Metafizika [2 ed.] 9531761477

Table of contents :
Aristotel, Metafizika, I-XIV (1-410)
Pogovor prevoditelja: Jezik Aristotelove Metafizike (Tomislav Ladan) 411-430
Kazalo imena (431)
Kazalo pojmova (433-448)

Citation preview

ARISTOTEL I

METAFIZIKA PRIJEV5rn S IZVOR>-: I K.A J SEDMOJE_ZIČNI TU.'vlAC TEMELJNIH POj.'1..10VA we; u novogrčkom i] iSl6t1rm (svojstvo). J8 Grč. atottElov; !at. eleme11tum; engl. element; fran. ['element; njem. Element; rus. :~.:ie,11.e11-r, nep11011a'ta,w, 1ta'•w.;w, or.11..oeo.; hrv. prarvar, načelo; novogrč. (~mnKov) (, Grč. Ti 'i>noKE!fll:vri ouoiet: !at. subjetta .>ubsranli11: engl. 1lie u11derlying suhstance; fom. la .1uh!tmu:e prise cornme .ri~;et; njem. das ;rngnmdeliesmde J;.Vi:sm; rus. OCH.Ol1Ha11 C}ll(HOct1,; novogrčki fi ~acm:~ ofoi.et (temeljno bivstvo). 67 Misli se na razlike među atomima. ·'~' 63

61

to

~~17

10

13

20

5

Zajedno s njima, a i prije njih, takozvani pitagorejci bavili su se matematikom i prvi je razvili 68, te odgojeni u njoj mislili su kako su njezina počela i počela svih bića. A budući su brojevi po naravi prvi među tima, činilo im se kako u njima mogu vidjeti mnogc nalikc bićima i stvarima koje postaju, više negoli u ognju, zemlji i vodi (tako te im je ovo svojstvo brojeva pravednost69, ono duša i um, drugo pak prigoda, i tako reći slično sa svima drugima); i videći U7. to kako su svojstva i razmjcri gla7.benog sklada 70 u brojevima; i kako im se činilo da i ostalim stvarima lii; hnr. 'ono koje je neograničeno, nemm:Lteno, ncodrcdcno'. 121

31

S

10

tS

20

25

neosjetnine! 2\ bjelodano je kako posvećt~ju pozornost obama rodovima, zbog čega i jest potrebno pozabaviti se njima, razgledajući što iznose prikladno a što neprikladno u pogledu istraživanja stvari koje su sada pred nama. Takozvani pitagon:jci služe se neobičnijim počelima i pratvarima negoli naravoslovci 12 ' (a uzrokje to što ih ne preuzeše iz o~jecnina; jer matematičke stvari, osim onih koje se tiču :Lvjezdarstva, zapravo su bez gibanja); pa ipak su sva njihova pretresanja i istraživanja o naravi;jcr oni načinjaju nebo i promatraju što se događa s njegovim dijelovima, trpuostima i djelima, te na to primjenjttju počeia i uzroke, kao da se slažu s drugima - naravoslovcima - kako je biće samo ono što je osjetnina i što obuhvaća takozvanu nebo. Pa ipak, kao što rekosmo 125, f!iihovi uzroci i počela prikladni su primijeniti se i na ona viša medu bićima, i bolje tima pristaju negoli tumačeqjima o naravi ..Medutim, oni nam ništa ne govore kojim će načinom biti gibanja, ako je jedino unaprijed postavljeno ono ograničeno i neograničeno te neparno i parno, i dalje: kako su bez gibanja i promjene mogući nastanak i nestanak ili pak djela tjelesa što 123 Izvorno tO. ph; rus. pu:1..mwi;u1101t1ue o npupoae; kako se n. 165 Ili od 'načela' ili 'prvonačcla', kako je već ohjašlljeno.

tu

42

15

20

25

30

i kad se uči dovođenjem primjera. 166 Ako bi opet takvo znanje bilo prirodeno 16', bilo bi čudno kako nam je skriveno da posjedujemo najveću među znanostima. I dalje, kako da se spozna od čega se stvari sastoje, i kako će to biti bjelodana? Čak i to predstavlja dvoumlje; jer i o tome se može raspravljati, kao i o nekim slogovima; pa tako jedni tvrde kako se za sastoji od s, di a, dok drugi kažu kako je to neki posve različit glas i nije ni jedan od onih poznatih. 168 I zatim, kako da tkogod spozna stvari osjetilne spoznaje, ako ne posjeduje tu osjetilnost? A upravo bi to moralo biti, ako su načela od kojih se sve stvari sastoje ista, upravo kao što se složeni glasovi sastoje od svojih pripadnih načela. 1O

