Književni jezik u teoriji i praksi [2 ed.]

Table of contents :
PREDGOVOR
Književni jezik 19. stoljeća
Osnovni problemi hrvatskoga književnog jezika u 19. stoljeću
Sporovi pri odabiranju govora za zajednički književni jezik Hrvata u 19. stoljeću
Borbe oko književnog oblika imeničkoga genitiva množine u 19. stoljeću
Samoglasno r u književnom jeziku 19. stoljeća
Zasluge, pobjede i porazi Adolfa Vebera Tkalčevića
Bogoslov Šulek kao puristički savjetnik
Šulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji
Češki jezični elementi u hrvatsko srpskom književnom jeziku
O redu riječi sa sintaktičkog i stilističkog gledišta u hrvatskosrpskom jeziku
Književni jezik danas
Osobitosti književnog jezika
O POTREBI NJEGOVANJA KNJIŽEVNOG JEZIKA
POTREBNO JE PRONAĆI POUZDANI KRITERIJ
DVA STVARALAČKA FAKTORA U KNJIŽEVNOM JEZIKU
BEZ PRETJERIVANJA I FETIŠIZIRANJA
KOMPLEKSNOST KNJIŽEVNOG JEZIKA
PREMA POSTAVLJENOM ZADATKU
PIŠI ONAKO KAKO DOBRI PISCI PIŠU
KNJIŽEVNI SE JEZIK NEPRESTANO RAZVIJA
OTKUDA DVIJE VARIJANTE?
PRINCIP ELASTIČNE STABILNOSTI
NEMA NIKAKVA PROTUSLOVLJA
IZJEDNAČAVANJE TERMINOLOGIJA
NOVI PRAVOPIS JAČA BRATSTVO I JEDINSTVO NAŠIH NARODA
SMISAO I ŠIRINA DVOSTRUKOSTI
KORISTI OD RJEČNIKA KNJIŽEVNOG JEZIKA
BEZ MUKE NEMA NAUKE
KADŠTO ZADRIJEMA I DOBRI HOMER
OSJETLJIVOST TERMINOLOŠKOG IZJEDNAČlVANJA
ANALIZA KNJIŽEVNOG I STRUČNOG JEZIKA
O PRILAGOĐAVANJU NASTAVNIKA
KONFUZNO I ŠTETNO PISANJE O JEZIČNIM PROBLEMIMA
DIKTATI U ODABIRANJU RIJEČI
POVIJEST ČESTO OTKRIVA JEZIČNE TAJNE
POREDBENO PROUČAVANJE JEZIKA
HRVATSKI, SRPSKI, HRVATSKOSRPSKI, SRPSKOHRVATSKI
O akcenatskom sistemu književnog jezika
NE SMIJEMO ZANEMARITI NI ZVUKOVNE ELEMENTE
DOSTA TAMNA SLIKA
POMAŽE NAM I PRAKSA I TEORIJA
TREBA UPOZNATI NARAV NAŠIH AKCENATA
POVEZANOST TEORIJE I PRAKSE
PROMJENLJIVOST NAŠEG AKCENTA
AKCENATSKE NEOBIČNOSTI
VJERNOST PJESNIKOVOJ RIJEČI
NEOPRAVDANI PRIGOVORI
AKCENATSKA PROBLEMATIKA HRVATSKOSRPSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA DANAS
O pojedinim glasovima
FONETIČNOST NAŠEG PRAVOPISA
SAMOGLASNIK BLAGOZVUČNOSTI
POTREBNE SU VARIJACIJE
LEJA, PROVEJAVATI I PREVEJANAC
ZAR U PREDVORJU PISMENOSTI?
NISU TO BEZNAČAJNI NEDOSTACI
NIJE ZAMRŠENO, PA IPAK... GUŠĆI — GUŠČJI, PLIĆI — PLIČINA
ZAŠTO TAKO NEMARNO U KULTURNOJ EDICIJI?
SUGLASNIK L PRELAZI KADŠTO U O
KNJIŽEVNI IJEKAVSKI IZGOVOR
IJEKAVSKI REFLEKSI U DUGIM SLOGOVIMA
KRATKI SLOGOVI S JATOM
DUGI I KRATKI SLOGOVI IZA SONANTA R
IKAVSKI REFLEKSI U IJEKAVSKOM GOVORU
EKAVSKI KNJIŽEVNI IZGOVOR
IKAVSKI KNJIŽEVNI IZGOVOR
PO ZAKONITOSTIMA KNJIŽEVNOG JEZIKA
KAKO DA IZGOVARAMO I KADA TREBA DA PIŠEMO Č I Ć?
KAKO DA IZGOVARAMO I KADA TREBA DA PIŠEMO Đ I DŽ?
PRIPAZITE NA PISANJE I IZGOVOR GLASA H
EKSTREMNI KRITERIJI NE DONOSE RJEŠENJA
STEĆAK JE PRESTOJAO STOLJEĆA
POGREŠKE U RASTAVLJANJU RIJEČI
Neki morfološki problemi
ŠABLONSKA OCJENA NIJE POUZDANA: IVO — IVE i IVA
RAZGOVORNI ELEMENTI U KNJIŽEVNOM JEZIKU: DEKLINACIJA HIPOKORISTIKA
RAZNOLIKOSTI VOKATIVA JEDNINE IMENICA MUŠKOGA RODA
NESIGURNOSTI S VOKATIVOM JEDNINE IMENICA ŽENSKOGA RODA
JA VUČEM ČEMER MAGLE TVOJIH GORAH: IMENIČKI GENITIV MNOŽINE. NA -AH
JEZIK NIJE MATEMATIKA - SAV, SVA, SVE
NIJE SASVIM JEDNOSTAVNO - TVORBA KOMPARATIVA
UGROŽENO JE I PRAVO ZNAČENJE: ZASPATI — ZASPIM; ZASUTI — ZASPEM
GLAGOLI KOJI ZBUNJUJU: VRĆI, NAZRETI, OBAZRETI SE, ZRETI, BDJETI
SREDNJOVJEKOVNI, A NE SREDNJEVJEKOVNI
KORJENODUPCI ILI ETIMOLOZI
O SRODNOSTI JEZIKA I O NJIHOVOJ STRUKTURI
ZAGRIZEN I ZAGRIŽEN, ALI SAMO UGRIZEN
VISE PAŽNJE KONDICIONALU
RAZGOVORNI I KNJIŽEVNI JEZIK: JEDANPUT — PRVI PUT — DVAPUT — DVA PUTA — PET PUTA
O pojedinim riječima i njihovu izboru
INFORMATIVNOST I NORMATIVNOST
JUBILEJ I JUBILARAC
RODBINA I SVOJTA
RAZNOLIKOST TVORBE NAŠIH ETNIKA
O IMENIMA NARODA
ODNOS PREMA STRANIM RIJEČIMA
NE UPOTREBLJAVAJMO NEPOTREBNIH TUĐIH RIJEČI
DVOSTRUKOSTI U STRANIH IMENA I NAZIVA
VENECIJANSKO STAKLO I MLETAČKI TRGOVAC
DISKUSIJA U DISKUSIJI
NOGOMET, FUDBAL, FUTBAL
TOPLIFIKACIJA I PLINOFIKACIJA
ŠTETNO ODUMIRANJE RIJEČI
ZAŠTO DA NAM PROPADAJU DOBRE RIJEČI?
UDES, NESREĆA, SUDBINA
FILOZOFIJA, A NE FILOSOFIJA
BANJA LUKA — BANOVA LUKA
OPCl, OPĆINA, UOPĆE — OPŠTI, OPŠTINA, UOPŠTE
PREMA SITUACIJI U NARODNIM GOVORIMA: SLOBODA, A NE ZABRANA UPOTREBE RIJEČI OPĆl, OPĆINA
DETERDŽENT ILI DETERGENT?
OBALNI ILI PRIBREŽNI?
ŽITARICA ILI ŽITO?
ŠESTOGODIŠNJA ILI ŠESTGODIŠNJA ŠKOLA?
PREHRANA, ISHRANA, DOHRANA, PRIHRANA
RAZOČARANJE ILI RAZOČARENJE?
POSTUPATI, ZASTUPATI — POSTUPITI, ZASTUPITI
ODJELJENJE, TRULJENJE, ALI ZAPOSLENJE I ZAPOŠLJENJE
TREPTAVO SVJETLO, A NE TREPTAJUĆE SVJETLO
VELIKA JE ODGOVORNOST UČITELJA JEZIKA: DUG, DUGAČAK, HRUŠČOVOM I HRUŠČOVIM
PROTIV ADMINISTRATIVNIH ZAHVATA: ZEMLJOPIS, POVIJEST — GEOGRAFIJA, HISTORIJA
SMETAJU I STILSKI PROMAŠAJI: KOŠMAR — ASPEKT — ALEJA DRVEĆA
Život riječi u rečenici
NE PO SUBJEKTIVNIM, NEGO PO OBJEKTIVNIM KRITERIJIMA
KRITERIJ ZA ODVOJENO PISANJE RIJEČI
KRITERIJ ZA SASTAVLJENO PISANJE RIJEČI
KRITERIJ ZA PISANJE POLUSLOŽENICA
NAŠU LATINICU NE TREBA REFORMIRATI
KORISNO JE POZNAVATI I IZGOVOR I PISANJE
NIJE NAM KORISNA TAKVA AFEKTACIJA
SLOBODA I UVJETOVANOST REDA RIJEČI
POREMEĆAJI REČENIČNOG RITMA
JOS O REČENIČNOM RITMU
AKTIVNA I PASIVNA KONSTRUKCIJA REČENICE
POJAVLJUJU SE I GRUBE POGREŠKE: PRIJEDLOG ZA NE POVEZUJE SE S INFINITIVOM
GENITIV POSESIVNI
NEKOLIKO KRATKIH ODGOVORA
ZBRKA S POVRATNIM GLAGOLIMA
GLAGOLSKO I IMENlČKO IZRAŽAVANJE
PRIPAZITE NA BROJEVE
DEKLINABILNOST ILI INDEKLINABILNOST IMENICE »NIZ, NIZA«
TAKOZVANI SLAVENSKI GENITIV
ŽIVO I NEŽIVO U JEZIKU
ČUVAJMO SE SINTAKTIČKIH POREMEĆAJA
DISTRIBUTIVNI SINGULAR I PLURAL
KOLEBLJIVOSTI KONGRUENCIJE
SROČNOST U IZRAZIMA POŠTOVANJA
TREBA BUDITI I RAZVIJATI JEZIČNI OSJEĆAJ: U VEZI S ČIM — VEZE PRIJATELJSTVA
NEKOLIKO RIJEČI I O PRVOM MAJU
SVE PRAVILNO, A KONSTRUKCIJA POGREŠNA
NIJE KAJKAVSKI DIJALEKT SVEMU KRIV
NEMOJMO ZAMJENJIVATI ZNAČENJA RIJEČI: GDJE, KAMO, KUDA
O PRAVILNOJ UPOTREBI POSESIVNIH I REFLEKSIVNIH ZAMJENICA
JEDAN — DRUGI, JEDNO — DRUGO
S PRIJEDLOGOM ILI BEZ NJEGA? IZRICANJE SREDSTVA I DRUŠTVA
PRODORNOST PRIJEDLOGA »KROZ«
STUDIJ NA FILOZOFSKOM FAKULTETU
JEDNO JE UZROK, A DRUGO NAMJERA: ZBOG I RADI
PUTUJEM U LJUBLJANU, A NE ZA LJUBLJANU
SINTAKTIČKE POGREŠKE U VEZI S GLAGOLOM »TREBATI«
»TREBALA SAM SE RODITI 350 GODINA KASNIJE«
REČENICE TREBA DA BUDU LAKE
NEJASNE REČENICE
»BEZ DA« I »S OBZIROM DA«
NE TREBA IZBJEGAVATI DVOSTRUKE NEGACIJE
TURCIZMI SE ŠIRE
NEPRILIKE S TUĐIM SLIČNIM RIJEČIMA: IZVINITI, PODRAŽAVATI, UPRAŽNJAVATI
ZAR I ESCAJG I CAJTNOT I LIDER I VINOVNIK?
POTREBNA JE INTERVENCIJA OPĆINE
OŽENITI SE, UDATI SE, VJENČATI SE
NEDALEKO OD HAVANE...
SRETNA NOVA GODINA
O sintaksi glagola, o rečenicama, zarezima, o nastavi jezika
FUNKCIONALNOST AORISTA I IMPERFEKTA
SINTAKTIČKI INDIKATIV I SINTAKTIČKI RELATIV
I ŽIVAHNOST I PRECIZNOST
MODALNA UPOTREBA GLAGOLSKIH VREMENA
I NOMINALNO I BEZVREMENSKI
PRIGOVOR PRAVOPISNOM PRAVILU
TAKOZVANA SLOBODNA INTERPUNKCIJA
OSNOVNI KRITERIJI ZA STAVLJANJE ZAREZA
ZAREZ U SLOŽENIM REČENICAMA
KOREKCIJE LOGIČKE INTERPUNKCIJE
SVRŠENOST I NESVRŠENOST GLAGOLSKE RADNJE
GLAGOLSKI VID U REČENICI
I NAS MOŽE ZBUNITI GLAGOLSKI VID: POZNAVATI — POZNAJEM — ONI POZNAJU
TRI ISTOZNAČNA GLAGOLSKA SUFIKSA: —IRATI, —OVATI, —ISATI
JEDNI ZNAČE STANJE, A DRUGI RADNJU: POCRVENJETI I POCRVENITI
NEKI PROBLEMI GLAGOLSKE REKCIJE: MIRISATI NA ŠTO, ZAVISITI OD KOGA, NALIKOVATI NA ŠTO
PRELAZNO, NEPRELAZNO, POVRATNO, MEDIJALNO: KOLEBATI SE, KOLEBAM SE
NEKOLIKO OPAŽANJA O NASTAVI HRVATSKOSRPSKOG JEZIKA U OSNOVNIM ŠKOLAMA
UDŽBENICI HRVATSKOSRPSKOG JEZIKA ZA OSNOVNE ŠKOLE
SPECIFIČNOSTI U NORMIRANJU HRVATSKOSRPSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA: O DESETOJ GODIŠNJICI NOVOSADSKOG DOGOVORA
O AUTORU OVE KNJIGE
POPIS POJMOVA I RIJEČI
POPIS LIČNIH IMENA U KNJIZI
SADRŽAJ

Citation preview

Ljudevit Jonke

KNJIŽEVNI JEZIK U TEORIJI I PRAKSI

Drugo, prošireno izdanje

ZNANJE Z AGRE B 1 9 6 5

PREDGOVOR

Razvoj književnog jezika u Hrvata i Srba u 19. i 20. stoljeću vrlo je za­ nimljiv, a ipak nije u nas ni dovoljno proučen ni dovoljno poznat. Nekako smo zanemarili proučavanje jezika i zadovoljavamo se vrlo često općim im­ presijama, individualnim jezičnim osjećanjem, širokim gestama, što je to bilo s hrvatskim književnim jezikom od ilirizma 1836. do Brozova »Hrvatskog pravopisa« 1892, jedva nam je i poznato, čak mislimo da je bilo beznačajno i tričavo. Jedan naš književni historik novijeg vremena piše o tom g. 1944. ovako ovlašno: »Kako se ljudi nisu mogli iživljavati na drugim područjima, to su se svom žestinom i ogorčenošću bacili na sitne pravopisno-jezične poi lemike, pa su se oko šezdesetih godina stvorile i dvije škole: zagrebačka... i riječka.« A jedan jezični stručnjak proglašava g. 1924. naše ilirce neznali­ cama i bezveznjacima: ». . . jer što su Iliri tako radili, činili su to iz nedo­ voljnog poznavanja stvari, a ne što su hteli naročito stvarati nešto novo.« A ti naši ilirci stavljali su jezik zajedno s narodnošću u prvi plan svojih nasto­ janja i briga! Nije preostalo drugo nego na izvorima proučiti činjenično sta­ nje da bi se dobila vjernija slika i pravilnija ocjena. Na tom sam zadatku ra­ dio posljednjih desetak godina, dakako pored drugih dužnosti, pa jedan dio svojih rezultata priopćujem u prvom dijelu ove knjige. Moglo bi se postaviti pitanje kakve ima veze prvi dio knjige s drugim dijelom koji želi razviti pouzdano jezično osjećanje današnjeg našeg pisca. Svakako, veza je vrlo živa. Kao što će se vidjeti iz tekstova drugog dijela, kontinuitet jezika 19. i 20. stoljeća veoma je snažan, pa nije moguće steći po­ uzdano poznavanje današnjeg književnog jezika bez nekih osnova koje potje­ ču iz 19. stoljeća. Ali danas je praktično važnost drugog dijela mnogo veća. Radi se zapravo o proširivanju pismenosti i o jačanju pouzdanog jezičnog osje­ ćanja današnjeg čovjeka i pisca. Današnji čovjek nerado čita i nerado uči gra­ matiku i pravopis koji su puni paragrafa i propisa, a ni današnja škola ne po­ klanja dovoljno pažnje produbljivanju jezičnog znanja. Ali današnji čovjek veoma rado sluša o jeziku i o jezičnim problemima ako su oni popraćeni tu­ mačenjem, razlozima za što ili protiv čega, dubljim ulaženjem u jezična pi­ tanja nego što omogućuju nužno šturi paragrafi gramatike i pravopisa. Stoga sam i kao urednik »Jezika« i urednik jezične rubrike »Telegrama« nastojao svako svoje mišljenje o kojoj jezičnoj pojavi popratiti dokumentacijom, obja­ sniti pojavu u sistemu, pokazati kako se dolazi do nekog mišljenja, prikazati problem sam za se i u razvoju, u teoriji i u praksi, pa se po tome ovaj način prikazivanja razlikuje od dosadašnjih jezičnih savjetnika koji su ukratko izri­ cali sudove o tome što je dobro, a što ne valja. O svakom problemu ovdje je

5

napisan čitav članak, pa čitalac može pratiti pisca u njegovu dökaznom po­ stupku i pri tom se razvija i njegovo jezično znanje i osjećanje i prosuđiva­ nje. Ne smijemo se varati: najsigurnije je ono znanje koje se stječe prosuđi­ vanjem, a najsigurniji je onaj pisac koji je svoje jezično osjećanje razvio i dotjerao do najvišeg stupnja. Knjige koje raspravljaju o suvremenoj problematici književnog jezika u nas Hrvata vrlo su rijetke. Poslije oslobođenja nije osim školskih gramatika i pravopisa izašla nijedna takva knjiga. Maretićeva naučna Gramatika pojavila se u konačnoj redakciji g. 1931, a njegov »Jezični savjetnik« čak prije četrde­ set godina (1924). Zadatak je i prednost ove moje knjige što ona razmatra pro­ blematiku našega književnog jezika današnjih dana, šezdesetih godina ovoga stoljeća. U ovoj su knjizi samo odabrani moji članci i rasprave. Oni su nastajali u različitim prilikama i u većem vremenskom razmaku, a objavljivani su u različnim časopisima i naučnim publikacijama, pa se kadšto neki problemi više puta spominju, ali su ipak samo na jednom mjestu potanko prikazani i protumačeni. Razlog je tome kadšto i u povezanosti različnih problema. Ali pri odabiranju materijala za ovu knjigu trudio sam se da u njoj budu zastu­ pana sva važna pitanja iz gramatike, pravopisa i stilistike o kojima ovisi pi­ smenost našega čovjeka u višem smislu. Kadšto je pretegla praksa, a kadšto teorija, ali to je tako pri svakom poslu koji ne želi biti puka šablona. Ipak, nikad nije ni sama teorija ni sama praksa. Čitaocu iznad svega preporučujem strpljivost, jer je strpljivost pored ra­ zumijevanja i smisla vrlo važna osobina za ulaženje u tajne svakoga jezika. Nije dosta pročitati samo neka poglavlja, potrebno je bar jednom pročitati knji­ gu u cjelini, a zatim odabirati. Neka se čitalac ne zadovoljava samo tim kako je nešto, nego neka uvijek upozna i zašto je tako, jer se samo na taj način stvara živo znanje koje se može uvijek upotrijebiti i dalje razvijati. Ako se za­ dovoljavamo samo podatkom kako je što, onda pretežno tapkamo na mjestu i živimo u sjeni autoriteta i ne stječemo vlastitu samostalnost, što je ipak cilj svakoga onoga koji želi napredovati. Ova je knjiga, ovakva kakva je, zapravo pokušaj da se na pristupačan način govori o jezičnim i pravopisnim pitanjima, prikladno za današnje vri­ jeme i današnjeg čovjeka. Nama zapravo nedostaju knjige o jeziku koje bi se približile čitaocu i aktualnim potrebama. Da li je to takva knjiga, pokazat će odaziv čitalaca i najstroži sudac svima nama: vrijeme. Svakako, mnogo sam zahvalan Nakladnom zavodu Znanje što se on za­ jedno sa mnom upustio u taj pokušaj.

Književni jezik 19. stoljeća

Osnovni problemi hrvatskoga književnog jezika u 19. stoljeću

i Premda nas od prvih hrvatskih pjesnika u Splitu i Dubrovniku na početku 16. stoljeća dijeli gotovo pet stotina godina, ipak je hrvatska književnost postigla svoju jedinstvenost tek nastojanjem hrvatskih pre­ poroditelja u prvoj polovini 19. stoljeća. Od Marulićeve »Istorije svete udovice Judit u versih hrvatski složene«, koja je napisana u čakavskom narječju godine 1501, do Gajeva »Proglasa« od 5. prosinca 1835, kojim se za god. 1836. navješćuje izlaženje »Ilirskih narodnih novina« umjesto dotadašnjih »Novina horvatzkih«, i to u štokavskom narječju kao zajed­ ničkom književnom jeziku, napisano je mnogo značajnih književnih djela u sva tri narječja hrvatskoga jezika. Uz čakavce Marulića i Lučića najveći domet u tim trima ograncima postižu svojim djelima štokavci Gundulič, Držić, Divković, Kačić Miošić i Reljković pa kajkavci Habdelić i Brezovački. Takva književna podijeljenost, koja je bila potencirana i pravopis­ nom raznoličnošću, a potpomagana svakako i državno-političkom rascjepkanošću, premda govori o životnoj i umjetničkoj snazi i čakavskih i štokavskih i kajkavskih kulturnih područja, ipak je u osnovi bila slaba strana književnosti jednoga maloga naroda bez državne samostalnosti. To je osobito došlo do izražaja u nepovoljnim društvenim, političkim i eko­ nomskim prilikama Hrvatske u drugoj polovini 18. i u početku 19. sto­ ljeća, kad je hrvatska književnost svih tih triju ogranaka doživjela svoju depresiju. Nije čudo da »u ovo isto doba, koje je«, kao što veli književni historik Mihovil Kombol, »vidjelo sumrak staroga Dubrovnika, pada i posljednja faza starog kajkavskog i latinskog Zagreba. Bilo je dosta sličnosti u tom dogaranju, praćenom čitavim nizom narodnih poraza i uzmaka, počevši od upadanja iz bečke Seile u mađarsku Haribdu 1790. do posljednjih trzaja male republike na Jadranu, pritiska reakcionarnog absolutizma, prekrajanja granica u Napoleonovo doba i odlučivanja de nobis sine nobis, kako je glasila poznata formula naših djedovskih gravamina«.1 U takvoj situaciji upravo se nametala potreba sjedinjavanja svih narodnih snaga i svih narodnih vrednota i obilježja barem u po­ dručju kulture, i to u prvom redu u književnom jeziku i pravopisu kao podlozi za zdrav i snažan razvoj književnosti i narodne svijesti. * M ihovil K om bol: Poviest h rv a tsk e k n jiže v n o sti do preporoda, Z agreb 1945, izdanje M atice h rv a tsk e, s tr. 383.

9

Gajeva slikovito izrečena misao o književnom jeziku u spomenutom »Proglasu« iz godine 1835, kako je potrebno da prestanemo »svaki na svojoj struni brenkati, složimo liru u jedno soglasje, jerbo je i ona samo jedina premda su nj ej ne strune, svaka za se više ili manje od prvoga naravskoga glasa odaljene«,2 ta je, velim, misao postala historijski zna­ čajna ne možda po tome što je prvi put izrečena, jer to nije, nego po to­ me što je izrečena u prilikama kad je ona mogla biti provedena u djelo. Ali njezina je značajnost i u tome što Ljudevit Gaj i njegov ilirski krug ne žele provesti jezično jedinstvo samo u hrvatskoj književnosti nego i u književnosti svih Ilira, tj. svih južnih Slavena. Oni imaju na umu pro­ vođenje jezičnog i kulturnog jedinstva u čitavoj Iliriji, koja se po Gaje­ vim slikovitim riječima u tom »Proglasu« stere kao lira na tri ugla »med Skadrom (Škutari), Vamom i Belakom (Vilah)«, a odapete njezine nesložne strune jesu: Koruška, Gorica, Istrija, Kranjska, Štajerska, Hrvat­ ska, Slavonija, Dalmacija, Dubrovnik, Bosna, Crna Gora, Hercegovina, Srbija, Bulgarija i dolnja Ugarska, kako on naziva tada i spominje redom pokrajine slovenske, hrvatske, srpske i bugarske. Na taj je način zagre­ bački ilirski krug postavio pred sebe velik južnoslavenski zadatak, ali je time dakako i provođenje jezičnog jedinstva u hrvatskoj književnosti postalo znatno zamršenije. »U Ilir ii može samo jedan jezik pravi književni biti«, nastavlja Gaj u »Proglasu«, »njega netražmo u jednom mčstu, ili u jednoj državi, nego u celoj velikoj Ilirii. Nčmci složili su svoj književni jezik iz svih narččjih ćele Germanie, a Taliani izpeljali su svoju sladku rčč iz svih narečjih cšle Italie. Naša slovnica i naš rščnik jest čitava Iliria. U tom velikom vrtu (bašči) imade svagdi prekrasnoga cvčtja: saberimo sve što je najboljega u jedan venac, i ov naroda našega venac nigda nepovene, nego će se u napredak sve obilnie i krasnie kititi.«3 Ta historijska odluka Ljudevita Gaja i njegovih sljedbenika Antuna Mažuranića, Dimitrija Demetera, Vjekoslava Babukića, Dragutina Rakovca i drugih začetnika ilirizma bila je sudbonosna za dalji razvoj hrvat­ skoga književnog jezika. Oni su se odlučili za štokavsko narječje, jer su bili svjesni da se južnoslavensko jezično jedinstvo može postići samo u štokavskom narječju. Pri tom su dakako našli i jedino moguće rješenje i za same Hrvate. Kao što je nedavno precizirao Antun Barac, i čakavac Mažuranić i kajkavac Janko Drašković, kao i drugi Gajevi sljedbenici čakavci i kajkavci, bili su nacistu da ni čakavsko ni kajkavsko narječje nema uvjeta da bude zajednički hrvatski književni jezik. »Zadržati kajkavštinu kao književni jezik značilo bi napustiti svaku pomisao na sjedi­ njenje s Hrvatima čakavcima i štokavcima, sa svim posljedicama, koje bi u tom slučaju nadošle u hrvatskom narodnom životu i književnosti.«4 Preuzimajući štokavsko narječje kao književno, svi su oni bili uvjereni * Vidi: Danicza H orvatzka, S lavonzka y D alm atinzka, teča j I, br. 48 od 5. g ru d n a (pro­ sinca) 1835. ’ P o slje d n je t r i rečenice, počevši s rije čim a »Nčmci složili su . . .«, ne nalaze se u »Pro­ glasu« u »Danici«, nego u drugoj v e rz iji »Proglasa« koji je bio priložen uz 104. b r. »No­ vina H orvatzkih« od 29. X II 1835. 4 A n tu n B arac: H rvatska k n jiže vn o st, k n jig a I, K njiževnost ilirizm a, Z agreb 1954. izdanje Jugoslavenske akad em ije znanosti i u m jetnosti, str. 103. i d.

da odabiru samo nešto od svoga, što najbolje može poslužiti svrsi; oni između tri svoja narječja preuzimaju ono kojim govori većina, koje ima najjaču književnost i koje je za književni jezik najpogodnije. Jasno je to izrekao već g. 1832. grof Janko Drašković odabravši za svoju »Disertaciju iliti razgovor, darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem kraljevinah naših« upravo štokavsko narječje: »Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinskomu i kao punijega izvolio je­ sam. Priložena tabela dokazuje, da on i najhodniji jest u Slavo-Hrvatih, kao narodu naših kraljevinah. On mora i najpraviji biti, jer ga Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac i oni Hrvati, koji se Wasser-Kroaten zovu i po Mađarske zemlje rasuti jesu, jednako govore.«5 Pa i bliski Gajev suradnik Bogoslav Sulek odgovara­ jući g. 1844. na pitanje zašto ilirci nisu odabrali za književni jezik zagre­ bačko kajkavsko narječje, odgovara u knjižici »Šta namšravaju Iliri?« jasno i jezgrovito da kajkavaca.ima svega samo 800.000, a ostalih Ilira, kojima je ilirski jezik (tj. štokavsko narječje) vrlo blizak, ima 11,000.000, pa je sasvim naravno »da se svaki spisatelj voli prilagoditi 11 miliunom nego jednomu, i to ne cšlomu miliunu«. Drugi je razlog što je kajkavsko narječje nagrđeno mnogim tuđicama iz madžarskoga i njemačkoga jezika, što indirektno znači da ga štokavsko narječje čistoćom nadmašuje, a treći što je na štokavskom narječju napisano mnogo knjiga (»do hiljade«), a na kajkavskom vrlo malo.6 »Pošto bi dakle kuću počimali na novo zidati, kad je već napola gotova?!«7 Kad govori o napola gotovoj kući, pri tom šulek prije svega misli na dubrovačku književnost koja je pisana što­ kavskim narječjem i kojom su se ilirci ne samo ponosili nego se u nju i ugledali, kao što pokazuje primjer pjesnika Ivana Mažuranića i Dimitrija Dem etera. Jezik dubrovačke književnosti bio je književno dotjeran, umjet­ nički izražajan, pa su se ilirski književnici zanimali za nj ne samo iz po­ litičkih razloga nego i kao umjetnici stvaraoci koji traže pogodno sred­ stvo umjetničkog izraza.8 Rješavajući po svojim shvaćanjima problem književnog jezika za sve Ilire, tj. Hrvate, Srbe, Slovence i Bugare, Gaj i njegovi drugovi nužno su i komplicirali rješavanje pitanja hrvatskoga književnog jezika. Kad se u povijestima hrvatske književnosti kvalificira taj važni rezultat ilirskih nastojanja, tada se obično daje široka tvrdnja da su ilirci preuzeli što­ kavsko narječje kao opći književni jezik hrvatske književnosti. To je u cjelini tačno, ali namjera iliraca da to bude i opći književni jezik svih Ilira nužno se odrazila i na njegovoj formi i na njegovu pravopisu. Ne smijemo zaboraviti da je u nedalekoj prošlosti Vuk Stefanović Karadžić kod Srba ne samo predložio štokavsko narječje za srpski književni jezik nego je i god. 1818. svojim »Srpskim rječnikom« i gramatikom uza nj • Jan k o D rašković: D isertacija iliti razgovor, d aro v an gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem k ra lje v in a naših, za b u d u ću D ietu u n g a rsk u odaslanem , d ržan po jednom starom dom orodcu K 'raljevinah ovih. K arlovac 1832, str. 3. • Sta n a m šra va ju Ilir i? Bez oznake au to ra. U B iogradu 1844, str. 95—98. ’ O. c., str. 98. • A ntun B arac, o. c., str. 106—108.1

11

odštampanom pokazao kakav treba da bude taj novi književni jezik. Bio je to jezik novoštokavskih oblika i novoštokavske akcentuacije ijekav­ skoga izgovora, pisan fonetskim pravopisom. Premda to ilirci već znaju, oni zbog svojih koncepcija o zajedničkom južnoslavenskom književnom jeziku uvode god. 1836. u hrvatsku književnost za književni jezik ijekav­ ski govor štokavskoga narječja sa starijim oblicima, pisan etimološkim pravopisom. Pretnda je to za zbližavanje hrvatske i srpske književnosti značilo mnogo, ipak to nije bio jednak i jedinstven književni jezik hrvatskosrpski. Jednakost i jedinstvenost postigla se tek potkraj 19. stoljeća pobjedom vukovaca nad ilirskom koncepcijom o zajedničkom južnosla­ venskom književnom jeziku. Ta je pobjeda bila omogućena tek onda kad su se potpunim razvijanjem posebnih južnoslavenskih nacionalnosti ilir­ ski književni snovi pokazali kao nerealni. Ali rasprave, polemike, pa i borbe o jeziku hrvatske književnosti odvijale su se i protezale kroz či­ tavo devetnaesto stoljeće baš u okviru suprotnosti tih dviju koncepcija: jedne koja rješava pitanje zajedničkog književnog jezika za sve južne Slavene, i druge koja rješava pitanje zajedničkog književnog jezika samo za Hrvate i Srbe. Koliko je svaka od tih koncepcija imala svoje historij­ sko opravdanje u određenom vremenskom razmaku, može se nazreti i po tome što je i veliki hrvatski slavist Vatroslav Jagić neko vrijeme bio pristalica jedne, a drugo vrijeme druge koncepcije, kao što će se vidjeti u daljem razlaganju.

2

Misli izrečene u spomenutom Gajevu »Proglasu«, koji ima dvije ver­ zije, jednu kraću u »Danici« i drugu nešto opširniju u »Novinama Horvatzkim«, nisu imale samo teoretsko značenje nego su i praktično pro­ vođene u ilirsko i poilirsko doba. Ilirsko doba trajalo je razmjerno vrlo kratko, svega 15 godina, ali su zanos i aktivnost iliraca biti takvi da je i po jeziku i po građi udaren čvrst temelj za dalji pravilan razvitak hrvat­ ske književnosti, a stvorena su i takva umjetnička djela koja pripadaju, kao npr. Mažuranićeva »Smrt Smail-age čengijića« iz god. 1846, među njezina najbolja ostvarenja svih vremena. Poilirsko doba preuzelo je je­ zične i pravopisne tekovine ilirizma i razvijalo ih je gotovo nesmetano sve do god. 1864. kada ih je Vatroslav Jagić svojim člankom »Naš pravo­ pis« u zagrebačkom »Književniku« podvrgao temeljitoj kritičkoj analizi," tako da su poslije toga već oslabljene pomalo ustupale vukovskoj kon­ cepciji književnoga jezika. U jezičnim pitanjima glavni su Gajevi suradnici bili štokavac Vjekoslav Babukić i čakavac Antun Mažuranić. Ne smijemo pri tom zabora­ viti da se pitanjem reforme hrvatskoga pravopisa pozabavio i sam Lju* V atroslav Jag ić: Naš pravopis u »Književniku«, časopisu za jezik i poviest h rv a tsk u i srpsku, i p riro d n e znanosti, Z agreb 1864, str. 1—34. i 151—180.

12

devit Gaj kao dvadesetogodišnji mladić i izdao o tom g. 1830. knjižicu »Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja«, u kojoj predlaže za hrvatsku latinicu uvođenje dijakritičkih znakova za razlikovanje palatalnih suglasnika, što je kasnije u ilirskom pravopisu i provedeno. Po svjedočanstvu Vatroslava Jagića, koji je lično poznavao i Babukića i Mažuranića, oba su ova gramatička pisca sudjelovala i pri sastavljanju prvih Gajevih proglasa i pri donošenju odluke o uvođenju štokavskoga dija­ lekta i pri uvođenju slova e za pisanje refleksa staroga glasa jata.10 Kako je odlučnu ulogu pri svemu tome imao sam Gaj, svjedoči i njihov jezični protivnik Fran Kurelac svojom knjižicom »Recimo koju«, u kojoj prika­ zuje Gaja kao predvodnika svih jezičnih reforama.11 Vidimo to i po »Da­ nici« i po »Novinama«, jer sve jezične i pravopisne promjene redovito na­ vješćuje Gaj. Ali ipak samo skladnoj suradnji ove trojice na rješavanju jezičnih i pravopisnih pitanja možemo zahvaliti da se sve to odvijalo promišljeno, uravnoteženo i uspješno. Iste misli koje o jeziku i pravopisu iznosi Gaj u proglasima i novinama, iste misli zastupaju i brane Vjekoslav Babukić i Ante Mažuranić u prvim gramatikama ilirskoga jezika. Prvi posao, uređenje pravopisa, predložio je već mladi Gaj g. 1830. svojom »Kratkom osnovom horvatsko-slavenskoga pravopisanja«. Ali premda je Gaj u njoj predlagao slova č, z, š, V, n, d w, g, ilirski pravopis od 1836. preinačuje to i usvaja za ista slova znakove č, ž, š, lj, nj, dj, dž, što se prihvaća i s uspjehom provodi. Po Gajevu kajkavskom pravopisu nije još bilo slova ć, jer ono u kajkavskom narječju nije zapravo ni po­ trebno; na njegovu se mjestu pisalo ty ili ch (izpustyamo, hochemo). U ilirskom pravopisu, priređenom za štokavštinu, piše se na njegovu mjestu ć ili tj (Europa prispodablja se sedećoj devojki; U tom vrtu ima prekras­ noga cvetja). I na taj jednostavan način ilirci su stvorili laku i jednostav­ nu latiničku grafiju koja je još doživjela reformu Đure Daničića u dru­ goj polovini 19. st. uvođenjem slova đ za Gajevo dj i poopćenje slova ć (sjedeći, cvijeće), pa je takva usvojena ne samo od Hrvata nego i od Slo­ venaca, pa i Srba koji se služe latinicom. Poteškoća je bilo samo sa slo­ vom e, koje Gaj uvodi 1836. za pisanje refleksa jata s preporukom za iz­ govor je, ije, što je Karadžić pisao već 1818. u »Srpskom rječniku«. Gaj odabire drugačije rješenje nego Karadžić, i to iz ideoloških razloga, koje dosta opširno obrazlažu gramatičari Babukić i Mažuranić. Oko toga »ro­ gatoga e« vodile su se dugotrajne borbe između iliraca, Karadžića i dal­ matinskih književnika okupljenih oko zadarske »Zore dalmatinske«, a predvođene njezinim urednikom Antom Kuzmanićem. Ilirci su u svemu radili vrlo brzo. To je dakako za provođenje nji­ hovih koncepcija bilo vrlo korisno. Tako je Babukić već 1836. objelodanio u »Danici ilirskoj«, u br. 10—15, kratku gramatiku ilirskoga jezika pod ’• V atroslav Jagić: P rikaz k n jig e »lliriza m « od P. A. K ulakovskog. u Izabranim kraćim spisim a V atroslava Jagića, Z agreb 1948, str. 528—531. 11 F ra n e K u relac: R ecim o k o ju . K arlovac 1860, str. 120—142. Na p rim je r n a str. 122: »u G ajovim ru k am a, čto je knjige, žazlo veliteljsk o ; te svi kao slžpi uzanj.« Na str. 126: »Kad sam bio lanjskoga podzim ka u Z agrebu, nagovarao sam u re d n ik a N arodnih Novin. dok to ra D em etra, da ukloni tu ru g o tu i sram o tu aho v an ja iz svojega lista. Cto m i reče? Da n e smč, d a m u je Gaj p ri p re d a ji m redničtva ta j n e sretn i ah napose preporučio.«

13

naslovom »Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga«, a Antun Mažuranić god. 1839. gramatiku dvaju jezika »Temelje ilirskoga i latinskoga jezika«. U tim gramatikama nalazimo u svemu prikaz jezika po ilirskoj koncepciji, a i za ovo pitanje o jatu (e) nalazimo prošireno obrazloženje za pisanje slova e, koje je Gaj preuzeo iz češke grafije i prvi put ga pre­ poručivao već 14. ožujka 1835. u »Danici« u svojem članku »Pravopisz«. U tom 10. broju »Danice«, gdje je odštampana i Mažuranićeva »Horvatska domovina« s tim slovom, Gaj veli ovako: »Vnoge reči, koje mi Horvati samoglasnikom e pišemo, navadni su drugi Ilirci poleg zgovora svoga ili slovum i ili pako ie pisati. N. p.: svet, svit, sviet, ded, did, died. . . Za ovu različnost naši mudreši starci pisaše e, koji zaznamenuvani e vsaki poleg lastovite navade svoje zgovarjati može. N. p.: Ižto, mčsto, delo, telo i t. d.« Na taj je način Gaj želio okupiti oko sebe i ijekavce i ekavce i ikavce, pa zato nije usvojio samo jedno Karadžićevo rješenje (je, ije) bojeći se da se ne odbiju ikavci i ekavci. Isto takvo, samo šire obrazloženje daju oba njegova gramatičara. U svojoj »Osnovi«, koja je god. 1836. izašla i u obliku knjige, Babukić na str. 38. piše: »Naša namera ovde nije predpisavati ljudem zakone, kako imaju taj zabilčženi e u obćem i prostom razgovoru izgovarati, nek’ ga svaki izgovara kako mu dra­ go; ali za volju sloge ilirske potrebno jest, da se u pismu jednako uvek e piše.« A u »Temeljima ilirskoga i latinskoga jezika«, koji su upotreblja­ vani kao školski udžbenik, Ante Mažuranić ide nešto dalje pa pored do­ sad poznatih uputa daje i preporuku da takve riječi treba ijekavski izgo­ varati: »Ovaj zabilježeni e može svaki po volji na svoj način izgovarati, samo da se u pismo jednosličnost uvede; premda bi dobro bilo uvek, a osobito u čitanju i u školah već iz toga kano ie ili je izgovarati ga, da se tim laglje zapamtiti može, gde se pisati ima.« Gaj je osjećao da će biti prigovora protiv toga rješenja. Najoštriji su prigovori dolazili iz Dalmacije, koja je imala ikavsku tradiciju i svoj utvrđeni pravopis (»verstopis«) iz god. 1821. U 40. broju trećega godišta »Zore dalmatinske« god. 1846. njezin urednik Ante Kuzmanić odbacuje ilirski pravopis i ijekavski govor ovim riječima: »A mi ćemo Dalmatinci pri našemu starinskom I ostati, jedno što ga ište pridivka našega Lista, a drugo, što ono po nikako jezika nekvari, nego je onoliko staro koliko Ie, i od postojanja plemena Slavjanskoga svedjer je donje od gornjih Slavjanah odlikovalo. Ta i dan današnji u samoj Rusiji ima deset tisućah tisućah (deset milijunah!) ljudih, koji ono I kao i mi izgovaraju.« U tome je Kuzmanića podupro i sam Vuk Stefanović Karadžić koji također nije bio zadovoljan slovom e. Godine 1847. piše on poslanicu Anti Kuzmaniću u Zadar (21. VI) te se u njoj obara na Gajevo rješenje ovim riječima: »Vi vidite u pomenutoj mojoj knjižici i u poslanici V. Babukiću da ja miješanje narječija u pisanju držim za kvarenje jezika, i po tome mislim da je bolje, pravije i pametnije pisati n. p. dite, lipo, lin, grih. . . nego li dete (ili djete), lipo (ili Ijepo), len (ili Ijen), greh (ili grjeh). . . a to velim da je ovo prvo bolje i pametnije, jer je ono po narječiju koje se u narodu govori, a ono drugo nije ni po kakvome, nego po.

volji nekoliko ljudi, koji gradeći novo narječije, kojega u narodu nema nikako, kvare narodni jezik i grde njegovo blagoglasje.«12 Karadžić je to svoje mišljenje unio i u »Književni dogovor« od 28. ožujka 1850. koji su potpisali i istaknuti ilirci Ivan Kukuljević, Dimitrije Demeter i Ivan Mažuranić. U 1. tački čitamo kao i u poslanici Kuzmaniću: »I tako smo jednoglasice priznali, da ne valja miješajući narječja graditi novo, kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja iza­ brati jedno, da bude književni jezik; a to sve a) zato, što nije moguće pi­ sati tako, da bi svak mogao čitati po svojem narječju, b) zato, što bi sva­ ka ovakova mješavina, kaono ti ljudsko djelo, bila gora od kojega mu drago narodnoga narječja. ..«, a u 2. tački nalazi se o tome ovaj zaklju­ čak: »Po tom smo se složili, da se na onijem mjestima, gdje su po ovome narječju dva sloga (syllaba), piše ije, a gdje je jedan slog, ondje da se piše je ili e ili i, kako gdje treba, n. p. bijelo, bjelina, mreža, donio.«13 Zbog mnogih takvih prigovora protiv »rogatoga e« Gaj je doduše već 1. siječnja 1848. prešao u »Danici« na pisanje ie u dugim i u kratkim slo­ govima (tielo, lieto), a Bogoslav Šulek je u 16. br. »Nevena« 20. IV 1854. u članku »O dvoglascu ie« preporučio pisanje ie za duge slogove, a je za kratke, ali dalje od toga ilirci nisu išli. Čak je paralelno dugo vremena služilo i č za obje varijante, osobito u školskoj upotrebi. Tako glavni bra­ nilac ilirskih jezičnih i pravopisnih koncepcija Adolfo Veber Tkalčević zadržava e i u svojoj Slovnici hervatskoj god. 1871, a napušta ga tek u posljednjem njenom izdanju, u Slovnici hrvatskoj god. 1876. i zamjenjuje prema Šulekovu prijedlogu »dvoglascem ie«, kao što je predložio poslije Šuleka i Vatroslav Jagić u spomenutoj raspravi »Naš pravopis« god. 1864. Ilirski sljedbenici i u poilirsko doba ne uvažavaju preporuke Književnog dogovora iz god. 1850, ne uvažava ih ni prijedlog pravopisnog odbora pod predsjedništvom Adolfa Vebera iz god. 1877, nego i on predlaže pisanje ie za duge slogove, a je za kratke.14 Tek konačna pobjeda vukovaca potkraj stoljeća pojavom »Hrvatskog pravopisa«, koji je po nalogu vlade sastavio Ivan Broz i izdao god. 1892, i pojavom »Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika«, koju je napisao Tomo Maretić i izdao g1899, likvidira napokon tu ilirsku varijantu i uvodi Karadžićevo i je i je. Treba svakako još spomenuti da je pobjedu Karadžićeva načina pisanja znatno potpomogao već 1880. pokrenuti »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika« Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod uredništvom Đure Daničića, Karadžićeva učenika. Ako pogledamo sumarno čitav taj historijat, vidimo da je pisanje refleksa jata zaokupilo pažnju uglednih naših lingvista i javnih radnika od tridesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća. Imena Gaj, Babukić, A. Mažuranić, Veber, Karadžić, Kuzmanić, Šulek, Jagić pripadaju među najuglednija naša imena 19. stoljeća. ’* V uk St. K aradžić: Poslanica A n tu K uzm aniću u Zadar. S k upljeni gram atičk i i pole­ m ički spisi V uka St. K aradžića, B eograd 1896, III, str. 305. « »K njiževni dogovor« je odštam pan u 76. b ro ju G ajevih »N arodnih novina« god. 1850. u podlisku »Poučiteljni zabavnik« i u K aradžićevim S kupljenim gram . i polem . spisima,. Beograd, 1896, III, str. 299. i 300. 14 L. M razović: Ob ustanovi hrvatskoga pravopisa, Vienac, Z agreb 1877, br. 11—14.15

15.

Sličnu buru izazvalo je i ilirsko pisanje samoglasnika r. Ilirci su od samog početka pravopisne reforme samoglasno r popraćali samoglasni­ cima e ili d pozivajući se što na tradiciju, što na izgovor, a i tu je Karadžić već od 1818. predložio pisanje bez ikakvih popratnih samoglasnika. Zbog ograničenosti prostora ne mogu prikazivati tok polemika oko ovog pisanja. Potrebno je ipak reći da su i o tom pitanju iznosili svoja mišlje­ nja Babukić, Karadžić, A. Mažuranić, Veber, Šulek i Jagić i da se čr za­ držalo u Veberovoj »Slovnici hervatskoj« sve do god. 1871. premda je Šulek predložio izostavljanje popratnog samoglasnika već g. 1854. u 1. broju »Nevena«. Pravopisna komisija iz g. 1877. predložila je njegovo napuštanje, napustio ga je i Veber u »Slovnici hrvatskoj« god. 1876, a dakako posve je napušten u Akademijinu Rječniku, Brozovu Pravopisu i Maretićevoj Gramatici potkraj stoljeća. I u dilemi između fonetskog i etimološkog načina pisanja riječi ilirci se od prvih početaka opredjeljuju za etimološko pisanje, premda se Ka­ radžić već prije toga bio opredijelio za fonetsko pisanje. Karadžićevoj maksimi »Piši kao što govoriš!« ilirci suprotstavljaju lozinku: »Govori za uši, a piši za oči!« Već u »Osnovi slovnice slavjanske narččja ilirskoga« god. 1836, na str. 40. u 10. br. »Danice«, Babukić odbija fonetsko pisanje i preporučuje i provodi etimološko. Obrazloženje mu je ovo: »Ovo je dalo povod, da su nekoji pisci za g. Vukom Stefanovićem, prezirajući bližnje korene rečih, ovako (misli: fonetski) i pisati počeli; mi vendar sudimo, da se ovakovim pisanja načinom nauk istoga jezika preveć obtežčava, ter zato da je bolje ovakova pretvaranja u pismu tak često nepotrčbovati.« Tu misao on razrađuje opširnije u raspravi »Nškoliko rščih o pravopisu«, koja je izašla u »Narodnom kolendaru« god. 1846. i koju je poslao Karadžiću.15 U zaključku te rasprave Babukić veli u 2. tački: »Budući da govorimo za uši, a pišemo za oči: zato u govoru poradi ušiuh trčba više paziti na eufoniu ili blagoglasje...«, a u trećoj tački: »Treba najviše paziti etimologiu, jer se njome razumljivost najbolje postiže. A zar nije razumljivost svärha svakoga pisanja? . . . Stoga treba pisati: izsšći, a ne isšći, izkidati, a ne iskidati...« I u svojoj velikoj gramatici, u »Ilirskoj slovnici« ponavlja to isto god. 1854. na str. 9: »Mi nezametjemo eufonie; dapače, gdi je neobhođno potršbita, strogo se je deržimo i jedino poradi većje razumljivosti obziremo se na etymologiu...«. Provođenje toga principa donijelo je brojne razlike prema Karadžićevu načinu pisanja, s čime se Karadžić dakako nije slagao, ali etimološki su pravopis među ostalima branili i Kurelac1®i Jagić. U spomenutoj već raspravi »Naš pra­ vopis« iz god. 1864. Jagić predlaže ublaženje ilirske etimologičnosti, pa umjesto Babukićeva sbor predlaže zbor, ali i ublaženje vukovske fonetiČnosti, pa mjesto Karadžićeva slatka predlaže sladka, mjesto istjerati ** P rija te ljsk i dopisi o pravopisu ćirilskim ! i latinskim ! pism eni m eđu V ukom Stefanov. K aradžićem i Včkoslavom B abukićem . Kolo, k n j. IV, Z agreb, 1847, str. 70. dolje. “ F. K u relac: R ecim o k o ju , str. 86—102. N pr. str. 93: »Vsaki suglasnik, k o ji im a silu o d k riti koren, on je kao svčća, k o ja gori i lu ć razp ro stire. Dok naro d piše svoje korene, svoje suglasnike, podoban je k o n ju ja k u i čilu; sta n ite m u n jih iz jezik a v a d iti: to je kljuse.« ili na str. 91: » . . . n ije li n am k o risn ije p isa ti po k o re n u i glede d ru g ih n arečaj slovlnskih, da ih lakše naučim o, nego pišaj e razkalašenim izgovorom našim?« 16

16

predlaže iztjerati držeći se pravila: »Dok sam u granicah jedne te iste proste (ili izvedene) rieči, bilo imena bilo glagola, pisati ću onako, kako čujem da je valjan izgovor iste rieči u svojem nepromjenivom obsegu, s osobitim obzirom na nominativ.« I u Pravopisnoj komisiji god. 1877. po­ red Adolfa Vebera za etimološki pravopis umjerenijega tipa (otca, počet­ ci, odpjevati, oddieliti, uskok, ubožtvo, junačtvo), ali još uvijek ne onako umjerena kao u Jagića, zalaže se i Franjo Marković, a fonetski pravopis brani samo Armin Pavić. Tako je dakle i to pitanje riješeno tek potkraj devetnaestog stoljeća, kad su vukovci iznijeli potpunu pobjedu pojavom fonetskog pravopisa i gramatike g. 1892. i 1899.

3 Premda su ilirci isticali da su oni za etimološki pravopis zato što se on može lakše naučiti, ipak se može pretpostaviti da su se za etimološki pravopis opredijelili i zbog kajkavske etimološke tradicije i zbog ostalih slavenskih etimoloških pravopisa, osobito češkoga i slovenskoga. Na 2. i 4. str. Gajeve »Kratke osnove« nalazimo riječi zaradostnikov, občinski, glibše, razcvjetajuče, zpOmenikov, narodoljubcev, podstupljivostjum, odprto, domorodci, a i Drašković, pišući štokavski g. 1832. u »Disertaciji«, piše etimološki: domorodcu, srdce, zagteva, nadsuda, predsuđe, zagadka, obsudili i si. To je potpuno u skladu s njihovom praktičnom i ideološkom težnjom da oko štokavskog književnog jezika okupe i kajkavce i čakavce, ali pored Hrvata i Srba svakako i Slovence i Bugare. Vidjet ćemo uskoro da je takva težnja došla do izražaja i u usvajanju nekih starijih oblika u književnom jeziku štokavskoga dijalekta. Dok Vuk St. Karadžić uzima samo nove oblike štokavskoga dijalekta kao književne, ilirci svjesno uzi­ maju starije oblike, jer su takvi uobičajeni u kajkavskom i čakavskom di­ jalektu i u slovenskom jeziku, pa će se lakše prihvatiti među svim Ilirima nego oblici koji su osobina samo novijih govora štokavskoga dijalekta. Dakako, i ta je njihova odluka od jednih primljena s oduševljenjem, a od drugih s osudom. Radi se tu prije svega o genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica m., ž. i sr. roda. Umjesto novoštokavskih oblika Karadžićevih za dat., lok. i instr. mn. žčnama ilirci uzimaju starije oblike ženam, ženah, ženami. Opravdanost takvih oblika opravdava Babukić u »Osnovi slovnice« činjenicom da se takvi oblici podudaraju »s obćinskim duhom slavjanskoga jezika«, a potvrđeni su i u starijih pisaca: Katančića, Kačića, Vitezovića. Karadžićeve oblike odbija kao »bludnje, koje ne mo­ gu za pravilo služiti«.17 A u »Ilirskoj slovnici« g. 1854. na str. 183. izričito veli da se takvim različitim oblicima za dat., lok. i instr. množine može najbolje postići jezična sloga između Slovenaca, Hrvata i Srba. To je »najpretežniji razlog« za njihovu upotrebu, a ima i manje važnih: Karan VJekoslav B abukić: O snova slovnice . . . . D anica 1836, b r. 12, str. 48. 2 Jonke

17

džićevi oblici znače po njegovu sudu osiromašenje padežnih oblika; takve oblike zapisuju i stariji gramatičari, a imaju ih i ostali slavenski narodi. Tom prilikom on citira Majerovu ocjenu Babukićeve gramatike, koja vri­ jedi i za Slovence i za Hrvate i za Srbe, dok Karadžićeva vrijedi samo za Srbe: »Ktor hoće pisati u ii. slovenskom podnarečju, nek se derži grama­ tike Murkove ali Metelkove (izuzamši Metelkov krivopis); ktor hoće pisati po serbsko, nek se derži slovnice Vuka Stefanovića ali gramatike I. Berlića; ktor bi pak rad pisal po ilirsko, t. j. u knj. narečju za Slovence, Horvate i Serblje zajedno, nek se derži slovnice ilirskoga narečja Vekoslava Babukića.« To je za Babukića najveća pohvala, jer je to intencija ne samo njegova nego i iliraca uopće. Samo tim ideološkim razlogom može se ra­ zumjeti ovo zastranjivanje ilirskih gramatičara od pravilne novoštokavske norme. Ali dok se takvo obrazloženje sviđalo Kurelcu,18 vukovci su uporno ustajali protiv takvih oblika, koji su se ipak održali sve do deve­ desetih godina kad oni ideološki razlozi o zajedničkom jeziku sa Sloven­ cima nisu više vrijedili kao argument. Tako je u »Viencu« god. 1884, u 34. i 35. broju od 23. i 30. kolovoza, pisao o tome, čini se, sam Maretić ovako oštro: »U pristaša Zagrebačke škole čudna je zebnja od novijih oblika, pa vole biti i nerazumljivi nego da njih upotrebe; n. pr. pišu: noži su ga ranili, mj. nožima; najviše ako u takvu slučaju metnu kvačicu na i: 1, nu u govoru? Zašto se nebi radje u takvu slučaju upotrebio noviji oblik^ Ali to je srbski!« Od takvih prigovora branio se posljednji zaštitnik kon­ cepcije o zajedničkom južnoslavenskom jeziku Adolfo Veber ovim rije­ čima u »Viencu« iste godine: »Zagrebačka je škola imala zadatak, da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavaca, kako bi se razširilo književno polje. . . Pošto je to tako liepo pošlo za rukom, nesmije zagrebačka škola, razboritim načinom, obustaviti svoje spasonosne radnje, jer joj je još knji­ ževno ujediniti barem Slovence, medju kojimi se upravo sada pojavljuju znameniti učenjaci, težeći za istim ciljem, koji će se sjegumije postići za­ grebačkom, nego li Daničićevom školom!« To je sad već bilo posve ne­ realno i potpuno je prekinuto već za nekoliko godina: 1892. i 1899. Ali mnogo je više bure izazvao ilirski genitiv množine na -ah (ženah mj. žena). I opet su ga ilirci branili njegovom proširenošću. Babukić to tvrdi u »Osnovama slovnice« u 12. br. »Narodnih novina« god. 1836. na str. 45: »Danas pomehčuje većja strana Ilirah stari padež sa slovkom ah ili ih«. U »Temeljima ilirskoga i latinskoga jezika« god. 1839. Mažuranić ga brani na 20. str. ovim riječima: »Genitiv na ah je najpravii, buduć da je pri najvećoj strani Naroda Ilirskoga u običaju, i zato se ima svaki uče­ ni Ilir starati, da se ne samo u pismu, nego i u razgovoru na njega priuči.« Polemizirajući s Babukićem o tom obliku god. 1847. Karadžić veli da je to dijalekatski oblik koji ne treba uvoditi u književni jezik,19 Fran Kurelac piše o njemu čitavu raspravu pobijajući njegovu ispravnost te ilirce poM F . K urelac, o. c., str. 123: »Ali dobro je zato Gaj pogodio, i B abukić uzanj, padeže m nožin e 3-i, 6-i i 7-i; p a k začto se danas od toga o dstupljuje? za čto se p rim a ju od kdčkoga o n i sisu rasti 1 dem belski oblici u sam ostavnih ama, im a, u p riđ čv n ih lem , tema?« ■ Prijateljski dopisi o praoopisu . . . Kolo, k n j. IV, Z agreb 1847, str. 78.

grdno naziva ahavcima.20 Karadžić je i u »Književni dogovor« g. 1850. unio kao 4. tačku zaključaka osudu toga oblika, ali je u njegovu obranu ustao g. 1859. mladi Vatroslav Jagić i g. 1864. Bogoslav Šulek. V. Jagić brani gen. mn. na -ah jer-mu se čini da je to pravilan oblik, ali još više zato što osjeća živo potrebu jezične i pravopisne sloge. U članku »Quomodo scribamus nos?« u 37—39. br. »Narodnih novina« g. 1859. Jagić piše: »Jer kako kod nas još uviek stvari* stoje, ver'lo grieši proti napredku našega mladjahnoga čeda, i naraštaj mu prieči u mjesto da ga uzgaja svatko, ko god bez nužde i to kod sitnarijah, da se upravo tako izrazimo, neslogu uzmnaža i širi ondie, gdie prava jedinstva jošte nikad nije bilo.« To su poznati nam već ilirski argumenti: sloga iznad svega. Ipak Kurelac ne popušta i u VII poglavlju knjige »Recimo koju« god. 1860. vrlo oštrim načinom odbija mogućnost da bi gen. na -ah bio pravilan i zalaže se za kratke, stare genitive množine (žen, otac). Adolfe Veber još jednom u raspravi »Brus jezika« u »Pozom« 1862. dokazuje po­ trebu da se gen. množine s takvim nastavkom razlikuje od gen. jednine (narodah i naroda) jer takve razlike, ako se ne označe dužine, po Karadžićevu sistemu nema (närodä i naroda). Kurelčev gen. množine uopće ne dolazi u obzir, a koji je bolji, da li ilirski (narodah) ili Karadžićev, o tom će, veli Veber, odlučiti Akademija koja se upravo osniva u Zagrebu. Ali sad su se već vremena znatno promijenila: ilirski snovi o zajedničkom književnom jeziku za Hrvate, Srbe, Slovence i Bugare pokazali su se kao nerealni, postalo je jasno — s obzirom na samostalan razvoj slovenskog i bugarskog književnog jezika — da se sad već može govoriti samo o za­ jedničkom književnom jeziku Hrvata i Srba koji imaju isti narodni jezik. To je jasno uvidio V. Jagić, pa je spomenutom raspravom »Naš pravopis« god. 1864. u znatnoj mjeri raskrstio s ilirskim snovima. On to jasno i kaže u toj raspravi: »Čim su dakle u nas nestala ona vremena, kada bezazleno snivasmo o nekom umjetnim načinom sagrađenom jeziku, koji bi, sasta­ vljen iz svakojakih i svačijih ingredijencija, ugađao svemu jugu, (nekoji, u kojih bijaše više esprit-a, priokupiše još i sjever!); čim dan današnji, neuspjehom poučeni, shvaćamo, da jedina unutarnja snaga valjano i na temelju podpune sloge med ju Hrvati i Srbi razvijene narodne knjige može pritegnuti iztok i zapad: bilo bi, osvjedočen sam, suvišno svako oduže zagovaranje i zaštićivanje onoga, što si dan za danom sve dalje put krči, onoga što se osniva na sasvim naravskom načelu ...« Ovo je svakako realna ocjena situacije i značajna prekretnica pra­ vopisnih i jezičnih pitanja. Šulek doduše piše još u »Književniku« 1864. svoju »Obranu ahavca«, ali -h na kraju gen. mn. smatra samo pravopis­ nim znakom, jednakim s Karadžićev om kapicom na završnom -a. Veber zadržava nastavak -ah i u »Slovnici hrvatskoj« god. 1876, brani ga i u Pravopisnoj komisiji god. 1877, pa komisija većinom glasova preporučuješ i dalje pisanje toga ilirskog genitiva. Jagić naprotiv u 9. knj. »Rada« god. 1869. objelodanjuje veliku raspravu »Podmladjena vokalizacija u hrvat­ skom jeziku« u kojoj s argumentima indoevropske lingvistike pobija pra** F ra n K u relac: K ako da sklanjam o im ena ili greške H rv a tsk ih pisac glede sklonovanja osobito drugoga padeža m nožine, u izv je štaju R iječke gim nazije ža god. 1852.

19

vilnost genitiva na -ah. Novi pisac srednjoškolske »Hrvatske gramatik^« Mirko Divković napušta stoga ilirski genitiv god. 1879. i uvodi novoštokavski oblik s nastavkom -ä (žena).21 Bitka je dakle dovojevana i prije Broza 1892. i Maretića 1899.

4

I pitanje upotrebe rječničkog blaga rješavano je od iliraca na osebu jan način. Ilirski književnici i gramatičari, preuzimajući štokavsko na­ rječje za zajednički književni jezik, nisu se mogli ograničiti na rječnik hrvatskog i srpskog štokavskog sela i varošice, na rječnik narodne pripo­ vijetke i pjesme, kako ga je kodificirao Vuk St. Karadžić u »Srpskom rječniku« g. 1818. i 1852. Nisu to mogli učiniti zbog nekoliko razloga: 1. zbog toga što su oni postavili lozinku već 1835. da je njihova slovnica i njihov rječnik čitava Ilirija;22 2. zbog toga što su oni željeli stvoriti takav jezik koji bi bio pristupačan svim ograncima ilirskoga naroda, i 3. zbog toga što im narodni jezik seoskog podrijetla ni u prvoj polovini 19. sto­ ljeća, a osobito u drugoj, kad se osnivalo sveučilište i akademija i kad su se razvile različne grane gradske djelatnosti, nije dostajao, nego su se morali na različite načine truditi da zadovolje potrebu izražaja. Za ilirce Karadžićev Rječnik nije bio kanon, nego osnovno pomagalo za poznavanje leksičkog blaga štokavskog dijalekta, a kajkavsko i čakavsko narječje, kao i slavenski jezici, osobito češki, ruski i slovenski, važan rezervoar živog rječničkog blaga iz kojeg su neprestano crpli. Ali ne samo to: sva­ gdje ondje gdje nisu našli pogodnog izraza ni u štokavskom narječju ni u spomenutom rezervoaru, oni su odvažno pristupili stvaranju novih riječi, samo da zadovolje potrebu. U svemu tome najveće je zasluge stekao lek­ sikograf Bogoslav Šulek, koga je nedavno Petar Skok nazvao jezičnim genijem koji se po jezičnim zaslugama može usporediti s Vukom St. Karadžićem.23 Dovoljno je pogledati tekstove ilirskih književnika i gramatičara pa će se bez poteškoća moći utvrditi kako oni ne zaziru ni od kajkavskih ni od čakavskih riječi. Štokavac Babukić u sprijeda citiranom tekstu iz »Osnove« na str. 40. upotrebljava kajkavske riječi včndar i obtežčava, a leksikograf Šulek u »Rječniku znanstvenoga nazivlja« čak god. 1874. bi­ lježi kajkavske riječi piknja, črknja, prenavljanje, klobuk, srh, drobiš i dr. Riječ piknja nalazi se i u Mažuranićevoj »Smrti Smail-age Čengijića«. (»Što mu s one piknje male po svem tijelu mrazne valja vale.«)24 Prvu leksikografsku potrebu u ilirsko doba zadovoljavaju Mažuranić i Užarević god. 1842. rječnikom »Nemačko-ilirski slovar«, koji bilježi mnoge bohe** M irko D ivković: H rva tske gram atike I. dio. Z agreb 1879. str. 75. i 76. ** Vidi b ilje šk u b r. 3 i te k st uz n ju na str. 10. “ P e ta r Skok: O srp sk o h rv a tsko m je z ik u sadašnjice, L etopis M atice srpske, Novi Sađ 1953. str. 432. ■ ** Iv a n M ažuranić: S m r t Sm ail-age Čengijića’r Z agreb 1952, M atica h rv a tsk a, str. 9.

