vojske ni aviona, ni sa više sistema i iz više pravaca nije spremana nijedna od dosadašnjih neprijateljskih ofanziva što smo ih prošli , suzbili i izišli iz njih ojačani . A već prvih nekoliko dana ofanzive Pavelićeva dreka, da će za nekoliko dana oslobođena teritorija biti porobljena, očekivanja Nemaca da će stvar svršiti dlanom o dlan, kao s bivšom Jugoslavijom, slomila su se o tvrdi otpor naših jedinica. Ofanziva je , umesto munjevite, počela da puzi , da se vraća, da opet naleće , ali svaki put uz sve veće gubitke . Evo pregleda prema saopštenjima Vrhovnog štaba NOV i POJ. U nekoliko naleta hiljade neprijatelja pokušavali su da zagospodare Sanicom. I treći nalet neprijatelja iz Sanskog Mosta odbili su hrabri Krajišnici, a neprijatelj je ostavio 50 leševa i među njima majora komandanta. Sa ogromnim pojačanjem od 25.000 vojnika na tom pravcu neprijatelju je u jedan mah uspelo da dopre do sela Eminovaca, ali je tamo 27 Istorijski arhiv KPJ 1/2

417

našlo smrt 500 ustaša i 150 Nemaca, a među njima Nemac pukovnik . Četiri topa, 40 lakih i 10 teških mitraljeza palo je u ruke borcima I bataljona Prve i I bataljona Šeste krajiške brigade . Njima je drug Tito izjavio zahvalnost za taj junački napad u noći između 24 i 25 januara. Neprijatelj čini stalne pokušaje da prodre od Sanskog Mosta i Ključa . Svoje pokušaje platili su Nemci kod sela Ramića sa 220 mrtvih za nekoliko dana i 4 uništena tenka . Opkoljena pljačkaška grupa kod Majkić Japre, od 1.000 vojnika i isto toliko konja, u očajničkim naporima da se izvuče iz čvrstog obruča krajiških jedinica, samo za dva-tri dana izgubila je 150 vojnika i oficira a naneti su i veliki gubici neprijateljskim kolonama iz pravca Bosanska Krupa Srpska Jasenica i pravca Sanski Most Lušci Palanka koje su jurile da priteknu u pomoć opkoljenima. Sedma hrvatska divizija već prvih dana ofanzive u borbama između Kostajnice i Petrinje uništila je 30 i zarobila 30 bandita, a zaplenila 2 protivtenkovska topa, mnogo granata za topove , 2 protivtenkovske puške , 10 puškomitraljeza, 3 bacača , 100 pušaka, 1 radio stanicu , 80 bicikla i mnogo druge spreme. U bici kod Plasnića blizu Gline uništeno je 70 , a zarobljeno 10 Pavelićevih legionara, uništen 1 tenk, a zaplenjena 4 teška mitraljeza i 2 bacača mina . U borbama na pravcu Gračac ― Lovinac ---- Gospić zaplenjena su 2 ispravna tenka . Neprijatelj pokušava da se iz Korduna probije prema Korenici , zatim od Lovinca prema Udbini , i od Gračaca prema Lapcu , a hrvatske brigade pružaju snažan otpor i vode žestoke bojeve kod Prijeboja, kod Ploče i sela Lančina sa nemačko-ustaškim sa severa i italijanskočetničkim bandama sa juga. Samo u nekoliko bojeva na pravcu Bihać — Ripač - Petrovac neprijatelj je izgubio 180 mrtvih, a ni jaka bombardovanja ni svakodnevne navale ne smanjuju otpor naših jedinica, koje na ovom teškom terenu uporno sprečavaju nadiranje neprijatelja . U svim bojevima naše jedinice zaplenjuju veliki ratni materijal. Kod Bihaća je uništen i jedan avion, u kome su sagorela 3 zločinca a jedan zarobljen . Namere bandi Draže Mihailovića da zajedno s Italijanima iz pravca Knina preduzmu prodore slomile su se padom njihovih uporišta i tvrđava Golubića i Strmice, gde je Druga proleterska divizija uništila 195 , a zarobila 229 četničkih bandita. Neprijatelj je onemogućen da ponovo prigrabi ta uporišta . Tamo je zaplenjeno 400 pušaka, 1 teški , 3 laka bacača i 2 teška mitraljeza. Naše jedinice produžuju dejstvo prema Kninu i Plavnu . Svoje izgubljeno pouzdanje da će ofanziva , koja traje još od 20 januara, biti munjevita - neprijateljski vojnici traže u lažima da njihova glavnina „, tek ide ", da je ovo samo prethodnica. A „ prethodnica" zastaje po nekoliko dana , valjda radi „ pripreme plana “, iz Majkić Japre hita da se vrati makar i praznih tovara, dok se na nekim pravcima, kao Sanski Most - Ključ ne pomera ni stopu , ili je svaka stopa košta stotinama mrtvih . U očajničkom besu i nadi da će pokolebati pozadinu i naći kakav god kanal kojim bi se brzo uvalio u oslobođenu teritoriju , neprijatelj besomučno zasipa teškim avionskim bombama gradove i sela , žene i decu po putevima, ostavlja brda leševa iza sebe, kao u Veljunu na Kordunu . Samo Bihać bombardovalo je 18 aviona . A u pozadini , baš u to vreme, formiraju se nove brigade , od kojih je jedna, krajiška , već na položaju . U čitavom

418

jednom srezu Bosanske Krajine ostalo je u pozadini samo 37 ljudi sposobnih za vojsku. Žene, koje ne pitaju nijednim pokretom, nijednom suzom, nijednom rečju : a šta bi bilo s nama? - u plemenitoj mržnji prema neprijatelju hoće da linčuju zarobljenog avijatičara . Radio Moskva danomice beleži junački otpor naših hrabrih boraca, objavljuje ga kao svetli primer čitavom svetu, raduje se i brine zajedno sa nama, ona, samo Moskva ... I zbog pobijene dece po putevima, i zbog onog „, srećno nam ponovo došli “ - što govore seljačke žene kad ispraćaju borce na novi položaj , i zbog glasa iz Moskve naši borci sa neviđenim herojizmom uporno stoje na svojim položajima, brane svaku stopu i svete se za svaku kap nevine krvi naših naroda.

KOMUNISTIČKA PARTIJA TO TRAŽI ! Ponovo gore naše kuće ! Još jedna ofanziva , u nizu mnogih ranijih, uzalud ponovo pokušava da ostvari ono što ni one ranije nisu mogle učiniti . Pokušava da slomi naš otpor, da uništi naš narod . Još jednom čelične nemani seju smrt po našim gradovima i selima. Još jednom žutokose , podivljale životinje hoće da zadovolje svoju strast klanja, ubijanja, uništavanja i pljačkanja. Još jednom juriša ustaška rulja sa isukanim noževima na naše žene i našu decu . Još jednom ! Ali - - i više nijednom. Ovo je , iako ne poslednja , ali svakako poslednja velika ofanziva . I na našoj zemlji biju se poslednje velike bitke, u kojima još imaju tehničku i brojčanu premoć naši neprijatelji . I dok naši borci, naše brigade i naše divizije vode krvave bitke , dok u svakodnevnim bojevima uništavaju neprijatelja, koji je mislio da će nas uništiti , dotle putevima našim , cestama , poljima, šumama i planinama teku potoci ljudi, žena i dece, potoci naroda, onog naroda koji neće više da doživi nijedan dan ropstva. Posle slobode - nikad više ropstvo! Teče potok izbeglica , ljudi , žena i dece , u kolima , na konjima, peške , u naručjima, po zimi, snegu i mrazu . Teče prema slobodnoj teritoriji, teče ka slobodi , ka životu kojim su živeli , ka životu kojim hoće i ubuduće da žive. Teče potok živih ljudi koji ne pristaju da budu zaklani , koji znaju da bi bili zaklani , teče taj potok veličanstvene svesti naroda, teče potok našeg naroda , onog naroda koji je rodio Narodnooslobodilačku vojsku , onog naroda koji je sav, od deteta u kolevci do starca u zapećku , saveznik sovjetskog naroda, teče potok naroda koji se jednom podigao i koji više nikad kleknuti neće . Zima je. Po smrznutim putevima i stazama gaze hiljade nogu . Bosih, ranjavih, promrzlih. Nad njima sablasno kruže fašistički avioni, iz kojih sipa mitraljeska kiša i zločinačke bombe seju smrt . Neispavani, umorni i gladni , bez ćebadi i tople odeće - skoro sve vuneno što su imali dali su svojoj vojsci - zebu, mrznu se i stradaju ljudi, žene i deca. Njima je

27*

419

potrebna naša pomoć. Zagrejmo ih ljubavlju našom, saosećanjem i pažnjom . Kuće naše, kolibe naše, staje naše, moraju biti širom otvorene. Na našim ognjištima oni moraju da zagreju svoja smrznuta tela, u srcima našim oni moraju da osete plamen naše zajedničke borbe. Oskudica je. Desetinama hiljada života preti glad . Neprijatelj je popalio njihove domove , uništio njihova imanja, opljačkao njihovu imovinu. Ljudi su iznemogli , žene su klonule, deca su gladna . Moramo povesti borbu za život svakog izbeglice . Moramo povesti borbu za spas onih koji su izbegli nemačkoj i ustaškoj smrti. To je naš narod, to su naša braća! Moramo deliti među sobom, uvek i do kraja i poslednji zalogaj ! Neprijatelj hoće da uništi naše narode . Napuštanjem svojih domova pred ofanzivom , izbeglice su povele odlučnu borbu protiv toga. One nisu dozvolile da budu uništene, one su time pokazale da neprijatelj ne može postići svoj cilj . Mi moramo pomoći tu veliku borbu desetina hiljada izbeglica ! Borba za živote izbeglica jeste borba protiv krvnog neprijatelja svih naših naroda. Desetine hiljada ljudi , žena i dece napustili su svoje domove. Krenuli su u nepoznato. Ali , jednome su se nadali : čekaće ih bratska ljubav. I to što su očekivali moraju i zateći . Sa njihovih lica mora iščeznuti očaj , u njihovim očima mesto suza, tuge i očajanja, moraju zasjati suze-radosnice, suze zahvalnosti . Potok izbeglički mora da se ulije u veliko široko more ljubavi i pažnje, solidarnosti i bratstva. Svi i svako ne samo narodnooslobodilački odbori i komande nego svi , doslovno svi , i organizacije , i porodice, i pojedinci moraju da oduže svoj dug ovom narodu koji beži u život, koji beži od smrti. Svi komunisti, svaki član naše Partije , moraju i ovde biti prvi. Njihova pomoć mora biti prva i najveća, njihova ljubav najtoplija, njihova solidarnost najčvršća . Oni moraju biti organizatori stvarne solidarnosti naroda u ovim teškim trenucima. Oni moraju biti centar svake akcije u korist izbeglica, oni moraju biti duša velikog pokreta solidarnosti koji će se podići u borbi za život izbeglica. Oni moraju biti organizatori i prvi radnici u podizanju koliba , stvaranju skloništa, sređivanju zbegova, nabavljanju hrane. Oni moraju biti prvi i oni će to biti. Komunistička partija to traži ! V. M.

ODMAZDA MAĐARSKIM KRVNICIMA

Radio Moskva javlja : Pre godinu dana izvršeni su divljački pokolji po ulicama Novog Sada. Mađarski krvnici izvlačili su iz kuća žene , decu i starce i ubijali ih po gradskim ulicama. Sve su ulice bile poškropljene krvlju . U toku 1942 godine mađarski razbojnici su u Bačkoj ubili 2.500 Srba. U toku te godine mnoga su sela pretvorena u ruševine i napunila su se brdima leševa . Ovih dana rodoljubi se nemilosrdno svete mađarskim krvnicima. U toku prošle godine jugoslovenski partizani su se svetili mađarskim dželatima zbog njihovog terora.

420

S druge strane mađarski zločinci plaćaju za svoja nedela i na Istočnom frontu. U dnevnoj zapovesti Vrhovnog komandanta Crvene armije druga Staljina od 25 januara kaže se da su posle probijanja fašističkog fronta razbijene 102 neprijateljske divizije . Među razbijenim divizijama nalazi se i devet mađarskih divizija. Mađarske divizije razbijene su i kod Voronježa. Zarobljen je veliki broj Mađara. Fašistički izrodi neće izbeći odgovornosti za svoje zločine . Mađarski razbojnici se neće spasti pravednog narodnog gneva. Hitlerovi krvnici 1 platiće svojom krvlju za krv miliona sinova porobljene Evrope.

MEĐUNARODNI PREGLED ENGLESKA I AMERIKA PRED NOVIM AKCIJAMA Ofanziva Crvene armije je osnovna činjenica međunarodnog političkog života. Sa ofanzivom, i u toku njenog uspešnog razvoja, postalo je jasno ne samo vodećim političkim ličnostima, nego i širokim narodnim masama, u svim zaraćenim zemljama, pa delom čak i u Nemačkoj , da je fašistički imperijalizam preživeo svoju kulminaciju i da se nalazi na nezaustavljivoj nizbrdici . Može Hitler još da baca kamenje pod točkove , može privremeno i da uspori brzinu svoga propadanja, ali kola više zaustaviti ne može. Crvena armija ih je gurnula niza stranu. Brzina kotrljanja, međutim, zavisi i od drugih faktora. Jedan od njih je akcija saveznika. Sastanak u Kazablanki Saveznička akcija, u ovom trenutku, zavisi od odluka sastanka u Kazablanki , održanog između Ruzvelta i Čerčila i svih šefova engleskoameričkih štabova. Prema službenom saopštenju, ali i prema svim okolnostima koje su mu prethodile, ovaj sastanak pretstavlja početak konačnog pripremanja i organizovanja velikih savezničkih ofanzivnih operacija . Sovjetsko napredovanje stvorilo je vrlo povoljne uslove za to. To je danas svakom jasno. Problem otvaranja drugog fronta, tako, najzad, prelazi iz faze političkih manevara i dalekih, materijalnih priprema (podizanje proizvodnje aviona, tenkova, topova, izgradnja brodova, podizanje vojnih kadrova) u fazu konkretnih priprema. To se, interpretirajući kominike konferencije i ocenjujući realne odnose snaga, može nesumnjivo reći . Kada će biti otvoren drugi front i gde na to se pitanje , naravno, ne može odgovoriti . Stvaranje drugog fronta, čija je perspektiva postala vidljivom posle konferencije u Kazablanki , rasteretiće Istočni front. Ali, i to je bitno, to rasterećenje doći će kao posledica unapred rasterećenog drugog fronta, koji je izvršila sadašnja sovjetska ofanziva i koja je , na taj način, ne samo posredno nego i neposredno, stvorila uslove za uspešne ofanzivne operacije saveznika u ovoj borbi . 421

Britanske pobede u Severnoj Africi stvorile su, isto tako, strategijske uslove za nove akcije saveznika, pa prema tome i one pretstavljaju faktor ubrzanja fašističkog sloma. EXL

Kraj Musolinijeve imperije Ulaskom savezničkih trupa u Tripolis konačno je likvidirana Musolinijeva rimska imperija“ ― labava tvorevina italijansko-fašističkog imperijalizma i mršavi rezultat fašističkog imperijalističkog porobljavanja kolonijalnih naroda. Imperije više nema. Ali je ostao još Musolini , ostao je još fašizam . Virđinio Gajda je , povodom prošle britanske ofanzive , izjavio, da se u Libiji bije bitka za Italiju . Delom istinita, a delom lažna konstatacija . Istinita, ukoliko se u njoj utvrđivala važnost bitke u Libiji, lažna, ukoliko se bitka za sudbinu Musolinijeve ,, rimske imperije" prikazala kao bitka za Italiju . Bitka zą Italiju moraće se voditi u samoj Italiji i nju će u prvom redu voditi sam italijanski narod . Porazi u Libiji i kraj Musolinijeve imperije stvaraju samo uslove da bi se mogla povesti bitka za Italiju . Od italijanskog naroda zavisi hoće li je voditi i dobiti. Od njega zavisi njegova sudbina. To treba da bude jasno italijanskom narodu, ali je potrebno da i mi to ne zaboravimo. U ovoj velikoj borbi na život i smrt, svaki narod mora da nađe svoje mesto, jer će sam snositi posledice za ono što čini ili , bolje, za ono što ne bude činio. Lakrdija sa imperijom, veliki imperijalni teatar, koji je Musolini godinama prikazivao svojim imperijalističkim poslodavcima i celom svetu, završen je . Zavesa . je spuštena baš u trenutku kada je ovaj krvavi lakrdijaš mislio da će moći , pomoću Hitlera, da mesto teatra ponudi italijanskom imperijalizmu stvarnu imperiju , nešto više nego što su bile peščane pustinje Afrike . Lakrdija je završena. Počinje tragedija . Samo lakrdijaš nikad ne može postati tragična ličnost. Zabačeno čelo ,, rimskog imperatora " Benita, teatralna poza krvavog i zločinačkog lakrdijaša, ostaće to i onda kada je bude zagrlila omča smrti. Politička kriza u Italiji izrazila se i u skorašnjoj rekonstrukciji vlade . Najodlučniji Hitlerov agent Musolini prigrabio je za sebe nekoliko portfelja pa i portfelj svoga zeta, grofa Cana, ministra spoljnih poslova .