Bjelodano je dakle i prema ono me što je prije resvi istražuju one uzroke koje smo naveli u knjigama O prirodi169 i ne možemo imenovati ni jedan drugi izvan tih; ali oni to čine tek nejasno, pa su na neki način svi ti uzroci već prije spomenuti i na neki drugi način opet nisu nikako.Jer prvašnja filozoftja čini se kao da tepa o svim stvarima, budući da je bila još mlada i na svojem početku. Naime, već

993a

S

10

čeno kako

166 Grč. E1taycorn; Jat. induclio; engl. induaion; fran. indu.-tion; njem. lnduktion; rus. 1i.a11eoeuue; hrv. dovođenje, navod, navođenje, dokaziva~je na11odom; t111ode1ye. 167 Riječ je o Platonovu nauku o sjefanju ili prisjećanju (i:tvi:tµvriefll Hrv. 'ono što je srednje', sredina, srednjak; novohrrč. šv &:wµov; lat. indi1tid111.1m; engl. individua/; fran. indiviitu; njem. l!it1zelwesen (l!inzddin1t): rus. eoww 1 tHDe; ovdje u značenju 'svako biće koje je različito od dmgog i uvijek kao isto', s čime je u svezi i općenito :mafrnje individu11m11 kao osobe, p~jcdinca, čo-:jeka. U novO!.,'fčkom je prema izvorn~j množini -1i'x. (rnyKcicp1.µf.va av-i:iicdµc-va (konkretni predmeti). 12 Vidi 998b 14-·999a23. n Grč. 10 ouvoA.ov; !at. wnttum scu amcretum; engl. ihe wrtcrete ihirig; fran. le rnmpose conmt; njem. ein kcinkretes Di>(~; rus. 11.e:we. coc-.wmoc t1e.:t0e; grč. (i hitinski) nazivak doslovno i uvjetno znai'i 's\ožcvina', 'spojevi na', 'sraslina', 'zgusnmak', zapravo složevina tvari i oblika, oajetilnog i razumskog; prema C. Ranwliju, u skobstičk~j terminologiji concretum je slo:ževina bivstva i oblika (ii composto di sostat1za e.J(>m1a ), s time št0 .•wtanza znači i hiv.~tvo i po1tsiavnik i cvar. 10 11

55

25

30

35

počela ograničena

brojem ili vrstom, hilo u pojmovima bilo u podmcm14; te jesu li počela propadljivih i nepropadljivih stvari ista ili različita i jesu li sva nepropadljiva ili su pak propadljiva ona propadljivih stvari. 15 I još ovo, koje je od svih pitanja najteže i s najviše dvourn lja, da lijedno i biće - kako su tvrdili pitagorejci i Platon - nisu štogod drugo, nego su bivstvo bića, ili nije tako, nego je podmct nešto drugo, kao što Empedoklo 16 kaže daje ljubav, netko drugi 17 kako je to oganj, a netkoJ ~ opet voda ili zrak; 19 i jesu li počela sveopća ili su poput pojedinačnih stvari 20 , i jesu li rnožnošću ili djelatnošću; uz to, i jesu li kako drukčije osim prema k.retanju 2 t, jer i to može priči­ niti znatnu teškoću. I dalje, mora se pitati: jesu li brojevi, crte, likovi i točke nekakva bivstva ili ne; ako pakjesu, jesu li odijeljena od osjctnina ili su prisutna u njima.!1 U svima tim stvarima nije samo teško iznaći istinu nego nije lako ni prikladno izložiti sve što je dvojbeno. 2

Dakle, prvo o onome što prvo rekosmo, da li je ili više znanosti promatrati sve rodove uzroka. Kako bi jedna znanost mogla spoznati počela, ako ta nisu protivna? Uz to, u mnogim bićima ona nisu sva prisutna. Jer kojim načinom može biti počelo kretanja u nepokretninama, ili pak narav

9%a

5

10

15

zadaća jedne

14

1s 16 17 1!\ 19

20 21 22

56

Ili u supstratu. Vidi lOOOa 5-IOOla 3. Aristotel slobodno tumači Empedoklove pratvari. Misli se na I lcraklita. Misli se na Talesa. Misli !;e na Anaksimcna. Vidi 1003a 5-17. Vidi VI 5-6. Vidi 1001 b 26-1002b 11.