20

mizme i rusizme (lučba, časopis, obzor, okolnost, točka, točan i dr.). To je bio prvi nalet bohemizama i rusizama u hrvatski književni jezik. Drugi nalet obilježava godina 1860. kada je Bogoslav Šulek izdao bogati »Nšmačko-hrvatiski rječnik« u dva dijela. Taj je rječnik izrađen na podlozi bogate građe Karadžićeva Rječnika, ali i na temelju pozajmljivanja iz dijalekata, slavenskih jezika i stvaranja kovanica. To on sam kaže na VIII strani predgovora, a to se može provjeriti na samoj rječničkoj građi. Ali najdalje je Šulek otišao tim pravcem u terminološkom »Rječniku znanstvenoga nazivlja« god. 1874. Taj se rječnik obično naziva njegovim imenom, ali to je zapravo kolektivan rad zagrebačkih stručnjaka u Šulekovoj redakciji. Za filozofske i lingvističke termine toga hrvatsko-njemačko-talijanskog terminološkog rječnika Šulek se savjetovao s V. Jagićem, za mineraloške s F. Erjavcem, za fizikalne s J. Torbarom, za meha­ ničke s Jelovšekom i tako redom. »Sastavljajuć ovaj rječnik«, veli sam Šulek na V str. predgovora, »nastojao sam što se više može upotrebljavati prave narodne rieči, a gdje sam mislio, da hrvatski narod neima svoje rieči, ili gdje je nisam mogao doznati, pozajmio sam ju od srodnih sla­ venskih plemenah, kad mi se je učinila da je prema našemu govoru; al sam uviek zabilježio jezik, od kojega je posudjena, da se znade, kojega je porekla . .. Ondje, gdje u slavenskih plemenah nenadjoh pomoći, nastojah stvoriti primjereni naziv; al opet nisam sve poprieko prevodio, nego samo ono, za što sam mislio, da bi se moglo čisto hrvatski izraziti.« Tako nam se Šulek ne ukazuje samo kao utvrdivač hrvatske znanstvene termino­ logije u okviru srednjoškolskih i donekle visokoškolskih struka nego i kao purist i prema Karadžiću i prema tuđicama iz različitih jezika. Uzimajući iz Karadžićeva Rječnika pravilne narodne riječi, Šulek turcizme, germa­ nizme i romanizme zamjenjuje narodnom riječi ili kovanicom, pa mjesto Karadžićevih riječi boja, bakar, cigla, čilim, odzak, pendžer, sat, šećeri štampa predlaže riječi mast, mjed, opeka, šarenica, dimnjak, prozor, dobnjak, slador, tisak i si. Zadovoljavajući hitnu terminološku potrebu, Šulek uvodi i mnoge bohemizme i rusizme, stvara kovanice i izvedenice te osposobljava narodni, seoski govor za potrebe gradske civilizacije i kulture. Nastojanjem Šuleka i njegova radnog kolektiva znatno je obo­ gaćen hrvatski jezični stručni fond, a obraćena je u znatnoj mjeri pažnja i na potrebu čišćenja jezika od tuđih nanosa. Ali dakako književni i poslovni jezik nije usvojio cjelokupno bogat­ stvo Šulekovih prijedloga, a ni njegov pretjerani purizam. Mnoge kova­ nice (mjerak, mjerić, mjeretina, rav, sadrž, osob i dr.) i mnogi bohemizmi i rusizmi toga trećeg naleta (izmoli, darmo, gustič, povjetrun, družilo, sljuda, vornan, kolčadan i dr.) nisu usvojeni ni u stručnom ni u književ­ nom jeziku. U skladu s nekadašnjim ilirskim tendencijama Šulek je pre­ uzeo i dosta slovenskih riječi (hrib, splošan, napaka, rjesnica, zdravnik i dr.), preuzeo je i dvije-tri poljske (nepozvoljenje, zaprava, pokost), a ne­ što i prilagođenih crkvenoslavenskih riječi (suoan, dvari, žrac, žazlo, tačka i dr.). Sve to dakako nije bilo u skladu s jezičnim pogledima vukovaca, pa Akademijin Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika od svojih prvih poče21

taka god. 1880. za urednikovanja Đure Daničića i Matije Valjavca uopće ne iskorišćuje jezično blago Šulekovih rječnika, sve dok nije treći ured­ nik Pero Budmani »počeo uzimati po koju riječ«, a za njim onda i Maretić i drugi obradivači. Ali Šulekovo je rječničko blago u znatnoj mjeri ušlo i u stručni i u književni jezik jer je bilo potrebno i jer je dobro oba­ vljalo svoju funkciju, pa se suvremeni hrvatski književni jezik ne može ni zamisliti bez mnogih Šulekovih riječi, kojih na žalost ne bilježi ni godi­ ne 1901. velik, po vukovskim principima priređen, Broz-Ivekovićev »Rječ­ nik hrvatskoga jezika«. Takve su npr. riječi brzojav, izlet, izraz, kipar, olovka, parobrod, poduzetnik, postotak, srećka, stanovište, stroj, tvornica, tvrtka, znanost, životinjstvo i mnoge druge, danas potpuno pravilne knji­ ževne riječi. Razvitak hrvatskoga književnog jezika pokazao je očito da su bili potrebni umjereni zahvati šulekovskog tipa, pa odatle potječe i promjena u pogledima uređivača Akademijina Rječnika, unošenje mno­ gih Šulekovih riječi u modeme rječnike hrvatskosrpskoga jezika, kao i redovna, svakidašnja njihova upotreba u govornom i književnom jeziku, i napokon — vrlo pohvalna ocjena akademika Petra Skoka.25 Bogoslav Šulek (a to znači Zagrebačka filološka škola, koja je niknula na ilirskim koncepcijama o jeziku) znatno je utjecao na lik književnog jezika u Hrvata, a posredno i Srba, pa to svakako pripada među naj­ značajnije zasluge Bogoslava Šuleka i njegova kruga za hrvatsikosrpski književni jezik. 5 Ako se uzme u obzir sve što je rečeno, tada je razumljivo zbog čega je u 19. stoljeću jezik hrvatske književnosti prolazio kroz mnoge mijene i bio, tako reći, u neprestanoj promjeni, jačoj od promjene običnog jezič­ nog razvitka. Dok su književnici još 1835. pisali kajkavski, slijedeće već godine pišu štokavski, i to ilirsko-štokavski, što nije novoštokavski, nego po intencijama iliraca sveobuhvatno jugoslavenski. Zanimljiva je pri tom i tendencija pjesnika Ivana Mažuranioa i Dimitrija Demetera da književ­ nim jezikom nastave na bogatu tradiciju dubrovačke književnosti, koja se odlikovala bogatim i izrađenim književnim jezikom. »Književnici ilirizma, koji su htjeli stvarati, stajali su«, veli akademik Barac, »pred pro­ blemom: da li treba početi ab ovo, te mucati i zapinjati, kao što se to osje­ ća u prvim radovima Mažuranića, Kukuljevića, Vraza, ili treba otvoreno preuzeti baštinu dubrovačko-dalmatinskih pjesnika, te je izgrađivati da­ lje.«26 Sam Ivan Mažuranić kolebao se između pseudoklasičnog ukalupljia O Sulekovu leksikografskom ra d u vidi ra sp rav e : V lađoje D ukat: C rtice o S u leko vu N jem a čk o -h rv a tsko m rje čn iku , L jetopis JA ZU , sv. 52, Z agreb 1940, str. 209—214; V ladoje D ukat: Iv a n T rn sk i i S u lek o vi rječnici, Rad H rvatske akadem ije, k n j. 277, Z agreb 1943, str. 1—64; L ju d ev it Jo n k e : Š u lek o va briga o h rv a tsk o j naučnoj term inologiji. Z bornik ra , h>, h , h , ih , u ), a č, ć, ž, š i č da izostave, pa bi tako oni imali najsavršeniji pravopis na svijetu, i po pravdi bi mogli kazati, da je njihov pravopis bolji i od Slavenskoga. Kad bi se ovo po­ pravilo, to Gajevu slavu ne bi umalilo, nego bi je još umnožilo.« Prigo­ vorio je prije toga i pisanju vokalnoga r i predložio pisanje brdo, grlo mjesto ilirskoga bdrdo, garlo i birdo, gerlo, no to ne ide direktno u ovaj problem koji ovdje razmatramo.15 Ovo je sve rečeno vrlo principijelno i vrlo obazrivo. Vidi se da Karadžić istinski cijeni napore iliraca i da im svojim savjetima želi pomoći. Stoga nije slučajno što je on tu svoju knjižicu preko Pejakovića poslao glavnom ilirskom gramatičaru Vjekoslavu Babukiću s posvetom od 6. I 1846. kao »svome prijatelju«. Ali Pejaković je, šaljući knjigu po pošti, poslao i poruku da Karadžić kani u Beču neka nova latinička slova ko­ vati za glasove našega jezika. Babukić je, pročitavši gore citirani tekst, s pravom zaključio da se to radi o slovima za glasove đ, ž, lj, nj, ć, č, š i dž. To je dakako bila uzbudljiva vijest, pa je Babukić odmah istoga mje­ seca odgovorio Karadžiću u ovećem pismu i uz pismo priložio kao dar svoju upravo izašlu raspravu »Nekoliko rečih o pravopisu«. Kovati nova slova poslije desetogodišnje ilirske pravopisne prakse — to je za ilirce bila takva prijetnja da to dopisivanje nije moglo ostati tajno, nego je radi pravilne obaviještenosti javnosti moralo biti objavljeno u Vrazovu »Kolu« zajedno s Karadžićevim odgovorom na Babukićevo pismo. Ka­ radžić je doduše oklijevao s odgovorom, ali je ipak vrlo opširno odgo­ vorio Babukiću u prosincu 1846, dakle jedanaest mjeseci nakon Babukićeva pisma. Čitava ta polemika objavljena je g. 1847. u IV knjizi »Kola«, na str. 69—85, pod naslovom »Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni među Vukom Stefanov. Karadžićem i Vekoslavom Babukićem.« Ta je polemika za poglede na problem koji ovdje razmatra­ mo vrlo važna, pa je potrebno potanje razmotriti mišljenje jedne i druge strane. Umjesto potanjih obrazlaganja za upotrebu slova e Babukić upućuje « S k u p lje n i g ram atički i po lem ički spisi V u k a S. KaradUća, k n jig a treć a, B eograd 1896, s tr. 155. i 156.39

39

Karadžića na to da pročita njegovu raspravu »Nekoliko rečih o pravo­ pisu«, koja je upravo izašla u »Narodnom kolendaru« za god. 1846, ali i separatno. U toj raspravi Babukić brani sve osobine ilirskog pravopisa: i način pisanja vokalnoga r, i genitiv množine na -ah, i upotrebu slova e, i etimološki pravopis, dakle baš ono čime se ilirski pravopis razlikuje od Karadžićeva. Slovo e naziva on »namestnim ili ugovorenim pismenom (conventionalis litera)«, kojemu je zadatak da označi kako on zamjenjuje više glasova koji se pojavljuju u našim različnim pokrajinama, dakle i glasove ie i je i e i i. Ponavlja poznat već savjet, ali sada već modificiran i popravljen, da slovo e treba »u boljem i krasnijem izgovoru« čitati kao je, npr. vjera, mjera, djelo, tjelo, rjeka, svjet i sl.ia Popravljen je taj sa­ vjet u tom smislu što ipak ne dopušta dvostruku mogućnost čitanja, tj. dijete i djete, vjera i vijera, što je pogrešno. To je, veli Babukić, sadrža­ va u sebi sve elemente različnog izgovora, u njemu je sadržan i glas e i glas i i cjelokupni izgovor je. Izgovor tjelo, rjeka, svjet obrazlaže Babu­ kić tek u bilješkama uz Karadžićev prosinački odgovor u tom smislu da takve slogove treba glasom otegnuti za razliku od kratkih slogova vjera, mjera, djelo. To bi dakle bio jednosložan izgovor refleksa glasa jat, i to dugi ili kratki izgovor. Inače Babukić u načelu pristaje na to da istočni i zapadni Jugoslavjani treba da približuju svoj jezik i pravopis u tolikoj mjeri da bi se svaka njihova knjiga mogla od slova do slova preštampati s latinice na ćirilicu i obrnuto. Stoga na kraju pisma pokušava u pogledu e postići sporazum: ako se Karadžiću baš nikako ne sviđa slovo č, neka on uzme u svoju ćirilicu starosrpsko ie, »pa će se onda želja Vaša izpuniti«. Drugim riječima, Babukić misli da bi onda i ilirci mogli napu­ stiti č i prijeći na ie, pa bi to onda bilo podjednako i u latinici i u ći­ rilici. Dakako, Karadžić na to nije mogao pristati, jer se to protivilo nje­ govu osnovnom načelu »da treba pisati, kao što se govori, pa da svak bez pogađanja zna, kako valja Čitati«. U svojem prosinačkom odgovoru na Babukićevo pismo on pozdravlja Babukićev napredak u preporuci za či­ tanje je, tj. pozdravlja napuštanje pogrešnog čitanja vijera, mijera, dijelo, ali ističe odrešito da ne može prihvatiti ni e ni i€, jer ta slova ne prilikuju njegovu pravopisu. Nije dobro ni to što neki pišu ie mjesto e i u dugim i u kratkim slogovima. Čitalac i pri takvu pisanju može doći u zabunu da 11 da čita djeca ili dijeoa. Najbolje je stoga po njegovu pisati je u kratkim slogovima, a ije u dugim slogovima. Na to Babukić u bilješci primjećuje da je njemu dobro poznato kako je to Karadžić predložio i uveo u svojem »Srpskom rječniku« god. 1818, ali da ilirci ne mogu na to pristati, jer oni ne žele nametati svima ijekavski govor, nego su pribjegli slovu e da bi sjedinili sva tri govora. Ali ako postoje neke teškoće u ilir­ skom pravopisu s obzirom na čitanje slova e, nije bez sličnih teškoća i nedosljednosti ni Karadžićev način, koji gen. množine od imenice mjesto piše mjesta umjesto mijesta, kako bi valjalo pisati, jer je slog s jatom dug. Po takvim se primjerima, veli Babukić, vidi kako je Karadžićeva* ** V čkoslav B abukić: N čko liko rščih o pravopisu, Z agreb 1846, p retišten o iz narodnog k o len d ara kod F ra n je S uppana 1846, str. 3—12.

ortografija teška, pa je zbog toga i ne prihvaćaju ni Hrvati, ni Srbi, ni Bosanci, ni Crnogorci ijekavci. Tako se eto, veli Babukić, ni po Karadžićevoj ortografiji »nemože bez pogadjanja pravo čitati.« U svojem pismu Babukić moli Karadžića neka ne kuje novih slova za latinicu, jer bi to bilo suvišno i nespretno. Pisanje slova č, ž, š i ć odo­ brili su takvi autoriteti kao što su Rask, Bopp, Keppen i Šafaryk, a nema izgleda da bi se moglo naći bolje rješenje. Ali ni taj njegov savjet Karadžić ne usvaja, nego mu u spomenutom prosinačkom pismu odgovara da je nova slova za latinicu »već pripravio, samo da se izrežu i saliju; ali mi se sad valja nakaniti, da što napišem, u čemu ću ih pokazati i obja­ viti«. Ali na sreću Karadžić to nije učinio, pa tako onda ni u tom pogledu nije došlo do nekih novih poteškoća. Na Karadžićev prigovor da se pisanjem slova e zapravo kvari jezik, Babukić uz objavljeni Karadžićev odgovor dodaje bilješku u kojoj veli da se po njegovu mišljenju jezik time »nimalo nekvari, ako se mjesto ije piše i govori i, e, je; nego to dopuštjam, da će se time sloga i jedinost medju našimi književnici pokvariti, ako jedni stanu pisati i, drugi e, tretji je, a četvarti ije. Ta se anarchia može samo u narodnih pčsmah do­ pustiti, da se vidi, kakvo je gde narščje. I ovu slobodu dopuštjamo i pesnikom, da si mogu laglje rime (rithme) svoje tidesiti; ali u razrušenome slogu (stilu) nemožemo je nipošto dopustiti.«17 Ovu bilješku Babukić piše poslije Kuzmanićeva članka u »Zori«, u br. 40. god. 1846, u kojem se Kuzmanić sa svojom »Zorom« opredijelio za ikavski govor u književnosti. Ilirci se, kao što vidimo, najvećma plaše da ne bi došlo do rascjepa po govorima, pa stoga insistiraju na pisanju slova e koje ipak ujedinjuje. U takvoj, još neprevladanoj situaciji njihov je postupak zaista razložan i razumljiv. Ilirci se još uvijek bore za knji­ ževno sjedinjavanje i s Dalmacijom, kao što su ga već postigli sa Sla­ vonijom, a uvođenje Karadžićeva načina pisanja još bi ih više udaljilo od Zadrana nego ilirski pravopis. U Karadžićevu načinu oni vide samo jednu varijantu, i to ijekavsku, kao što im je zadarski način druga vari­ janta, i to ikavska, dok im se vlastit, ilirski način s e, čini sveobuhvatan, unifikatorski, pa prema tome najvećma opravdan. Karadžić je zamolio Babukića da njegov odgovor na Babukićevo pismo objelodani u »Danici«, da bi se i drugi ilirci upoznali s njegovim mišljenjem. Babukić je međutim objelodanio čitavu korespondenciju zajedno sa svojim bilješkama uz Karadžićevo pismo u »Kolu«, jer je »Danici« sav materijal bio preopširan. Karadžić se poslije toga nije više ni osvrtao na Babukićeve bilješke, i to jamačno stoga što se uvjerio da Babukić nema namjere da popusti. U čitavoj toj polemici Karadžić je bio u pravu s obzirom na karakter ijekavskoga govora, a Babukić je nalazio uporište za svoj stav u ideološkim razlozima, u težnji da okupi oko jed­ nog književnog jezika sve južne Slavene, a u prvom redu bar ikavce, 15 P rija te ljsk i dopisi o pravopisu ć irilskim i i latin sk im i pism eni m eđu Vukom Stefanov. K aradžićem i Včkoslavom B abukićem (o b jav lju je prof. V. B abukić). Kolo, k n j. IV, Z agreb 1847, str. 74.41

41

ekavce i ijekavce. A dalji razvoj je pokazao da su u ilirskoj grafiji bile potrebne samo neznatne reforme. Ali premda Karadžić nije odgovorio Babukiću na njegove primjed­ be, on je ipak za pola godine o tim istim problemima pisao Anti Kuzmaniću, koji se također nije slagao s ilircima, samo s drugoga gledišta. U toj »Poslanici Anti Kuzmaniću u Zadar«, datiranoj »21./9. junija« 1847. u Beču, govori on najviše o problemu pisanja refleksa jata, a zatim o pi­ sanju vokalnoga r i o Babukićevim bilješkama uz njegovo pismo.18 Kara­ džić u svemu ostaje na svojem stanovištu: e nije dobro pisati, jer je to kvarenje jezika; latinička slova s dijakritičkim znakovima nisu dobra, pa će on do kraja 1847. pokazati ogled ili probu nove grafije, koju će predlo­ žiti »za južne Slavene zakona Rimskoga«; ne valja ni zagrebačko pisanje vokalnoga r, a ni Babukićevi prigovori na njegovo prosinačko pismo iz 1846. ne mogu se, veli, održati; on ne piše mijesta u gen. mn., nego mjesta jer se on povodi za govorom. Bolje je čak ono što radi Kuzmanić, tj. pisati ikavski nego pisati riječi s š pa dopuštati sve izgovore. Jer Kuzmanić se bar oslanja ria narodni govor, a ilirci miješaju govor »gradeći novo narječije, kojega u narodu nema nikako, kvare narodni jezik i grde njegovo blagoglasje«. Tako na žalost ne rade samo Zagrepčani nego i Karadžićevi »jednovjerci«. U takvoj situaciji Kuzmanić bi mogao iskočiti na prvo mjesto i postati zaslužniji od samih iliraca ako bi izvršio ovo dvoje: prvo, ako bi preuzeo ilirsku grafiju, i drugo, ako bi preuzeo pravi ijekavski na­ rodni govor. U takvom slučaju Kuzmanić bi imao pravo zvati Zagrepča­ ne u narodnu slogu i kriviti ih što oni u nju ne pristaju, a sada oni imaju pravo njega kriviti dok ostaje i kod stare dalmatinske grafije i kod ika­ vice. Ali ako primi bar zagrebačku grafiju, već je ispred Zagrepčana, ma­ kar ostao i pri ikavici, »Kad bi se Zora dalmatinska popravila makar na koji od ova dva načina, onda bi se i Zagrebačke narodne novine s Da­ nicom morale na bolje promijeniti i većma u pamet uzeti nego do sad.« A svi koji rade na jeziku, pa i Babukić, treba da priznaju svoje pogreške i da primaju od drugoga ono što sami ne znaju. A onaj glavni Babukićev razlog da bi bez upotrebe slova &svaki pisao po svome govoru, Kara­ džić ne smatra opravdanim, jer je bolje pisati po svome govoru, »narječijem svojijem (kao što su gdjekoji pametni i činili), nego li da kvare i svoje i ono svoje braće rođene, i tako osim štete koju čini jeziku, još da se sramoti čineći ono što je protiv zdravoga razuma, i tako protiv misli sviju pametnijeh ljudi«. Sa dva različita gledišta, koja su potanje prika­ zana u mojoj raspravi »Ideološki osnovi Zagrebačke filološke škole 19. stoljeća«, Babukić i Karadžić ne mogu da nađu zajednički stav: Karadžić govori samo s gledišta književnog jezika Srba i Hrvata, a Babukić s gle­ dišta jedinstvenog književnog jezika za čitav slavenski jug. Karadžićeva »Poslanica Antu Kuzmaniću« značajna je i po tome što Karadžić izriče svoje uvjerenje da ni svi ilirci ne misle onako kao Babu­ kić, »jer ih i među njima poznajem koji također misle kao i ja; i, ako u “ Vidi: S k u p lje n i g ram atički i p o lem ič ki spisi V. S. Karadžića, B eograd 1896, knj. III, str. 304^-309.42

42

svačemu pravda i istina kad tad mora nadvladati, za cijelo se možemo nadati da će ih na sve strane bivati sve više i više«.19 Karadžić je zamolio Kuzmanića da u »Zori dalmatinskoj« objavi nje­ govu »Poslanicu«, ali Kuzmanič to nije učinio. Stoga ju je Karadžić obje­ lodanio god. 1851. u prvom svesku Miklošičeve »Slavische Bibliothek« u Beču.20 Tada je već imao za sobom izvojevanu teoretsku pobjedu u po­ znatom Bečkom književnom dogovoru iz godine 1850, o čemu će još biti potanje raspravljeno. 4

Napadaji na e bili su, kao što vidjesmo, vrlo oštri s obadviju strana. Ilirska ideja nije prihvaćena ni od Slovenaca ni od Srba onako kao što su očekivali ilirci. Slovenski književni jezik afirmirao se osobito pjes­ ničkim djelom France,ta Prešerna, pa se pokazao nerealnim san iliraca o jednom književnom jeziku za sve južne Slavene. Osobito je bio bolan primjer zadarskih Hrvata koji su se svojom ikavicom otcijepili od zagre­ bačkog ilirskog središta. Teški su bili i Karadžićevi prigovori da upotre­ ba slova e s različitim izgovorom znači kvarenje jezika. Napadaji na slo­ vo e postigli su svoj vrhunac baš god. 1847. Nad takvom su se situacijom ilirci svakako duboko zamislili i potražili vrlo vjerojatno i realnije pu­ tove, da se situacija ne bi možda još i pogoršala. Da je bilo tako, svjedoči nam iznenadna promjena u pisanju refleksa glasa jata u prvom broju »Danice horvatske, slavonske i dalmatinske« god. 1848. Ta je promjena izvršena u duhu one Babukićeve bilješke uz Karadžićevo prosinačko pismo god. 1846. da se pisanje ie može odobriti samo za narodne pjesme i za pjesnička djela. Slično je nešto navijestio Babukić i u svojem pismu Karadžiću, kad mu je predlagao, da u ćirilicu uvede te mjesto ije, je pa će se onda želja Karadžićeva ispuniti.21 U tom dakle duhu uvode ilirci u književni časopis »Danicu« 1. I 1848. pisanje ie umjesto dotadašnjeg jata, i to za duge i kratke slogove. Bilo je to izrazitije priklanjanje ijekavskom govoru nego ono s e god. 1836, jer se tada dopuštao trojak izgovor, a odsad je dopušten samo jedan, i to ijekavski. U prvi mah dakako samo u književnom časopisu, a »Novine horvatskoslavonsko-dalmatinske« ostaju i dalje sa slovom š. Babukićevo ograni­ čenje iz 1846. na narodne pjesme i pjesnike sada je prošireno na sve tekstove u »Danici«, pa i prozne. Tako je onda u 1. broju »Danice« ilirska lozinka »Narod bez narod­ nosti jest tielo bez kosti« napisana novim načinom. Tako su na prvoj stras­ ni napisane i riječi: 1. siečnja, k novom lietu, Bog viečni, zapovieda, niekad, sviet i si.22 To što se ne razlikuje pisanje kratkog sloga od dugog posve je u skladu s Babukićevim tezama poznatim nam iz polemike BaM O. c., str. 3Q6. *• O. c., str. 309. 11 P rija te ljsk i dopisi o pravopisu, str. 72. 11 Danica horvatska, slavonska i dalm atinska, Z agreb 1848, str.

1 .4 3

43

bukić—Karadžić, osobito jasno iznesenim u raspravi »Nškoliko rečih o pravopisu«, po kojima treba čitati vjera, mjera, djelo s kratkim slogom, a tjelo, rjeka, svjet s »otegnutim« slogom. Dakako, kad je već jednom u samom Zagrebu jedan od ilirskih časo­ pisa napustio e, nije ni drugi ilirski časopis mogao dugo zaostajati za njim. Doduše, čitave 1848. nema u »Novinama« nikakve promjene: e se redo­ vno piše, izuzetak čini samo Jelačićev proglas »Ban svome narodu« u 121. broju od 2. studenoga 1848. I taj je proglas upotrijebio ie umjesto e, i to jednako u dugim kao i u kratkim slogovima (gdie, cielom vojskom i si.)23 Razlog je bio jamačno u tome što se ban Jelačić obraćao i Dalma­ tincima, koji nisu trpjeli e. No već u polovini god. 1849. Ljudevit Gajr kao »učrednik i izdavatelj Novina«, izdaje »Proglas« čitaocima, odštam­ pan u 72. broju 16. lipnja 1849, kojim javlja da će u drugoj polovini go­ dine »Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske« izlaziti pod jednostavnim naslovom »Narodne novine«, i to šest puta na nedjelju, a »Danica« će biti obustavljena, ali će zato »Novine« priopćavati »kadgod i zabavne članke«. Taj je »Proglas« također odštampan novim načinom, tj. sa ie mjesto e, premda se o razlozima za to ništa ne govori. Jednako se piše i u dugim i u kratkim slogovima, dakle: na nedielju, viestih, rieči, prosvieta i si. »Proglas« je zapravo indirektno navijestio promjenu u pisanju re­ fleksa jata, pa već u »Novinama« 26. VI 1849. nailazimo na pomiješano pisanje, tj. neki su još članci pisani sa e, a neki s ie. Ali od 28. lipnja 1849. piše se u svim člancima samo ie. Tako je dakle Gaj u svojim novi­ nama napustio e i on se pojavljivao odsad samo u knjigama i drugim edicijama. Godine 1848. i 1849. bile su vrlo burne i za naše zemlje. Oktroirani ustav od 4. ožujka 1849. uveo je prikriveni centralizam i početak apso­ lutizma, koji je punom snagom nastupio 1. siječnja 1852. Nastupili su pro­ goni iliraca, i oni se sve više prebacuju na stručne poslove. »Danica« je prestala izlaziti 1849, ali se opet pojavila 1853. i ubrzo uginula. »Narodne novine« postale su službene novine. Ljudevit Gaj je u izvjesnom smislu kompromitiran. U takvoj situaciji Matica ilirska pokreće 1852. književni list »Neven«, koji izlazi životareći kao jedini književni časopis do g. 1858. Ogledalo književnih nastojanja, jezičnih i pravopisnih reforama postaje sad »Neven«. I u Dalmaciji smo već zabilježili u polovini g. 1849. obu­ stavljanje »Zore dalmatinske« i pokretanje »Glasnika dalmatinskog«. U tim burnim godinama desio se za ovo naše pitanje god. 1850. važan događaj. U Beču su 28. ožujka 1850. Vuk St. Karadžić, Đuro Daničić, Franjo Miklošič i hrvatski književnici Ivan Mažuranić, Dimitrije Deme­ ter, Ivan Kukuljević, pa Vinko Pacel i Stjepan Pejaković potpisali Knji­ ževni dogovor, kojim su utvrdili osnovne smjernice za zajednički razvoj književnog jezika i pravopisa i za Srbe i za Hrvate. U taj Književni do­ govor unbsene su osnovne Karadžićeve jezične i pravopisne koncepcije, « N ovine horvatsko-slavonsko-dalm atinske, Z agreb, 2. XI 1848. B anov proglas nosi d atum 27. X 1848, pa u njem u čitam o: »Iz U garske, gdie sam s vojskom bez p repone prodro do V elenca, k re n u o sam p u t Beča, — pa evo m e sad sa cielom vojskom pod zlđinam i bečkimi.« 4

44

pa on zapravo znači napuštanje ilirskih jezičnih i pravopisnih shvaćanja i prakse. Književni dogovor ima pet tačaka: u prvoj tački se priznaje da ne valja miješajući narječja graditi novo kojega u narodu nema; u drugoj se priznaje da je za književni jezik Hrvata i Srba najpravije i najbolje primiti ijekavski govor, i to tako da se u dugim slogovima piše i je, a u ^kratkim je (bijelo, bjelina); u trećoj tački se preporučuje da se glas h piše svagdje gdje mu je po etimologiji mjesto; u četvrtoj se priznaje da u geni­ tivu množine u imenica nije potrebno pisati glas h; i napokon u petoj tački svi pristaju da se vokalno r piše bez, popratnih vokala, dakle prst, a ne perst ili parst. Potpisani apeliraju na književnike da pristanu uz ove misli, a Karadžiću je povjereno da izradi Glavna pravila za južno narječje, što je on i učinio.' Kako su pri tom dogovoru bili zastupani i hrvatski i srpski književ­ nici i filolozi, pa i poznati slovenski filolog Franjo Miklošič, moglo bi se •očekivati da je sad riješen osnovni problem hrvatskosrpskoga jezika i pra­ vopisa u književnoj upotrebi. Ali zapravo taj je Književni dogovor u prvi mah imao deklarativan karakter, i za njim se nije povela ni hrvatska ni srpska štampa. Mažuranić, Kukuljević i Demeter bili su doduše ugledni književnici ilirskoga kruga, Karadžić je u to doba bio jedan od najznatni,jih javnih radnika srpskih, ali prva trojica nisu potpisala Književni dogo­ vor kao delegati iliraca, pa bi njihov potpis onda obvezivao i ostale ilirce, a Karadžićeva je grafija tada još bila zabranjena u Srbiji, tako da ni za njim nisu mogli odmah poći njegovi sljedbenici. U Beču nisu bili ni Gaj ni Babukić ni A. Mažuranić, a ta su trojica upravo bili stvaraoci ilir­ skog pravopisnog sistema i kodifikatori književnog jezika. Stoga Gaj, kao urednik i izdavač »Narodnih novina«, objavljuje doduše u 76. broju Novina god. 1850. u podlisku »Foučiteljni zabavnik« čitav tekst Književ­ nog dogovora, ali ga popraćuje uvodnim tekstom vrlo uzdržljiva sadr­ žaja. »Predpolagajući«, veli on, »da namiera niže stavljenoga nama iz Beča poslanog dogovora i š njim skopčanih pravilah nije druga, već da se uvede jednakost u načinu pisanja među našima spisateljima, priobćujemo ga domorodnomu čitateljstvu na razsudjenje. Vrieme će na skoro pokazati jeda li je ovaj priedlog praktičan i vodi li u današnjem našem položaju k ožudjenoj slozi i jednakosti, ili pako naprotiv još k većemu ciepanju i književnom razdoru.« Jasno nam je zašto Gaj nije oduševljen i zašto on ne primjenjuje načela Književnog dogovora u svojim Novina­ ma. Gaj se mogao obradovati samo tome što se ijekavski govor predlaže za zajednički književni jezik Hrvata i Srba i što se predlaže pisanje glasa h ondje gdje mu je po etimologiji mjesto. Ali Književni dogovor odbacuje Gajev način pisanja refleksa jata, odbacuje ilirski genitiv množine na -ah, do kojega je ilircima bilo veoma stalo, odbacuje i ilirsko pisanje vokal­ noga r, protivi se i »miješanju narječja«, što je Gaj u izvjesnom smislu propovijedao u više svojih »Proglasa«, a osobito u »Proglasu« iz god. 1835, u kojem je naglasio da književni jezik ne misli tražiti u jednom mjestu ili u jednoj državi, nego u cijeloj velikoj Iliriji.24 Gaj dobro poznaje ras34 Vidi: D anicza H orvatzka, Slavonzka y D alm atinzka, tečaj I, br. 48. od 5. gru d n a {prosinca) 1835.45

45

položenje zagrebačkih ilirskih krugova, osobito mišljenje Babukićevo i Antuna Mažuranića, pa se boji da takav Književni dogovor ne bi možda postao povod još većem cijepanju i razdoru. Do toga doduše nije došlo, svaki je i poslije Književnog dogovora ostao na starim pozicijama, ali to ne znači da Dogovor nije uspio. On dakako nije donio ploda odmah, ali je postao zametak koji se postepeno razvijao i donio puni plod tek potkraj stoljeća. Oko Književnog dogovora okupljali su se postepeno K aradžićevi sljedbenici i u Hrvatskoj i u Srbiji, gdje je 1859. dignuta za­ brana Karadžićeve grafije, pa se na svima stranama postepeno utirao put Karadžićevim idejama. Tako je i s toga gledišta dan 28. ožujka 1850. hi­ storijski datum. Ali Gaj ostaje pri modificiranom označivanju refleksa jata, pa »Na­ rodne novine« i dalje pišu ie i u dugim i kratkim slogovima. Babukić i A. Mažuranić i drugi ilirci zadržavaju još i e u svojim knjigama, a preuzi­ maju ga i školske knjige, koje se u znatnoj mjeri pojavljuju na hrvatskom jeziku od 1852. dalje. U Matici ilirskoj okupljeni su još stari ilirci, pa se književni časopis »Neven« pojavljuje 1852. s ilirskim pravopisom i s e p o ilirskoj tradiciji. U takvoj nesređenoj pravopisnoj situaciji nije čudo što sada opet dolaze na dnevni red diskusije o pravopisnim problemima. Nisu se one pojavile od obijesti, nego od nevolje. U drugoj polovini god. 1851. javio se u »Narodnim novinama« kao jezični kritičar velike oštrine mladi Ante Starčević. U prikazu VIII knjige »Kola«, koju je priredio Andrija Torkvat Brlić, i u prikazu druge knjige »Dubrovnika«, što ga je uredio Matija Ban, kao i u prikazu Matičina izda­ nja Palmotićeve »Kristijade«25, u kojem je ispred vokalnog r izostavljen popratni vokal, Starčević vrlo oštro napada redaktore tih izdanja zbog jezičnog nemara. Taj se jezični nemar sastoji, po Starčevićevu mišljenju, u imitiranju »govedara«, u čudnovatom pisanju refleksa jata šaranjem slova e, ie, je, ije, u izostavljanju popratnog vokala uz vokalno r i u sli­ jepom imitiranju onoga koji je rekao: »Piši, kako i govoriš!« Starčević piše vrlo oštro, pa mu je na prikaz odgovorio i Brlić u 233. broju g. 1851. i Matica ilirska u 18. broju »Narodnih novina« god. 1852. »Piscu netreba gledati, kako koi govedar govori«, veli Starčević, »nego mu se valja tersiti, da ga svaki govedar razumi, i da uho slušatelja nevredja.«26 Po Karadžićevu načelu »Piši, kako i govoriš!« ne može se, veli on, uopće postići sloga, jer po tom načelu ni dva čovjeka ne mogu pisati jednako.27 Vo­ kalno r bez popratnog vokala djeluje na čovjeka »kao da se razgovara sa bontonistom iz kotca, a ne s čoviekom«.28 Ali svakako Starčević je naj­ dalje otišao kad se oborio na ijekavski i ikavski govor sasvim diletant­ ski i opredijelio se za ekavski govor. On je to učinio u »Odgovoru na po­ slanicu gospodina A. T. Brlića« u »Narodnim novinama« g. 1851, u 239. i 242. broju, na ovako neuvjerljiv način: »Naš jezik, bez da se razumljivost “ P rik a z »Kola« izišao je u 227. b ro ju »N arodnih novina« 3. listopada 1851, p rik az »Dubro­ vnika, cvieta narodnoga književstva« u 230. b ro ju od 7. list. 1851, a p rik az »K ristijade« u 298. i 299. b ro ju »N arodnih novina« od 30. i 31. prosinca 1851. ** U p rik az u B rlićeva »Kola«. " U »Odgovoru n a poslanicu g. A. T. Brlića«, »Nar. novine« br. 242, god. 1851. " U p rik azu Palm otićeve »K ristijade«. 46

46,

uvredi, može se mnogo polepšati, t. j. uhu slušatelja ugodnim učiniti. Ja sam i za ovo polepšanje. Ovde opširno pisati, u čemu stoji lepota jezika, rieđopušća mi vreme ni prostor. S toga velim: 1. na šaranje — makar kakvo: a) reči šareno pisane (e, ie, je, ije) nerazume ni svi štokavci, a ka­ moli kajkavci i čakavci; b) šaranje čepa naše proste reči na više komadah, što niti je razumljivo, ni lepo, dakle ni slobodno — t. j. polag moga na­ čela. U našem jeziku nije ni jedna reč, koja bi imala više od pet slovkah, a uz šaranje jednoslovična ih reč toliko ima, n. p. iz lep ali bei postaje lijepijema, bijelijema itd. — samo ako se dosledno piše. To je srednja perioda!! — Meni ovde druga neostaje, nego uzeti ali čisti i ali e. Ja sam rodjen štokavski fkavac, dakle niko nemože mi reći: Cicero pro domo sua ali s g. B. da su mi reči jednostrane, pa i tako opet strictissime od moje strane — velim: ovo je (i) najpotištenii, najgadnii glas, koi samo ne­ koliko nas štokavacah razumi. Ja sam dakle za čisti e. I zbilja, on je najlepši glas, koi svi razumimo.«29 Premda je to pisano sasvim diletantski, ipak je pored Gajeva ijekavskog govora i Kuzmanićeva ikavskog govora stavilo na dnevni red i Starčevićev ekavski govor (spomenuti je članak i pisan ekavskim govorom), tako da se ispod Starčevićeva članka uredni­ štvo »Narodnih novina« ogradilo od piščevih teza, ali će o njima potanje pisati kada Starčević izda gramatiku toga jezika, što je on obećao, ali obećanja nije izvršio. Prilog »Nevena« pravopisnoj i jezičnoj diskusiji toga vremena vrlo je taktičan i koristan. Prvo godište (1852) uređuje Mirko Bogović po sta­ rom ilirskom pravopisu sa slovom e i er, tako nastavljaju 1853. i urednici Ivan Perkovac i Vojko Sabljić, no kada u trećem godištu preuzima ured­ ništvo Josip Praus, novi urednik već u 1. broju na str. 16. poziva knji­ ževnike koji se bave filologijom, da na miran način rasprave i pravopi­ sna pitanja. Tako se u tom godištu (1854) pojavljuju dva članka Bogoslava Šuleka o pravopisnim pitanjima. Prvi je »Zašto izostavljamo e pred r-om u riečih krv itd.?« u književnom prilogu br. 1 od 5. siječnja 1854, a drugi je »O dvoglascu ie« uz br. 16. od 20. travnja 1854. To su bila dva pitanja koja su izazivala najviše glavobolje, a u ovom drugom članku, koji je za nas osobito zanimljiv, Šulek se zalaže za pisanje ie mjesto S. Šulekov članak o dvoglascu ie na deset strana s pridodanim rječni­ kom ijekavskih riječi na pet strana ozbiljna je rasprava o problemu ka­ ko da se izađe iz neprilike što jedni pišu i, drugi i, treći e, a četvrti ie. On otvoreno kaže da su ilirci uzeli e iz češkoga pravopisa sa željom da ujedine različne govore, ali misli da se sada već može bez razdora ras­ pravljati o tom pitanju i dokazati da e za tu svrhu ne valja »jer smeta valjanomu izgovoru«. No jedinstvo nam je u pisanju potrebno, i ono se može po njegovu mišljenju najbolje postići pisanjem ie za duge slogove, a je za kratke (liepo, mjera). Za takvo rješenje govori »i ustrojstvo jezika, i blagoglasje, i razgovietnost, i dosadašnji običaj«. Takvo je rješenje u skladu s ostalim slavenskim jezicima, ono nam jezik krasi i bogati, tako su pisali slavni Gundulić, Palmptić, Đorđić, tako se postiže razlikovanje '• »Narodne novine«, 1851, br. 242, str. 695.

47

između riječi različna značenja, kao što su rieka i rika, selo i sielo, deva i dieva i si. Šulek se obazire i na Karadžićevo je, i je, ali drži da đvosložni izgovor u dugim slogovima pripada u osobine južnjaka te se može sma­ trati lokalizmom. »Nu nas su uvjeravali ljudi, koji su pomnjivo slušali govoreće Crnogorce i Hercegovce, pa oni tvrde, da se i u onieh stranah ie navadno izgovara u jednoj slovki, a ne u dvie (riječ), dakle onako kao što drugdje. Ako se između i i e nješto od j-a čuje, to biva samo zato, da se laglje stope oba samoglasca u jednu slovku, i da nebude između njih kao zieva...« Stoga Šulek ie smatra dvoglasom (dvoglascem) pa se pro­ tivi pisanju dvaju slogova (ije), za što se dakako i mogu naći potvrde u nekim ijekavskim govorima. Pisanju ie u dugim slogovima i je u kratkim prigovaraju mnogi, tvrdeći da je to teško razlikovati. Da bi stvar olakšao, Šulek prilaže kratak rječnik ijekavskih riječi i napominje: »Zlo po onu književnost, u kojoj književnici negledaju na istinu nego na commoditäfc: oni su zatvorili vrata svakomu napredku.« A što neki prigovaraju da se na taj način stvara nesigurnost u čitanju riječi djevojka i djak, tome se može doskočiti, veli Šulek, da se na j u riječi djak ne stavlja tačka. Tako bi se onda đ pisalo vezom glasa d i j bez tačke na j.80 Šulekov je članak imao velik uspjeh, i to prvo stoga što je Šulek zapravo nastavljao na razvoj od e prema ie, koji je već uvela »Danica« 1848. i za njom »Narodne novine« 1849, a drugo zbog toga što je Karadžić u Hrvata izgubio mnogo od popularnosti poslije svojeg članka »Srbi svi i svuda«, u kojem je 1849. dokazivao da su samo čakavci Hrvati, kajkavci da su Slovenci, a štokavci da su Srbi.81 O tom je bilo dosta polemika po časopisima tadašnjeg vremena, pa je i to svakako djelovalo da je »Knji­ ževni dogovor« u izvjesnom smislu stavljen ad acta. Šulek osim toga po­ kreće stvar naprijed od dotadašnjeg stadija te uvodi razlikovanje dugih i kratkih slogova. Protiv toga je doduše u 3. broju »Nevena« g. 1855. u člančiću »Dvie želje« ustao neki J. D. tvrdeći da ni u drugim samoglasni­ cima ne razlikujemo na pismu dužine od kratkoće, ali mu je već u 6. br. na str. 95. Šulek odgovorio da je to pri jatu nužno, jer su to izrazito dru­ gačiji izgovori, npr. ljepota, njedra, mjera, ali sviet, viek. I sam »Neven« prihvaća Šulekovo rješenje već 1854. donoseći naiz­ mjenično članke s e i s ie. Kako je Šulek iste godine u »Nevenu« u 1. pri­ logu predložio i napuštanje popratnog vokala uz vokalno r, »Neven« u svojem četvrtom godištu prelazi na nov pravopis po Šulekovu prijedlogu, pa na 1. str. godine 1855. čitamo: 4. siečnja i Crte iz zagrebačkoga života. Tome je »Neven« ostao vjeran i u daljnjim godištima. Značilo je to otva­ ranje nove etape, koja je dominirala sve do 1892. istiskujući e sve to više. Vjekoslav Babukić ostaje dakako na ilirskoj tradiciji. God. 1854. iz­ daje u Zagrebu veliku »Ilirsku slovnicu« na 444 strane u potpunosti po ilirskom pravopisu. Na str. 6. veli za e da nije diftong, nego je jotovano e (= je) i najmljeno je (uzeto je per conventionem) da se izgovara ili kao je ili kao ie (= ije). Sada već i on napušta mogućnost ikavskog i ekavskog *• B. S(ulek): O dvoglascu ie. K n jiževna priloga k »Nevenu« 1854, 20. tra v n ja , br. 2. ,l V. S. K aradžić: K ovčežić za isto riju , jezik i običaje S rb a sva tr i zakona, B eč 1849, str. 23. i 24.46

46

čitanja, ali ostaje dosljedno pri pisanju e. U dugim slogovima Babukić dopušta čitanje dvosložno i jednosložno: beda se može čitati bjeda ili Me­ đa (= bijeda), dete kao djete ili diete (= dijete). U kratkim slogovima iz­ govara se kao je: vera čita se vjera (= vjerra) 32 Tu je očit velik napre­ dak prema naučavanju u njegovoj »Osnovi slovnice« 1836. i u raspravi »Nekoliko rččih o pravopisu« 1846, o čemu sam prije govorio. Ali u sin­ taksi (»stavkoslovlju«) te gramatike Babukić piše primjere iz književno­ sti i sa ie i sa je i sa ije, kako je već u originalu.38 A i u samoj posveti banu Jelačiću na V str. piše s e, a na VI s ie, što znači da on nije protivan pisanju ie, nego on svoju gramatiku smatra općom ilirskom, južnosla­ venskom gramatikom, a druge su pokrajinske. Stoga on na str. 183. s po­ nosom citira riječi Matije Majera iz Celovca: »ktor hoće pisati u ii. slo­ venskom pođnarečju nek se derži gramatike Murkove ali Metelkove (izuzamši Metelkov krivopis); ktor hoće pisati po serbsko, nek se derži slov­ nice Vuka Stefanovića ali gramatike I. Berlića; ktor bi pak rad pisal po ilirsko, t. j. u knj. narečju za Slovence* Horvate i Serblje zajedno, nek se derži slovnice ilirskoga narječja Vekoslava Babukića.« Šulek je u prvi mah pomakao rješenje problema naprijed za lijepu književnost. U školi i školskim i stručnim knjigama i dalje je bio u upo­ trebi ilirski pravopis. Pa i sam Šulek je u svojem »Nšmačko-hrvatskom rečniku« god. 1860. upotrebljavao slovo e, a ne ie, premda je u pisanju vokalnoga r ispustio pisanje popratnog vokala i premda je već 1854. pred­ lagao pisanje ie. Pedesetih godina pišu se i izlaze mnoge školske knjige, među ostalima god. 1859. i »Slovnica hervatska za gimnazije i realne ško­ le« od Antuna Mažuranića i »Skladnja ilirskoga jezika za srednja učili­ šta« od Adolfa Vebera Tkalčevića. Ovaj posljednji postaje nakon obja­ vljenog »Ustroja ilirskoga jezika« u »Nevenu« 1856. predvodnik Zagre­ bačke filološke škole i glavni baštinik i branitelj osnovnih jezičnih i pra­ vopisnih pogleda iliraca. On je konzervativniji od Šuleka, nekadašnjeg bliskog Gajeva suradnika, pa brani i č i er, a kako je bio plodan pisac i uskoro glavni autor srednjoškolskih gramatika hrvatskoga jezika, njego­ vim se utjecajem još dugo čuvaju stari elementi ilirskog pravopisa i jezi­ ka.34 Uopće, pedesete su godine pune različnih suprotnosti, pa se sve to ogleda i u pravopisnim i jezičnim različnostima. Bori se staro s novijim i najnovijim, sve se to isprepleće. Ima čak i neobičnih stvari: ako je č i čr starije, a ie i r novije, bilo bi razumljivije, da prvo ostaje starijim gene­ racijama, a drugo da upoznaju učenici u,školama. Međutim, bilo je baš suprotno. Činilo se ipak 1862. da je konačno pobijedila ilirska koncepcija, jer je Ivan Mažuranić 29. listopada 1862. naredbom br. 3180 propisao za škole ilirsku ortografiju s e i s er-om, ali ta je naredba, premda se provo­ dila, sad već došla prekasno, jer je književnost pošla za Šulekovim pri­ jedlogom iz 1854. A kako li je tek čudno da potpisnik Književnog dogovo­ ra iz 1850. uvodi ilirski konzervativni pravopis u škole g. 1862. To se 38 Ilirska slovnica. S astavi Včkoslav B abukić, c. k r. professor, u Z agrebu 1854, str. 7. " O. c., str. 389. i 395. 11 P o ta n je o V eberovu ra d u vidi u m ojoj ra sp rav i V eberove zasluge za naš k n jiže v n i je z ik , 309. Rad JAZU, Z agreb 1956, str. 33—80. 4 Jonke

49

može protumačiti jedino time što je praktično stanje na terenu bilo dru­ gačije od težnja pojedinaca i što je nemilosrdno nametalo svoja rješenja. Ali tako nije moglo ostati, jer jedna književnost i jedan jezik nisu mogli podnositi nekoliko različnih rješenja. Situacija je dozorila u početku 60. godina, i gordijski je čvor razriješio školovani lingvist novoga tipa Vafroslav Jagić svojim člankom »Naš pravopis« u »Književniku« 1864. Vatroslav Jagić je uvidio i jasno izrekao da su sad drugačija vre­ mena nego što su bila ona tridesetih godina. Snovi iliraca o zajedničkom književnom jeziku južnih Slavena razbili su se o krutu stvarnost. Nema više smisla njegovati jezik s ilirskim koncepcijama, nego sad treba pra­ vopisne i jezične probleme rješavati samo za Hrvate i Srbe koji imaju zajednički jezik. Stoga se on izražava protiv gen. množine na -ah, protiv e, a za ie i je kao Sulek, protiv popratnog vokala uz samoglasno r, za ć, a ne za tj, i za ublaženi etimološki pravopis.85 A u znak svojeg približa­ vanja Vuku St. Karadžiču, koji je pedesetih godina bio oštro kritiziran zbog svojih nacionalističkih stavova* Jagić uz taj članak objavljuje čitav tekst Književnog dogovora od 1850. Dakako, Veber je na to odmah reagirao člankom »O našem pravo­ pisu« u »Glasonoši« g. 1864. On brani i, jer je teško razlikovati duge i kratke slogove, zalaže se za veću etimologičnost u pravopisu, brani i -ah u gen. množine, a usvaja samo prigovor popratnom vokalu uz vokalno r. Prigovara Jagiču da on sad uvodi peti pravopis, kao da dosadašnja četiri nisu dovoljna, a trebalo bi ipak težiti za jedinstvenošću.88 Veber stoga zadržava slovo e i u »Slovnici hervatskoj za srednja učilišta«, koja je iza­ šla u Zagrebu 1871. i 1873, i tek u trećem izdanju god. 1876. napušta e i zamjenjuje ga s ie i je u »Slovnici hrvatskoj«, kako se ona sada zove. ' Dakako, četiri pravopisa, kao što nabraja Veber, nisu se mogla odr­ žati jedan uz drugi. Pri tom on misli na hrvatski školski, hrvatski knji­ ževni, Karadžićev srpski i tradicionalni srpski. Ali kako taj četvrti ne do­ lazi u Hrvatskoj u obzir, na njegovo mjesto nastupa Jagićev koji se razli­ kuje po nekoliko elemenata od ostala tri, premda je Karadžićevu najbliži. Nakon tolikih neuspjelih pokušaja sjedinjavanja pravopisnih propisa ko­ načno je sedamdesetih godina dozorila misao da pravopisna pravila treba da donese kolektiv stručnjaka. Ali ipak, prije nego prikazem taj završni čin, potrebno je prikazati kako su se razvijale prilike u Dalmaciji, u Za­ dru, nakon obustavljanja »Zore« i pokretanja »Glasnika dalmatinskog«. Kao što rekoh, Kuzmanić je 1. I 1849. usvojio Gajevu grafiju, jer »sloga slavjanska nije prazna rič«, ali je zadržao ikavicu. Taj isti princip prenosi on i u »Glasnik dalmatinski«, pa u njegovu prvom broju daje o tom i upute: »Koji slabo umidu štiti, ili koji nisu se još upoznali s ovim novim pravopisom, da nežale truda naučiti ga, jer veća strana naše braće Slavjanah u Cesarovini Aiustrianskoj njim- pišu, i sad je u običaju u sa­ mom Cesarskom dvoru, kao što nam dokazuju Cesarske isprave ili vam naredbe, koje nam iz Beča dolaze...« Ali nastavlja on dalje: »Ovaj List ** V atroslav Jag ić: Naš pravopis. »Književnik«, str. 1—34. i 151—180. Z agreb 1864. » Adolfo V eber: Djela, m , Z agreb 1887, 183—218.

50

izlaziti će skroz po hervatski onako kao što većina stanovnikah Dalma­ tinskih govori, ište i hoće«, a to je ikavskim govorom. U »Glasniku dalmatinskom« surađuje i bivši »Zorin« suradnik Šime Starčević, te on u 44, 46, 48. i 51. broju lista polemizira s Bečkim knji­ ževnim dogovorom i odbija ga. U 103. broju od 24.*XII 1850. negativno ocjenjuje i Karadžićeva »Pravila za južno narječje.« Njegov negativni stav prema ijekavskom govoru ima i klerikalno obilježje, što je jasno po tome što on veli da bi mjesto teksta »u južnome pak izgovara se« trebalo dodati: »kod sliditeljah odcipljene Cerkve iztočne.« Ali taj se ijekavski govor u »Glasnik dalmatinski«, svakako pod utje­ cajem zagrebačkoga književnog jezika, probija uvijek onda kad Kuzmanić zbog bilo kojeg razloga napušta uredništvo. Kad 2. listopada 1855. uredništvo preuzima Kazali, nekadašnji urednik »Zore«, list je pisan ije­ kavskim govorom. Za Kazalijeva uredništva od 1855. do 1859. »Glasnik« preporučuje i objavljuje knjige zagrebačkih iliraca. God. 1860. preuzima list pjesnik Jovan Sundečić i uređuje ga ijekavski, ali u podlisku će, veli, objavljivati i ikavske priloge. Sundečić uređuje list dvije godine, zatim ga od 4. X 1861. do 5. II 1864. uređuje Stjepan Ivičević, a od 5. II 1864. po­ novo je urednik Ante Kuzmanić. Sada je list opet ikavski i tako sve do 28. XII 1866, za čitavo vrijeme Kuzmanićeva uređnikovanja. Kuzmaniću svakako pripada čast da je on bio posljednji mohikanac ikavskoga knji­ ževnog jezika.37 Time je dakako znatno otežao napore iliraca.

5 Ne smijemo smetnuti s uma da je 1836. ilircima bilo stalo u prvom redu do jedinstvenosti pisanja, a izgovor e može biti i ovakav ili onakav, tj. ili ikavski ili ekavski ili ijekavski. Ali sada već šezdesetih godina kad se književni jezik potpuno uputio u ijekavskom pravcu, sada je i jezičnim stručnjacima i književnicima u prvom redu bilo do pravilnog izgovora, 17 Pogrešno bi bilo po K uzm anićevu stav u p rem a jezičnim i pravopisnim p ita n jim a z ak lju čiv ati d a je on bio p ro tiv jed in stv a h rv a tstv a i srp stv a uopće. V rlo je poučno p ro ­ č ita ti njegovu poslanicu D alm atincim a g. 1861. (»Ante K uzm anića poslanica D alm atin­ cima«, u S p litu 1861, o tro šk u izd av atelja. K n jig o p eč atn ja U. O liveti i G iovannicio.) U toj poslanici on polem izira s p rotivnicim a sje d in je n ja D alm acije s H rvatskom pa veli: »Sjedinjenje ili p rid ru že n je ove zem lje k ’ H črvatskoj bitiće našoj n aro d n o sti i našim pravicam a kam en stanac, tem elj neoborivi. N edogodi li se to, ta d a nam a drugo ništa neo staje do u sp ira ti se p o taliančivanju, da se neizbagrim o i nepostanem o lju d i sridnjega roda, to je reći, ni m uško ni žensko.« N apada oštro T alijan e i talija n aše: »Tamo u Z ad ru viču: n o n slam o Croati — nism o H črv ati — a li slam o Croati noi — m i sm o H ćrvati, i im a nas puno više nego n j i h . . .« Zali ujed n o što je i »Zoru« i »Glasnik« nazvao dalm atinskim im enom : »Za n evolju sam svojoj Z ori i G lasniku p rid io D alm a­ tin s k u p rid iv k u , k o ja se zakopltila u glavi i naših književriikah; spćrvice n ije m i prosto bilo ni h č rv a tsk i nam isto ilirsk i pisati!« U jedno o b jašn ja v a n aro d n im n e p rija te ljim a da D alm aciji p rip ad a h rv a tsk o im e: »Narod n aš kao ču v ar i b a štin ik starin sk o g a p re d a ­ v a n ja i im a n ja ovu zem lju D alm aciu od V elebita do K leka n a dvoje dili: n a g o rn ju (gorsku) i n a d o ljn u (prim orsku) h č rv a tsk u r u k u . . . D a sm o ostali p ri vlad i svojoj, doisto bi i n a zem ljopisnom (geografičnom ) listu H erv atsk a zam ašala ćak do K leka, a D alm atinski naslov k rijo bi se kao n egdašnja L iburnia, Japidia, K urecia i Mizja, gdino sada naša b ra ća H erv ati i Serbi sta n u ju . . .«

4*

51

pa su stoga tražili takva slova koja će najbolje osigurati pravilan ijekav­ ski izgovor. To smo jasno razabrali i iz dosadašnjih navođenja argumen­ tacije za pojedinu tezu. Kad Veber 1864. brani slovo e s obrazloženjem da je teško razlikovati duge i kratke slogove, tada se vidi da njemu nije do pravilna izgovora i da je on zapravo na stanovištu Gaja, Babukića i A. Mažuranića, koji su pisali da im nije namjera da propisuju izgovor slova e, nego da je za volju sloge ilirske potrebno uvijek e pisati. Šuleku i Jagiću potrebno je naprotiv razlikovanje dugih i kratkih ijekavskih slo­ gova, a to je potrebno šezdesetih godina i njihovu sljedbeniku Dragutinu Jambrečaku koji polemizira s Veberom u »Pozoru« 1876. među ostalim i 0 slovu e ovako: »Nije li bolje i kadšto pogriešiti, nego-li uviek i nepre­ stano griešiti. A pišuć e nikad nenaučismo izgovarati rieči s ovim dvoglascem.«38 Dakako, prema različitim potrebama i različiti zahtjevi. Ali, kao što sam istakao, četiri pravopisna sistema ne mogu postojati u jednom književnom jeziku bez štete za nj. A osobito je bilo neprilično što se u školi upotrebljavao stariji tip, a u književnosti noviji tip. Omla­ dina nikada ne želi da zaostaje za razvojem, naprotiv, ona želi da bude predvodnica. Stoga su i školske vlasti u Hrvatskoj osjetile poteškoću takve anomalije. Kao što izvješćuje Ladislav Mrazović u »Viencu« g. 1877, đaci 1 profesori opirahu se upotrebljavanju staroga, ilirskog pravopisa. »Uzrok tomu odporu biaše prvo to, što je ta naredba diktatorskim načinom nešto dekretovala i to u vrieme, kad se više naredbe niesu rado slušale, — a drugo, što je noviji pravopis izvan škole već mah preoteo na toliko, da se od toga vanjskoga dojma ni škola nije uspješno obraniti mogla. Nu zapustiv onaj stari Gajev pravopis, zavladala je u školi malo po malo takova anarkija, da su proti njoj i sama ravnateljstva učevnih zavoda i pojedini učiteljski sborovi prinuđeni bili tražiti pomoć kod zemaljske vlade.« U takvoj situaciji zemaljska je vlada pozvala zemaljski školski odbor i pojačala ga najpoznatijim školskim i književnim stručnjacima, da oni rasprave što bi se moglo poduzeti protiv toga pravopisnog nereda i ne bi li se mogao propisati kakav jedinstveni školski pravopis i koji bi to bio. Pojačani zemaljski školski odbor sastao se 2. veljače 1877. pod pred­ sjedništvom Ivana Kukuljevića i zaključio je jednoglasno da se pravopis­ nom neredu može na put stati tako da se povjeri pododboru stručnjaka neka izradi pravopisna pravila koja će se propisati za školu. Za predsjed­ nika pododbora izabran je dakako Adolfo Veber kao uvaženi pisac, stilist i gramatičar, a za članove su izabrani književnik Franjo Marković, Armin Pavić, Tadija Smičiklas, Fran Petračić i Ljudevit Modec. Pored konzer­ vativnoga A. Vebera u pododboru se nalazi i pobornik fonetskog pravo­ pisa Armin Pavić. Taj je pododbor održao više sjednica i podnio zemalj­ skom školskom odboru u sjednici od 8. ožujka 1877. opširniji izvještaj s prijedlogom o reformi glavnijih pravopisnih pravila. U zemaljskom školskom odboru zasjedao je i književnik Janko Jurković i profesori i ravnatelji gimnazija i učiteljske škole Ignjat Bartulić, Ivan Stožir, Stje** D ragutin Ja m b reč ak : P rim jetb e na sud A. T. o slogu M iškatovićevu, Pozor«, 1867, br. 148—152.

52

pan Basariček i Stjepan Sabljak. Zemaljski školski odbor prihvatio je pododborove zaključke o pojedinim pravopisnim problemima »malo ne u svih točkah«. Kao što saznajemo iz zapisnika perovođe Ladislava Mrazovića u »Viencu« 187739, pododbor je donio propise o pisanju vokalnoga r, refleksa jata, o pisanju ć i tj, dj, lj i nj, o asimilaciji suglasnika, o geni­ tivu plurala, o pisanju negacije i o pisanju tuđih riječi. Pravopisni pod­ odbor izradio je svoja pravila najvećim dijelom na spomenutim Jagićevim principima iz god. 1864. s izuzetkom što se suprotno od Jagića opredijelio za genitiv množine na -ah. To je dakle ublaženi etimološki pravopis, a za naš problem, o kojem raspravljamo, pododbor je ne samo predložio ie u dugim slogovima i je u kratkim nego je dao i neke potanje propise. Tako npr. treba pisati riečnik, a ne rječnik kao u Karadžića, jer se ono prvo govori u našim krajevima. U prefiksu pre treba i u dugim slogovima pisati i izgovarati samo pre, npr. prevod, prelaz (ne prievod, prielaz), a iza r u kratkim slogovima samo e: vreća, redji, mreža (ne vrjeća, rjedji, mrježa). A da bi se za svaku riječ pouzdano znalo kako treba da se piše, valja sastaviti rječnik takvih riječi. Pododbor je dakle pošao srednjim putem: napustio je Gajev pravopis, ali nije prihvatio ni Karadžićev. Predavši ovaj elaborat vladi, zemaljski ga je školski odbor još popratio zaključkom da »je stvar glede pitanja etimologijskoga i fonetičkoga (tačka 6.) premalo još iztražena«. Vlada se međutim nije žurila s donošenjem novog pravopisa. Uosta­ lom treće izdanje Veberove »Slovnice hrvatske«, koje je nedavno izašlo (1876), napisano je uglavnom prema takvom pravopisu, pa i nije bilo osobitog razloga za žurbu. Tko zna nije li i popratni zaključak o etimo­ logijskom i fonetičkom pravopisu otegao donošenje odluke pogotovu zato što se u pododboru akademik A. Pavić jako založio za fonetski pravopis, pa je ondje čak izjavio da će »ustmeno u zem. školskom vieću braniti stari pravopis hrvatski«, kako je on nazivao fonetski pravopis. To mu je bilo toliko lakše što su sad već pristalice Karadžićeva fonetskog pravo­ pisa stekli jako uporište u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, koja je pokrenula veliki naučni »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika« na Karadžićevim jezičnim i pravopisnim principima, a i prvim mu je urednikom bio Karadžićev učenik i suborac Đuro Daničić. God. 1878. izlazi u Akademiji Daničićev »Ogled« za »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika«, a prvi svezak »Rječnika« pojavljuje se g. 1880. U Akademijinim izdanjima Karadžićev je pravopis u paralelnoj upotrebi s Veberovim, pa sve to djeluje na mlade jezične stručnjake i oni se priklanjaju fonetskom pravopisnom principu i Karadžićevim pravopisnim principima uopće, a to za naš problem znači i pisanje ije u dugim slogovima i je u kratkim. Vebera kao pisca školskih gramatika istiskuje uskoro Miklošičev učenik Mirko Divković, koji 1879. izdaje »Oblike«, a 1881. »Sintaksu« gramatike hrvatskoga jezika. U polemici s Veberom g. 1879. Mirko Divković sam spominje da je prije četiri godine, dakle 1875. godine, predložio u konač­ noj sjednici kr. zemaljskoj vladi »da se Veberova slovnica zamjeni (!) 94 L adislav M razović: Ob ustanovi hrvatskoga pravopisa, »Vienac«, 1877, b r. 11, 13. i 14.