Posle Darlanove smrti Istovremeno sa sastankom Ruzvelt - Čerčil, došlo je do sastanka i između francuskih generala de Gola i Žiroa . Kominike kaže samo to da je do sastanka došlo, to jest ― ne kaže ništa. Povodom ovog sastanka između pretsednika Komiteta slobodnih Francuza i Darlanovog naslednika, potrebno je naglasiti, da Darlanovom smrću nije rešeno ono što se podrazumevalo pod Darlanovim pitanjem. Još uvek razni Darlani i Darlanova administracija drže upravu u Severnoj Africi u svojim rukama i još se vrše tamo nekakve političke operacije koje, ustvari, ometaju sprovođenje uspešnih vojničkih operacija, gledanih sa tačke gledišta oslobodilačkog rata. Oslobodilački rat se ne može voditi pod voćstvom petokolonaša . To je, izgleda, jasno i de Golu i zbog toga je, verovatno, i kominike

422

o sastanku štur. Ovaj sastanak nije izmenio i nije mogao izmeniti osnovnu stvar: da je pitanje učešća francuskog naroda u oslobodilačkom ratu pitanje konkretne borbe protiv okupatora i protiv svih onih koji su mu služili i služe . Konferencije nisu metod borbe protivu pete kolone . Najnoviji događaj u Francuskoj (akcije francuskih strelaca, demonstracije i veliki pokreti u Marseju, koji su doveli do hapšenja 40.000 Francuza) pokazuju da je to počeo da shvata i sam francuski narod, bez obzira na sve razne petenovske savete u Severnoj Africi , koji sada žele da svoju petokolonašku politiku prikriju frazama o slobodi francuskog naroda, sabotirajući i dalje odlučnu borbu protiv okupatora.

Naša borba predmet međunarodnih razgovora Britanski ministar spoljnih poslova Antoni Idn dao je u parlamentu izjavu da se između Velike Britanije i Sovjetskog Saveza vode razgovori o tome kako da se "" ujedine sve grupe koje se bore u Jugoslaviji protiv okupatora za nova pregnuća “. Niko ne bi mogao oduševljenije prihvatiti inicijativu za ujedinjenje svih snaga u borbi protiv okupatora, nego Narodnooslobodilačka vojska . Svi napori pravih rodoljuba za poslednju godinu i po dana borbe išli su u tom pravcu . I uspeh je bio veliki . Skoro sve snage, sa neznatnim izuzecima, možda, sve snage koje se zaista bore protiv okupatora (a ne za okupatora) nalaze se u Narodnooslobodilačkoj vojsci i partizanskim odredima Jugoslavije . Može se reći da je predmet razgovora, o kojima govori g. Idn, uglavnom ostvaren . Ako je smisao izjave g . Idna taj on iz neobaveštenosti smatra da treba postići ono što je, uglavnom, već postignuto, onda se postavlja pitanje zašto engleska vlada ukazuje gostoprimstvo izbegličkoj vladi koja je pokušavala i pokušava još uvek da razbije borbeno jedinstvo naših naroda . Ako g. Idn , međutim, misli da „, snage“ izbegličke vlade vode borbu protiv okupatora i da se s njima treba "" ujedinjavati “ , onda je on u zabludi . Međutim, možda će baš ovi razgovori , koji mogu biti i posledica note Vrhovnog štaba i Izvršnog odbora AVNOJ-a , prinuditi savezničku englesku vladu da dođe do saznanja o pravom stanju stvari u Jugoslaviji . Sovjetsko -engleski razgovori o nama otkrivaju nam međunarodni značaj naše borbe i , istovremeno, pretstavljaju uspešan rezultat kampanje koja se vodila u svetu protivu izdaje Draže Mihailovića i izdajničke politike izbegličke vlade . Učešće Sovjetskog Saveza u ovim razgovorima jeste najbolja i najveća garancija da interesi naroda Jugoslavije neće biti zanemareni .

CRTICE SA SANSKOG MOSTA Njemačko-ustaška ofanziva od Sanskog Mosta prema Ključu . Prelaz preko mosta na Vrpolju brani jedan vod prateće čete V divizije i jedan vod iz VII brigade. Partizani nekoliko sati herojski brane prelaz preko mosta. Četrdeset fašističkih pasa pada mrtvih na samome mostu, dok je

423

neprijatelj uspio da se prebaci na drugu obalu. Kad je vidio da će mu povlačenje biti onemogućeno, mitraljezac iz prateće čete, Nikola Ševo iz Drvara (ranije borac I krajiške brigade), zakopava puškomitraljez u snijeg da ne bi pao u neprijateljske ruke, uzima pušku jednog palog druga i , povlači se , bori se i dalje sve dok nije pao smrtno pogođen . Pao je kao i njegovi drugovi toga dana pred mostom, ali je neprijatelj zadržan, dok ostale jedinice nijesu stigle na položaje .

Prilikom njemačko-ustaške ofanzive kod Sanskog Mosta, neke jedinice I krajiške brigade, najstarije brigade u Krajini, nijesu četiri dana i četiri noći nikako spavale niti su ušle ma gdje u kuću, četiri vedre i ledene januarske noći provele su na položajima . A kada se pete , studene i mjesečne noći putovalo dalje , na jednom zastanku, komandant brigade upravo je govorio kako ne zna šta bi već sa tako premorenim ljudima, a kao odgopjesma . vor na njegove riječi začula se iz I bataljona

B. C.

23-1-1943

ZNAČAJNA POSETA G. ČERČILA TURSKOJ Radio London javlja da je izdat specijalan kominike o pregovorima koje je vodio pretsednik engleske vlade g . Čerčil u Turskoj , gde je otputovao po završetku konferencije u Kazablanki. Iz Turske je g. Čerčil otputovao u Egipat . Na konferenciji s novinarima izjavio je o pregovorima u Turskoj sledeće : -Imali smo sastanak na kome se raspravljalo o opštoj svetskoj situaciji. Sama činjenica da pretsednik vlade jedne zaraćene zemlje posećuje u toku rata jednu neutralnu zemlju daje ovom sastanku veliki značaj .

HITLEROVA PANIČNA MOBILIZACIJA Ovih dana Hitler je objavio opštu mobilizaciju u Nemačkoj , Češkomoravskom Protektoratu i Pavelićevoj „ Nezavisnoj državi Hrvatskoj ". Svi muškarci od 16 do 45 godina morajù se javiti vojnim vlastima. Na taj način Hitler pokušava da nadoknadi ogromne gubitke koje je pretrpeo na Istočnom frontu . Ali ovom mobilizacijom postići će samo suprotno. Ona je izraz njegovog očajnog položaja . Mobilisani robovi će mu razvodniti i inače oslabljenu vojsku . Uneće još silniju demoralizaciju u rođene redove. Hitler mobiliše gde stigne , čak i među deklasiranim elementima, među kriminalnim tipovima. U redovima njegove vojske koja napada na našu oslobođenu teritoriju nalaze se Rumuni, Mađari, Grci , Francuzi , pa čak i nešto Srba . To su bili mahom ljudi odvedeni „ na rad " u Nemačku . Tu ih je hranio šest meseci , obučavao za borbu protiv partizana, obukao ih u SS uniforme i bacio protiv nas. Ta ga vojska neće spasti . Ona će uništiti i sebe i njega.

424

DOGAĐAJI U MARSEJU Agencija „ Rajter“ donosi nove pojedinosti o događajima u Marseju. Posle iseljavanja naroda iz lučkog kvarta i zatvaranja u koncentracioni logor 40.000 duša , došlo je do nemira u tom delu grada. Francuski rodoljubi zauzeli su neke kuće iz kojih su pucali na nemačke vojnike i Petenovu policiju. Posle ovoga je u Marseju zavedeno opsadno stanje. Naređeno je da se puca na svakog ko se približi staroj luci. Jedan deo zgrada zauzeli su ustanici, koji stalno pucaju na policiju i nemačke vojnike . Nemačke trupe prinuđene su da vode pravu opsadu tih zgrada. Prema poslednjim vestima u stari kvart Marseja hitno su poslati tenkovi i artilerija. Samo u toku jednog dana streljano je u Marseju 250 Francuza, među kojima se nalazi i 80 žena.

POKOLJI U BEOGRADU Kairski dopisnik agencije „ Rajter “ donosi pojedinosti o pokoljima u Srbiji. U toku prošle godine u Beogradu je istrebljena jedna četvrtina muškog stanovništva . Samo u toku decembra meseca prošle godine zverski je istrebljeno 13.000 ljudi .

MEĐUNARODNI VOJNI PREGLED PRAZNIK POROBLJENE EVROPE

Desetogodišnjicu svoje tiranije Hitler nije proslavio fanfarama, bučnim marševima krvoločnih SS hordi pod velikim zastavama smrti sa znakom kukastog krsta, besomučnim lajanjem pred mikrofonom, već se kao prebijeni šakal skrio daleko od ljudi i odatle naredio da se proglase tri dana žalosti u čitavoj Nemačkoj i da svi njegovi podanici tačno u podne stanu mirno — i okrenu lice ka Staljingradu. U Nemačkoj - opšta žalost, u Evropi - neizmerna radost. I bez Hitlerove naredbe porobljeni narodi , šest miliona stranih radnika — robova u Nemačkoj , nepregledne mase po koncentracionim logorima, milioni ubijenih, iznakaženih , zaklanih, silovanih , u grobovima i jamama — okreću lice ka Istoku, ka Volgi , ali ne da razmišljaju pred strašnim trenucima koji ih očekuju, već da prime slatki melem na svoja ranjena srca. Nemačka tuguje, Evropa praznuje. Otpočeo je strašan sud tom plemenu zločinaca iz Berlina, koje je u Evropu unelo zakon džungle, koje je deset najcrnjih godina srednjeg veka prenelo u naš, dvadeseti vek. Okreće se lice okrvavljene Evrope istoku i izražava duboku zahvalnost ocu pobede drugu Staljinu , koji evo već po drugi put za 25 godina spasava čovečanstvo na kapijama grada na Volgi . Iz tog nekad najnaprednijeg dela sveta upućuju se tople reči radosti pravednom i velikom osvetniku 425

Crvenoj armiji . Sva poštena srca u svetu brže i srećnije udaraju i zahvaljuju Sovjetskom Savezu , zemlji socijalizma, koja je jedina u stanju bila da sama, svojom snagom, stane za vrat strašnoj hitlerovačkoj kugi. * Nemački stratezi Klauzevic i Šlifen učili su pruske oficire da uništavaju neprijatelja opkoljavanjem. Junkeri su to ostvarili kod Sedana 1870 godine nad daleko slabijim trupama Napoleona III . U prošlom svetskom ratu, u Istočnoj Pruskoj , kod Tanenberga, uništili su 100.000 skoro nenaoružanih ruskih vojnika, kojima su komandovali nemački špijuni . U ovom ratu Hitlerovi tenkovi su stavili u svoj „ kazan “ hrabru , ali kopljima naoružanu i izdajicama vođenu poljsku vojsku, na Vilni, pred Varšavom . U ratu protiv Sovjetskog Saveza pokušavao je Hitler kod Bjalistoka, Minska, Kijeva da ostvari Šlifenovu zamisao, ali Crvena armija se znala na vreme izvući iz zamke . Prošlog leta Hitler je spremio nove „ bitke opkoljavanja". Njegova klešta su se ustremila na Moskvu preko Voronježa, na Volgu preko Staljingrada i Kavkaza . Svojoj Šestoj armiji stavio je u zadatak da stvori „ kazan" kod Staljingrada. Feldmaršal Paulus je stari razbojnik. Njegova Šesta armija je prodrla u leto 1940 u „, vrt Evrope " Belgiju i pregazila je za četiri dana. Tri stotine trideset hiljada Nemaca udaralo je o zidine Staljinovog grada, i suludi Hitler se 30 septembra naduveno hvalisao: ― Staljingrad će biti zauzet. I više ga nikakva sila neće preoteti iz nemačkih ruku! A pre neki dan firer je morao da prizna : - Bitka za Staljingrad je svršena . Šesta armija se morala žrtvovati usled nadmoćnosti neprijatelja i drugih nesrećnih okolnosti ! Hitlera nije potukla ruska zima , već ruska strategija. Genijalnu Staljinovu misao ostvarili su dostojni potomci Kutuzova i Suvorova Žukov, Voronov, Rokosovski . „ Istorija ratovanja nije znala sličan primer opkoljavanja i uništenja tako velikog broja regularnih trupa tako silno naoružanih“, kaže SIB. To i sam Hitler priznaje . Zato proglašuje tri dana žalosti . 330.000 odabranih trupa sa 6.700 topova i 60.000 kamiona, sve je to palo u ruske ruke. Crvena armija je pokazala Hitleru kako se prave ,,kazani".

Staljingrad je stub koji je slomio ove zime kičmu Hitlerove vojske . Čim je Šesta armija bila opkoljena - bilo je rešeno pitanje Kavkaza i Kubana. Za mesec dana Crvena armija je na tom frontu odbacila Nemce preko 700 kilometara - od prilaza Groznom do Jejska _____________ i 650 kilometara vazdušne linije od Ordžonikidzea do Rostova. Na ovaj način Crvena armija je skratila svoj front za preko 1.200 kilometara. Do 25 januara ove godine 102 nemačke divizije su bile razbijene. Zarobljeno je preko 200.000 ljudi , a ubijeno 500.000 . Zaplenjeno je 13.000 topova . Ovde nisu uračunati poslednji dani staljingradske bitke, kada je zarobljeno oko 50.000 vojnika i zaplenjeno preko 2.000 topova. Do početka februara Crvena armija je na Istočnom frontu povratila skoro svu teritoriju koju je Hitler osvojio prošlog leta. Njena ofanziva

426

MARIJAN DETONI

IZBEGLICE — OŠTRELJ

427

ne samo da ne posustaje već dobija sve veći razmah . Oslobođenjem prilaza Voronježu, Staljingradu , Milerovu , Tihorecku čitav južni deo Sovjetskog Saveza dobio je odličnu vezu s Moskvom , što omogućava brži razvoj ofanzive . Jake sovjetske snage nadiru između Harkova i Donjeca . Crvena zastava već se vije u Barvenkovu , 600 kilometara zapadno od Staljingrada . Crvena armija je došla pred liniju Orel - Kursk Harkov Donjec, koju je Hitler prošle godine tako uporno branio. A oslobođenjem prilaza Lenjingradu i Velikim Lukama Rusi su i na drugim frontovima dobili otskočne daske za nove ofanzivne pokrete. ,, Rat je došao u najdramatičniju fazu “, rekao je Gebels pre neki dan. Tačnije bi bilo da je rekao „ najtragičniju fazu “, jer su časovi Hitlerovih trupa na Istočnom frontu odbrojani . Prošle zime sam je Hitler priznao da se njegova vojska nalazila na ivici propastí . A ove zime doživela je još teže udarce. U toku čitave prošle zime on je izgubio 4.800 topova, a ove godine samo za dva meseca 13.000 . Prošle godine preko čitave zime imao je 300.000 mrtvih, a ove godine za dva meseca 500.000 . Ali , osnovna stvar, činjenica koja mu zadaje najviše brige jeste - stalni porast snaga Crvene armije. Sve nam to jasno ukazuje da su veliki praznici pred nama . Sva će Nemačka biti zavijena u crno, sva će Evropa zakliktati od radosti. V. D.

PARTIZANSKE KORAČNICE DRUG

TITO

Sve, što bilo pod pepelom na dnu naših srca skrito, u vatru je razbuktao drug nam Tito, Tito, Tito . Sve, što teklo kojekuda, svrnu jedno u korito, pa veliku rieku stvori drug nam Tito, Tito, Tito.

Naše brašno prosijao kroz rešeto i kroz sito, pa hljeb novi za nas miesi drug nam Tito, Tito, Tito.

428

MITRALJEZA

Ostavi me Kata, pa Anđa, pa Reza, al' me ne ostavi moja mitraljeza. Ja ću s njom da sklopim najvjerniji brak, samo nek mi pjeva : ,,traka! traka ! trak !" O ramenu visi, na srcu mi spava. Kad fašiste gonim , šest mi krila dava. Njezin gvozd je topal, njen je teret lak, a grlo joj klikće : ,,traka ! traka ! trak !“ Moja mitraljeza zna vrhunce gorâ i staze do riekâ i klance do mora; Odasvuda tjera crnih vrana grak njezin uzvik gromki : ,,traka! traka! trak !"

CRVENA

ZVIEZDA

S Dona, s Volge i s Urala visoko je zatreptala pa na naše kape pala zviezda crvena.

Velika je njena sila. Sred čela se posadila mrak i maglu raspršila zviezda plamena. S Dona, s Volge is Urala do jadranskog modrog vala sve Slavene obasjala nova Danica. Na kapi nam sja i blista, u srcu nam cvjeta i lista rujna, svježa, rosna i čista kao ružica.

PJESMA

O

PESTI

Uz Tita i Staljina, dva junačka sina nas neće ni Pakao smest: mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo i čvrsto stiskamo pest. 429

Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo : Slavenstva smo drevnoga čest; fi tko drukčije kaže pa kleveće i laže osjetit našu će pest! Sve prste na ruci, u jadu i muci, partizanska složila sviest; pa sad, kad i treba, do sunca, do neba, visoko mi dižemo pest !

Vladimir Nazor

USPESI NA DRUMU BANJA LUKA - GRADIŠKA Položaj , krajem januara U borbama koje su krajiške jedinice vodile poslednjih dana na važnom drumu Banja Luka - Gradiška postignuti su lepi uspesi. 20 januara jedna neprijateljska kolona od 500 Nemaca, ustaša i četnika nadirala je od Bosanske Gradiške prema popaljenoj žandarmerijskoj stanici Karađorđevo. Posle nekoliko uzastopnih juriša naše jedinice su proterale neprijatelja. On je ostavio na bojnom polju preko 150 mrtvih i ranjenih . Mi smo imali 13 mrtvih i 22 ranjena. U toku 21 i 22 januara borbe su se vodile duž čitave linije Banja Luka ―― Gradiška . Naše snage su bile prodrle na četiri kilometra od Gradiške . Kod sela Jazovca razbijena je jedna veća nemačka kolona. Ona je imala preko stotinu mrtvih i ranjenih. Neprijatelj se žestoko služio avijacijom i artilerijom. Mi smo imali 10 mrtvih i 29 ranjenih. Naše snage su upale u selo Klašnice na 10 kilometara od Banje Luke. Zaplenjen je jedan top sa 69 granata a zarobljen čitav neprijateljski garnizon. Uskoro zatim su uništena dva kamiona puna Nemaca koji su išli kao pojačanje iz Banje Luke . Kod mrtvog nemačkog vojnika Ernesta Gebela nađeno je pismo njegove verenice Gusti , koja mu piše 15 januara 1943 iz Esena. U pismu se žali na strahoviti život : ,,Ako si poslednjih dana slušao vesti , sigurno znaš da je poslednjih dana bilo strašno. Mi živimo u strahu i užasu . Najviše se plašimo noći . Već dva dana uopšte nismo spavali . Mi, sestre pomoćnice , morale smo biti u bunkeru . Muškarci dan i noć kopaju mrtvace iz ruševina. To nije daleko od bunkera, moj dragi Ernest. Ti znaš salaš Petersa i čitav niz kuća u susedstvu. Sve to više ne postoji . U čitavoj okolini svi su bez krova. Ne mogu ti sve užase opisati . " U ovim borbama na strani ustaša i Nemaca borili su se i četnici . U Klašnicama je zarobljen Rajko Mišić , bivši jugoslovenski podnarednik, jedan od četničkih vođa , koji je održavao direktnu vezu s Radom Radićem , kao i s nemačkom komandom u Banjoj Luci. 430

Kod njega je nađeno pismo Vasilija Lalića, pomoćnika Rade Radića , upućeno komandi nemačke vojske u Banjoj Luci , u kome traži municiju . Na pismu je udaren pečat Glavnog štaba četničkih odreda za Bosnu s jugoslovenskim grbom . Kod Mišića je nađen i jedan revers slagališta municije nemačke vojske u Banjoj Luci, koji potvrđuje da je četnicima predato 25.000 metaka i 150 ručnih bombi .