20

dobra? Budući da što god je dobro po sebi i zbog svoje naravi, to je i svrha te je tako i uzrok, jer poradi njega druge stvari i postaju i jesu. A svrha i ono poradi čega je što svrha je nekakva činidba, i sve su či­ nidbe s kretanjem; tako te u n1er je bolje ili gore«, dok se matematika uopće ne obzire ni na dobra ni na zla. ~4 Međutim, ako ima više znanosti o uzrocima, i to različitih za raz.ličita počela, koju od njih treba sma-

trati onom koja se traži, ili koga od onih koji ih posjeduju tren wird; rus. 6Ce, •tw 001ca.11>101um;n; novogrč. ćmooeix..9tv (ono što se dokazuje). 31

Grč.

to

59

35 997a

5

10

ga. A ako nije do filozofa, komu će onda drugomu pripadati da istražuje istinu i laž o njima.33

U cijelosti, postoji li o svim bivstvima jedna znanost ili ih je više? Ako ne postoji samo jedna, koja bivstva treba pridati ovoj znanosti. Nije naime razložno da bude jedna znanost za sve.Jer tada bi bila i jedna dokazna znanost za sve prigotkc, budući da svaka dokazna znanost istražuje prigotke po sebi oko stanovita podmeta, polazeći od zajedničkih mnijenja. 34 Istraživati, dakle, prigotkc po sebi oko jednog roda zadaća je iste znanosti, polazeći od istih mnijenja.Jer, o čemu je35 nešto pripada jednoj znanosti, a isto tako i ono 'iz' kojih36 - jednoj, bilo istoj bilo različitoj, tako te :i prigodci, bilo da ih istražttju te znanosti bilo pak neka izvedena od tih37 • Uz to, bavi li se ovo misaona promatranje samo bivstvima ili i njihovim prigodcima? Kažem, naime, ako je kruto tijelo nekakva bivstvo, te isto tako i crte i plohe, je li zadaća iste znanosti istraživati i njih i prigotkc svakog pojedinog roda (o kojima matematika dokazuje) ili pak neke druge? Ako jest zadaća iste, onda bi i znanost o bivstvu bila dokazna, a čini se kako nema dokaza onomu 'što jest'; ako je to zadaća druge znanosti, što će biti ona koja misaona promatra prigotk.e oko nekog bivstva? Jer na to je veoma teško odgovoriti.38 Uz to, treba li reći kako postoje samo osjetilna bivstva ili pak i neka druga mimo 33 34 35 36

37 38

60

Vidi 996b 26-997a 15; 1059a 23-6. Vidi 996b 28. To jest stvar o kojoj je riječ. Misli se na polazne postavke ili aksiome. Vidi 997a 15-25; 1059a 26-9. Vidi 997a 25-45; 1059a 29-34; N 1003b 22-1005a 18.

15

20

25

30

njih? 1 postoji li jedan ili više rodova bivstva, kao što drže oni koji govore o oblicima i međustvarima3'\ kojima 1:\-Tde da se bave matematičke znanosti? A kako pak mi kažemo da su oblici i uzroci i bivstva po sebi, izncscno je u ranijim primjedbama o tima40• lako je u tima višestruka teškoća, nije najmanja besmislica reći kako postoje nekakve naravi mimo onih koje su u nebu, te postaviti kako su te iste kao i osjetilne, osim što su jedne vječne a druge propadljivc. 41 Jer oni samo kažu kako postoji čovjek po sebi, konj po sebi i zdravlje po sebi, i ništa drugo, čineći slično onima koji govore kako postoje bozi, ali čovjckoliki; jer kao što ovi ne iznađoše ništa drugo negoli vječne ljude, tako i oni načiniše oblike naprosto kao vječne osjetnine. Uz to, postavi li tkogod pokr