53

Daničićevom, latinicom štampanom.«40 Divkovića je pomagao i T. Maretić, koji je uskoro razvio i veliku prevodilačku i jezičnu aktivnost u duhu Karadžićevih ideja. On u »Viencu« 1884. u člancima »Filologičko iverje« vatreno zagovara fonetsko pisanje, novije oblike, izgovor ije u dugim slogovima i si. Tako su sada misli Književnog dogovora iz 1850. ponovno oživjele i, nema sumnje, spriječile odobrenje pravopisnih pravila iz god. 1877. Bila je to sada zgodna prilika da se uvođenjem fonetskog pravopisa u Hrvata postigne pravopisno jedinstvo sa Srbima, koji su već u kneževini i kasnije kraljevini Srbiji prihvatili Karadžićev fonetski princip. Kao što je Armin Pavić svakako otegao prihvaćanje pravopisnih zaključaka iz g. 1877, tako je on sa svojim autoritetom kao akademik i sveučilišni profesor za hrvatsku filologiju po svjedočanstvu prof. Ivana Broza, autora »Hrvatskog pravopisa« iz g. 1892, bio vrlo aktivan pri dono­ šenju novog, fonetskog pravopisa prema principima Književnog dogovora iz 1850, ili drugim riječima rečeno, po principima Vuka St. Karadžića. Zaključci pravopisnog vijećanja iz god. 1877. nisu se, veli Ivan Broz, nikada izvršili, »pa je tako pravopis na veliku štetu ostao u školama kao što je i bio: bez pravila, nikakav«. To je dakako bilo i na štetu književ­ nosti i javnog života uopće. No g. 1889. odlučila je vlada ponovno da riješi pitanje o jedinstvenom školskom pravopisu. »Osobiti odbor, u koji su bili pozvani strukovni učitelji«, veli Ivan Broz u predgovoru »Hrvatskog pra­ vopisa«, »raspravio je u nekolike sjednice to pitanje i izrekao svoje uvje­ renje, da je od prijeke potrebe za škole jedan pravopis, a taj treba da je osnovan na načelima fonetičkog pisanja. Visoka kr. zemaljska vlada, odio za bogoštovlje i nastavu prihvati to mišljenje za svoje pa želeći, da bi se što prije postiglo jedinstvo pravopisa u svjema školama, postavila je u početku g. 1892. kr. sveučilišnog profesora za hrvatsku filologiju, g. Armina Pavića, revizorom svih knjiga, što će se o njezinu trošku i u njezinoj nakladi štampati, a meni je naložila da izradim ne samo pravila za pra­ vopis nego i pravopisni rječnik. Tako je postala ova knjiga, koju je u svemu odobrio g. prof. A. Pavić.«41 Prvo izdanje Brozova »Hrvatskog pravopisa« izašlo je god. 1892, a vlada ga je propisala za škole 20. listopada 1892. naredbom br. 13.863. TJ njemu se za refleks jata propisuje po Književnom dogovoru od 1850. ije u dugim i je u kratkim slogovima (dijete, vjera), a pojedina se pravila formuliraju prema Karadžićevim »Glavnim pravilima za južno narječje«, koja su bila dodana uz Književni dogovor, a ovdje su obrađena odmah u prvom poglavlju. To dakako znači i dvosložni izgovor dugoga sloga s jatom, dakle: snijeg i mlijeko, a znači i pisanje i izgovor rjeđi, rjččnik, prijevoz i prijčlaz, drugačije od prijedloga pravopisnog pododbora iz g. 1877. Taj je pravopis postepeno prihvatila i hrvatska književnost, publi­ cistika i nauka, tako da je konačno postignuto dugo željeno pravopisno jedinstvo i u školi i u javnom životu. A rješenje pisanja i izgovora refleksa staroga jata dobilo je svoju konačnu formulaciju, koja je zadovoljila i* ** iMlrko D ivković: O dgovor na sud g. V ebera, »Narodne novine«, Z agreb 1879, b r. 226—235. « Iz predgovora d ra Ivana B roza k n jiz i H rvatski pravopis, Z agreb 1893, 2. izdanje, str. IV —V.

54

naučne principe. Velika Maretićeva »Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika«, zasnovana na jeziku narodne pripovijetke, narodne pjesme, Vuka Karadžića i Đure Daničića, samo je potvrdila g. 1899. osnovne teze Brozova »Hrvatskog pravopisa«.

6

Ako čovjek samo letimično baci pogled na pravopisnu zbrku pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća, njemu iz današnje perspektive izgleda čudno o kakvim su se sitnicama prepirali tadašnji jezični i književni rad­ nici. Stoga nije čudo što i dosadašnji književni historici dosta negativno ocjenjuju te pravopisne borbe prikazujući ih ili kao posljedicu tvrdogla­ vosti i uskogrudnosti ili kao običnu potrebu iživljavanja sitnih duhova u pravopisnim i jezičnim pitanjima, kad već, osobito za apsolutizma, nije bilo moguće iživljavanje u političkim borbama.42 Ali ako problematiku ogle­ damo u njezinu historijskom razvitku i njezinoj političkoj i- ideološkoj uvjetovanosti, spoznat ćemo da se u svim tim borbama radilo o prilično krupnim stvarima. U prvom redu polemike nisu vodili sitni duhovi, nego ponajbolje glave onoga vremena. Pred nama se u tim diskusijama i bor­ bama u toku stoljeća izmjenjuju I. Brlić, Lj. Gaj, V. Babukić. A. Mažuranić, A. Veber, B. Šulek, A. Kuzmanić, V. S. Karadžić, V. Jagić, A. Starčević, Đ. Daničić, M. Divković, A. Pavić, T. Maretić, I. Broz i dr. Dakako, uz njih se pojavljuju i sitniji duhovi kao S. Starčević, D. Jambrečak i dr. Teškoću naše tadašnje situacije također treba uzeti u obzir; nikad prave nacionalne vlasti koja bi podupirala nastojanja naprednih duhova, nego gotovo uvijek izigravanja narodnog i preferiranja tuđega. Pišući o teško­ ćama našeg narodnog jezika u 2. broju »Nevena« g. 1852, Mirko Bogović u članku »Naš narodni jezik« ističe kako je velika teškoća upravo u tome što Hrvati nisu gospodari u svojoj kući pa ne mogu samostalno odlučivati. Stoga je pojavljivanje mnogih članaka i rasprava o jezičnim i pravopis­ nim pitanjima često bilo platonskog karaktera, te nije nikoga obvezivalo, niti je itko od toga stvarao zaključke. Obveznima su se smatrale samo pojedine skupine na osnovu istovjetnih političkih ili ideoloških principa koji su ih povezivali. Ako se dakle malo dublje zagledamo u čitavu tu problematiku, pa i u problematiku pisanja refleksa jata, razabrat ćemo da se tu nije radilo samo o tome kako će se pisati i izgovarati neki glas ili skupina glasova, nego u prvom redu o tome hoće li takvo rješenje, zajedno s drugim pra­ vopisnim i jezičnim rješenjima, pomoći u povezivanju južnoslavenskih naroda i u kolikoj će to mjeri moći da pomogne. U ovom našem problemu o pisanju refleksa jata radi se ujedno o takvom glasu ili skupini gla­ sova koji svojom raznolikošću na terenu upravo podvajaju naše narodne govore. I onima koji se zalažu za e i za y, kao i onima koji se zalažu za ie, je, odnosno ije, je, u prvom se redu radi o tome kako da povežu sve 41 Vidi o tom p o tan je : L j. J.: Ideološki osnovi Z agrebačke filološke, škole 19. stoljeća, str. 78. i 79.

55

te narodne govore u jedan književni jezik. Onima pak koji se zalažu za i, u prvom je redu stalo do toga da oko toga i povežu sve hrvatske knji­ ževnosti. Razlika je samo u stupnju ili količini povezivanja. Oni koji se zalažu za e, žele povezati i ujediniti u jednom književnom jeziku i Hrvate i Srbe i Slovence i Bugare, pa im je zato to konvencionalno slovo vrlo pogodno za takvo povezivanje, a čitati ga može svatko prema izgovoru svojeg kraja. Ta je misao tridesetih godina mogla izgledati ostvarljiva, pa zbog toga i nije naišla na jaču opoziciju. Dakako, sljedbenici ilirske ideje branili su je i onda kad je ona bila sasvim nerealna, kao npr. Adolfo Veber u »Viencu« 1884. ovim riječima: »Zagrebačka je škola imala zadatak, da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavaca, kako bi se razširilo književno polje. . . Pošto je to tako liepo pošlo za rukom, nesmije zagrebačka škola, razboritim načinom, obustaviti svoje spasonosne radnje, jer joj je još književno ujediniti barem Slovence, među kojimi se upravo sada pojavljuju znameniti učenjaci, težeći za istim ciljem, koji će se sjegurnije postići zagrebačkom, nego li Daničićevom školom.43« Treba pri tom znati da je Veber bio jugoslavenske, a ne možda velikohrvatske koncepcije. Ali kad je nakon 1848. postalo jasno da je povezivanje svih južnih Slavena jednim književnim jezikom utopija, sve više jača misao da takvo povezivanje treba ostvariti između Hrvata i Srba, koji imaju za to pod­ logu u zajedničkom štokavskom dijalektu i ijekavskom govoru. Treba dakle više paziti na izgovor slova e nego što su to radili ilirci, treba nje­ govati pravilan ijekavski izgovor i oslanjati se na narodni govor u većoj mjeri nego što su to činili ilirci. Na toj se misli iz samog ilirskog kruga razvilo pisanje ie, je, koje su osobito branili Šulek i Jagić, a na toj se istoj misli formirao i Bečki književni dogovor god. 1850, kome je glavni formulator bio Vuk S. Karadžić, a kasniji provoditelji Đ. Daničić, Ivan Broz i Tomo Maretić. Jagić je tu razliku vremena i zadataka najbolje izrekao u članku »Naš pravopis« 1864. ovako pregnantno: »Čim su dakle u nas nestala ona vremena, kada bezazleno snivasmo o nekom umjetnim načinom sagradjenom jeziku, koji bi, sastavljen iz svakojakih i svačijih inigredijencija, ugadjao svemu ju g u . . . ; čim dan današnji, neuspjehom poučeni, shvaćamo, da jedina unutarnja snaga valjano i na temelju podpune sloge medju Hrvati i Srbi razvijene narodne knjige može pritegnuti iztok i zapad: bilo bi, osvjedočen sam, suvišno oduže zagovaranje i zašti­ ćivanje onoga, što si dan za danom sve dalje put krči, onoga, što se osniva na sasvim naravskom načelu.. ,«44 A Književni dogovor iz 1850. bio je i Jagiću najbolji oslonac god. 1864, a na nj su se pozivali i njegovi završni provoditelji Daničić, Broz i Maretić. I ovdje je dakle jedan pra­ vopisni i jezični problem bio najuže povezan s nacionalnom mišlju pove­ zivanja Hrvata i Srba u ijekavskom književnom jeziku. Odatle dakako i borbenost i nepopustljivost, jer se ne radi samo o pravopisnom proble­ mu. A ie i je bili su samo prelazni stadij prema Karadžićevu ijte i je, zasnivani na jednostranom, a ne potpunom poznavanju južnih govora, 4* D jela A do lfa V ebera, III, 459. 44 »Književnik«, 1864. V atroslav Jagić: Naš pravopis, u poglavlju o ć.

koji se nisu mogli potanko proučavati jer su tada još bili u Turskoj carevini. Ali i Kuzmanić je u svojoj konzervativnosti imao mnogo razloga da se bori za ikavski govor. On je poznavao stariju hrvatsku književnost i vidio da ikavski govor sjedinjuje i dalmatinske i bosanske i primorske i slavonske Hrvate; u njemu je živjela svijest, koju je i pismeno izrazio, da je Dalmacija baštinica i središte Hrvatstva, pa nije tako lako htio pre­ pustiti primat Zagrebu, pogotovu što Zagreb preuzima ijekavski govor. On je u prvom redu htio književnim jezikom povezati sve Hrvate, a pove­ zivanje s ostalim južnim Slavenima činilo mu se kao predalek zadatak. To svakako treba pripisati i konzervativnoj sredini u kojoj se on kretao i njezinoj slaboj povezanosti i sa Zagrebom i sa Srednjom Evropom, u kojoj se razmahao duh slavenske solidarnosti. I Kuzmanić dakle i njegova »Zora« brane ikavski govor s ideoloških, nacionalnih postavaka. Odatle i tako velika upornost u borbi. Braneći svoje y i kasnije e Brlić ima mnogo dodirnih tačaka s Gajem, ali nešto i s Kuzmanićem, pa stoga i nije čudo što je surađivao u »Zori«. Kao i Gaj, tako i Brlić želi ujediniti sve Ilire u pisanoj riječi, pa je stoga za pisanje refleksa č predložio y. On se ipak u svojim planovima obazirao u prvom redu na Hrvate i Srbe, ali je y predložio baš zbog toga što je više od svih govora volio ikavski, premda je dakako naučavao da svak može čitati po izgovoru svoga kraja. Pri tom mu je bilo drago što on kao Slavonac može čitati ikavski. Ako se dakle sva ta borba promotri u razvoju i u povezanosti s ide­ ološkim shvaćanjima pojedinih krugova, tada se vidi da se u svemu tome nije radilo o malim, nego o krupnim stvarima. Tada nam je dakako razumljiva i velika vehementnost i upornost u borbi. Promatrajući pažlji­ vo sav taj razvoj u pisanju i izgovaranju refleksa jata u 19. stoljeću, vidi­ mo da je on prema prilikama u kojima se odvijao i prema duhu svakog pojedinog vremenskog razdoblja išao normalnim i prirodnim putem i da je na kraju dao pravilan rezultat. Od one ilirske općenitosti on se unatoč nekim ekskluzivnim pokušajima, koje je mimoišao, završio u pravcu pove­ zivanja hrvatskog i srpskog ijekavskog jezičnog izraza, čime je potpornogao i ostvarenje velikog nacionalnog zadatka: približavanje i povezivanje hrvatske i srpske književnosti i zajednice uopće. Zbog svega toga bilo je i zanimljivo pratiti razvoj čitavoga toga pro­ cesa i nešto detaljnije nego što je dosad bilo uobičajeno.57

57

Borbe oko književnog oblika imeničkoga genitiva množine u 19. stoljeću

i

Problem genitiva množine imenica muškoga, ženskoga i srednjega roda mučio je naše gramatičare 19. stoljeća više nego pitanje o ikojem drugom padežu. U vrijeme kad su se udarali temelji suvremenom knji­ ževnom jeziku u Hrvata i Srba, iskrsnuo je i spor oko toga koji je nasta­ vak pravilan za genitiv množine: -a, -ah, -ov ili ništa. Vuk Stefanović Karadžić riješio je taj problem vrlo jednostavno: već u »Pismenici serbskoga jezika« godine 1814. za genitiv množine on uvodi opći nastavak -a, pa mu genitiv množine od imenica apostol, svetac, voda i selo glasi apo­ stola, svetaca, voda i sela.1 On svoju gramatiku piše »po govoru prostoga naroda«, dakako novoštokavskoga tipa, pa stoga drugačije rješenje uopće i ne dolazi u obzir. Takvo rješenje, svojom oslonjenošću na narodni govor širokih štokavskih područja, ne zahtijeva nikakvo posebno obrazloženje, pa ga Karadžić i ne daje ni u »Pismenici«, a ni u »Srpskoj gramatici« ispred »Srpskog rječnika« godine 1818, premda je za oblik dativa, lokativa i instrumentala množine dodao obrazloženje.2 Pišući te svoje gramatike Karadžić nije mogao ni slutiti koliko će se borbi voditi oko oblika toga padeža već za nekoliko decenija. Istina, Karadžić je u »Danici«, zabavniku za godinu 1826, u raspravi »Glavne razlike između današnjega slavenskoga i srpskog jezika« pri­ kazao razliku između dvaju oblika za genitiv množine u ta dva jezika, pa je oblik voda proglasio za srpski, a oblik vođu za slavenski, slavenosrpski.3 Ali u predgovoru »Narodnim srpskim poslovicama« god. 1836, koji je značajan zbog uvođenja glasa h u književni jezik, Karadžić spo­ minje da se u Crnoj Gori, u Primorju i na Pelješcu u genitivu množine čuje nastavak -ah i -ih. Kako će taj podatak uskoro postati jedno od glavnih uporišta za hrvatske gramatičare koji će se zalagati za nastavak -ah u genitivu množine, vrijedno je da to mjesto citiram u cjelini: »Ovđe je potrebno još napomenuti, da Crnogorci pravi glas slova h izgovaraju na kraju u rod. množ. kod sviju suštest. imena, n. p. deset pušakah, našijeh ženah, junakah, riječih, ljućih (Ijudih) i t. d. Pored Crnogoraca ovako govore i primorci gotovo svi od Rosa do iza Bara, a osobito Dobroćani. 1 Vuk. S. K aradžić: -Pismenica serbskoga jezika, B eč 1814, 23 — 27. O vdje i u d aljim p ri­ m jerim a ostavljam tad a šn je K aradžićevo b ilježen je a k cen ata i d uljina. * Pism enica, 25. — S rp ska gram atika, 39, 40, 45. * »Danica«, Beč 1826, 63—65.59

59

U Dubrovniku ovoga običaja nema, ali niže Dubrovnika na poluostrvu Ratu može se čuti, samo ne onako zdravo i postojano kao u Crnoj Gori. Može biti da je ovo izgovaranje slova h (đe mu ni u Slavenskom jeziku mjesta nije) postalo pored izgovaranja toga glasa kod pril. imena i mjestoimenija u ovome (rod. množ.) padežu. Sad će se lakše moći pogađati, zašto Srbi zakona Rimskoga (po Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji) na ovakim mjestima pišu h (Latinsko h), ako ga i ne izgovaraju«.4 Kao što je poznato, Karadžić je svoje gramatike i rječnike pisao i za Srbe i za Hrvate štokavce, samo što je ove posljednje pogrešno držao za »Srbe zakona Rimskoga«. Jedinstven zadatak tražio je i jedinstveno rje­ šenje koje je Karadžić pravilno uočio. No pred zagrebačke je gramatičare ilirskoga pokreta uskoro stavljen na rješavanje mnogo zamršeniji jezični problem, koji je komplicirao i ovo pitanje o genitivu množine. Znajući za Karadžićevo rješenje ovoga pitanja hrvatski su se gramatičari te iste godine 1836. izričito i jasno opredijelili za nastavak -ah u genitivu mno­ žine. Premda je Gajev ilirski krug te iste godine uveo štokavsko narječje kao književno kod Hrvata, ipak je pored ostalih pojedinosti i u ovom slučaju odabrao drugačije rješenje nego Vuk St. Karadžić. Da bismo pra­ vilno shvatili razloge koji su izazvali takvu dvostrukost u književnom jeziku štokavskoga tipa, potrebno je potanje upoznati političku i jezičnu atmosferu ilirskoga kruga, potrebno je pobliže zaviriti u gramatička djela ilirskih-hrvatskih gramatičara koji su propisali i branili genitiv množine s nastavkom -ah.

2

Na uvođenje štokavskog narječja u »ilirsku« književnost odlučio se Ljudevit Gaj i njegov ilirski krug iz kulturno-političkih razloga. Kao štp nam pokazuje glasoviti Proglas, odštampan 29. XII 1835. u »Novinama Horvatzkim«, Gaj ima namjeru da književno ujedini sve južnoslavenske narode koji žive između Skadra, Varne i Bjelaka. To ujedinjenje misli izvršiti pod imenom ilirskim, a u samom Proglasu potanko nabraja sve ilirske zemlje: »Ova Europe lira jest Ilirija«, piše on, »na tri ugla nad Skadrom (Škutari), Varnom, i Bšlakom (Vilah) osnovana. Odapete nesložne strune na ovoj liri jesu: Koruška, Gorica, Istria, Krainska, Štajer­ ska, Horvatska, Slavonia, Dalmacia, Dubrovnik, Bosna, Crnagora, Herce­ govina, Srbia, Bulgaria i čLolnja Ugarska. — Šta možemo sada, gdč svaki za slogom uzdiše, bolje želčti, nego da se na velikoj Europe liri sve nesložne strune opet slože i slastj om ugodnih glasovah proslave včkovitu mladost sedeće devojke. A može li se igda pomisliti, da taj veliki cilj dostignemo, dokle se svaka struna posebi tuđemu skladnoglasju prilagadja? — Prestanimo svaki na svojoj struni brenkati, složimo liru u jedno soglasje, jerbo je i ona samo jedina, premda su njene strune, svaka za se više ili manje od prvoga naravskoga glasa odaljene. — Otvorimo staru * * Vuk S. K aradžić: N arodne S rpske poslovice i druge različne, kao one u običaj uzete riječi. C etinje 1836, X X II-X X III.

naroda našega knjigu, u njoj su duhom Slavjanskim zabilčženi lire naše negdašnji sladki glasovi, polag njih složimo ponovljenim soglasjem Europe dragocenu liru Iliriu. — Koj istinu i razlog ove prispodobe dokuči, od potrčboće jednoga za cčlu Iliriu izobraženoga knjižestva zaisto sasvim uvšren i uputjen biti mora.« Gaju dakle lebdi pred očima misao o jedinstve­ noj književnosti za Hrvate, Srbe, Slovence i Bugare. Stoga on »Novinama Horvatzkim« daje ime »Ilirske narodne novine«, umjesto kajkavskog narječja uvodi štokavsko narječje kao zajednički književni jezik, ali po načelu drugačijem nego Karadžić, kao što pokazuje ovaj odlomak iz spo­ menutoga Proglasa: »U Ilirii može samo jedan jezik pravi književni biti, njega netražmo u jednom mestu, ili u jednoj državi, nego u cčloj velikoj Ilirii. Nemci složili su svoj književni jezik iz svih narečjih cčle Germa­ ni je, a Taliani izpeljali su svoju sladku reč iz svih narččjih ćele Italie. Naša slovnica i naš rččnik jest čitava Iliria. U tom velikom vrtu imade svagdi prekrasnoga cvetja; saberimo sve što je najboljega u jedan venac, i ov naroda našega venac nigda ne povene; nego će se u napredak sve obilnie i krasnie kititi.« To je dakle program jezičnog eklekticizma na osnovi štokavskoga narječja. Kako sam pokazao u referatu na beograd­ skom Sastanku slavista g. 1955, zbog tih je ideoloških razloga Zagrebačka filološka škola 19. st. unijela u svoj književni jezik neke starije fonetske, morfološke i sintaktičke osobine i udaljila ga tako od narodnog štokav­ skog narječja novih oblika i akcenata.5 Među takvim morfološkim oso­ binama jest i nastavak -ah u genitivu množine, koji ilirski gramatičari Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić unose u svoja gramatička djela premda su znali za prijašnja Karadžićeva rješenja toga pitanja. Obrazlo­ ženje im je za to u prvi mah tobožnje najveće prostranstvo toga oblika u svih Ilira, a kasnije u polemikama i proširenost toga oblika u starijih pisaca i naučno pozivanje na njegovu indoevropsku uvjetovanost. Kako se sve to ipak naslanja na citirano Gajevo opće gledište o književnom jeziku svih Ilira, vidjet će se iz potanjeg izlaganja misli samih gramatičara Zagrebačke filološke škole. Prikazujući normu novoga književnog jezika, Babukić u prvoj gra­ matici Zagrebačke filološke škole, u »Osnovi slovnice Slavjanske narččja Ilirskoga«, u 10—15. br. »Danice ilirske« god. 1836, posebnu pažnju po­ svećuje obliku genitiva množine te u br. 12. navodi sve varijante koje su u upotrebi i odlučuje se za oblik s nastavkom -ah. »Padež 2. višeb. biaše kod starih Slavjanah jednak s pervim pad. jedb. s tom včndar razlukom: da se je poslednja slovka u 2. pad. višeb. produživala. Vidi Dobr. Inst. str. 472. U horvatsko-zagorskom narččju zaostali su takodjer još nčkoji takovi padeži n. p. brojiti penez. .. Danas pomehčuje većja strana Ilirah stari padež sa slovkom ah ili ih; gornji Iliri pako, kakti Kranjci, Korušci, Štajerci i Horvati Zagorci pomehčuju imena tverdoga dokončanja sa ov; mehkoga sa ev kakono već gori u primčru pokazano sto ji. .. Najobičnie se pomehčuju imena u 2. padežu višeb. sa -ah; nalazi se včndar imenah i na ih n. p. gost gostih, cerv cervih, mrav, mčsec, dinar, * Vidi m o ju ra sp rav u : Ideološki osnovi Z agrebačke filološke škole 19. stoljeća, u časo­ p isu „F ilologija” , Z agreb 1958, b r. 1.61

61

groš, forint.— Gdekoja imaju i na ah i na ih n. p. pet putah i putih, kesten kestenah i kestenih.« Kao što razabiremo, između oblika penez, gradov, oračev i putah (putih) Babukić se opredjeljuje za posljednji oblik s nastavkom -ah, od­ nosno -ih, jer »većja strana Ilirah« ima nastavak -ah, odnosno -ih. Postavlja se pitanje kako je mogao doći do takva zaključka kada je poznato činjenično stanje da u većine Hrvata i Srba genitiv množine svršava nastavkom -a. Na to pitanje nalazimo odgovor u bilješci pod crtom: »Serblji, mnogi Slavonci i Dalmatini poradi slaboga na kraju h, izpuštaju ga i u pisanju.« Babukić dakle drži da je gen. množ. gradova, žena, sela nastao od starijeg oblika gradovah, ženah, selah tako što se h u tim govorima Srbije, Slavonije i Dalmacije ne izgovara. Ako bi zaista tako bilo, što nije, onda bi nastavak -ah zaista bio najprošireniji. A po­ tvrdu za izgovaranje toga -h nalazimo u Crnogoraca kako razabiremo iz produženja bilješke pod crtom: »Ništanemanje stoji u Cemogorskom Ka­ lendaru Išta 1835 na str. 55. ovako: Ovamo (bolje ovde) u narodu kod sveh suščestviteljnih (samostavnih) imenah u roditeljnom mložestvenom na kraju čuje se h; dakle Serblji {kakono u obćem ilirski jezik) imadu rščih, gde bi se h izgovaralo. Dimitria Milaković, Cernogorski narodni Sekretar.« Po Babukićevu dakle shvaćanju narodni štokavski nastavak -a, ka­ kav je Karadžić uveo kao normu u književni jezik, nije ništa drugo nego mlađi lik nastavka -ah u onim krajevima gdje se h ne izgovara. Tu mi­ sao ponavlja Babukić i god. 1846. u raspravi »Nškolifco rečih o pravopi­ su«, koja je izašla u »Narodnom kolendaru«, a izdana je i kao posebni oti­ sak kod Franje Suppana u Zagrebu. Braneći na str. 8. genitivni nastavak -ah protiv Karadžićeva nastavka -a s pozivanjem na Karadžićev citirani većf predgovor u »Srpskim narodnim poslovicama«, Babukić veli doslovno ovo: »Kako narod naš u nekojih stranah jasno izgovara glasi h, te da ga zato i pisati treba. U tom najviše greše Sarblji; jer izpuštajući slovo h u pisanju čine isto govorenje nerazumljivo. Tako n. p. pišu u samostavnih (suštestv. subst.) imenih rodit, i prediložni množ. padež ženskoga spola bez h kaogod imenit. padež jednobrojnika: ruka die Hand, i ruka (mesto rükah) der Hände i u ruku (m. rukuh) in den Händen . . . Dakle h se pisati mora po zakonu etimologie, čim bi se bolje razumljenje, postiglo;, u osta­ lom neka ga izgovara, tko ga može, a tko nemože, neka ga i unapredak samo oddihava (aspirira). Kad se Sarblji upute, te ovo pisme svagdš upotršbljavati stanu, gdš mu je mesto, tad će im jezik mnogo pravilnii i ra­ zumijivii postati.« Kad je Karadžić primio od Babukića posebni otisak ove rasprave o pravopisu, odmah je odlučio da mu odgovori, no učinio je to tek 23. pro­ sinca 1846.6 Njega zabrinjava što se tako uvodi dvostruki oblik za ge­ nitiv množine, a osnovna mu je težnja »da bi nam jezik u knjigama bio tako jednak, da se svaka knjiga može od slova do slova preštampati od Latinskijeh slova Slavenskima, a od Slavenskijeh Latinskima«. On u svo-* * Vidi: Kolo. Članci za lite ra tu ru , um žtn o st i n aro d n i život. U rednik: Stanko Vraz. K njiga IV. (Troškom N ar. M atice Ilirske). U Z agrebu 1847, 69—85.

jem »Odgovoru« ističe da -ah u gen. množ. govore samo pravi Crnogorci i njima susjedni Primorci, ali da ga u književnosti pišu gotovo svi »spisa­ telji zakona Rimskoga« osim Dubrovčana. Kako toga -ah nema »ni u jed­ nome od Okolnijeh Slavenskijeh narječija«, Karadžić predlaže da se u knjigama ne piše -ah, osim ako bi tko htio pisati baš crnogorski, s lokal­ nim obojenjem. No Babukić neće na to da pristane, jer se »h radi etimologie (a ponajviše radi onih, koji ga većom stranom jasno izgovaraju) pisati mora«. Podsjeća Karadžića da je i on već uvidio potrebu da se h piše, te da je »na polak« i počeo pisati. »Samo još Bože daj, da i zavaršite, pa da i svikolici särbski pisci za Vama nagnu. Eto tim putem bi se sloga u pravopisu s jedne i s druge strane uvela.« Raspravljajući u toj istoj po­ lemici i o načinu pisanja refleksa jata, Babukić izriče misao iz Gajeva Proglasa 1836: »Ali mi nenameravamo, kao Vi, jedno narečje gospodujućim učiniti, veće u jednom najmijenom znaku svakolika narščja sjedini­ ti«. U tom je upravo polazna tačka ovog nesporazumka. Babukić ostaje pri tom mišljenju i u velikoj »Ilirskoj slovnici« koja je 1854. štampana u tiskarnici dra Ljudevita Gaja. Oblici za gen. mn. konj, i penez jesu slovensko-hrvatski, a oblici jelenah, otacah jesu jugoslavjanski. Stoga on na 183/184. strani te gramatike s radošću citira riječi Ma ti je Maj era: »Ktor hoće pisati u ii. slovenskom podnarečju nek se derži gramatike Murkove ali Metelkove (izuzamši Metelkov kriv opis); ktor hoće pisati po serbsko, nek se derži slovnice Vuka Štefanovića ali grama­ tike I. Berlića; ktor bi pak rad pisal po ilirsko, t. j. u knjiž. narečju za Slovence, Horvate i Serblje zajedno, nek se derži slovnice ilirskoga narečja Vekoslava Babukića.« Babukiću je prvobitno pred očima ideja, a onda tek jezik. Njemu je najvažnije, kao što sam kaže, »uzaimno porazumljenje gornjih i doljnih ilirah t. j. slovenskih i hervatsko-serbskih plemenah (kaj-, ča- i što-kavacah)«,7 te se boji da usvajanjem samo jednoga narodnog govora za književni ne bi moglo doći do jezičnog, književnog i kulturnog ujedinjenja Ilira, odnosno Jugoslavjana, kako već naziva ju­ goslavenske narode u »Ilirskoj slovnici«. Karadžić nije mogao pobiti Babukićevo gledište naučnom analizom samoga oblika za gen. množ., on i sam veli u spomenutom odgovoru iz 1846: »Ja upravo ne znam, kako je ovo ušlo u običaj, da se govori i piše«, a Babukiću je premalo govorio egzaktan Karadžićev dokaz da se po štokavskom narječju većinom govori gen. množ. s nastavkom -đ. Babukić naime u tom -a pogrešno vidi -ah, a i ne osvrće se samo na štokavce nego i na kajkavce i čakavce, ne samo na Srbe i Hrvate, nego i na Slovence, a 1836. čak i na Bugare. No nije tako mislio samo Babukić. Drugi, uskoro još uvaženiji gramatičar Zagrebačke filološke škole, Antun Mažuranić u svojim »Teme­ ljima ilirskoga i latinskoga jezika«, koji su 1839. štampani također u ti­ skarnici dra Ljudevita Gaja, još određenije i odrešitije preporučuje na­ stavak -ah za gen. množine: »Genitiv na ah je najpravii, buduć da je pri najvećoj strani Naroda Ilirskoga u običaju, i zato se ima svaki učen Ilir starati, da se ne samo u pismu, nego i u razgovoru na njega priuči.«8 I on 7 V jekoslav B abukić: Ilirsk a slovnica, Z agreb, 1854, 183. 8 A ntun M ažuranić: T em elji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike. Z agreb 1839. 20.63

63

razlikuje trojake oblike za gen. mn. u ilirskom jeziku, i to: 1. otac, penez, perst, 2. učenikov, gradov i 3. narodah, ženah, gostih, mravih. Prvi likovi govore se po provincijalnoj Hrvatskoj, po Istri i gdješto u Dalmaciji, a može se, veli, dopustiti njihova upotreba samo u pjesništvu, »da se koi pčsnik u sastavljanju pčsamah s njim pomogne«. Drugi nastavak proširen je u provincijalnoj Hrvatskoj, Štajerskoj i Kranjskoj, a vrlo malo u Istri i Dalmaciji, a »može se upotrebiti u knjigah, koje se za prosti puk u ovih krainah pišu«. No pored Babukićeva obrazloženja da se genitiv na -ah i -ih nalazi u »većje strane Ilirah«, Mažuranić navodi i taj razlog da se takav genitiv nalazi u svih boljih ilirskih pisaca: »Premda je genit. na ov, ev s genitivom drugih slavenskih narščjah jednak, ipak se nemože za učeni ilirski jezik preporučiti; jedno iz toga, što najveća strana južnih Slavjanah genit. plur. na ah potrebu je; drugo, što se u svih boljih knjigah ilirskih sa­ mo ah nalazi, a tretje, što se po tom svaka nerazumivost i sumnja u govoru izbegne, buduć da genitiv na ov, ev također Ime pridavno biti more; n. p. trud učenikov, neznam je li labor discipuli ili discipulorum, a trud učenikah nemože ništa drugo znamenovati.«9 Tako sada imamo tri razloga za genitiv na -ah: 1. najveće prostranstvo u južnih Slavena, 2. usvojenost u pisaca i 3. potreba jasnoće. Stoga je takav genitiv množine A. Mažuranić unio i u svoju Slovnicu hervatsku iz god. 1859. Unio ga je poslije njega i Adolfo Veber Tkalčević, nastavljač Babukićeva i Mažuranićeva grama­ tičkog rada, u Slovnicu hervatsku godine 1871. koja je kao srednjoškolski udžbenik doživjela god. 1873. drugo, a godine 1876. i treće izdanje. No Vuk Karadžić nije mirovao. On se uopće nije zanosio mišlju o jednom jeziku za sve južne Slavene, nego samo o jedinstvenom jeziku za Srbe i Hrvate. Stoga on poslije spomenute polemike s Babukićem, u kojoj je svaki ostao pri svome, piše 21. VI 1874. poslanicu Anti Kuzmaniću, uredniku »Zore dalmatinske« u Zadru neka on ne miješa narječja kao Zagrepčani, jer Karadžić zagrebačke arhaizme i provincijalizme smatra za kvarenje jezika. Bolje je i pametnije, veli on, i ikavski pisati, ali po govoru narodnome, nego književni jezik stvarati miješanjem različitih narječja, jer oni koji grade novo narječje, kojega u narodu nema, kvare narodni jezik i grde njegovo blagoglasje. »Tako kad biste vi i primili Zagrebački pravopis, ja mislim da ne bi trebalo i narječje njihova pisanja da primite, nego za sad još da ostanete s tijem svojijem, samo u ostalome da se starate književni jezik da vam se približuje k općenom govoru naroda našega. I tako bih vam rekao, odmah da izostavite h u rod. mn. kod imena samostavnijeh i a ili e ispred r gdje ono slog čini, n. p. mjesto barvanah ili bervanah da pišete brvana i t. d. Vi biste u ovome sad pretekli Zagrebčane, jer će i oni to (kao i sreća, m. sreća, i pred, m. prčd i t. d.) morati primiti kad tad, već ako da im bude drago uz prkos jednako raditi protiv razuma i sloge.«10 No iste te godine budući predvodnik Za­ grebačke filološke škole Adolfo Veber snatri o još većoj slozi i jedinstvu u svojem članku Ljudevitu Šturu u zagrebačkoj Danici obuhvaćajući u 4 O. c., 19. i 20. ’* Vuka K aradžića P oslanica A ntu K uzm aniću u Z adar, S k u p ljen i gram atičk i i polem ički spisi V uka Stef. K aradžića, k n j. III, B eograd 1896, 304—309.

književnom i jezičnom jedinstvu ne samo Hrvate i Srbe nego i Slovence i Bugare. Tvrdeći da Hrvati bez Slovenaca i Srbalja ne mogu ništa zna­ menita proizvesti, a ni Slovenci i Srbiji bez Hrvata, on već vidi kako Slovenci ulaze u zajedničko jezično i književno kolo s Hrvatima i Srbima, a za njima će jamačno poći i Bugari.11 Tu misao o jezičnoj zajednici i sa Slovencima ponovio je Veber čak. 1884. u članku »Zagrebačka škola« u zagrebačkom »Viencu«. Zadatak je toj školi bio da privede kajkavce i čakavce u štokavačko kolo kako bi se raširilo književno polje, a još treba da dovede i Slovence u to kolo. Zato ima Zagrebačka škola i neke starije oblike, po kojima postaje pristupačnija ne samo čakavcima i kajkavcima nego i Slovencima.12 I to je dakle, bila taktika za postizanje sloge i jedinstva. Karadžiću je doduše pošlo za rukom da na Književnom dogovoru u Beču 28. ožujka 1850. pridobije neke ilirce (Ivana Kukuljevića, Dimitrija Demetera i Ivana Mažuranića) za svoju misao da nastavak -ah u gen. množ. ne treba pisati, nego samo -a, ali je to u prvi mah ostalo bez većeg odje­ ka. U 4. tački Književnoga dogovora konstatira se da nastavku -ah nije mjesto u gen. množ. »ni po etimologiji, ni po općenome narodnom govoru, ni po starome slavenskom jeziku, ni po ostalijem današnjijem jezicima slavenskijem«. Ali zbog toga što neki prigovaraju da se gen. množ. po Karadžićevu prijedlogu (apostola, voda, sela) ne razlikuje po obliku od gen. jednine, dogovomici su odlučili da se gen. množine, kada to zahtijeva težnja za jasnoćom, označi akcentom.18 Da taj prijedlog Književnog dogo­ vora iz 1850, kao i druge njegove tačke, nije odmah proveden u djelo, tome je uzrok što ga samo uredništvo Gajevih »Narodnih novina«, to znači u prvom redu Ljudevit Gaj, nije primilo s oduševljenjem, nego s nevjericom, sa sumnjom da li je to najbolje rješenje. Zanimljiv je po­ pratni tekst uredništva u 76. broju »Narodnih novina«, pa ga donosim ovdje u cjelini: »Kao što je sloga svakoga većega napredovanja duša i glavni uviet, tako je naročito sloga u načinu pisanja ako ne neobhodna pogodba, a ono zaista najveća poluga krepčiega napredka književnosti. Predpolagajući, da namiera niže stavijenoga nama iz Beča poslanog dogo­ vora i š njim skopčanih pravilah nije druga, već da se uvede jednakost u načinu pisanja među našima spisateljima, priobćujemo ga domorodnomu čitateljstvu na razsudjenje. Vrieme će na skoro pokazati jeda li je ovaj priedlog praktičan i vodi li u današnjem našem položaju k ožudjenoj slozi i jednakosti, ili pako naprotiv još k većemu ciepanju i književnom raz­ doru. Književni dogovor i pravila stavljamo ovdie sasvim točno polag rukopisa od slova do slova bez ikakve i najmanje promiene.« Taj rezer­ virani stav u kuli ilirstva pokazuje da se Gaj još nije odrekao svojih teza iz Proglasa 1835. i s tim u vezi svojih posebnih pogleda na književni jezik koji treba da bude jednako pristupačan svim jugoslavenskim narodima, pa prema tome ne može da bude zasnovan isključivo1na osobinama jed­ noga narječja, kao što je htio Karadžić. Stoga dakako godina Književnog 11 D jela A dolfa V ebera, Z agreb 1887, IV, 105—116. « D je la A dolfa V ebera, Zagreb, III, 458—462. ls N arodne novine, Z agreb 1850, 76. broj, u podlisku „ P o u č ite ljn i zab av n ik ” . 5 Jonke

65

dogovora ne znači ujedno i godinu rješenja pitanja o obliku genitiva mno­ žine. Čak može se reći da najteže bitke o tom obliku nastupaju tek poslije te godine. Dosada su se sve polemike o tom pitanju vodile umjerenim tonom, akademski, a odsad će se voditi oštrije, kadšto i suviše oštro. Tu oštrinu unijet će uskoro vatreni pobornik treće varijante genitiva mno­ žine Fran Kurelac, koji će se zalagati za genitiv množine bez nastavka, odnosno s nastavkom -ov: žen, drugov, sokolov, godin, godišt i si.

3 Fran Kurelac, »starinom Ogulinac, a rodom iz Bruvna u Krbavi«, bio je odličan poznavalac narodnoga jezika i starije hrvatske književnosti. U đačkim danima 1827/28. i 1828/29. prijateljevao je u Grazu s Ljudevi­ tom Gajem koji ga je, veli, »svrnuo na narodnu stazu, srce mi otvorio narodnoj misli, domorodnoj ćutnji«, a od 1830. do 1833. boravio je u Za­ grebu i zagrijao se za narodni pokret koji se već budio. Tu je drugovao s Babukićem, Derkosom, Rakovcem, Mažuranićem i dr. Godine 1833. od­ lazi u Beč, Bratislavu, Peštu, upoznaje se s Jankom Draškovićem, Janom Kollarom, Vukom St. Karadžićem, Ismailom Ivanovičem Sreznjevskim, Karelom Havličekom Borovskym, a godine 1842. prelazi u Češku, gdje je od 15. XII 1842. do početka listopada 1843. knjižničar kneževske biblioteke u Češkom Krumlovu. Od kraja 1843. do početka 1846, u doba češkog na­ rodnog preporoda, boravi u Pragu i sprijateljuje se s Vaclavom Hankom, studira filologiju i historiju, zanosi se za sveslavenski pokret, u početku 1846. prelazi u Beč, putuje po Gradišću (Burgenlandu) i skuplja hrvatske narodne pjesme, koje izdaje 1871, i tek se u 37. godini života vraća u Zagreb, gdje učestvuje u burnim događajima godine 1848. U siječnju 1849. imenovan je privremenim učiteljem hrvatskoga jezika u riječkoj gimnaziji, postaje ondje važnim faktorom hrvatskog nacionalnog pokreta, no nakon pet godina bude otpušten iz službe zbog buntovnosti, ali ostaje na Rijeci do 1859. Kasnije prelazi u Karlovac, vraća se 1860. na Rijeku, no 1861. prelazi u Đakovo za profesora staroslavenskoga jezika, gdje ostaje do kraja škol. godine 1864. Od 1865. do kraja života (1874) živi kao knji­ ževnik, učenjak i akademik u Zagrebu.41 Prikazao sam potanje tok Kurelčeva života, da bi bilo jasnije kako je on kao književnik došao na ideju da formira poseban, umjetni tip knji­ ževnoga jezika. Dok je Karadžić želio da se književni jezik Srba i Hrvata razvija na čvrstoj i čistoj osnovi štokavskoga narodnog jezika, dok su ilirci na čelu s Ljudevitom Gajem u štokavsku podlogu unosili nekoliko starijih elemenata u području glasova, oblika i sintakse, kako bi što uspješnije povezali jednim književnim jezikom i Hrvate i Srbe i Slovence, pa i Bugare, — dotle je Fran Kurelac snatrio kako bi na podlozi štokav­ skoga narječja s obiljem arhaizama u glasovima, oblicima, sintaksi i lek-14 14 M irko B re y er: T ragom života i ra d a F ra n a KUrelca, h rv atsk o g p re p o ro d itelja i k n ji­ ževnika (1811—1874), Z agreb 1939, 1—142.

siku stvorio takav zajednički južnoslavenski književni jezik koji bi imao što je moguće više zajedničkih elemenata s ostalim sjeverozapadnim i istočnim slavenskim jezicima. U doba stvaralačke snage ilirskoga pokreta Kurelca nije bilo među ilir cima, on se u to doba u Beču, Pešti i Pragu zanosio sveslavenskom idejom. Nije dovoljno poznavao konkretne potrebe i teškoće zagrebačkog ilirskog kruga, nije od početka radio na postepenom osvajanju jedne kulturne i narodne pozicije za drugom, nedostajalo mu je realno procjenjivanje mogućnosti i ostvarenja, te je svojom književnom djelatnošću najčešće, da tako kažem, lebdio u višim, nerealnim sferama. Pa i onda kad se vratio u domovinu, nije živio u središtu narodnoga pokreta, nego je sam stvorio svoje središte u Rijeci, što ga je postepeno odvelo u odvojene vode. Njegovo arhaiziranje književnoga jezika bilo je tako znatno da je on u pravom smislu riječi stvorio umjetni književni jezik. Njegov etimološki pravopis (čto, vse, lagko, ali čitaj što, sve, lako!), stari kratki genitiv množine (žen, sokolov, vieštij), stari oblici za dat., lok. i instr. množine (gradom, šenam, po otocieh, po gradovieh, s junaki, s buntovniki, zubmi, slovmi), stari dualni oblici (iz dvaju rukopisu, širokih ru­ kavu, toga rvaju putovanja, uvedosta me u kuću, biasva i u Pazinu), stari oblici za 1. 1. jedn. prezenta (plašu, mišlju, iznesu, napišu), stari participi (moleje, molivše, navraća je) i njihovo dekliniranje (da takmaca nađeš, knjigu napišuća i plateća), prastari oblici za kondicional (bim, bimo), pra­ stare konstrukcije dativa apsolutnog (Rekšu Rakovcu da ga je strah), obilje zastarjelih riječi (blaznik, blizna, bljusti, ureha, žizan i dr.), neštokavske konstrukcije (kad bi knjige o tom ne pisale; usp. češki: kdyby knihy o tom nepsaly), sve to i još koješta drugo dokazuje i njegovu ne­ realnost i pogrešno shvaćanje o 'biti i zadatku književnoga jezika u narodu koji tek staje na svoje noge. Vrlo je dobro okarakterizirao njegov rad u području književnoga jezika Adolfo Veber ovim riječima: »Kad je imao birati između starije i novije fraze, volio bi onu; a novijim piscem nije davao upravo nikakva prava, da koji izraz, ma koliko bio osnovan'ha ana­ logiji i etimologiji, prama svojim potrebam i ukusu prekroje i. stvore, premda je to starim piscem dozvoljavao u najvećoj mjeri.«15 Kurelac dakako nije imao mnogo sljedbenika i uspjeha sa svojom jezičnom reformom, ali je bio vrlo neugodan protivnik Zagrebačke filo­ loške škole oštrinom napadaja stvarnih i ličnih. Najprije se oborio upravo na gen. množine s nastavkom -ah, i to već u školskom izvještaju Riječke gimnazije za godinu 1852. raspravom »Kako da sklanjamo imena ili greške Hrvatskih pisac glede sklonovanja osobito drugoga padeža množine«. Već prva rečenica ove rasprave pokazuje da imamo pred sobom pisca koji se služi hiperbolama: »Nejma u nas južnieh Slbvinac lista ni jednoga, koji bi filologiji na uslugu bio.« A spomenuli smo već da je »Danica« god. 1836. donijela Babukićevu gramatiku u cjelini. Dok je Karadžić pobijao Babukića s razlozima i staloženo, Kurelac sav kipti od stilskih efekata: »Čim pismena čeljad onoga časa, kada ah zavladalo, jedva čto drugo čitaše oliš rečenih Narodnih Novin, ničesa inoga u ruku ne imavša, čim bi narodno­ mu žaru ođolela: bez ikakva čuda ota nepodoba laži-genitiva svudaj se 15 Adolfo V eber: V jekopis F ra n a K urelca. D jela V, 45.

67

razplodi, umove zaleze, mozgove usede, žazlo preuze i na toliki posluh svu pismenu vojsku prigibe i skuči, da njezinoj oblasti danas niti je protiv­ nika niti odmetnika. Zagreb je pokoran, pokorne su župe, pokorna Dal­ macija, od česti Slovenija. Otaj slovnički kumir u Zagrebu sčđi, tamo puše, tamo žazlom maše.«16 U toj raspravi Kurelac pokušava da pobije zagrebačke argumente jedan po jedan. Ponajprije zamjera ilir cima što se ugledaju u crnogorski izgovor, kad je poznato »da je Crna Gora slavnija junačtvom nego gra­ matikom«. Zar je pravilno ugledati se u Crnogorce koji ni padeže dobro ne upotrebljavaju (Da ponesem pisma u Kotoru)? Zatim Kurelac navodi starije slavonske, dalmatinske, bosanske i hrvatske pisce koji imaju nje­ gov, kratki genitiv množine, a ne Babukićev. Tek je 18. stoljeće »pravo crvište i leglo otieh ahov, kanoti všk preoblade tuđjinstva, primicanja Nčmac, narodne propasti i gnjilosti«. Obara se i na Babukićev savjet da je svakomu na volju izgovoriti h ili ne, i drži to neoprostivom pogreškom. Prigovara ilircima da su se oglušili glasu tolikih i tolikih milijuna Sla­ vena, »koji svi osim jedinieh Srbalj (i to ne svih) govore genitive na ov n. p. jelenov; ili na ev n. p. kraljev; ili samoglasno na koncu odbacuju n. p. žen, sei, polj; ili ih s prvim (ako su mužka) jednine izjednačuju (proiznašanjem razliku označujući); glasu, rekoh, tolikih miliunov vi se podpunoma oglušiste, istieh mater vašieh, rodjakov i prijatelj vaših zvu­ kove prečuste, nu taj zvižduk Crnogorski pričuste, te vam ob uhu zape, po svoj prilici u lubanju zadrie i možgjane pomuti: jer inače težko bi tuma­ čiti bilo, kako vi možete buncati o jedinstvu jezika Slovinskoga, s one ga strane razmećući i razdirući, kdč je on po sebi složan i srasao; čim tobože obojim rukama tomu jedinstvu dopomažete, a obojim nogama taj vaš neslovinski genitiv tako čvrsto pričepiste, da bi svaki živ sudio: ili je tuj sakriven kamen mudrosti ili najveći poklad zemaljski.«17 Kurelac dakle, predlažući svoj genitiv umjesto zagrebačkoga, predbacuje ilircima da raz­ meću slavensko jedinstvo. On, kao što vidimo, rješava to pitanje s gle­ dišta čitavog Slavenstva, a pri tom mu izmiče tlo ispod nogu, jer predlaže rješenje koje je razvoj štokavskoga narječja već davno smjestio u histo­ riju. Dakako, plediranjem za tako daleku prošlost, a u sadašnjosti za regionalnost, kako shvaćahu ilirci, Kurelčev je glas ostao bez prava odjeka. Ilirce on tim argumentima nije mogao osvojiti. Oni su i dalje ostali nepo­ kolebljivo uz genitiv s nastavkom -ah. Kurelac je morao dosta dugo čekati dok mu tko od njih ne odgovori. Povod je za to dao Vinko Pacel, tada sljedbenik Kurelčev, koji je u Za­ grebu u 8. broju Matičina »Nevena« godine 1855. objelodanio prijevod »Životna sila i rhodoiski genij« i služio se u njemu kratkim Kurelčevim genitivom. Urednik Josip Praus popratio je taj prijevod bilješkom, u kojoj veli da bi bilo dobro »da vještaci izjave svoje mnenje o osobitome načinu pisanja onoga članka«. Iz Varaždina se na to javio Dalmatinac Vladislav Vežić člankom »Dvie rieči o vilastiem i okmjeniem genitivi­ ma.«18 Vežić polemizira direktno s Kurelcem i dokazuje da Kurelčev 18 F ra n K urelac: F lum inensia, Z agreb 1862, 159. 17 O. C„ 162.

18 „N even” , zabavni i poučni list. Č etvrti tečaj. Zagreb 1855, 188—191.

okrnjeni genitiv nije ništa ljepši od zagrebačkoga i da je Kurelčev razlog, po kojem bismo se s njegovim genitivom približili ostalim Slavenima, potpuno bez temelja. Među slavenskim jezicima ima toliko razlika da uklanjanje jedne razlike ne bi donijelo nikakve koristi, to je kao »kaplja u jezeru, dakle od nikakve koristi za književnu slogu«. Čitav taj Kurelčev posao Vežiću se čini kao dangubno novotarenje, to mu je kao stvaranje pravila od izuzetaka, kao pođsijecanje zelenih i bujnih grana dorasla sta­ bla, to mu je kao rad »protiv zdravoga uma i naravi«. Genitivi na-ah, veli Vežić, osobitost su naše najjače i najveće jezične grane, tj. štokavske, a Kurelčevi kratki genitivi osobitost su čakavskoga narječja. Otkako je, veli, prije dvadeset godina uvedeno štokavsko narječje u književnost, ona nam je »poskočila za sto godinah napried«. Taj novi književni jezik treba njegovati i obogaćivati jezičnim blagom iz narodnih govora, ali »nedirajmo u njegove forme, koje su se kroz vjekove razvile i ustanovile«, »ne budimo ni u jeziku natražnjaci«! Vežić je dakle udario protiv Kurelčeva osnovnog argumenta o približavanju ostalim Slavenima. Slabije je poznato da se nakon Babukića, Mažuranića i Vežića u pole­ miku oko ovog pitanja potkraj pedesetih godina upleo i mladi lingvist Vatroslav Jagić. U 37—39. broju »Narodnih novina« godine 1859. izašao je u tri podliska članak »Quomodo scribamus nos?« potpisan kraticom V. J-g-ć, što kasnije u »Istoriji slavjanskoj filologii« god. 1910. Jagić na­ vodi kao svoj članak. Mladi Jagić vatreno brani zagrebački nastavak -ah. Staroslavenski jezik, veli on, ne daje nam potvrdu ni za -a ni za -ah, ali neki suvremeni govori daju nam jasnu potvrdu svojim izgovorom za -ah. Dakako, u onim predjelima gdje se h ne izgovara, taj nastavak je samo -a. »Ondie, gdie se h čuje, nije suvišno dodan, već je po etymologiji na svome miestu: a ondie, gdie se nečuje, nečuje se upravo zato, jer je izpušten. Pisme h naime, kako gore rekosmo, nije nego hak (spiritus), koi se svagdie slabo, a najslabie ili baš ništa na koncu rieči čuje.« Stoga Jagić zaključuje da u gen. množ. treba uvijek pisati -ah, a potkrepljuje to još i ideološkim razlogom, potrebom sloge: »Jer kako kod nas još uviek stvari stoje, verlo grieši proti napredku našeg mladjahnoga čeda, i naraštaj mu prieči u mjesto da ga uzgaja svatko, ko god bez nužde i to kod sitnarijah, da se upravo tako izrazimo, neslogu uzmnaža i širi ondie, gdie prava jedinstva jošte nikad nije bilo.« S bolom u duši odbija prigovor da zagre­ bačko pisanje genitiva s nastavkom -ah predstavlja bezumlje, te s pono­ som ističe velik prilog Hrvata kajkavaca općoj jugoslavenskoj književnoj slozi: »Mi smo sievemi Hervati — kako nas zovu kajkavci, a još ini vole Slovenci! — to će svatko priznati, na žertvenik obće sloge i jedinstva toliko već žertavah donieli, da tako odlična titula »bezumje« naš način pisanja zaslužio nije!. . . Povirite da u Danice zagrebačke ilirske od 4. i 5. decenija — kako se to krasno i složno napredovalo! od sievera do juga, od iztoka do zapada, ođzivo bi se Ilir Iliru, ili kako mi danas: Jugoslaven Jugoslavenu; a u svem tom prednjačiše svim — tko? — kajkavci Hervati! U njihovoj sriedi porodi se ona uzvišena misao književne sloge, književ­ noga jedinstva — jednoga književnoga jezika Jugoslavenah! pa nismo li mi mnogo toga popustili, promienili i preinačili? Nije li izniknuo č (rogati e)? Nije li nestalo ä i e pred r-om (mukli a, mukli e)? U svem tom —

priznat ćete svi — vidi se napriedak: pa ipak sad tek valja da smo si sviestni svoga bezumlja zbog jedinoga pismena h?!« I Jagić, koji će kasnije smrtni udarac zadati tome genitivnome -ah, još 1859. završava spomenuti članak u »Narodnim novinama« izjavom, da oni koji žele taj oblik pisati bez -h treba dobro da upamte kako »se na tom putu nikad do književnoga jedinstva doći nemože«. Tako je eto mladi Jagić godine 1859. frontalno stao i prema Kurelcu i prema Vuku St. Karadžiću. No Kurelac je uporno i još žešće nastavio napadati Zagrebačku filo­ lošku školu koju sada uz Babukića i Mažuranića predstavljaju Šulek, Veber i Jagić. Već godine 18Q0. u Karlovcu izlazi Kurelčeva knjižica »Re­ cimo koju«, gdje pisac VII poglavlje posvećuje napadaju na ahavce, kako je podrugljivo nazvao pristaše nastavaka -ah. On drži da Vežićev i Jagićev odgovor ne pobijaju njegove argumente: »Sad mi je utoricom udarati na ahavce, na ono, čto im rekoh godine 1852, do danas mi ne odgovorivše.« Priznaje da mu je muka na njih navaljivati jer su sve to njegovi znanci i prijatelji, a Gaj ga je i prizvao i uvrstio među one koji »rod svoj ljube«. Ali ipak on mora reći da je Gaj pogriješio što je uveo genitiv s nastav­ kom -ah. Gaj je začetnik toga »nametnutoga genitiva«, a Babukić je, po Kurelčevim riječima, bio samo izvršitelj Gajeve želje. »U Gajovima ruka­ ma, čto je knjige, žazlo veliteljsko; te vsi kao slepi uzanj. Tako se ah gojio i gospodovao malo ne vse do danas. Udubao se i u srdce narodu naših kajkavskih županij tim lakše, čto su oni, prešađši s narečja sloven­ skoga na hrvatsko, vse onako za boga primili, kako su novije knjige dono­ sile: knjige iz Gajove štamparije izhodivše, te pečatom njegove filologije označene. One strane naroda našega, kde se h ne izgovara, recimo Slavo­ nija, nu kde narod po pisariji staroj na to bio navikao gledati knjige, po neumići svojih književnikov, množinom slova h natrpane, bez ikakva pravila ni zakona: čto se njim hajati moglo videvšim h na nepravom mestu? njim bud ono stalo kde mu drago, nikada ga ne izgovaraj učim?« Nije dakle nikakvo čudo, veli Kurelac, što je u doba takva nepoznavanja jezika sadašnjeg, prošlog i slavenskih jezika uopće mogao Gaj »slovnicu oktrojirati, te i ono nam nametnuti, čto niti je kada slovinsko bilo, niti ikada bude.«19 A Kurelac se sada trudi da na temelju poznavanja našeg starijeg jezika i slavenskih jezika dokaže kako nema mjesta tome na­ stavku u gen. množine te kako i starina i ostali slavenski jezici osim srpskoga imaju gen. množine bez nastavka. Pri tom se služi vrlo oštrim, upravo uvredljivim izrazima na račun svojih protivnika u mišljenju. On ne samo što ih tu indirektno naziva magarcima, ljudima koje je izdala pamet, nego i nazovi-Hrvatima, uskocima, laži-Hrvatima, pa čak i na­ rodnim izdajicama. »Mislio sam i mišlju, da je velika muka a mala slava osalske ljude u čto uputiti, ili ih predobit; osobito kad su ne samo osalske glave nego i ćudi osalske.. .20 Mislio sam i mišlju, da se ahavcem smrklo na umu po najvećem tamnjaku na svetu: po strasti; besnoj i silovitoj, slepoj i neuzprezivoj.«21 Kurelac osporava Gaju da nam je književni jezik uzvisio, i tvrdi da se Hrvati još nisu primakli staroj književnoj slavi, jer * ** F ra n K u relac: Recim o koju. K arlovac 1860, 120—122. M O. c., 128. w O. c., 133.

im je »pisanja loša, kako nikad ne biaše.«22 Kurelac osjeća da nema ni­ kakvih argumenata za svoj kratki genitiv osim potvrda u starih pisaca, osim dijalekata i slavenskih jezika, što je sve za modemi književni jezik malo, pa stoga upada u grdnje i psovke i u posve nelingvistička tumače­ nja. Tako se on upravo diletantski obara na Karadžićev nastavak -ä u gen. množine ovim riječima: »Mi smo susčdi turski, te se uz zčhanje tursko i naša usta razmakla i razžvalila, te govoru sporu i otezajuću i vsaki hip trudnu sila je uz suglasnik podastrti slovo samoglasno, kao podglavak, na koji se može provaliti. Tako je u nas postalo ono dremljivo -a u genit. mn., ono gnjilo meso, koje organičkomu tšlu jezika našega priraslo kao guša na grlu.«23 Jasno je da je takvo dokazivanje i A. Mažuraniću i Veberu, a osobito mladom Jagiću koji se školovao u Beču kod Miklošiča, bilo već smiješno, pa stoga ni prijekor o narodnom izdajstvu nije mogao biti shvaćen ozbiljno: Kurelac dijeli Hrvate na prave i lažne. Lažni su Hrvati dakako oni iz ilirskoga kruga: »er nazovi-hrvatske strane, duhom uskočkim besne, trkimice u tabor se srbski, još dalji od hrvatskoga, zaletiše; te srbišu kako umčdu: halavo i traljavo . .. er uskoci ničesa tako duboko iz uma ne meću nego ono, čto su bili.«24 Ipak takav način pisanja nije mogao ostati bez odgovora. Čim su izašle obadvije Kurelčeve knjige, Vatroslav Jagić ih opširno ocjenjuje: »Recimo koju« već 1860. u zagrebačkim »Narodnim novinama«, a »Fluminensia« u »Pozoru« 1862.25 Jagić mu prigovara i zbog žestine i zbog neumjerenosti, a označuje ga i kao sitničava i dosadna i nesnosna u stva­ rima jezika i pravopisa. Kurelčev pravopis Jagić naziva krivopisom, nije on jarac vitorog, kako veli Kurelac, nego staro hromo kljuse s kojim će uskoro ugreznuti u blato. Jagiću je Kurelčeva »knjiga novim dokazom, kako i najoštroumniji čovjek, makar na hiljade starih i novih knjiga pro­ čitao i proučio, ipak može strahovito tumarati, kad si jednom ubije u glavu krive misli o jeziku i stvarih gramatičnih.«26 No u ovo je doba predvodnik Zagrebačke filološke škole Adolfo Veber, pa je bilo potrebno da i on nešto odgovori na tolike Kurelčeve na­ padaje na nastavak -ah u gen. množine. A on je to i učinio raspravom »Brus jezika«, koja je izašla u »Pozoru« 1862. i koja se smatra konačnim porazom Kurelčevih nastojanja.27 U toj raspravi Veber dokazuje da knji­ ževni jezik treba da bude zasnovan na suvremenom narodnom jeziku, a ne na pradavnom jeziku. Stari jezik »spada u sobe učenjakah, ali u životu niti mu neima, niti mu neće biti života«. Zbog svoje arhaičnosti Kurelčev gen. množine, iako sveslavenski, uopće ne dolazi u obzir za književni jezik; može se samo raspravljati o tome da li u gen. množ. treba da dođe nastavak -ah ili -a. Zagrebačka je škola dodala h u gen. množ. »samo zato, da se 2. padež plurala razlikuje u pismu od drugih sličnih padežah. . . jer drugo je: U Hrvatskoj neima naroda, i naroda; sela i sela itd. To je dakle * o. **o. *-žen-žena-ženah), i to tako da je h moglo doći iz pridjevske složene deklinacije (dobrih ženah). Na drugi Jagićev prigovor da narod ne izgovara to -ah, Šulek odgovara poznatim nam citatom iz Karadžićevih »Poslovica«, po kojem ga izgovaraju Crno­ gorci i južni primorci, a proširuje to i na čakavce i na kajkavce. Na treći prigovor da pisci ne pišu taj nastavak, Šulek se osim na starije pisce poziva na P. P. Njegoša koji ga piše, a i na Karadžića koji ga piše u na­ rodnim pjesmama sakupljenim po jugu. Zbog svega toga Šulek je za pisanje toga nastavka -ah, premda je on novijega podrijetla. No kako i Jagić dopušta pisanje nastavka -ah ako završno -h služi kao znak i ne čita se, tako s druge strane i Šulek dopušta pisanje -a s kapicom komu je to draže: »Komu se ove kapice i črknje bolje dopadaju — prosto mu od mene; samo neka dozvoli meni pisati h, jer mi se ovaj h za taj posao isto tako prikladan čini. To najposlije dopušta i g. J., samo neka ga nitko neizgovara i neka negrdi lijepi puni a hrapavim h-om.« Kao što vidimo, ovo sadašnje stanje znatno je ublaženije prema stanju iz tridesetih godina. Branioci nastavka -ah ne nastupaju više ideo­ loškim razlozima o potrebi jezičnog ujedinjenja južnih Slavena; ne traže ni to da se -h izgovara, te su ga sveli na puki pravopisni znak jednak Karadžićevoj kapici. Premda se još uvijek vode polemike i brane oba načina, svaki na svojoj strani, ipak nema više isključivosti: i Jagić i Šulek kažu da se može pisati na oba načina, a da je glavno da se -h ne izgovara. Veber doduše ne dopušta oba načina, nego brani samo zagre­ bački, ali se i on slaže s time da -h ne treba izgovarati. Čim su eto otpali ideološki razlozi, odmah se na taj problem gleda snošljivije. »Književnik« dakako ostaje pri svom obliku s kapicom, a Veber, Šulek, škola i pretežni dio štampe ostaju pri svom nastavku -ah. No valja reći da se i Vinko Pacel u svojoj »Slovnici jezika Hrvat­ skoga ili Srbskoga« već godine 1860. kao Miklošičev učenik opredijelio za Karadžićev genitiv množine.37 Tumačeći postanak glasa -a u gen. mno­ žine, Pacel veli da je on »po svojoj prilici postao od 'b : stolova (stölä), JS D jela A. V ebera, III, 183—218. M Bogoslav Sulek: O brana ahavca. „K njižev n ik ” , 1864, 283—291. ” Vinko P acel: Slovnica jezik a H rvatskoga ili Srbskoga, I. diel. N auka o prieslovu. Z agreb 1860. (Znaci a k ce n ta i k v a n tite ta p rem a Pacelu.)