FAŠISTI PUCAJU I NA POGREBNU POVORKU Zvona su tužno zvonila, a pogrebna povorka od dvadesetak seljaka i seljakinja krenula je iz sela B. u Dalmaciji na groblje. Talijanska utvrđenja nalazila su se na jednom brežuljku , nad samim putem koji je vodio na groblje . Povorka sa mrtvacem polako se kretala, jer su talijanske vlasti dozvolile sahranu . Kad je pratnja došla na dve -tri stotine koraka od bunkera , fašisti su na povorku osuli mitraljesku vatru . Tri muškarca i pet djevojaka ostalo je na gomili ranjeno fašističkim mecima.

Borbe Prve proleterske divizije PORAZ NEPRIJATELJA U SREDNJOJ BOSNI Povlačenje okupatorskih trupa ispred naleta jedinica Prve divizije demoralisalo je četničke bande koje su imale uporišta u ustaškim i nemačkim komandama, a pad zloglasne rezidencije četničkog štaba, Jošavke, izazvao je raspad u četničkoj vojsci . Ali , otpaci razbijenih četničkih bandi , nesposobnih za organizovanu borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske, nastavljaju svoju mučku delatnost . Danju su to tobože bezazleni ljudi , koji ni o čemu pojma nemaju . Kada neka naša patrola obrati pažnju na grupe okupljene u nekoj kući , oni brže bolje dohvate tamburicu , pevaju i pocupkuju ili se tobože zabavljaju sa curama . A gotovo svake noći poneka grupa od petorice ili desetorice bandita mučki napadne naše kurire ili transport ranjenika, a potom iščezne .

„ Pakt“ između četničkog vojvode Radića i ustaških vlasti naizgled je prekratio gonjenje Srba tim što ga je odložio usled hitnije potrebe spasavanja ustaškog režima. Srbima je čak ukazana milost da, s propusnicom četničkih vojvoda, ulaze u grad i obavljaju poslove - samo ako su ,,čestiti ", naime ako priznaju ,, Vrhovničtvo Nezavisne Države Hrvatske " i pristanu da se bore protiv partizana. U domenu Rade Radića seljaci su morali da plaćaju porez - svako peto grlo stoke, svaku petu kokoš ili drugu perad, svaki deseti kilogram

431

žita ili sena. Četničke vojvode su trgovale tim dankom u naturi , i seljaci govore da je Glavni četnički štab za Bosnu na taj način „ zaradio “ 3 miliona kuna, kao uzgrednu zaradu od okupatora pored regularnog sledovanja. Domaćin iz sela Grabovače , čija ljubaznost nije sasvim uverljiva, priča sasvim mirno o tom porezu , kao o nečem razumljivom, jer vlasti mora da bude. Ali onda se seti kako su ga neki četnici , pri bežanju iz Maslovara, presreli na putu i uperenim puškama naterali da skine opanke što ih je nedavno kupio u Kotor- Varoši za 1.000 kuna .

Odbrana Teslića prilikom drugog napada bila je ogorčenija, jer je sem jednog voda nemačke poljske žandarmerije bio u gradu i veći broj ,, kulturbundovaca " , a odbranom je, pored domobranskog pukovnika Mifeka , komandovao nemački potpukovnik Hot . A sem toga su domobrani , na osnovu priča o tome kako je svega jedan naš bataljon zauzeo grad koji je branila posada od 2.500 ljudi , mislili da su naše snage male. Ipak je prvog dana napada zarobljeno oko 70, a drugog 80 domobrana i milicionara i 3 oficira . Drugog dana napada odbrana je bila u kritičnom stanju . Telefonski razgovori komandnog osoblja , koje su naši borci slušali , bili su panični . Oklopni voz iz Doboja dočekan je i oštećen, dok je jedan uništen i posada zarobljena zajedno s oružjem . Prva brigada nadirala je od Tešnja i Jelahe , dok je Treća vodila borbu kod fabrike i prvih kuća grada . U zaista kritičnoj situaciji , iz Doboja i Maglaja približila se velika kolona Nemaca i domobrana (oko 1.000 ljudi) , i uspela da se spoji s posadom grada. U više mahova ova pojačana posada pokušala je ispad iz grada, ali je bila odbijena. 23 januara jače neprijateljske snage pokušale su da prodru u pravcu Pribinića, Gornjeg Teslića i Čečave, potpomognuti vatrom 6 haubica i dejstvom dva bombardera, ali su odbijene uz velike gubitke. Samo na sektoru jednog našeg bataljona ostalo je na bojnom polju nepokupljenih 100 leševa nemačkih i ustaških vojnika, a među njima i 4 nemačka oficira.

U Banjalučkom i Prnjavorskom srezu nailazimo na sela koja su već na prvi pogled neobična . Urednije , lepše , obojene kuće , sa većim prozorima i cvećem u njima, obložene slamom ili lisnatim granjem, kao košuljama protiv zime i vlage , ograđene plotovima . A stanovnici , čisto obučeni govore neobično, kao da su Rusi. I zaista , stariji među sobom govore ukrajinski . Nekako su pitomi i ljubazni, iako ne znaju kakva smo mi vojska. To su Ukrajinci koje je pre 30 godina Franja Josif preselio ovamo iz Galicije, u kojoj je tada vladala glad i oskudica. Oni žale što su došli ovamo, ma koliko da im je tamo u Galiciji , pod grofovima, bilo teško. Ovde su morali da krče šume kako bi mogli obdelavati zemlju , a morali su da rade i u šumskoj industriji . U Bosni ih ima oko 11.000 u Banjalučkom, Prnjavorskom, Derventskom, Prijedorskom i Dobojskom srezu. Iako su proveli u Bosni 30 godina, stariji kažu da se osećaju tu kao tuđinci . Oni shvataju pravednost borbe naše Narodnooslobodilačke vojske . Ukrajinci, čija je nostalgija za zavičajem još poja-

432

čana novim saznanjem da su njihova braća već upoznala bolji , dostojniji život u porodici sovjetskih naroda , uviđaju da treba da prihvate oslobodilačku borbu koja jamči svima narodima slobodan i lep život i raduju se pobedama Crvene armije na Istočnom frontu .

Ulazak naših jedinica u Prnjavor bio je pravo slavlje. Ono što smo ranije slušali o raspoloženju narodnih masa u ovom srezu pokazalo se kao istina. Za nekoliko dana našoj Narodnooslobodilačkoj vojsci pristupilo je 500 novih boraca . U redovima Motajičkog četničkog odreda, pod voćstvom Forkape, nastalo je rasulo. Videći uspehe Narodnooslobodilačke vojske, Forkapa je i sam izvršio jedan napad - ali samo na domobrane. Naše jedinice su oslobodile iz četničkog zarobljeništva oko 150 domobrana sa njihovim oružjem, da bi ih pustile kući . Videći da ga njegovi borci napuštaju, a među njima i jedan njegov oficir, Forkapa je s malim ostatkom svoga odreda počeo da napada naše manje delove . Manje jedinice naše divizije izbile su na Savu, kod Srpca i Kobaša i ispalile nekoliko mina iz bacača na drugu obalu , kao radosni znak Slavoniji da su brigade već stigle. J. P.

BITKA ZA PRNJAVOR Prnjavor, januara Kroz noć, kroz maglu gustu kao testo, naše jedinice , određene za napad na Prnjavor, idu u savršenoj tišini . I ovaj noćni mir narušava samo lavež pasa po okolnim selima i ujednačeno kloparanje konjskih samara natovarenih teškim mitraljezima i ubojnim bacačima mina. ,, Od štaba divizije dobio sam naređenje da, zbog noćašnjih akcija na drugom sektoru, izvršimo samo fiktivan napad na položaje kod Prnjavora . Ali , ja sam odlučio da sa dva bataljona koji su ostali na ovom sektoru napadnemo noćas Prnjavor i zauzmemo ga", - kaže zamenik komandanta Prve proleterske brigade drug Miloje. Smela zamisao. Snage su male . Ali , od dva bataljona formiran je treći , kombinovan bataljon , i to na taj način što je od II i IV bataljona koji učestvuju u napadu uzeta po jedna i delovi četa pratećih oruđa. Ovom kombinacijom ostvarena je mogućnost da se Prnjavor napadne sa tri strane i na taj način onemogući da neprijatelj iz grada izvuče svoje snage. Zaustavljamo se u neposrednoj blizini Prnjavora. Jedinice su već zauzele borbeni poredak i prišle polaznim položajima. Dve čete Kraljevačkog bataljona napadaju na Cer, levo od njega, cestom od Banje Luke napada kombinovani bataljon, a severno od Prnjavora preko Maćinog Brda napadaju dve čete II crnogorskog bataljona. I tačno u 23 časa, 15 januara, kada je naređen napad, čuju se prvi pucnji pušaka i kratki rafali automatskih oruđa... Na Ceru se razvija kratka borba . A zatim opet tišina. Stiže i prvi izveštaj sa toga sektora: 28 Istorijski arhiv KPJ 1/2

433

,, Likvidirali smo neprijateljska uporišta na Ceru . Isto tako i uporišta u školi u selu Vijaki . Zarobili smo desetak domobrana i isto toliko četnika koji su bili na tim položajima. Produžavamo pravo na grad . Doviđenja u Prnjavoru . " Tako je glasio prvi izveštaj komandanta Kraljevačkog bataljona . I čete su krenule dalje, direktno na Prnjavor, likvidirale nekoliko bunkera ispred same varoši i ušle u varoš. A za to vreme, na okolnim položajima, na Miladinovićevom Brdu , Glogovcu i Vučjaku , polupromrzli domobrani sa napetom pažnjom slušali su borbu u Prnjavoru i prema dobijenim naređenjima ,, čvrsto" držali položaje koje niko nije ni napadao. Novo u bici za Prnjavor jeste to, što je još jednom izigrana zamisao Pavelićevih ,, stratega " za odbranu gradova . Kao što je poznato, oni su posle niza neuspeha u neposrednoj odbrani gradova, pristupili utvrđivanju pogodnih položaja što dalje od gradova. Ali, na ovaj spoljni sistem odbrane naši se nisu ni osvrtali . Zadat je udar centru varoši, a periferija - spoljna uporišta - pala je od potresa. U Prnjavoru je zarobljeno oko 400 domobrana i 10 oficira sa bojnikom na čelu. Zaplenjeno je 3 teška mitraljeza, oko 20 puškomitraljeza , 2 teška bacača mina, oko 400 pušaka i mnogo pešadijske i bacačke municije, mnogo ratne spreme i životnih namirnica. P. B. V.

OSNOVAN JE NOO ZA DALMACIJU U Livnu je 28 i 29 januara ove godine osnovan Narodnooslobodilački odbor za Dalmaciju . Sastanku je prisustvovalo 39 delegata narodnooslobodilačkih odbora iz Dalmacije. Ovaj sastanak je sazvat na inicijativu Pavla Krce, Vicka Krstulovića i Flore Sučića, većnika AVNOJ-a iz Dalmacije. Sastanak je otvorio Pavao Krce, koji je podvukao značaj osnivanja NOO za Dalmaciju i dao reč Dr. Mladenu Ivekoviću koji je u ime AVNOJ- a pozdravio prisutne . Komandant IV operativne zone Vicko Krstulović doneo je pozdrave naše hrabre vojske i partizana . Drug Ivan Almulić je pozdravio rad NOO za Dalmaciju u ime Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju . Još su govorili pretstavnik omladine Čedo Cvrlje i pretstavnica AFŽ-a Marija Novak. Skupština je jednoglasno uputila svoje pozdrave našoj hrabroj vojsci , Vrhovnom štabu, Pretsedništvu AVNOJ- a, Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije i drugim organizacijama. Na radnom sastanku Dr. Miloš Žanko je održao referat o Narodnooslobodilačkoj borbi našeg naroda i osnivanju NOO za Dalmaciju . O osnivanju AVNOJ-a i njegovom dosadašnjem radu govorio je drug Ivan Milutinović . Posle referata Branka Gizdića, radnika iz Solina, o organizacionim pitanjima NOO za Dalmaciju, razvila se plodna diskusija, a zatim su jednoglasno izabrani u pretsedništvo NOO za Dalmaciju : pretsednik Stanko Škare, sekretar dr . Miloš Žanko , članovi : pop Jovo Miodragović, Martin Sučić, Vice Buljan i Mato Jakšić . A kao članovi NOO za Dalmaciju iza-

434

brani su: Ante Andrijašević, Ante Bego, Milka Bogunović, Juraj Bilić, Ante Bojanić, Andrija Božanić, Marin Cetinić, Petar Čolak, Drago Gizdić, Martin Grubišić, Ante Krabar, Ante Jurlin, Vicko Krstulović, Pavao Krce, Petar Knežević, Ivica Kukoč, Martin Klarić, Marija Novak, Ivo Mordin, Dušan Popović , Neva Pajić, Katja Šperac, Dušan Tadin, Danilo Štampalija, Marijan Žuvić i Mate Ujević. Na sastanku je donesena rezolucija , kao i proglas upućen narodu Dalmacije. U proglasu se pored ostalog veli i ovo: ,, Dan oslobođenja se približava. Pod udarcima velike herojske Crvene armije lomi se fašizam, a naši saveznici izbacuju osovinu iz Afrike . Dan oslobođenja dočekajmo složni i jedinstveni , okupljeni oko naše Narodnooslobodilačke vojske, Narodnooslobodilačkog odbora Dalmacije i Antifašističkog veća. Ne dozvolimo da rezultate naše borbe poberu naši ugnjetači ! Naša borba najbolje je jamstvo da ćemo biti sami gospodari na svom , da ćemo ostvariti pravo, koje su naši saveznici Engleska, Sovjetski Savez i Sjedinjene Države Amerike priznali i obavezali se prema svim narodima : da će poštivati pravo da biramo poredak, koji odgovara našim željama i potrebama . " Po uspešno završenom radu učesnici sastanka razišli su se u svoje krajeve da s još više snage i volje prionu na veliki posao okončanja naše svete borbe.

28*

SMRT FAŠIZMU --- SLOBODA NARODU!

BORBA ORGAN KONUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE 87 38 - GOD VI 15 FEBRUARA 1943

23 FEBRUAR -

Slavi veličini Crvene armije neće biti kraja dok je svatz f veka. Njoj za sva doba pripada slava da je coretanstvo spusta najutavaljeg ropstva, bede i propadanja. CIJENA 3 DIN, 3 KUNE, 150 LIRA