žena, stabala, mjesto stolova, žem>, stabält«.38 A u »Oblicima književne hrvaštine« god. 1865. također navodi samo nastavak -d za gen. množine, koji je postao od staroslavenskoga jora. To što se u gen. množine ipak piše -h, Pacel drži pogreškom novijega vremena: »Drugi padež množine i dvojine razlikuje se naglasom od svakoga padeža množine i jednine; ova razlika izkvarila se je u novije vrieme tim što se mislilo da je h (druga čest znaka istoga padeža u pridjeva, zaimena, broja) također znak 2. p. množine u samostava.«39 To dakle nije više odnos Babukić-Karadžić, odnosno Veber-Karadžić, nego je to rascjep u samoj Zagrebačkoj filološkoj školi. Taj će se rascjep uskoro odraziti i u pisanju na dva na­ čina, jer ne postoji pravopisni priručnik, pa prema tome ni pravopisna disciplina. Nisu se ispunila ni Veberova očekivanja da će novoosnovana Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (1867) jedinstveno rije­ šiti to pitanje. U Akademiji je doduše pretegao Jagićev utjecaj, no i u 9. Jcnjizi »Rada« godine 1869. Fran Rurelac piše svoje stare genitive u raspravi »O korenu teg i njegovih žilicah«, a i u 28. knjizi »Rada« god. 1874. Adolfo Veber u raspravi »O naravi hervatske izreke«, kao i u ostalim radnjama objavljenim u »Radu«, upotrebljava samo zagrebačke genitive na -ah. Nastupilo je dakle razdoblje blažeg prosuđivanja toga problema, razdoblje snošljivosti. Ali Jagić se nije zadovoljio takvim polovičnim rješenjem. Godine 1869. objelodanjuje on u 9. knjizi »Rada« opširnu raspravu »Podmladjena vokalizacija u hrvatskom jeziku«, u kojoj na 90 strana teksta na­ vodi dokaze u prilog Karadžićeva genitiva40 služeći se pri tom svim rezultatima tadašnje indoevropske lingvistike. Posebnih poticaja za pi­ sanje te rasprave dala mu je i činjenica što su i neki glasoviti lingvisti, kao na pr. Schleicher i Hattala, počeli shvaćati genitiv na -ah kao oprav­ danu tvorbu i sasvim pravilan oblik. Tako je npr. Martin Hattala u ras­ pravi »Početne skupine suglasah hrvatskih i srpskih«, koja je objeloda­ njena god. 1868. u 4. knjizi »Rada«, iznio hipotezu po kojoj valja »sma­ trati srb. hrv. genitiv sa h za najstariji između sviju, koji god se kod Slavena čuju«.41 A i August Schleicher je 1867. u raspravi »Sklonenie osnov-B na u vb> slavjanskih-t jazykalvb« tumačio hrvatski gen. na -ah kao rezultat utjecaja lokativa množine.42 Jagić pobija Hattalino mišlje­ nje i poredbeno-historijskom metodom dokazuje da u indoevropskim jezicima nema potvrde da bi hrvatskosrpski nominalni sufiks genitiva množine sadržavao s ili h, nego da se nastavak nominalnog genitiva množine kod sviju današnjih slavenskih jezika osniva na staroslaven­ skom (starobugarskom) obliku koji se svršavao poluglasom t>. Hrvatskosrpsko -a u gen. množ. rezultat je novog vokalizma, podmlađene vokalizacije, koja se u širokom krugu proširila po tom jeziku, a svojom poja­ vom u ovom padežu uklonila je težinu izgovora do koje je došlo otpa« O. c., 11, t. 15. ” Vinko P acel: Oblici književne hrv aštin e, K arlovac 1865, 8. 10 V atroslav Jag ić: P odm ladjena vokalizacija u hrv atsk o m jeziku, R ad IX, god. 1869, 65—155. 41 M. H a tta la: P očetne skupine suglasah h rv a tsk ih i srbskih. R ad, k n j. 4, god. 1868, 158. 4S A. Schleicher: Sklonenie osnovi» n a u vi» slavjanskihi» jazykahi», St. P e tersb u rg 1867. 11. P rem a V. Jagiću: P odm ladjena vokalizacija u h rv atsk o m jeziku. R ad IX, str. 146. i 153.

danjem poluglasa. Pošto je otpao poluglas, »kod ovoga genitiva bješe opseg rieči faktički stegnut u najkraći oblik; rieč bijaše što jednaka što i kraća od istoga nominativa jednine. U tome, novom i pokraćenom obliku, nije se rieč kadšto ni izgovoriti mogla: n. pr. kako ćeš izgovoriti genitive množine od rieči dno, sto ili stegno itd? Zar dn, st, stegn? K tomu navalio na kratkoću vanjsku izgovor sa svom silom naglaska, kao n. pr. u kajk. genitivu konj prema nominativu jednine konj. Oviem neprilikam sadje s puta svako slovinsko narječje po svojih zakonih fonetske gravitacije, po prirodi svoga novo razvijenog vokalizma; ali da umah i to kažem, nijedno ne nadje potrebe, dozivati u pomoć konsonantskog elementa h.«43 U hrvatskosrpskom jeziku nastavak -a je pomagao da se »sadje s puta oviem neprilikama«, a »kad je već novi podmladkom a izvedeni genitiv svršen bio, poče mu se mjestimice, ali ne po svoj Crnoj Gori, kako se mi­ slilo, pridievati adjektivni i pronominalni kraj h«.44 Po tom dakle Jagićevu tumačenju, koje u osnovnim linijama i danas vrijedi, genitivni na­ stavak -ah pripada među najmlađe tvorbe toga padeža u hrvatskosrp­ skom jeziku, a ne najstarije, kao što je tvrdio Hattala. Može se s pravom reći da je Jagićevom naučnom argumentacijom oborena opravdanost upotrebe genitiva množine na -ah. Ali kako je upotreba toga genitivnog oblika bila povezana i s upotrebom starih plu­ ralnih padeža za dativ, lokativ i instrumental (jelenom, jelenih, jeleni) i kako jezična i pravopisna tradicija znači mnogo, i dalje se zadržao u hrvatskim gramatikama i u mnogih hrvatskih pisaca genitiv na -ah. Adolfo Veber kao predvodnik Zagrebačke filološke škole rekao je već u III knjizi Jagićeva »Književnika« da je pretjerano nastojanje učene škole »kojim svaki i najsitniji pojav tumači iz stare bugarštine, pače ća iz sanskrita; jer sanskrit nam je odviše udaljen dobom, da bi se odanle dosljed­ no dalo protumačiti sve u našem jeziku, koji je kašnje išao svojim pu­ tem.«45 Stoga on i dalje u svojoj »Slovnici hervatskoj za srednja učili­ šta« i god. 1869. i 1873. i 1876. propisuje kao pravilan genitiv na -ah. Ipak u posljednjem izdanju 1876. dopušta u bilješci i gen. s nastavkom -a. Zanimljivo je poslije svega što je rečeno pogledati s kakvom se još argumentacijom poslije Jagićeve rasprave brani genitiv na -ah. Godine 1873. u »Slovnici hervatskoj« Veber donosi u § 40. ovu bilješku: »Genitiv se plurala pravi od osnove rečih tako, da se zadnja slovka, ako je kratka, produži, pak onda po težnji novijega jezika za glasničkim padežnim dočetkom doda a; n. p. jelen: jelen, jelen-a; nu budući da je takov genitiv mnogih rečih u pismu posve jednak genitivu singulara, to se sbog lagljega razumljenja slovu a dodaje još h: jelen, jelena; jeleni, jelenah = jelenah. — Ovo h izgovaraju čakavci i kajkavci u rččih III. deklinacije jasno i glasno: deset božjih zapovedih. Oni štokavci, koji nigde neizgovaraju h, neizgovaraju ga ni u genitivu plurala. Cernogorci izgovaraju ga svuda, pa i u tom padežu. Hercegovci pako, premda ga na mnogih drugih mestih izgovaraju, neizgovaraju ga u genitivu plurala, pak toga se načina treba deržati i u književnom jeziku. — Nški hervatski pisci w V. Jag ić: P ođm lađjena vokalizacija, 76. 14 V. Jag ić: O. c., 146. 45 Usp. „K njižev n ik ” , III, 487.76

76

nepišu u najnovije vreme slova h u genitivu pl., već kad se po smislu nepozna, je li što u genitivu singulara ili plurala, metju na predposlednju slovku kapicu ä: jeleni, jelena. Ali buduć da je ta kapica ujedno znak zavrnutoga naglaska, nastaje opet sumnja, naznačuje li se tim naglasak, ili genitiv plurala: ter je najshodnije pisati h.«46 Kao što vidimo, ovo je kontaminacija različnih mišljenja o nastavku gen. množine, starijih i novijih, samo nema ideološkog obrazloženja, ali zaključak je nepromije­ njen: najbolje je pisati h. No ipak u posljednjem izdanju svoje grama­ tike, u »Slovnici hrvatskoj« god. 1876. Veber je već popustljiviji. U spo­ menutoj bilješci uz § 40. nema više posljednje rečenice, nema dakle izričite preporuke za -ah. Čitava je bilješka inače potpuno jednaka, samo je kraj pretposljednje rečenice nešto drugačiji te glasi: »meću na posljednju slovku kapicu : jeleni, jelena.«41 Ovo posljednje je zapravo Karadžićev oblik, i Veber ga indirektno sada već dopušta. Neki pisci, veli, pišu i tako, a on ne kaže da je to pogrešno. Jagićevo pozivanje na sanskrt i staroslavenski otklonio je tvrdnjom da je nastavak -ah u gen. množine tvorba iz novijeg stadija jezika. Ali ipak, premda je Veberova stilizacija u »Slovnici hrvatskoj« g. 1876. bila tako pomirljiva da se dopušta dubletno rješenje (i ženah i žena), ipak ni Veber, a ni pravopisni odbor god. 1877. nisu odobrili jedin­ stveno rješenje odbacivanjem glasa -h u gen. množine, kako je predlagao član odbora Tadija Smičiklas. Taj je naime pravopisni odbor izabran od školskoga odbora Odjela za bogoštovlje i nastavu sa zadatkom da izje­ dnači pravopis u Hrvatskoj. Glavni je spor svakako između Veberove i Jagićeve pravopisne koncepcije: Veber brani pravopis iz ilirskih vre­ mena, a Jagićevi sljedbenici stoje na načelima kako ih je Jagić postavio u spomenutoj već raspravi »Naš pravopis« u »Književniku« 1864. Članovi su pravopisnog odbora bili Franjo Marković, Fran Petračić, Tadija Smičiklas, Ljudevit Modec i Armin Pavić, a predsjednik mu je bio Adolfo Veber. Taj pravopisni odbor, koji je fungirao kao pododbor Školskoga odbora kome je bio predsjednik Ivan Kukuljević, predložio je za budući pravopis načelo umjerene etimologije, izjasnio se protiv mukloga ć uz samoglasničko r, mjesto e predložio je u dugim slogovima ie, a u kratkim je, napustio je pisanje tj i predložio pi­ sanje ć, ali se s većinom glasova opredijelio za gen. množine na -ah. U svemu su dakle pošli za Jagićem osim u posljednjoj tački, gdje su pošli za Veberom. Prof. Smičiklas je u diskusiji navodio da potreba razliko­ vanja oblika gen. jednine i gen. množine (jelena i jelenah) u pismu ne postoji, jer se njemu još nije desio takav slučaj da ne bi razumio i bez onoga -h. Što se neki za -h pozivaju na sanskrt, to nije, veli on, odlučno za naš jezik. A oni koji se pozivaju na izgovor Crnogoraca i susjednih primoraca griješe, jer ono »što se ne čuje po svem narodu, neka se ne piše«. Veber je na to ponovio poznate nam već argumente: gen. na -ah novija je tvorba u našem jeziku, govori se u Crnogoraca i u primorju, piše se već od 17. stoljeća, a i olakšava razumijevanje. Premda je prof. Pavić 44 Slovnica h č rv atsk a za sre d n ja učilišta. Napisao Adolfo V eber, Z agreb 1873, 33. 4T Slovica h rv a tsk a za sre d n ja učilišta. Napisao Adolfo V eber, Z agreb 1876, 33.7

77

primijetio da je nužno onda prihvatiti i novije oblike za dativ, lokativ i instrumental množine (jelenima, a ne starije jelenom, jelenih, jeleni) ako se prima takav noviji oblik za genitiv množine, pravopisni se odbor veći­ nom glasova odlučio za Veberov prijedlog.43 Zaključeno je da se mišlje­ nje pravopisnog odbora preda vladi radi donošenja odluke o propisivanju jedinstvenog pravopisa, ali vlada nije donijela takve odluke, te po tim načelima nije napisan pravopisni priručnik, ali su i pisci i škola, s obzi­ rom na to što ga je usvojio i Veber, unaprijed pisali po tim načelima. No to je bila posljednja pobjeda genitiva na -ah. Jagićeva srednja linija nije zadovoljavala Karadžićeve učenike i sljedbenike kojih ima i u Zagrebu sve više otkako je osnovana Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i otkako je Đuro Daničić za svoga drugog boravka u Zagrebu (1877—1882) preuzeo uređivanje Akademijina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Vukovci stoje i dalje beskompromisno uz Karadžićevo shvaćanje književnoga jezika, što u našem slučaju znači da gen. množine može imati samo nastavak -a. Daničić i uvodi u Akademijin Rječnik Karadžićev tip književnoga jezika, a samo dvije godine nakon zasjeda­ nja pravopisne .komisije izlaze u Zagrebu »Oblici« Mirka Divkovića, tj. »Hrvatske gramatike I. dio«, što je on napisao »za srednje i nalik im škole«.49 U uvodu te gramatike M. Divković zahvaljuje recenzentima Đ. Daničiću i M. Valjavcu »na trudu, kojim su knjižicu ovu pregledali i ocienili«, a u samom tekstu u deklinaciji imenica m., ž. i sr. roda navodi za gen. množine samo nastavak -a. Na str. 75. i 76. daje i historijsko tu­ mačenje toga oblika, koje je, kako rekosmo, odobrio i Daničić, i to ovako: »Genitiv plurala. Nastavak tomu padežu bio je njekada t nastalo od am tako, da se je am slilo u as (nosno on), koje slabeći u staroslovjenskom je­ ziku postaje rb. Budući pako hrvatski jezik ne ima **£>, to glasi taj padež i danas u čakavštini sasvim kao nominativ singulara, od koga se razlikuje jedino naglasom. Ovako je pravila i štokavština sve do XIV. vieka genetiv plurala, od to doba pretvara ona krajnje t , valjda silom naglasa u a ili je pridošlo kao u mnogih drugih riečih, koji oblik sada jedino rabi književnomu jeziku n. p. roba postalo od rob*b a ovo od rob-m = rob->am«. Premda M. Divković, kao što vidimo i iz ovoga teksta, ne piše još posve po Karadžićevim načelima, ipak je on svojim »Oblicima«, koji su ušli u srednju školu, zadao posljednji udarac genitivu na -ah. Veber je oštro kritizirao Divkovićeve »Oblike« u 221. i 222. broju »Narodnih no­ vina« 1879, a Divković se energično branio u »Narodnim novinama« iste godine, u br. 226—235, pozivajući se i na Miklošiča, te je u toj obrani istakao da je on već prije četiri godine, dakle 1875, predložio Zemaljskoj vladi u Zagrebu da se Veberove gramatike uklone iz škole, i zamijene Daničićevom gramatikom. U tom »Odgovoru na sud g. Vebera« Divković napominje da kao nastavnik zagrebačke gimnazije nije imao nikakva uspjeha u učenika služeći se Veberovom »Slovnicom«, kojom je zapravo »sam sebe i svoje učenike hranio neistinami«. A kad mu je Armin Pavić * L. M razović: Ob ustanovi h rv atsk o g a pravopisa, „V ienac” , Z agreb 1877, b r. 11. od 17. III 1877. i b r. 14. od 7. IV 1877. ** M irko D ivković: H rv atsk e g ra m a tik e I. dio. Oblici. N apisao za sre d n je i n a lik im škole. Z agreb 1879.

u 243. broju »Narodnih novina« pokudio »Oblike« i rekao »da u toj knjižici gotovo nijedno pravilo nije istinito, ili da bar nije potpuno, ili da bar nije jasno izrečeno«, Divković je u 262. br. »Narodnih novina« u »Kratkom odgovoru g. Paviću« priložio Daničićevu, Valjavčevu i Živanovićevu ocjenu »Oblika«, koje pohvalno govore o toj knjizi. Poslije te polemike Veberove se gramatike više nisu štampale, a Divković postaje glavni pisac gramatičkih priručnika za srednje škole u Hrvatskoj. Čini se da je Zemaljska vlada konačno odlučila napustiti ilir­ ske jezične i pravopisne tradicije, pa stoga nije ni donijela nikakvo rje­ šenje o prijedlozima pravopisne komisije iz godine 1877, koji su u prili­ čnoj mjeri tradicionalistički. Odjel za bogoštovlje i nastavu priklonio se vukovcima, pa je usvojio Divkovićeve poglede o jeziku, a 1889. ponovo je formiran odbor kojemu je stavljeno u zadatak da raspravi problem jedinstvenog školskog pravopisa. Taj je odbor donio zaključak »da je od prijeke potrebe za škole jedan pravopis, a taj treba da je osnovan na načelima fonetičkog pisanja«.50 Zemaljska je vlada prihvatila to mišlje­ nje te je naložila vukovcu dru Ivanu Brozu da napiše takav pravopis, tako da je 1892. izašao Brozov »Hrvatski pravopis«, koji je izrađen, kako veli sam Broz, »u glavnome prema načelima, kojih se držao Vuk i Daničić«.51 A kada je još dr Tomo Maretić god. 1899. izdao prvo izdanje »Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga jezika« po načelima Karadžića i Daničića, bio je to posljednji udarac načelima Zagrebačke filo­ loške škole i završni čin sahrane nastavka -ah u genitivu množine.

5 Prikazao sam eto u osnovnim linijama tok borbe o pravilnost oblika genitiva množine u imenica muškoga, ženskoga i srednjega roda. Ta je borba bila isprva gramatičke, a kasnije pravopisne prirode. Vodila se, osobito u prvo doba, s velikom žestinom, jer je njezina pozadina bila ideološke prirode. Kao što vidjesmo, nije se tu radilo samo o jednom gra­ matičkom ili pravopisnom pitanju nego o različnim koncepcijama kultumo-političke prirode. Pripadnici jedne koncepcije predlagali su svoje rješenje u težnji za jezičnim ujedinjenjem svih južnih Slavena, pripad­ nici druge koncepcije u težnji za približavanjem ostalim Slavenima, a pripadnici treće koncepcije, posve realno, s gledišta zajedničkog jezika hrvatske i srpske književnosti. Kad su se shvaćanja prvih dvaju pravaca pokazala nerealna, pobjeda je pripala trećem shvaćanju. U toku vre­ mena ideološka su obrazloženja sve više slabila i otpadala, pa je to pita­ nje postajalo sve više samo gramatičko i pravopisno pitanje. Tada ga je zaista bilo lako riješiti. No valja istaći da je u čitavoj toj borbi, koja je trajala preko pola stoljeća, Vuk Stefanović Karadžić odmah u početku postavio pravilno rješenje, koje je konačno i pobijedilo. Ali valja reći i M Iv an B roz: H rv a tsk i pravopis, Z agreb 1893, IV. 11 O. c., V.79

79

to da plemenitost težnji njegovih protivnika ispričava i njihove pogre­ ške i njihovu upornost u borbi. Svakako, sve te borbe nisu bile tričavo gramatičko i pravopisno nadmudrivanje, kako se iz današnje perspek­ tive često pogrešno prosuđuje. Bilo je u svemu tome mnogo zanosa i snova, lutanja i posrtanja, ali i mnogo ljubavi i brige za narod i njegov književni jezik.

«0

Samoglasno r u književnom jeziku 19. stoljeća

Među jezičnim i pravopisnim pitanjima koja su u 19. stoljeću u Hrvata i Srba izazivala polemike, jer predlagana rješenja nisu zadovo­ ljavala, vidno mjesto zauzima i pisanje samoglasnoga r. U tim polemi­ kama sudjeluju ugledni javni radnici Vjekoslav Babukić, Vuk Stefanović Karadžić, Bogoslav Šulek, Ante Starčević, Adolfo Veber Tkalčević, Vatroslav Jagić, Ante Kuzmanić, Ignjat Al. Brlić, Andrija Torkvat Brlić, Tadija Smičiklas, Armin Pavić i dr. Spor je bio u tome treba li uz samoglasno r pisati kakav popratni samoglasnik (e, a ili -b) ili ne treba uza nj ništa pisati. Djelovala je na to svakako tradicija, ali uz to i uvjerenje da se uz samoglasno r čuje neki popratni samoglasnik. Vidjet ćemo u potanjem prikazu pojedinih mišljenja da se upravo ovo posljednje obraz­ loženje vrlo uporno ponavljalo, što se nama danas dakako čini čudno. U književnom jeziku koji se u velikoj mjeri oslanja na narodni izgovor jedni učenjaci tvrde da se čuje nekakav popratni samoglasnik, a drugi da se ne čuje. Kako je to moguće ako nije posrijedi diletantizam? Odgovor na to može nam dati samo moderno proučavanje jezika s pomoću fizikalnih aparata. Ono što zavarava ljudsko uho potpuno je isključeno pri provjeravanju aparatima. Nema nikakve razlike u izgo­ voru između suglasničkog i samoglasnog r, tvrdili su pobornici mišljenja da uz samoglasno r nema popratnog samoglasnika. Dakako, oni drugi su tvrdili da postoji popratni samoglasnik i da već samo postojanje toga popratnog samoglasnika ili poluglasnika potvrđuje da razlika u artikula­ ciji postoji. U knjizi prof. Branka Miletića »Izgovor srpskohrvatskih glasova«, koja daje rezultate eksperimentalno-fonetskih proučavanja artikulacije naših glasova, čitamo da ipak postoji neka mala razlika u artikulaciji suglasničkog i samoglasnog r. »Vokalno r (dugo) ima u poređenju sa konsonantskim veću površinu dodira, dakle je po artikula­ ciji jače (u našem primeru ono se nalazi pod akcentom); inače se po načinu obrazovanja ne razlikuje od konsonantskog. Što se tiče glavnog mesta obrazovanja, r vokalno se može obrazovati na istom mestu gde i r (isp. palatograme) ili (češće) nešto više nazad (isp. palatograme...). Ovo pomeranje glavnog mesta obrazovanja unazad besumnje je posledica jače kontrakcije jezičke mase pri r. Posledica toga je i veći broj okluzivnih artikulacija.«1 Mala razlika dakle ipak postoji, samo što su 1 D r B ranko M iletić: Izgovor srp sk o h rv atsk ih glasova, ak ad em ije nauka, V k n j. Srp. d ija lek t, zbornika, str. 62. 6 Jo n k e

B eograd 1933, izd an je Srpske

81

je jedni previše uvećali, a drugi sasvim prezreli. Pri mjerenju uhom to je razumljivo, ali rezultati eksperimentalno-fonetskih istraživanja poka­ zuju da je ipak bilo razloga za različna mišljenja i da ipak nije posrijedi potpuni diletantizam. Svakako, pretežni su bili razlozi tradicije. I prije pojave Karadžićeva i Gajeva pravopisa popratni se samoglasnik pisao uz samoglasno r. Tako je onda i Vuk St. Karadžić u svojoj prvoj gramatici god. 1814. pisao er za samoglasno r. Knjiga mu se zove »Pismenica serbskoga jezika, po govoru prostoga naroda napisana Vukom Stefanovićem Serbijancem«, a i na str. 13. čitamo u primjedbi: »Pisme h Serblji prosti verlo teško izgovaraju.«2 Ali Karadžić je taj način vrlo brzo napustio, pa već 1818. u »Srpskom rječniku« i u Gramatici uz taj rječnik piše samoglasno r bez popratnog samoglasnika kad je pred suglasnikom (prst, krv, rđa), odnosno s popratnim 'b kad je pred samoglasnikom ili iza njega (grr'boce, pohrvati se). Na str. 29. i 30. tumači to Karadžić ovako: »Svako samo­ glasno slovo samo po sebi može biti slog i riječ (u Srpskom jeziku), a od poluglasnoga (= suglasnika, bilj. pisca) ni jednog slova ne može biti slog ni riječ bez pomoći samoglasnoga, osim r (i predloga k i s, koji su samo riječi, ali slogovi nijesu); a od samoga r može biti slog, i pomoću njega (r) može se zapisati riječ bez samoglasnoga, n. p. r-đa, r-va-nje, za-r-za-ti, prst, krst, krv, crv, cm i t. d. Ovakovu službu čini r i kod ostalije, sviju gotovo, Slavenski naroda, pa i kod šamije R usa. . . Kad r čini slog, a pred njim, ili za njim, stoji samoglasno slovo, onda nam treba metnuti debelo jer (t) između r i samoglasnoga slova, kao znak, da ono samoglasno slovo ne ide k r, nego da je r samo za sebe slog, n. p. gr-o-ce, u-tr-o, o-vr-a-o, za-r-za-ti, po-r-va-ti se, i ostale ovakove riječi treba pisati: gr-boce, um rto, ovrtao, zatrzati, pohrvati se i t. d. Ovđe bi se mogao metnuti i kakav drugi znak mjesto ~b, n. p. gr’oce, ili gr-oce, ili još kako drukčije; ali je *b na j priličnije: zašto je poznato među ljudima, a ništa ne znači.«3 Karadžić dakle već 1818. napušta popratni samoglas­ nik uz samoglasno r, ali kada je uz samoglasno r još kakav drugi samo­ glasnik, dodaje *b, jer se debelo jer nikako ne čita, pa ne može izazvati pogrešan izgovor riječi. Njegovo je gledište s pobjedom njegove grafije na ćirilskoj strani potpuno usvojeno, samo što se kasnije debelo jer za­ mijenilo tankim jer (Daničić), a apostrof se zamijenio dvjema tačkama iznad r (Belić), sve dok primjenom zajedničkog hrvatskosrpskog pravo­ pisa, koji je izradila Pravopisna komisija od 1955. do 1959, nije napuštena i ta oznaka.4 Ali u Hrvata, koji se služe latinicom, stvar nije bila tako jedno­ stavna. I Gaj i Babukić i Antun Mažuranić posve su sigurno god. 1836. poznavali spomenuti Karadžićev recept, ali uvodeći u Hrvata te godine štokavsko narječje kao zajednički književni jezik oni se dobrim dijelom oslanjaju i na dotadašnju tradiciju i u pravopisu i u jeziku. Kao što je poznato, ilirci žele u jednom književnom jeziku sjediniti sve Hrvate,1 1 V uk St. K aradžić: Pism enica serbskoga jezika, B eč 1814. * V uk St. K aradžić: S rpski rje č n ik , B eč 1818. * Pravopis h rvatskosrpskoga književnog jezika, Z agreb 1960, str. 10.

Srbe, Slovence i Bugare, pa stoga u svojem štokavskom dijalektu ijekav­ skoga govora ostavljaju namjerice neke starije oblike i takve pravo­ pisne varijante kojima bi lakše mogli provesti svoje namjere.5 Na taj način oni svjesno stvaraju književni jezik koji se donekle razlikuje od Karadžićeva književnog jezika zasnovana na novoštokavskim govorima ijekavskoga tipa. Drugim riječima, oni baš ne slušaju sve Karadžićeve savjete o jeziku i pravopisu, nego idu kadšto za svojim jezičnim kon­ cepcijama. Tako su onda i u ovom pravopisnom pitanju pošli za dotada­ šnjom pravopisnom praksom kajkavske, slavonske i dalmatinske knji­ ževnosti, da bi i na njihovu području naišli na lakši pristanak. Svi dota­ dašnji hrvatski kajkavski pisci pišu samoglasno r s popratnim samoglas­ nikom e (perst, berdo)6, tako pišu i slavonski pisci (pervi, uzderžati),7 ali Dalmatinci i osobito Dubrovčani dodaju popratni samoglasnik a8. Po­ pratni samoglasnik a dodavali su i Bosanci.9 Proučavajući povijest hrvat­ skoga pravopisa latinskim slovima Maretić je utvrdio da od 115 pisaca prije 19. st., koje je on proučavao, 56 pisaca za samoglasno r pišu ar, a 52 pišu er.10 Dotadašnja je dakle praksa bila vrlo bogata i za er i za ar, pa ilirci zadržavaju obadvije: er u »Novinama ilirskim«, a ar pretežno u »Danici ilirskoj« dodajući im uskoro na popratnom samoglasniku poseban znak (berdo, bärdo). O razlozima za tu dvostrukost govori Bogoslav Šulek u raspravi »Zašto pišemo ä?« u »Danici« 1846: »Što su do sada Novine naše pisale e, a Danica d razlog je bio, što smo želili Kekavce na taj d priviknuti; jer da kako u kekavskom podnarečju e je na svom mestu, buduć da se ondč piše i: jeden, jesem, rekel, tkalec, otec itđ. sa e-om.«11 Ilircima je to dakle bio sličan odnos kao što je između štokavskog nepostojanog a i kajkavskog nepostojanog e. Dakako, u kaj­ kavskom Zagrebu preteže ipak pisanje er, pa i prve ilirske gramatike, Babukićeva 1836. i Mažuranićeva 1839,12 pišu samo er (pervi, perst, tverdi), i to još bez znaka na popratnom samoglasniku. To je za njih tako razumljivo da o tom načinu pisanja ne daju u gramatičkom tekstu nikakva objašnjenja, premda druge neke načine pisanja opširno tumače. s L ju d ev it Jo n k e : Ideološki osnovi Z agrebačke filološke škole 19. stoljeća, Filologija, Z agreb 1957, str. 77—86; Isti: B orbe oko književnog oblika im eničkoga g enitiva m nožine u 19. stoljeću, Z bornik za filologiju i lingvistiku, Novi Sad 1957, str. 94—113; Isti: Osno­ vni problem i jezik a h rv a tsk e književ n o sti u 19. stoljeću, R adovi Slavenskog in stitu ta 2, Z agreb 1958, str. 75—91; Isti: Sporovi p ri o d a b ira n ju govora za zajed n ičk i k njiževni jezik u H rv ata u 19. st., Z agreb 1959, R adovi Slav. inst. 3, str. 5—34. • »Vokalno r pišem svuda er, kako to čine sui k a jk a v sk i pisci bez razlike.« V ladoje D ukat: Sladki naš k a j. Ogledi iz sta re k a jk a v sk e književnosti, Z agreb 1944, str. 8. 7 Vidi npr. »Satir« M. A. R eljkovića i »K'ućnik« J. S. R eljkovića. I »Libar M arka M arula Splićanina, u kom se uzdarži isto rija svete udovice J u d it u versih h aru ack i složena . . .« — »E lektra trag e d ija , L jubm ir, pripovies p a stirsk a i L jubav i sm art P ira m a i Tisbe, iz veće tu đ ije h jezika u H arvacki izložene . . . po D om inku Z latariću.« — »Razgovor ugodni n aro d a slovinskoga, kom u se u k a zu je početak i svarha k ra lja slovinski, k o ji puno godišta vladaše svim slovinskim daria va m . ..« * Ivan A nčić: V rata nebeska, J a k in 1678 (parvo, d arv u , zagarli). V. T. M aretić: Isto rija hrv atsk o g a pravopisa latin sk ije m slovim a, Z agreb 1889, str. 131. 10 T. M aretić: Isto rija hrv atsk o g a pravopisa, str. 361. II B. Sulek: Z ašto pišem o ä? D anica ho rv atsk a, slavonska i dalm atinska, br. 27, od 4. VII 1846, Str. 114. ’* V jekoslav B abukić: Osnova slovnice S lavjanske n a rč č ja Ilirskoga, D anica ilirsk a 1836, b r* 10—15. — A n tu n M ažuranić: T em elji ilirskoga i latinskoga jezik a za početnike. Z agreb 1839.83

83

Nekoliko godina prije njih protumačio je čitanje toga er Ignjat Brlić u svojoj »Grammatik der Illyrischen Sprache« (1833).13 Samoglasnik e, veli on, čita se obično kao u njemačkom i latinskom jeziku. Ali kad taj samoglasnik dolazi iza suglasnika, a poslije njega dolazi suglasnik r s još jednim suglasnikom, tada se takvo e uopće ne čita. Poslije tog objašnje­ nja Brlić navodi kao izuzetke one slučajeve kad se takvo e uz r ipak čita (perje, perčin, perjanica, berba, pervaz i si.).14 Dakle baš suprotni postupak u tumačenju nego što bismo očekivali. Kao normala uzima se ono što se nama s današnjeg gledišta može činiti samo kao izuzetak, a kao izuzetak uzima se ono što bismo s današnjega gledišta shvaćali kao normalno. To dakle govori o tome kako je pisanje popratnog samo­ glasnika uz samoglasno r bilo tada nešto što se samo po sebi razumije. Tek prije spomenuti Karadžićev prijedlog iz 1818. znači pokušaj likvi­ diranja takve dotadašnje prakse. Razmatrajući ovo pitanje, ne smijemo smetnuti s uma da ni mladi Gaj g. 1830. u »Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja« nije predložio nikakve promjene u pisanju samoglasnog r, nego je dosljedno pisao er (na str. 13. cerno, černo). Tako je postupao i Janko Drašković u »Disertaciji iliti razgovoru« g. 1832. (na str. 4. perve, serca), tako su onda i u »Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj« u 1. br. god. 1835. pisali i Rakovac (divojchicze brusze szerpe) i Babukić (švoja siva razastershe krila) i drugi. Način pisanja štokavaca, osobito Dubrovčana, djelovao je na to da je u književnom prilogu »Danici« preteglo pisanje ar. Tako u Mažuranićevoj pjesmi »Vjekovi Ilirije« čitamo 6. siječnja 1838: »U hladjanom skutu naših gorah varhu travnih zelenih prostor a h ...« i* dalje: »po umarlih«, »razastarla«, sardacah«, »doparla«, ali ipak u istom broju nalazimo i er: »za herbtom kraljevske čete nakercaše la d je.. .« Vrazovo »Kolo« piše također ar, a i djela dubrovačkih književnika izdaju se s ar, jednako kao što se u njima pisalo prema dubrovačkom pravopisu ie, a ne ilirsko e. U Babukićevu izdanju Gundulićeva »Osmana«, koji je izašao troškom Matice g. 1844. u Zagrebu, druga kitica napisana je ovako: »Viekovite i bez svärhe Nie pod suncem kriepke stvari, A u visocieh gorah värhe Najprie ognjeni tries udari.« I u dubrovačkom Martekinijevu izdanju Gundulićeva »Osmana« g. 1826. odštampano je svärhe i värhe i si. Tako su se dakle ilirci kolebali između er i ar u uvjerenju da su našli pravo rješenje. Prvim su načinom ugađali svojem užem kraju, a drugim daljim štokavskim pokrajinama. Karadžić u prvi mah nije tome ništa prigovorio. On je očito bio zadovoljan Gajew G ram m atik der Illyrisch en Sprache w ie solche in B osnien, D alm azien, Slaw onien, S er­ bien, Ragusa, d ann von d e r Illy rie rn in B an at und U ngarn gesprochen w ird, fü r T eutsche v erfasst u n d h erausg egeben von Ignatz A l. B erlich, Ofen 1833. 14 »E, e. w ie im T eutschen und L ateinischen das e w ird im m er offen, v ernem lich und h ö rb a r ausgesprochen. — W enn es a b er n a ch einem M itla u ter zu ste h en kom m t, und d a rau f ein r m it noch einem M itla u ter folgt, so w ird das e g a r n ich t gehört, z. B. tercsechega je k ć rm k a d e rh tju c h a b č rv sm ört, lies: trcsechega je k rm k a d rh tju c h a b rv sm rt, als w enn dazw ischen g a r k ein e w äre. — N ach gj, j, und r a b er w ird das e im m er offen ausgesprochen, w enn gleich ein r m it noch einem S elb stlau ter d a ra u f folgt; als: jergovän, R ercsich, gjćrm a, jerb o , gjerd an . — A usnahm e: m erdevene, persh in a, percsin, p erje, p e rja t, p erjanica, bćrba, pervaz. (Berlich: o. c., str. 9.)84

84

vim velikim činom g. 1836, tj. uvođenjem štokavskog dijalekta u »Da­ nicu« i »Novine«, pa nije odmah pristupio kritiziranju Gajeve grafije. Prvi su se javili s kritikom Zadrani u »Zori dalmatinskoj« i suradnici »Zore« iz različitih krajeva.

2

Kad se 1843, u jesen u Zagrebu čulo da su braća Battara u Zadru dobila od dvora dozvolu za izdavanje književnog lista »Zore«, zagrebačka je Narodna čitaonica u svojoj sjednici zaključila da pozdravi pojavu no­ vog lista. Uprava čitaonice poslala je 19. listopada 1843. pismo uredniku »Zore« Anti Kuzmaniću moleći ga »i zaklinjajući radi bratske sloge i uzajamnog književnog naprčdka da prigärli pravopis, koi su bili već svi gotovo zapadni Slavjani prigarlili. Nu na težku žalost stignu nam odgovor, koi nas nimalo neumiri. G. A. K. za bratsku ljubav vratio nam preziranje i u drugom jednom pismu Bog si ga znao kakove ne prčtnje. I tako se s mladom godinom 1844 pomoli »Zora dalmatinska« s licem i ruhom razkolničkim.«15 »Zora« se dakle nije pojavila s ilirskim pravopisom, ali je pravo­ pisni i jezični problem neprestano prisutan na njezinim stranicama. O tom pravopisnom i jezičnom kolebanju govore izdavači već u prvom broju: »Jedni žude ovaj pravopis, jedni žude drugog; niki hoće naričje i izgovor svoga mista, niki onoga; niki ištu pisme, niki prostopis,. .. koga poslušati, koga li sliditi?« Na to pitanje oni odgovaraju vrlo raz­ borito i činilo bi se da neće biti većih sporova: »Onoga koji zaboravši sebe istoga, svoju kuću, svoje misto, svoje naričje ima samo pred očima inokupnu korist svega naroda našega i napridovanje njegovo uspored najizobraženijih narodah sadašnjega vrimena.«16 I urednik je još neodlučan. Pošto je u »Pridgovoru« konstatirao da se u nas neke riječi trojako izgovaraju (divojka, devojka, djevojka), on se opredjeljuje za dva književna govora, ikavski dalmatinski i ijekavski ilirski: »Dok naši mudraci ne iznadju za to zgodnu upravu, ja velim da imamo u oba naričja pisati; tako i jednoj i drugoj strani ugadjamo i možemo se sve jednako razum iti. . . Ja sam ne mogu ovo brime nositi, hoće se da i drugi podpomažu. Imamo, fala Bogu, dosta vištih ljudih u Hrvatskom jeziku, koji mogu resiti ovi list; njima se ja priporučujem.«17 Ipak već u prvom broju daje dosta odrješit prijedlog da se napusti pisanje popratnog samoglasnika uz samoglasno r: »Najprije želim znati hoćemo li ovako pisati ove riči: perst, tem , erdja, terčati, kerčiti oli ovako: parst, tarn, ardja, tarčati, karčiti i t. d.; nebi li pametnije bilo da izostavimo sa svim samoglasna slova a oli e prid r?« Ali premda je to ,s Naš pravopis i Z ora d alm atinska, Kolo, 1847. U rednik S tanko Vraz, k n j. IV, str. 85—93. ,# »Zora dalm atinska«, p e rv a godina, u Z adru, u slovotiskarnici b ra tje B a tta ra, 1844, b r. 1. 17 O. c., br. 1.

tako odrješito predložio, promjene nije izvršio, nego samo otvorio disku­ siju. Diskusija je ispočetka bila blaga i obazriva, ali kasnije sve oštrija i oštrija. Prvi se o samoglasnom r javio Janko Danilo iz Splita u 4. broju »Zore« i priključio se Kuzmanićevu prijedlogu da se popratni samo­ glasnik ne piše: » . .. ne bili pametnije bilo da izostavimo sa svim samoglasno slovo a oli e prid r?« To što su naši pisci dosada pisali a ili e, po njegovu mišljenju potječe iz latinskoga jezika, ali u našem jeziku to nije bilo potrebno, jer se ti popratni samoglasnici ne čuju i ne izgova­ raju.18*U 5. broju priključuje se tome mišljenju i Kovačević, koji pred­ laže da se anketiraju književnici, ali Stjepan Ivičević u istom se broju zalaže za pisanje ar zbog tradicije. U 10. broju javlja se iz Beča Andrija Torkvat Brlić, koji se zalaže za pisanje prst, trn, za pisanje e i glasa h (puhati, smeh). Popratne samoglasnike treba napustiti jer se nigdje u narodu ne govore, »dapače po cčlom našem širokom narodu svatko trn kaže i izgovara: mislim da bi obće valjano pravilo moralo bit, da takve reći onako pišemo, kako jih izgovarat čujemo. . . Tim više, jer to srodna naša Bratja, s ćirilskimi se pismenih služeća, svagda i svagdi već odavna upotrebljavaju, potvrdjena u istini tog načina po Vuku i ostalima jezik naš i narod dobro poznajućima književnicih i sami svojim izkustvom... K tom dolazi još i to, da Česi takodjer nikad i nikde nepišu ni perst ni parst.. ,«18 Činilo se već da će pretegnuti mišljenje o potrebi uklanjanja poprat­ nog samoglasnika, ali uskoro se javljaju njegovi zagovornici. U 15. broju zalaže se za pisanje popratnog a Jere Granić predlažući da se na a stavi kapica, kako bi se popratni samoglasnik razlikovao od redovnoga.20 Ali mnogo je pretežniji bio glas pisca spomenute »Gramatike ilirskoga jezika« iz 1833, glas Brođanina Ignjata Al. Brlića, koji se u 20. broju »Zore« odrješito zalaže za popratni samoglasnik e, a protiv samoglas­ nika a. On se pri tom poziva na veliku rasprostranjenost pisanja er: » . .. glagolaši i ćirilci pišu tem , smert, perst i o. I predjašnji, a i sada­ šnji Serblji tako pišu, osim Vuka i njekojih novijih serbskih knjižarah. Pišu još i dan danas Slavonci, Hervati, Krajnci, Korutjani i Štajerci — piše i Gaj u prostom govoru, a i Rusi pišu: kerst, vert, pertina...« Sada čak dodaje i to da se popratno e čuje pri pjevanju crkvenih i narodnih pjesama, premda je 1833. u Gramatici izričito rekao da to e ne treba izgovarati. Popratno a, veli, pišu samo Dubrovčani, stariji Dalmatinci i Bošnjaci, a sada ga je Gaj »iz robske poniznosti prama Dubrovčanom« počeo pisati u »Danici«, »samo da štogod Dubrovčanom na sladko učini, buduć da je njihova pjesmotvorstva. .. obljubio.«21 Ignjat Brlić osuđuje dakle u tome i način Karadžićev, a djelomično i Gajev, dakle dvojice glavnih zatočnika novoga književnog jezika. U toj istoj raspravi Brlić 18 O. c., b r. 4, str. 29. 18 O. c., b r. 10, str. 73—74. Je re G ranić: O slovoređu, »Zora«, br. 15, str. 119. *l »Zora«, br. 20, str. 155. i 156.

osuđuje i Gajevo uvođenje te u književni jezik za refleks staroga jata, o čemu su se također vodile mnoge polemike.22 Ignjatu Brliću pridružuje se uskoro Ilija Rukavina Ljubački, koji se u 24. broju »Zore« zalaže za pisanje er, premda se e vrlo slabo čuje. I on je protiv Gajeva e, a za ikavski književni jezik: »Ovdi može svaki lasno uviditi, da je i koreniti glas i da je je i e kroz pokvareno izgovara­ nje primetnuto.«23 Pa i Ivičević, koji se prije izjasnio za ar, sada se po­ vlači i pristaje uz Ignjata Brlića, dakle uz er, premda veli da ne bi bio smrtni grijeh ako bi se pisalo i bez popratnog samoglasnika uopće.24 Kako se poslije toga o tom pitanju nije više nitko javio, pobijedilo je Brlićevo mišljenje i »Zora« je ostala pri pisanju er. Takvo je pisanje Brlić još dvaput branio u »Zori«, i to 1846. i 1847, kad se o tome već razbuktala polemika između Babukića i Karadžića.25 Karadžić je, kao što vidjesmo, već dvaput spomenut u ovoj »Zorinoj« diskusiji o pisanju samoglasnog r. Andrija Torkvat Brlić pozvao se na njegovo rješenje i preporučio ga, a Ignjat Al. Brlić suprotstavio se Karadžićevu rješenju kao manjinskome. Kad su se već pokrenule dis­ kusije, nije mogao šutjeti ni Karadžić. Osim o ovom pitanju, Karadžić je imao drugačije mišljenje nego ilirci i o pisanju e i o slovima s dija­ kritičkim znakovima, pa je o svemu tome uz put progovorio 1845. u pi­ smu predsjedniku Društva srpske slovesnosti Paunu Jankoviću.26 Pro­ blem o samoglasnom r postavio je vrlo jasno i predložio pravilno rješenje ovim riječima: » . . . tako se i ja evo usuđujem kazati, da oni (naša braća Rimskoga zakona, bilješka moja) nemaju pravo što pišu a pred r na onijem mjestima, gdje se ne izgovara, n. p. varsta, parvi, parst, bardo, garlo i t. d. Za što da se piše slovo, koje sene izgovara? Aosim toga mnoge se riječi različne i u izgovoru i u značenju ne mogu u pisanju razlikovati, n. p. tarnuti i trnuti, tarkati i trkati, sarma i srma, barka i brka i t. d. Gdjekoji sad nad takovo a (koje se ne izgovara) meću znak (a), da bi čitatelji znali, da ga ne treba izgovarati, no to je još smješnije: nije li bolje i pametnije ne pisati ga, negoli ga pisati pa čitatelje učiti da ga ne treba izgovarati. A prosti čitatelji,koji, po pravdii razumu, misle, da se svako napisano slovo u čitanju mora izgovarati, opet ga izgovaraju: tako može biti da je od sela Grčin (u Brodskoj regimenti) postao Garčin (?). Gdjekoji se u tome pravdaju govoreći, da slog ni riječ ne može biti bez samoglasnoga slova; ali eto u nas može, pa ne samo u nas, nego i u čeha, a i u knjigama one zapadne braće naše, koja su pisala glagolitskijem slovima, može se naći primjera od toga. Još većma *2 »Gaj za odoljeti ovoj p o treb i načinio je rogato 8, to biaše k o lik to lik dobro, am a se evo učini čovjek rob od dubrovničkog verstopisa, p a k nam sada i svoju danicu i sta ra p jesn ič k a d jela (p reu tještiv aju ć) sa ie piše! — baš ako b i se m oralo to ta k o pisat, p riličn ije tbi bilo je m etn u ti, bud u ć da se ovo slovo — b a rem u p isa n ju — n e b i sm ilo dvoslovčano učiniti.« ** »Zora«, b r. 24, str. 186—188. 14 »Zora«, b r. 37, str. 293. “ »Zora«, god. 1846, str. 82, i god. 1847, str. 242. ** Ovo je pism o d a tiran o 18. m aja 1845. i o bjavljeno u k n jižici »Vuka S tefanovića K a ra ­ džića i Save T ek elije pism a visokopreosveštenom e gospodinu P la to n u A tanackoviću, pravoslavnom e v ladici budim skom e, o srpskom e pravopisu sa osobitij em dodacim a o srpskom jeziku.« U Beču 1845, str. 19. do 21.87

87

nemaju pravo oni, koji u pomenutijem događajima pišu e mjesto a (ta­ kođer govoreći, da ga ne treba izgovarati): jer kad bi se koje od ova dva slova izgovaralo, to bi u našemu južnome narječju jamačno bilo a; a osim toga i oni mnoge u izgovoru i značenju različne riječi moraju jednako pisati, pa čitatelji neka pogađaju kako ih valja čitati, n. p. dernuti i drnuti, kerče i krče, Cemica (varoš u Hercegovini) i Crnica (nahija u Crnoj gori) i t. d.« Čim je ta knjižica izašla iz štampe, Karadžić ju je 6. siječnja 1846. poslao iz Beča »prijatelju svome Vjekoslavu Babukiću«, glavnom ilirskom stručnjaku za jezik. I tako je došlo 1846. do poznate polemike Karadžić—Babukić, koja je objelodanjena u četvrtoj knjizi Vrazova Kola u Zagrebu 1847. pod naslovom »Prijateljski dopisi 0 pravopisu ćirilskimi i latinskim! pismeni«.27 U ovim prijateljskim dopisima središte je diskusije o ilirskoj grafiji. Karadžić je već u naprijed spomenutom pismu navijestio reformu latiničke grafije, osobito slova s dijakritičkim znakovima. Babukić ga u svojem pismu nagovara neka to ne čini, jer je dijaktritički sistem odo­ bren od slavnih jezikoslovaca Raska, Boppa, Keppena i Safaryka. Ras­ prava se vodi i o slovu e: Karadžić se zalaže za je i ije, a Babukić na­ vodi da će se pravopisna sloga ijekavaca, ekavaca i ikavaca najlakše postići baš upotrebom slova š. Karadžić prigovara i pisanju nastavka h u gen. množine, a Babukić ga brani. Što se pak tiče pisanja popratnog samoglasnika uz samoglasno r, Babukić ne ulazi u potanju raspravu, nego veli da mu je milo što je Karadžić rekao da bi birajući između a 1 e bilo bolje upotrebljavati a uz samoglasno r, »gde se prema Babukiću neki mukli ili polunšmi glas čuje«. Inače upućuje Karadžića na svoju raspravu »Nekoliko rečih o pravopisu«, što ju je izdao u kalendaru za 1846. i u kojoj brani pisanje dr (smart, parst) pozivajući se na Kollara, Gundulića, Kanižlića i na nepostojano a.28 Svakako je čudno što na ozbi­ ljan Karadžićev prigovor protiv pisanja ar i er u svom pismu s kraja siječnja 1846. ne reagira opširnije i drugačije nego slanjem rasprave koju je napisao prije Karadžićevih prigovora. A značajno je da u svojoj argu­ mentaciji za ar navodi da se neki glas uz samoglasno r ipak čuje. Čini se po svemu da je u tim prijateljskim dopisima Bubukiću bilo u prvom redu do toga da obrani e, a pitanje samoglasnoga r da je prepustio Bogoslavu Šuleku, koji je uskoro 1846. u »Danici« objavio opširnu ras­ pravu »Zašto pišemo d?«29 3 Dosad se, kao što vidjesmo, o samoglasnom r pišu samo kraće upute ili kraća objašnjenja, a spomenuti je Šulekov članak prva oveća ras­ prava o tom pravopisnom pitanju. U uvodu Šulek veli da je nužno 17 Kolo. Članci za lite ra tu ru , um čtn o st i n aro d n i život. K njiga IV. S tr. 69—85. *» V ćkoslav B abukić: N ekoliko rć č ih o pravopisu, Z agreb 1846. P osebni otisak kod P ra n je Suppana, str. 4. ** Bogoslav S ulek (potpisao -k): Z ašto pišem o ä? »Danica h o rvatska, slavonska i dalm a­ tinska«, b r. 27 od 4. V II 1846, str. 109—110, i br. 28 od 11. V II 1846, str. 112—114.

postići pravopisno jedinstvo; u prvi mah ono je 1836. u bitnim stvarima i postignuto, samo su neke sitnije stvari ostale dvostruke. Zbog riješe­ nih glavnih stvari nije se ispočetka nikome zamjeralo ako je pisao ć ili tj> 9i ili dj, pa i e ili d ispred r. Ali sada je već vrijeme da se i ta sitnija pitanja riješe jedinstveno. Jer ne može se smatrati korisnim da jedni pišu er, drugi dr, treći r, a četvrti sad ovako, sad onako. Treba problem potanko razmotriti i odlučiti se za ono što ima uza se najjače razloge. I Šulek zatim navodi razloge koji govore u prilog pisanju dr. Po Šulekovu uvjerenju, uz samoglasno r koje stoji iza suglasnika (prst, krdo) »čuje se neki poluglasni«. Do sada su, veli on, neki tvrdili da se uz samoglasno r izgovara samoglasnik, a drugi da se ne izgovara ništa. »Na poluglasnike su dobri ovi ljudi posve zaboravili.« Doduše, taj poluglasnik se možda ne izgovara na čitavom hrvatskosrpskom jezi­ čnom području, ali tako je i s njemačkim i talijanskim književnim jezi­ kom: onako kako je u književnom jeziku ne izgovara se po čitavom jezičnom teritoriju. »I naš g. Vuk, o kojemu svi znademo, da se strogo pučkoga govorenja daržao, morao je ipak svašta tvardoglavoj gramatiki žartvovati, da se ukloni mnogim dvojbenostim. Nu da kako jezik pučki i književni nesmiju se zato razdružiti, pače pod ruku uzeti i složno na­ predovati; ali za sada nepoznajemo naroda, koi bi imao isti istovetni književni i pučki jezik.« Poluglasnik su uz samoglasno r izgovarali, veli Sulek, i u crkveno­ slavenskom narječju, pa su ga i pisali ('zp'MC'b, ßp-bdoj; Rusi imaju uza nj o (krov, torgatj), Poljaci a (twardy, bardzo), a Česi također kadšto e (bfevno, kfeč), ali kadšto dakako ništa (prkno, krt). Izgovaraju ga danas i mnogi Crnogorci pa Dalmatinci (Bračani, Hvarani, Višani), Dobroćani, Štajerci, Kranjci i Koruščani. Čisto e uz samoglasno r izgovaraju Štajerci i Hrvati oko Varaždina. Pa i Kopitar je u svojem »Glagolita Clozianus« na str. LXXI tvrdio da Iliri izgovaraju poluglasnik uz samo­ glasno r: »Illyrii H’rvat efferunt per h verum et vocalem dimidiam inter h et r literas«. Poziva se i na Mikalju koji piše trrin za trn, ali veli: »Kad se govori, nereče se ni tarnje ni ternje, nego nekako oštrie, da se glasovito slovo i nepoznaje.« Ako bi tko prigovorio da je malo onih koji tako govore, Šulek odgo­ vara: argumenta non sunt numeranda, sed ponderanda. Važnije je, po Šulekovu shvaćanju, ima li razloga za pisanje popratnog samoglasnika nego koliki broj stanovništva izgovara taj glas. Slaveni ga imaju, mnogi ga kod nas govore kao poluglasnik, a »može se kazati, da neima starie knjige, gde se nebi bilježio«. I navodi historijske primjere od isprave Kulina bana preko Dušanova zakonika do Divkovićevih »Besjeda«. Kad je tako iznio svoje uvjerenje da svi razlozi govore za pisanje popratnog samoglasnika, Šulek postavlja pitanje kako treba označiti taj poluglasnik, i odlučuje se za a, tj. a s potezom ili akcentom, jer to ipak nije samoglasnik a, nego poluglasnik. četiri su razloga koji ga na to upućuju: blagoglasje, analogija, izgovor i običaj. Blagoglasje u štokavskom govori za d, a u kajkavskom za e. Vocalis euphonica štokavskog govora ili, kako veli Šulek, ilirskoga jezika upravo

je samoglasnik a, npr. preda mnom, sa sobom, bezazlen, dasakah, bitavah. Po analogiji pak odlučuje se za a zato što su stariji poluglasnici u »ilirskom jeziku« dali a: dažd, daska. Narodni izgovor čami, Čarnojević, stoprav, rat (=rt), pa historijski običaj da se upravo piše a, počevši od statuta poljičke općine do dubrovačkih književnika, sve to upućuje na pisanje popratnog a, ali s akcentom »zato, što mu je glas malko različan od a«. Odbija prigovore spomenute u »Zori dalmatinskoj«, odbija i prijed­ log Đure Augustinovića da se za samoglasno r uvede posebno slovo.30 A što su do sada »Novine narodne« pisale er, a »Danica« dr, razlog je bio što su i ilirci željeli kajkavoe postepeno priviknuti na pisanje dr. Kao što kajkavsko jeden, jesem, rekel, otec stoji prema štokavskom je­ dan, jesam, rekao, otac, tako i prema kajkavskom er treba da stoji što­ kavsko dr. Ovaj Šulekov odgovor »Zori dalmatinskoj«, koja se odlučila za er, i Karadžiću, koji je bio za r, prikazao sam nešto potanje jer on detaljno otkriva mišljenje iliraca o tom pitanju. Sam Šulek veli da nije siguran da će sve prikloniti na ilirski način pisanja: »teško je čovčku šta doka­ zati, kad zaklopi oči; tko neće, nevidi ni ono, što pred očima leži«. Nje­ gova je svrha, veli, bila da pokaže kako ilirci imaju važne razloge za pisanje dr. Za takvo pisanje govori, po njegovu mišljenju, sav organi­ zam ilirskoga jezika. »Jošte jedanput ponavljam: nepišemo pred r-om a, jer se onde posvuda čisti a neizgovara, nego modificiramo znamenje, kao što se promenjuje i glas.« Svakako, završava on svoju raspravu, potrebno je naći jedinstveno rješenje za pisanje samoglasnoga r. Ali za takvo su rješenje odlučni sa­ mo valjani razlozi. Ako tko ima boljih razloga nego što su ovi ilirski, neka ih samo iznese, pa će se doći do pravilnog zaključka. Treba sva­ kako, veli Šulek, imati na umu Karadžićeve riječi da se svi treba »da trudimo, dotle da dotjeramo, da nam jezik u knjigama bude tako jed­ nak, da se svaka knjiga može od slova do slova preštampati od Latinskijeh slova Slavenskima, a od Slavenskijeh Latinskima, pak ćemo onda (i samo onda) biti jedan narod i imati jednu književnost«.31 Čudno je u prvi mah što i Karadžić i Šulek teže za istim ciljem, a ni u ovakvim pojedinostima ne mogu naći jedinstveno rješenje. Ali kada uzmemo u obzir da Šulek i ilirci sada još (1846) stoje na nešto druga­ čijim pozicijama nego Karadžić, bit će nam to mnogo jasnije. Kao što sam prikazao u raspravi »Ideološki osnovi Zagrebačke filološke škole 19. stoljeća«, ilirci sada još snatre o jezičnom jedinstvu Hrvata, Srba, Bu­ gara i Slovenaca, pa predlažu rješenja koja misle da će se lakše pri­ hvatiti na svim stranama, a Karadžić predlaže rješenja samo za Srbe i Hrvate. Stoga je Šuleku dosta važan prije spomenuti podatak da i »Štajerci, Kranjci i Koruščani« izgovaraju popratni samoglasnik, a za Karau D r Đ uro A ugustinović: M isli o ilirsk o m pravopisu, Z agreb 1846. 31 K aradžić je to napisao n a 20. str. k njižice spom enute u 26. bilješci ove rasp rav e, baš p ri ra sp ra v lja n ju o p isa n ju zam jene glasa ja ta i o p isa n ju sam oglasnoga r. Vidi se po tom e da S ulek odgovara i K aradžiću, prem da ga toliko ne spom inje kao Z adrane.

90

džića to nema nikakve siline dokaza. Za ilirce je Karadžićevo rješenje jednostrano, a njihovo sveobuhvatno, ilirsko, jugoslavensko, a ne samo hrvatskosrpsko.32 Ilirci u to doba i s tih pozicija brane svoj pravopis iz 1836. i od Karadžića i od Zadrana. Zadranima se još obraćaju posebnim člankom u Vrazovu »Kolu« 1847. pod nazivom »Naš pravopis i Zora dalmatin­ ska«. Ilirci su se već ponadali da će njihov pravopis i jezik pobijediti na književnom jugu, a sada su ih se nemilo dimule spomenute kritike. Citiram iz spomenutog članka u »Kolu«, komu je autor ili Babukić ili Vraz: »I čim je vlada posao naš uzakonila utemeljivši u Zagrebu stolicu narodnog jezika i jednu školu za odgojenje dobrih narodnih učiteljev, u kojoj će se sve nauke predavati i učiti na novom književnom jeziku, i naredivši pravopis i književni naš jezik ne samo za ove učiteljske sto­ lice već i za sve narodne škole po Härvatskoj i Slavonskoj, po Krajini i Istrii, i čim smo razabrali, da se oko toga radi već i po gornjih stranah: po Štajerskoj, Kranjskoj i Goričkoj, krepko nam je nadanje razigralo sardce, da će se jedanred dokinuti gradnja našega Babela, a š njom i prestati vaskoliki razdor u načinu pisanja. I kad smo s puta uklonili to­ like zapreke i toliko stekli krasnih carskih darovah, nitko sad nije više dvojio, da će narodna naša književnost s većom snagom osilit i do ožudjena domahnuti se savaršenstva. Nu na jedanput obatali nam se sva ta nada, uzkärsne opet nesloga, gde smo joj se najmanje nadali.«33 Karadžić je uskoro, 21. VI 1847, uputio poslanicu Anti Kuzmaniću u Zadar u kojoj govori i o ovom pitanju. Savjetuje Zadranima neka napuste pisanje popratnog samoglasnika uz samoglasno r, »mjesto barvandh ili bervanah da pišete brvana«, neka napuste pisanje glasa -h u gen. množine, što provode Zagrepčani, i neka radije ostanu pri svome ikavskom govoru nego da uvedu ilirsko e. »Ako vi — piše Karadžić — za to ne primate Zagrebačkog pravopisa što očekujete da se kakav bolji počne, onda imate sa svijem pravo, i držite se tako; ako li ga za to ne primate što ste radi s tijem današnjijem svojijem da ostanete zasvagda, onda bih vam ja rekao da taj sadašnji odmah ostavite i Zagrebački da primite.« Uza sve ograde prema Gajevoj reformi latinice Karadžić ipak više cijeni ilirski pravopis nego dalmatinski, ali što se jezika tiče, on sasvim osuđuje ilirsko »miješanje narječja«, tj. ostavljanje starijih jezi­ čnih elemenata u štokavskom književnom jeziku (ženah, ženam, ženami) i čitanje e na tri moguća načina. Premda je svjestan da i većina Srba misli o jeziku kao i Zagrepčani, on je ipak uvjeren da će ona manjina i u jednih i u drugih, koja želi pisati izvornim narodnim jezikom bez mi­ ješanja narječja, ipak pobijediti. Ako prihvate tri spomenuta Karadžićeva savjeta, Zadrani će preteći Zagrepčane, »jer će i oni to morati pri­ miti kad tad već ako da im bude drago uz prkos jednako raditi protiv razuma i sloge. Pišući tijem svojijem narječijem (misli: ikavskim) istina ne možete se nadati da će se ono primiti da bude općeno književno w V. »Ideološke osnove«, t. 2. " Kolo, 1847. Članci za lite ra tu ru , u m čtnost i naro d n i život. U rednik Stanko Vraz, kni IV, str. 85—93.

91

južnijeh Slavena, samo ćete se moći izgovarati protiv Zagrepčana da pišete narječijem kojijem se u narodu govori; ako li biste htjeli pristati i mogli se složiti da počnete Zoru Dalmatinsku pisati čistijem južnijem narječijem naroda našega (kao i ja ovo što pišem, i kao što su i Dubrov­ čani pisali, samo što oni ni jesu imali savršena pravopisa po kome bi se moglo svuda onako čitati kao što je govorio onaj koji je pisao), onda biste vi mnogo pravije imali zvati Zagrepčane u slogu i kriviti ih što u nju ne pristaju, nego li što sad oni vas zovu i krive; onda bi postali prvi pošljednji i pošljednji prvi.«84 Hoteći da presudi u ilirsko-zadarskom sporu Karadžić odbija ilirsku koncepciju o književnom jeziku kako ju je Gaj zamislio u svojem Pro­ glasu od 5. prosinca 1835: »U Iliriji može samo jedan jezik pravi knji­ ževni biti, njega netražmo u jednom mestu, ili u jednoj državi, nego u cšloj velikoj Iliriji.« Ili Gaj je to još jasnije rekao u članku »Pravopis« u »Danici« 1835: »Nekoji štimaju, da bi potrebno bilo odmah jedno na­ rječje poprijeti, i vsim ostalim narinuti, i med ovemi zvekšinum vsaki svojega sela reč vsim drugim predpostavlja. Drugi opet sude, da se ze vsih sada obstoječih i navadnih narječijih brže bolje jedan književni jezik skroji ili skuje. Prvim odgo var jamo: da knjižestvo nesme biti spodobno povodnji; a drugim, da nesme biti spodobno kovačiji; stalno uputjeni, da tak živa, kak pisana reč med naravske stvari spada, i da onda vu vsem poleg naravi obdelavati i ravnati se ima.«35 Gaju se dakle pot­ puno preuzimanje Karadžićeva narodnog novoštokavskog ijekavskog govora čini u tadašnjoj situaciji kao poplava koja ne bi dala željene rezultate, ali on nije ni za potpuno miješanje narječja, nego za nekakav srednji put. Prikazavši Šulekovo gledište iz 1846. i Karadžićevo iz 1847, jasno nam je da se ta gledišta još nisu približila. Do teoretskog pribli­ žavanja došlo je tek poslije revolucionarne godine 1848, u stilizacijama tzv. Bečkog književnog dogovora iz god. 1850, koje zapravo znače pot­ punu pobjedu Karadžićevih pogleda na književni jezik i pravopis.

4

Peta tačka Književnog dogovora od 28. ožujka 1850. posvećena je pisanju samoglasnog r. Potpisnici Ivan Kukuljević, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Vuk Stef. Karadžić, Vinko Pacel, Franjo Miklošič, Stje­ pan Pejaković i Đuro Daničić složili su se jednoglasno da se pred samoglasnim r ne piše ni a ni e, nego neka stoji samo r, i to s ovih razloga: a) zato, što narod tako govori, b) što književnici istočnoga vjerozakona svi tako pišu (osim jednoga, dvojice), c) što i Česi tako pišu, d) što su i mnoge slavenske knjige glagoljskim slovima tako pisane, e) što se sad dokazuje da ni u starome slavenskom jeziku na ovakvim mjestima nije u V uka S tefanovića K aradžića Poslanica A n tu K uzm aniću u Z adat, Slavische B iblio­ th ek , W ien 1851, str. 90—96. *» »Danica« 1835, b r. 10—12.

trebalo pisati jerova ni kod r ni kod I, jer su ova oba slova na ovakvim mjestima bila samoglasna. Ti su nam razlozi poznati iz prijašnjih Karadžićevih polemika, a i druga obrazloženja, npr. za nemiješanje narječja, za ijekavski govor kao književni, za pisanje glasa h, za genitiv množine bez h, također su samo varijacije njegovih već prije objavljenih shvaćanja. Navodim samo obrazloženje u 1. tački o štetnosti miješanja narječja: »ne valja miješa­ jući narječja graditi novo, kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno da bude književni jezik; a to sve a) zato, što nije moguće pisati tako, da bi svak mogao čitati po svojem na­ rječju, b) zato, što bi svaka ovakova mješavina, kaono ti ljudsko djelo, bila gora od kojega mu drago narodnoga narječja, koja su djela božija, a c) i zato, što ni ostali narodi, kao na pr. Nijemci i Talijani, nijesu od svojijeh narječja gradili novijeh, nego su jedno od narodnijeh izabrali, te njim knjige pišu.«36 Karadžićeva koncepcija o zajedničkom književnom jeziku samo za Srbe i Hrvate sad je izvojevala pobjedu, i to poglavito zato što se u to vrijeme slovenski književni jezik već znatno afirmirao, pa je ilirsko shvaćanje o zajedničkom književnom jeziku za sve južne Slavene sad već postalo nestvarno. Ali Bečki književni dogovor nije potpisao nije­ dan jezični stručnjak ilirskoga kruga, ni Ante Mažuranić ni Vjekoslav Babukić, a ni Ljudevit Gaj ni Bogoslav Šulek, koji su davali pravac razvoju književnog jezika u ilirskom krugu. Potpisani s hrvatske strane jesu književnici, a jezični je stručnjak samo Vinko Pacel, koji se tek pomolio na horizontu javne djelatnosti. Objavljujući Književni dogovor u svojim »Narodnim novinama«, Ljudevit Gaj ga popraća vrlo rezervi­ ranim riječima: »Vrieme će na skoro pokazati jeda li je ovaj priedlog praktičan i vodi li u današnjem našem položaju k ožudjenoj slozi i jed­ nakosti, ili pako naprotiv još k većem ciepanju i književnom razdoru.«37 Ta je rezerviranost ipak bila znak da ilirci neće tako lako priznati svoj poraz. Ako pogledamo novine, gramatičke priručnike i ostale edicije iliraca poslije spomenutog Književnog dogovora, vidjet ćemo da u njima s obzi­ rom na jezik i pravopis nema nikakvih promjena u duhu toga dogo­ vora. Književni jezik i dalje zadržava arhaizme koji su bili kritizirani kao miješanje narječja, i dalje se zadržava e (naizmjence s je i ie), koje je osuđeno u 2. tački dogovora, i dalje se piše -h u gen. množine, koje se osuđuje u 4. tački, i dalje se piše -đr- i -er-, što je bilo osuđeno u 5. tački dogovora. To svakako znači da Kukuljević, Demeter i Mažuranić nisu potpisali Književni dogovor kao kakvi opunomoćenici ili bar u ime ilir­ skih rukovodilaca. Ilirska generacija znatnim je dijelom raspršena nakon uvođenja apsolutizma, ali njezini jezični stručnjaci i dalje ostaju na pozicijama na kojima su bili prije Književnog dogovora. To dakako ne znači da je taj dogovor ostao bez ikakva odjeka, njegove će misli od* ** N arodne novine, god. 1850, b r. 300, str. 832. P reštam p an o i u »Skupljenim g ram atičkim i polem ičkim spisim a V uka S tefanovića Karadžića«, k n j. III, B eograd 1896, str. 299—303. 57 O. c. str. 832, podlistak »Poučiteljni zabavnik«.

zgode do zgode uskrsavati, dok se napokon potpuno ne afirmiraju pot­ kraj stoljeća, ali pedesetih godina 19. stoljeća one nisu provedene u djelo u hrvatskim krajevima. Pokazat ću na nekoliko primjera kako ilirska jezična i pravopisna tradicija i dalje nesmetano živi. Vjekoslav Babukić, uz Antu Mažuranića glavni Gajev jezični savjetnik, izdao je 1854. u Zagrebu veliku »Ilirsku slovnicu«, svoje živo­ tno djelo, koje ima 444 strane teksta. Čitava je ta knjiga napisana u duhu ilirskih jezičnih koncepcija, kao gramatika zajedničkog južnosla­ venskog književnog jezika, a Karadžićeva se gramatika u toj knjizi ocjenjuje kao srpska88, tj. jednostrana, a ne zajednička. Dok u svojoj prvoj gramatici god. 1836. nije ni osjećao potrebe da protumači način pisanja samoglasnog r, ovdje donosi na str. 5. i 6. opširno objašnjenje po kojem treba pisati na ilirski način dr ili er; »Samoglasnici: d i e (tj. pod ovom slikom) upotrebljavaju se takodjer i za nemi glas pred sugla­ snikom jezičnim r, kad za njime jedan ili dva ina suglasnika slčde, n. p. kärv ili kerv; karst ili kerst; cärkva ili cerkva; märkva ili merkva; smart ili smert. Nekoji pisci, budući se nečuje niti jasno a niti e, neupotrčbljavaju u takovu slučaju nikakova samoglasnika, n. p. krv, krst, crkva, mrkva, smrt itd. — Mi smo onoga mnenja, da takav nemi glas pred r iz gerla proizlazi, i da je glasu a najbližji, samo što nemamo dosada za nje­ ga prave i samostalne slike, što ćemo drugdi obilnie dokazati. I dok se to znanstveno nedokaže i neustanovi, bilo je učiteljsko telo c. kr. aka­ demijske gimnazie zagrebačke onoga mnenja, da se kratko naznačeni samoglasnik e, kao najobćenitie dosada upotrčbljavan, za školske knjige upotrčbi, te da se time anarhia pravopisna, koja je u novie vreme među pisci zavladala, barem u obučavanju mladeži dokine, — što je i vis. ministarstvo bogoštovja i naukah odobrilo. — S toga i mi u ovoj slovnici upotrebljujemo u spodobnu slučaju sliku e, n. p. kerv, kerst, cerkva, merkva, smert.« Vidi se dakle da je već i samim ilircima bila neprilična dvostrukost s popratnim samoglasnikom e i d. Ovaj prijedlog zagrebačke akademij­ ske gimnazije da se piše samo e u školskim knjigama i odluka prosvje­ tne vlasti da se to odobri, znače novo razdoblje u historijatu ovog pita­ nja. U škole su sada ušli udžbenici pisani narodnim jezikom, u njima se uvelo pisanje er, pa će to od sada biti dominantno za nekoliko dece­ nija, unatoč protivljenjima koja će se sada sve više pojavljivati. Dok Ante Mažuranić god. 1839. u svojim »Temeljima ilirskoga i latinskoga jezika« nije ni osjećao potrebe da govori posebno o pisanju samoglasnoga r, dotle on u školskoj »Slovnici hervatskoj« god. 1859. opširno obrazlaže potrebu pisanja s popratnim e. U tom obrazloženju Mažuranić uopće pobija postojanje samoglasnoga r: »Ali uzimati r za samoglasnik znači dopuštati, da ima samoglasnikah, koliko slovah; jer nijednoga ’* B abukić c itira m išljen je M atije Maj era iz Celovca, s kojim se očito slaže: »ktor hoće pisati u ii. slovenskom p o dnarečju, n ek se dćrži g ra m a tik e M urkove ali M etelkove (izuzam ši M etelkov krivopis); k to r hoće p isa ti po sčrbsko, n ek se d črži slovnice Vuka Stefanovića ali g ra m a tik e J. B erlića; k to r bi pak ra d pisal po ilirsko, tj. u k n j. n a reč ju za Slovence, H orvate i S črblje zajedno, n ek se dčrži slovnice ilirskoga n a re č ja V škoslava Babukića.« (Ilirska slovnica, Z agreb 1854, str. 183. i 184.)

94

neima suglasnika, koji se nebi dao onako kao r s onim samostalnim gla­ som i sprčda i straga izgovoriti, n. p. b’, ’b, r ’, ’r, itd. Obe azbuke imaju za ovaj glas osobita slova (glag. I; cir. -b, b ), od kojih-bi-se jedno moralo pisati i u ovakvih slovkah pred r, n. p. m>pcT (ne np'BCT, što je bugar­ ski). Stoga e piše-se pred r za onaj izvorno hervatski samostalni glas, koji neglasi kao nijedan latinski samoglasnik: perst, kerst, vert, smert itd.«89 Mažuranić dakle drži i naučava da se uz samoglasno r čuje poluglas, i to ispred r. Sve to devet godina poslije Književnog dogovora. Da bude zavrzlama još veća, potpisnik Bečkog književnog dogovora Ivan Mažuranić kao kancelar donosi 29. listopada 1862. pod br. 3180 odluku kojom se u hrvatske škole u potpunosti uvodi Gajeva ortografija, što znači i potvrdu pisanja er.40 Pokazalo se da su drugo težnje, a drugo konkretna stvarnost. U borbi protiv apsolutizma i germanizacije ilirci su se pedesetih godina 19. stoljeća morali boriti za osnovna prava narod­ nog jezika. U tome im je oslon na ilirske tekovine u znatnoj mjeri olak­ šavao nezavidnu situaciju. U to se doba kao branilac prava narodnog jezika istakao Adolfo Veber Tkalčević, vjerni sljedbenik ilirske tradi­ cije i uskoro predvodnik Zagrebačke filološke škole.41 Borba se sada vo­ dila o cjelini, a ne o p>ojedinostima. Odluka Ivana Mažuranića značila je zapravo ponovnu potvrdu prijedloga zbora zagrebačke akademijske gimnazije iz prošlog decenija. Razumljivo je, dakle, što i Adolfo Veber sastavlja svoju »Slovnicu hervatsku« god. 1871. i 1873. po tim službenim direktivama, koje uosta­ lom, kao što znamo iz njegovih polemika, odgovaraju i njegovim shvaća­ njima i željama. I on u toj školskoj gramatici dosta opširno prikazuje potrebu pisanja ir: »Mukli glasnik e stoji pred r-om, za kojim u jednoj slovci slčdi jedan ili više suglasnikah, ter se izgovara muklo glasom, posve jednakim glasu, kojim se od prednjega suglasnika na r prelazi; n. p. perst, vert itd.«42 U bilješci uz to Veber napominje da se na nekim dalmatinskim otocima mjesto toga mukloga glasa pred r-om izgovara otvoreno a, a u Zagorju e (parvi, pervi); čak i u hercegovačkom se mje­ sto cerni izgovara čami, ali »većina je naroda zaderžala mukli glas pred r-om, koji se u knjigah bilježi znakom e.«43 Veber dakle, jednako kao i Mažuranić, drži da se na tom mjestu izgovara poluglas i da ga treba bilježiti. A to su bila dva glavna gramatičara toga razdoblja. Nije dakle čudno što je i mladi Jagić svoje »Primčre starohervatskoga jezika iz glagolskih i ćirilskih književnih starinah« za sedmi i osmi gimnazijski razred god. 1864. i 1866. priredio po ilirskoj ortografiji.44 Bez ikakva* ** A ntun M ažuranić: Slovnica H ćrvatska. Za gim nazije i realn e škole. Z agreb 1859. 29, § 64. 44 L adislav M razović: Ob ustanovi hrv atsk o g pravopisa, »Vienac«, 1877, str. 176—179. 41 Vidi n jegovu ra sp ra v u »Ustroj ilirskoga jezika« u zagrebačkom »Nevenu« 1856. 41 Adolfo V eber: Slovnica h e rv atsk a za sre d n ja učilišta, Z agreb 1873, str. 5—6. 44 O. c., str. 6. 44 V atroslav Jagić: P rim čri s ta ro h rv a ts k o g a jezika iz glagolskih i ćirilsk ih kn jižev n ih starin ah , sastav ljen i za sedm i i osm i gim nazijalni razred. Dio perv i. Uvod i p rim čri staroslovenski. U Z agrebu 1864. Dio drugi. Uvod i p rim č ri staro h črv atsk i. U Z agrebu 1866.

obzira na Bečki književni dogovor ilirska koncepcija o književnom je­ ziku i pravopisu postala je šezdesetih godina službena i za škole oba­ vezna. Tako je poslije privremene Karadžićeve pobjede god. 1850. na­ stupila pedesetih i šezdesetih godina potpuna pobjeda ilirskih jezičnih shvaćanja, ali i ona je bila, kao što ćemo vidjeti iz daljih razlaganja, također samo privremena. 5 Bečki književni dogovor iz 1850. ipak nije ostao bez svojih sljedbe­ nika u Hrvatskoj. Oni su se okupili u početku pedesetih godina u osamo­ staljenoj »Matici ilirskoj« koja je izrasla iz zagrebačke Narodne čitao­ nice. U Matičinu odboru, koji je izabran 27. veljače 1851, pored pred­ sjednika Ambroza Vranicanija izabran je za potpredsjednika prvi potpi­ snik Bečkoga dogovora Ivan Kukuljević, a za tajnika Andrija Torkvat Brlić,45 za koga je sprijeda spomenuto da se u »Zori dalmatinskoj« već 1844. zalagao za napuštanje popratnog samoglasnika uz samoglasno r. Ivan Kukuljević je tada razvio znatnu organizacionu i naučnu djelat­ nost, a u Matici je vršio dužnost pročelnika književnog odbora. Kako je Stanko Vraz obolio i umro, odbor je povjerio tajniku Andriji T. Brliću da on priredi za štampu osmu knjigu »Kola«. On je to učinio, pa je po svojem shvaćanju i uz pristanak odbora Matice samoglasno r u tom »Kolu« odštampao bez popratnog samoglasnika. Brlićevi su argumenti već 1844. bili sasvim vukovski: uz samo­ glasno r ne čuje se nikakav popratni glas, a treba pisati onako kako se govori; osim toga bez popratnog glasa pišu i oni koji se služe ćirilicom, pa i Vuk koji dobro poznaje jezik; pišu tako i Česi. A Ivan Kukuljević, koji je imao znatno političko iskustvo iz revolucionarne godine 1848, i sada se odlikovao političkim potezima. Tek u veljači 1851. osamostaljena Matica ilirska pokreće u lipnju 1851. jednu sveslavensku akciju koja ju je gotovo glave stajala. Ona izdaje proglas latinicom i ćirilicom i upu­ ćuje ga Društvu poljske književnosti u Krakovu i Lavovu, Matici rusin­ skoj u Lavovu, Matici srpskoj u Budišinu, Slovenskom društvu u Ljublja­ ni, Češkom muzeju u Pragu, Poljskom književnom društvu u Poznanju, Društvu Čirila i Metoda u Brnu, Slavenskom društvu u Parizu, Društvu poljskih prijatelja u Londonu, Poljskom književnom društvu u Varšavi i Društvu srpske slovesnosti u Beogradu. U tom proglasu Matica ilirska poziva ta književna društva »da odaberu po dva ili tri vješta muža, koji bi se sastali u kojem slavenskom gradu, po našem mnienju u Varšavi ili Beogradu, te bi. viećali o tom, kako da se razni načini pisanja kod Slavjana jedan drugome približe, i postavili u duhu prave slavenske uzajemnosti pravila, po kojih bi se imala slavjanska narječja obrazovati, da se u napredak još više ne razilaze. Ako nam nije suđeno imati jedan književni jezik, a ono nam je dužnost, da ugledajuć se u stare Grke nastojimo oko “ T. Sm ičiklas i F. M arković: M atica H rv atsk a od godine 1842. do godine 1892. Zagreb 1892, str. 21.

96

toga, da nam se jezici što više primiču.«46 Sam ministar Bach protestira preko banske vlade protiv ove akcije, koju sam ovdje spomenuo zato da bi se jasnije uočilo kakva je bila atmosfera u Matičinom odboru i kako je takvu odboru ideja Bečkoga književnog dogovora svakako morala biti draga. U polemikama koje su nastale zbog izdavanja »Kola« i drugih Matičinih edicija po novijem pravopisu vidjet će se da je odbor Matice ilirske zaista stajao na pozicijama Književnog dogovora. Bio je to poče­ tak rascjepa među samim ilircima s obzirom na književni jezik i pravo­ pis. Čim je izašla osma knjiga »Kola«, napao ju je oštro Ante Starčević u Narodnim novinama od 3. listopada 1851. prigovorivši uredniku An­ driji Brliću što ne mari dovoljno za jezik i pravopis. »Tu je izpušćen svaki samoglasac pred r u riečima n. p. perst, kerv i spodobnim, tu se proste rieči na dvoje-troje ciepaju, tu se terpaju skup glasci, gdie im nije miesta, a izpuštaju se, gdie bi morali b iti.. .«47 Na tome mjestu dodaje urednik Ljudevit Gaj bilješku ispod crte: »Kako čujemo, isto tako tiska se i staro klasiČko dielo ,Kristiada’ Palmotićeva. Deržimo, da je to očito kvarenje jezika i nagerdjivanje stare klasičke književnosti, — o čemu u svoje vrieme. Opazka učredničtva.« Vidi se, dakle, da Gaju nisu bili po volji zaključci Književnog dogovora i da im se on u praksi protivi. Ovdje se nije radilo samo o pravopisnom pitanju o kojem je ovdje riječ, nego i o tipu književnog jezika koji zagovara Karadžić. A da Starčević već nišani i na Karadžića, vidi se po osnovnoj misli recenzije: » . . . piscu ne treba gledati, kako koi govedar govori, nego mu se valja tersiti, da ga svaki govedar razumi, i da uho slušatelja nevredja.« Uskoro je Starčević u Narodnim novinama od 7. listopada 1851. vrlo nepovoljno ocijenio jezik i pravopis »Dubrovnika, cvieta narodnoga književstva«, kojemu je drugi svezak priredio Matija Ban u izdanju Matice ilirske: » . . . on šara čudnim načinom u pravopisu, kad piše ž, e, ie, j, on je bez i najmanjeg razloga izpustio svaki samoglasac pred r, a time je ne samo naš jezik pobarbario, nego je i težko sagriešio i proti piscu i proti našoj klasičnosti.«48 A kad je uskoro izašla troškom Matice i Pal­ motićeva »Kristijada« bez popratnog samoglasnika ispred r, Starčević se razbjesnio pa u prikazu knjige govori u Narodnim novinama od 31. prosinca 1851. ovako oštro: »Pred r izpušćen je Palmotićev ä. O drugom nagerdjenju neću ni govoriti. Obćinstvu će biti znano, da je r najdivljii, najneugodnii glas, da je glas njegov u jezikoslovju i u pievanju poznan pod imenom glasa pasjega. . . Polag ovoga glasa razdieljuju se jezici na umiljate i na neugodne. . . Ako li k ovome slovu dojdu još niekolika poluglasca neugodna, onda se čovieku čini, da se razgovara sa bontonistom iz kotca, a ne s čoviekom. Dakle treba ovaj glas, kad nije moguće sasvim izbaciti, barem čim većma osladiti i ublažiti. Gg. »matičari« baš protivno rade, a time biva, da ikoliko izobraženi ljudi moraju naš miloglasni jezik nazivati jezikom pasjim. Na slavu gospodi matičarima! Ko 48 O. c., str. 25. 47 N arodne novine, Z agreb 1851, br. 227, str. 654. 48 N arodne novine, Z agreb 1851, br. 230, str. 661. i 662. 7 Jo n k e

97

pozna predmet Kristiade, i piesmarstvo našega Palmotića, pa nije postao tugjim diplami, taj će priznati, da nikada niko s ničim nije toliku sperdnju učinio, koliku gg. matičari s Kristiadom. Cielo dielo govori o vrućoj ljubavi čoviečanstva i o krieposti, dakle o najliepšim, najplemenitiim stvarima, pa kad se među vapajem veličanstvenoga uznesenja začuje quintet poluglasacah oko r, onda čoviek drugo nemože učiniti, nego sa žalost ju knjigu baciti.«49 Premda ovo nije stručna ocjena, zbog njezina zaključka, a i zbog toga što je izašla u Narodnim novinama s očitom sklonošću urednika, upravni odbor Matice ilirske morao je na nju odgovoriti. Iz toga odgo­ vora, koji je izašao 23. siječnja 1852. u Narodnim novinama pod naslo­ vom »Očitovanje«, saznajemo zaista da je do Matičinih promjena u pravo­ pisu došlo pod utjecajem Bečkog književnog dogovora. »Što ravniteljstvo matice poluglas pred r-oin nepiše, i zato e i d u riečih prvi itd. izo­ stavlja, time hoće da žrtvu prinese književnoj slogi južnih Slavenah. Ali ni u tom nije samovoljno radilo. Nećemo da se pozivamo na Čehe, koji onakve rieči isto onako pišu: samo to velimo, da ćirilskimi pismeni nitko nepiše a ili e pred r-om u riečih prvi itd., a nije prilike da će ikad tko pisati, kao što nije nitko ni glagoljskimi pismeni tako pisao. Zašto dakle da se jogunasto držimo u pisanju onoga, što polovica naroda nepiše, jer se to negovori? Hoćemo li vjekom samo slaviti slogu, a nikad joj se neprimicati? — Nu ravnateljstvo Matice nije prvo onako počelo pisati: već god. 1849. odlučilo je više naših pisacah u književnom dogovoru u Beču, da će onako pisati. Isti način pisanja prigrlilo je od svoga po­ stanka i društvo za jugoslavensku povjestnicu, pa i drugi pisci — tek onda je i ravnateljstvo Matice odlučilo istom stazom udariti.«50 Ako do­ damo da je osnivač i predvodnik Društva za jugoslavensku povjesnicu bio Ivan Kukuljevič, još nam je jasnija njegova inicijativa u toj pro­ mjeni. To je osim toga bila ista misao koja je potakla Matičin odbor da uputi onaj poziv slavenskim književnim društvima za izjednačivanje pravopisa. StarČević dakako nije uvažio ove razloge. On je u svojem odgovoru u Narodnim novima 30. siječnja 1852. ostao pri svojem tvrđenju iz 242. broja Narodnih novina god. 1851. da se ono e uz r izgovara, »da ga izgovara velika strana našega naroda vazda, a u pevanju izgovaramo ga svi, svi bez ijedne iznimke«. On čak traži neka se ovo e uvijek i izgo-, vara: »Ovo ni najmanje ne vredja razumljivost, a jezik zlamenito polepšava.«51 Ujedno navješćuje gramatiku književnog jezika kakve još ne­ mamo, a on će je napisati. Gaj to popraća primjedbom da će o svemu tome biti pristojno progovoreno kad ta gramatika izađe. Ali ta grama-? tika nije ni napisana, pa nije ni izašla. Završna je Starčevićeva riječ: »Dosad je istina kod nas, a nadamo se, da će i ostati.«52 Matica ilirska nije popustila unatoč oštrom napadaju. Iste godine, " N arodne " N arodne 11 N arodne “ N arodne

novine, novine, novine, novine,

Z agreb Z agreb Z agreb Z agreb

1851, 1851, 1851, 1852,

b r. b r. b r. br.

298. i 299, str. 854. 18, str. 175. 242, str. 694. 24. od 30. I 1852.

10. VIII 1851, donesen je pod Kukuljevićevim predsjedanjem zaključak da se pokrene književni časopis »Neven«, koji će buditi ljubav prema lijepoj knjizi i u omladine i u žena. Pod uredništvom Mirka Bogovića, Matičina odbornika, zaista izađe prvi broj »Nevena« 1. siječnja 1852. Za­ počete pravopisne borbe nastavile su se postepeno u tom Matičinu gla­ silu, ne naglo i ne žestoko, nego blago, ali ipak u duhu Bečkog knji­ ževnog dogovora. »Neven« je ispočetka štampan ilirskim pravopisom i ilirskim tipom književnog jezika. Pojavio se »u četvertak 1. Sščnja 1852.«, dakle s e, er, ah u gen. mn, i uopće sa starijim oblicima u množini (ženam, ženah, zenami). Prve ga je godine uređivao Mirko Bogović, druge Ivan Per kovač (do 26. broja), a od 27. broja Vojko Sabljić. Ni druge godine nema pravo­ pisnih ni jezičnih promjena. Očito je na tu suzdržijivost djelovala Starčevićeva oštra kritika u Narodnim novinama, kojoj je bio naklonjen i sam Gaj. Ali u 1. broju »Nevena« god. 1854, kojemu je sada urednik Josip Praus, izlazi na 16. strani urednikova bilješka o pravopisu u kojoj on najavljuje Matičin pravopis. »Što se tiče načina pisanja, služit ćemo se u Nevenu za sada onim pravopisom, koji je družtvo Matice a naime književni odbor u novije vrčme poprimio. U ostalom sudimo, da se ovakova pitanja ni u jednoj književnosti nerešavaju hitno i kao po zapovedi, nego sveudiljnim polaganim napredovanjem...« Uredništvo neće odbi­ jati članke koji su pisani drugačijim pravopisom, nego će ih donijeti, ako su po sadržaju valjani, i po piščevu pravopisu ako on to baš želi. Ali s obzirom na to što postoji pravopisna nejedinstvenost, uredništvo poziva književnike koji se bave filologijom da rasprave sporna pravopisna pi­ tanja i navedu razloge za svoj način pisanja, »iskreno dakle želeć, da se na skorom i u ovom pitanju sedinimo«.53 To je sve dakako bilo pripremljeno i dogovoreno, pa već 5. siječnja 1854. izlazi u književnom prilogu »Ne­ vena« opširna rasprava Bogoslava Šuleka »Zašto izostavljamo e pred r-om u riečih krv itd.?« Bogoslav Šulek je tada također bio odbornik Matice ilirske (od 1851) i ugledan opozicioni, liberalni novinar. On je 23. VI 1849. napustio uredništvo Narodnih novina, jer je zapazio da se Gaj približava vladinu taboru. Poslije toga je radio u naprednom »Slavenskom jugu«, u »Jugo­ slavenskim novinama«, a sada i u »Nevenu« baveći se popularizacijom novovjekih izuma i prirodnih rijetkosti.54 U »Nevenu« objavljuje dvije značajne i utjecajne rasprave baš g. 1854: prva je već spomenuta,, o pisa­ nju samoglasnog r, a druga je također o tada važnom pravopisnom pita­ nju, o pisanju zamjene starog jata: »O dvoglascu ie.« U ovoj posljednjoj založio se za napuštanje slova e, koje je Gaj uveo, ali nije prihvatio ni Karadžićevo ije, je, nego starije ijekavsko ie, je. Po odjeku tih članaka može se reći da su oni za neko vrijeme uputili razvoj tih pravopisnih pro­ blema u onom pravcu koji je naznačio Šulek. Ali Šulek sada u »Nevenu« nije govorio samo, u svoje ime nego i u ime svojih sumišljenika u odH Neven, zabavni i poučni list, Z agreb 1854, br. l, str. 16. 54 R udolf M aixner: Bogoslav Sulek. U kn jizi »B. Sulek: Izab ran i članci«. Z agreb 1952, str. 7—28.

99

boru Matice ilirske na čelu s Ivanom Kukuljevićem, prvim potpisnikom Književnog dogovora. »Neven« je pozvao na pravopisnu diskusiju »književnike koji se filologiom bave te su u tom nadležni sudci«. Za novi pravopisni pravac nije mogao računati na V. Babukića, A. Mažuranića i A. Vebera, jer su oni ostali u potpunosti vjerni Gajevu ilirskom tipu književnog jezika i pra­ vopisa. Iz Kukuljevićeva kruga, odnosno iz odbora Matice ilirske »filo­ logijom se dosad bavio« samo B. Šulek. Evo popisa Matičinih odbornika: Ambroz Vranicani, Ivan Kukuljević, Mirko Bogović, Stjepan Ilijašević, Ivan Mažuranić, Petar Preradović, Bogoslav Šulek, Naum Mallin, An­ drija T. Brlić.55 Kao što je u 3. t. ove rasprave spomenuto, Šulek je već u »Danici« 1846. pisao o tom pravopisnom pitanju i sasvim odlučno se izjasnio za pisanje dr, i to stoga što se uz samoglasno r čuje neki poluglasnik, što je takva i tradicija, i napokon što to traži blagoglasje. Tada je on još stajao na Gajevim i Babukićevim pozicijama, tada se još sna­ trilo o jedinstvenom književnom jeziku za sve južne Slavene. Ali sada, poslije 1848, a osobito poslije Bečkog književnog dogovora 1850, pa i po­ slije Matičina apela 1851. na slavenska književna društva o potrebi sla­ venskog pravopisnog približavanja, Šulek u prvom redu misli na posti­ zanje pravopisne sloge između Hrvata i Srba. U uvodnom dijelu članka Šulek ponavlja svoju nekadašnju misao da se uz samoglasno r čuje »poluglasac«, ali »neima cieloga samoglasca«. Teškoća je u tome što latinica nema slova za poluglas, a uvoditi poluglas iz ćirilice ne bi imalo nikakva smisla. Ali isto tako nema opravda­ nja da se za poluglas piše pun samoglasnik, kao što naši »južni pisci pi­ sahu đ, a sjeverni ponajviše e«. Pisanjem takva samoglasnika nastaje nesporazum, jer ima mnogo riječi u kojima valja izgovarati a i e ispred r, na pr. varka, parnjak, berba, perce. Šulek je dakle usvojio Karadžićeve argumente iz god. 1845. Nije osobito olakšanje ako se nad a ili e stavi akcenatski znak, jer to može izazvati sumnju da taj samoglasnik treba iz­ govarati s takvim akcentom. Po zakonima našeg jezika više bi trebalo pisati a nego e, ali vrlo malo ima krajeva gdje se ti samoglasnici ispred samoglasnika r izgovaraju, a »vaskoliki narod izgovara ondje samo po­ luglasac«. Stari pisci ne mogu poslužiti kao ugled, jer je u njih vladao »u ovom pogledu metež«. Ali nasuprot tome danas u književnika prevla­ dava izostavijanje toga samoglasnika (Demeter, Kukuljević, I. Mažura­ nić, P. Preradović, Vukotinović i dr.), ne pišu ga ni Srbi, a i jugoslaven­ ska pravna terminologija, koju je izdala vlada, pisana je bez popratnog samoglasnika. Protivnici se pozivaju na blagoglasje, na školu koja ima samo čr, i na potrebu sloge. Blagoglasjć izlazi iz prirode jezika, odgo­ vara Šulek, pa po tome »ljepše zvoni« izgovor grmi, srditi nego germi, sarditi. Škola ne treba da bude uzor, jer »školske knjige nikada ni jesu naznačivale smjer književnosti«, a i »naša visoka vlada dopustila bi promieniti u tom pogledu školski pravopis, kad bi ju o pravom stanju stvari naši odlučniji književnici izviestili«. A ako se ističe potreba sloge, onda s5 T. Sm ičiklas i F. M arković: M atica H rvatska, Z agreb 1892, str. 21.

200

treba napustiti pisanje popratnog samoglasnika, jer većina tako već i pi­ še: tako »pišu svi Srbiji i znamenita većina hrvatskih književnikah«. »Dakle baš radi sloge treba e izostavljati.«56 U čitavom tom članku Šulek nigdje ne spominje svoje rasprave iz 1846. To je razumljivo, jer u njoj ima sasvim suprotnih tvrdnja, npr. o blagoglasju, o starim piscima i dr. U ovom novijem članku nov je momenat pozivanje na suvremene književnike, ali što je najvažnije, sad su i situacija i poticaj drugačiji nego što su bili prije osam godina, prije 1848, prije 1850. i prije 1851. Još jedan momenat izbija iz sadašnje Šulekove argumentacije: spor između škole i književnika. To bi se još moglo nazvati i sporom između gramatičara i književnika, ali to je zapravo spor između Gajeve jezične i pravopisne koncepcije i između reforama začetih u duhu Karadžićeva shvaćanja. Šulek to dakako nije htio tako jasno reći, jer tada to ne bi bilo baš popularno s obzirom na raspoloženja koja je izazvao Karadžić svojim člankom »Srbi svi i svuda«, što je iza­ šao u »Kovčežiću za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona« u Be­ ču 1849. Poslije Šulekova članka o samoglasnom r i onoga o e »Neven« sve više uvodi reformirani pravopis u tom istom godištu (1854), a god. 1855. »Neven« se u potpunosti služi samo sa r, ie i je (prst, siečanj, mjera). Tako se onda nastavilo i u idućim godištima »Nevena«, što je s obzirom na školu i »Narodne novine« značilo zapravo uvođenje dvostrukosti u načinu pisanja. To je dakako izazvalo nova raspravljanja i nove pole­ mike o tom pitanju. Ali troškovi oko izdavanja »Nevena« i »Osmana« Maticu su znatno iscrpli, pa je »Neven« 1857. prestao izlaziti. Matica je za apsolutizma zapravo životarila, pa je 1854, osnovano čak i posebno »Hrvatsko-slavonsko književno društvo«, kojemu je bio predsjednik Mato Vuković, a taj­ nik Vjekoslav Babukić. Tom je društvu prešao sa blagajnom Matice ilir­ ske čitav Matičin gospodarski odbor. Sporovi su se razriješili tek 1858. kad je izabran novi odbor Matice ilirske s predsjednikom Ivanom Mažuranićem i tajnikom Adolfom Veberom Tkalčevićem.67 Jasno je da je u takvoj situaciji svaki odlučniji potez bio znatno otežan. Do pokretanja »Vienca« 1869. Matica zapravo nije imala svoga književnog glasila. U to doba dolazi 1862. do Mažuranićeve službene odluke o uvođe­ nju Gajeva pravopisa u škole, ali i u to se doba Vatroslav Jagić, koji je još 1859. u Narodnim novinama odlučno branio pozicije ilirskog jezika i pravopisa,58 zanosi za Bečki književni dogovor i u prvom godištu »Knji­ ževnika« god. 1864. objavljuje tekst Književnog dogovora i svoj veliki članak »Naš pravopis«, u kojem na šezdesetak strana analizira ilirski pravopis i korigira ga velikim dijelom prema smislu Književnog dogo­ vora.59 Jagić se u tom članku protivi pisanju -ah u gen. množine, pisanju ** Bogoslav Sulek: Z ašto Izostavljam o e p re d r-om u rieč ih k rv itd.? »Neven«, 1854, br. 1, »književna priloga k Nevenu«, 5. siečnja 1854. (bez oznake strana!) " T. Sm ičiklas i F. M arković: O. c., str. 32—43. 58 V atroslav Jagić: Quomodo scribam us nos? N arodne novine, Z agreb 1859, b r. 37—39 . " V atroslav Jagić: Naš pravopis, »Književnik«, Z agreb 1864, str. 1—34. i 151—180.

101

popratnog samoglasnika uz r, pisanju e (predlaže je i ie), protivi se i pre­ tjeranoj etimologičnosti pravopisa, ali se ipak zalaže za blagu etimologičnost. Jagić je upravo završio studije u Beču, pa i na pravopisna pita­ nja gleda sa stanovišta poredbeno-historijske metode. Nema više smisla, kaže on, zajedno s ilircima snatriti »o nekom umjetnim načinom sagradjenom jeziku, koji bi, sastavljen iz svakojakih i svačijih ingredijencija, ugadjao svemu jugu, (nekoji, u kojih bijaše više esprit-a, priokupiše još i sjever!); čim dan današnji, neuspjehom poučeni, shvaćamo, da jedina unu­ tarnja snaga valjano i na temelju podpune »sloge medju Hrvati i Srbi raz­ vijene narodne knjige može pritegnuti iztok i zapad: bilo bi, osvjedočen sam, suvišno svako oduže zagovaranje i zaštićivanje onoga, što si dan za danom sve dalje put krči, onoga, što se osniva na sasvim naravskom na­ čelu .. .« Treba priznati neuspjeh ilirske koncepcije, pa problem jezika i pravopisa rješavati jednako za Hrvate i Srbe, onako realno kao što je to radio Vuk St. Karadžić. Govoreći u toj raspravi o pisanju samoglasnog r, Jagić naglašava da za samoglasno r »netreba za izgovor nikakva pomagača, pošto taj titravac ima već u sebi nazvuk samoglasni (vocalischer Anlaut), što dokazuju jednaki primjeri iz jezika sanskritskoga«. I napokon zaključuje: » . .. ne valja pisati d, kamo li e pred r, jerbo je to skroz neslovjenski i nehrvat­ ski način, koji se osniva na krivu shvaćanju naravi suglasne u obće, i r-a napose. Istina, da je r suglas, i prvobitno pisahu za njim poluglas ali naš jezik, držeći se prema starobugarskim poluglasom dvojega pravila: izostaviti jih, gdje su suvišni, a zamijeniti punim a-glaisom, gdje udobnost izgovora zahtieva — posluži se ondje onim prvim načinom ter izostavi poluglas sasvim, onaj pako trenutak glasa, koji nam treba, dok se u iz­ govoru iz jednoga suglasa na drugi prelazi, sadržan je dovoljno u r, koji se i onako od pamtivieka zove semivocalis.« Tako je dakle Jagić razriješio gordijski čvor. Ono zavaravanje da se možda čuje poluglas izazvano je prirodom samoga suglasnika r. To je otprilike ono što eksperimentalni fonetičari govore o jačoj artikulaciji samoglasnoga r. Jagić je svoje mišljenje objavio u naučnom časopisu, naučno ga je obrazložio i praktički primijenio u »Književniku«, koji je izlazio potpo­ rom Matice ilirske, a uređivali su ga budući akademici Rački, Jagić i Torbar. Ali, dakako, izdajući 1864. i 1866, dakle u isto doba, svoje »Primere starohervatskoga jezika« za škole, morao ih je pisati po ilirskom pravopisu ako je htio da budu odobreni za školu. Novo se, kao što vidi­ mo, mukotrpno probijalo naprijed. Na Jagićevu se raspravu osvrnuo opširnim odgovorom Adolfo Veber, ali je Jagić donio samo skraćenu verziju toga odgovora. Tada je Veber objavio potpun tekst iste godine u »Glasonoši« pod nazivom »O našem pravopisu«.60 Veber odbija prigovore pisanju e, brani i gen. množine na -ah i etimologičnost svoga pravopisa, a usvaja samo Jagićevu kritiku pisanja muklog e uz samoglasno r. A Veber je tada već bio glava Zagre“ Adolfo V eber: D jela, III, 183—218.

102

bačke filološke škole, glavni branilac ilirske i pravopisne tradicije. Time što je on priznao opravdanost prigovora pisanju popratnog samoglasnika, pobjeda je pripala ne samo Jagiću nego i sljedbenicima Bečkoga knji­ ževnog dogovora. 6

Ipak ta je pobjeda zasad još bila velikim dijelom teoretske prirode. Škola je išla, zajedno s administracijom i jednim dijelom štampe, svojim putem, a »Književnik«, pa uskoro i »Vienac« drugim putem. Premda je priznao opravdanost Jagićeva prigovora pisanju er, Veber je i dalje u »Slovnici hervatskoj« god. 1871. i 1873, kao što vidjesmo u četvrtoj tački, branio pisanje er, ali bez čitanja popratnog e. To dakako nije moglo dugo tako ostati. Prevelike su bile neprilike od takvih dvostrukosti, a uskoro, vidjet ćemo, i trostrukosti. Kad je 1867. osnovana Jugoslavenska akade­ mija znanosti i umjetnosti, u njezinim se edicijama pisalo i po Jagićevu i po Veberovu i po Daničićevu (Karadžićevu) načinu, jer su sva trojica po­ stali akademici i svojim autoritetom zaštićivali svoj način. Jagićev je je­ zik i pravopis bio na pola puta između Veberova i Daničićeva. Bilo je to razdoblje izvjesne tolerancije i prepuštanja vremenu da rekne svoje. Ali kako se »Vienac« 1869. i dalje priključio Jagićevu shvaćanju, a bio je to glavni književni list toga vremena, razlika između školskog Veberova i književničkog pravopisa bila je još očitija i još se teže podnosila. Kao što piše Ladislav Mrazović u »Viencu« 1877, škola nije ostala nedirnuta od Jagićeva pravopisa. Pojavio se otpor i nekih učenika i ne­ kih profesora koji su na Mažuranićevu odluku iz 1862. gledali kao na dik­ tatorsku, a osim toga noviji je pravopis izvan škole već toliko maha pre­ oteo da je i u školi malo po malo zavladala takva pravopisna anarhija da je morala i zemaljska vlada intervenirati. Ona je pozvala 1877. zemaljski školski odbor, pojačan školskim i književnim stručnjacima, da razmotri pravopisnu problematiku. Predsjednik školskog odbora bio je Ivan Kukuljević, potpisnik Bečkog književnog dogovora, ali je odbor ipak donio zaključak po kojem se posebnom pododboru podjeljuje zadatak da izradi školski pravopis »prema smjeru ciele literature hrvatske ovoga vieka na osnovu etymologije, ali uza to da se ne zametnu glasovni zakoni jezika hrvatskoga, prema kojima se je jezik faktično razvio.« Pododboru je bio predsjednik Adolfo Veber, a članovi Franjo Petračić, Franjo Marković, Tadija Smičiklas, Ljudevit Modec i Armin Pavić. Pododbor je raspravljao najprije o pisanju samoglasnog r, zatim o pisanju zamjene e, o pisanju ć i tj, o pisanju lj, nj, dj, o provođenju asi­ milacije suglasnika, o pisanju glasa -h u gen. množine, o pisanju negacije i tuđih riječi. Za pisanje samoglasnog r bez popratnog samoglasnika iz­ jasnila se većina pododbora. Stari su način pisanja branili samo Veber i Marković. Veber je u obranu popratnog samoglasnika naveo poznate nam već njegove razloge: staroslavenski je imao poluglas uz r, Poljaci i Rusi imaju 103

potpun samoglasnik, imaju ga čak i neki naši govori. Stoga on predlaže da bi se uz r stavio kakav »poluvokalni glas«. Franjo Marković preporučuje to poglavito razlozima ljepote. Protivnici Veberova gledišta ističu da se samoglasno r vlada u potpu­ nosti kao svaki drugi samoglasnik. Armin Pavić napominje da bismo se pišući vert, pšrst udaljili od Srba, »a i kod nais da nitko toga ne će pri­ hvatiti, pa će se tako škola i opet odaljiti od života, komu se je već bila primakla«. Ravnatelj preparandije Modec i učitelj Basariček naveli su kako je velika muka učiti djecu pisanje muklih slova, pa s pedagoških razloga odbijaju pisanje v&rt, perst, I napokon »kod glasovanja bude prihvaćen velikom većinom priedlog pododbora da se r u početku rieči ili u sredini med dva suglasnika piše kao samoglas (dakle krst, vrtiti, rt, itd.)«. Zaključeno je na kraju i to da se čitav elaborat preda vladi uz na­ pomenu »da je stvar glede pitanja etimologijskoga i fonetičkoga (točka 5.) premalo još istražena«.61 Ali premda se ovdje protivio pisanju krst, vrt, Veber je u trećem izdanju svoje školske gramatike, u »Slovnici hrvatskoj za srednja uči­ lišta« godine 1876. prihvatio to pisanje. Na str. 5. i 6, gdje se tumači pro­ blem samoglasnoga r, Veber ipak donosi svu svoju dotadašnju argumen­ taciju za er, ali dodaje rečenicu koja je odlučila: »Pisci, koji drže, da r u tom slučaju služi za glasnik (= vokal), izpuštaju e pred r-om; n. p. prst, vrt.« Dakako, tradicija je još neko vrijeme djelovala, ali ipak god. 1876. i 1877. znače konačno napuštanje pisanja popratnog samoglasnika uz samo­ glasno r. Kad je još god. 1880. počeo izlaziti u Zagrebu Akademijin »Rječ­ nik hrvatskoga ili srpskoga jezika« po Karadžićevu pravopisu i kad je 1892. izašao »Hrvatski pravopis« dra Ivana Broza zasnovan na fonetskom principu, pobijedila su u svemu načela Bečkoga književnog dogovora u Hrvatskoj. Valja još napomenuti da po nacrtu pravopisnog pododbora iz god. 1877. nije napisan nikakav pravopis, nego je ostao status quo ante, »pa je tako pravopis na veliku štetu ostao u školama kao što je i bio: bez pravila, nikakav«, kako piše Broz u predgovoru »Hrvatskog pravopisa«. Ipak g. 1889. odlučila je vlada ponovno da pristupi izradbi jedinstvenog školskog pravopisa. »Osobiti odbor, u koji su bili pozvani strukovni uči­ telji, raspravio je u nekolike sjednice to pitanje i izrekao svoje uvjerenje, da je od prijeke potrebe za škole jedan pravopis, a taj treba da je osno­ van na načelima fonetičkoga pisanja. Visoka kr. zemaljska vlada, odio za bogoštovlje i nastavu,« piše Ivan Broz u predgovoru »Hrvatskog pravo­ pisa« iz 1892, »prihvati to mišljenje za svoje pa želeći, da bi se što prije postiglo jedinstvo pravopisa u svjema školama, postavila je u početku g. 1892. kr. sveučilišnog profesora za hrvatsku filologiju, g. Armina Pavića, revizorom svih knjiga, što će se o njezinu trošku i u njezinoj nakladi štampati, a meni je naložila da izradim ne samo pravila za pravopis nego* *1 L adislav M razović: Ob ustanovi hrv atsk o g a pravopisa. »Vienac«, Z agreb 1877, br. li, 13, 14.

i pravopisni rječnik. Tako je postala ova knjiga, koju je u svemu odobrio g. prof. A. Pavić.«62 Kada danas bacimo pogled na sav taj materijal i na svu raznorod­ nost mišljenja uzimajući u obzir sve intencije i ideološke preokupacije, onda jasno uočavamo da je u ovom pitanju učesnike zbunjivao izgovor suglasničkog i samoglasnog r-a, ali i da je na njihove odluke u znatnoj mjeri djelovala i ideološka orijentiranost pojedinih aktera. Za izvjesnu opravdanost u zbunjenosti s obzirom na izgovor mogao bih pored reče­ noga navesti najnoviju eksperimentalno-fonetsku studiju dra Asima Peče. On je u raspravi »Sur la nature du R syllabique en serbocroate«, objavljenoj 1960. u Strasbourgs došao do ovog zaključka: »La langue serbocroate connait un r consonantique herite de l’indoeuropeen, et un r syllabique issu des groupes i.-e. ur, ru, ir, ri. Ces r se forment tous les đeux au meme lieu d’articulation et de la meme maniere. La difference entre eux est uniquement quantitative; eile repose sur une difference de force articulatoire.«63 Ova kvantitativna razlika mogla je zbunjivati naše polemičare. Ali pored toga na odluke naših istraživača djelovala je i ideološka orijentiranost pojedinih skupina u kojih su ime govorili. Gajeva gene­ racija zanosila se idejom o jednom književnom jeziku za sve južne Sla­ vene, pa je tražila jezična i pravopisna rješenja koja bi se najvećma mo­ gla svidjeti na svima stranama. Jagić i Karadžić zanose se za rješenja koja bi odgovarala Hrvatima i Srbima. Zanimljiv je slučaj Sulekov; dok je u ilirskoj skupini, brani njezina rješenja, a kad se priklanja djelomično Karadžiću, brani suprotno stanovište. Karadžić je uz to bio najvjerniji narodnim štokavskim govorima novih akcenata i novih oblika koje je stavio na pijedestal književnog jezika, pa je i sva svoja rješenja donosio samo s toga gledišta. Zato je on najmanje i griješio, te je napokon i po­ bijedila baš takva koncepcija o književnom jeziku. Kad je ona zahvatila i najmlađu generaciju u Hrvatskoj, pobjeda Bečkog književnog dogovora bila je osigurana. Svakako, težnje koje su očitovale ove tri generacije bile su plemenite, pa čitava ta polemika zavređuje posebnu pažnju i ne može se smatrati tričavom.

'* Ivan B roz: H rv a tsk i pravopis, Z agreb 1893, 2. izd., str. IV—V. ** A sim Pečo: S u r la n a tu re du R syllabique en serbocroate. B ulletin de la F acultć des L ettres de S trasbourg, 1960, 38 A nnće No 3, str. 23.

105

Zasluge, pobjede i porazi Adolfa Vebera Tkalčevića

1. ADOLFO VEBER TKALCEVIC U OBRANI NARODNOG I KNJIŽEV­ NOG JEZIKA O jeziku se u ilirsko doba pisalo mnogo. Težište toga pisanja bilo je u obrazlaganju koristi koju ima narod od svoga jezika i jedinstvenog pravopisa. Pošto je hrvatski jezik uveden i u urede i u škole, a razvijao se brzim tempom i u književnosti, stavila se na dnevni red potreba nje­ gova dotjerivanja i stilskog usavršavanja. Toga se zadatka s velikom voljom latio Adolfo Veber. Briga o stilu bila je osnovna crta njegova cjelokupnog jezikoslovnog rada, njome se on znatno razlikovao i od Babukića i Mažuranića, a i od kasnijih naših jezikoslovnih pisaca. Vebera su pedesetih i šezdesetih godina držali najboljim stilistom zagrebačke škole, za njega je Antun Mažuranić govorio da piše kao »po žnori«. U tome je on svakako pošao stopama svoga bečkog profesora dra Karla Grysara, autora Teorije latinskoga stila,* ali to je i posljedica sretnog spoja lingvističko-umjetničke nadarenosti samoga Vebera. Što mu je pri tom kao uzor poslužio upravo latinski jezik, to izvire gotovo nužno iz pri­ lika tadašnjeg stanja proučavanja našega jezika. Latinski je jezik bio donedavna i službeni i nastavni jezik, poznavanje latinskog jezika bilo je tada prošireno u krugovima obrazovanih ljudi, tako da je u to prelazno doba latinski jezik mogao korisno poslužiti kao sredstvo uspoređivanja. Treba da se podsjetimo da su i Mažuranićevi Temelji ilirskoga i latin­ skoga jezika, koji su doživjeli dva izdanja (1839. i 1842), napisani u pa­ ralelnom prikazivanju obaju jezika, a ne svakoga posebno. A o posebnim razlozima za to govori i sam Veber u svojoj prvoj programatskoj raspravi godine 1852. Rasprava ta nosi doduše naslov »Korist i način predavanja latinskih klasikah«,2 ali u njoj se zapravo govori o koristi koju od nastave latinskog jezika može imati hrvatski jezik. Veber u njoj ističe »da neima znanosti, kojom bi se mogao ne samo um mladeži, nego i naš narodni jezik usavr­ šiti, što upravo učenjem latinskoga jezika«, i to zato što je latinski jezik najproučeniji od svih jezika svijeta. »Priviknuvši dakle ovim tankim razlikam u latinskom jeziku, lako ćemo i svoj, u kojem se još sve plete i mete, probrati, razlučiti i razjasniti, ter učiniti, da nam bude uza svu 1 »Theorie des latein isch en Styles« von C. J. G rysar, W ien 1843. 1 D jela A. Vebera, Z agreb 1889, k n j. V, str. 101 — 120.

107

točnost raznolik i slobodan«. Veber ne poriče da narodni jezik treba u prvom redu učiti iz domaćih izvora i s obaziranjem na ostale slavenske jezike, naročito staroslavenski, ali i slavenski su jezici iskvareni pod utjecajem stranih jezika, tako da nam u srodnim osobinama latinski je­ zik može biti od neprocjenjive koristi. Jedna je od važnih zajedničkih osobina hrvatskog i latinskog jezika glagolski način izražavanja koji po Veberovu mišljenju najviše pridonosi jasnoći stila, po čemu je latinski jezik natkrilio sve ostale jezike. Pod utjecajem njemačkog jezika, veli Veber, naši pisci unose imeničko izražavanje te čine tako jezik teškim i nerazumljivim. I u stvaranju novih riječi latinski način tvorbe srodniji je našemu nego njemački. Njemački jezik spaja po dvije, tri i četiri riječi, da bi stvorio nov izraz, latinskome više odgovara tvorba s formantom (Veber veli: rječotv ornim dočetkom ili formativom) ili opisivanje misli s više riječi. I naš jezik obiluje s mnogo formanata za tvorbu rije­ či, a i njemu više prija opisivanje nego spajanje riječi. »Ali naši spisa­ telji, izkvareni dakako tudjimi primjeri, vole spajati rieči, kakovih ima­ mo već sada kano pljeve, otežućih se poput paučine.« I tu nam dakle srodnost latinskoga jezika može pomoći. Glasovit je nadalje latinski je­ zik i po tome što je svakoj riječi, osobito u naučnom pogledu, tačno odre­ đeno značenje, te ima obilje izraza koji se nikad »niti za vlas« ne mije­ njaju. Time postavlja Veber našem jeziku važan zahtjev koji treba da zadovolji prije ili kasnije svaki razvijeniji književni jezik. On je osjetio da se u našem narodnom jeziku još sve plete i mete, pa teži za određenošću izraza već pedesetih godina po uzoru na latinski jezik. Za uzor nam može poslužiti latinski jezik i svojim periodama i ritmom u sastavljanju rečenica. »Liep nam je i u tom primjer pokazao naš slavni Vuk, u kojem, premda se nemože ukoriti, da se je izkvario latinštinom, ima periodah, kojimi bi se mogao i Ciceron ponositi.« Uopće, pri tumačenju sintakse nastavnik latinskog jezika uvijek treba da uspoređuje latinski način izra­ žavanja s hrvatskim načinom, jer će mu posao biti i lakši i napredniji. A što se tiče participa, i oni su važan stilski element, osobito pri tvorbi perioda, pa ih valja umjereno upotrebljavati. »Nisam za to, da se u nas metne dionik ondje, gdje mu je u latinskom mjesto; ali buduć da imamo malone sve latinske, a i svoje dionike skupa s absolutnim nominativom, treba po jeziku latinskom proučiti, koji je naš prama njihovu.« Veber dakle nije za imitiranje, za natezanje našega jezika prema latinskome, nego za uvježbavanje srodnih osobitosti s pomoću latinskoga. Rimljane treba nasljedovati i u izbjegavanju svakog nečednog izraza, u težnji za uglađenim i ukusnim mišljenjem i pisanjem. Još u nečem može nam ko­ ristiti učenje latinskoga jezika: u razlikovanju pjesničkoga i prozaičkog stila. »Mi smo jadni zalutali stranputice, te učeći se jezik iz narodnih pjesamah, mislimo, da je ciela ona smjesa foramah i riečih uviek dobra i pravilna.« Kao što vidimo po osnovnim mislima ove Veberove rasprave, Veber želi da se pravilno razvijaju osobine našega jezika, da se uklanjamo oso­ binama njemačkog i latinskog jezika koje nisu u duhu našeg jezika, a latinski jezik da nam pri tom posluži kao pomagalo i sredstvo za uspo-

redbu. »Nisam za to, da svoju narav ikomu za volju žrtvujemo, ali nam valja i rimske naravi što posvojiti, ako hoćemo, da se pomladimo i okriepimo.« Istakao je i danas moderne misli o potrebi određenosti knji­ ževnog jezika, o potrebi razlikovanja pjesničkoga i proznog stila, o potrebi ljepote i ukusa u izražavanju, pa i o potrebi stalne brige o jezičnoj pra­ vilnosti. Takvo Veberovo izlaganje misli znači u ono doba svakako dalju i važnu stepenicu u brizi oko pravilnog razvoja našega književnog jezika. I još nešto, nitko prije Vebera nije kod nas izrekao takve misli književnije, neposrednije, umjetničkije, što za usvajanje znači vrlo mnogo. A ako je ipak Veber kasnije kao gramatik i podlegao ponekom utjecaju latin­ skoga jezika, ipak to, sudeći po ovom članku, nije bilo svjesno, nego je bilo uvjetovano tadašnjim stanjem lingvističke nauke u nas. Veber je eto počeo oslobađanjem našega jezika od utjecaja dvaju jezika koji su ga prije toga pritiskivali, nastavio je i dalje u tom pravcu, postigao je u tom, kao što ćemo vidjeti, i značajne rezultate, pa mu to svakako valja ubrojiti među zasluge. Ali uskoro je opet hrvatski jezik bio ugrožen u svojem prirodnom pravu uvođenjem njemačkog jezika kao nastavnog god. 1854. Ravnatelj zagrebačke gimnazije Premru povjerava Veberu samo nastavu latinskog i njemačkog jezika s prigovorom: »Sie kroatisieren mir zu stark die Jugend!« No i u nastavi tih dvaju jezika ističe Veber pred učenicima prirodno pravo i prednosti hrvatskoga jezika nad njemačkim i latinskim.3 Osim toga piše apologiju hrvatskog jezika u »Nevenu« 1856, raspravu »Ustroj ilirskoga jezika«.4 U znak priznanja zagrebački srednjoškolci, u jeku germanizacije, četiri puta proslavljaju Veberov imendan štampanom pjesmom u časopisima. Franjo Marković označuje tu raspravu kao mo­ ralni poraz germanizacije. Veberova obrana ilirskog jezika pisana je iz ojađene duše, ali sa zanosom i divljenjem prema materinskom jeziku. Tu je došao do izražaja sretan spoj filološke obrazovanosti i umjetničkog oblikovanja. Čitava ta rasprava od 34 strane nije ništa drugo nego zanosno napisana gramatika materinskog jezika, no ta gramatika počinje riječima: »Mnogi ima biserno zrno, a drži ga staklenim, te ga daje čeljadi za ures, a sam se kiti napra­ vom, posudjenom u susjeda.« Nema sumnje, težak udarac koji je Veber doživio uvođenjem njemačkog jezika kao nastavnog u gimnazije, nije mogao naći drugačijeg olakšanja nego u isticanju bogatstva i ljepote hrvatskog jezika. Rodoljub je stoga u ovoj raspravi natkrilio opreznog lingvista. Tako u toj raspravi čitamo da slavjanski jezik, dakle i naš hrvatski ide po korijenima u najbogatije u Evropi, da mu se to bogatstvo još i neizmjerno umnožava prefiksima i sufiksima, da je kratak, plastičan i jedar kao rijetko koji jezik. Naš je jezik osim toga i lijep »do sto divotah«. U njemu se tvrdi i meki glasovi tako skladno izmjenjuju da je posve sličan talijanskomu koji sav svijet drži najkrasnijim u Evropi. Ako se još k tome doda ljepota akcenta, bogatstvo sklanjanja i sprezanja, -> D jela A. V., I, 19. * D jela A. V ebera, III, 1887, 242—273. U »Nevenu« je izašla pod naslovom »Ustroj ilir­ sk o g a jezika«, a u D jelim a kao »Ustroj hrvatskoga jezika«.

109

sloboda reda riječi i razborito umjetna sloga, onda se tek može osjetiti čarobnost našega jezika. A kako je tek pogodan naš jezik za poeziju, dok su se Schiller i Goethe »namučili težkih mukah i tužili na upornost svoga jezika«! Naš jezik nadmašuje njemački i brojem padeža i bogatstvom zamjenica i brojeva, glagolskim vidom, promjenljivošću pridjeva, pregnantnošću priloškog izraza i obiljem prijedloga. Veber i uspoređuje. Dok mi kažemo jednostavno: »Prodao je njegovu i svoju kuću«, Nijemac mora reći: »Er hat das Haus des N. N. und sein Haus verkauft.« Dok je nama dovoljno reći: »Dvoje ljudi«, Nijemci moraju reći: »Zwei Menschen, Mann und Weib«. Svakako, Veber bi znao istaći i prednosti njemačkoga jezika nad hrvatskim, ali u doba opće germanizacije za Bachova apsolutizma ne smijemo se čuditi što je navodio samo prednosti hrvatskoga jezika nad njemačkim i latinskim. U bogatstvu glagolskih oblika i značenja naš jezik jedino grčki u nečem nadmašuje, a s obzirom na prijedloge Veber ne poznaje jezika gdje bi ih bilo više. A ipak ta rasprava nije prazno hvalisanje; naprotiv, težište je na iznošenju gramatičke građe, u okviru tadašnjeg znanja, a pohvale su samo izvedeni zaključci nad analizom građe koja je bila u prilog piscu. Veber daje potanke upute o upotrebi neodređenog i određenog oblika pridjeva s obzirom na »vječne tužbe tudjinacah, pače i našinacah, da je vrlo težko proučiti«; zadržava se na razlici između imperfektivnih i perfektivnih glagola, na upotrebi parti­ cipa, a ističe i smetnje s veznikom da i daje upute kako da ih svladamo. No, dakako, težište je članka da je naš jezik »svakako vrstan bratimiti se sa svakim, dapače i prednjačiti mnogomu drugomu jeziku. Što pako sliedi odatle, ostavljam umu svakoga nepristranoga čovjeka.« Posljednju rečenicu Veber posebno ističe, jer zbog cenzure nije mogao reći da takav jezik treba da ostane i dalje nastavni i službeni jezik Hrvatske. Bez obzira na to što spomenuta rasprava očituje neke lingvističke slabosti, karakteristične za to doba, što će ih tek polemika s Jagićem nakon deset godina raščistiti, ipak je Veberov »Ustroj ilirskoga jezika« imao veliko značenje u vrijeme kad je napisan. U doba žestokog potiski­ vanja hrvatskog jezika to nije bila samo lingvistička rasprava nego i važan rodoljubni čin. Veber tom raspravom nije govorio samo u svoje ime nego u ime čitave hrvatske rodoljubive javnosti. A mogao ju je u ono doba zaista napisati samo on, jer vještijeg čovjeka za to Hrvatska tada nije imala. No valja mu priznati i odvažnost koju je tim člankom pokazao kao državni činovnik, malo prije upravo kažnjen ukorom ministarstva »kao neprijatelj školskoga sustava i hrvatski pretjeranac«.5 Ali u to je već doba Veber sastavljač školskih knjiga i pisac škol­ skih gramatika. Na to troši mnogo vremena i s tim doživljuje poseban uspjeh. Poslije uspjeha nadoći će u polovini šezdesetih godina i u sedam­ desetim godinama kritike toga njegova rada, na koje on od vremena do vremena i odgovara, no sistematski i načelan odgovor daje na njih, bez ikakva vida polemike, u raspravi »Pabirci po slovnici hrvatskoj«6 godine* * D jela a . v . , i, 20. • D jela A. V., III, 247—291.

1877. Tu on raspravlja o. tome kako treba pisati praktične gramatike. Njegova je teza, s kojom se branio i u polemici s Jagićem, da praktični gramatičar treba da se u prvom redu brine o tome kako će lakim nači­ nom naučiti čitatelje, odnosno učenike pravilnim oblicima književnoga jezika. U naučnim je gramatikama po Veberu mjesto za uspoređivanje s ostalim slavenskim jezicima, sa staroslavenskim, pa ako treba, i sa sanskrtom. A i u suvremenom narodnom jeziku ima prilično različitosti, dvostrukosti i trostrukosti, pa o tom treba da se dogovore gramatičari što da uzmu kao pravilno. Veber se zalaže za to da se između nekoliko istovrsnih oblika odabere onaj koji je pravilan, a ne zazire ni od nepravilna oblika ako uza nj ne postoji pravilan oblik. U praktičnoj gramatici sve treba da bude što određenije i preglednije, a provincija­ lizmima, dijalektizmima i zastarjelim likovima nema u njoj mjesta. Zbog razloga preglednosti i lakoće on se protivi i diobi glagola po Dobrovskome i Miklošiču, jer suviše opterećuje onoga koji uči. »Praktička (gramatika) treba da se što više oslobodi dalekoga tumačenja, mnogih razlikah i iznimakah, pak da putem pravilah, osnovanih na onom, što je najobičnije u jeziku, sigurno i lako vodi početnika do znanja.« Premda su sve to prihvatljiva načela, čak ono o diobi glagola danas još prihvatljivije nego suprotno mišljenje Veberovih protivnika (Daničića i dr.), ipak je neodr­ živo Veberovo shvaćanje da se praktični gramatičar ne treba upravljati po posljednjim rezultatima znanosti, jer da se oni često mijenjaju, pa bi takav pisac »morao mienjati prama svakomu rezultatu znanosti, koji bi se malo kašnje opet mogao pokazati netemeljitim. A drugo, nije sve, što je znanstveno, ujedno za svakoga shodno«. Ova je načela Veber i provodio u svojim gramatikama, pa dok su mu ona pravilna i pomogla da unaprijedi hrvatske gramatike od Babukićeva i Mažuranićeva vremena, ovo posljednje načelo nije bilo na korist njego­ vim gramatikama. No on je ipak uporno ustrajao uz njega, pa npr. premda ga je Jagić u »Književniku« 1865. upozorio da prilozi ljetos, zimus, proljetos, jesenas ne idu u instrumental vremena, jer su to zapravo akuzativi vremena, Veber ipak nije uvažio taj prigovor braneći se da su to u suvremeno doba adverbijalni izrazi koji znače vrijeme, pa mogu biti podvedeni pod svaki padež kojim se određuje vrijeme.7 Tako ih je onda ostavio u bilješci kod instrumentala vremena u svim svojim grama­ tikama do 1876. uključivo. O lingvističkim načelima Zagrebačke škole govorio je Veber nekoliko puta, a osobito u polemici s predstavnikom Riječke škole Franom Kurelcem. Progovorio je još o njima 1884. u članku »Zagrebačka škola«8 osvr­ ćući se na prigovore iz štokavskih krugova protiv starih oblika za plu­ ralne padeže: ženam, ženah, ženami. Tu on sasvim jasno govori da je Zagrebačka škola imala zadatak da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavaca kako bi se raširilo književno polje. Isto tako Zagrebačka škola nije htjela žrtvovati silu dobrih riječi i fraza kojih štokavština ne poznaje, a žive u kajkavskom i čakavskom narječju. A budući da još nije izvršila 7 K njiževnik, II, 1865, 583—587. * D jela A. V., III, 458—462.1

111

jedan važan zadatak — uvođenje Slovenaca u književnu zajednicu — ne smije obustaviti svojih spasonosnih radnja, jer će se to lakše postići Zagrebačkom nego Daničićevom školom. »Kad postigne svoj cilj, moći će se shodno zametnuti pitanje, treba li Zagrebačku školu posve pretočiti u Daničićevu. Ako se narod za to odluči, meni je svejedno, samp mi je drago, što ja nisam po njoj pisao, jer sam osvjedočen, da po njoj gubi jezik mnogo od svoje prvobitne naravi i vrstnoće, da biva nejasniji i čestom porabom jednako glasećih padežah manje blagoglasan.« Oprav­ danje koje može samo djelomično izdržati kritiku, ukoliko se odnpsi na čakavce i kajkavce. A koliko se odnosi na Slovence, teško se moglo opravdati i 1847, dok je 1884. bilo sasvim nerealno. Isto tako,, dok su se u našim prilikama stari oblici za pluralne padeže mogli još pedesetih godina opravdavati potrebom jasnoće i blagoglasja, takvi isti razlozi bili su već 1884. sasvim neopravdani.

2. TRI POLEMIKE ADOLFA VEBERA TKALČEVIĆA Među brojnim polemikama o jeziku i pravopisu u kojima je Veber sudjelovao od 1858. do 1884, ističu se po važnosti ove tri: prva s Kurelcem, druga s Jagićem i treća s Divkovićem. U prvoj je Veber izašao kao neosporni pobjednik, u drugoj je stručno bio pobijeđen, premda se to još nije odrazilo u gubljenju pozicija, a u trećoj je i stvarno izgubio bitku, jer su već potkraj sedamdesetih i u početku osamdesetih godina ilirske koncepcije o jeziku i pravopisu postale nerealne. No bez obzira na to tko je iznio pobjedu, te su polemike bile vrlo važne zbog toga što su se u njima pretresala osnovna jezična i pravopisna pitanja tadašnjeg “vremena. U polemici između Kurelca i Vebera rješavao se spor Riječke i Za­ grebačke filološke škole. Da je do tog spora uopće došlo, izgleda u prvi mah čudno jer se Kurelac u danima svoga školovanja u Grazu (1827— 1829) i Zagrebu (1830—1833) drugarski povezao s prvim ilircima kao njihov istomišljenik. Ali Kurelčev odlazak iz Zagreba god. 1833. u Beč, pa njegov boravak u Beču, Bratislavi, Pešti, Češkom Krumlovu i Pragu, koji je potrajao sve do 1848, prekinuo je bliži dodir s glavnim predstav­ nicima iliraca i omeo Kurelčevo izravno sudjelovanje u borbama za ostvarenje ilirskog programa. Osim toga Kurelčevo drugovanje s istak­ nutim slavenskim ideolozima Janom Kollarom, Ljudevitom Šturom, Bartolom Kopitarom, Vukom Karadžićem, Ismailom Sreznjevskim, Kar­ lom Havličekom Borovskym, Väclavom Hankom1 i đr. djelovalo je sva­ kako na Kurelca, te je on stekao posebne poglede o književnom jeziku i pravopisu, svakako drugačije nego ilirci. Premda su i ilirci nastojali u jeziku sačuvati zajedničke slavenske osobine, koliko to nije na štetu sa* M irko B re y er: T ragom života i ra d a F ra n a K urelca, Z agreb 1939, str. 11—42.