25-GODIŠNJICA CRVENE ARMIJE

CRVENA ARMIJA - SPASILAC

ČOVJEČANSTVA

Nikada dosad, kao ovih dana, narodi Sovjetskog Saveza nijesu s takvim ustreptalim žarom , s takvim nabujalim poletom, dočekivali godišnjicu Crvene armije . Prije četvrt vijeka, kod Narve, mlada sovjetska vojska odnijela je pobjedu nad njemačkim imperijalistima i taj dan 23 februar — uzet je kao dan postanka Crvene armije. Bitka kod Narve bila je velika pobjeda mlade sovjetske vojske protiv istih onih imperijalista protiv kojih danas Crvena armija odnosi najveće pobjede u istoriji ratova. Rođena i prekaljena u buri Velikog oktobra, njegovo čedo, čedo svih naroda SSSR-a, stvorena dugim , napornim i predanim radom boljševika, zadahnuta njihovim nesavladivim duhom, Crvena armija danas oslobađa komad po komad svoje domovine, privodi kraju uništenje njemačkog imperijalizma, koji je ugrozio slobodu i napredak čitavog čovječanstva. Drukčije ne može da bude, niti je moglo biti : ljudi kao što su Lenjin i Staljin, stvarajući u borbi protiv imperijalizma domovinu socijalizma za svoje narode, stvarali su istovremeno tvrđavu za sve one koji stenju pod imperijalističkim jarmom; stvarajući svoje najmilije djelo Crvenu armiju, za odbranu srećnog radnog života, za odbranu socijalističke domovine, stvarali su istovremeno onu silu koja će, u najsudbonosnijim danima, spasti čovječanstvo od povratka u srednjevjekovni mrak i varvarstvo . Eto zašto narodi Sovjetskog Saveza, zašto slobodoljubivo čovječanstvo svetkuje s oduševljenjem i zanosom godišnjicu Crvene armije . Danas Crvena armija mrvi Hitlerovu ratnu mašinu i kao bujica provaljuje njegove linije, oslobađajući sovjetsku domovinu. Crvenoarmejca prate neviđeni polet sovjetskih trudbenika u fabrikama i kolhozima, rijeke darova iz svih republika od Tihog Okeana do Kavkaza i Bijelog Mora, dočekuju ga suzama radosnicama izmučene žene, djeca i starci okupiranih oblasti . I naši narodi, izmučeni i iskrvavljeni od fašističkih zavojevača i domaćih slugu fašizma uzdržana daha čekaju vijesti o pobjedonosnom napredovanju Crvene armije . U svakom novooslobođenom gradu, u svakom udarcu Crvene armije, naši narodi čuju otkucavanje samrtničkih časova porobljivača, svitanje konačnog oslobođenja . Dobro je to izrazio jedan 436

seljak, u jeku ofanzive protiv oslobođene teritorije : „ Nek je kod njih, Rusa, dobro, pa će i kod nas da bude. " Crvena armija danas progoni Njemce iz svoje domovine, progoni ih tako da se nikada više ne povrate, ali i da ne stignu u špilju podlosti i zločina - Njemačku . Eto zašto narodi Sovjetskog Saveza, eto zašto naši narodi danas, kao nikad dosad, s toliko žara i poleta dočekuju godišnjicu Crvene armije. Crvena armija je nepobitno i za sva vremena opravdala časne nazive — nepobjediva i herojska. Otkuda neiscrpna snaga Crvene armije? Otkuda to da je ona nepobjediva? Otkuda nepresušno vrelo heroizma i prijegora kod boraca Crvene armije? Otuda što Crvena armija ne ide za tim da porobljava druge narode, nego da pomogne oslobođenje porobljenih naroda, da odbrani svoju domovinu, srećni život svojih naroda u socijalizmu ; otuda što je Crvena armija izraz onog sve čvršćeg unutrašnjeg jedinstva naroda SSSR - a, zemlje u kojoj nema izrabljivanja čovjeka čovjekom, u kojoj su svi slobodni i ravnopravni ; otuda što Crvena armija ima takvo političko i organizaciono rukovodstvo kao što je SKP(b) , koje je neustrašivo i nepokolebljivo vodi k njenim ciljevima, što se na njenom čelu nalazi genije, - kao što je naš vođ čovjek neobične dalekovidosti, hrabrosti i mirnoće i učitelj drug Staljin ; otuda što je front Crvene armije sastavni dio pozadine, što je ona dio sovjetskog naroda, njegova srčika, krv krvi njegove . Narod je besmrtan i neuništiv, besmrtna je i neuništiva i njegova Crvena armija. Šta su ciljevi rata koji danas vodi Crvena armija? Te ciljeve je formulisao drug Staljin u svom govoru o 25-godišnjici Velike oktobarske socijalističke revolucije . Nedavno je drug Gorkin, sekretar Vrhovnog sovjeta, u moskovskoj „ Pravdi “ takođe formulisao te ciljeve. Oni se sastoje : u istjerivanju okupatora iz Sovjetskog Saveza ; `u uništenju hitlerovske vojske , hitlerovske države i hitlerovskog razbojničkog ,,novog poretka “ u Evropi ; u izvojevanju nacionalne slobode porobljenim narodima i garanciji da ovi narodi sami , svojom voljom, odlučuju o svom unutrašnjem uređenju ; u ekonomskoj pomoći opljačkanim i namučenim porobljenim narodima. Takvi plemeniti i uzvišeni ciljevi i čine da Crvena armija lomi i da će potpuno satrti Hitlerovu ratnu mašinu . Nije teško uočiti da su ciljevi za koje se bori naša Narodno-oslobodilačka vojska , zajednički s ciljevima Crvene armije. Ova uska povezanost ciljeva naše vojske i ciljeva Crvene armije u današnjoj borbi (svaki naš borac vidi i osjeća da nepobjediva Crvena armija danas stoji na čelu te borbe) jeste ono što našim borcima daje nesalomljivu vjeru u pobjedu , uvjerenost u pravednost borbe . Naša vojska gleda u Crvenoj armiji ne samo saveznika u najtežim i najsudbonosnijim danima, nego i nešto više od toga - zrelog, snažnog i mudrog brata koji uliva pouzdanje i sigurnost, koji je najsigurnija garancija da će pobjeda biti potpuna i da će do kraja biti ostvareni ciljevi zajedničke borbe. Njemački imperijalizam, njegovan od reakcionarnih sila čitavog svijeta, narastao je u takvu vojničku silu koja je ugrozila čitavo čovječanstvo . Hitlerova klika nije pred sobom imala ozbiljne prepreke u ostvarivanju svojih groznih, vampirskih ciljeva, ciljeva koji su neposredno išli za porobljavanjem svijeta i istrebljenjem slovenskih naroda . Hitleru je pošlo za 437

rukom da veže za sebe reakcionarne klike pojedinih naroda i da time te narode iznutra razbije i olako porobi ; njemu je takođe pošlo za rukom da kod velikog broja Njemaca usadi pohlepu za osvajanjem tuđih bogat-, istorija ne zna za vojsku koja bi u tolikoj mjeri bila zadojena stava reakcionarnim ciljevima, tako masovno uvučena u besprimjerne gadosti i zločinstva . Njemačkom malograđanskom mentalitetu , stvaranom još od tridesetogodišnjih ratova, preko gušenja revolucije 1848 godine, Viljema II i socijaldemokrata, u duhu ropske poslušnosti, nacionalne naduvenosti , pruske vojničke stege i ograničenosti, sasvim su odgovarale lake pobjede, krupne pljačke, nasilja i životinjizam . Njemački fašizam, iskorišćavajući posljeratne teškoće, popeo je ovo istorisko osakaćenje njemačkih masa na nivo ,, principa ", stvarajući na taj način soldatesku koja jedino zna za komandu , za zločine , za vještinu u iznalaženju sve novih i novih užasa i gospodari svijeta ! svireposti. Takva čudovišta trebalo je da postanu Crvena armija. i njegova Savez Sovjetski smetao Ali im je u tome Ta nepremostiva prepreka, u trenutku kada je Hitler htio da je smrvi, podigla je čitavo čovječanstvo na noge . To je mogla da učini samo Crvena armija, armija slobode i bratstva naroda, armija nedvosmislenih i do kraja pravednih ciljeva . Ona je, danas se to može sa sigurnošću reći , spasla čitavo čovječanstvo od vraćanja nazad , od srednjevjekovnog mraka, ona je spasla čitave narode, a naročito slovenske, od potpunog istrebljenja. Njeni pobjednički bajoneti omogućiće ljudskom duhu da opet smjelo krene naprijed, daće novim pokoljenjima srećan i radostan život. Crvena armija, uništena bezbroj puta u Hitlerovim izvještajima, diže se danas iz neizmjernih dubina sovjetskih naroda i sovjetske domovine, i stotinama i hiljadama tenkova, topova i aviona, izgrađenih žarom sovjetskog čovjeka, mrvi hitlerovsko bezosjećajno i krvoločno čudovište. Ona ga mrvi i ona će ga smrviti da od njega ne ostane ni praha ni pepela. Hitlerova vojska će zavidjeti sudbini koju je doživjela Napoleonova 1812. Ona će poginuti neviteškom , sramnom smrću pljačkaša i razbojnika, njenih gadosti čovječanstvo će se sjećati u daleka stoljeća. Pričaće čovječanstvo o plemenitosti, heroizmu i samoprijegoru Crvene armije. Njenoj slavi i veličini neće biti kraja dok je svijeta i vijeka . Njoj , za sva doba, pripada slava da je čovječanstvo spasla najužasnijeg ropstva, bijede i propadanja . Naši narodi, koje danas — naročito srpski narod - fašistički okupator i njihovi pomoćnici pokušavaju da istrijebe, prate s neopisivim uzbuđenjem pobjede Crvene armije . Tako i mora biti : prolivenom krvlju naših boraca i boraca Crvene armije iskovalo se bratstvo sa sovjetskim narodom i Crvenom armijom, bratstvo koje niko nikada neće moći razoriti . Pobjeda Crvene armije znači oslobođenje naših naroda ispod Hitlera i Musolinija, znači kraj patnji pod fašističkim razbojnicima . Zato naši narodi i naši borci dočekuju godišnjicu Crvene armije s pojačanom vjerom u pobjedu, s povećanim elanom da se zadaju još žešći i nemilosrdniji udarci fašističkim gadovima. Crvena armija je opravdala vjeru čitavog čovječanstva , sovjetskih naroda, pa i naših naroda, u njenu nesalomljivu snagu . O njenoj 25-godišnjici na njenom pobjedonosnom putu prate je blagoslovi napaćenog čovječanstva, miliona majki, djece, boraca za slobodu, čitavih izmučenih naroda i pratiće je do kraja, do konačne pobjede, vazda i uvijek na njenom pobjedonosnom putu . M. D. 438

ROSTOV JE OSLOBOĐEN Petnaestog februara svake godine počinje setva u bogatom Kubanu. Slobodni sovjetski ljudi bacaće zrno za sebe , jer im je Crvena armija donela slobodu. Petrolejski izvori u Bakuu , Groznom i Majkopu daju benzin sovjetskim tenkovima i avionima. Crvena armija je izbacila neprijatelja is Kubana is Kavkaza . Ona je, uoči svoje 25- godišnjice, donela novi dar sovjetskim narodima, čitavom svetu . Oslobodila je Rostov, vratnice Istoka, raskrsnicu preko koje će kubansko žito i bakinska nafta ići u srce Rusije.

Σ

.M

Ko Ho

Crtama označena površina - oslobođena teritorija u toku ove ofanzive Pet mjeseci je trebalo Hitleru dok je prodro do Groznog. Crvena armija ga je najurila za mesec dana. On ostavlja sve više i više svojih vojnika na ruskim poljima, sve više topova i tenkova pada u ruske ruke . Öfanziva Crvene armije sve je brža . Već se pola Donjeca, čvora čitave Ukrajine, nalazi u sovjetskim rukama. U toku ove zime Crvena armija je oslobodila od fašističkih pasa teritoriju od skoro 500.000 kvadratnih kilometara . Ali, treba osloboditi sve okupirane oblasti sovjetske domovine. Hitaju crvenoarmejci, spasitelji sveta, na Zapad.

439

ZAPOVIJEST Usljed velike ofanzive koju su započeli ujedinjeni neprijatelji Nijemci, Talijani, ustaše i četnici Draže Mihailovića na našu oslobođenu teritoriju u Bosni i Lici, naređujem svima partizanskim odredima i brigadama u Slavoniji, u Sloveniji, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Hercegovini i Istočnoj Bosni da smjesta preduzmu pojačane napade protiv oslabljenih garnizona neprijatelja, da smjesta preduzmu uništavanje željezničkih pruga, razne vrste transporta, vojnih skladišta, saobraćajnih puteva i veza, kao i svih vojnih objekata. Okupatori su dovukli sa sviju strana Jugoslavije vojsku protiv naše oslobođene teritorije i ovo treba da iskoriste svi naši naoružani odredi protiv okupatora i njegovih slugu. Naša Narodnooslobodilačka vojska već se bori više od 20 dana protiv neprijateljske ofanzive s neviđenim herojizmom. Ona se bori protiv mnogobrojnih neprijatelja, nanoseći im ogromne gubitke. Ona ispunjava svoj dug pred narodom, i taj dug moraju odmah ispuniti i svi naši borci i ostali rodoljubi.

7-II-1943 g.

Vrhovni komandant NOV i POJ TITO

POZIV DOMOBRANSKIM OFICIRIMA Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije poziva sve domobranske oficire da stupe u redove naše Narodnooslobodilačke vojske, u borbu protiv okupatora, ustaša i četnika , da bi istjerali okupatore iz naše zemlje i izvojevali stvarnu slobodu i srećnu budućnost hrvatskog , srpskog i ostalih naroda Jugoslavije. Pobjeda nad fašističkim okupatorima sada je već očita . Crvena armija zadaje smrtne udarce hitlerovskim hordama. Okupatori , ustaše i četnici počeli su sa ofanzivom na našu oslobođenu teritoriju . To je njihov posljednji pokušaj da unište našu Narodnu vojsku, kako bi onda mogli mobilizirati Hrvate i baciti ih na Istočni front, gdje ih očekuje neminovna propast zajedno s Nijemcima. Oficiri domobrani! Vama se sada pruža mogućnost da sa oružjem u ruci operete ljagu sa imena hrvatskog naroda, koju mu je nanio zločinac i najveći izdajnik Pavelić. Prelazite zajedno sa vojnicima i pojedinačno na našu stranu . Vama su zagarantovani u našoj Narodnoj vojsci vaši činovi i pripadajući vam položaj , ne samo sada za vrijeme ove borbe, već i poslije svršetka rata. Mnogi vaši drugovi koji su prešli na našu stranu, sada su komandiri naših pješadijskih i artiljerijskih jedinica . Ova herojska borba koju vodi naša Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi već 20 mjeseci jeste ne samo najpravednija borba u historiji naših naroda, nego i najveća epopeja naroda Jugoslavije . U ove histo440

rijske dane vi ne smijete biti na strani neprijatelja našega naroda, nego u redovima onih koji svojom krvlju pišu najljepšu stranicu u historiji naših naroda. U ime Vrhovnog štaba NOV i POJ 4-II- 1943 g. Vrhovni komandant, TITO

„DNEVNE VIJESTI“ Drugovi u Hrvatskoj počeli su, usred neprijateljske ofanzive na oslobođenu teritoriju , da izdaju list „ Dnevne vijesti ". List izlazi svakog dana, na dve stranice manjeg novinskog formata. Osmog februara izašao je 14-ti broj ovih novina. ,, Dnevne vijesti " su živ i zanimljiv list . Treba naročito istaći njihov borbeni i mobilizacioni duh, njihovu raznolikost i pristupačnost širokim slojevima čitalaca .

NAROD SVOJIM BRANIOCIMA

Kako javlja list Komande ličkog područja, narod i pored neprijateljske ofanzive daje sve veće priloge za svoju vojsku . Drugarice iz Lapačkog kotara prikupile su poslednjih dana 99 pari čarapa, 58 pari cokalja, 61 par rukavica, 6 šalova, 4 maje, 6 kapa i 10 ručnika . - U Vrepcu je skupljeno 477 kg žita, 1.895 kg krompira, 383 kg graha, 42 kg masti i 790 kuna. Iz neoslobođenih sela Otočačkog kotara, iz srpskih i hrvatskih kuća, stigao je veliki broj čarapa, cokalja , hrane, odeće i cigareta. Omladina iz sela Kuzmanovače, kotar Perušić, donela je borcima na Ljubovu 23 kg slanine, a omladina iz Kozjana 20 kg slanine. Iz Visuća poslato je 400 kg kruha, 114 kg mesa, 18 pari čarapa, 30 pari cokalja, 14 pari rukavica i 30 pari podašivenih cokalja. Za jednu noć drugarice iz Visuća oplele su i podašile 62 para cokalja . Pioniri iz istog sela skupili su za ranjene drugove na prolazu 60 litara mleka , 50 jaja i 3 kg masti . Iz sela Jošana predato je bataljonu ,, Bićo Kesić “ 150 kg kruha, 75 kg mesa, 7 pari cokalja, 6 pari čarapa, jedne rukavice i jedan pršnjak.

BOLNICE U GOSPIĆU Petog dana neprijateljske ofanzive na našu oslobođenu teritoriju bolnice u Gospiću bile su već prepune fašističkih ranjenika. Okupator je bio prisiljen da natjeruje stanovništvo Gospića da prima ranjenike u svoje kuće . Uslijed pomanjkanja životnih namirnica, okupator i njegove sluge obilaze naselja oko Gospića i otimaju hranu. Narod skriva hranu i sve što može da dâ — šalje na položaj borcima Narodnooslobodilačke vojske .

441

OFANZIVA NAS JE OJAČALA U brižnim pripremama za odbranu oslobođene teritorije nisu se ni za trenutak smračila čela naših komandanata divizija i brigada od sumnji u unutrašnju, moralnu čvrstinu naše vojske . Najveća briga je bila: da se spase i očuva naše najveće blago - visoko nacionalni, divni, napaćeni narod. Narodu je valjalo pružiti pomoć i zaštitu pored one koju mu pružaju borci braneći ga od nemačkih, četničkih i ustaških zločina i uništavanja. Iako mlada, naša vojska savladala je mnoge prepreke, zadobijala velike pobede. To su bila dovoljna svedočanstva da ova ofanziva neće ostaviti ni najmanjeg traga na njenoj čvrstini i upornosti, niti je smesti da ispuni obaveze prema svom narodu. To uverenje potvrdile su i potvrđuju mnoge, veoma značajne činjenice , koje i daju posebnu karakteristiku ovoj ofanzivi . To su : s jedne strane, sporost koja je neprijatelju nametnuta udarom naših jedinica, zatim skupi danak u mrtvima kojim neprijatelj plaća i najmanji svoj uspeh, panično bežanje Nemaca i ostalih pred žestinom naših udaraca - i još mnoge druge slabosti koje se opažaju kod neprijatelja ; a s druge, s naše strane, pokazuje se veština i sposobnost za odbranu i, sem toga, sposobnost da se u isto vreme preuzmu na drugoj strani krupne ofanzivne akcije - zauzeće Imotskog. Ali , ova ofanziva otkrila je i druge, neobično povoljne okolnosti, možda najznačajnije od svih . Činjenica da je naša vojska narodna vojska, da nju ništa, nikakva silovita neprijateljska ofanziva ne može izolovati ni odvojiti od naroda, potvrđena je sada jasnije nego ikad . To što narod ugroženih krajeva, iz mržnje prema neprijatelju i ljubavi prema slobodi domovine, napušta svoje domove i polazi sa svojom vojskom, jeste silan izraz toga koliko je narod vezan za svoju vojsku, koliko je Narodnooslobodilačka vojska duboko povezana sa svim narodima Jugoslavije. Tu nerazdvojnu vezu pokazala je, više od svega, dobrovoljna mobilizacija novih boraca, koja se izvršila i vrši u vreme neprijateljskih pretnji ofanzivom, priprema žestoke ofanzive i u jeku same ofanzive . Ništa tako jasno, kao ova mobilizacija u hiljadama, doslovno u hiljadama, - ništa tako jasno ne otkriva svu dubinu vere koju narod ima u snagu svoje vojske, u politička i vojna rukovodstva Narodnooslobodilačke borbe . Kao ni za jednu raniju ofanzivu , za ovu se može reći — da nije izazvala ni najmanje osipanje boraca koje bi se moglo zabeležiti . Kao ni za jednu raniju ofanzivu , za ovu se može reći da nam je otvorila neizmerne i nebrojene mogućnosti mobilizacije novih boraca, još šire no što smo ih imali pre ofanzive . Bosanska Krajina i Dalmacija najbolji su primer toga. Od početka 1943 za vreme priprema neprijateljske ofanzive i u toku same ofanzive u Dalmaciji je formirana nova, V dalmatinska brigada, koja je sa još dve dalmatinske brigade ušla u sastav sada formirane IX divizije . Samo područje Knina i Cetinske Krajine dalo je više od polovine boraca nove brigade. Sem toga broj naših stručnih mornara u Mornaričkom odredu, koji je formiran u ratnoj luci Podgora u Južnoj Dalmaciji, svakim danom raste i obećava da će se popeti do broja brigade . U Bosanskoj Krajini formirane su od novih dobrovoljaca tri nove brigade VIII, IX i X, zatim dva nova odreda, a stare krajiške jedinice ojačale su, u toku same ofanzive , od boraca koji su mobilisani samo na području Podgrmeča, za broj veći od dveju brigada . Ali , mobilizacija

442

u Bosanskoj Krajini ne odlikuje se samo hiljaditim brojevima, njena posebna odlika je - široka perspektiva jačanja jedinstva naroda svih vera u ovoj pokrajini . To je utoliko značajnije, što je ovu pokrajinu, još otpočetka, neprijatelj bio uzeo za metu, preko koje bi, pomoću organizovanih zločina, širio nacionalni razdor. Uprkos tome, i sada više nego ikad, Narodnooslobodilačka vojska postala je privlačna snaga i stožer i za mu-. slimane, Hrvate i Srbe ; u njoj oni svakim danom vide sve više spas od uništenja svih naroda Bosanske Krajine. Osma krajiška brigada formirana je većinom od muslimana ; nju su skoro celu dali Bihaćki i Cazinski srez, a sam grad Bihać - pola brigade boraca : Hrvata, muslimana i Srba . Teritorije , kao Kupres, Jajce, Grahovo, u koje su izdajnici — ustaše i četnici — polagali nade kao u uporišta za svoje razorne ciljeve, ne ustupaju nimalo drugim srezovima : teritorija Kupres - Jajce dala je čitavu brigadu novih boraca, uglavnom Srba , Drvar Grahovo dali su takođe jaku brigadu , takođe od Srba. Na području Kupres — Jajce, gde je već ranije formirana jedna brigada, mogućnosti za mobilizaciju još ni izdaleka nisu iscrpene. A već prvi dodir Narodnooslobodilačke vojske, I i III divizije, s narodom Srednje Bosne, doneo je ovim divizijama priliv novih boraca, jačine brigade i po, - pored novog odreda na teritoriji Vrbas - Travnik, i u dolini Vrbanje. Mogućnosti za mobilizaciju ne samo što nisu iscrpene, nego one svakim danom rastu. I ne samo u Dalmaciji i Krajini, Kupresu i Jajcu , nego i oko Mrkonjića, i među domobranskim vojnicima i oficirima, pa čak i među ,, muhadžirima". Većina izbeglica, sposobnih za vojsku, grabi s puteva da se dohvati brigada . Pljačka i zločini do istrebljenja, koje vrše okupatori i četnički i ustaški razbojnici nad svim narodima i njihovom nejači, zapaljuju mržnjom a ne strahom naše ljude , i oni se — laćaju puške . Mobilizacija u Dalmaciji i mobilizacija među muslimanima i Hrvatima Bosanske Krajine, ogroman su prilog proširenju i produbljivanju jedinstva, koje će biti čvršće nego ikad, jer se kali u vatri oružane borbe. Duboko političko razumevanje ciljeva oslobodilačke borbe i poverenje u našu Partiju sazreva iz dana u dan. Bez toga - ove široke dobrovoljne mobilizacije ne bi bilo. Momenat, u kome novi borci pritiču u našu vojsku, momenat teških bojeva, to je neosporan dokaz čvrstine njihovog morala. To stavlja pred sve stare borce, pred sve partijske radnike zadatak da povećaju ovaj priliv i da stvore nove borce. Novi borci , ranije primljeni u proleterske brigade, neobično brzo su se, u vojničkom pogledu , stopili sa starim. To svedoči da će upornim i predanim političkim i vojničkim radom , i nove brigade savladati brzo teškoće svoje neiskusnosti . Šta više one su već danas spremne za položaje , a X krajiška brigada s pouzdanjem je preuzela na sebe osetljive pozicije koje je doskora držala jedna iskusna proleterska brigada . Nova , mlada brigada čvrsto ih drži u rukama. I više je nego smešno kad fašisti, slepi od panike i zločinstava, zajedno s bombama bacaju iz aviona našim borcima i prekaljenoj pozadini — letke s pozivom da se vrate kućama pod ustaški nož i četničku kamu . Neprijatelj prisiljava sam sebe da veruje i još uvek zavarava sebe da će naš narod pokolebati jednom jedinom propusnicom, bačenom iz aviona. A narod zna, — o borcima je suvišno govoriti da ta propusnica podmuklo vodi, u najmanju ruku, u— jasenovački logor. Pljačkaški fašistički

443

izrod, pohlepan i sebičan, ne može ni da zamisli da na ovoj zemlji ima ljudi koji znaju žrtvovati i svoj dom i imetak, ako treba da se narod spase sramotnog robovanja zločincima i pljačkašima . Fašistički junak ne može ni zamisliti da ima zemlje gde ofanziva nadmoćnijeg neprijatelja može zapaliti novu vatru borbe kod branilaca, ojačati njihov moral i stvoriti nove borce . Sam nesposoban da izdrži makar i najmanje povlačenje, ne može da shvati da odbrana slobode daje divovsku snagu ljudima, da zločini ne rađaju strah, nego još ljuću mržnju i žeđ za osvetom kod boraca za slobodu . Naši, i stari i novi borci, dobro ih ovog puta uče tome. I oni iz Krajine, i sa Korduna i Banije, čije porodice kreću mučnim putevima izbeglištva, čija deca i sestrice i braća klecaju od umora i svijaju se po stajama kraj puteva, ti naši ljudi , poput divova , izdižu se nad svim ličnim osećanjima, natkriljuju nejake svojim snažnim rukama, zaglušuju retke jauke svojim borbenim poklicima i , možda șa više bola i svirepog iskustva i baš zato, tuku kao maljem po krvnicima. Jer se i mati i sestra, i porodica, štiti samo uništavanjem onih koji su naumili da nam njih unište . Nikad nam neprijatelj ne može oteti ova naša bogatstva . Ona su skupa i dragocena. Ona se ne mogu meriti nikakvom trenutno osvojenom stopom makar i rođenog i najdražeg sela. Jedinstvo i moral, ljubav za slobodom i domovinom, ljubav koja nas međusobno veže i greje , vera u našu vojsku, sve se to veličanstveno manifestuje ovom mobilizacijom. To su naše najveće pobede u ovoj ofanzivi , pored mnogih koje smo postigli u njoj . To je naše najdragocenije i neprolazno blago, kojim ćemo pobediti i najjačeg neprijatelja. M. M.

IZJAVA VRHOVNOG ŠTABA NOV I POJ I ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA NOJ Usljed toga što okupatori, ustaše i četnici Draže Mihailovića neprekidno na razne načine šire klevete i lažne informacije o narodnooslobodilačkom pokretu i njegovim ciljevima, smatramo za potrebno da izdamo slijedeću izjavu : Narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji, pod rukovodstvom Vrhovnog štaba NOV i POJ i Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, jeste opštenarodni pokret u kojem učestvuju svi pravi rodoljubi, bez obzira na političko i vjersko ubjeđenje i nacionalnost. Taj pokret ima za cilj : 1. Oslobođenje zemlje od okupatora i izvojevanje nezavisnosti i istinskih demokratskih prava svima narodima Jugoslavije. 2. Neprikosnovenost privatne svojine i punu mogućnost samoinicijative, u industriji, trgovini i poljoprivredi . 3. Nikakvih radikalnih promjena u odnosu na društveni život i djelatnost, osim zamjene reakcionarnih općinskih uprava i žandarma - koji su se bili stavili u službu okupatora - narodnooslobodilačkim odborima, koji imaju istinski demokratski narodni karakter.

444

Sve važnije mjere, kako u odnosu na društveni život, tako i u državnoj organizaciji, rješavaće poslije svršetka rata pretstavnici naroda, koje će zaista slobodno birati sam narod. 4. Narodnooslobodilačkom pokretu koji se bori za slobodu naroda, za socijalna i demokratska prava, jeste tuđe svako nasilje i nezakonitost. 5. Oficirima koji pristupaju u Narodnooslobodilačku vojsku zagarantovani su njihovi činovi i položaj koji odgovara njihovim sposobnostima. 6. Narodnooslobodilački pokret priznaje u potpunosti nacionalna prava Hrvata, Slovenaca, Srba, kao i Makedonaca, Crnogoraca i drugih. Taj pokret je jednako hrvatski kao i srpski i slovenački. Prema tome, on pretstavlja garanciju da će biti izvojevana nacionalna prava svim narodima Jugoslavije. U ime Antifašističkog vijeća NOJ pretsjednik, Dr. IVAN RIBAR

U ime Vrhovnog štaba , NOV i POJ Vrhovni komandant, TITO

8-II-1943 godine

AMERIKANCI ZA NAŠU BORBU U Americi se sve više širi pokret za pomoć našim narodima u borbi protiv okupatora i njegovih slugu . Nedavno je u Los Anđelosu , velikom gradu Pacifika, jedna grupa rodoljuba, javnih radnika Jugoslovena, na čelu sa poznatim književnikom Luisom Adamičem , izdala brošuru ,, Istina o Jugoslaviji “. U ovoj brošuri se sa oduševljenjem govori o našoj Narodnooslobodilačkoj borbi , junačkim delima naše vojske, naših partizana i delatnosti AVNOJ-a. S gnušanjem i ogorčenjem ova grupa javnih radnika upoznaje američku javnost sa izdajničkim nedelima krvnika Draže Mihailovića . Ističući značaj Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji, rodoljubi u predgovoru kažu : ,, Razmimoilaženje između partizana i Draže Mihailovića ima ogroman istorijski značaj i zbog toga izdajemo u Americi ovu brošuru." Od neobičnog je značaja činjenica da borbu protiv Draže Mihailovića i izdajničke izbegličke vlade u Londonu ne vode u Americi samo naše , iseljeničke organizacije . Istina je prodrla već u široke američke mase i one sada počinju da istupaju pred američkom vladom sa zahtevima za punu pomoć našim narodima u teškoj borbi koju vode . Tako je ovih dana jedna Ujedinjeni savez morod najjačih američkih sindikalnih organizacija nara, pomoraca i lučkih radnika u Los Anđelosu , uputio rezoluciju pretsedniku Ruzveltu i državnom sekretaru Halu sa zahtevom da se pomogne naša borba, da se prekine svaki odnos s Dražom Mihailovićem i njegovom klikom , koja je, sarađujući sa silama osovine izgubila svako pravo na ma kakve veze sa saveznicima. ,,Potrebno je, kaže se dalje u rezoluciji, svim sredstvima pomoći Narodnooslobodilačku armiju i Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije budući da su oni pravi izraz naroda i njegove borbe protiv okupatora. " 445

U rezoluciji se dalje zahteva da Ruzveltna osnovu Zakona o zajmu i najmu hitno uputi našoj vojsci potrebne količine oružja, pošto smo mi istinska Narodnooslobodilačka vojska . Mnoge druge velike američke organizacije pridružile su se ovoj borbi za pomoć našim narodima.

DEMANTI VRHOVNOG ŠTABA U Njujork Tajmsu " londonski korespondent Sulberg publikovao je jedno saopćenje, kako su , navodno, partizani prošle godine strijeljali nekoliko engleskih oficira koji su htjeli da se priključe Draži Mihailoviću , među njima i engleskog korespondenta u Beogradu g . Atertona. Na ovo mi odgovaramo, da je to jedna od mnogih kleveta i izmišljotina jugoslovenske gospode u Londonu, koju su oni skrpili zajedno sa Dražom Mihailovićem, a koja ima za cilj da kompromituje jugoslovenske partizane pred svetskom javnošću, a u prvom redu pred engleskim narodom . Ponavljam: saopćenje Sulberga jeste obična izmišljotina i kleveta. Što se tiče Atertona, koji je stvarno došao u naš štab zajedno sa jugoslovenskim poručnikom Nedeljkovićem i seržantom Patrikom, on je slobodno otišao kao što je i došao, pri čemu je njegova uloga bila vrlo sumnjiva i samo naše obaveze prema saveznicima sile nas da šutimo o ulozi Atertona. Njegov slučaj je potpuno jasan i samo poslije svršetka rata moći će se o tome govoriti .

4- II- 1943 g.

U ime Vrhovnog štaba NOV i POJ Vrhovni komandant TITO

NA RIJEČIMA JEDNO, NA DJELU DRUGO

Ovih dana je britanska radio stanica u svojim emisijama na srpskom i hrvatskom jeziku osjetno izmijenila ton u odnosu prema partizanima i partizanskoj borbi u Jugoslaviji . Ta promjena je očevidna za svakog ko je ranije slušao i još i danas sluša ove emisije . Ta stanica sada priznaje da u Jugoslaviji postoje partizani i da se oni ne samo bore protivu okupatora, nego da se bore s „, veličanstvenim herojizmom“ i znatno pomažu stvar saveznika . Dalje, u svojoj emisiji „ Glas Jugoslavije ", od 14 februara, ista stanica je sem "" veličanstvenih " pohvala partizanima , ukazala na potrebu ujedinjenja svih protivokupatorskih snaga. Karakteristično je pri tom : prvo, da ta stanica otkriva da se njome služi jugoslovenska izbjeglička vlada, jer tu vladu naziva „ našom “ vladom i navodi pozdrav Slobodana Jovanovića Ruzveltu iz 1941 , u kome je rekao da se Draža i drugi bore protiv okupatora ; drugo, da Dražu Mihailovića takođe prikazuje kao borca protiv okupatora . 446

Kako da se držimo prema ovoj promjeni tona, šta ona znači i otkud je najednom do nje došlo? Mi bismo pozdravili svaku promjenu u Londonu, čiji bi smisao bio jačanje Narodnooslobodilačke borbe i proširenje fronta rodoljuba. Ali , ovdje se, očevidno, još uvijek radi samo o riječima, a na djelu Draža Mihailović i njegove tu skoro odlikovane „, vojvode" sarađuju s okupatorom . Baš sada, u jeku neprijateljske ofanzive, dok Njemci i ustaše istrebljuju srpski živalj Krajine, Korduna, Banije i Like od djeteta do stogodišnjeg starca, četnici oko Knina i Gračaca, kao prethodnica Italijana, napadaju oslobođenu teritoriju . Kao i obično, i sada je ofanzivi okupatora prethodila „ ofanziva “ četničke propagande . Ta propaganda se osjetno razlikuje od ove nove, iz Londona. Evo šta se kaže u jednom letku : „ Prećutava Tito da su Engleska i Amerika saveznici četnika i da će čim dođe čas iskrcati svoje trupe i s četnicima uništiti gad i smrad što se zove parti1 zani." Još karakterističnije je gledište četnika u letku Srpskog kulturnog kluba". Tu se barata s uobičajenom hitlerovsko-četničkom terminologijom o „ jevrejskom komunizmu " kao uzroku svega zla, o tome kako - da se Vlasi su ,,bezumnici “ počeli borbu protiv okupatora ; grde se malo ne sete i ustaše, ali najveće gadosti i laži se iznose protiv druga Tita i Narodnooslobodilačke borbe. Čitav narodnooslobodilački pokret se pripisuje rovarenju trockista, a partizane optužuju zbog saradnje s ustašama . Smiješno bi bilo pred tim ološem pravdati se od tih gadosti, ali treba reći da su trockisti baš kod četnika našli utočište (Anđelić u Crnoj Gori, Ratko Sotirović u Srbiji) , da baš njihovi odlikovani „ vojvode “ sarađuju s ustašama, a da je smisao svih tih već i u inostranstvu propalih laži da se oni , četnici , prikažu kao jedini saveznici ni manje ni više nego Rusije i kao branioci ,, staljinizma". Slobodan Jovanović je, dakle, i lani, kao i ove godine znao da se ne ,, bori " samo Draža, nego da se bore i drugi. Pa ipak je on, sasvim razumljivo, kao pretsjednik ,, Srpskog kulturnog kluba ", prećutkivao borbu parprotiv partizana. tizana a isticao Dražù, koji se doduše borio, ali samo Draža Mihailović i njegove „ vojvode" odgovorni su za bezbroj zločina izvršenih njemačkim i italijanskim oružjem. Toj odgovornosti oni neće i ne mogu izbjeći . Narodnooslobodilačka vojska biće dovoljno jaka da ih , kad nestane okupatorskih žica, natjera da odgovaraju za svoja zlodjela ubistva, paljevine i pljačke . Pa ipak, u toj promjeni njihovog tona postoji izvjesna promjena, ali ne u njihovoj kurjačkoj ćudi , nego u promjeni odnosa, kako u zemlji tako i na strani . Naime, naša borba u zemlji uzima sve većeg maha, dok se četnička vojska raspada. Gospoda u Londonu iz straha od tog razmaha borbe, koji ide protiv njih, sada u drugim uslovima -· pribjegavaju pričanju o jedinstvu. Pomažući okupatora u ofanzivi , a pozivajući na jedinstvo, oni se, kanda, uzdaju da će ofanziva neprijatelja uspjeti i da ih bog zna šta ne košta, ako malo očiste savjest pred inostranstvom . Sem toga, sastanak Čerčil - Ruzvelt u Kazablanki ima, sem ostalog , smisao krupnijih savezničkih operacija , možda i na Balkanu . A mogu li saveznici računati na četnike, koji ne izbijaju iz italijanskih i njemačkih garnizona? I kakav bi bio položaj izbjeglica u trenutku savezničkog de447

santa pred svjetskom javnošću i saveznicima njenim ministrom !

s takvom „ vojskom " i

Naši iseljenici , naročito u Americi, otkrili su lice izdajničke vlade pred američkom i engleskom javnošću i mobilisali iseljenike u ovom ratu za zaista nacionalnu i demokratsku stvar. Najzad, naš nesebični i moćni saveznik - Sovjetski Savez , kako se vidi iz izjave Idna, učinio je kod engleske vlade korak po pitanju Jugoslavije. Sve je to bilo i suviše dovoljno da pomenuta stanica promijeni ton. Treba imati na umu da ta stanica pripada Velikoj Britaniji, a da se izbjeglice njom samo služe i da vlada Velike Britanije, u datom sklopu međunarodnih odnosa i kampanje u inostranstvu protiv izbjeglica želi i može da primi odgovornost samo za ton, za karakter propagande svojih stanica, ali ne i za djela, za zločine Draže Mihailovića . Mi znamo da u Engleskoj imamo dosta prijatelja i da i njima možemo biti zahvalni što svojim radom doprinose unutrašnjem jačanju našeg fronta protiv okupatora. Zato mi pozdravljamo ovaj novi duh britanske radio stanice, smatrajući ga i svojom pobjedom i nalazeći u njemu novih potstreka i opravdanih razloga za pojačanu borbu protiv izdajničkih četničkih bandi , satjeranih u ćorsokak i sve usamljenijih u svijetu . M. D.