112

mog hrvatskosrpskog jezika, Kurelac je u svojem slavenstvo van ju oti­ šao tako daleko da je u pravom smislu riječi stvorio umjetan jezik. Po­ red toga Kurelac je unosio u svoj jezik toliko arhaizama i jezičnih i pra­ vopisnih da su njegovim jezikom mogli pisati samo dobro školovani lju­ di. »Govore neki, da se ima tako pisati, da nas može razumšti vsaki te­ žak, vsaka rabinja, i najzadnji sebri; i da nam u to ime vsakda seljanin pred očima budi«, piše on 1860. u knjizi Recimo koju i odmah odgovara: »Ne pristaju. Zato ne, er mi se nije pamet zanesla za onimi, koji izgle­ daju i kod nas orača uz plug s novinami u ruci.«2 I napokon, on je tako oštro i uvredljivo napao zagrebački, tj. ilirski način pisanja, da je bilo potrebno na nj reagirati. Učinio je to već u raspravi »Kako da sklanjamo imena?« god. 1852. na razmjerno umjeren način, ali je knjigom Recimo koju god. 1860. zaista prevršio svaku mjeru. Sedmo i osmo poglavlje te knjige obiluju uvredama svake vrste: i ličnim i ljudskim i nacionalnim. Ilirce je u njima prikazao kao kukavce koji pužu pred Gajem; Gaja je prikazao kao diktatora i monarha; Gaj je po njegovu mišljenju naložio da se upotrebljava nastavak -ah u gen. plurala, pa se Babukić tome samo pokorio: »Iz toga se vidi, da je u nas republika književna jako zanosila na monarkiju, s tom dakako pohvalnom namčrom: da zapreči anarkiju duhov in grammaticalibus. . . U Gajovima rukama, čto je knjige, žazlo veliteljsko; te vsi kao slepi uzanj.«3 Svatko se vara koji misli da nam je Gaj jezik uzvisio. »Nije ga uzvisio: er se mi ni danas još k slavi stare nam knjige primakli nismo; er nam je pisarija loša, kako nikad ne biaš e .. .«4 Ali dok bi se takav ton još i mogao razumjeti u polemici, ne mo­ gu se ničim opravdati uvrede: »Mislio sam i mišlju, da je velika muka a mala slava osalske ljude u čto uputit, ili ih predobit; osobito kad su ne samo osalske glave nego i ćudi osalske.«5 A vrhunac je svakako posti­ gao uvredama u području nacionalnosti koje sam već sprijeda naveo, i u kojima naziva Gajev krug uskocima, nazovi-hrvatskim stranama, laži-Hrvatima, osporavajući im dakle i hrvatstvo.® Na knjigu Recimo koju osvrnuo se u »Narodnim novinama« 1860. dvadesetdvogodišnji Jagić i štošta je prigovorio Kurelcu.7 Jagiću je draga Kurelčeva briga za književnu slogu i jedinstvo Jugoslavena, samo mu se čini da je Kurelac jednostran što udara samo po Zagrebu, a ne osvrće se na negativne pojave i u Slovenaca i Srba. Ali Jagić je ocijenio samo prvu polovicu knjige i obećao ocjenu druge u kojoj je težište spora, no taj nastavak nije nikad izašao. U 125. broju »Pozora« 1862. osvrnuo se Jagić i na Kurelčeva Fluminensia.8 Tu je Jagić kraći i odrješitiji: Kurel­ čeva mu je knjiga »novim dokazom, kako i najoštroumniji čovjek, ma­ kar na hiljade starih i novih knjiga pročitao i proučio, ipak može stra* F. K urelac: Recim o koju, str. 148. ’ O. c., 122. 4 O. c., 135. * O. C., 128. * O. c., 158. ’ N arodne novine, 1860, b r. 216, 217, 218, 220, 221 i 222. 8 F. K u re lac : F lum inensia ili koječega n a Rčci izgovoreni, sp č v a n i, p re v e d e n i i nasnov a n i. Z agreb 1862. 8 Jonke

113

hovito tumarati, kad si jednom ubije u glavu krive misli o jeziku i stvarih gramatičnih«. No u potanku analizu Kurelčevih teza Jagić nije ulazio, on je ocjenu pisao više kao kozeriju. Prigovorio mu je i arhaiziranje jezika i suviše etimologički pravopis, nazvao mu pravopis krivopisom i usporedio ga, ne s jarcem vitorogim kao Kurelac, nego sa starim hromim kljusetom s kojim će Kurelac doskora ugreznuti u blato.9 Ali tada je bio glava zagrebačke škole Adolfo Veber, pa je trebalo da i on nešto rekne o tako oštrim napadajima, toliko više što se oko Kurelca kao hrvatskog prvoborca na Rijeci i odlična stilista okupilo ne­ koliko mladih ljudi, njegovih učenika. I tako se u br. 219—221. »Pozora« g. 1862. pojavi Veberov »Brus jezika«, rasprava koja se smatra ne samo porazom Kurelčevih shvaćanja nego i pobjedom načela Zagrebačke ško­ le.10 Odajući potpuno priznanje Franu Kurelcu kao javnom radniku i rodoljubu, Veber pobija tačku po tačku njegovih shvaćanja. Književni jezik ne smije biti arhaičan, veli Veber, jer treba da služi suvremenom općinstvu, pa za nj treba preuzeti »ustroj« današnjega jezika, jezik, dakle, kakvim se danas govori i piše. To traži neoboriva sila, osnovana na odlučnoj volji svih vjekova. Kurelac naprotiv piše jezikom koji je više staroslavenski negoli hrvatski, a do toga je došao tako što se zadubao u staru književnost, a zanemario čitanj'e naših novijih djela. Ve­ ber pobija Kurelčev stari genitiv plurala {otac, knjig, sokolov) time što on pripada u ustroj starijega jezika, a brani zagrebački na -ah time što pripada u ustroj novijega jezika. Može se, veli, raditi samo o tome da li da se u gen. plur. uzme nastavak -ah ili samo -a, a stari kratki genitiv uopće ne dolazi u obzir. Nadalje prigovara starom nastavku za 1. 1. sg prezenta, koji Kurelac upotrebljava mjesto novijih nastavaka (pletu mjesto pletem). Kurelac ga je uveo s pozivom na starinu i na ostale sla­ venske narode. Prvi razlog ne može obastati po gore izloženome, a za drugi postavlja Veber pitanje: zar nam je cilj stvoriti sveslavenski jezik, zar mi pišemo za sjevernu slavensku braću ili za svoj narod? Isto se tako ne može opravdati Kurelčeva tvorba futura, i to prezentom od svršenoga glagola i s pomoćnim glagolom budem od nesvršenoga glagola, jer je ona za štokavce izumrla i drugim se zamijenila. Pobija i upotrebu parti­ cipa prezenta za budućnost i razlikovanje gerundija po rodu i broju suvremenom normom narodnoga i književnog jezika. Predbacuje mu pra­ vopisnu neujednačenost i nedosljednost, pa ističe kako bi baš Kurelac najmanje smio prigovarati zagrebačkom genitivu plurala kad upravo on zahtijeva pisanje čto, vse, vsaki, a izgovaranje što, sve, svaki. Ističe Kurelčevu zaslugu što oživljuje stare riječi, ali to odobrava samo onda kada u suvremenom jeziku nema dobre riječi. Prigovara mu i grubost stila, pa i prostaštvo, »koga se u 19. vieku stidimo«. Ako Kurelac želi, »ahavci« će s njime ući u javnu prepirku, ali će je voditi muževno, dostojno i nepristrano, »samo da bude u što veću korist divnomu nam jeziku«.• • V alja istaći da B re y er u k n jiz i »Tragom života i ra d a F ra n a Kurelca«, Z agreb 1939, govoreći n a str. 99—100. o Jagićevoj ocjeni »Flum inensia«, tež ište ocjene, ko je je u b iti negativno, prešućuje, odnosno ublažuje. ’• A. V eber, D jela, III, Z agreb 1887, 318—337.

Veberov »Brus jezika« pisan je razborito, s uvjerljivim argumenti­ ma, otmjeno i s neprikrivenim poštovanjem protivnika. Kurelca je taj članak ozlovoljio, ali svojom suverenom nadmoćnošću i razoružao: Kurelac je doduše pokušao napisati odgovor, ali je napisao samo odlomak u dva nacrta koji nije ni objavio.11 Veber je tim člankom pribavio Zagre­ bačkoj školi važnu pobjedu. Uopće, Veber je znatno nadmašivao Kurelca shvaćanjem o književ­ nom jeziku, o njegovim svojstvima i potrebama. Vidi se to i u Veberovoj »Obrani njekoliko tobožnjih barbarizamah«12 iz godine 1874, odgovoru na Kurelčeve prigovore književnom jeziku u »Mulju govora nespretna i nepotrebna«. U uvodnom dijelu te svoje rasprave Veber je za odabiranje riječi i izraza iznio načela kojih se držala čitava Zagrebačka škola, a po­ sebno i njezin zaslužni leksikograf Bogoslav Šulek.13 Riječi se i izrazi u prvom redu uzimaju iz štokavskoga narječja, i to po proširenosti i slavenskojn korijenu, a zatim iz čakavskog i kajkavskog narječja, a tek onda iz slavenskih jezika i napokon, ako nema takve pomoći, mogu se stvarati u duhu hrvatskoga jezika. Na osnovi takvih načela, koja su vukovci usvojili tek u novije doba, Veber brani riječi brzojav, brzojaviti, crnina, čin, djelokrug, drmati, nadoći, naobraziti, natražnjak, obćilo, odputovati, parobrod, podatci, posada, pretjerati, prenapeti, prostorija, sredstvo, značaj, žrtva, žrtvovati, svrha i učiona, što ih je Kurelac ubro­ jio među barbarizme. Jezični razvoj poslije Vebera i Kurelca opravdao je u pretežnoj većini Veberove primjedbe. A kako se Veber znao uzdignuti nad ljudske strasti, pokazuje i nje­ gov posmrtni članak o životu i radu jednoga od najžešćih protivnika Za­ grebačke škole, »Vjekopis Franje Kurelca« iz godine 1874.14 S takvim pijetetom nije o Kurelcu govorio nijedan od njegovih protivnika. Poslije polemičnog članka »Brus jezika« uslijedila je uskoro važna pobjeda Zagrebačke škole: odlukom kancelara Ivana Mažuranića od 29. listopada 1862. broj 3180 uvedena je Gajeva ortografija u hrvatske škole.15 Veber je sada bio na vrhuncu slave: u školama se upotrebljava njegova Skladnja, izvojevane su pobjede nad svim važnijim protivni­ cima, škole se služe Gajevim pravopisom. Istina, novine i književnici napuštaju muklo e, a e zamjenjuju sa ie ili je, no škola je zalog buduć­ nosti. Književni časopis »Neven« izazvao je doduše pedesetih godina pra­ vopisna Čarkanja, pa su u to doba (1854) zapaženi prijedlozi važnog čla­ na zagrebačke škole Bogoslava Šuleka da se napusti pisanje mukloga e i da se e zamijeni sa ie, odnosno je,16 no sve je to pisano blagim, prija­ teljskim tonom, pa je i sam »Neven« poslije tih Šulekovih članaka do­ nosio članke pisane i starijim i novijim načinom. Čak je i pripadnik mlau B rey er: O. c., 104—105. A. V eber, D jela, III. 338—359. 13 Vidi piščevu ra sp ra v u »Šulekova b riga o hrv atsk o j naučnoj term inologiji« u Z bor­ n ik u Filozofskog fa k u lteta , II, Z agreb 1954, str. 67—81. u A. V eber, D jela, V. Z agreb 1889, 4—72. 15 Ob ustanovi hrv atsk o g a pravopisa, »Vienac«, 1877, str. 176—179. 18 B. S.: Z ašto izostavljam o e p re d r-om u rieč ih k rv itd.? »Neven«, 1854, br. 1 B. S.: O dvoglascu ie, Neven, 1854, knjiž. prilog br. 2.

115

de generacije Vatroslav Jagić ušao 1859. u obranu zagrebačkoga gen. plurala, pa ga je Veber neposredno prije završnog ispita vrlo srdačno primio na zagrebačku gimnaziju za nastavnika.17 No mladi se Jagić naučno brzo razvijao. Ravnatelj gimnazije Veber išao mu je u svemu na ruku, ali to dakako Jagića nije smetalo da u novopokrenutom »Književniku« god. 1864. podvrgne kritici zagre­ bački školski pravopis u njegovim već spornim tačkama. Služeći se me­ todom historijsko-poredbene lingvistike, Jagić ustaje u 1. broju »Knji­ ževnika« člankom »Naš pravopis« i protiv nastavka -ah, i protiv muklog e, i protiv e, a za je, ie, i protiv tj mjesto ć, gdje mu je god mjesto. Jagić je ustao i protiv pretjerane etimologičnosti u pravopisu i zalagao se za ublaženi etimološki pravopis smatrajući da bi i vukovci »učinili vrlo mudro, te bi pisali: sladak, sladka«.18 Način Jagićeva pisanja i obrazla­ ganja sasvim je drugačiji nego u njegovih prethodnika kad su pi­ sali o sličnim problemima. Sav u indoevropeistici Jagić se služi i sanskrtom i grčkim i latinskim i starobugarskim, da bi dokazao svoje teze. Osim toga on je uvjeren da je već došlo vrijeme da se napuste ilirske iluzije o jeziku i pravopisu: »Čim su dakle u nas nestala ona vremena, kada bezazleno snivasmo o nekom umjetnim načinom sagradjenom jeziku, koji bi, sastavljen iz svakojakih i svačijih ingredijencija, ugadjao svemu jugu, (nekoji, u kojih bijaše više esprit-a priokupiše još i sjever!); čim dan današnji, neuspjehom poučeni, shvaćamo, da jedina unutarnja snaga valjano i na temelju podpune sloge medju Hrvati i Srbi razvijene na­ rodne knjige može pritegnuti iztok i zapad: bilo bi, osvjedočen sam, su­ višno svako oduže zagovaranje i zaštićivanje onoga, što si dan za danom sve dalje put krči, onoga, što se osniva na sasvim naravskom načelu, koje je prvi početnik i pravi sagraditelj današnjega njemačkoga jezika ovako krepko izrazio: Mann muss nicht die Buchstaben in der lateinischen Sprache fragen, wie man soll deutsch reden: sondern man muss die Mutter im Hause, die Kinder auf der Gasse, den gemeinen Mann auf dem Markte darum fragen, und denselben auf das Maul sehen, wie sie reden.« No Veber još nije bio uvjeren da je došlo vrijeme u kojem treba raskinuti s tradicijom ilirizma. Stoga je odmah napisao opširnu obranu »O našem pravopisu«, koju je Jagić u skraćenu opsegu donio u »Knji­ ževniku« 1864, tako da je Veber potpun tekst objavio iste godine u »Gla­ sonoši«.19 Od Jagićevih prigovora usvaja samo prigovor muklom e, dok vrlo odrješito brani e, gen. pl. na -ah i etimologičnost svoga pravopisa. Jagić mu je izbacio baš onaj odlomak u kojem Veber prigovara poteza­ nju pravopisnog pitanja u »Književniku«. Svojim prijedlozima i načinom pisanja Jagić zapravo, po Veberovu mišljenju, unosi peti pravopisni si­ stem među Hrvate i Srbe, koji imaju već četiri pravopisna sistema: hr­ vatski školski, hrvatski »Pozorov«, Karadžićev i srpski tradicionalni. Ta­ ko je »Književnik« još uvećao hrvatsko-srpsku pravopisnu neslogu, a mnogo bi pametnije bilo da se priključio Karadžićevu, kojemu je naj17 V. Jagić: Spom eni m ojega života, I, 45. 11 V. Ja g ić: N aš pravopis, K njiževnik, 1864, str. 1—34. i 151—180. M A. V eber: D jela, III, 183—218.

116

bliži. Za održanje e Veber nalazi razloge u zamršenosti razlikovanja du­ gih i kratkih slogova, a za ah i opet u potrebi razlikovanja oblika za gen. sg. i gen. pl. (junaka i junakah); vukovci za to razlikovanje stavljaju u gen. pl. kapicu na a, a Veberu je ta kapica slovo h, kojeg većina naroda i ne izgovara, pa joj može biti samo puki padežni znak. Za veću etimologičnost od Jagićeve izjašnjava se Veber zbog veće dosljednosti, ali pri tom krupno griješi tvrdeći da se u riječi očinstvo č drugačije izgovara nego u riječi očitovanje. Čuje se, veli, nešto glasa t. A osnovna mu je ipak misao: »Posvuda bo vidimo, da se je pravopis u jezgri onako zadržao, kako ga je odlučna volja narodnjakah u stanovitoj pobjednoj dobi usta­ novila, tako da ga kasnija nastojanja nisu nikad mogla u temelju uz­ drmati. Prepirke pako, zasiecajuće u njeke velike tančine, nisu nigdje dovele do stalnih posij edakah, ter ima u svakom pravopisu razlikah, koje budući već nebitne naravi, dragovoljno se podnose, jer se tim nepriječi glavna svrha svakoga knjižtva, da se piše razumljivo, ugladjeno, učeno, obilno.« Veberu je dakle iznad svega bilo stalo do toga da se pra­ vopis već jednom ustali i da se svaki čas ne mijenja. U tu se pravopisnu polemiku umiješao i Šulek člankom »Obrana ahavca«, koji je izašao u istom godištu »Književnika«. Kao što spome­ nusmo, on je već 1854. napustio e i e, ali ah on brani i sada dokazujući da je to najnovija tvorba gen. pl. u našem jeziku, i navodeći da se govori i po Crnoj Gori i po primorju i među čakavćima, a nalazi se mnogo u sta­ rijih pisaca, u narodnim pjesmama i u Njegoša. Čudi se što se protiv toga ah bune baš oni kojima je »k srcu prirastao onaj puno noviji chaos od dvojine i množine, od ma, me, ama, ima«.20 Teži je udarac zadao Jagić. Veberu spomenutim već »Primjetbama k našoj sintaksi s gledišta sravnjujuće gramatike« godine 1865. Ovdje je dovoljno reći da je Jagić na Veberov »Odgovor g. Jagiću na primjetbe o sintaksi« nadodao bilješku, pisanu povišenim tonom, u kojoj prigovara Veberu da se smatra glavom današnjih filologa, a da je svojim »Odgo­ vorom« privrijedio jezikoslovlju koliko i Švearovo Ogledalo Iliriuma znanosti povijesnoj. Jagić je već svjestan da je njegova sprema, koju je stekao potkraj pedesetih i u početku šezdesetih godina, potpunija od Veberove stečene u početku pedesetih godina. Premda je Veber položio ispite s odličnim uspjehom i kod prof. Grysara i kod prof. Miklošiča, ipak je on u Beču studirao samo godinu dana, i to u početku Miklošičeve ka­ rijere, a Jagić je na studijama proboravio potpune četiri godine (1856— 1860), i to nakon znatnog razvitka lingvistike. Stoga on superiorno ističe tu razliku svojem ravnatelju ovim riječima: »Jer komu je g. Veber auktoritet in philologicis, imenito pako in slavicis, taj će, ako nenaštampamo odgovora, i zbilja povjerovati, da ja s jezikoslovnim znanjem monopol tjeram te nepuštam istine na vidjelo; a komu nije u znanosti do ničije osobe već do stvari, taj će, nadam se, ipak smoći toliko truda i vremena, da još jedanput pomnjivo pročita onu njoj u razpravu, i zatim ovaj od­ govor Veberov, pa ako i ništa ner ažurnije o filologiji, morat će mu na** B. Sulek: O brana ahavca, K njiževnik, 1864, 283 — 291.

117

mah udariti u oči barem način pisanja o filologiji, Veberov i moj; ako li pak razumije samo štogod o filologiji, lako će između mene i njega pre­ suditi.«21 Veber se u ovom odgovoru prvi put našao na sklisku terenu, Jagić je to osjetio, pa mu je to i iznio ovako drastično, no Veber se nije predavao, nego je u »Domobranu« 1866. objavio svoj »Zadnji odgovor gospodinu Jagiću«.22 Prigovara u njemu Jagiću da je i opet skratio Ve­ berov članak i mijenjao pravopis i u Šulekovu i u Veberovu članku, što smatra nečuvenim, no ipak priznaje Jagiću učenost koja dolikuje učenja­ ku u nauci, no u praktičnim poslovima, među koje ide i pisanje školskih knjiga, na prvom je mjestu jednostavnost i popularnost. Ne može se, veli Veber, sanskrtom tumačiti u školskim knjigama, a nije ni potrebno u školi sve pojave u hrvatskom jeziku tumačiti staroslavenskim jezikom. »Zato posve pravo veli g. Jagić, da ja drugačije pišem filologičke članke; jer dočim on svakom i najmanjom sgodorn iznosi na vidjelo svoje znanje sanskrita, ja argumentiram iz same naravi jezika; dočim se on uvijek kreće u maglovitih visinah, ja silazim na zemlju medju narod, koji mene sigurno više razumije nego njega, pa tako popularno predočujem narodu i abstraktnije misli; ja u tom sliedim primjer vrloga u tom našega Šulka, koga sav naš narod s popularna razlaganja i težih misli veoma hvali; riečju, ja se tim ponosim, što nedokazujem onako, kako to g. Jagić čini.« Ovim dvjema raspravama, a osobito drugom, Jagić je načeo Vebera. Poslije toga čitamo u štampi sve više prigovora Veberovu konzervativi­ zmu, nedovoljnoj stručnosti i uskogrudnosti. Neki q. »iz Beča« javlja se u 88. i 89. br. »Narodnih novina« godine 1866. s prikazom »Književnika« pa među ostalim veli da je gornja polemika pokazala »kako malo o jezikoslovju još i oni ljudi razumiju, o kojih bi se najprije pomišljalo, da ipak nješto o tom razumiju«. A naskoro i u »Pozoru« god. 1867, u br. 148—152, Dragutin Jambrečak objavljuje »Primjetbe na sud A. T. o slogu Miškatovićevu«, u kojima prigovara Veberovoj Skladnji što je su­ više ukrutila upotrebu vremena u zavisnim rečenicama povodeći se za latinskim jezikom. Na osnovi veće slobode nego što je dopušta Veber, Jambrečak na Veberovoj analizi Miškatovićeva stila pokazuje kako su mnogi Veberovi prigovori neopravdani. A pobija uz put i Veberovu obra­ nu jata iz polemike s Jagićem: »Nije li bolje i kadšto pogriešiti, nego-li uviek i neprestano griešiti. A pišuć e nikad nenaučismo izgovarati rieči s ovim dvoglascem.« Ali, dakako, i dalje ima Veber svojih štovatelja. Tako u »Novom Po­ zoru« 24. IX 1868. čitamo u nepotpisanom članku »Adolfo Veber i naše škole« oduševljene pohvale Veberovu radu: »Kolika je sreća, da je upra­ vo njega, jednoga od najboljih naših štilistah, čovjeka od toli uzorita ukusa, pokazana kod tolikih kritikah, zapala sreća podati mladeži one knjige, koje i drugi veliki narodi smatraju za osnov ciele svoje kultu­ r e . .. Onako jasna (pravila), kako ih Veber postavlja, neznam tko bi bio kadar od svih učenjakah hrvatskih . .. Eno Mažuranić postavio pravila naglasu. Tko ih razumije? Gledajte uz svu učenost i marljivost nepre21 K njiževnik, II, 1865, str. 583. i đ. ” A. V eber, D jela, III, 219 — 234.

cizna pravila Daničićeve syntakse. .. Samo jasni duh Veberov mogao je i s manje znanja stvoriti sgradu novu, veličanstvenu u smiemoj školskoj knjižici za niže gimnazije.« Poslije polemike s Jagićem izašla su još tri izdanja Veberove Slovni­ ce hrvatske. U trećem izdanju Veber je popustio u pitanju e i er-a, ubla­ žio je i modifikaciju gen. plurala, po kojoj je dobar i gen. pl. jelena i jelenah, ali je Slovnica ipak u biti ostala ista, pa i najviše kritizirano po­ glavlje o upotrebi vremena. Sve je to potaklo Mirka Divkovića, zagre­ bačkog profesora, da se potkraj sedamdesetih godina dade na pisanje školske gramatike hrvatskoga jezika, pa tako 1879. izađoše njegovi Obli­ ci, a 1881. Sintaksa hrvatskoga jezika. Divković je bio Jagićev istomi­ šljenik, pa je zajedno s njim god. 1870. bio i otpušten iz službe, no ubrzo je opet primljen u službu. Kako je Divković obadvije knjige izradio po Miklošičevu i Daničićevu uzoru, Veber ih je dakako podvrgao oštroj kritici.23 To je izazvalo polemiku, u kojoj je u prvi mah pretegao Adolfo Veber jer mu je u pomoć priskočio Armin Pavić, no Divković se kasnije u svojoj obrani pozvao i na Daničićevo i Valjavčevo i Živanovićevo svje­ dočanstvo da su mu knjige dobre, pa je to konačno prevagnulo, te su Divkovićeve knjige odobrene za školu i postepeno su sasvim potisnule Veberove gramatike. Bilo je to već vrijeme kad su Karadžićeva i Daničićeva načela o jeziku i pravopisu pobijedila i u Srbiji, a i u Hrvatskoj stekla vrlo mnogo pristaša, tako da su Veber i Šulek bili sve osamljeniji u stručnim krugovima. U Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetno­ sti bili su već posve ravnopravni zagrebački i Daničićev pravopis, tako da od 1880. izlazi Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika po Daničićevu pravopisu i u Daničićevoj redakciji. U polemici s Divkovićem Veber je čuo mnogo neugodnih riječi i od Divkovića i od Maretića. Argumenti sad već nisu bili važni, sukobila su se dva tabora od kojih je svaki želio samo pobjedu. Veber je u svojoj ocjeni u »Narodnim novinama« 1879. izričito istakao da Divkovićevi Oblici nisu za hrvatska učilišta, jer su djelomice pisani drugim nazivljem nego gramatike drugih jezika i jer sadržavaju mnogo toga što ide u sin­ taksu i pisani su više dijalektički nego kategorički. Na to je Divković oštro reagirao i istakao da se na pisanje Oblika odlučio baš zbog toga što se kao nastavnik nakon studija u Beču uvjerio da Veberova grama­ tika ne valja, »da mi je sva skoro muka oko hrvatskoga jezika na gimna­ ziji bila uzaludna, da sam sebe i svoje učenike hranio neistinama, da su naše gramatike nalik matematičkoj zadaći nevaljala učenika. . . Zato sam ja već prije četiri godine predložio u konačnoj sjednici vis. kr. zem. vladi, da se Veberova slovnica zamjeni (!) Daničićevom, latinicom štam­ panom, ali nedobismo povoljna odgovora.«24 Nasuprot tome Pavić je za Divkovićeve Oblike rekao gotovo isto: » . .. a tko bi slovnicu g. Divko­ vića prošao cielu od a — a>, mislim, da bi mogao lako doći do osvjedo” A - V eber: Sud o I. dielu hrv . g ram atike, to je s t ob oblicih, k o je je za sre d n je i nalik im škole napisao M. Divković. N arodne novine, 1879, br. 220—222. U D jelim a III, Oblici M irka Divkovića, str. 35 — 56. M irko D ivković: Odgovor na sud g. Vebera, N arodne novine, 1879, br. 226—235.

119

čenja da u toj knjižici gotovo nijedno pravilo nije istinito, ili da bar nije podpuno, ili da bar nije jasno izrečeno.«25 Tu se dakle radilo o gramatikama dvaju jezičnih i pravopisnih tipova istoga jezika, pa pripadnika jednoga tipa nije mogao zadovoljiti drugi tip: činio mu se lažan, neistinit, pa ga je a limine odbijao. Veber se osobito teško branio protiv prigovora zašto se za posljed­ nje izdanje Slovnice hrvatske 1876. nije poslužio slavnom Miklošičevom »Poredbenom sintaksom slavenskih jezika« koja je završena 1874. To mu je oštro prigovorio prof. Maretić u ocjeni Divkovićeve Sintakse 1881. u »Narodnim novinama« iste godine.28 To se, veli on, može tumačiti ili time što piscu nije bilo drago mijenjati, ili »duševnom tromošću ili tvrdogla­ vošću«. Obrana se Veberova sastojala u tome da su Daničić i Miklošič pisali svoje slovnice samo za učenjake, dakle samo znanstveno, a on je svoje morao pisati za učenike, doduše s obzirom na znanost, ali prak­ tički, pregledno i lako razumljivo.27 »Zar mi svi da samo prepisujemo Miklošića?« retorički pita Veber, koji nije htio biti samo imitator. On je nekoć bio glava Zagrebačke škole, on nije bio samo pisac školskih gra­ matika nego i jedan od najistaknutijih stilista svoga vremena. On je bio uvjeren da se hrvatski književni jezik njegova vremena izdigao već nad jednostavnost narodnoga jezika. Stoga on god. 1879. u polemičnom član­ ku »Na razstanak g. Divkoviću«28 ističe nešto čime je upravo anticipirao vukovce: »Naš književni jezik nije prihvatio načela, da je samo ono hr­ vatski dobro, što je u Vuku, mi smo unj gdješto primili i kajkavskih i čakavskih elemenatah, osobito riečih, premda nam je jezgra štokavska.« Ali tada vukovci nisu imali za to sluha. Oni nisu uvjerili njega, a ni on nije uvjerio njih. Veber je i umro u uvjerenju da je bio na pravu putu.

3. TRAGEDIJA ADOLFA VEBERA TKALČEVIĆA Osamdesetih godina Veberova je djelatnost u području jezika neznatna. Tek gdjekoja ocjena, tek gdjekoja polemika. Karadžićeva i Daničićeva načela stječu sve više pristalica i u Akademiji i u Matici hrvatskoj i u časopisima. Mlada je generacija sad već daleko od atmo­ sfere ilirskoga pokreta kada se shvaćalo da se jedinstvo južnoslavenskih naroda može postići samo jedinstvenim jezikom. Umjesto ilirske zanesenosti nastupilo je realno prosuđivanje, koje je zahtijevalo da se književni jezik podudara u svim bitnim elementima s narodnim jezikom novoštokavskih oblika i novoštokavske akcentuacije. A književni jezik Zagre­ bačke škole imao je u sebi, kao što smo vidjeli: svjesno, i neke umjetne* ** Izvještaj A rm ina Pavića o D ivkovićevu »hrvatske slovnice I. dielu«, N ar. novine, 1879. br. 243. ** T. M aretić: »H rvatske gram atik e II. dio. S intaksa za školu. Sastavio M irko Divković.« O cjena. N ar. novine br. 212, 216, i 218 god. 1881. 17 D jela A. V ebera, III, 451 — 457. “ D jela A. V ebera, III, 57 — 89, str. 75.

elemente baš zato što su potjecali iz dijalekata koje su štokavci morali tek učiti. Mlade generacije osamdesetih godina nisu mogle ni htjele shva­ titi čemu je to potrebno, zašto se književni jezik komplicira i zašto se ne provede jedno od osnovnih načela '>Književnog dogovora« iz 1850, po kojem »ne valja miješajući narječja graditi novo kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno, da bude književni jezik«. Unatoč Veberovu protestu Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izlazi od 1880. jezikom i pravopisom Karadžića i Daničića, poneki pisci predaju rukopise Matici hrvatskoj samo pod tim uvjetom da se štampaju po Karadžićevim i Daničićevim principima, u »Viencu« se javljaju Maretić i Broz, predstavnici mlađe lingvističke generacije, i populariziraju jezična i pravopisna načela V. S. Karadžića i Đ. Daničića. Po svemu se vidi da brod Zagrebačke filo­ loške škole tone, ali njegov se kapetan ne predaje. Spreman je da potone zajedno s njim. Polemika vukovaca s predstavnicima Zagrebačke filološke škole poprimila je čak neugodne oblike za Vebera u njegovoj najosjetljivijoj tački. Kao što smo vidjeli iz historijskog pregleda, Babukić, Mažuranić i Veber, a dakako u pozadini i Gaj, stvorili su tip »ilirskog« književnog jezika u težnji za jezičnim i kulturnim sjedinjenjem južnih Slavena. Srbi su napokon šezdesetih godina primili Karadžićev i Daničićev tip jezika, a Hrvati su ostali pri svom ilirskom, hrvatskom, zagrebačkom tipu. Pot­ puno jezično jedinstvo između Hrvata i Srba nije dakle ostvareno. Ostva­ riti bi se moglo samo tako da Zagrebačka filološka škola napusti svoje specifičnosti (stariji oblici, ie, je, gen. plur. na -ah, etimološki pravopis), a eto ona to neće. U svojoj nepopustljivosti Veber se površnom proma­ traču čini zaprekom jezičnog jedinstva Hrvata i Srba. To mu jasno kaže u 34. i 35. broju »Vienca« od 23. i 30. kolovoza 1884. neki cp u članku »Poraba nekih zamjenica i još nešto«: »U pristaša Zagrebačke škole čudna je zebnja od novijih oblika, pa vole biti i nerazumljivi nego da njih upo­ trebe; n. pr. pišu: noži su ga ranili, mj. nožima; najviše ako u takvu slu­ čaju metnu kvačicu na i: i, nu u govoru? Zašto se nebi radje u takovu slučaju upotrebio noviji oblik? Ali to je Srbski! Dobro; nu što onda vičete na Srbe, kad oni vele, da su svi štokavci Srbi?... Za mnoge pak pristaše Zagrebačke škole može se misliti, kad bi bili u početku našeg preporoda, u doba Gajevo, već odrasli ljudi, da bi bili od pukoga konservativizma postali magjaroni ljući od pokojnoga Joszipovicha.« Ako to nije tragedija, a ono je bar ironija sudbine! Veberu ne preostaje drugo nego da mu u »Viencu« iste godine ponovi svoju maksimu, rođenu prije pola stoljeća, u posljednjem svom jezikoslovnom članku »Brus jezika ili zagrebačka škola«: »Zagrebačka je škola imala zadatak, da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavaca, kako bi se razširilo knji­ ževno polje. . . Pošto je to tako liepo pošlo za rukom, riesmije zagrebačka škola, razboritim načinom, obustaviti svoje spasonosne radnje, jer joj je još književno ujediniti barem Slovence, među kojimi se upravo sada pojavljuju znameniti učenjaci, težeći za istim ciljem, koji će se sjegumije 121.

postići zagrebačkom, nego li Daničićevom školom.«1 Kako je to bilo nere­ alno godine 1884! A to je isto ponovio Veber i u svom govoru 29. stude­ noga 1885. na glavnoj godišnjoj skupštini Matice hrvatske.2 I tada je još, sa šezdeset godina, živio u nadi da će Slovenci napustiti svoj književni jezik radi jezičnog jedinstva s Hrvatima i Srbima. To je dakle jedan od posljednjih iliraca osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća. A s takvom je nadom i uvjerenjem naskoro i umro (6. kolovoza 1889). To Veberovo nerealno prosuđivanje mlade generacije nisu mogle shvatiti, pa im je Veber postao tuđ, nemio, separatist, mađaron, Joszipovich ako se govori neraspoloženo, a konzervativne ako se govori objektivnije. A kako se i Vjekoslav Klaić, urednik »Vienca« god. 1889, izjasnio za »Daničićevu školu«, nije čudo što je o smrti nekadašnjega revnog suradnika »Vienčeva« donesena samo kratka redakcijska bilješka od desetak redaka u kojoj se ističe Veber ova suradnička revnost, tačnost, pravilnost jezika i — čitak rukopis.3 A u Ljetopisu Jugoslavenske akademije nije mu nitko napisao nekrolog. Tragedija Adolfa Vebera kao jezikoslovca jest tragedija čovjeka koji je ostao čitava života vjeran idealima mladosti. Živeći u malom, pritisnu­ tom narodu, bez nacionalne i socijalne slobode, u vrijeme čestih i dra­ stičnih promjena, u kojima položaj i egzistencija njegova hrvatskog na­ roda, pa i čitavog jugoslavenstva, stalno stoji u znaku pitanja, Veber se u mladim danima zanio za široku i spasonosnu ideju ilirstva i njoj je ostao vjeran u svima promjenama i zbivanjima u toku svoga života. Poslije ilirskog zanosa i njegova sloma dolazi Bachov apsolutizam s po­ novljenom potrebom borbe za naj elementarni ja prava jezika, a poslije njega, u konstitucionalno doba, borba za prosvjetnu i kulturnu afirma­ ciju, a sve ipak u rastrzanim prilikama i raskomadanim narodnim terito­ rijima. Hrvati, Srbi, Slovenci i Bugari nisu se mogli pretopiti u ilirsku nacionalnost, na dnevni red se postavljaju realni, ost varljivi zadaci i u sjenu pada zanosnost i neostvarljivost ilirskih ideala. Veber, istina, koliko god može, učestvuje i zalaže se za ostvarenje konkretnih zadataka svoga vremena, često je i u prvim linijama borbe za prava hrvatskog jezika, za osnivanje i organiziranje kulturnih i naučnih institucija, dok su se naprotiv mnogi njegovi vršnjaci povukli iz aktivne djelatnosti, ali on ipak gleda svijet kroz prizmu svojih ilirskih ideala. Vremena se mije­ njaju, mijenjaju se i njegove praktične'djelatnosti, no kroz sva ta vre­ mena pronosi on nedirnute snove ilirizma. U tom su tragovi Veberova konzervativizma koji se odrazio i na njegovim pogledima o jeziku. Tako onda generacije osamdesetih godina ne mogu shvatiti riječi koje su bile aktualne tridesetih godina istoga stoljeća, pa prolaze mimo njih sa smi­ ješkom, ako ne s ogorčenjem. Ali sve to ipak ne može umanjiti zaslužno djelo koje je Veber izvršio u doba svoje jezikoslovne djelatnosti. Preuzevši nasljeđe iz Babukićevih ruku on je zajedno s Antunom Mažuranićem unaprijedio hrvatsku jezičnu 1 D jela A V., III, 459. * Spom en-knjiga M atice H rvatske, str. 335. J Vienac, god. 1889, br. 33. od 17. kolovoza.

:i22

teoriju i nastavu, napisao prvu cjelovitu sintaksu hrvatskosrpskog jezika, pronikao dublje od svojih prethodnika u zakonitost i pravilnost našega jezičnog izraza, sačuvao naš književni jezik od stranputica koje su mu prijetile pedesetih i -šezdesetih godina da nije bilo njegove budnosti; branio je njegovo prirodno pravo od nasrtaja germanizacije, izdigao hrvatski književni stil na visinu na kojoj se nije prije njega nalazio, brinuo se za njegovu pravilnost i ljepotu punih dvadeset godina i daleko­ vidno istakao posebnost i prava književnog jezika. Da to nije bio lagan i zahvalan posao u sudbonosno i uzbudljivo doba pokorenog naroda, svjedoče mnogi neugodni časovi koje je podnio u sukobu s moćnicima tadašnjeg vremena. Počevši od prigovora njegova ravnatelja gimnazije (»Sie kroatisieren mir zu stark die Jugend!«) pa preko prijetnje bana Coroninija (1860) i Raucha (1867) otpustom iz službe zbog bunjenja omla­ dine,4 a radi zalaganja za prirodna prava hrvatskog jezika, pa sve do uvredljivih polemika (»laži-Hrvati i uskoci«) od prvih do posljednjih dana Veber je na svojim plećima osjećao svu težinu uloge koju je zdušno i nesebično vršio. Relativnu nezavisnost stekao je tek 1870, kad je imeno­ van zagrebačkim kanonikom. Demokrat po uvjerenju, protivnik feudal­ nih privilegija i privrženik širokih narodnih slojeva,5 Veber se ističe i kao izrazit karakter i rodoljub među hrvatskim intelektualcima svojega vremena,6 što se svakako povoljno odrazilo i na njegovoj borbenosti za prava hrvatskog jezika. Istina, Veber nije u pravi čas osjetio da su nastu­ pila druga vremena i druge potrebe, da je njegovo vrijeme prošlo i da jezična pitanja treba staviti pod novo osvjetljenje. Ali u njegovu obranu valja istaći da je uza se imao čitavu školu i brojan kadar hrvatskih knji­ ževnika i da nije bilo sasvim lako prekinuti tradiciju iskušanog i već afirmiranog književnog jezika. Gledajući iz današnje perspektive, čini se da je Jagić u polovini šezdesetih godina najpravilnije prosudio potrebu pravopisne i jezične reforme. Ali tadašnje je vrijeme bilo puno suprotnosti, pretrpano neri­ ješenim vitalnim narodnim pitanjima, tako da ni ovo jezično pitanje nije bilo bez političkih osjetljivosti. Premda je njegovo rješenje bilo jasno formulirano »Književnim dogovorom« u Beču 1850, ipah su ga u provo­ đenju znatno usporili Karadžićev članak »Srbi svi i svuda« u Kovčežiću 1849, pa i Karadžićev odgovor7 1861. na Šulekov članak »Srbi i Hrvati« 1856. Sve je to dakako ne samo vezalo ruke Veberu i Šuleku nego i usporilo razvoj i rješenje pitanja i odgodilo ga na devedesete godine. Rješenje dakle pravopisnog i jezičnog pitanja nije ovisilo samo o Veberu nego u prvom redu o kompleksnosti društvenog i političkog života u drugoj polovini 19. stoljeća. Veber ga je možda mogao ubrzati, ali ne * D jela A. V., I, 21—23. 5 A. B arac: P utopisi A dolfa Vebera, str. 60—61. * T ako n p r. Slovenac Janez T rdina, b u n to v n i p rofesor rije č k e gim nazije šezdesetih godina, piše: »To m esto (Bakar) sem častil in lju b il že zato, k e r so se rodili v njem tr ij e prezn am en iti h rv a šk i in duševni v elikani: Cepulić, Sepić in V eber-Tkalčević.« (J. T rdina: Z brano delo, III, L ju b ljan a 1951, str. 537.) 7 U tom odgovoru K aradžić prilično nevoljko p rista je n a Sulekove osnovne teze. (V. tre ć u k n jig u K aradžićevih »S kupljenih gra m a tič k ih i polem ičkih spisa«, B eograd 1896, s tr. 464—468.)

123

mnogo, kako pokazuju diskusija i zaključci pravopisnog odbora godine 1877. Kad se dakle uoči sve izneseno, ne može biti ni govora da je Veber bio u Hrvatskoj zaštitnik svoga pravca u književnom jeziku, kako je napisao prof. Aleksandar Belić 1929. u »Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj« (1043). Veber je, kao što smo vidjeli, osnovno gle­ danje na jezik i pravopis baštinio iz ilirskih vremena, dotjerivao ga je s vremenom i usavršavao u skladu s organskim razvojem hrvatske knji­ ževnosti. Kad ga je hrvatska književnost osjetila kao balast, ona ga se riješila. Ali to ne smije poništiti, a i ne poništava zasluge koje su stečene onda kad su bile potrebne. U karakteristici Veberova filološkog rada u Povijesti slavenske filo­ logije Jagić je prikazao Vebera kao filologa stare škole s težnjom za izvjesnim dirigiranjem jezika.8 Vidjeli smo iz prikaza situacije u kojoj je djelovao Veber, da je za to bilo i dovoljno razloga, više ideološko-političkih, nego jezičnih, koje je Veber baštinio od ilirskih gramatičara. Bilo je za to i naročitih uvjeta u središtu u kojem se ukrštavalo i dijalektalno i književno. Mogli bismo čak reći da je to za neko vrijeme bila i potreba. Ali ako je Veber u tome i pretjerao i izazvao reakciju protiv sebe, stekao je s druge strane kao brižni izgrađivač hrvatskoga stila veće zasluge nego ijedan njegov suvremenik. Stoga mu i Jagić u spomenutoj karakteristici priznaje zdrav smisao za stilsku pravilnost. Ako se dakle uzmu u obzir sve zasluge i slabosti ovog našeg jeziko­ slovnog radnika iz 19. stoljeća, tada se vidi da zasluge znatno nadmašuju slabosti. Uvjeren sam da se čak može reći da slabosti iščezavaju pred zaslugama. Po onom što je pozitivno učinio za naš književni jezik, Adolfo Veber pripada među naše najzaslužnije jezikoslovne radnike. Njegove zasluge dosada nisu dovoljno ocijenjene i priznate. A pravilno se mogu ocijeniti i priznati tek ako ih sagledamo u razvojnom procesu. Po onome što su dale svome vremenu i što su ostavile u nasljeđe svojim potomcima.*

' V. Jagić: Isto rija slavjanskoj filologii, P e tro g rad 1910, str. 736—737. * Ovo je sam o odlom ak iz ra sp rav e »Veberove zasluge za naš kn jižev n i jezik« (R ad JAZU, k n j. 309, str. 33—80, Z agreb 1956).

Bogoslov Šulek kao puristički savjetnik

Osobita je bila situacija u kakvoj su se nakon g. 1836. našli kajkavski Hrvati sa svojim središtem u Zagrebu. Umjesto kajkavskoga književnog jezika, koji je imao nekolikostoljetnu tradiciju, trebalo je sada pisati novim štokavskim književnim jezikom koji je trebalo tek naučiti. »Ova promjena«, piše Šulek godine 1872, »bje dočekana s velikom pohvalom, osobito u Slavoniji i krajini, al’ je s druge strane puno neprijatelja navukla Gaju na vrat, osobito u provincijalu. Može biti, da bi bilo pro­ bitačnije, da je jošte koju godinu s tom promjenom počekao, nu dan­ danas je to već svršen posao. Osobito je svijet zazirao od »ilirskoga« imena, jer nije shvaćao uzvišenost ideje, koja se je skrivala pod tim imenom.«1 Gaj je dakako imao uza se svoje gramatičare: Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića, koji su vrlo brzo pripremili gramatike novoga književnog jezika. Babukić već 1836. objavljuje u »Danici« »Osnovu slovnice slavjanske narščja ilirskoga« koja izlazi i kao posebna knjiga, a 1854. izdaje veliku »Ilirsku slovnicu« u kojoj na 444 strane tumači, doduše već zastarjelom metodom, osnovna pravila književnog jezika kako ga shvaćaju ilirci. Taj književni jezik po njegovu shvaćanju, a i po shva­ ćanju ostalih iliraca, treba da bude takav da ga bez poteškoća mogu prihvatiti i Hrvati r Srbi i Slovenci. Osnova mu je štokavsko narječje ijekavskoga govora, ali ne onakvo novoštokavsko kao u Vuka Stefanovića Karadžića, nego prepleteno starijim osobinama u oblicima, sintaksi, a i u pravopisu. Stariji će elementi privući kajkavce i čakavce i Slovence, a noviji će poslužiti kao veza sa Srbima. Braneći stare oblike u plural­ nim padežima Babukić upravo to navodi na 183. strani »Ilirske slovnice« kao glavni razlog: »Osim gori spomenutih razlogah najpretežnii je onaj, što stari i pravilni oblik padežah uzderžaje uzaimno porazumljenje gor­ njih i doljnih Ilirah t. j. slovenskih i hervatsko-serbskih plemenah (kaj-, ča- i što-kavacah).« Takvo gledište zauzima i Antun Mažuranič god. 1839. i 1842. u svojim »Temeljima ilirskoga i latinskoga jezika za početnike«. Opredjeljujući se za genitiv plurala na -ah (otacah, učenikah, ženah), Mažuranič to obrazlaže time što je on »pri najvećoj strani Naroda Ilirskoga u običaju«, »što se u svih boljih knjigah ilirskih samo ah 1 Bogoslav S ulek: Izab ran i članci. Z agreb 1952, str. 226—227.

125

nalazi« i napokon, »što se po tom svaka nerazumivost i sumnja u govoru izbegne«.2 Takva su shvaćanja o književnom jeziku Hrvata, Srba i Slovenaca preuzeli i njihovi sljedbenici: Adolfo Veber, gramatičar i prvi pisac cje­ lovite sintakse hrvatskoga ili srpskoga jezika, Bogoslav Šulek, zaslužni leksikograf, i u mladim danima svoje naučne djelatnosti Vatroslav Jagić. Veber je osobito zaslužan za nastavu jezika u srednjoj školi, a osnovnim idealima Zagrebačke filološke škole, kako su je zasnovali ilirci, ostao je vjeran čitava svoga života. On je zajedno s A. Mažuranićem unaprijedio hrvatsku jezičnu teoriju, pronikao dublje od svojih prethodnika u zako­ nitost i pravilnost našega jezičnog izraza, branio je njegovo prirodno pravo od nasrtaja germanizacije i izdigao hrvatski književni stil na visi­ nu na kojoj se nije prije njega nalazio.3 A Bogoslav Šulek je svojim »Njemačko-hrvatskim rječnikom«, koji je izašao godine 1860. u Zagrebu, i »Hrvatsko-njemačko-talijanskim rječnikom znanstvenoga nazivlja« iz godine 1874/5. stekao za književni jezik takve zasluge da je akademik Petar Skok god. 1953. nazvao Šuleka jezičnim genijem, koji se po zaslu­ gama može usporediti s Vukom Stefanovićem Karadžićem.4 No slično priznanje odao mu je još za života izraziti vukovac Pero Budmani god. 1885. u 80. knjizi »Rada«, koja je izašla »u proslavu pedesetgodišnjice preporoda hrvatske knjige god. 1885«, ovim riječima: »Ovo je djelo (misli se »Njemačko-hrvatski rječnik«; bilj. moja) tako vješto, razumno, bistro izrađeno, da se punijem pravom možemo dičiti, da takovo ili bolje što samo najglavniji jezici u Evropi mogu pokazati.«5 U kakvim je teškim prilikama Šulek radio taj rječnik, pokazao je g. 1940. Vladoje Dukat u »Crticama o Šulekovu Njemačko-hrvatskom rječniku«,6 a s kakvom bri­ gom je odabirao rječnički materijal u duhu narodnoga jezika, vidljivo je i iz rasprave Vladoja Dukata »Ivan Trnski i Šulekovi rječnici« iz godine 1942.7 Šulek nije tako dobro poznavao narodni jezik kao Trnski, no nji­ hova je suradnja na tom rječniku bila tako složna i golema da Dukat, analizirajući rječničku građu, dolazi do zaključka »da bi na nadpisnom listu rječnika opravdano pristajalo i ime glavnoga saradnika njegova (Trnskoga), onako kako u Užarevićevu rječniku (1842) nahodimo na nad­ pisnom listu i ime Ivana Mažuranića«.8 Manje je poznato da je i Vatroslav Jagić u svojim mladim godinama bio vatreni pobornik načela Zagrebačke filološke škole. U raspravi »Quomođo scribamus nos?«, koja je izašla god. 1859. u 37—39. broju zagre! A ntun M ažuranić: T em elji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike. Z agreb 1839, str. 20. 3 P o ta n je o tom e v idi u m ojoj ra sp ra v i »Zasluge A dolfa V ebera za naš književni jezik«, ko ja je izašla u 309. k n jiz i »Rada« Jugoslavenske akadem ije znanosti i u m je tn o sti u Z agrebu (str. 33—80). * P e ta r Skok: O srpskohrvatskom jezik u sadašnjice, Letopis M atice srpske, Novi Sad, 1953, str. 432. 5 P ero B udm ani: Pogled n a isto riju naše g ra m a tik e i leksikografije, »Rad« Jugosl. akadem ije, Z agreb 1885, k n j. 80, str. 183/4. * V ladoje D ukat: C rtice o Šulekovu N jem ačko-hrvatskom rječ n ik u , L jetopis Jugosla­ venske akad em ije znanosti i u m jetnosti, sv. 52, Z agreb 1940, str. 209—214. 7 V ladoje D ukat: Iv an T rn sk i i Šulekovi rječnici, Rad, k n j. 277, Z agreb 1943, str. 1—64. 8 V ladoje D ukat: Iv a n T rn sk i i Šulekovi rječnici, str. 64.

bačkih Narodnih novina, Jagić brani -ah u gen. plurala i stare oblike za. dat., lok. i instr. plurala, a obrazlaže to potrebom jednoga književnog jezika i za Hrvate i za Srbe i za Slovence: »Tko će nam moći prigovoriti, što smo, imajući pred očima uzvišenu onu gore rečenu ideu o književ­ nom jeziku, izabrali i voljeli tri, i to pravilne forme, neg’li jednu? jedno posta naša deklinacija po dvie forme bogatijom, a drugo, udarismo sred­ njom stazom između Serbah i Slovenacah.« I po njegovu shvaćanju samo»srednja staza« može biti općenito prihvaćena, no poslije političkog i književnog razvoja tih triju naroda Jagić je već 1864. u čuvenom članku »Naš pravopis«9 raskrstio s tim ilirskim snovima i otada se postepeno i sve više približavao književnom jeziku ijekavskoga govora kako ga je kodificirao Vuk Stefanović Karadžić. Zagrebačka filološka škola vrlo je brzo oblikovala književni jezik ilirskoga kruga prema svojim ideološkim shvaćanjima o potrebi stvaranja jednoga književnog jezika za sve Jugoslavene. Babukić, Mažuranić i Veber stekoše zasluge kao gramatičari, no Veber je bio istaknut i kao stilist. Šuleku se pripisuju velike zasluge u leksikografiji, ali i u stilistici i u stvaranju stručne i naučne terminologije. Priznavali su mu to i njegovi suvremenici, a i kasniji ocjenjivači. Njegov suvremenik Josip Torbar, akademik, ovako je ocrtao šulekovo značenje u tadašnjoj hrvat­ skoj jezičnoj kulturi: »Dočim se u književnim radnjama domaćih pisaca mogao opaziti upliv latinskoga ili njemačkoga jezika, zrcalio se u Šulekovu pisanju duh hrvatskoga jezika, hrvatski način mišljenja, izražavan čistim hrvatskim riječima. I po formi i po sadržaju popeo se Šulek na visinu čiste i pravilne stilistike hrvatskoga jezika. Istina, mi smo kasnije dobili dobrih, vrlo dobrih stilista, nu ti su izišli ponajviše iz Šulekove škole. O najnovijoj dobi ne govorim, jer danas se, hvala Bogu, napredak na tom polju ne može poreći; ali dok se dotle došlo, trebalo je Šuleka.«lfr Vatroslav Jagić je u svojoj »Povijesti slavenske filologije« godine 1910. napisao za Šulekov »Njemačko-hrvatski rječnik« da je on »književnom jeziku u Hrvata učinio takve usluge kao rijetko koje djelo«.11 Aleksandar Belić piše 1929. u Stanojevićevoj »Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj« da je Šulekov rad u jezičnom području »imao epohalni značaj. Iako je bio stranac, bio je za čistoću narodnog jezika. Sam je pisao dobrim jezikom, samo je u purizmu pretjerivao, stvarajući mnoge kovanice i pozajmljujući riječi i iz naše stare književnosti i iz drugih slavenskih jezika. Njegov terminološki rječnik, za koji je dobio dosta materijala i od drugih, predstavlja vrlo solidan rad, koji je mogao u to vrijeme samo on dati.«12 O Šulekovu stvaranju kovanica i o pozajmlji­ vanju riječi iz slavenskih jezika napisao sam i ja dvije rasprave, jednu u II, a drugu u III knjizi »Zbornika Filozofskog fakulteta u Zagrebu«, te ' V atroslav Jagić: Naš pravopis, »Književnik«, časopis za jezik i poviest h rv a tsk u i srp sk u , i p riro d n e znanosti, Z agreb 1864, str. 1—34. i 151—180. “ Josip T o rb ar: O životu i d jelo v a n ju dra. Bogoslava Šuleka, L jetopis JAZU, Z agreb 1897, str. 178. 11 Isto rija slavjanskoj filologii, P e tro g ra d 1910, str. 431. 1S Stanojević: N arodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Z agreb 1929, IV, str. 757.

127

sam došao do zaključka da su Šulekove zasluge za naš stručni i književni jezik vrlo velike.18 Pokazao sam kako se Šulek našao u teškoj situaciji da prije temeljitog upoznavanja narodnoga jezika i prije njegove teme­ ljite naučne obrade zadovolji hitne potrebe književnoga jezika kojemu je Karadžićev rječnik bio već nedovoljan. Šulek je s odvažnošću i ozbilj­ nošću pristupio ostvarivanju toga zadatka, pri tom je često i pretjerivao, ali je u velikoj mjeri pripomogao književnom jeziku da s uspjehom vrši svoje različite funkcije u doba procvata hrvatske književnosti, školstva i privrede u drugoj polovici 19. stoljeća. Velik dio Šulekova leksičkog obogaćenja živi još i danas u hrvatskoj književnosti, premda je hrvatski književni jezik nastojanjem Daničića, Maretića i Broza devedesetih godina prošloga stoljeća doživio znatno skretanje od principa Zagrebačke filo­ loške škole prema Karadžićevu tipu književnoga jezika. Pri tom je jasno da nisu mogli pobijediti ni ekstremni pogledi vukovaca koji su sve zasni­ vali samo na narodnom jezičnom blagu, ali ni pretjerani stavovi Vebera i Šuleka koji su se kadšto suviše udaljili od narodnog jezičnog izvora. Iz tih teza i antiteza stvorena je sinteza po kojoj se književni jezik osniva u cjelini na narodnom štokavskom izvoru, ali se obogaćuje i iz dijalekata i iz slavenskih i iz svjetskih jezika, pa dakako i kovanicama. Kao da je u tome Šulek dobio neke vrste satisfakciju od vukovca Tome Maretića u »Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika« u poglavlju »Čistoća«, koje je u neku ruku sinteza naoko suprotnih stavova iz 19. stoljeća.1314 A završno gledanje o tome pitanju na srpskoj strani mi­ slim da je najbolje formulirao Aleksandar Belić u knjizi »Oko našeg književnog jezika« godine 1951. ovako: »Prema tome, ja mislim da u slučajevima potrebe reči mogu biti pozajmljene ne samo iz štokavskog nego i iz čakavskog i kajkavskog dijalekta, ali moraju dobiti odeću knji­ ževnog jezika.«15 To je misao kakvu su zastupali gramatičari Zagrebačke filološke škole, samo izrečena s drugih pozicija, upravo sa suprotne jezične pozicije zasnovane na štokavskom narodnom temelju. Htio sam u ovom kratkom osvrtu prikazati mjesto i značenje jeziko­ slovnog rada Bogoslava Šuleka da bi se što reljefnije u tom okviru ocrtao i onaj dio njegova rada o kojem želim ovdje reći nekoliko riječi. Taj je dio njegova rada sadržan doduše u njegovu leksikografskom djelu, ali ima izrazito purističko, savjetodavno značenje. U svojem »Hrvatskonjemačko-talijanskom rječniku znanstvenoga nazivlja« Šulek vrlo često daje savjete koje su riječi bolje, a koje gore, »vulgarne«. Vulgarne riječi označuje kraticom vulg., npr. na str. 704. čitamo: peć, vulg. furuna«, na str. 626: »pilana, pile, vulg. žaga«, na str. 513: »lažan, vulg. fališan«. Tako eto taj terminološki rječnik postaje ujedno jezični savjetnik, a za nas iz historijske perspektive može biti zanimljivo da ogledamo te Šule­ kove jezične savjete, pa da vidimo koliko je on pronikao u duh našega 13 Vidi ra sp rav e : šu le k o v a b rig a o hrv atsk o j naučnoj term inologiji, Z bornik Filozofskog fa k u lte ta II, Z agreb, 1954, str. 67—81; Slavenske pozajm ljenice u Š ulekovu »Rječniku znanstvenoga nazivlja«, Z bornik Filozof, fa k u lte ta III, Z agreb 1955, str. 71—82. 14 Tomo M aretić: G ram atik a i stilistik a, 2. izdanje, Z agreb 1931, str. 605—611. 15 A leksandar B elić: Oko našeg književnog jezika, B eograd 1951, str. 55.

narodnog i književnog jezika i koliko je davao pravilne i korisne sav­ jete. Ali i ne samo to: nas može danas zanimati i to što je književni jezik od tih savjeta usvojio, a što odbio, bez obzira na to da li je nešto u duhu narodnog jezika ili ne. U tome nam može kao paralela poslužiti Maretićev »Jezični savjetnik« iz godine 1924, prema kojemu također možemo već danas stati u kritičku pozu. Htio bih drugim riječima reći da eventualne šulekove neprihvaćene savjete ne moramo tumačiti isključivo njihovom neosnovanošću, nego i razvojem koji je pošao drugim putem od onoga koji je pretpostavljao Šulek. Jer ogledajmo malo upravo spomenuti rad Tome Maretića! Maretić je zaista bio odličan poznavalac narodnoga je­ zika novoštokavskoga tipa i na temelju toga davao je u spomenutom »Jezičnom savjetniku« našim piscima većinom tako pouzdane i korisne savjete za pravilno pisanje književnim jezikom da je on dosad u tome kod Hrvata zaista nenadmašen. Ali premda je on u svoje doba pripadao među nekolicinu naših najboljih jezičnih stručnjaka i premda je on »Je­ zični savjetnik«, za razliku od Šuleka, izradio poslije golemog uspjeha naše i svjetske nauke o jeziku u drugoj polovini 19. stoljeća i u prvim desetljećima 20. stoljeća, ipak među njegovim savjetima nalazimo manji broj i takvih o koje su se pisci jednostavno oglušili. Književni je jezik i hrvatske i srpske književnosti mimoišao te savjete, kao da i nisu bili izrečeni. Maretiću se npr. nije sviđala riječ bakljada jer je stranoga pod­ rijetla i njezin korijen i njezin sufiks, pa je umjesto nje prema narodnoj riječi luč za isti pojam predlagao riječ lučarija. Premda su puristički razlozi na strani Maretićevoj, ipak je njegov savjet ostao bez odjeka, jer je on dodirnuo nešto što je već organski sraslo s književnim jezikom, pa se nije ni moglo iščupati iz njega. Maretić je zazirao i od prevođenja in­ ternacionalnih riječi, pa je odbijao riječi mornarica, kazalište, sveučilište i preporučivao mjesto njih riječi flota, teatar, univerzitet, ali je i ovom prilikom usvojenost tih riječi bila jača od njegovih savjeta. Ali i obra­ tno, Maretić je zazirao od upotrebe stranih riječi ako se u našem jeziku nalaze dobre narodne riječi za isti pojam, pa je odbijao npr. riječ armija i zalagao se za riječ vojska. No premda je on riječ armija držao nepot­ rebnom, jednako kao i riječ ambasador, ipak je revolucionarni razvoj naših naroda posljednjih decenija s tolikom snagom nametnuo riječi armija i ambasador, ne poništavajući dakako ni upotrebu riječi vojska i poklisar u određenu značenju, tako da nam se i opet čini da savjeti Maretićev nije u potpunosti usvojen. Kovanice kolodvor, kruhoborac, neubrojiv, pa riječi za koje ne nalazi potvrda u narodnom jeziku, kao što su npr. latica, listati, neženja, oborina, naime, Maretić također poku­ šava izbaciti iz književnog jezika te predlaže zamjene kolostaj, gramzilac, neumjenit, cvjetni listić, prebirati listove, neženjak, padnja, bo, no sve bez uspjeha. Za upotrebu riječi u književnom jeziku mnogo je važnije da li je ona već dulje vremena prihvaćena od većine pisaca, nego možda da li je ona posve u skladu s pravilima i duhom narodnoga jezika. Maretićev kriterij o narodnoj izvornosti riječi bio je u tim slučajevima pobijeđen i od upotrebe i od potrebe takvih riječi u književnom jeziku. Sasvim je jasno da u seljačkim krugovima, koji su bili daleko od knjige, glagol9 9

Jonke

129

listati u značenju njemačkoga blättern nije bio potreban, no u knjiže­ vnim krugovima 19. i 20. st. on je bio gotovo svaki dan u upotrebi, pa se i nametnuo, ali ne možda samo kao germanizam kako je mislio Maretić, nego uopće kao evropeizam, kao što potvrđuje francuski glagol feuilleter, ruski listaf, češki listovati, litavski lapuoti (lapas —r list), madžar­ ski lapozgatui (lap — list).16 No prijeđimo sada na puristički materijal Bogoslava Šuleka u »Hrvatsko-njemačko-talijanskom rječniku znanstvenoga nazivlja«! Ogledaj­ mo najprije njegov materijal poredan abecednim redom i označen bro­ jem strane na kojoj se nalazi, ali tako da se na prvom mjestu nalazi vulgarna riječ, a tek iza nje ona koju Šulek predlaže za pravilnu! Šulek naprotiv postupa trostruko: 1. on kadšto stavlja na prvo mjesto vulgarnu riječ, npr. na str. 200. »ćuskija, vulg. tech. v. Pralica«; 2. on pretežno sta­ vlja na prvo mjesto pravilnu riječ, a na drugo vulgarnu, npr. na str. 579. »sajam, merc. (vulg. pazar, vašar)« i 3. on kadšto stavlja na prvo mjesto pravilnu riječ gdje ona dolazi po abecednom redu, ali i njezina vulgarna riječ dolazi na prvom mjestu ondje gdje ona dolazi po abecednom redu, npr. na str. 773. »pijaca vulg., hist. merc. v. Trg« i na str. 1187. »Trg, hist. merc. (vulg. pijaca)«. Njemu je to bilo potrebno iz leksikografskih raz­ loga, a nama zbog razmatranja građe i njezine preglednosti odgovara samo to da na prvo mjesto stavimo vulgarni izraz, dakako vulgarni po njegovu shvaćanju. Evo dakle te građe: Vulgarno: bakar 70, 524, 604 basamaci 74, 1095 birsa 98, 1152, 1305 boja 160, 298, 581 bojadisati 582 bunaca 109, 1309 bunar 126, 834, 1335 bolta 109, 1133 boltati 109, 1134 cigla 153, 719 ciglana 719 ciglar 719 cukar 1039, 1138, 1352 ćeramida 200 ćilim 1151 ćuprija 200, 621 ćuskija 200, 836 duvar 750 đeram 1006

Pravilno: mjed stube sriješ mast mastiti tišina zdenac svod svoditi opeka opečara opečar slađor crijep šarenica most pralica stijena klatno

Vulgarno: đunija 258 džigerica (crna) 258, 458 džigerica (bijela) 258, 790 engija 479, 1036 fališan 513 fat 479 fela 302, 1059 flajba 493 frtalj 195, 1271 furuna 328, 704 hambar 385, 1064 inkaša 423, 1086 jednobroj 1028 kaiš 948 kajmak 745

Pravilno: ugaonica jetra pluća skoba, pritegača lažan hvat, sežanj vrst, struka komilo četvrt peć žitnica škrob jednina remen vrhnje

“ Sličnu su pro b lem atik u osjetili i češki p u risti. R aščistili su je u potpunosti te k g. 1932. Usp. B. H a v ršn e k i M. W eingart: Spisovnä čeština a jazykovä k u ltu ra , P ra h a 1932, str. 94. i 95.