TRGOVCI KRVLJU Spasavajući se od noža četničkih potjernih odjeljenja, koja oružaju, hrane i plaćaju talijanski okupatori, nas šesnaest crnogorskih omladinaca iz Šavničkog sreza pošli smo, polovinom oktobra prošle godine, u pravcu Prozora, da bismo se pridružili IV crnogorskoj brigadi. Išli smo planinama, a u sela smo slazili samo da potražimo hrane. Tako smo stigli do kalinovičkih sela. Kada smo bili u šumi iznad sela Jelača, odlučili smo da osmorica siđu u selo da potraže hrane, među tom osmoricom bio sam i ja. Siđemo u selo i nabasamo na četnike. Četnici počnu da razgovaraju s nama, stanu nam se praviti prijateljima i pozovu nas na večeru. Mi pristanemo. Kod jednog četnika pođemo nas četvorica: Radomir Jakić, Vojin Janković, Branko Mirković i ja. Četnici nama dadu so i hljeb, a tajno nam pripreme drugo. Tek što smo bili odložili oružje i počeli jesti, u selo stigne četnički bataljon iz Miljevine, i četnici provale u kuću, pravo na trpezu za kojom smo večerali . Mi skočimo za oružje, ali ga nismo imali kad ugrabiti . Ni četnici nisu mogli upotrebiti puške, jer smo bili prsi uz prsi. Pograbimo se za grla, nosili smo se pozadugo, ali nas množina savlada i sveza. Uhvatili su samo nas četvoricu , ostali su uspjeli da pobjegnu prije no su kuće bile opkoljene. Vezane u žicu , poveli su nas u Kalinovik. Pratila nas je čitava četa Dražinih četnika. Usput -- bila je noć Radomir Jakić nekako prekine žicu i pobjegne. Četnici ospu za njim iz puškomitraljeza, ali ga ne pogode. Nas pritegnu još jače i produžimo. Jedan od četnika opsuje Radomira i doda : „ Propade nam vagon site!" To znači da oni prodaju talijanskim okupatorima uhvaćene partizane, i da za svakog dobijaju po vagon sitnog pšeničnog brašna. U Kalinovikų su nas predali četničkom majoru Baćeviću i Dobrosavu Jevđeviću. Oni su nas prvo saslušali i bili, pa su nas predali talijanskim oficirima. Talijanski oficiri bili su nas šipkama od puške, saslušavali su nas, pitali nas za veze s Dubrovnikom i Podgoricom. To je trajalo 25 dana. Dvadeset i petog dana uveče talijanski oficiri predali su nas četnicima. Četnici su svezali Vojina Jankovića i Branka Mirkovića u jedan lanac, a mene u drugi,

448

i poveli su nas podalje od varoši. Zaustavili su nas kod jedne vrtače, pa su nas poređali za strijeljanje. Sprdali su se s nama, pitali nas šta nam je najžalije. Branko Mirković rekao je da mu je žao samo to što drugovi neće znati gdje smo zakopani. Tada su zapucale puške. Vojin i Branko bili su odmah mrtvi, a ja samo ranjen u lice. Pali smo sva trojica, plotun je prestao, bio je mrak, i četnici upale sijalicu i počnu da pregledaju da li smo svi mrtvi. Svijetlo pada na moje lice, ja žmurim i čini mi se da ne dišem. Jedan od četnika viče : „ Vidiš li, ovaj ti je živ.“ Onaj, kome je to rečeno, dohvati me rukom za gušu i stane me daviti. Ja zakrkljam . „Živ, majku mu njegovu!" reče četnik i ispali još dva metka u mene : jedan u rame, drugi u rebra. Pošto su mislili da su me dotukli, četnici pođu u Kalinovik, da za našu krv prime „tri vagona site". Kad sam bio siguran da su odmakli, ja se povučem i pobjegnem. Bježao sam i skrivao se 48 sati, spavajući u šumi, ne previjajući rane. Kada sam došao do Neretve uhvatila me muslimanska milicija. Komandant milicije, videći da sam partizan, sklonio me u svoju kuću, gdje me hranio i čuvao dva dana. Ali, četnici su me pronašli i uhvatili me. Tukli su me i spremali se da me po drugi put strijeljaju. U to je stigao kurir od muslimana, i četnici su morali da me predaju kuriru. Kurir me odveo jednom hodži, koji me skrivao šest dana. Držao me kao sina. Kad sam se oporavio i kad mi se malo trag zameo, hodža mi je spremio tain za put i ja sam pošao prema oslobođenoj teritoriji. Putovao sam, skrivajući se, još šest dana, pa sam naišao na partizane iz odreda Muja Osmića. Oni su me predali vezi i tako sam stigao u Četvrtu brigadu Druge divizije. U brigadi sam se javio ljekaru, ali rane su mi, osim one na licu, već bile zarasle. Sada sam borac junačke brigade, živi svjedok četničkih zločinstava. Biću tužilac izdajnika i neumorni izvršilac strašne osvete nad njima. Dužni su oni nama mnogo krvi, koju su prodali za brašno. Meni, posebno, duguju i čitav vagon brašna, jer su ga primili na mene živa. Momir Jakić

BRANIMO SVAKU STOPU ZEMLJE NOVE TERITORIJE

OSLOBAĐAMO

Krajišnici na Bravskom potukli Oslobođenje Imotskog i Posušja. bataljon Hitlerove telesne straže. ― Pola Korduna oslobođeno. - Hrvati uništili sedam nemačkih tenkova Jedinice II proleterske divizije u jednom snažnom naletu zauzele su Imotski i Posušje. Imotski je branilo 3.000 ustaša. Grad je zauzela na juriš IV crnogorska brigada . U borbi je ubijeno 65 ustaša, a 40 zarobljeno. Zaplenjena su 23 vagona duvana i 20 vagona brašna, kao i 10.000 litara nafte i benzina. Napad je otpočeo posle uspešne artilerijske pripreme. U ovim borbama naše jedinice su imale 7 mrtvih i 12 ranjenih. Prilikom zauzeća Posušja naše jedinice su zaplenile 25.000 metaka i jedan teški mitraljez. Ofanziva naših jedinica na ovom sektoru se nastavlja .

BORBE U KRAJINI Skupo plaćaju nemački i ustaški psi svaki korak koji naprave po tlu Krajine. To se pokazalo i poslednjih dana u velikim borbama na Grmeču . Štab I bosanskog korpusa objavljuje ove pojedinosti o tim bitkama : Dva bataljona V kozarske brigade s delovima VIII brigade, bataljonom Komande područja Podgrmeč nagnali su u beg nemačku kolonu koja je 29 Istorijski arhiv KPJ I/2

449

nadirala od Belanovice i Jasenice prema našim magacinima u Grmeču . U protivjurišu ubijeno je 25 Nemaca, a zaplenjena su dva puškomitraljeza . Mi smo imali pet ranjenih . Nemci i ustaše napali su sa dva bataljona uz pomoć tenkova i aviona na naše položaje kod Lastve, koje su držali borci VIII krajiške brigade, među kojima ima mnogo muslimana i Hrvata . Napad je otpočeo u 1 sat posle podne. Bitka je trajala pet sati . Dok su avioni bombardovali , naši mladi borci jurišali su s bombama u rukama na I ustašku bojnu iz Tuzle . Neprijatelj je imao velike gubitke . Kolima je odvlačio mrtve i ranjene. Zaplenjen je jedan teški bacač, jedan teški mitraljez, 10.000 metaka i komora od 20 konja. Mladi Krajišnici su se odlično pokazali . Jedan se nije dao previti, već je s ranjenom nogom jurišao i tek po završetku borbe javio se na previjanje. Naši gubici : 3 mrtva i 1 ranjen. Istog dana je vođena borba za zaštitu ranjenika kod Lukića, Majkić Japre, gde je učestvovala zaštitnica IV divizije i jedan bataljon V krajiške brigade . Nemci i zdrugovci su imali 150 mrtvih i ranjenih . Naši gubici : 2 mrtva, 3 ranjena i 5 nestalih . Devetog februara jedan bataljon V brigade i jedan bataljon VIII brigade sačekali su u zasedi dva bataljona Nemaca iz SS divizije „ Princ Eugen" i telesne straže Adolfa Hitlera. Nemci ovu jedinicu upotrebljavaju samo u većim operacijama na najtežim položajima . Neprijatelj je bio nadirao od Petrovca ka Ključu . Drugi bataljon VIII brigade pod komandom hrabrog Miloša Balačana i III bataljon V brigade pod komandom neustrašivog Petra Mećave prešli su u odlučan juriš . Nemci su bežali preko Bravskog Polja uz naše poklike : „ Hvataj ih žive !" Borba je trajala pola sata. Oba nemačka bataljona su raspršena . Na bojnom polju je ostalo 60 neprijateljskih leševa . Mi smo zaplenili 2 teška mitraljeza, 5 puškomitraljeza, 2 sanduka granata, 25 konja i mnogo drugog materijala. Šesta grmečka brigada vodila je borbe između Majkić Japre i Lušci Palanke. Ubila je i ranila 40 zdrugovaca , zaplenila jedan puškomitraljez i 6 pušaka. U toku neprijateljske ofanzive , koja je počela 19 januara, jedinice IV krajiške divizije do 9 februara u neprekidnim bojevima istrebile su 1.500 Nemaca, četnika i ustaša . U tim borbama naročito su se istakli : komandant V grmečke brigade Petar Vojnović, aktivni poručnik bivše jugoslovenske vojske , Petar Mećava, komandant III bataljona V brigade, Milanče Miljević, komandant I bataljona VI brigade, seljak iz Podgrmeča i borac I čete I bataljona VIII krajiške brigade Stojan Marjanović, koji je u borbi kod Lastve ubio 5 Nemaca i nije hteo da otstupi sve dok nije bio ranjen. NEMCI DOVLAČE TRUPE IZ SRBIJE Na Bravskom, starom krajiškom bojnom polju, gde su pre godinu dana Italijani pretrpeli težak poraz, sada su se rđavo proveli i Nemci . Dva bataljona SS divizije „, Princ Eugen" i jedinice Hitlerove telesne straže potpuno su razbijeni . Na bojnom polju je ostalo 60 leševa . Iz isprava nemačkih vojnika vidi se da je diviziją „ Princ Eugen" dovedena iz Srbije . U ovoj diviziji se nalazi veliki broj Švaba iz Vojvodine . U Hitlerovoj telesnoj straži vojnici su mahom iz Južne Nemačke. P. M. 450

ZVERSTVA NEMACA I USTAŠA

.

U ofanzivi na Grmeč četnici služe Nemcima i ustašama kao vodiči. Oni im pokazuju naše bolnice, otkrivaju naše zbegove . Nemci i ustaše , vođeni četnicima Milom Gagićem i Lazarom Marčetićem, počinili su strašne zločine . U Eminovcima oni su zaklali starca Milu Stojanovića, staricu Smiljku Davidović, izbeglicu Duju Garakalo, a Stanu Cirguru su zaklali s troje dece od 5 do 12 godina . Drugaricu Ostoju Dinić zaklali su sa sestrom i jednim detetom, a njenom dojenčetu od tri meseca otsekli su prste i izboli ga na više mesta. Dete se mučilo čitavu noć kraj mrtve majke. Ostoji Stuparu iz Eminovaca zaklali su dvoje dece, kćerku od 16 godina silovali, pa onda ubili . Otac je to morao da gleda, pa su zatim i njega zaklali. S. B. AKCIJE VII DIVIZIJE Štab VII hrvatske divizije daje ove pojedinosti o borbi svoje jedinice u toku fašističke ofanzive : Već prvih dana borbe kod Dejanovića razbijena je satnija legionara . Nađeno je 35 neprijateljskih leševa, a zaplenjeno je pored drugog ratnog materijala i 6 sanduka municije. Istog dana kod Bjelnika uništena je još jedna satnija legionara. Ubijeno je 30 neprijateljskih vojnika, a zarobljeno 34. Zaplenjena su dva protivtenkovska topa od 37 milimetara, jedan teški i dva laka bacača , jedan teški mitraljez, 30 pušaka, 5 kola s municijom, 50 pari smučki i jedna radio stanica. U borbi kod Gerca zaplenjeno je 100 topovskih granata, 334 mine za bacače , 3 protivtenkovske puške sa 150 metaka, 44.000 metaka , 200 bombi i dosta drugog ratnog materijala. Kod Čunpića, 18 januara, uništen je jedan tenk a jedan je oštećen . Ubijeno je 70 legionara . Dan ranije kod Mlinogora ubijeno je 70 legionara. U bici kod Klasnića neprijatelj je pretrpeo velik poraz . Ubijeno je 150 legionara, oštećen je jedan tenk, a zaplenjeno 4 laka mitraljeza , 2 laka bacača, 35 pušaka i 3 ručna mitraljeza. Kod Hajtića, 23 januara, razbijene su četiri satnije legionara. Ubijeno je 85 neprijateljskih vojnika. Velike borbe su se vodile kod Kladuše 26 januara . Ubijeno je 100 neprijateljskih vojnika, zarobljeno 13 , a zaplenjeno, pored ostalog, puškomitraljez i 10 pušaka. Dan kasnije kod Drežnika ubijeno je 8 legionara a jedan zarobljen . Uništen je automobil s nemačkim oficirima. Kod Ivanićgrada ubijeno je 20 Nemaca . 28 januara srušen je most kod Vrkalića i Ostrošca . Kod Tihotina Nemci su doživeli težak poraz. Ubijeno je 60 fašista. U toku borbi na pravcu Hrgar — Ripač , 2 februara, ubijeno je 40 Nemaca. A kod Lisine, 4 februara, uništen je jedan tenk, dva oštećena, i ubijeno 90 Nemaca . I najzad, u bici kod Vrtoča, 6 februara, ubijeno je 20 Nemaca.

29*

451

VELIKI DIO KORDUNA OSLOBOĐEN Dopisnik ,, Dnevnih vijesti " javio je 4 o. m. sa Korduna slijedeće : Veliki dio Korduna, koji je već izdržao četiri neprijateljske ofanzive , ponovo je oslobođen. U Vojniću , Vojnić -kolodvoru, Vrginmostu, Kovačevcu , Lasinji i mnogim drugim mjestima ponovo je uspostavljena narodna vlast . Napuštajući Vojnić, neprijatelj je ostavio 3 vagona zobi i ječma i veće količine mesa. Ova hrana podijeljena je narodu.

KAKO BJEŽE NJEMAČKI JUNACI Jedan neprijateljski puk, snabdjeven sa 5 teških bacača i jednom topovskom baterijom, napao je položaje hrvatske Narodnooslobodilačke vojske na Gradini i Drenovači. Uslijed jake bočne vatre i prodora tenkova, naše snage morale su da napuste svoje položaje . Poslije toga izvršeni su protivnapadi na neprijatelja : jedan bočno, na kolonu koja je bila zašla dublje, a jedan na Drenovaču . Protivnapadi naših jedinica izazvali su paniku kod neprijatelja, pa je napustio teške bacače i pukovsku zastavu , pod kojom je zastavnik poginuo. Švabe i ustaše bježali su glavom bez obzira . Komanda je morala da pošalje tenkovska pojačanja da spasavaju bacače i zastavu . Na bojnom polju ostalo je preko 150 mrtvih neprijatelja.

XV BRIGADA - UDARNA BRIGADA Štab I korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske pohvalio je XV brigadu za junačko držanje i proglasio je udarnom. Štab je takođe pohvalio i komandanta XV brigade, druga Nikolu Vidovića, koji je ostao na čelu svoje jedinice, iako je bio ranjen. Junačko držanje XV brigade i njenog komandanta divan su primjer kako se treba boriti protiv neprijatelja naših naroda.

BORBE S TENKOVIMA U toku 22 dana svoje ofanzive na našu slobodnu teritoriju, u borbama sa junačkim braniocima Like i Korduna , njemački i ustaški krvnici izgubili su sedam tenkova . Tri od tih sedam tenkova su zaplijenjena, a četiri uništena. Stevan Mileusnić , komandir čete pratećih oruđa VI divizije, sam je, protivkolskim topom, na kome nije bilo nišanskih sprava, s tri metka uništio tri tenka . Mileusnić je pohvaljen za svoj podvig . U borbama oko Une naši borci postigli su 5 o . m. naročiti uspjeh . Čitavog dana Nijemci su pokušavali da pređu na lijevu obalu Une, a naši su ih suzbijali puščanom, mitraljeskom , bacačkom i topovskom pogodio neprivatrom . Usred okršaja naš tobdžija nanišanio je dobro i jateljski top. Top i posada razneseni su u komade . Našom baterijom komandovao je drug Svilara.