130

Vulgarno:

Pravilno:

Vulgarno:

Pravilno:

kalamir 493 kaldrma 769, 1091 kat 470, 1097

komilo tarac sprat, pod, boj glumište kotao skoba lava (slov.) krma zasun okrug lijep redulja mahač spremina nožice stroj melta samostan markgraf škrip ogledak melta omastiti kvasina dimnjak tužka, rudka razpinjača, razpor sajam prozor trg pivnica podhvat podhvatnik glumište tiesak užežen srok poslatica crtalac, crtar crtati opasnost slažina

sat 230, 725 sigurnost 447 sirće 13, 527 skaline 74, 1095 1186

dobnjak izvjesnost kvasina

kazalište 472, 1164 kazan 475 klanfa 479 komin 538 kormilo 515, 1094 krakun 948, 1330 kuglja (mat.) 522 lem 563 lenjir 937 lepeza 544 magaza 568 makaze 991 makina 1106 malter 589 manastir 977, 617 markulab 579 menđele 1001 mustra 622 mort 589 obojiti 686 ocat 13, 692 odžak 1000 olovka 583, 1200 pajanta 1061 pazar 579, 972 pendžer 888 pijaca 579 podrum 474 poduzeće 1224 poduzetnik 1224 pozorište 1164 preša 851, 1104 ranketljiv 909 rima 1079 rimesa 951 risar 1337 risati 939 rizik 718, 956 sanduk 1041

skela 1179 skele 969 slovo 553 spol 646, 653 suvača 1187 suvaja 1187 suvara 1187 šaraf 1000 šećer 1039, 1352, 1353 škare 991 škoda 988 škonto 1009 škrinja 1041 škver 1307 štagalj 991, 1143 štampar 757, 1169 štamparija 1169 štanjga 626 štenge 74, 1095, 1186 štirka 1086, 1144 talir 1164 teatar 1164 tenda 762 tengati 582 točan 840 ura 230, 725 vaga 1151, 1246 vaganje 766, 1246 vagaš 961 vagaš 1246 vagati 766, 1246 vašar 579 vašardžija 1251 višebroj 587, 790 volta 109, 1312 voltati 1311

shodići, stube prijevoz odar pisme naravni rod suhača suha ja suhara vrtak slador nožice šteta odbitak slažina brodarnica štedanj tiskar tiskara senj stube, shodići škrob dolar glumište prislon bojadisati tačan dobnjak tezulja potezanje kolotečina koloteč potezati sajam sa j mar množina svod svoditi

Vulgarno: zaira 886 žaga 626, 774

Pravilno: hrana pilana

Vulgarno: ždrakati 905

Pravilno: zrakati.

Ako sad potanje razgledamo taj puristički materijal, jasno uoča­ vamo Šulekovu težnju da zamijeni tuđice riječima slavenskoga korijena bez obzira na to odakle takva tuđica potječe. U prvom redu Šulek odbija tuđice koje su k nama došle iz turskoga jezika, pa mjesto boje, čilima, ćuprije, ćuskije, duvara, džigerice, furune, kajmaka, kata, odžaka, pendžera, sata, šećera, zaire i si. predlaže riječi sa slavenskim korijenom, dakle mast, šarenicu, most, pralicu, stijenu, jetra i pluća, peć, vrhnje, sprat, dimnjak, prozor, dobnjak, slador, hranu i si. Za to nije uvijek našao na­ rodne riječi, ali se pri tom pomogao kovanicom, kao npr. riječju dobnjak i slador za sat i šećer. Tu je on djelomično otišao dalje nego poslije njega Maretić. Vidimo to osobito pri riječi boja, bojadisati koje potječu iz tur­ skoga jezika, a koje on zamjenjuje riječima mast i mastiti, premda ima za riječ boja potvrdu u naših starijih leksikografa (Mikalja, Deila Bella, Belostenec, Stulli). To je potpuno u skladu s osnovnim pogledima Bogoslava Šuleka na književni jezik, po kojima je on i riječi elektriciteta, elektrizirati, elektriziranje, elektrokemija, elektrometar zamjenjivao ri­ ječima munjina i munjivo, omunjiti, munjitba i omunjivanje, munjolučba, munjom jer.17 Odatle kod njega i mnoge izvedenice s takvim korije­ nom, od kojih sa str. 627—629. navodim samo ove: munjevan, munjevina, munjevit, munjit, munjevitost, munjevnost, munjitost, munjevnik, munjevno-lučben, munjolučben, munjilo, munjitba, munjiti, munjitost, mu­ njivo, munjivost, munjobud, munjobudan, munjodrž, munjokaz, munjokrug, munjolučba, munjolučni, munjomagnet, munjomagnetizam, munjomjer, munjovod, munjovodstvo. Kao što vidimo, princip je dosljedno proveden, no književni je jezik u daljem svojem razvoju radije prihvatio Maretićev umjereni kriterij: Ne upotrebljavajmo nepotrebnih tuđih ri­ ječi!18 Tako je i od spomenutih zamjena za turcizme književni jezik usvojio most, pralicu, stijenu, jetra i pluća, peć, vrhnje, dimnjak, prozor i hranu, a odbio je zamjene mast, šarenica, dobnjak i slador i zadržao turcizme boja, čilim, sat i šećer. Dakako, za lokalno i afektivno obojenje korisni su nam i danas i oni odbačeni turcizmi, što jamačno nije ni Šulek isključivao, samo je takvoj upotrebi nadio ime vulgarnosti. Jednako oštro postupao je Šulek i protiv germanizama i romanizama, pa je odbacivao riječi bunaca, cukar, fališan, fela, frtalj, klanfa, lenjir, ocat, pijaca, preša, šaraf, škoda, škver, štanjga, štampar, vaga, volta i si. Njihove zamjene tišina, slador, lažan, vrst(a), četvrt, skoba, redulja, kvasina, trg, tijesak, vrtak, šteta, brodarnica, senj, tiskar, tezulja, svod i dr. velikim su dijelom i usvojene, no ako baš uvijek i ne šulekovom zamjenom (redulja, senj, slador), a ono drugim prihvatljivijim rješenjem (ravnalo, šećer). Tu je svakako pobijedila opravdanost principa da u knji-* *T Usp. S ulekov »Rječnik znanstvenoga nazivlja«, str. 271. 19 Tomo M aretić: G ra m atik a i stilistik a, Z agreb 1931, str. 605.

ževni jezik ne idu tuđice tipa cukar i bunaca. No ako se među vulgarnim Šulekovim riječima nalaze i riječi kao ocat, štampar, štamparija, vaga, vagati, to je samo znak da je Šulek u kategorije tipa cukar i bunaca ubacio previše građe, tj. i takve koja svojim prostranstvom i usvojenošću nije zapravo već pripadala u tu kategoriju. Ako se takav postupak Bogoslava šuleka usporedi s postupkom Vuka S. Karadžića u »Srpskom rječniku« kojim se Šulek ponajviše služio, tada ćemo kod spomenutih riječi zapaziti da je vrlo često Šulek baš Karadžićeva tumačenja stranih riječi predlagao kao zamjene za tuđice. Tako npr. Karadžić kod riječi boja, bakar, cigla, čilim, furuna (vuruna), lepeze, odžak, ocat, pendžer, štirka, vagati, zaim i si. bilježi i sinonime mast, mjed, opeka, šarenica, peć, mahač, dimnjak, kvasina (sirće), prozor, škrob, potezati (na kantar, 571), hrana i si. Ako pogledamo pribilježenu Šulekovu građu, vidjet ćemo da upravo te riječi Šulek predlaže umjesto tih turci­ zama, germanizama i romanizama, koje je označio kao vulgarne. No Šu­ lek se kadšto i ne povodi za Karadžićem, nego daje drugačije zamjene: za bunar Karadžić bilježi sinonime studenac, kladenac, čatmja i dr., a šulek daje mjesto te turske pozajmljenice zamjenu zdenac; mjesto Karadžićeve štampe Šulek ima tiskaru, mjesto Karadžićeva sata, sahata i ure Šulek predlaže kovanicu dobnjak, mjesto Karadžićeva šećera i cukra predlaže slador, mjesto Karadžićeva vagaša, kolomije i kolovoza predlaže kolotečinu i t. si. Kada dakle usporedimo Karadžićevo i Šulekovo ocje­ njivanje riječi, vidimo da je Karadžić poslužio šuleku kao važno poma­ galo, ali da je Šulek dalje radio samostalno, i to sa zaoštrenim purističkim osjećanjem. Kao što je uočljivo iz dosad analizirane Šulekove građe, Šulek je u skladu s tadašnjim srednjoevropskim purističkim na­ stojanjima, npr. kod čeha, Nijemaca i Madžara, nemilosrdno gonio tu­ đice ne uzimajući dovoljno u obzir usvojenost koje tuđice u književnom jeziku. Tu je ujedno najslabija strana njegove purističke djelatnosti. Odatle upravo i potječu najglavniji Šulekovi promašaji. Nema sumnje, Šulek je pravilno osjećao da sve jezično narodno bla­ go, popisano u Karadžićevu Rječniku, ne može ujedno biti i književno. Ali u kojoj mjeri treba odbacivati turcizme, germanizme i romanizme, to Šulek nije pogodio. A mogao je ipak biti sretnije ruke da je uzimao u obzir dotadašnju književnu upotrebu pojedinih riječi i dotadašnje nji­ hove potvrde u starijim rječnicima. Tako bi za riječ bunar, kao što nam svjedoči »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika« Jugoslavenske akade­ mije, našao potvrdu u leksikografa Mikalje, Deila Belle, Belostenca, Stullija, Karadžića i u pisaca Divkovića, Kanižlića, Velikanovića, Radnića i dr., a za riječ ambar, koja je pozajmljenica iz perzijskoga preko turskoga jezika, našao bi potvrde u svima starijim rječnicima počevši od Vrančićeva 1595. i u pisaca Divkovića, Reljkovića, Kačića, Obradovića, Kara­ džića i dr. Dakako, za takvu analizu nije bilo ni predradnjä ni vremena u Šulekovo doba, pa odatle i mnogi prijedlozi koje književni jezik nije usvojio, jer bi usvajanje osjetio kao nasilje. S gledišta današnjega književnog jezika čudno nam je što je Šulek riječi kazalište i pozorište označio kao vulgarne i predlagao umjesto njih 133

riječ glumište. U značenju teatra i kazalište i pozorište nisu velike sta­ rine: prva je prema Akademijinu Rječniku načinjena »u naše vrijeme«, no po svjedočanstvu Patačićeva »Dikcionara« iz 18. stoljeća, to je starija kajkavska riječ koja je tek u novije vrijeme poštokavljena19; druga ta­ kođer nema starije potvrde od Stullijeva rječnika, ali su i jedna i druga u Šulekovo doba bile već u tolikoj upotrebi da ih riječ glumište, koja po korijenu ima bližu vezu sa samim pojmom, ipak nije više mogla istisnuti. Pa i novotvorina olovka, koju Šulek želi zamijeniti bohemizmom tužka sigurno zato što je nastala prevođenjem prema njem. Bleistift, odnosno talij. piombino, nije se dala istisnuti jer je po svjedočanstvu Akademijina Rječnika god. 1917—1922. »već preko 70 godina posve obična riječ, koja je iz knjiga i iz Škola ušla i u narod i istisnula riječ plajvaz«. Češće osjećamo takvu Šulekovu nesigurnost baš pri novijim riječima, kao što svjedoče njegove zamjene opeka, opečara, opečar umjesto »vulgarizama« cigla, ciglana i ciglar. Riječ se cigla naime ne nalazi u rječnicima stari­ jim od Karadžićeva,20 pa je Šuleku bilo dovoljno što je njemačkoga pod­ rijetla, da je zamijeni narodnom koju bilježi i Karadžić kod riječi cigla. No kod riječi ciglana i ciglar Karadžić nema nikakve zamjene ni sino­ nima. — A riječ točan Šulek odbacuje kao vulgarnu i predlaže točan, jer on pri preuzimanju riječi iz slavenskih jezika zahtijeva glasovno preudešavanje prema našem jeziku.21 Nije svrha ovome članku da podvrgne ocjeni sve Šulekove purističke zahvate. Želja mi je naime bila da na najkarakterističnijim primjerima osvijetlim načela po kojima je Šulek u tom pravcu djelovao. Mislim da se nakon izvršene analize toga dijela njegova rada može reći da je Šulek kao purist postupao često pretjerano, goneći iz književnog jezika i potrebne riječi, da je postupao kadšto šablonski i aprioristički, po određenim načelima, ne uzimajući dovoljno u obzir i živu narodnu riječ i osjetljivost književnoga jezika. To dakako ne znači da mnogi njegovi savjeti nisu pravilni. Zajedno sa Šulekom mi se i danas odlučujemo za riječi stube, tišina, svod, crijep, jetra, pluća, lažan, vrst(a), četvrt, peć, jednina, škrob, nožice, sajam, prozor, trg, srok, množina, hrana, pilana i druge neke koje Šulek predlaže umjesto tuđica, no nismo istisnuli riječi bakar, boja, bojadi&ati, bunar, dgla, ciglana, ciglar, kaiš, kaldrma, kat, lepeza, ocat, obojiti, olovka, podrum, kazalište, pozorište, sanduk, sat, sigurnost, slovo, šećer, škver, štampar, štamparija, talir, ura, vaga, vagati i dr., premda je on to predlagao. Čak i tuđice basamaci, bonaca, ćuprija, duvar, džigerica, furuna, makaze, muštra, pendžer, teatar, vašar, zaira i si. dobro nam dolaze u književnom jeziku radi lokalnog i afektivnog Obojenja. Ukratko rečeno, u svojem purističkom radu šulek nije imao u potpunoj mjeri pred očima svu raznolikost službe književnoga “ U sporedi m o ju ra sp rav u : »Dikcionar« Adam a Patačića, R ad JAZU, k n j. 275, Zagreb 1949, str. 78. ** »Rječnik h rv . iU srp. jez.« JAZU, I, 780. n V idi m o ju ra sp rav u : Slavenske pozajm ljenice u Šulekovu »R ječniku znanstvenoga nazivlja«, str. 78, 79. i 81. Po tom p rin cip u S ulek stv a ra rije č i sućan, sućanstvo, dvori, žroc, ia zlo u m jesto šušti, dveri, žrec i žezlo.

jezika, a osobito je zanemarivao usvojenost riječi i izraza u književnom jeziku. Odatle upravo i potječu glavni promašaji njegovih purističkih savjeta. Dakako, ocjena te grane Sulekove djelatnosti ne može prebrisati one njegove velike zasluge o kojima sam govorio u prvom dijelu ovoga članka. S obzirom na mjesto i vrijeme svoga djelovanja Šulek ostaje velika pojava u razvitku našega književnog jezika, osobito u Hrvata. A da nije bilo onog zaokreta književnog jezika potkraj 19. stoljeća pobje­ dom vukovaca, njegov bi utjecaj ostao i dalje veći i znatniji.

135

Šulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji

1. — Među našim leksikografima druge polovine 19. stoljeća Bogoslav šulek (1816—1895) zauzima istaknuto mjesto. Kao autor triju velikih rječnika, Njemačko-hrvatskog rječnika, 1860, Hrvatsko-njemačko-talijanskog rječnika znanstvenoga nazivlja, 1874/75, i Jugoslavenskog imenika bilja, 1879, koji su svi izašli u Zagrebu, Bogoslav Šulek je stekao zasluge koje su njegovi suvremenici, pa i sam Jagić, visoko cijenili. Za Njemačko-hrvatski rječnik istakao je Vatroslav Jagić godine 1910. u Povijesti sla­ venske filologije1 da je taj rječnik vrlo mnogo koristio hrvatskim piscima 19. stoljeća za usavršavanje njihova književnog izraza u narodnom duhu. Za Rječnik znanstvenoga nazivlja pisao je 1896. Josip Torbar u raspravi »O životu i djelovanju dra Bogoslava Šuleka «2 s ovakvim oduševljenjem: »Nu ako glede čistoće i pravilnosti sloga i imademo pisaca, kojima se naša knjiga ponositi može, za znanstveno nazivlje hrvatskoga jezika Šuleku ipak teško ćeš premca naći.« A Jugoslavenskim imenikom bilja Šulek je utro široke putove za sve kasnije radnje u tom pravcu skuplja­ jući botaničke nazive iz raznih strana i krajeva, ali i pozajmljujući nazive iz slavenskih jezika i preudešavajući ih po zakonima našega jezika.® Ocjenjujući Šulekove zasluge za razvitak hrvatskoga jezika, Josip Torbar u spomenutoj raspravi, kao suvremenik piščev i bliski suradnik u Akademiji, ističe Šulekovo odlično poznavanje našega jezika i njegova duha i snažan Šulekov utjecaj na hrvatske pisce: »Dočim se u književnim radnjama domaćih pisaca mogao opaziti upliv latinskoga ili njemačkoga jezika, zrcalio se u Šulekovu pisanju duh hrvatskoga jezika, hrvatski način mišljenja, izražavan čistim hrvatskim riječima. I po formi i po sadržaju popeo se Šulek na visinu čiste i pravilne stilistike hrvatskoga jezika. Istina, mi smo kasnije dobili dobrih, vrlo dobrih stilista, nu ti su izišli ponajviše iz Šulekove škole. O najnovijoj dobi ne govorim, jer danas se, hvala Bogu, napredak na tom polju ne može poreći; ali dok se dotle došlo, trebalo je Šuleka .«4 Pa ipak, unatoč takvom mišljenju Đuro Daničić je isključio Šulekove 1 Isto rija slav jan sk o j filologu, P e tro g rad , 1910, str. 431 1 Izašla u L jetopisu Jugosl. akad. znan. i um jetn o sti, Z agreb, 1897, str. 101—193. C itirano m jesto n a str. 178. * T orbar, o. c., str. 168, 16», 180—182. * T orbar, o. c., str. 178.

137

rječnike iz knjiga i rukopisa koji su upotrijebljeni za Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Za­ grebu. Daničić je to uradio zbog brojnih kovanica i pozajmljenica kojima obiluju ti rječnici. Tek se Budmani počeo služiti za Akademijin Rječnik tim Šulekovim rječnicima, i to tako da je »počeo uzimati po koju riječ«, a Maretić je iz Jugosl. imenika bilja uzimao »samo ono, što se čini sigurno«.5 Tako je na Šuleka i njegove rječnike pala sumnja o nepouzda­ nosti s gledišta jezične pravilnosti, ali to ipak nije smetalo ni hrvatskim književnicima ni učenjacima da se služe Šulekovim rječničkim blagom. Možemo čak reći da se u suvremenom hrvatskom književnom jeziku nalazi priličan broj riječi koje su u nj ušle posredstvom Šulekovih rječ­ nika. Da spomenem ovdje samo nekoliko najobičnijih: čunj, dobrobit, dojam, dragulj, draguljar, dražba, geslo, glasovir, gmaz, gnjeteo, hir, hvalisati se, ishoditi, izravan, kitničar, kitničarha, klesar, klesati, kolo­ dvor, kruhoborac, kućarac, latica, ličiti, Ijepenka, narječje, obvezatan, pelud, pestić, plin, plodina, ploha, podloga, poduzetnik, pojam, pustolov, pustolovina, snatriti, snatrilac, sumnjičiti, svizac, tvar, tvrtka, učestvo­ vati, uspjeh, uvrstiti, uzor, velegrad, veletržac, zasada, zrcaliti se, zvjezdoznanac. Ako pak zagledamo u jezik naše nauke, u njezinu terminologiju, vidjet ćemo da je i danas u njoj Šulekov udio vrlo velik. U filozofiji, prirodnim naukama, tehnici, gramatici i ostalim disciplinama preuzeti su mnogi neologizmi i pozajmljenice, npr. prirodoslovni, brojka, pogon, krivulja, strujomjer, vodomjer, kisik, vodik, dušik, pomak, tlak, glazba, skladište, skladba, zdravstvo, zdravstven, predodžba, predbrojka, pret­ platnik, kolotumik, plinovod, munjina, munjovod i mnogi drugi, tako da se može reći da u suvremenom našem jeziku žive stotine i stotine riječi koje su u nj ušle posredstvom Šulekovih rječnika. Šulek se tako pred našim očima pojavljuje kao jedan od naših najzaslužnijih jezičnih struč­ njaka, premda je polazio putem koji se donekle razlikovao od puta glav­ nog i vrlo zaslužnog jezičnog stručnjaka onoga vremena, prvog urednika Akademijina Rječnika, Đure Daničića. Iako se dakle u našem književnom jeziku nalaze stotine i stotine Šulekovih riječi, ipak valja istaknuti da je to neznatan dio od tisuća i tisuća kovanica i pozajmljenica koje je Šulek predlagao da se prime u književni jezik. Da bismo dobili što pouzdaniju sliku o tom naporu i radu Bogoslava Šuleka, proučio sam potanje njegov Rječnik znanstvenoga nazivlja, pa ću neke rezultate toga proučavanja iznijeti ovdje u glavnim crtama. 2. — Radu na Hrvatsko-njemačko-talijanskom rječniku znanstvenoga nazivlja, osobito za srednja učilišta pristupio je Šulek godine 1865. nakon korisnog leksikografskog iskustva s vrlo zaslužnim Njemačko-hrvatskim rječnikom, koji je izišao u Zagrebu u štampariji Franje Župana godine 1860.® Tome je poslu pristupio na poziv Kr. dalm.-hrvatsko-slavonskog ‘ R ječnik h rv atsk o g a ili srpskoga jez ik a JA ZU , dio VI, str. 954. • O H rv.-njem . rje č n ik u v idi C rtice o S u lek o vu N jem a čk o -h rv a tsko m rje č n ik u od Vla­ do ja D u k ata u 52. k n j. L jetopisa JA ZU i ra sp rav u istog pisca Ivan T rn sk i i S u leko vi rječnici u 277. R adu JAZU.

namjesničkog vijeća u Zagrebu, u kojem je od god. 1863. bio školskim nadzornikom Franjo Rački, pravi pokretač utvrđivanja hrvatske naučne terminologije. Hrvatsko je školstvo osjetilo tada potrebu kakvu je osjetilo i školstvo ostalih narodnosti u austrijskoj carevini uvođenjem narodnog jezika u škole i urede umjesto dotadašnjeg latinskog, odnosno njemačkog jezika. Potrebu utvrđivanja terminologije, veli Šulek u predgovoru Rječ­ nika, svatko je tada osjećao, ali »prvi joj je nastojao doskočiti prečasni kanonik g. dr. Franjo Rački, dok je bio nadzornikom učionah«. Po pri­ jedlogu Račkoga namjesničko je vijeće dalo sastaviti popise njemačkih i latinskih naučnih naziva, štampalo ih je i razdijelilo među profesore, književnike i stručnjake, da uz njih pribilježe odgovarajući hrvatski naziv. Taj su posao u toku dvije godine obavili predstavnici pojedinih struka: Bradaška, Magdić, Pacel, Stojanović, Trdina, Tušek, Vukasović i Zoričić. Nakon toga je vijeće imenovalo odbor stručnjaka, koji je u toku šest nedjelja pretresao sav materijal i ustanovio načela po kojima bi se imao sastaviti rječnik znanstvenih naziva čuvajući se pri tom »dvijuh skrajnostih kod sastavljanja toga rječnika, naime pretjerana purizma i nepotrebna klasicima«. Nakon toga namjesničko je vijeće 14. II 1865. upitalo Šuleka da li je voljan prihvatiti se sastavljanja i uređivanja toga rječnika prema prikupljenoj građi. Šulek je prihvatio ponudu i namjes­ ničko mu je vijeće povjerilo taj posao svojom odlukom od 16. lipnja 1865. odredivši mu za uređivanje i korekturu honorar »od 40 odnosno 50 forinti za tiskani arak po razlici teksta «.7 Šulek je radio na uređivanju toga rječničkog materijala, po vlastitim riječima u predgovoru, četiri godine. Ali njegov posao nije bio običan redaktorski posao. Da je on, veli, samo priredio za štampu onaj materijal koji mu je bio predan, čitava bi knjiga imala oko 300 strana, a ima zapravo 1372 strane. U prvom redu Šulek se nije ograničio samo na ter­ minologiju potrebnu u srednjoj školi, nego i u višim učilištima. Kako pak za neke nauke i struke nije ni dobio popunjene popise, nije mu preostalo drugo nego da sam skuplja »izraze njekojih naukah, najpače tehničke struke« i popunjava popise. A da mu rad ne bude subjektivan, pretresao je nazive svake znanosti s kojim istaknutim stručnjakom, i to filozofske i lingvističke nazive s Vatroslavom Jagićem, fizikalne s Josi­ pom Torbarom, mineraloške s Franjom Erjavcem, mehaničke s Jelovšekom, a građevne s Baltićem i Utješinovićem. Osim toga služio se zbirka­ ma narodnih riječi koje su mu ustupili Dragosavljević, Ostrožinski, Freradović, Pavlinović, Sabljar, Sladović, Tmski, a od starijih rječnika služio se osobito Stullijevim i Daničićevim Rječnikom iz starina srpskih. Da bi se knjigom mogli služiti i dalmatinski Hrvati, koji su bili upućeni na talijanski jezik, dodao je osim njemačkih i talijanska tumačenja. Uz tehničke nazive pribilježio je i francuske i engleske nazive. Tako je dakle Šulekov udio u radu na Rječniku toliko pretegao da se Šulek mogao s opravdanjem potpisati na Rječniku kao sastavljač, premda je Rječnik u 7 Vidi predgovor R ječnika, str. III, i Izabrane članke Bogoslova Suleka, Z agreb 1952, p rired ili d r R. M aixner i d r I. Esih, str. 25.

139

neku ruku kolektivno djelo hrvatskih stručnjaka Šulekova vremena. Radeći na tom Rječniku Šulek je po vlastitoj izjavi nastojao što se više može upotrebljavati prave narodne riječi, a gdje je mislio da ih u hrvatskom jeziku nema, pozajmljivao je iz slavenskih jezika, a ondje gdje nije ni u slavenskim jezicima nalazio pogodne riječi, nastojao je sam stvoriti primjereni naziv. Ali premda se u njegovu Rječniku nalaze mnoge riječi koje dotada nisu bile upotrijebljene u našoj književnostir ipak sve od njih nisu kovanice, veli Šulek, nego prave narodne riječi, pribrane od spomenutih skupljača. Po svemu se dakle vidi da se u Šulekovu Rječniku odražava dotadašnja jezična praksa, poznato i nanovo prikupljeno narodno jezično blago i Šulekov udio u stvaranju kovanica i preuzimanju pozajmljenica. Upravo taj udio želim razmotriti u daljem izlaganju. Pošto je Šulek nakon četverogodišnjeg rada dovršio svoj posao, pri­ stupilo se slaganju i štampanju, koje se vrlo sporo odvijalo tako da je prva polovina Rječnika izašla tek pet godina nakon dovršenog Rječnika. Jasno je da je Šulek dotjerivao rukopis do posljednjeg časa.8 3. — Premda Šulek u predgovoru Rječnika osobito ističe zasluge Franje Račkoga, »koji je prvi zamislio ovaj rječnik«, ipak ni Rački ni Šulek nisu radili drugačiji posao nego njihovi prethodnici u Austriji, Madžarskoj i Češkoj otkako se takvom poslu pristupilo u Beču već 1849. Bečka je komisija za utvrđivanje terminologije istakla za njemački jezik iste principe koje Šulek postavlja za hrvatski jezik. Te je principe pre­ uzela od nje i češka komisija, koja je već 1853. pod uredništvom Pavla Josefa Šafafika izdala u Pragu Nemecko-česky slovnik vedeckeho nđzvoslovi pro gymnasia a realne školy, koji doduše obuhvaća samo 342 strane, ali je bio Šuleku, po njegovim riječima u predgovoru, preporučen za ugled. Šulek je ipak držao da su naše potrebe za takvim rječnikom i drugačije i veće od čeških, jer mi još nemamo onako golema rječnika kakav je Česima na osnovi češke književnosti sastavio Josef Jungmann (Slovnik česko-nčmecky, Prag, 1834—1839), pa je stoga priredio znatno veći terminološki rječnik. Šafafikov se Rječnik nalazi u knjižnici Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Iz njegova predgovora (str. IV—VIII) saznajemo da je komisija za češku terminologiju imenovana u lipnju 1851. i da je radila na podjednak način kao i hrvatska komisija. Što se tiče smjernica rada, bilo je također odlučeno da se »prije svega pazi na to, kako bi se sve što valjanije i tačnije protumačilo i kako bi se u purističkom nastojanju i odabiranju starih ili novih riječi polazilo srednjim putem, izbjegavajući krajnosti na obadvije strane, ali dakako štedeći na svaki način već usvo­ jene nazive, koliko god je moguće, ako to nije na štetu tačnosti«. Purizam je u to doba zahvatio sve izgrađenije književne jezike u austrijskoj care­ vini, pa i njemački jezik, tako da Rački i Šulek u svojim purističkim nastojanjima rade zapravo u duhu svoga vremena. Iako je Šafafikov Rječnik postavljen Šuleku kao ugled, uspoređiva* Vidi predgovor Šulekova R ječnika, str. IV—VI.

140

njem obaju ovih rječnika vrlo ćemo lako uočiti golemu razliku u njihovu općem planu. Šafafikov je Rječnik u pravom smislu riječi njemačko-češki rječnik; u njemu se uvijek njemačka riječ ili njemački termin tumači češkom riječi ili terminom, većinom kratko i u duhu tadašnjeg Češkog književnog jezika. šulekov je Rječnik naprotiv paralelno rječnik triju jezika, hrvatskog, njemačkog i talijanskog, tj. tako da su u njemu abecednim redom poredani na prvöm mjestu ili hrvatski ili njemački ili talijanski nazivi, koji onda imaju na drugom ili trećem mjestu značenje u onim jezicima koji nisu na prvom, mještu spomenuti, ili je na drugom mjestu samo hrvatsko značenje. Druga je velika razlika u tome što Šulek ne traži rješenja samo u području hrvatskog jezika, nego i u ruskom, poljskom, češkom, slovenskom i crkvenoslavenskom jeziku. Ipak u pojedinačnoj obradi, tj. u obrađivanju pojedinih pojmova Šafafikov je Rječnik bio Šuleku glavna polazna tačka. Tako je npr. riječ Reim u Šafafika na str. 239. i u Šuleka na str. 938. jednako opširno i sadržajno protumačena s istim podređenim pojmovima. Tako isto pri riječi Zapfen na str. 331, odnosno 1327, pri riječi Zeichen na str. 332, od­ nosno 1336, pri riječi Zeit na str. 332, odnosno 1337. Ali da se Šulek pri mnogim nazivima služio i drugom literaturom, pokazuje nam npr. Šulekova opširna obrada pojma zemlja (1338/1339. str.), koji obuhvaća pola strane za razliku od Šafafikove sasvim kratke obrade na str. 104, pa obrada npr. riječi crkva na str. 183, koje Šafafik uopće nema, i si. Za potvrdu velike srodnosti ŠafaMkova i Šulekova Rječnika navodim obradu prvih pet riječi: Šafafik: A , bei Preisen, merc. po; 4 Pfund ä fl. 3, 4 libry po zl. 3. Abacus, viereckige Platte, welche den Knauf einer Säule bedeckt, arch. nadhlavni deska, nadhlavnice, viko. Abänderung, gr. v. Declinatio. Abandonniren, merc. odstoupiti, poušteti od präva. Abart, Spielart, varietas, phil. zool. bot. odroda, odrMa; ein Ab­ geartetes, odrodek, vyrodek.

Šulek: A, bei Preisen, merc. po; 4 Pfund ä fl. 4, 4 funte po 4 forinte. Abacus, die den Knauf einer Säule bedeckende viereckige Platte, arch. naglavac. Abändem, Abänderung, gr. v. Declinare, Declinatio. Abandonniren, merc. odstupiti, odstupati od svoga prava. Abart, bot. zool. Spielart, lat. varietas, odroda; v. Unterart.

4. — Ipak, u Šulekovu nas Rječniku ne zanima ovdje u prvom redu stručna obrada pojedinih termina, nego hrvatskosrpsko jezično blago toga Rječnika. U tome je zapravo i svrha Rječnika, u tome je zapravo i bitni prinos čitavog kolektiva koji je pribirao i ocjenjivao građu, kao i samog šuleka, koji ju je usvajao, sređivao, uređivao. Šulek je bio uvjeren da u izgradnji naše terminologije ide srednjim putem ne pretjerujući kao purist ni na koju stranu. A ipak o Šuleku je u povijesti našega književnog 141

jezika ostao glas kao o lingvistu koji je bio pretjerani purist i kovač neologizama i unositelj pretjeranih pozajmljenica iz slavenskih jezika. Odakle potječe tako različita ocjena njegova posla? Poznato je da je Šulek bio osobit poštovalac narodnog jezika i narodne fraze. Zajedno s Tmskim on je nemilice gonio germanizme iz hrvatskog jezika zamjenjujući ih narodnim izričajem gdje god je za njega znao. S oduševljenjem je pisao o uvođenju štokavskog dijalekta kao književnog i veselio se što Hrvati i Srbi pišu zajedničkim književnim jezikom. »Ova sloga, ova srodnost našla je«, piše on 1856. u članku »Ljudevit Gaj«,9 »jošt očitiji izraz u zajedničkom književnom jeziku, kojim je Gaj svezao život svih jugoslavenskih koljena, te se sada u Zagrebu i u Beogradu, u Dubrovniku i u Varaždinu istim jezikom knjige pišu, znanosti razlažu, javni poslovi obavljaju. Kolika to korist po nas, to pokazuje najjasnije krasno sada napredujuća književnost, koja je do godine 1835. onako samo kuburila, a ne bi se jamačno nikada bila više popela, da je svaki kut svoju osobitu knjigu imao, kao što bijaše otprije.« Drugo izdanje Karadžićeva Rječnika izašlo je godine 1852, pa je Šulek mogao iskoristiti i iskoristio je narodno blago koje je u njemu sadržano, ali je ipak 47.000 riječi Karadžićeva Rječnika bilo premalo za potrebe koje su se u Šulekovo doba nametale hrvatskoj književnosti i nauci. Razvijeno hrvatsko školstvo, i srednje i visoko, kao i naučni zavodi, od kojih se u Šulekovo doba osniva 1867. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te 1874. Sveučilište u Zagrebu, zahtijevaju već ne samo bogatstvo nego i određenost i jedinstvo u naučnoj terminologiji, što nije bio kadar pružiti Karadžićev Rječnik koji je »odgovarao, naročito sa svojim turcizmima, jezičnim potrebama sela i maloga grada balkanskoga tipa (palanke)« .10 Šulek je morao zadovoljiti potrebu momenta te nije mogao čekati dok se narodni jezik temeljito prouči i sabere njegovo jezično blago. On je bio svjestan teškoća pred kojima stoji, ali i nesavr­ šenosti svoga posla koji se ne može odgoditi. »Ako našoj narodnosti za dugo uzsija sunce,« pisao je on 1860. u predgovoru Njemačko-hrvatskog rječnika, »sav će ovaj rječnik za koju godinu oštarjeti, jer će poznavanje i razvijanje narodnoga jezika svejednako napredovati. A1 ja niti nisam pisao za budući naraštaj nego za sadašnji, a do sada ne bijaše jošte mo­ guće iznalaziti pravih naških riječih za sve stvorove ovoga svijeta i za sve misli našeg uma.« Ove njegove misli vrijede u još većoj mjeri za Rječnik znanstvenoga nazivlja, jer taj rječnik ima još određeniju svrhu. Nalazeći se pred zadatkom da zadovolji spomenutu hitnu potrebu, Šulek se obazire po bližem i daljem susjedstvu, pa ga osobito impresionira primjer Nijemaca, Čeha i Rusa. Priređujući za Hrvate kemijsku termino­ logiju, Šulek se poziva na glasovitog njemačkog kemičara Liebiga koji je ponijemčio gotovo svu kemijsku terminologiju, i to uz blagoslov »njihovoga najglasovitijega jezikoznanca, Jakoba Grimma, koji piše: Die Chemie kauderwälscht in Latein und Deutsch, aber in Liebig’s Munde ’ Bogoslav Sulek: Izab ran i članci, Z agreb 1952, str. 227—228. *• P e ta r Skok: O jezičnoj k u ltu ri, »Jezik«, 1952, str. 6.

142

wird sie sprachgewaltig .« 11 Šulek tu citira i Šafafikovu misao iz predgo­ vora Šafarikova Rječnika da priroda češkog jezika ne podnosi u većem broju stranih riječi, svakako manje nego njemački jezik, pa to u potpu­ nosti prenosi i na hrvatski jezik. A i Rusi su, veli, čim su počeli pisati naučne knjige, počeli prevoditi strane termine na ruski jezik, pa i mi treba da se povedemo za njihovim primjerom. »Samo se kaže, da to mora bivati prema živomu jeziku, ako ne ćemo da ga zamuljimo kojekakvimi nespretnimi i duhu njegovu protivnimi besjedami.«12 Pod utjecajem tih stranih autoriteta Šulek se baca na posao da pre­ ma njihovim shvaćanjima zadovolji hitne potrebe književnog i naučnog jezika, ali ne drži se pri tom dovoljno srednjeg puta, nego, kao što ćemo uskoro vidjeti, zapada i u krajnosti. 5. — Vrlo poučan primjer Šulekova zastranjivanja nalazimo upravo u već spomenutoj njegovoj raspravi »O hrvatskom lučbenom nazivlju«. Nisu velike neprilike u tome što on prevodi pojedine kemijske nazive, čak i samu kemiju prema češkome lučba.13 Priličan broj njegovih naziva prihvaćen je u kemijskoj terminologiji, pa je i danas u upotrebi, npr. počela, kisik, vodik, dušik, ugljik, nikalj i dr., ali su mnogi od njegovih naziva i odbačeni, npr. težik za barij, gorčik za magnezij, glin za alumi­ nij, šarik za iridij i si. Mnogo je veća neprilika u tome što Šulek stvara nazive za pojedine spojeve različitih elemenata određenim sufiksima, pa se tako onda razvija poseban kemijski jezik, koji je ne samo umjetan nego i vrlo zamršen. Pokazat ću to potanje. Spojeve s kisikom ili okside Šulek označuje sufiksom -un pošto prije toga odbaci sufiks -ik, koji upotrebljava za počela ili elemente. Tako onda od vodika, dušika, ugljika postaju voduni, dušuni, ugljuni (hidroksidi, dušični oksidi, ugljični oksidi). Taj sufiks može za oksidule dobiti na se još sufiks -ac, pa je hidroksidul po Šuleku vodunac, željezni oksidul postaje željezunac i si. Subokside označuje još prefiksom o- ili su-, pa je olovni suboksid u Šuleka suolovun (čitava je ta riječ izvedena od riječi olovo). Superokside označuje prefiksom prie-, pa mu je olovni superoksid prieolovun, vodikov superoksid prievodun i t. si. Da ne navodim potan­ kosti, spomenut ću ukratko da on na takav način kod soli za različite spojeve stvara standardne nazive osolić, solić, osolan, solän, priesolan, soliš, solur, priesolur, priesoliš, solišun, pasoli, solonatar. Ako se uzme u obzir da se takvim prefiksima i sufiksima stvaraju nazivi kod mnogo­ brojnih kemijskih spojeva zasnovanih na pojedinim počelima, tada nam je jasno da se time stvara poseban i vrlo zamršen kemijski jezik. Tako npr. kod ugljika na str. 1210 —1 212 . razlikujemo nazive: ugljik, ugljani, ugljiko-priesolur, ugljiko-priesoliš, ugljiko-solur, ugljiko-soliš, ugljiko-sumporiš, ugljiko-sumpur, ugljiko-vodik, ugljo-sumporovodik, ugljo-vodani, ugljun, ugljuri, poldrug ugljiko-soliš. A kod željeza imamo želje11 B. Sulek: O h rv atsk o m lučbenom nazivlju, str. VII—XXIV, Z agreb 1874, kao drugi predgovor R je č n ik u znanstvenoga nazivlja. n O. c., str. XI. 13 On doduše sam o usv aja ta j češki p rije v o d rije či k em ija , kako su ga p reuzeli već n je ­ govi prethodnici, kao što nam m eđu ostalim dokazuje i M ažuranić-U žarevićev N čm ačkoilirski slovar, Z agreb 1842, bilježeći na str. 118. ovo: Chemie, f. kem ia, lučba.

143

zune, željezunce, željezunčane, željezunco-ceceljane, željezuno-vodane, željezuno-kisce, željezunjane, željezuno-kvasne, šeljezunco-ugljane, šeljezunco-fosfane, željezunačke kisce itd. Šulek je to obrazlagao potrebom izbacivanja stranih riječi i pristu­ pačnošću širim slojevima. Pri tom je dakako zaboravio da književni jezik, zasnovan na narodnom govoru, ne može podnijeti takve i tolike umjetne tvorbe, kao i to da tak^v zamršen tip tvorbe, neosnovan na primjeru u narodnom jeziku, ne olakšava, nego zamršuje razumijevanje. Obrazla­ ganje tvorbe vodun, dušun, ugljun s pozivanjem na riječi Veljun, Solun, medun, kao i tvorbe vodunac, željezunac s pozivom na riječi vrhunac, bjegunac, potpuno je nenaučno jer su to riječi različitih semantičkih kategorija. Zbog toga je dakle Šulekova kemijska terminologija u cjelini napuštena, te su od nje prihvaćene samo pojedinosti, pojedini dobri nazivi. 6. — Kao i pri stvaranju hrvatske kemijske terminologije Šulek je i za svoj Rječnik stvarao riječi obazirući se više na to da li neki sufiks za tvorbu riječi postoji u našem jeziku, nego na to kakvoj se on skupini riječi pridaje i kakvo značenje nosi sa sobom. Tako on npr. stvara mnoge riječi za nazive različitih knjiga sufiksom -ik, npr. radivnik, razmjernih, skladišnih, dugovnik, zališnik, skupnik, dospjetnik, prodajnih, zadužičnik, glavnih, otpremovnik, premda se takvim sufiksom u narodnom jeziku ne tvore takva imena, nego pretežno imenice koje znače mjesto gdje kakva biljka raste (borik, lipik, šljivik), pa čeljad (ranjenik, mučenik, vjerenik), stvari (trvenik, nakopanik) i životinje (hranjenih), kao što prikazuje Maretić u Gramatici i stilistici na str. 280—281. Slično je tako i sa su­ fiksom -ka, pa je Šuleku spremka receptaculum (str. 1072), stalka kon­ stanta (1084), stupka Stufe einer Treppe (1111), uputka Anweisung (uput­ nica) 1228, uslovka klauzula (1232), toplinka Wärmeeinheit (1300), vodovotka Wasserrohre (1032), carinovka Zollbollete (1348), premda su osnovne funkcije toga sufiksa po Maretiću (293/294) druge, a mogle bi se pod njih uvrstiti samo one od ovih imenica koje znače stvari. Sufiksom -ulja stvarao je Šulek imenice koje znače kakve strojeve, pa mu je okretni ja Drehmaschine (711), parulja Dampfmaschine, parostroj (752), radulja Arbeitsmaschine (906), crpulja Schöpfwerk (1000), govorulja Sprech­ maschine (1072), odbjegulja Centrifugalmaschine (1106), što se još može razumjeti po tome što se tim sufiksom osim imena životinja (šarulja, mrkulja) i čeljadi (mahnitulja) tvore, po Maretićevu svjedočanstvu (309), i imena stvari (crepulja, hodulje), pa mu tako od tezulje, vage (764), i ravnulje, Nivellirwage (913), nije daleko do naziva strojeva. Pri tom će se poslužiti i stranim sufiksom za tvorbu naziva iste semantičke skupine, pa prema Albumin stvara riječ bjelin (1165), prema Thein stvara čajin (1165), prema stearin lojin (1089). Tako mu je i uljin Olein (1216), prstin Humin (889, prema riječi prst, što znači humus), mokraćin Harmstoff (615) . S takvim odnosom prema izboru sufiksa nastao je i priličan broj riječi sa sufiksom -ak. Takve su npr. riječi: najboljak, Essenz (640), naj­ manji ik, Minimum (640), najvišak, Maximum (640), previšak, Übermass 144

(853), pa prirodak, Naturprodukt (653), potisućdk, 0.001 (828), redatak, Ordnung (934). U tvorbi narodnih riječi nema uopće slučaja da bi ovaj sufiks dolazio na superlativnu osnovu. (V. Maretić, str. 259—260.) Šulek je pri tvorbi pridjeva osobito proširio upotrebu sufiksa -it, koji se u narodnoj tvorbi veže s imeničkim, glagolskim i rjeđe pridjevnim osnovama. Takvi Šulekovi pridjevi, stvoreni od imeničke osnove, znače onda obilje nečega što bi se moglo opravdati prema narodnim riječima busenit, tj. pun busenja, rječit, bremenit. Tako je Šulek stvorio riječi: služit (1045), željezit (1082), staklit (1082), vlaknit (1168), vlasit (1280), zlatit, goldhaftig (1346), zrnit granulatus (1351), sladorit, zucker­ haltig (1352), za koje se u narodnoj tvorbi služimo djelomično drugim sufiksima, npr. vlaknast, vlasat, zrnat, a djelomično sa dvije riječi. Sufiksa -atan za tvorbu pridjeva ne poznaje štokavski narodni govor, ali Šulek stvara čitav niz takvih pridjeva od glagolskih osnova s pretež­ nim značenjem mogućnosti vršenja radnje. Takvi su pridjevi obrazovatni, culturfähig (688 ), nosatan, tragfähig (1179), težatan, culturfähig (vom Boden) 1162, vjerovatan, wahrscheinlich (1277). Drugo je značenje tome sufiksu u Šuleka slično kao i participu prezenta dotične glagolske osnove, npr. djelatan, wirkend (1311), imatan, wohlhabend (1311), obvezatan, ver­ bindlich (691). Dakako, od tih se pridjeva mogu tvoriti i apstraktne ime­ nice nastavkom -ost: obvezatnost (691), djelatnost (1311), nosatnost (1179), vjerovatnost (1277), dokazatnost (871), obrazovatnost (688 ). Pridjevi dje­ latan, obvezatan i na istoku vjerovatan, kao i od njih izvedene imenice, i danas još korisno služe u književnom jeziku. Šulek se mnogo služi i sufiksom -ič za tvorbu imenica, koji je kod nas, po Maretićevu svjedočanstvu na str. 277, vrlo ograničen. Njime se tvore nomina agentis (branič, vodič, gonič) i neki nazivi za biljke (mravič, povratič, zvonič). Jamačno pod utjecajem češkoga jezika, gdje je taj sufiks češći, Šulek ga upotrebljava dosta često, pa i ondje gdje je u našem jeziku običniji sufiks -ač. Tako mu ložič znači ložača, Heizera (559), nosič nosača, Trägera (673), parovozič strojovođu, Lokomotivführera (555). Slično su nastale i druge takve Šulekove riječi: mazič (480), hladič (397), navodič (420), povodič (543), provodič (832), izvodič (874). Nijedna od njih nije primljena s jedne strane zbog nepotrebnosti, a s druge strane zbog podvođenja pod neobičniji sufiks. I kod pojedinačnih riječi Šulek se služi samovoljno odabranim sufiksom. Od botaničkog izraza Storax stvara on naše storać (1099), pa mu je dakako Storaxöl storaćevo ulje. Na isti način prema njem. Lem­ ming stvara u Njemačko-hrvatskom rječniku naše lemić (847), a prema ruskome i češkome pestik stvara botanički izraz pestić (766) i sve po­ trebne izvedenice (pestićar, pestićnjak, pestićav), čemu je Maretić oštro prigovarao u Jezičnom savjetniku godine 1924. istakavši da je ta riječ uopće nepotrebna jer imamo svoju narodnu riječ tučak (str. 8 6 ). Maretić je oštro prigovarao i šulekovoj riječi pelud (759), stvorenoj prema češkoj pel s našim sufiksom -ud koji je vrlo rijedak u našem jeziku, jer se njime tvore samo riječi labud, želud. Maretić drži da bi pravilnije ta riječ gla10 Jonke

145

sila pelak, pelac ili pelić.u Ali premda su ove posljednje dvije riječi ovako samovoljno stvorene, ipak su se one održale u našoj botaničkoj terminologiji jer su ih zbog potrebe prihvatili hrvatski botanički pisci. Kad je potreba velika, ne gleda se toliko na pravilnost tvorbe, a kad je jedna riječ već usvojena, teško ju je zbog nepravilne tvorbe izbaciti makar je progoni i takav autoritet kao Maretić. Maretiću je draža grčka riječ antera umjesto Šulekove peludnice, koja je danas ipak bliža svakom našem čitaocu nego nepoznata antera. Sve spomenute pojave ne valja shvatiti kao posljedicu Šulekove slabe jezične spreme. Šulek je u svoje vrijeme bio upućen u tvorbu riječi koliko god je tada kod nas bilo moguće, ali ne smijemo smetnuti s uma da je kapitalno Miklošičevo djelo o tvorbi riječi u slavenskim jezicima, Stammbildungslehre, izašlo tek 1875, dakle poslije izlaska Rječnika znanstvenoga nazivlja, a Daničićeve Osnove i Korijeni izašli su tek 1876. i 1877, a i tvorba riječi u našem narodnom štokavskom dijalektu prvi put je solidno i iscrpno obrađena tek u Maretićevoj Gramatici i stilistici godine 1899. Treba uvažiti da su terminološke potrebe u Šulekove doba bile već neodložne — šulekov se Rječnik pojavljuje dvadeset godina poslije češkoga? —’ i da je Šulek pristupio izvršenju svoga zadatka prije nego što je bio naučno proučen naš štokavski, tada već književni jezik. Da je pričekao još desetak godina, njegov bi rad bio više u duhu štokavskog narječja, ali hitne i neodložne potrebe ne bi bile namirene. Potrebe su bile preče, i Šulek se savjesno latio toga mukotrpnog, ali za nauku i književnost korisnog posla. 7. — Prateći Šulekov rad vidjet ćemo da postoji vrlo velik broj Šulekovih kovanica koje on tvori s pomoću živih sufiksa kojima se u našem jeziku tvore prave narodne riječi. To su npr. mnogobrojne riječi sa sufiksom -Zo koji se u našem jeziku veže s osnovama glagola IV i V vrste, pa onda takve imenice srednjega roda znače različne stvari ili mjesto gdje što biva, a katkad i kakvu radnju, npr. cjedilo, pojilo, sušilo, ali i mušku čeljad u šali ili za porugu (Maretić, str. 295—296). Tako je onda Šuleku pisalo Schreibapparat (776), pjevalo Singapparat (780), poči­ valo Treppenabsatz (793), polarizovalo Polarisationsapparat (807), lomilo Sprengeisen (557). Od obilja takvih i sličnih riječi spominjem još samo nekoliko: lomilo, lučilo, topilo, munjilo, mazilo, rodilo, crtkalo, pojalo, radilo, ratilo, ravilo, razalo, djelovalo, plivaće javljalo, govorilo, vjetrilo, kvasilo, platilo, snovalo. Najveći broj tih imenica ipak je ispao iz knji­ ževne upotrebe. Vrlo je mnogo imenica Šulek stvorio sufiksom -ivo koji je u narod­ nom jeziku ograničen za tvorbu imenica izvedenih od glagolskih osnova, pa takve onda imenice znače ponajviše stvari koje su plod radnje temelj­ noga glagola, npr. meljivo, pecivo. Od imeničke osnove potječe riječ sočiuo (Maretić, str. 288). Pored imenica od glagolskih osnova (radivo, tvorivo, 906, sušivo 1010, plativo 1319) u Šuleka pretežu tvorbe od ime­ ničkih osnova sa značenjem građe u području onoga što osnovna imenica “ M aretić Tomo: H rv atsk i ili srpski jezični savjetnik, Z agreb 1924, str. 85.

znači, pa je tako Šuleku magnetivo magnetska materija (570), moždino Marksubstanz (579), sredino Medium (603), staklino Glasmasse (1083), kamino Steinmasse (1091), snjetljino Lichtstoff (1133), toplino Wärme­ stoff (1176), zubino Zahnsubstanz (1352), nlaknino Fibrin (1280), mesino Fleischfibrin (591), lojino Stearin (556) i si. Dodajući dakle takve nastavke u suprotnom pravcu nego narodni jezik, Šulek dakako ni s ovim imeni­ cama nije postigao trajnijeg uspjeha. Sufiks -ište pripada također u narodnom jeziku među žive sufikse vežući se s imeničkim i glagolskim osnovama i dajući im značenje dijela kakvoga oruđa (kosište) ili mjesta (noćište, igralište). Tim je sufiksom Šulek stvorio mnogo riječi s mjesnim značenjem: sjenerište Nordpunkt (604), istočište Morgenpunkt (620), zapadište punto occidentale (693), petište nadir (636), sitište Sättigungspunkt (1030), držanište Staatsgebiet (1080) i si. Od takvih Šulekovih riječi usvojene su ledište Gefrierpunkt (540), gledište Gesichtspunkt (356), stanonište Standpunkt (1085), prodanalište Verkaufsort (873) i polazište Ausgangspunkt (808), dok je s mnogobroj­ nim takvim riječima (morište, ogrište, odrinište, treptište, ponratište, pritnrdište, budište, sapište, sjemište, razmetište i si.) bio slabije sreće. Od živih sufiksa služio se Šulek mnogo i sufiksom -stno, kojim se u narodnom jeziku stvaraju imenice koje znače kakvo stanje, svojstvo, kakvu radnju ii štogod apstraktno, a gdjeko je i štogod konkretno (Maretić, str. 306). Od takvih je imenica u osobito dugoj upotrebi služila Šulekova imenica mjerstno (608) u značenju geometrije, pa bilinstno (96), žinotinjstno (1366), rudstno (966), u značenju Pflanzenreich, Tierreich i Mineralreich, ali su mnoge od takvih imenica nestale u nepovrat, kao npr. knjištno Schriftentum (486), gorstno (619), pjeneštno (627), narodstno Volkswesen (648), tnorstno plastika (688 ), besjedstno (723), ratstno (1102), sustanstno (1137), glumstno Theaterwesen (1164), uzlinstno (1241), brodogradstno (45). Ali zato s druge strane nije moguće ni pobrojiti sve one imenice koje su u tom smislu stvorene ili preporučene od B. Šuleka, odnosno od njegova kruga i prethodnika, kao što su npr. Skolstno, ratarstno, narodoznanstno, zemljodjeljstno, knjižarstno, i slične riječi, koje uzalud tražimo i u Karadžića i u Broza i Ivekoviča, a žive u književnom jeziku od Šulekovih vremena. Slabe je sreće bio Šulek sa sufiksom -je koji je u našem jeziku još uvijek živ, osobito za tvorbu zbirnih imenica (drnlje), glagolskih imeni­ ca (pletenje) i imenica složenih s prijedlogom (zagorje, Maretić, str. 292). Šulek rado tvori njime zbirne imenice, ali je najveći njihov dio odba­ čen iz upotrebe, pa imenice sadje (971), rudje (966), čadje (664), brdje (480), godje (563), zidje (548), u kojima dj treba kod nas dati đ, pa močnarje (613), mrežje (624), mišje (630), silje (1027) i si. djeluju danas ne­ obično zastarjelo, ali je naprotiv nazinlje (656) u značenju terminologije živjelo vrlo dugo, a podneblje (797), žinčenlje (1365), stuponlje (1112), koje uzalud tražimo u rječnicima narodnog jezika, žive u stručnoj termino­ logiji i danas. Ipak, može se reći da se Šulek pri tvoibi riječi previše orijentirao 10*

147

na starije i tzv. mrtve sufikse, s pomoću kojih se u novije vrijeme i ne tvore više riječi. Osobito se mnogo služi zastarjelim već sufiksom -ba i stvara tako neobično mnogo riječi od kojih je samo manji dio usvojen, a veći je nestao netragom. U narodnom jeziku dodaje se taj sufiks naj­ češće osnovama glagola IV vrste, pa takve imenice onda znače činjenje onoga što glagol znači (dvorba = dvorenje, Maretić, str. 267). Šulek pro­ širuje taj sufiks s takvim značenjem i na glagolske osnove ostalih vrsta, pa pored imenica (po Šulekovu pravopisu) činitba (543), mjeritba, mjerba (607), množba, množitba (612), naknadba (641), hranitba (676), ohladba (707), tržitba (755), činitba (851) i si. stvara i imenice ziđba (584), naslažba (649), posjedba (693), računba (904), kajba (kajanje, 760), predatba (841), prikladba (862), razvrstba (1059), zorba (teorija, 1165), poslatba (1306), što je sve u velikoj mjeri arhaiziralo Šulekovu terminologiju. Ipak, najveće je nasilje na jeziku izvršio vrlo čestom upotrebom sufiksa -•b za tvorbu imenica m. r. i sufiksima -b i -a za tvorbu imenica ž. r. Po­ trebno je da se to pobliže prikaže. Ugledajući se u starinu Šulek je dodavao sufiks -u, koji se u da­ našnjem stadiju jezika i ne vidi u nom. sg., izravno na korijen. Tako su nastale mnoge korjenite imenice kojima je najteže dekretirati značenje. Takve su neobične imenice klon (417), pik (428), sjek (468), kid (476), klep (481), leg (541), podig (545), met (592), mjer (594), teg (602), raor (621), mut (630), istak (637), sip (649), vuk (navlaka, 655), vag (810), pon (814), puh (561), tis (851), zgrt (1022), snos (1050), stor (1099), tez (1162), uk (1110), trep (1171), tik (1168) i si. Tako je on stvorio obilje takvih pravih imenica svoje kategorije, ali im nije mogao udahnuti života zbog arhaičnosti tvor­ be. Slično je i s imenicama ž. r., koje tvori sufiksom a: lega (545), moča (613), obava (679), obreka (688 ), ojaka (707), oslaba (730), pokaja (804), raba (817), sleka (829), probuda (872), uskrata (949), zgušća (1022), koje je ipak nešto lakše prihvatiti, kao što pokazuje riječ uskrata. A ipak najviše je takvih imenica ž. r. stvorio sufiksom -b i tako ih po obliku i deklinaciji uvrstio među imenice koje imaju takav oblik i deklinaciju kao baštinu iz najveće starine. Taj je Šulekov pokušaj stvaranja novih i-osnova bio već unaprijed osuđen na propast, kao što pokazuju imenice: jav, -i (453), jednač (454), kup (471), uzmnož (472), kruž (499), modar (613), namaz (642), cm (664), obal (679), ojac (707), osob (731), pal (742), pitom (778), rav (782), siromaš (1029), dub (875), sadrž (971), šir (1140), umrt (1219), koje predstavljaju samo mali izvadak iz obilja takvih riječi kojima je u da­ našnje doba teško, zapravo nemoguće nametnuti ženski rod i i-deklinaciju. Upotrebom takvih arhaičnih tvorbi Šulek se nije nalazio u području smjernica razvitka našega književnog jezika, pa je u tom području do­ živio i najveći neuspjeh. 8. — Većeg uspjeha nije Šulek doživio ni stvaranjem složenica s po­ moću prefiksa. Tu je on s nekim prefiksima stvorio čitave kategorije novih riječi i značenja sličnoga tipa. Osobito je pri tom značajan slučaj s prefiksima pro-, uz- i pa-. Prefiksom pa- stvara nazive koji znače nešto sporedno, malo ili srodno onome što osnova znači, pa je pavijenac Ne-

benkrone (756), pazraka je Nebenstrahl (1372), patrg je Kleinhandel (755), paokrug je sferoid (1065). Prefiksom pro- stvara nazive koji osnovnom značenju dodaju oznaku zbivanja nečega unaprijed, pa je proslov prolog (882), proračun je Voranschlag (881), prozna}c je predznak (887), provježba je predvježba (887), projam je anticipacija (876), proplata je Vorschuss (880) i si.15 Prefiks uz- služi mu za tvorbu naziva koji imaju suprotno značenje nego osnovna riječ, pa je raz i uzraz akcija i reakcija (1100), uzračun je Gegenrechnung (1243), uzteg je Gegengewicht (1244), uzkon je Gegenwirkung (1241), uzsuda je antikritika (38), uztražba je Gegenforderung (1244) i si. Tu je dakako lingvist zadro duboko i počeo već da stvara umjetni jezik. Zbog ograničena prostora ostavljam za drugu priliku potanju analizu njegova ponašivanja stranih izraza i pozaj­ mljivanja iz crkvenoslavenskog, starohrvatskog, iz naših dijalekata i iz ruskoga, češkoga, poljskoga i slovenskog jezika. Istaći ću ovdje samo je­ dan krajnji slučaj koji zaista potvrđuje tezu da je Šulek već prešao u stvaranje umjetnog jezika. To je primjer kako je Šulek sistematski pre­ vodio i takve internacionalne nazive koje uopće nije potrebno prevoditi, ako se ne želi stvoriti zbrka. Mjeru metar prevodi kao mjer (607), ar prevodi kao stor (1099) pre­ ma korijenu ster, stor, a gram (1163) kao tez (u vezi s korijenom teg-). Prema tome mjerak mu je decimetar, storak je deciar, težak je decigram; mjerić je centimetar, storić. je centiar, tezić je centigram; mjeretina mu je kilometar, storetina je kiliar, tezetina je kilogram; mjerčina je dekametar, storčina je dekaar, težčina je dekagram; mjerina mu je hektometar, storina je hektar, težina je hektogram; mjerčić mu je milimetar i težčić konačno miligram. Sve lijepo i dosljedno, ali to je već stvaranje riječi radi samog stvaranja riječi, odnosno pretjerivanje u odbacivanju stranih riječi. Šulek je svakako zahvatio stvar preširoko. Ali po onome gdje je nastojao zadovoljiti prijeke i stvarne potrebe jezika i gdje nije pretje­ rivao, on je izvršio neobično koristan i zaslužan posao. U našem struč­ nom i književnom jeziku žive danas stotine i stotine riječi koje je stvo­ rio ili odobrio taj naš zaslužni leksikograf. Ako je pretjerivao Šulek, pretjerivali su na suprotnoj strani i isključivi pobornici narodne riječi i fraze. Pretjerivao je i Daničić kad je za obradu Akademijina Rječnika sasvim isključio Šulekove rječnike. Pretjerivali su i Broz i Iveković kad u svoj Rječnik hrvatskoga jezika, čak 1901, nisu unosili prihvaćene Šule­ kove neologizme. Ako u Šulekovu Rječniku znanstvenoga nazivlja nala­ zimo mnoge Šulekove riječi koje je razvoj našeg jezika mimoišao, isto tako na drugoj strani, npr. u Broz-Ivekovićevu Rječniku ne nalazimo popisane ni najobičnije riječi govornog i književnog jezika koje su u doba postanka toga Rječnika bile već usvojene. Spomenut ću ovdje ne­ koliko takvih, danas već potpuno usvojenih i književnih riječi, koje je 15 T u je on d akako pošao od rije č i proslov, proslovi je, k o je su već p o stojale u h rv a t­ skom književnom jez ik u (v. M ažuranić-U žarevićev N čm ačko-ilirski slovar, Z agreb 1842, s. v. Prolog), ali je iz toga izgradio č ita v sistem . Ž ive od tih rije č i sam o jo š proslov I proračun.

149

Šulek predložio i unio u svoj Rječnik već 1874/5, a Broz i Iveković ne­ maju ih ni 1901. To su npr. brzojav, gorostas, izlet, izraz, kipar, kiparstvo, kućanstvo, metar, novčar, obrt, obrtnik, obrtnički, obveza, odvažnost, olovka, parobrod, pilana, poboljšati, poduzeće, poduzetnik, postotak, pred­ nost, prekomjeran, pripomoć, prirodopis, prisiliti, protusloviti, protu­ slovlje, providnost, raskošan, ratoboran, razmjeran, raznolik, razvoj, rez­ bar, rezbarstvo, ruševina, sklon, skupina, slavlje, sljepočice, srdit, srećka, središte, stanovište, stranka, strog, stroj, stvarnost, svjež, svota, tekući­ na, tlak, tražbina, tuđina, tvornica, tvrtka, ujedljiv, uputa, ured, ure-, dovni, urod, uspjeti, utok, uzgoj, uzor, uzoran, vjerovnik, zadrugar, zde­ nac, znanost, znanstveni, zvuk, živež, životinjstvo. Razvitak je našega književnog jezika pokazao da su potrebni umjereni zahvati šulekovskog tipa. Danas više nitko ne zazire od potrebnih dijalektizama, pozajmljenica iz slavenskih jezika i pravilnih kovanica. U tom je smislu Šulekovo shvaćanje pobijedilo. Ali danas se isto tako ne izgone tuđice iz jezika onako pretjerano kako je to radio Šulek. Potrebe života i jezika otupile su oštrice krajnosti jedne i druge strane, pa je razvitak knjževnog jezika u tom leksičkom području pošao srednjim putem. Na osnovi iznesenog vidi se dakle da su Šulekove zasluge za naš stručni i književni jezik vrlo velike. Štaviše, kako naš književni jezik u posljednje vrijeme upravo preplavljuju tuđice, što zbog nemara, a što zbog snobizma, pojavljuju se glasovi da treba opet poći Šulekovim prav­ cem ako hoćemo da govorimo svojim jezikom .16 Dakako, služeći se pri tom svim rezultatima lingvističke nauke koja je znatno uznapredovala od Šulekovih vremena.