452

IZA LEÐA NEPRIJATELJA Kada je otpočela neprijateljska ofanziva na našu slobodnu teritoriju, jedinice Slavonske divizije pojačale su svoje akcije za leđima neprijatelja. Slavonska divizija izvela je uspješnu operaciju na Vočin . Poslije šest sati upornih borbi naše jedinice zauzele su sve bunkere, zarobile 200 legionara i ustaša i zaplijenile mnogo oružja i municije. Jedinice Slavonske divizije izvršile su i niz diverzionih akcija na neprijateljske komunikacije . Uništena su dva voza - jedan kod Popovače, a drugi između Kutine i Banove Jaruge . Uništen je i most na rijeci Čazmi, koji je bio dugačak 50 metara.

USPESI NAŠIH MORNARA Na dan 7 februara naša ratna mornarica imala je još jednu bitku s neprijateljskom ratnom mornaricom . Toga dana jedan italijanski ratni brod pokušao je da prodre u našu ratnu luku Podgoru, pod zaštitom artilerije i mitraljeza . Posle duže borbe mornarička pešadija ove naše luke odbila je neprijateljski napad i prinudila fašistički ratni brod da se povuče na pučinu. Ovaj ratni brod pokušao je također da iskrca svoju posadu u Drveniku, ali je i tamo naišao na naše mornare koji su ga odbili žestokom vatrom. Prema proverenim podacima neprijatelj je imao više mrtvih i ranjenih . Među ubijenim je i zloglasni komandant Gregoreti , koji je ranije bio zapovednik luke Metković.

OBOREN NEPRIJATELJSKI AVION Partizanska straža u Podhumlju - Duvno jedan tromotorni neprijateljski bombarder.

13 februara oborila je

ZNAČAJNI GOVORI G.G. ČERČILA I RUZVELTA U engleskom parlamentu g. Čerčil je 11 februara održao značajan govor u kome je, pored ostalog, rekao i ovo : ,, Glavni cilj konferencije u Kazablanki jeste da se neprijatelju što je moguće pre zada udarac na kopnu , moru i u vazduhu ... Moramo da nanosimo neprijatelju što snažnije udarce, da stvorimo mogućnosti da mu zadamo takav udarac kakav trpi na velikom ruskom frontu od Belog do Crnog Mora ... Danas mi imamo velike snage s velikim količinama ratnog materijala . Potrebno je samo staviti te snage u pokret. Onda ćemo se naći pred složenim zadatkom iskrcavanja . A kad se iskrcamo, naći ćemo se pred zadatkom organizacije snabdevanja. Zato britanska i američka vlada postavljaju prvo rešenje pitanja podmorničkog rata... " Dalje g . Čerčil navodi podatke o uspešnoj borbi protiv podmornica. O Turskoj je g. Čerčil izjavio sledeće : „ Nije nam cilj da uvučemo Tursku u poteškoće, jer bi

453

nesreća za Tursku bila nesreća i za nas. Mi joj nismo postavili nikakav zadatak, izuzev da turska vojska bude što organizovanija..." Dva dana kasnije govorio je preko radija pretsednik Ruzvelt koji je rekao: „ Mi smo rešeni da se u ovom ratu borimo do kraja, do dana kada će trupe savezničkih naroda marširati ulicama Berlina, Rima i Tokija .... U Severnoj Africi britanske, američke i francuske armije spremaju se za jednu od velikih borbi ovog rata ... Sjajne ruske armije zadaju poraz za porazom neprijatelja u Istočnoj Evropi . Sada mi moramo udariti sa zapada . Neprijatelju ćemo zadati teške udarce s raznih strana, tako da neće znati gde mu je glava... Hitlerovci su poludeli ako misle da mogu okrenuti Veliku Britaniju i Ameriku protiv Rusije ili Rusiju protiv nas. Jedinstvena hrabrost i izdržljivost ruskog naroda, njegov otpor i gonjenje neprijatelja, Staljinovo genijalno voćstvo velike Crvene armije, - sve to govori samo za sebe. Poznajući potpuno činjenice, svi smo mi svesni da se moramo držati zajedno ne samo u ratu, nego i posle rata, da obezbedimo trajan mir. “

SMRT JEDNOG IZDAJNIKA U Splitu je ovih dana umro „ četnički vojvoda " Ilija Birčanin, bivši pretsjednik Narodne odbrane . Čitava prošlost Ilije Birčanina bila je mutna i problematična, mnoga njegova djela bila su kobna po srpski narod. Njegova smrt - to je smrt izdajnika, koji je živio kod talijanskih okupatora, skupljajući mrve sa njihovih stolova i dajući za te mrve krv srpskog i hrvatskog naroda . Ilija Birčanin umakao je od narodnog suda, ali njegovo ime neće izbjeći osudu istorije . Istorija će ga staviti pored imena najsramnijih izdajnika našeg naroda.

UBISTVO GENERALA LUKOVA Bugarski rodoljubi ubili su ovih dana u Sofiji generala Lukova, bivšeg ministra vojske, jednog od najpoznatijih pomagača Hitlera u Bugarskoj .

SMRT FAŠIZMU | SLOBODA NARODI“ Istorija zna da svaka ofauziva, posilje napredna vaja do 173jeste tacke, purinje da slabi i opada. Ofanziva Crvene armije nepre stano raste, i u njoj raste Crvena armija.

BORBA ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE 3- GOD. VIII 22 FEBRUARA 1983

Uz

25-godišnjicu

Crvene

CIJENA 3 DIN. 3 KUNE 150 LIRI

armije

POBJEDONOSNI PUT NA ZAPAD Imena oslobođenih sovjetskih gradova, imena Staljingrada, Krasnodara, Tihorecka, Voronježa, Kurska, Vorošilovgrada, Rostova, Harkova, to je jezik koji razumiju svi narodi i koji im govori o snazi, dalekosežnosti, planomjernosti , porastu, prodornosti i širini sovjetske ofanzive. Te riječi govore mnogo razumu i srcu boraca slobode . Pa ipak, ima činjenica koje, na prvi pogled , nijesu uvijek uočljive, a u čijem svijetlu sovjetski uspjesi i imena oslobođenih gradova govore našem srcu i umu više i rječitije nego što govore sama ta velika imena. Crvena armija poništila je za mjesec dana svoje ofanzive taktičke uspjehe koje je njemačka vojska postigla u toku četiri mjeseca svoje prošlogodišnje ofanzive , pa je oslobodila i niz gradova koje su hitlerovci osvojili u prvoj godini rata. Te činjenice govore mnogo, ali one ne kazuju sve. Crvena armija postigla je i postiže veličanstvene uspjehe na sektorima gdje su se nalazile glavne grupacije njemačke vojske, u reonima Staljingrada i Orela, odakle su hitlerovci namjeravali da zaobiđu , odnosno osvoje Moskvu i tako dobiju rat . Tek ta činjenica otkriva čitavu istinu o dalekosežnosti sovjetskih uspjeha i o izgledima eventualnih budućih Hitlerovih avantura.

Strateški i taktički metodi Crvene armije, izgrađeni na osnovu najmodernije ratne nauke, zadali su teške udarce hitlerovskoj strategiji . Ali to nije sve. Crvena armija poništila je svojom ofanzivom sva pravila o ofanzivnim operacijama. Istorija zna da svaka ofanziva, poslije napredovanja do izvjesne tačke, počinje da slabi i opada. Crvena armija napredovala je nekoliko stotina kilometara, a njena se ofanziva razgara iz dana u dan, kao požar. Ofanziva Crvene armije neprekidno raste, i u njoj raste Crvena armija. I što se više udaljuje od svojih zimušnjih polaznih tačaka, Crvena armija stiče sve gušću saobraćajnu mrežu , sve bolje veze sa svojim bazama, vraća se u svoje najbogatije centre snabdijevanja i omogućuje njihovu obnovu . 455

Brzina napredovanja Crvene armije djeluje na mnoge ljude tako da im se čini kako to napredovanje ide skoro bez borbi, kako se njemačke trupe povlače, i to skoro bez gubitaka, mal te ne po unaprijed predviđenom planu". Međutim, taj utisak je potpuno kriv. Njemačke trupe ne napuštaju ni jedan grad dok ne budu potučene - posade Rostova, Harkova itd. imale su naređenja da brane gradove po svaku cijenu, i Crvena armija oslobodila ih je mudrim i munjevitim manevrima, jurišima i ogorčenim uličnim borbama. Crvena armija zna da treba ne samo da tjera neprijatelja na zapad, nego i da ga izmuči , opkoljava i uništava. Ona to zna, i ona tako radi. To potvrđuju i brojke o uništenim fašističkim vojnicima i o ratnom plijenu. Pojedine sovjetske jedinice uništavaju dnevno do tri i po hiljade hitlerovaca, a dnevni plijen dviju sovjetskih jedinica, koje su se borile u rejonima Kramatorskaje i Lihaje, iznosi : 76 aviona, 17 traktora, 20 topova, 1.300 pušaka, 44 tenka, 233 kamiona, 66 automobila, 150 vagona, 21 lokomotivu , 50.000 puščanih metaka, 17 magacina s raznim materijalom . Tako izgledaju činjenice, i tako u svijetlu tih činjenica izgleda sovjetska ofanziva. Oslobađanje mnogih sovjetskih gradova znači mnogo više nego samo: oslobađanje. Nova sovjetska ofanziva pokazuje savršenu planomjernost. Crvena armija oslobađa pojedine sovjetske oblasti , pa ―― prije no osvaja određene gradove i što pređe u drugu oblast, na novu etapu tako utvrđuje osvojeno. Oslobođenje Rostova znači utvrđivanje osvajanja na jugu, a oslobođenje Harkova osvajanja u Ukrajini . Ali , oslobođeni sovjetski gradovi znače, takođe, više nego samo: gradovi . Mnogi oslobođeni gradovi i reoni su odlučujuće strateške tačke i privredni centri. Kuban i Ukrajina su žitnice, Kavkaz daje petrolej , Donbas ugalj , Rostov je ključ Kavkaza , Vorošilovgrad bilo Donbasa, Harkov industrisko i kulturno žarište Ukrajine, itd . To je značaj novih sovjetskih osvajanja kako u odnosu na daljnji tok ofanzive Crvene armije, tako i u odnosu na eventualne nove njemačke ofanzivne pokušaje. Pobjedonosna grmljavina sovjetske artiljerije i topot konjice, krhotine njemačkih utvrđenja , poklici oslobodilaca, poklici oslobođenih i onih koji idu u susret slobodi , čine da ovih dana ne čujemo i ne vidimo u prvom planu i još dva sektora veličanstvenog oslobodilačkog, otačestvenog napora sovjetskog naroda. Kao da smo, iza divnih pobjeda, izgubili iz vida stvaralački rad sovjetske pozadine, kao da ne čujemo neumorno zujanje sovjetskih tvornica, udare maljeva, štropot traktora . Ne čujemo i ne vidimo dovoljno jasno sadašnje bitke sovjetskih partizana . Patriotski zanos i stvaralački rad sovjetskih naroda veći je, međutim, ovih dana nego ikad, i biva veći iz dana u dan, od crvenoarmejske pobjede do pobjede. U Fond odbrane i u tvornice koje kuju pobjedu neprekidno teku prilozi za borbu, za borce fronta i ratnike rada. Iz tvornica prema frontu hitaju sve veće kolone vozova, vozila, tenkova, aviona, topova. A sovjetski partizani djeluju u pozadini neprijatelja nemilosrdnije nego ikad . Pod partizanskom rukom padaju stotine i stotine neprijateljskih vojnika koji hitaju da pojačaju front. Pod njom se dižu u zrak pruge i vozovi koji voze pojačanja i povlačenja, mostovi na kojima se lomi sudbina okupatorskih grupacija u času kad se oko njih zatvaraju sovjetska kliješta. Zauzimajući sovjetske pokrajine i gradove, Hitler je gubio svoje divizije koje nikada više neće oživjeti . Ali on gubi svoje divizije i danas, 456

kada gubi osvojene sovjetske pokrajine i gradove. Napredujući , Hitler je krvlju plaćao svaku stopu sovjetske zemlje. Bježeći, on takođe plaća u krvi svaku izgubljenu stopu socijalističke domovine. A Crvena armija, napredujući, raste, raste njena ofanziva, vještina i odlučnost, množe se njene saobraćajne veze i baze snabdijevanja, rastu rezerve boraca, tehnike i hrane. Sve to raste pred konturom pobjede koja postaje sve jasnija. Tako, u svijetlu gornjih činjenica, izgleda sovjetska ofanziva u svojoj najdubljoj suštini , u svojim najoštrijim tendencijama. Tako, u blistavom svijetlu te ofanzive, izgledaju naše perspektive, perspektive naše Narodnooslobodilačke borbe, koja je organski vezana za borbu sovjetskog naroda, koja bi bila nemogućna bez borbe Crvene armije i kojoj neće biti kraja do istrage okupatora, ustaša i četnika! R. Z.

VESTI IZ SRBIJE Prema najnovijim pouzdanim obaveštenjima prilike u Srbiji su se osetno poboljšale u korist narodnooslobodilačkog pokreta. Kod najširih masa sve jače dolaze do izražaja ogromne simpatije prema partizanima i Narodnooslobodilačkoj borbi . Nemci su raspustili Pećančeve četničke odrede i Pećanac je izdao proglas u kome je pozvao četnike da predadu oružje ili da uđu u Nedićevu „, državnu stražu ". Očevidno, Nemci idu za tim da u Srbiji stvore kakvu takvu masovniju Nedićevu vojsku — „ korpuse" - namesto razularenih i vojnički nesposobnih četničkih bandi . Ali, državna straža je prezrena i omražena u narodu . Dražini oficiri žive po selima i pljačkaju zajedno s Nedićevom stražom i raspuštenim Pećančevim bandama i ubijaju partizane i njihove simpatizere . Pljačka i zločini potpuno su demoralisali sve ove grupe i sveli njihovu borbu na najgrublju otvorenu pljačku naroda . Usled toga što Nemci nisu bili sigurni da ove bande mogu održati „ red “, doveli su bugarsku vojsku , u kojoj se vrlo brzo širi talas demoralizacije, tako da je bugarska vlada primorana da često smenjuje garnizone . Čitav jedan puk kod Kruševca spremao se da se priključi srpskim partizanima ali je pokret bio osujećen i puk je premešten . Usled nesigurnosti bugarskih vojnika, bugarska vlada u borbi protiv makedonskih partizana upotrebljava skoro isključivo žandarme. Bugari postepeno okupiraju čitavu Srbiju . Bugarske trupe već su ušle u Kraljevo, Čačak, Užice i druga mesta.

OFANZIVNI DUH NAŠE VOJSKE Najnovija ofanziva neprijatelja imaće, i već ima, jednu neobično značajnu i krupnu posljedicu : ona će, još više nego sve dosadašnje borbe, očvrsnuti unutrašnje jedinstvo naše vojske, ukinuće one, iako sitne, ali ipak razlike, onu uskogrudu vezanost za jedno, „ svoje “, ograničeno tlo, jedan kraj , samo za „ svoj " narod . To je ono što neprijatelj nikada nije

457

mogao spriječiti , što će danas moći manje nego ikad. Zato su se sve njegove ofanzive svršavale našim novim i sve većim uspjesima. Navaljujući na nas, bacajući nas u teškoće , okupator i izdajice naroda nijesu mogli spriječiti pronosi da se kroz te teškoće kali i jača naša vojska, da - povlačeći se sobom požar ustanka, da - gubeći djelove teritorije - stvara nove, u datoj situaciji politički značajnije i mnogo veće. Uporna borba i nepokolebljivost dovele su uvijek do toga da je neprijatelj promašio cilj i da se u toj ljutoj borbi kovala naša vojska, vojska svih naroda Jugoslavije. U tom stvaranju jedinstvene, za jedno tlo nevezane, pokretne i stalne vojske, odigrale su ogromnu, pionirsku ulogu proleterske brigade, nikle u najtežim danima, u jeku neprijateljskih ofanziva . To zamašno vojničko i političko djelo moći će ocijeniti samo istorija, a danas se može reći ovo : proleterske brigade pronijele su širom naše zemlje onu upornu, nepomirljivu volju za borbom, onu nesalomljivu vjeru u pobjedu, one su kovale ono jedinstvo naših naroda koje je izraženo u jedinstvenoj vojsci, pod jedinstvenom komandom. Po sivim i sumornim kraškim poljima ginula su djeca i kćeri talasaste i plavičaste Šumadije, gordih crnogorskih planina, hercegovačkog kamenjara i brdovitog Sandžaka. I njihova smrt nije bila uzaludna. Danas njihovim putem slave koračaju naše sve moćnije divizije i odredi , od Triglava do Soluna. U doba najžešćih neprijateljskih ofanziva , kada su okupatori , četnici i ustaše sanjali o našem uništenju , našu vojsku je zahvatao najsnažniji ofanzivni elan. Vrhovni komandant drug Tito pisao je : „ Moramo se čuvati i izbjegavati krute frontove , moramo izbjegavati da nam neprijatelj svojom taktikom nametne odbranu pomoću dugačkih i rasplinutih frontova, začepljavanja rupa itd . Naprotiv, našom narodnom vojskom mora preovladavati isključivo ofanzivni duh, ne samo u ofanzivi , već i u defanzivi . Ofanzivni duh za vrijeme neprijateljske ofanzive ispoljava se u snažnoj , smjeloj partizanskoj taktici , taktici prodora u neprijateljsku pozadinu ; u uništavanju ne samo komunikacija, nego i neprijateljskih centara snabdijevanja, njegovih baza koje su za vrijeme neprijateljske ofanzive vojnički oslabljene ili su vojnički potpuno ispražnjene . Ne trebamo se bojati opkoljavanja , kao što se nismo bojali ni onda kada smo imali manje jedinice . Svaki naš gubitak neke teritorije mora u isto vrijeme značiti dobitak nove , još veće i važnije teritorije . " To se događa i danas : naše jedinice, u jeku najžešće neprijateljske ofanzive, zauzele su Prozor, prvi put od početka rata jedan najmodernije - betonom i žicom ― utvrđeni grad. Ofanzivni duh u vrijeme neprijateljske ofanzive, smjelo prodiranje u prostore iza leđa neprijatelja i u prostore najosjetljivije za njega - to karakteriše i mora karakterisati danas, više nego ikad, našu vojsku . Taj ofanzivni duh danas nužno mora biti veći i silniji, zato što je naša vojska politički zrelija, moralno čvršća , organizovanija i iznutra jedinstvenija.

Danas svaki borac mora da zna, kao što je znao svaki proleter : ne bije se bitka samo za njegovo selo, njegov kraj , nego za čitavu našu porobljenu domovinu, nema slobode ni za jedan dom bez slobode svih zemalja, svih naroda Jugoslavije . Nijedna vojska nije se nikad tako neposredno borila za svoj narod kao danas naša. Iza fronta, uza same borce ― žene , djeca, starci čekaju ishod bitke. Ali, istovremeno, nikad naša vojska nije bila svjesnija da mora, braneći svoju divnu pozadinu, istovremeno braniti i

458

odbraniti zemlje .

i sve narode Jugoslavije, pronijeti požar ustanka širom naše

U ovoj ofanzivi treba jače nego ikad učvrstiti kod svakog borca svijest o toj uskoj povezanosti lokalnog sa opštim , malih borbi s velikim ciljevima ustanka. Tu leži i mora ležati ofanzivni duh naše slavne vojske . Uliti to svakom borcu , danas je lakše nego ikad, a i značajnije nego ikad . Nikada nijesu bile povoljnije političke i vojničke prilike za razvoj ustanka nego danas. Mase su na sebi veoma surovo osjetile petokolonaške ,, spasioce " naroda - Nedića, Pavelića i Dražu Mihailovića. Njemci i Italijani trpe strahovite poraze na Istočnom frontu . Oni nijesu u stanju da odvoje tolike snage koje bi mogle stvoriti oko nas snažne obruče i izvršiti „ čišćenja" cjelokupnog prostora . A šta je danas ostalo od ustaške i četničke "" vojske " u Hrvatskoj i Bosni, u Srbiji , Crnoj Gori i Hercegovini ? One su se svele na svoju osnovu ― razularene grupe pljačkaša: ustaške razbijene od partizana, a četničke su izgubile svaku moć čim je malaksao pravi izvor njihove snage - okupator. Ovo je jedna od posljednjih velikih ofanziva neprijatelja . Našu zemlju će još šire zahvatiti ustanak . Njegov požar će spržiti fašističke okupatore i onu bijednu, podlu , krvoločnu ustaško-četničku krpljavinu , koju su oni htjeli da naprave vojskom, a koja je bila i ostala gomila pljačkaša i ubica, demoralisanih sopstvenim zločinima i propadanjem njihovih gospodara. M. D.

STALJINSKI UDŽBENIK BORBE J. V. Staljin: „Iz pitanja lenjinizma“ (1. „O osnovima lenjinizma“ ; 2. i 3. „K pitanjima lenjinizma“ i „ O nacionalnom pitanju u Jugoslaviji“), izdanja ,,Borbe", 1943. Komunistička partija Jugoslavije štampala je usred rata, usred Narodnooslobodilačke borbe protiv fašističkih okupatora i njihovih ustaških i četničkih najamnika, tačnije: usred posljednje velike fašističke i najamničke ofanzive na našu Narodnooslobodilačku vojsku dva glavna teoretska rada druga Staljina. Ta činjenica ima, već sama po sebi , ogroman značaj i značenje . Ona govori o snazi , shvatanjima, stilu rada u partiji, koja je sposobna da u ovakvim prilikama prevodi i izdaje velika djela marksističke misli . Prošlog ljeta, usred njemačke ofanzive na Kavkaz i Staljingrad, sovjetski filozof Mitin nazvao je ,, Istoriju SKP(b) " — „ knjigom koja zove pobjedi “ i koju treba čitati i učiti usred same borbe za pobjedu . koja su poslužila Staljinova djela o osnovima i o pitanjima lenjinizma kao baza nekih glava „ Istorije SKP(b)" i mogu poslužiti kao blistavo obja― takođe su knjige koje zovu pobjedi. šnjenje i nadopuna ,, Istorije ", Komunistička partija dala ih je svojim članovima, čitavom našem narodu, u trenutku kada vode najljuću borbu za slobodu i kada im je najpreče da se uče pobjedi . Knjiga „ O osnovima lenjinizma" sastavljena je od predavanja koja je drug Staljin držao na Sverdlovskom univerzitetu 1924 godine.

459

Ona je posvećena teoretskom obrazloženju lenjinizma, i nastala je u vremenu kada su boljševici vodili oštru ideološku borbu s trockistima i svim ostalim neprijateljima boljševizma . U njoj drug Staljin ukazuje na ono osobito i novo što je Lenjin unio u riznicu marksizma. Drug Staljin definiše lenjinizam kao „ marksizam epohe imperijalizma i proleterske revolucije ", tačnije kao „ teoriju i taktiku proleterske revolucije uopšte , teoriju i taktiku diktature proletarijata napose ". Iako ponikao u Rusiji, lenjinizam je internacionalna pojava, kojoj je koren u čitavom međunarodnom razvitku , — a u Rusiji se pojavio zato što je ona bila čvor svih imperijalističkih protivrečnosti i što je bila „ bremenita revolucijom više nego ma koja druga država“, pa je samo ona bila u stanju da ta protivurečja „ reši revolucionarnim putem". U glavama „ Metod “ i „ Teorija “, drug Staljin razobličuje metafizički metod i teoretske dogme oportunizma II Internacionale, dajući duboku karakteristiku suštine i značenja revolucionarno-kritičkog metoda i teorije lenjinizma za praktičnu borbu proletarijata. Bez razobličenja II Internacionale i bez nepoštedne borbe s njenim oportunističkim dogmama, koje su značile napuštanje borbe za revolucionarno obaranje kapitalizma i diktaturu proletarijata, nije bilo mogućno da se marksizam stvaralački razvije dalje. Lenjin je odbranio i razvio materijalističku dijalektiku , likvidirao je socijal-demokratski jaz između teorije i prakse i stvorio istinsku proletersku partiju novoga tipa, naoružanu revolucionarnom teorijom , bez koje bi praktična borba bila slijepa, kao što bi i teorija bila prazna, kada ne bi bila vezana s praktičnom revolucionarnom borbom. U glavi ,, Diktatura proletarijata " objašnjeno je osnovno pitanje marksizma-lenjinizma, pitanje o proleterskoj diktaturi kao osnovnom sadržaju socijalističke revolucije, o istorijskim zadacima proleterske diktature , o sovjetskoj vlasti kao državnoj formi diktature proletarijata. Drug Staljin posvetio je veliku pažnju obradi seljačkog i nacionalnog pitanja, naglašavajući da ona čine dio opšteg pitanja o proleterskoj revoluciji i diktaturi proletarijata . U glavi ,, Strategija i taktika " dato je duboko i cjelovito izlaganje suštine revolucionarne strategije i taktike lenjinizma. U poglavlju o partiji drug Staljin je dokazao i dalje razvio Lenjinovo učenje o partiji kao vodećem, svjesnom, organizovanom odredu radničke klase, kao o najvišoj formi klasne organizacije proletarijata . U zadnjem poglavlju „ Stil u radu", drug Staljin je pokazao da je teoretska i praktička škola lenjinizma stvorila naročiti stil u radu, koji se sastoji u sjedinjavanju ruskog revolucionarnog elana i amerikanske preduzimljivosti . Knjiga „ K pitanjima lenjinizma" napisana je u januaru 1926. Ona je bila uperena protiv neprijatelja boljševizma trockističkozinovjevskih bandi, koje su, na čelu s Trockim i njegovim saradnicima Kamenjevom, Zinovjevom i Buharinom, pokušavale da razbiju Boljševičku partiju , da je zaraze nevjerovanjem u pobjedu socijalizma u SSSR i stvore drugu partiju, partiju kapitalističke restauracije . U knjizi „ K pitanjima lenjinizma“ drug Staljin je razbio trockističku klevetu o nacionalnoj ograničenosti lenjinizma, i o tome da je u lenjinizmu , tobože, glavno seljačko pitanje , i dokazao da je u lenjinizmu glavno pitanje o diktaturi proletarijata i da je lenjinizam međunarodno učenje 460

proletarijata ,, pogodno i obavezno za sve države bez izuzetka, dakle, i za kapitalistički razvijene ". On je izobličio menjševičku suštinu trockističke ,,teorije permanentne revolucije “ i dokazao da je Marksovo učenje o neprekidnoj (permanentnoj) revoluciji našlo svoj dalji razvitak u Lenjinovoj ideji prerastanja buržoasko-demokratske revolucije u revoluciju socijalističku . Staljin je otkrio suštinu proleterske diktature kao osnovnog sadržaja proleterske revolucije, kao produženja klasne borbe u novim formama, kao naročite forme klasnog saveza proletarijata sa seljaštvom i drugim neproleterskim radnim masama. Naročitu pažnju drug Staljin posvećuje pitanju o komunističkoj partiji i njenoj rukovodećoj ulozi u sistemu diktature proletarijata i u izgradnji socijalizma, raskrinkavajući pokušaj trockista da poistovjete diktaturu proletarijata s diktaturom partije . Pitanje o pobjedi socijalizma u jednoj državi i o borbi za pobjedu socijalizma u SSSR, to je sadržaj dviju posljednjih glava knjige ,, K pitanjima lenjinizma ". U tim poglavljima izobličeno je trockističko odricanje mogućnosti pobjede socijalizma u jednoj državi i razvijeno lenjinsko učenje o mogućnosti izgradnje socijalizma snagama jedne zemlje. Dokazujući da je jedna zemlja u stanju da svojim snagama pobijedi unutrašnje neprijatelje i izgradi socijalizam, drug Staljin je naglasio i spoljnu stranu ovog pitanja. On je dokazao da je konačna pobjeda socijalizma u SSSR, u smislu potpune sigurnosti od inostrane intervencije i restauracije, mogućna samo ako socijalistička revolucija pobijedi u svima ili bar u nekoliko država . U ovim poglavljima razbijeno je i trockističko odricanje mogućnosti da se seljaštvo izvede na socijalistički put, zatim odricanje socijalističke prirode državne industrije, i, najzad, ocjena nepa kao kapitalizma i jedino ― kao uzmaka . U posebnim poglavljima „ O nacionalnom pitanju u Jugoslaviji “, koja su pridodana knjizi „ K pitanjima lenjinizma“ , drug Staljin je raskrinkao socijal-demokratsko i cjepačko postavljanje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji, izloženo u knjigama i referatima Sime Markovića (Semića) . Drug Staljin je dokazao da Sima Marković odvaja nacionalno pitanje od opšteg pitanja revolucije i svodi ga na ustavno pitanje, na pitanje reforme. Drug Staljin je , dalje , dokazao da se iza Markovićevog poricanja da je nacionalno pitanje u svojoj suštini seljačko pitanje , krije opasno potcjenjivanje potencijalnih snaga nacionalnih pokreta u Jugoslaviji. Kasnije je postalo jasno da se to potcjenjivanje svodilo na nevjerovanje u proletarijat kao rukovodioca nacionalnih pokreta . Drug Staljin je otkrio i svu dvoličnost i lažljivost Sime Markovića kao teoretika i polemičara. Članci druga Staljina o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji bili su ubojito oružje naše Partije u njenim borbama za jedinstvo proletarijata, za povezivanje proleterskog pokreta s nacionalnim pokretima, za jedinstvo i čistoću partije . Danas su oni naše ubojito oružje u našoj Narodnooslobodilačkoj borbi, koja rješava i koja će riješiti sva nacionalna pitanja u Jugoslaviji. Knjige druga Staljina ,, O osnovima lenjinizma “ i „ K pitanjima lenjinizma" igrale su ogromnu ulogu u borbi Partije protiv trockista i svih drugih neprijatelja naroda. One su naoružale Partiju oštrim oružjem marksističko-lenjinističke teorije u njenoj borbi za pobjedu socijalizma.

461

One su majstorsko izlaganje i blistavo teorijsko obrazloženje lenjinizma. One su i danas ubojito oružje u borbi protiv fašističkih osvajača i njihovih najamnika, u borbi za unutrašnje jedinstvo svakog porobljenog naroda i međusobno jedinstvo svih porobljenih naroda, oružje koje treba da izuči, da ga upozna i da nauči majstorski njim rukovati svaki istinski narodni borac današnjice . Knjige druga Staljina izdane su sada u novom prevodu . Taj prevod je u mnogome bolji od dosadašnjih štampanih i umnožavanih prevoda, on je popravio pogreške i likvidirao besmislice ranijih prevoda, u njemu je koliko je to više bilo moguće - posvećena pažnja pitanju dosljedne terminologije i književne pismenosti. Ali, ni ovaj prevod nije bez nedostataka. Ti nedostaci nastali su, u prvom redu, zbog toga što je rađen prema njemačkom i francuskom tekstu, a ne prema originalu . Iduće izdanje ovih prevoda, za koje će posigurno biti nabavljen ruski original, moraće do sitnica da prenese preciznost, jasnoću , terminološku sigurnost i stilsku ljepotu originala.

NAŠA MALA ŠKOLA ,,Bez obzira na velike i teške probleme, koje moraju, u današnjoj situaciji teške i krvave Narodnooslobodilačke borbe, rješavati naše partijske organizacije, potrebno je odlučno pristupiti sistematskom teoretskom i političkom vaspitanju kadrova " - rekao je drug Tito. Taj zadatak, koji je postavio drug Tito i pred partijskom organizacijom naše brigade, neprestano nam je stajao i stoji pred očima. Odlučili smo da otvorimo jednu malu školu pri štabu brigade, školu pod uslovima svakodnevne borbe i marša, česte gladi i smrzavanja, školu pod uslovima teške i krvave današnje velike škole . Bila je to smjela ideja, ideja borbe za savlađivanje ne malo teškoća, za prokušavanje sebe u radu u vatri teške borbe i mučnog života, ideja koja je nailazila na puno razumijevanje, ideja koja se morala ostvariti, ideja koju smo postavili kao odgovor na poziv druga Tita . To je bila partijska odluka . Sa voljom, sa puno pouzdanja u same sebe , bez zebnje , otpočeli smo sa našom malom školom: otpočeli smo je prvim partijskim brigadnim kursom . U kurs je ušlo 18 mladih boraca. Ušli su radnici i seljaci , koji su svoju odanost Partiji i današnjoj borbi pokazali i na bunkerima kod Jajca, Zenice i Turbeta. Svaka partijska jedinica poslala je po jednog svog najboljeg člana - borca . Izbor nije prošao lako. Bila je to borba željnih i voljnih znanja narodnih boraca, borba za knjigu . Teško je bilo izabrati najželjnijeg znanja između svih željnih znanja, teško je bilo izabrati najboljeg borca između mnogih dobrih boraca. Svako je htio da na njega padne ta sreća . Izbor je padao kako je to htjela Partija . „ Pristajem, ali samo s tim da na idućem kursu budem ja ", bila je izjava ne malo mladih partijaca. ,, Drugovi , ja tražim da ja budem na kursu. To je meni prva škola, drugih škola u životu nijesam imao. To je meni prva škola u Partiji , ja hoću da učim u toj prvoj školi ", rekao je odlučno jedan stariji partijac,

462

ozbiljan čovjek, dobar drug, poznati borac . Čitava brigada je saznala za naš kurs. Svi borci htjeli su da budu na kursu . Nije bilo malo pismenih i usmenih molbi mladih boraca da učestvuju na kursu . Mogli su se jedino odbiti obećanjem da će učestvovati na drugom. Na našem prvom kursu učestvovale su četiri drugarice , nepartijke . Ponosne su se osjećale te mlade junakinje . Kursisti su stanovali pri štabu brigade . Jedini im je posao bio knjiga. Sa mladalačkim poletom prišli su knjizi, sa strahom da li će odgovoriti povjerenju svojih drugova, Partije, i da li će na visini sačuvati ime „ kursist“, divno ime, najomiljenije i najpopularnije ime. Svakog dana bila je po jedna tema. Govorilo se o razvitku društva, borbama klasa i besklasnom društvu, metodima borbe i pobjede radničke klase, o našoj Partiji (Internacionali) i njenoj ulozi - o pitanjima našeg seljaštva i naših porobljenih naroda itd. Govorilo se o teškim pitanjima, koja su mladi borci trebali da znaju, koja su morali prekuvati . Radilo se danju i noću. Radilo se i na maršu i kantonovanju . Marševi su bili povoljni i najnormalniji uslovi rada našeg prvog kursa . Išlo se redom : predavanje – proučavanje — ispitivanje . Pitanja su se sa kursa prenosila na borce na brigadu . Svuda se diskutovalo. Diskutovalo se o kursu , o završetku prvog i početku drugog kursa. Vruća želja da se što više nauči na kursu, bila je osobina svih kursista . ,,Kad budem pričao svojim drugovima da će država na kraju izumrijeti , niko mi neće vjerovati ", kaže jedan kursist, oduševljen što je to naučio. Drugi kao da mu odgovara: ,, Meni niko neće znati odgovoriti na pitanje: koja se država ruši a koja izumire." Jedna drugarica ponosno ističe : ,,Nijedna od mojih drugarica ne zna da će poslije borbe klasa nastati borba sa prirodom.“ Poslije 16 dana neumornog rada, sekretar kursa saziva posljednji , oproštajni sastanak. Članovi malog kolektiva idu u željenu borbu , idu da pokažu što su naučili na kursu . U radu na kursu nijesu izostajale ni mlade drugarice . Taj mali kolektiv otkrio je u njima mlade snage, nove sposobnosti, otkrio je dobre drugove. On je na njih ostavio neizbrisivi pečat. Na rastanku taj mali kolektiv donosi odluku da se pošalje prijedlog partorganizaciji da se učlane sve drugarice. Jedna od njih ustaje: „ Ispunila mi se želja, najveća od svih želja . Juče smo govorile : » Da nam je postati članovima Komunističke partije!