’• P e ta r Skok: O jezičnoj k u ltu ri. »Jezik«, 1952* b r. 2, str. 37. P rof. Skok doslovno kaže: »NaSega su S uleka često nep rav ed n o osuđivali k ao kovača rije či. Ali njegovim pravcem tre b a poći, ako hoćem o da govorim o svojim Jezikom.«

Češki jezični elementi u hrvatsko srpskom književnom jeziku

i

Uzajamni odnosi pojedinih slavenskih jezika nisu još u cjelini ispi­ tani s obzirom na njihove trajnije utjecaje. Najviše su ispitani utjecaji ruskoga književnog jezika na pojedine slavenske književne jezike, što je i razumljivo s obzirom na izuzetno značenje ruskoga jezika. Ali veoma su zanimljivi i utjecaji češko-poljski, hrvatskosrpsko-češki, hrvatskosrpsko-slovenski i dr. Svi takvi utjecaji ne govore samo o jezičnim odno­ sima nego i o odnosima jedne kulture prema drugoj, o njihovu utjecaju i povezanosti. U ovoj raspravi želio bih potanje prikazati odnose i utje­ caje češkoga književnog jezika na hrvatskosrpski, i to od onog vremena otkako su se već narodni jezici formirali kao književni. Da će to biti u najvećoj mjeri odnos češko-hrvatski, to je razumljivo u prvom redu zbog toga što je narodni jezik postao književni u Hrvata vrlo rano, na samom početku hrvatske književnosti potkraj 15. stoljeća, a u Srba raz­ mjerno kasno, tek u početku 19. stoljeća, a u drugom redu zbog toga što su utjecaji češkoga jezika na jezik srpske književnosti u 19. stoljeću bili neznatni. Prvi značajan utjecaj češkoga jezika na književni jezik Hrvata za­ bilježen je već u 16. stoljeću u književnom djelu Šimuna Budinića, Za­ dranina (1530—1600), i to u njegovoj »Summi nauka hristianskoga«, koja je objavljena u Rimu 1583.1 Bilo je to doba kad je rimski Zbor za šire­ nje vjere (Congregatio de propaganda fide) u svojoj protureformatorskoj djelatnosti spoznao veliku korisnost zasnivanja jednoga književnog jezika za čitav slavenski svijet Balkanskog poluotoka. Kao što se sa­ znaje iz Arhiva isusovačkog reda, koji je proučio Josip Jurić, izvijestio je već 1582. Dubrovčanin Marin Temperica, isusovac i bivši trgovac po balkanskim zemljama, u svojem referatu isusovačkom generalu Klaudiju Aquavivi da se od Slovenije do Bugarske govori isti jezik, i pred­ ložio da se što prije sastavi gramatika i rječnik toga jezika. General Klauđije Aquaviva prihvatio je taj prijedlog i naložio 1599. članu isu­ sovačkog reda Bartolu Kašiću da sastavi »ilirsku« gramatiku koja bi obuhvatila sva ta slavenska narječja. Tako se 1604. pojavila u Rimu gra­ matika čakavca Bartola Kašića »Institutiones linguae illyricae« s jakim štokavskim elementima na temelju čakavskog, u književnosti već sna1 Sim un B udinić: Sum m a n a u k a h ristianskoga, složena častn im učiteljem P etro m K anisijem , Rim 1583. — S ig n atu ra u zagrebačkoj Sveučilišnoj k n jižn ici R 1165.

151

žno afirmiranog dijalekta .2 Od tada datira sve veća naklonjenost što­ kavskom »bosanskom« dijalektu kao najproširenijem i »najljepšem«. U takvo doba, kad se traži književni jezik što šire penetracije, i za­ darski kanonik Šimun Budinić, očito pod utjecajem protureformatorskih nastojanja i nagovora isusovca Petra Kanizija, napušta književni jezik kakvim je dotada pisao i u spomenutoj »Summi« 1583. piše mješavinom hrvatskosrpskog, crkvenoslavenskog, češkog i poljskog jezika. »Tomu prehitu jezika mu — piše 1861. Fran Kurelac u predgovoru Budinićevih »Psalama Davidovih« — prvo bistra i čista uzrok ini, kako sudju, biti ne mogaše nego sastanak Tridentinski, kde je bilo svećenikov kako odinud, tako i od vsake strane Slovinske, te je prilika pomisliti, da je mo­ glo biti pogovora med njimi o čto se može većem te i crkvi p rudnom ujedinivanju ili sbliživanju jezika Slovinskoga. A mogao je Budinić i lčpo iz ruku Canisievih dobiti tu knjigu, godine 1559. u Pragu na tri jezika štampanu: na Latinski, Češki i Nčmački.«3 Ali po novijim istraži­ vanjima znamo da to nije došlo ovako spontano, nego po direktnom na­ logu iz Rima, kamo je Budinić pozvan 1581. i gdje je kao pisac i prevo­ dilac proveo najmanje do polovice 1583. U to doba izašle su u Rimu tri njegove knjige: »Pokorni i množi ini psalmi Davidovi« 1582, »Ispravnik za erei ispovidnici« 1582. i »Summa nauka hristianskoga« 1583. godine.4 Bio je u Rimu upravo u doba spomenutog Temperičina referata gene­ ralu Kaniziju (1582). Kao što navodi Štefanić, tada se u Rimu »počeo ostvarivati program pape Grgura XIII na stvaranju književnog repertorija za južnoslavenski kler«, pri čemu je Budinić vrlo dobro došao kao po­ znavalac svih naših triju alfabeta. Dok je u prvim dvjema knjigama Budinić pisao čistim hrvatskim jezikom čakavskog dijalekta, u trećoj knjizi piše, kao što veli Kurelac, »vseslovinski«. Budinićevo umetanje čeških i poljskih riječi sasvim je nefunkcionalno, pa prema tome i nepotrebno, kao što pokazuju primjeri: »Mili pane, Gospodi Bože moj (132); od blažene divice panni Marie (51); ovako je rekao i mluvio jest; od mnih, koludara ili fratara (75); oholost ili piha (82); toliko pospišno ili často; dati dobru radu ili dobar svjet (106); skrze bitja ili života človičaskoga; tada slava budet každomu od boga; i proto se zvati ima; oni kteri dobro i spasiteljno mole« i si. Ipak, kao što se vidi, opća podloga jezika ostala je čakavska unatoč takvim češkim, poljskim (krolj, droge i si.) i crkvenoslavenskim elementima (preroždenije, utverždaje, vlhvovanje, uzdržiši, mnogaja i si.). Ali za crkvenosla­ venske elemente treba reći da se oni pretežno pojavljuju u citatima, jer se zapravo citira crkvenoslavenski tekst, npr. »Dakle Sveti P av el. . . reče: Iže v ženidbe savskupljeni sut, poveljuju, ne az, na Gospod, ženi od muža ne otijti« (74). Osim toga crkvenoslavenskim tekstom služi se Budinić i pri * M ihovil K om bol: P o v ijest h rv a tsk e književnosti, Z agreb 1961, str. 217, i Josip Ju rić : Pokušaj Z bora za šire n je v je re , »Croatia sacra«, Z agreb 1934, str. 143. i 144. * »Pokorni i m noži ini P salm i D avidovi složeni u Slovinjski jazik n a čislo i m iru po S tm unu B udineu, popu Z adraninu. Iznovice n a v idik ih iznese i o popu zadarskom p ro ­ govori F ra n K urelac.* Na R ijeci 1861, str. XIX. 4 V jekoslav Š tefanić: B udinić Sim un (1530—1600), E nciklopedija Jugoslavije, k n j. 2 , Za­ g reb 1956, Str. 251.

152

navođenju deset zapovijedi Božjih (na str. 20). Svakako je pretjerano mišljenje Frana Kurelca na XXV strani spomenutog već predgovora kad Budinićev jezik naziva »mal ga ne rekoh vseslovinskim«. Jezik je pre­ težno i očito hrvatski sa prilično crkvenoslavenskih citata i riječi, ali s razmjerno malim brojem čeških i još manjim poljskih riječi. Ali Budinić se nije zadržao samo na pozajmljivanju čeških riječi, koje on najvećma navodi kao sinonime, nego je želio djelomično preu­ zeti i češku grafiju, i to dijakritičke znakove za č i ž prema češkom dija­ kritičkom pravopisu. Na taj je način htio izbjeći pisanje dvostrukih slo­ va, pa je tako postao prethodnik velike Gajeve reforme iz 1830. i 1836. Slovo ž ima i oblik češkog švabaha: 3 , a slovo č ima dijakritički znak ne­ ujednačen, kadšto okrenut desno, kadšto lijevo, a kadšto gore. Treba ipak ispraviti tvrdnju Mihovila Kombola u »Povijesti hrvatske književnosti do preporoda« (Zagreb 1961) na str. 217. da je uveo i dijakritički znak za ć. Za to slovo zadržao je i dalje kombinaciju slova, npr. govorecchi na str. 75. Put kojim je u pogledu jezika pošao Budinić pokazao se pogrešan, po­ bijedila je Kašićeva tendencija da treba ići prema štokavskom dijalektu i uzeti ga za književni. Ta je Kašićeva tendencija bila naravna i stvarna, a Budinićeva utopistička. Ali u pogledu pravopisa, odnosno grafije, Budinić je pokazao pravilan put koji na žalost nije našao sljedbenika. Iste je neprilike osjetio kasnije Vitezović, pa Jambrešić, Patačić i drugi, ali konačno je rješenje s ugledanjem na češku dijakritičku grafiju dao Lju­ devit Gaj u 19. stoljeću. Svakako, Šimun.Budinić našao se na putu poku­ šaja pravopisne i jezične reforme u doba kad su takvi problemi u širokoj liniji bili stavljeni na dnevni red u službi protureformacije.

2

Drugi uočljiv pokušaj unošenja čeških riječi zapažamo u 18. stolje­ ću u hrvatskom kajkavskom književnom jeziku koji je tada već imao dvjestagođišnju tradiciju. Bilo je to u zagrebačkom književnom krugu koji je imao prilično razvijeno školstvo, čak i visoko školstvo (od 1669. akademija u Zagrebu, a od 1683. i u Lepoglavi), a tada je sam Zagreb bio službeno političko središte Hrvatske s banom na čelu kao potkraljem. U to doba zagrebački kanonik Adam Patačić (1716—1784), rodom Karlovčanin, piše svoj »Dikcionar«, latinsko-hrvatsko-njemački rječnik, sa­ stavljen na enciklopedijski način, i dovršava ga 1779.5 Na žalost, ta prva južnoslavenska enciklopedija nije nikad objelodanjena, nego je ostala u rukopisu, ali unatoč tome ona je značajno svjedočanstvo kako je u razvi­ jenom književnom jeziku i u razvijenoj školskoj sredini za proširivanje leksičkog fonda vrlo dobro došao i slavenski češki jezik. Dok Budinićevo pozajmljivanje čeških riječi nije imalo drugu svrhu s U sporedi: L ju d e v it Jonke, »Dikcionar« A dam a Patačića, R ad Jugoslavenske akadem ije, k n j. 275, Z agreb 1949, str. 71—175.

15J

nego pored hrvatske riječi dati i češku varijantu, dotle već Patačićevo pozajmljivanje ima i funkcionalno obilježje. Patačićev »Dikcionar« nije tip klasičnog rječnika u kojem je tehničko blago poredano abecednim redom i prevedeno na drugi jezik, nego je to enciklopedijski rječnik ko­ jemu je građa podijeljena po unutarnjoj vezi pojmova u četiri dijela. U prvom dijelu prikazani su pojmovi iz teologije i nauke o čovjeku, u dru­ gom dijelu pojmovi materijalne kulture, u trećem pojmovi iz ekonomike, prirodopisa i rudarstva i, napokon, u četvrtom su dijelu protumačeni pojmovi iz umjetnosti i tehnike, sve na razini čovjeka koji stječe višu naobrazbu. Taj rječnik, pisan sitnim rukopisom na 1146 strana, želio je dati hrvatskom visokoškolcu terminološko poznavanje pojedinih struka na tri jezika, povezano i kompletirano. Premda je tadašnji kajkavski književni jezik pružao Patačiću vrlo mnogo potrebne jezične i termino­ loške građe, ipak je on dakako u pojedinostima zaostajao za tadašnjim njemačkim i latinskim jezikom, pa je stoga Patačić morao zagledati i u štokavske rječnike, npr. u Della Bellin »Dizionario italiano-latino-illirico« iz 1728. godine, morao je i sam stvarati riječi, a i posezati za rije­ čima u drugim slavenskim jezicima, češkom i poljskom. Kao što je prika­ zano u spomenutoj raspravi »Dikcionar Adama Patačića«, Adam Patačić se za sastavljanje »Dikcionara« služio golemom i suvremenom leksiko­ grafskom literaturom evropskih naroda6, pa je raspolagao i rječnicima koji su mu pružali češku i poljsku jezičnu građu. Patačićevi pogledi na srodnost slavenskih jezika podudarali su se s tradicionalnim već shvaća­ njem naših tadašnjih intelektualaca koji su na pojedine slavenske jezike gledali kao na dijalekte. Za Patačića su dakle češki, poljski, kranjski i hrvatski jezik dijalekti koji su se razvili iz starije ilirske matice. A svoj jezik naziva on »matema lingua, vernaculum idioma, illyrica lingua« i »croatica lingua«. Prema takvom shvaćanju o srodnosti spomenutih sla­ venskih jezika njemu se čini sasvim naravno da preuzima riječi iz tih dijalekata kad ih ne nalazi u svojem. Terminološke teškoće osjetio je osobito u poglavlju o biljkama i o cvijeću, pa na str. 563. jasno izražava svoju misao: »Quod vero vemaculas nomenclaturas attinet, si hae non suppetunt, ad Bohemicas, interdum etiam ad Polonicas, sed quae certe Illyricae originis sunt, recurro: nam scitum illud est, quod domi non est, foris omnino petendum est.« Spreman je dakle uzimati samo one češke i poljske riječi koje su slavenskog podrijetla. Patačić štaviše polemizira sa svojim zemljacima što su neskloni stvaranju novih riječi i pozajmljivanju slavenskih riječi iz češkog, polj­ skog, bosanskog i kranjskog. I izražava pri tom sasvim modemu misao: ako seljak ima pravo da stvara nove riječi, zašto ne bi imao takvo pravo on kao školovan čovjek. Poučno je pročitati njegovo razmatranje o tom na VII i VIII strani predgovora: »Sic autem statuo: licet ruricolae voćem dare alicui rei a se fabrefactam suis usibus accomodae; cur mihi non liceat, aut cuivis ingenuo, si omnino deest, aut novam excogitare, cum nihil plus ille quam ego, in matemam linguam iuris habeat; aut ab* * O. c., str. 109—124.

alia dialecto, Illyricae tarnen omnino radicis, commodato accipere? Sed delicatae nimium sunt nostrorum popularium aures, quae Bohemicam, Polonicam, Bosnicam, addo et Carniolicam vocem, licet ex radice Illyrica praedare ortam, non ferunt.« Provodeći svoje načelo, Patačić postupa zapravo na tri načina. Kad nema ili ne poznaje hrvatsko značenje, Patačić donosi samo češko, dakako prilagođeno glasovnim zakonima kajkavskog književnog jezika. Tako npr. uz riječ consiligo -liginis f. na str. 599. čitamo samo: Boh. čemo korenje. Schwartzniesswurz, Christwurz.« Drugi put opet donosi i češki i poljski naziv, npr. uz riječ »Asphodelus -i m« na str. 593. daje ova značenja: »Cum Bohem. kopje kraljevsko n. Polon. zlatoglav ali zlatoglavec -avca m. Affodylwurtz, Goldwurtz.« Treći je čak način da i uz hrvatski kajkavski naziv donosi i češki naziv, u zagradama, vjerojatno orijentaciono, npr. na str. 587. uz riječ Achillea -ae f. čitamo: »kunića -ice f. (Boh. Rzebrijcek, fortasse Rebrichek) trava viteška, ali jezero-listna, Scharffgras, Scharf friptausentbladt, Garben.« Tako je i Patačić u poglavlju »De herbis et floribus« unio vrlo mnogo čeških, ponašenih naziva i znatno manje poljskih. Takve su npr. serdečnik (596), hrustika (620), klašterska hvojka (520), rečepiček (fortasse: repiček, 603), ker ili strumek (491), zagradna hrenika (prema Boh. zahradnji rzericha, 585), merunka (pored: mandalica i kajsija, 502), horcice (!) (po­ red: muštarda i gorušica, 586), duh (pored: česvina, 505), steničnik (s. v. Iberis) itd .7 Nije svrha ovom prikazu da popiše sve bohemizme iz Patačićeva »Dikcionara«, jer oni nisu u širini ni ušli u književni jezik Patačićeva vremena zbog toga što »Dikcionar« nije ni štampan, ali bilo je vrlo poučno da se vidi kako je potreba izgrađenijeg književnog jezika i visokoga školstva upravo iziskivala orijentaciju na češke jezične elemente. Upo­ treba bohemizama ovdje je u znatnoj mjeri funkcionalna, a vidjet ćemo uskoro da je u sličnim prilikama u 19. stoljeću došlo u tom istom središtu, koje je tada preuzelo štokavski dijalekt kao književni jezik, do slične orijentacije, ali mnogo konkretnije i utjecajnije.

3 Gospodarski, politički i kulturni život Hrvatske u prvoj se polovici 19. stoljeća znatno izmijenio. Gajev ilirski pokret sjedinjuje 1836. sve hrvatske pokrajine u jednom književnom jeziku, i to u štokavskom dija­ lektu, koji u isto vrijeme uvodi u srpsku književnost Vuk Stefanović Karadžić. Na društvenoj pozornici sve više nastupaju pripadnici neprivilegiranih staleža, sinovi seljaka, malih građana i plemstva bez imetka. Osnivaju se gospodarska društva, fond za izdavanje narodnih knjiga 3 O. c., str. 1X5—133.

155

(Matica ilirska, 1842), kazalište, uvodi se narodni jezik u škole i 1848. postaje službeni jezik umjesto dotadašnjeg latinskog, pišu se knjige za srednje škole i vrše se pripreme za osnivanje Akademije (1867) i Sveuči­ lišta (1874).8 Razvija se zamamna politička i nacionalna ideologija o po­ trebi ujedinjenja ne samo svih hrvatskih nego i jugoslavenskih zemalja. Stoga Ljudevit Gaj i njegovi jezični suradnici Antun Mažuranić i Vjekoslav Babukić misle na stvaranje takva književnog jezika koji neće imati pokrajinsko obilježje, nego će moći poslužiti kao zajednički književni jezik svim južnim Slavenima. Zato ilirci zadržavaju u štokavskom knji­ ževnom jeziku neke starije jezične i pravopisne elemente ne bi li taj jezik bio na svim stranama što pristupačniji.9 Na jezična i književna pitanja gledaju u skladu s tadašnjim slavenskim pokretom koji je idejom 0 slavenskoj uzajamnosti ustalasao Slovak Jan Kollar. Znatno su im u njihovim nastojanjima pomogle novine koje su počeli izdavati: »Novine horvatske« 1835. i već iduće godine »Ilirske narodne novine« sa književ­ nim prilogom »Danica horvatska, slavonska i dalmatinska« 1835. i »Da­ nica ilirska« 1836. Pod ilirskim imenom željeli su okupiti sve južne Sla­ vene, ali su to ime poslije 1848. zamijenili jugoslavenskim, pa se i prva južnoslavenska akademija g. 1867. prozvala Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Za takav snažan ekonomski, politički, nacionalni, književni i naučni pokret nije dostajao kajkavski književni jezik Zagreba i uže Hrvatske, pa su ilirci vrlo razborito preuzeli 1836. štokavski dijalekt, ali im ni on, kao izdanak sela i varošice, nije dostajao za mnoge pojmove gradskog, književnog, političkog i naučnog područja. Slijedeći Kollarovu misao da su svi Slaveni jedan narod sa četiri narječja: ruskim, poljskim, češkim 1 ilirskim, hrvatski su ilirci vrlo rado posezali za jezičnim blagom drugih, razvijenijih slavenskih naroda. A kako su najuže književne i društvene veze održavali upravo s Česima, nije čudo što se nakon pojave ilirizma u hrvatskom književnom jeziku pojavljuju mnogi bohemizmi. Pojavljuju se, dakako, i s oslonom na rusku kulturu i mnogi rusizmi, ali problem rusizama u hrvatskosrpskom jeziku nije predmet ove rasprave. Kao što je pravilno pokazao nedavno preminuli nestor jugoslavenskih slavista, prof. Stjepan Ivšić u raspravi »Slavenske tuđice u Petra Preradovića«, bohemizmi i rusizmi pojavili su se najprije u ilirskoj publici­ stici, pa u književnim djelima i zatim u leksikografskim priručnicima .10 Te pozajmljenice dolaze dakle u ilirski književni jezik i funkcionalno i stvarno. Tomo Maretić, koji se potanje pozabavio problemom čeških i ruskih riječi u hrvatskom jeziku, popisao je bohemizme i rusizme koji su bili u upotrebi u književnom jeziku 19. stoljeća, pa je utvrdio da bohemizama ima oko 70, a rusizama oko 130, a osim toga još oko 70 riječi • A ntun B arac: H rv atsk a književnost, I i II, Z agreb 1954. i 1960. * L ju d ev it Jo n k e : »Ideološki osnovi Z agrebačke filološke škole 19. stoljeća«, Z agreb 1957. »Filologija«, b r. 1, str. 77—86. l* S tjep an Ivšić: »Slavenske tuđice u P e tra Preradovića«, H rv atsk a n jiv a II, str. 186—187, Z agreb 1918.

za koje se ne može zbog jednakog izgleda utvrditi da li su došle iz češkoga ili ruskoga jezika .11 Ali taj je broj ipak manji od stvarnoga stanja, jer Maretić nije uzimao u obzir Drobnićev »Deutsch-illirisches Wörterbuch« iz 1846—1849. ni Šulekov »Rječnik znanstvenoga nazivlja« iz 1874. Po mojim istraživanjima, ako ovako proširimo bazu ispitivanja, u hrvatskom književnom jeziku i u leksikografskim priručnicima 19. st. broj pozajmljenih bohemizama povećava se na oko 500, a usvojenih na oko stotinu. Nije mi svrha da te riječi pojedinačno nabrajam, jer sam to učinio na drugom mjestu ,12 samo bih ovdje želio objasniti način, putove i sudbinu tih pozajmljenica u tako velikom broju. Gotovo svi istaknutiji ilirci poznavali su češki jezik, čitali djela u originalu, a neki su od njih i prevodili poeziju i prozu. Bilo im je dakle sasvim naravno da uzmu zgodniju češku riječ ili termin. Tako je npr. prof. Ivšić u spomenutoj raspravi zabilježio da se riječ prijedjel (prema č. pfedčl) nalazi već u »Danici ilirskoj« god. 1838. na str. 47, ali da je nema u rječniku Mažuranić-Užarevićevu (Deutsch-ilirisches Wörterbuch) iz 1842, a ipak se nalazi u Preradovićevu tekstu 1844. To nam govori o brzom preuzimanju takvih riječi i bez obzira na rječnike, s obzirom na poznavanje jezika. Ali sasvim je jasno da su rječnici redovno i registrirali već usvojene riječi i pomagali im tako u daljem širenju. U tom ipak treba razlikovati Bogoslava Suleka od drugih leksikografa, jer je on i sam preuzimao i stvarao riječi. Upravo pojave pojedinih leksikografskih pri­ ručnika pokazuju kako su se bohemizmi postepeno širili i 1874. doživjeli posljednji uspon nakon kojeg je slijedio osjetan pad. U raspravi »Slavenske pozajmljenice u Šulekovu Rječniku znanstve­ noga nazivlja« došao sam g. 1955. nakon potanke analize rječničkog ma­ terijala do zaključka da su u 19. stoljeću bohemizmi prodirali u hrvatski književni jezik u tri navrata. Prvi nalet bohemizama pada u ilirsko raz­ doblje, u doba djelovanja Ljudevita Gaja, Ivana Mažuranića, Stanka Vraza i drugih iliraca poslije godine 1836. Njihov je broj još razmjerno malen, ali od bohemizama koji su se do danas zadržali u književnom jeziku mogu se navesti: časopis, dosljedan, dosljednost, naslov, nježan, obrazovati, obred, obzor, okolnost, opseg, pokus, povod, predmet, prevaga, prvobitan, primjeran, poprsje, podneblje, skromnost, slog, spis, stupanj, učinak, uspjeh, ustav, zavod, zbirka. Od tih bohemizama prvog naleta napušteni su i danas više nisu književne riječi: lučba, zaime, pridavno, podražati, kiselik i dr., premda su u 19. stoljeću dugo živjele. Ti su prvi bohemizmi ušli većinom u spomenuti Mažuranić-Užarevićev rječnik iz 1842. i Drobnićev rječnik iz 1846-49. Zanimljivo je da su ti bohemizmi još 1847. bili tako široko poznati i usvojeni da ih Šulek u »Rječniku znan“ Tomo M aretić: »Ruske i češke rije č i u književnom h rv a tsk o m jeziku«, Rad JAZU, Z agreb 1892, str. 68—98. ” L ju d ev it Jo n k e : »Sulekova b rig a o h rv a tsk o j naučnoj term inologiji«. Z b o rn ik radova Filozofskog fa k u lte ta u Z agrebu, k n j. II, 1954, 67—81, 1 »Slavenske p ozajm ljenice u Sulekovu R ječn ik u znanstvenoga nazivlja«, Z bornik radova Fil. fak., Z agreb, k n j. III, 1955, 71—82.

157

stvenoga nazivlja« ne označuje skraćenicom č., kako je obilježavao novije bohemizme. Drugi nalet bohemizama uslijedio je poslije 1848. i traje sve do pojave Šulekova »Njemačko-hrvatskog rječnika« god. 1860, a po njemu i dalje. To je golem rječnik u dva dijela, zasnovan puristički, pa je u znatnoj mjeri utjecao na tadašnji hrvatski književni jezik. Šulek je po­ tekao iz ilirskoga kruga i jedan je od nosilaca njegove koncepcije o knji­ ževnom jeziku. Osnova je književnom jeziku narodni jezik štokavskog dijalekta, ali proširen potrebnim novotvorinama, dijalektizmima, bohemizmima, rusizmima, evropeizmima. Nije se zadovoljavao samo rječničkom građom zapisanom u dotadašnjim rječnicima, npr. Karadžićevom, nego je sam skupljao riječi i angažirao skupljače. »Tako mi podje za rukom — kaže on u Predgovoru — sakupiti sila rščih, zasšcajućih ponaj­ više u praktične nauke, za koje naša knjiga do sada nije znala. Gdš nisam našao potrebite ršči u književnom narččju, potražih ju u srodnom razrečju, i onda stoprv prigrlih noviju već upotrebljavanu rčč, kad me i razrččja izdadoše. Pa kad mi ni odkuda nije naspela pomoć, utekoh se drugim slavenskim jezikom, gde je uvek nadjoh. Mislim, da me razboriti našinci neće ukoriti radi ovoga postupanja; jer da književni naš jezik nedotšče za sve pomisli, da ga treba bogatiti i razvijati, u tom se dan danas svi naši književnici slažu .« 13 U tom.se dakle rječniku povećao broj bohemizama, pa mogu navesti neke koji su i do danas ostali u književ­ nom jeziku: bajoslovan, bodar, dostaviti, dotičan, dražba, krajolik, ličiti, ličilo, naklada, nakladnik, obrazac, odraz, ogavan, ploha, podlost, pojam, poredak, predio, prednost, prijam, prirodopis, pronevjeriti, smjer, snimak, stanovište, stanovit, stroj, sustav, svjež, svježina, tlak, tlakomjer, uloga, ustroj, važan, važnost, živalj. Premda su živjele u 19. stoljeću, danas su već napuštene ove u rječniku zabilježene riječi: bilina, bilinstvo, dosta­ tan, nedostatan, latak, objam, opetovati, seljanka (idila), skladnja, slučenina, zemljovid i dr. I većina ovih riječi nije u »Rječniku znanstvenoga nazivlja« 1874. označena skraćenicom č. Tako su te riječi tada bile po­ znate i usvojene. Treći i ujedno najveći nalet bohemizama obilježen je pojavom spo­ menutog već terminološkog rječnika g. 1874. Taj Šulekov dvodijelni »Rječnik znanstvenoga nazivlja« zapravo je kolektivno djelo tadašnjih hrvatskih naučnih i stručnih radnika: Vatroslava Jagića, Josipa Torbara, Franje Erjavca, Bogoslava Šuleka i drugih, a Bogoslav Šulek je bio obrađivač i glavni urednik. Kao što ističe u predgovoru, za ugled i uzor mu je predložen istovrsni rječnik Pavla Josefa Šafafika »Nemecko-česky sLovnik včdeckeho näzvoslovi pro gymnasia a reälne školy«, koji je već 1853. objelodanjen u Pragu. Premda se Šulek znatno udaljio od svoga obrasca po načinu obrade, ipak je Šafafikov rječnik poslužio kao glavni izvor za češke nazive i termine .14 A inicijativu za taj posao dao je već 1863. školski nadzornik Franjo Rački, poznati historik, jer je uvođenjem “ Bogoslav šu le k : D eutsch-kroatisches W örterbuch — N čm ačko-hrvatski rščn ik , Z agreb 1860, str. V in . “ »šulekova briga o hrv atsk o j naučnoj term inologiji«, str. 68—74.

158

narodnog jezika u škole i urede, umjesto latinskog i njemačkog, takva potreba bila upravo urgentna. Obrađujući i redigirajući rječnik, Sulek je postupao slično kao i pri »Njemačko-hrvatskdm rječniku«: »Sastavljajuć ovaj rječnik nastojao sam što se više može upotrebljavati prave na­ rodne rieči, a gdje sam mislio, da hrvatski narod neima svoje rieči, ili gdje je nisam mogao doznati, pozajmio sam ju od srodnih slavenskih plemenah, kad mi se je učinila, da je prema našemu govoru; al sam uviek zabilježio jezik, od kojega je posudjena, da se znade, kojega je porekla... Ondje, gdje u slavenskih plemenah nenadjoh pomoći, nastojah stvoriti primjereni naziv; al opet nisam sve poprieko prevodio, nego samo ono, za što sam mislio, da bi se moglo čisto hrvatski izraziti.« 15 Tako su u hrvatsku znanstvenu terminologiju uvedeni mnogi bohemizmi, ali od ovih se već samo manji dio zadržao do danas: dojam, dopjev, dobrobit, kisik, kotva, podnebesje, tuha, uzajamnost, vodik, a neisporedivo ih je više nakon kratke upotrebe u 19. stoljeću sasvim otpalo u daljem jezičnom razvoju. Otpali su npr. ovi bohemizmi iz trećeg naleta: bitoslovlje, bjelkovina, bjelizna, cvjetana, čadič, dira, dlažba, hvost, inorazovac, izmoli, jar, obličaj, odvratd, opice, pleso, podmol, povjetrun, predjam, projam, pričina, primjetak, prst (humus), pružnost, prvak (element), pud, sasuvak, slovesnost, stežajka, sudobnost, susednost, trizna, velriba, viko, vra­ ška, zamjer, zatačka, zelina, živjena. Dva su razloga zbog kojih je od trećeg naleta bohemizama neznatan broj ostao u upotrebi u književnom jeziku. Prvi je u tome što se sam Sulek nije držao svojih načela da treba uvoditi bohemizme samo onda kad nemamo dobrih narodnih riječi. Što će mu npr. dira, hvost, opice, prst, viko, vraška kad postoje dobre narodne riječi rupa, rep, majmun, crnica, poklopac, bora i si.? Drugi je pak razlog u značajnom zaokretu hrvatskoga književnog jezika koji je upravo bio na pomolu. Pošto su se razbili snovi ilirski o jednom južnoslavenskom jeziku, postalo je već šezdesetih godina jasno da problematiku hrvatskosrpskoga književnog jezika treba rješavati samo s obzirom na Srbe, Hrvate i Crnogorce. Jagić je to lijepo formulirao u raspravi »Naš pravopis« u »Književniku« 1864.16 To je u praksi značilo vraćanje izvornim novoštokavskim govorima kao obrascu za književni jezik s novim oblicima i novim akcentima, kao i napuštanje mnogih umjetnih elemenata u književnom jeziku i oštrih purističkih načela u traženju narodnih i slavenskih riječi. Učenik Karadžićev Đuro Daničić postaje u to doba urednik Akademijina »Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika«, kojemu prvi svezak izlazi iz štampe g. 1880, a oko njega se okupljaju mladi vukovci koji žele novoštokavski jezik i fonetski pravopis, dok su se ilirci služili etimološkim pravopisom. Vukovci ne zaziru mnogo od stranih riječi iz evropskih jezika, pa ih ne prevode u slavenske korijene, tako da se terminološki problemi rješavaju odsad u znatnoj mjeri na internacionalnoj osnovi (skladnja — sintaksa, slovnica — gramatika, sustav — sistem, zasada — princip). Među hrvat1S Bogoslav S ulek; H rv atsk o -n jem ačk o -tali ja n sk i rje č n ik znanstvenoga nazivlja, osobito za sre d n ja učilišta, Z agreb 1874—75, str. V. “ V atroslav Jag ić; »Naš pravopis«. K hjiževnik, Z agreb 1884, i —34. i 151—180.

159

skim vukovcima ističu se Mirko Divković, Armin Pavić, Ivan Broz i Tomo Maretić. Srpskim vukovcima sasvim su strani mnogi bohemizmi, jer je razvoj srpskoga književnog jezika pošao više pod utjecajem ruskoga jezika, a češki ga je jezik neznatno zahvatio. U takvoj situaciji Šulekov »Rječnik znanstvenoga nazivlja« zapravo je labuđi pjev Zagrebačke filo­ loške škole, u znatnoj mjeri bez odjeka, u osvit pojave vukovskog »Rječ­ nika hrvatskoga ili srpskoga jezika« 1880, Brozova »Hrvatskog pravo­ pisa« 1892, koji je kao službeni uveden u škole, i vukovske Maretićeve »Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika« 1899. S time u vezi i naši bohemizmi, nastali u drugačijoj situaciji, ne samo što se više ne šire nego i sve više ustupaju novom načinu stvaranja ter­ minologije i knjiškog jezičnog fonda uopće. Stoga je onda jasno da se i od Maretićevih otprilike stotinu bohemizama oko godine 1892 (70 sigur­ nih i oko trideset koji se podudaraju s rusizmima, ali je vjerojatnije da su došli iz češkoga) danas već ne nalazi u jeziku hrvatske književnosti, nauke i publicistike više od sedamdesetak bohemizama.17 Ako se pak uzme da su to osnovne riječi, pa kadšto prema pridjevu stoji i prilog i imenica i glagol, onda je broj pojedinačnih slučajeva ipak veći. Svakako, jezični razvoj i suprotnosti prorešetali su bohemizme od broja petsto na sedamdeset, ali i ova posljednja brojka osnovnih riječi govori očito da su češki elementi u hrvatskom književnom jeziku brojni i značajni. Srpski književni jezik kao druga varijanta srpskohrvatskoga književnog jezika nije usvojio toliko bohemizama u 19. stoljeću, ali nakon godine 1918. i osobito nakon 1945, otkako hrvatska i srpska varijanta srpskohrvatskoga književnog jezika sve više djeluju jedna na drugu, i u srpskom se knji­ ževnom jeziku pojavljuje više bohemizama (krajolik, okolnost, pojam, dojam, doživotan, smjer, sustav, svjež, svježina, uloga, uzajamnost, živalj). Zanimljivo je ogledati neke hrvatske bohemizme koji su otpali i njihove zamjene, da bi se vidjelo kojim je putem išao noviji razvoj: bilina, bilinstvo — biljka, nauka o bilju; dostatan, nedostatan — dovoljan, nedovo­ ljan; nabožan, nabožnost — pobožan, pobožnost; opetovati — ponavljati; zamak — dvorac. U svim je ovim slučajevima zapravo nepotrebni bohemizam zamijenjen dobrom narodnom hrvatskosrpskom riječi. A da su poneke bohemizme zamijenile strane, internacionalne riječi, pored napri­ jed navedenih primjera navodim i ove: lučba — kemija; ubjel — alabaster; bajoslovlje — mitologija; prvak — element, počelo. Treba pri tom reći još i ovo: češke su riječi uzimane pretežno iz terminologijskih potreba, i to kao pojedine riječi bez sintaktičkog djelovanja na hrvatskosrpsku rečenicu. Naprotiv, takvo sintaktičko djelovanje oči­ tovalo se pri preuzimanju rusizama u 2 0 . stoljeću (raspravljati po tom pitanju i si.).

” B rojio sam p re m a M aretićevu popisu u »Ruskim i češkim riječim a« n a str. 79. đo 98. i prosuđivao po svojem pozn av an ju književnog jez ik a i po suvrem enim dvojezičnim rječnicim a (Benešićevu, R istić—K a ngrginu i Deanovićevu).

160

4 Veoma je značajan i utjecaj što ga je u 19. stoljeću izvršila češka grafija na hrvatsku grafiju. Taj je utjecaj bio ne samo funkcionalan nego i trajan. Doduše, Ljudevit Gaj je 1830. u »Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja« predložio rezolutno uklanjanje dvostrukih slova uvođenjem jedinstvenog slova s dijakritičkim znakom po češkom uzoru, ali je to 1836. prihvaćeno u manjoj mjeri. G. 1830. predlagao je slova Č, ž, š, ly, n, đ', g, ali je od toga 1836. prihvaćeno č, ž, š, a za ona druga slova ostali su dvostruki znakovi: lj, nj, dj ili gj, dž. Ali 1836. preuzeto je i e iz češkoga da se premoste ijekavske, ekavske i ikavske razlike, te ć iz poljskoga.18 Doduše e je kasnije zamijenjeno sa je, ie (vjera, mlieko), a 1892. sa je, ije (vjera, mlijeko), ali s ugledom na češku grafiju Ljudevit Gaj i njegov ilirski krug riješili su uspješno stoljetni problem hrvatske latiničke grafije, koji je bez uspjeha stavio na dnevni red već 1583. spo­ menuti Zadranin Šimun Budinić. Koliko je to bio važan čin, bit će nam još jasnije ako se podsjetimo da je gotovo svaka hrvatska pokrajina imala različnu latiničku grafiju, što je bila velika smetnja za veće i jedinstvene napore. U ocjeni Gajevih zasluga za hrvatsku noviju knji­ ževnost i kulturu među najveće se ubrajaju uvođenje jedinstvenog knji­ ževnog jezika i pravopisa, odnosno grafije. Ta Gajeva grafijska reforma prihvaćena je i od Srba koji se služe latinicom, a pomogla je i Slovencima da »gajicom« riješe svoj stoljetni pravopisni problem.

5 U tri različita vremena, kao što vidjesmo, pojavljuju se u hrvatskoj književnosti i jeziku češki jezični i grafijski utjecaji. Nema sumnje, ima i obrnutih utjecaja, ali to nije predmet ove rasprave. Vidjeli smo kako su u ta različita vremena bile i situacije različite, ali i u 16. i u 18. i u 19. stoljeću, kada do tih utjecaja dolazi, uvijek su prilike bile bremenite novim i značajnim htijenjima. Šimun Budinić želi pisati jezikom i pra­ vopisom koji će se moći upotrebljavati na čitavom slavenskom jugu; Adam Patačić želi pomoći srednjem i visokom školstvu, koje se tada forsira 19 da što bolje izvršava svoj zadatak; Ljudevit Gaj i ilirski krug stvaraju novu, modernu književnost i nauku koja treba da koristi svim južnim Slavenima. U takvim situacijama treba brzo i spretno zadovolja­ vati potrebe, pa je pomoć dobro došla i sa strane, u ova tri slučaja upra­ vo s češke strane. O prešnosti potreba u 19. stoljeću govori nam u pred­ govoru »Njemačko-hrvatskog rječnika« g. 1860. sam Bogoslav Šulek: 11 Vidi o to m -p o ta n je : L j. Jonke, »Osnovni problem i jez ik a h rv a tsk e k njiževnosti u 19. stoljeću«, R adovi Slavenskog in stitu ta b r. 2, Z agreb 1958, str. 75—91. " P atačić je od 1777. bio p re d sjed n ik k ra ljev sk o g v ijeća p ri budim skom sveučilištu. Z adatak m u je bio da se b rin e za u re đ en je školstva, osobito visokog. U Jo n k e

161

»Ako našoj narodnosti za dugo uzsija sunce, sav će ovaj rečnik za koju godinu ostareti, jer će poznavanje i razvijanje narodnoga jezika sve­ jednako napredovati. A1 ja niti nisam pisao za budući naraštaj nego za današnji, a do sada nebijaše jošte moguće iznalaziti pravih naših rečih za sve stvorove ovoga svšta i za sve misli našeg uma.«20 Svi su ovi naši pregaoci morali zadovoljavati potrebe svojega vremena. Ali svi je nisu izvršavali na jednako praktičan i funkcionalan način. Budinić je instinktivno i realno osjetio potrebu reformiranja hrvat­ ske latiničke grafije prema češkom dijakritičkom načinu, ali Hrvatska je tada proživljavala teške dane raskomadana i razapeta između Mlečana, Austrijanaca, Turaka i Madžara, pa kulturne prilike nisu bile zrele i sposobne za rješavanje tako korisnog zadatka. Ali Budinićevo preuzimanje sinonimnih čeških riječi u hrvatski tekst nije bilo zasno­ vano na potrebi, pa nije ni ostavilo nikakva traga ni sljedbenika. Patačić je osjetio realnu potrebu da kompletira hrvatsku stručnu terminologiju svagdje ondje gdje nije imao ili nije znao domaćeg naziva. Ali ova funkcionalnost postupka postala je bespredmetna jer Patačić nije dao štampati svoj »Dikcionar«, premda ga je pripremio za štampu i premda je imao sredstava za to .21 Ilirci, a to znači u prvom redu Ljudevit Gaj, Bogoslav Šulek, Vjekoslav Babukić, Adolfo Veber Tkalčević, postupali su također funkcio­ nalno i u pogledu leksičkog fonda i u pogledu grafije. Svojim postupkom udovoljavali su potrebama vremena, u žurbi i u nedovoljnom pozna­ vanju narodnog jezika — što je s obzirom na vrijeme razumljivo i lije­ po je okarakterizirano citatom iz Šulekova predgovora rječniku — oni su u pojedinostima pretjerivali, ali ih je i njihovo vrijeme djelomično korigiralo ne primajući sve, a još ih je jače korigirala vukovska gene­ racija koja je pošla drugim pravcem. Ali koliko je njihov postupak bio pravilan u osnovnoj liniji, pokazuje činjenica što i poslije obiju korek­ tura, od kojih je druga kadšto bila i vrlo oštra, živi i danas u jeziku hrvatske književnosti, nauke i publicistike stotinjak pojedinačnih riječi, a u jeziku srpske književnosti, nauke i publicistike dvadesetak po­ jedinačnih riječi. Ništa ne pomaže ni to što pojedinci kadšto udaraju protiv tih živih bohemizama, kao npr. prof. V. Mićović u »Našem je­ ziku« 1951. i 1952.22 One su po potrebi ušle u književni jezik, imaju zgodan prilagođen oblik i vrlo spretno vrše svoju funkciju, tako da se osjećaju kao prave hrvatskosrpske riječi. Dakako, u tom siučaju po su­ vremenim lingvističkim shvaćanjima i principima nema nikakva razloga za njihovo istjerivanje. Od živih slavenskih jezika samo je ruski jezik izvršio veći utjecaj " B. šu le k ; N čm ačko-hrvatski rččnik, 1860, str. V III. n O tom e zašto P a tač ić n ije štam pao »Dikcionar«, ra sp ra v lja se u 11. poglavlju spom e­ n u te stu d ije »D ikcionar A dam a Patačića«, str. 86. do 89. 2S U ra sp rav i »O nek im stru č n im nazivim a« prof. V. M. M ićović (»Naš jezik« II, 1951, sy. 7—10, i III, 1952, sv. 5—10) želi rje š a v a ti p ita n je stru č n e term inologije sam o n a osnovi narodnog izraza, p a predlaže od b aciv an je rije č i p okus, pogon, odraz, m aslac, brojka, u v id i si. P rv e t r i su bohem izm i. a li toliko živi, kao i ostale spom enute riječi, da j e ta k a v prijed lo g ostaor bez odjeka.

m

nego češki na književni hrvatskosrpski jezik. I utjecaj ruskoga jezika pojavljuje se kao i češki prije nekoliko vjekova i očituje se u znatnoj mjeri pri stvaranju suvremenoga književnog jezika u 19. stoljeću. Ali osim toga što je i broj ruskih riječi u suvremenom hrvatskosrpskom je­ ziku veći, irtia i još jedna značajna razlika između djelovanja ruskog i češkog jezika. U današnje doba, tj. u dvadesetom stoljeću, ne preuzima­ ju se više nove češke riječi u hrvatskosrpski jezik, a ruske da. Razloge svakako treba tražiti u snažnoj orijentaciji hrvatsko-srpske i uopće ju­ goslavenske kulture na socijalističku kulturu naroda Sovjetskog Saveza, u prvom redu ruskoga naroda, poslije velike oktobarske revolucije. I opet se pokazuje da jaka kulturna povezanost dvaju naroda ima za po­ sljedicu i jezične utjecaje.

11*

163

O redu riječi sa sintaktičkog i stilističkog gledišta u hrvatskosrpskom jeziku

1. — U svojem naučnom i nastavničkom radu Stjepan Ivšić je s oso­ bitom ljubavlju raspravljao sintaktička pitanja, pa među njima i proble­ matiku reda riječi u hrvatskosrpskom jeziku. Što je koje pitanje od dru­ gih učenjaka bilo manje obrađeno, to se on više njime bavio i nastojao otkriti prikrivenu zakonitost. Doduše, za red riječi u hrvatskosrpskom jeziku ne može se reći da nije proučavan: već 1898. objavio je u 53. knjizi Glasa Srpske kraljevske akademije prof. Pera Đorđević raspravu »O redu reči u srpskom jeziku«, god. 1899. i 1931. posvetio mu je priličnu pažnju i prof. Tomo Maretić u »Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srp­ skoga književnog jezika«, a i njemački učenjak prof. Erich Bemeker u svojoj habilitacionoj radnji, koja je god. 1900. izašla u Berlinu pod na­ slovom »Die Wortfolge in den slavischen Sprachen«, prilično govori i o redu riječi u hrvatskosrpskom jeziku. Ipak svi ti učenjaci, povodeći se za glasovitim indoevropskim sintaktičarom Bertholdom Delbrückom, rje­ šavaju osnovna lingvistička pitanja u vezi s redom riječi, pokazuju naj­ češće kakav je historijski razvoj toga problema i daju prikaz redovne slike te problematike u današnjem književnom jeziku. Ali ipak, premda je sva ta literatura prilično iscrpna, ona je u osnovi odgovorila na ling­ vistička i sintaktička pitanja, što je bilo neophodno potrebno, ali je sti­ listička pitanja dospjela samo dodirnuti. Odatle dakako potječu i nepot­ punosti rješenja, pa i kontradiktornosti u zaključcima pojedinih istraži­ vača. U tom je dakle ostalo dovoljno posla za kasnije istraživače. Stilistički je osvijetlio jedan problem iz reda riječi prof. Stjepan Ivšić u raspravi »Nešto o jeziku u našoj versifikaciji«, koja je izašla g. 1952. u »Jeziku«, časopisu za kulturu hrvatskoga književnog jezika, što ga izdaje Hrvatsko filološko društvo u Zagrebu. U toj je raspravi prof. Ivšić pokazao da u poeziji postoji za položaj enklitike u rečenici znatno veća sloboda nego u proznom tekstu. Po primjerima, koje je on naveo u dovoljnoj mjeri, vidi se kako se i u naših najboljih versifikatora dosta često može naći rastavljanje enklitike kojom drugom neenklitičkom ri­ ječju od riječi kojoj enklitika pripada. Tako čitamo npr. u S. S. Kranjčevića: Teso ga pomalo cijeli narod je čovječanski; u V. Nazora: Ti ćeš odmorit na zdencu se tome; u T. Maretića: On bi utro suze i s glave

uklonio plašt bi; u K. Raca: Povedi kući me! U Nazora čak enklitika, probijajući se na normalno drugo mjesto u rečenici, rastavlja i prijedloški izraz koji je inače nerastavljiv: Iznad se svetoga grada motaju oblaci. Prof. Ivšić naziva ta odstupanja samovoljnima jer su u osnovi protivna današnjoj jezičnoj normi, pa ih i sam praktički, u redigiranju Maretićeva prijevoda »Ilijade« i »Odiseje«, svodi na što manju mjeru. Tako od Maretićeva teksta »Ali ga u ruke Feb Apolon uze i zavi tamnom ga m aglom ...« stvara svoj: »Ali ga u ruke Feb Apolon uze i tamnom maglom ga za v i...« I dosljedno tome, u zaključku svojeg razlaganja prof. Ivšić savjetuje da bi se valjalo kloniti »neprirodnog namještaja« enklitike, i to baš rastavljanja enklitike od prednjega ortotoničnoga gla­ golskog oblika premda se ono »može naći i u naših najboljih versifikatora«. Pri tom u prvom redu misli na primjere bojim zmije se ili došao brat je. 2. — Pišući o redu riječi u V svesku svojih Sintaktičkih ispitivanja (Syntaktische Forschungen, Altindische Syntax, Halle a. S., 1888, str. 15. i 16.) Delbrück razlikuje tradicionalan i okazionalan red riječi. Pod tradicionalnim redom riječi razumijeva redovan red riječi, pa za prostu rečenicu prema staroindijskom postavlja za takav red ovih sedam pra­ vila: 1 . rečenica počinje subjektom 2 . rečenica se završava glagolom 3. ostali dijelovi rečenice stoje u sredini 4. apozicija ide za svojom glavnom riječi 5. atributivni genitiv i pridjev stavljaju se ispred imenice 6 . prijedlozi stoje ispred glagola, a iza svojih padeža 7. enklitičke riječi, ako nisu neizostavno vezane za određeni dio rečenice, teže da se naslone na njezin početak. Za okazionalni red riječi Delbrück ističe ovo glavno obilježje: što se koja riječ govorniku čini znatnija, to odlučnije teži prema početku reče­ nice ili — kako se značaj riječi može poznati po akcentu — koliko se više koja riječ odlikuje tonom, toliko se više primiče početku. Po Delbrückovu mišljenju ovo je okazionalno načelo već bilo gotovo u osnov­ nom jeziku, dakle u indoevropskom prajeziku. U spomenutoj raspravi »O redu reči u srpskom jeziku« prof. Đorđević naziva tradicionalni red prvom vrstom reda riječi, a okazionalni drugom vrstom reda riječi, ali ne daje pri tom nijednoj od tih vrsta ni­ kakve prednosti (str. 191). Pa i onih sedam Delbrückovih pravila ispituje na našem jeziku i dolazi za hrvatskosrpski jezik do zaključaka koji se djelomično podudaraju s Delbrückovim zaključcima za. staroindijski je­ zik, ali se djelomično i razilaze s njima. Đorđević razmatra kakav je red riječi u njihovu odnošaju predikativnom (subjekt i predikat), atributivnom (pridjevske riječi prema imenicama), konstruktivnom (predikativne dopune) i kopulativnom (s veznicima, prijedlozima, glagolskim kopulama i zamjenicama). Po njegovim ispitivanjima u odnošaju predikativnom u tradicionalnom redu riječi i u hrvatskosrpskom jeziku običniji je subjekt ispred predikata: Sunce grije, kiša ide, đavoli se legu. Ako taj rezultat

usporedimo s onim što govori prof. Berneker u svojoj spomenutoj ras­ pravi na str. 37—41. i 154, uočit ćemo neslaganja. Osobito u zaključnom poglavlju na str. 41. Berneker ističe da u hrvatskosrpskom jeziku od naj­ starijih vremena do danas znatno preteže položaj glagola na početku rečenice nad položajem glagola u sredini rečenice (iza subjekta koji se pred njim nalazi). Kako je moguće da dva istraživača u isto vrijeme do­ laze o istoj materiji do različitih rezultata? Kad kažem »u isto vrijeme«, tada imam na umu Bemekerov podatak sa VI strane predgovora u kojem govori da je njegova rasprava bila go­ tova već u studenom 1898, dakle onda kad je Đorđevićeva štampana. Jedna na drugu dakle nije mogla utjecati, nastale su nezavisno. Razlozi spomenutog neslaganja baš su u tome što se prof. Berneker vrlo malo obazire na stilističke elemente, ne uzima dovoljno u obzir raznorodnost tekstova, a ne osvrće se mnogo ni na tradicionalost i okazionalnost reda riječi. U okazionalnom redu riječi i prof. Đorđević konstatira predikat ispred subjekta: Bio jedan car pa imao tri sina. Ako pogledamo mate­ rijal na osnovu kojega radi Berneker, vidjet ćemo da su to Miklosicheva »Monumenta serbica« i Karadžićeve, Vrčevićeve i Strohalove narodne pripovijetke. Ako još potanje razmotrimo njegove primjere s predikatom ispred subjekta, npr. Imao nekakav bogati čovjek jedinka sina ili Umre nekakvome kaluđeru majka i si., vidjet ćemo da tu preteže okazionalni red riječi nad tradicionalnim zato što su to pripovjedački tekstovi. Ber­ neker je proučavao red riječi suviše šablonski ne uzimajući u obzir raz­ norodnost tekstova, ali u isto vrijeme Đorđević konstatira da predikat dolazi ispred subjekta »u rečenicama egzistencijalnim kojima se počinje kakvo pričanje, jer je pritom težište na zbivanju i određivanju vremena«. Kako je velika razlika u redu riječi između dva kvalitativno razli­ čita teksta, možemo i sami pokazati analizom gore spomenutog problema na jednom naučnom i jednom umjetničkom tekstu. Uzet ćemo kao pri­ mjer jedan tekst iz Tome Maretića i jedan iz pripovijetke Ivane Brlić-Mažuranićeve. U Maretićevoj »Gramatici« čitamo na str. 388. ovaj tekst: »Ljudi rečenične dijelove namještaju ponajviše onim redom, kako im dolaze na pamet govoreći ili pišući; takav je red u svim navedenim primjerima i zove se gramatički, jer ga gramatika našega jezika dopu­ šta (negramatički je onaj red, kojega gramatika ne dopušta, kako bi npr. bilo: ove su godine Srbi pod svojom vladom ćelu Srbiju imali). U gra­ matičkom redu onome, koji govori i piše, sve su riječi jednako važne, tj. on ne nastoji, da istakne koji rečenični dio između drugih. Ako li on to nastoji te ovu ili onu riječ, ovaj ili onaj rečenični dio meće na oso­ bita mjesta, onda je to retorički red riječi. U tom redu onaj, koji govori ili piše, stavlja riječi, koje hoće da istakne, na najvažnija mjesta, a naj­ važnija mjesta u rečenici su prvo i posljednje.« Već pri samom slušanju ili čitanju razabiremo da tu preteže subjekt ispred predikata, a ako počnemo brojiti, onda imamo 12 slučajeva su­ bjekta ispred predikata prema 3 slučaja predikata ispred subjekta, što daje sasvim drukčiji rezultat od onoga koji je dobio Berneker na temelju analize pripovjedačkog teksta. Ali Bemekerovu će analizu potvrditi 167

umjetnički tekst Ivane Brlićeve, iz jednog odlomka njezine »Šume Striborove«: Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao, da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka — svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da počine, jer bijaše lijep zimski dan. Ali iz panja iziđe pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijaše prava zmija, nego bijaše ljudska duša, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj, koji bi se s njom vjenčao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala mom­ ku upravo u oči.« U ovom dakle odlomku znatno preteže poredak predikata ispred su­ bjekta, imamo pred sobom 13 slučajeva predikata ispred subjekta prema 2 slučaja subjekta ispred predikata. Dakle baš suprotno nego u odlomku iz Maretićeve »Gramatike«. Pogrešno je dakle izvoditi zaključke samo na analizi tekstova jedne vrste, jer se može doći do jednostranih i ne­ potpunih zaključaka. Drugačiji je red riječi u znanstvenom, dakle objek­ tivnom tekstu, a drugačiji u pripovjedačkom, subjektivnom tekstu. Po­ tanje ćemo taj problem još kasnije razmotriti. 3. — Đorđević je za hrvatskosrpski jezik došao, kao što rekoh, i do drukčijih rezultata nego Delbrück za staroindijski. Ispitujući spomenuti konstruktivni odnošaj, tj. odnosaj s predikativnim dopunama, Đorđević je za starije doba jezika o položaju objekta došao do istih rezultata kao i Delbrück, tj. objekt u tradicionalnom redu riječi stoji ispred predikata. Tradicionalan je dakle red riječi Marko vino pije, a ne: Marko pije vino. To nam potvrđuju poslovice i starije izreke, npr. Žežen kašu hladi; Inat babi dušu gubi; Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka. Pregledajući Karadžićevu zbirku narodnih poslovica Đorđević je utvrdio dh od 1090 rečenica s pravim objektom u 635 objekt stoji ispred predi­ kata; a u 455 iza njega. Što su pak tekstovi noviji, sve više ima novijeg reda, po kojem objekt dolazi iza predikata, tako da već u Karadžićevim i Đahičićevim tekstovima 19. stoljeća dolaze podjednako i jedan i drugi red. Na temelju toga Đorđević s pravom zaključuje da je u starije doba bio redovan red riječi s objektom ispred predikata, a danas da je re­ dovno i jedno i drugo: i predikat ispred objekta i objekt ispred predi­ kata. Koji je od njih ipak okazionälan, o tome danas odlučuje rečenični akcent koji je uopće vrlo važan faktor za isticanje pojedinih dijelova re­ čenice. Okazionalan je npr. u rečenici: Bolje ti je izgübiti glavu nego svoju ogriješiti dušu. Isto tako: Kad se sinovac ženjaše, strica ne pitaše, a kad se ražen jaše, i strinu pripitivaše. Jasno je dakle i to da pri prosuđivanju problematike reda riječi u jednom jeziku treba gledati i na vrijeme iz kojega potječe koji tekst, jer se i tu norma može u toku vremena izmijeniti. Na toj osnovi možemo đ$ti korisnih korektura i nekim Maretićevim opažanjima u »Gramatici«. Analizirajući Karadžićevu i Daničićevu originalnu i prevedenu prozu,

dakle prozu s polovine prošloga stoljeća, Maretić u »Gramatici« na str. 389. i d. ističe kako prisvojne zamjenice i pridjevi »stoje često« iza imeni­ ca koje označuju, za razliku od drugih pridjeva i pokretnih riječi u kojih je postpozitivan položaj rijedak. Tako sam Karadžić piše u svom »Srp­ skom rječniku«: Vukodlak davi ljude i pije krv njihovu; U jezeru skadarskome kraj brijega crnogorskoga; Nijesu se smjeli miješati u upra­ vljanje narodno. I za položaje dvaju ili triju pridjeva ispred imenice Maretić ističe postpozitivnost prisvojnoga pridjeva govoreći da prisvojni pridjev (i zamjenica) »rado stoje« iza imenice, npr. današnji popovi naši stide se; kako bi bilo važno za ostale sve narode slavenske. Ali ako taj red riječi usporedimo s redom riječi novijih hrvatskih i srpskih pisaca, npr. Šimunovića, Krleže, Kolara, Lazarevića, Rankovića i dr., vidjet ćemo da taj Karadžićev i Daničićev postpozitivni položaj prisvojnih pridjeva i zamjenica sve više iščezava. Analizirao sam tekstove spomenutih pisaca i došao do zaključka da u njima taj postpozitivni položaj prisvojne zamjenice i pridjeva treba upravo da tražimo po tekstu, dok se obrnuti položaj nalazi lako na svakoj strani teksta. Evo nekoliko primjera iz Dinka Šimunovića, dobroga štokavskog pisca s početka 2 0 . stoljeća, iz njegove pripovijetke »Kukavica«: »Tako je lijepa ova hlado­ vina i težak miris orahova lišća, pa umalo ne zaspah. Ali kad me pitaš, pripovjedit ću ti sve o mome čudnom dolasku u ovaj starodrevni mana­ stir . .. Kako sam bio sin mlinara, turskoga km eta. .. i ja sam nešto vidio i čuo za dugoga svoga vijeka. . . ne vjeruju, što nije pisano u toj njiho­ voj đačkoj istoriji. .. koji može zasvijetliti i u tminu moga djetinjstva.« Na prvoj strani toga nasumce odabranoga teksta, koji citiram prema Minervinu izdanju »Modemi hrvatski pripovjedači« iz 1934, eto dakle šest primjera prisvojne zamjenice i pridjeva ispred imenice, a samo jedan primjer na toj istoj strani za postpozitivni položaj, i to ovaj: »pa sve otada služim narodu u slavu božju«. A taj primjer slava božja ide među preuzete, stalne, klišeizirane izričaje kao što su život vječni, vrata pa­ klena i si. Da ne duljim, spomenut ću još samo potvrdu iz »Gorskoga cara«, romana štokavskog pisca Svetolika Rankovića iz druge polovine 19. stoljeća. Uzet ćemo u razmatranje početak XV glave toga romana u izdanju Jugoslavenske knjige, Beograd 1950, i to opet čitavu, nasumce odabranu stranu 107. Na njoj čitamo primjere: pred klenovačkom sudni­ com, preko njegove glave, pogledi na njegov život, gledao je na ceo svoj rad, nebesno plavetnilo turobnih jesenjih dana, sa svojim željama, svoj položaj, svome drugu, svojim zahtjevima i uslugama, beskrajnu mrežu svojih zamaka, sa državnom učenom, dakle 12 primjera s prisvojnim zamjenicama i pridjevima ispred imenice, a nijedan s postpozitivnim po­ ložajem takve zamjenice ili pridjeva. Ako dakle utvrđujemo normu suvremenoga hrvatskosrpskoga knji­ ževnog jezika s obzirom na taj problem, tada treba da polazimo od suvre­ menih, novijih pisaca, jer oni daju završni razvojni stupanj u tom po­ gledu. Maretić je u svojim izlaganjima neprimjetno pao u tu pogrešku da utvrđujući normu za red riječi u tom pitanju ne uzima u obzir razno169

rodnost tekstova. Sasvim je jasno da će se u zanosnim umjetničkim tek­ stovima, kao što su Stari i Novi zavjet, nalaziti mnogo primjera s postpozitivnim položajem prisvojne zamjenice i pridjeva, npr. Nijesi najma­ nji u državi Judinoj, Duh Gospodnji dođe na poslanike Saulove i si. Takvi zanosni tekstovi imaju osobit, gotovo pjesnički poredak riječi, i oni se ne mogu uzimati u obzir za normu redovnog jezičnog izraza. Ta­ kvo miješanje raznorodnih tekstova glavna je slabost Maretićeva istra­ živačkog postupka u ovoj problematici. 4. — Osobito je vrijedna Maretićeva konstatacija da »najvažnija riječ u rečenici ne mora stajati ni na prvom ni na posljednjem mjestu, već može da bude i na kojem drugom, a onda joj se važnost ističe osobi­ tim akcentom, koji obuzima čitavu onu riječ i koji je svakome poznat, ali se ne da lako opisati« (str. 388). Odatle on, dakako, zaključuje da se za retorički red riječi (Delbrückov okazionalni) ne mogu ni postaviti stalna pravila. Ipak istraživači novijega vremena pronalaze i ovdje za­ konitost, pa prema tome i pravilnost ili nepravilnost, ali o tome ću go­ voriti u idućoj glavi. Ipak, kada uzmemo u obzir ovu osobitu važnost rečeničnog akcenta, onda i naša naglašavana sloboda u redu riječi postaje u izvjesnom smislu relativna. Mi doduše možemo koju rečenicu sa subjektom, predikatom i objektom varirati u 6 poredaka, a ako još dodamo poseban upitni reče­ nični akcent, onda imamo pred sobom 12 varijanata, ali ne identičnih po značenju. Ako ogledamo samo rečenice Ivan piše pismo i Pismo Ivan piše, zapazit ćemo već u vezi s tzv. rečeničnim akcentom da nam prva rečenica daje običan, uravnotežen, neuzbuđen iskaz o radnji koja se zbi­ va u sadašnjosti, a druga nam već rečenica kazuje nešto drugo, tj. da Ivan piše pismo, a ne, recimo, zadaću. Tako bismo mogli dokazivati i varijante u značenju rečenica Ivan pismo piše, Pismo piše Ivan, Piše Ivan pismo, Piše pismo Ivan. Kazličan poredak riječi s različnim reče­ ničnim akcentom daje i različno značenje. Prema tome dakle ni poredak riječi nije rezultat samovoljnog odabiranja. Želio bih ovdje spomenuti još jednu tananiju razliku koja nema se­ mantičko, nego sasvim stilističko značenje. Mislim pri tome na sklonost enklitike da se probije na drugo mjesto u rečenici. Ta je sklonost, kao što već znamo prema Delbrücku, naslijeđena još iz prajezika, a značajna je osobina naših novoštokavskih govora, pa je nalazimo u djelima i hr­ vatskih i srpskih pisaca. Tako npr. čitamo u V. Nazora: Takve me uspo­ mene vežu i sada s gradićem, gdje sam se rodio; Neki je čovjek stajao poda mnom. U M. Krleže čitamo: Crni se zemljoskoci dizali od granata lijevo i desno. U S. Rankovića: Najveća je gomila naroda kraj puta. I napokon u L. Lazarevića: Drugi su svi bili zaneti u nekakav razgovor. (Ove i dalje primjere citiram iz spomenutih izdanja Minerve i Jugosla­ venske knjige.) Svagdje ovdje enklitika razbija sintaktičku vezu atributa i imenice, koji zajednički čine subjekt, dakle najvažniji dio rečenice. Ali ipak ta težnja enklitike prema drugom mjestu u rečenici nije ni u novoštokavskom općenita. Maretić je u t. 442.b svoje »Gramatike« po­ kazao kako je i pored te težnje za drugim mjestom položaj enklitike u 170

hrvatskotsrpskom dosta slobodan. Uz netom spomenute primjere s enklitikom na drugom mjestu u rečenici, nas bi u prvom redu zanimala druga varijanta, tj. položaj enklitike iza glagola u rečenici. Pored spomenutog reda riječi »Neki je čovjek stajao poda mnom« vrlo je čest i red riječi »Neki čovjek stajao je poda mnom«. Postavlja se pitanje kad ćemo upo­ trijebiti prvi, a kada drugi red riječi ove rečenice, a i to: nije li možda sasvim svejedno i samo stvar ukusa da odaberemo jedno ili drugo. Može se reći da smo čak i svjedoci činjenice da lektori pretpostavljaju i pro­ vode u lektoriranju tekstova jedan ili drugi način, već prema ličnom opredjeljenju. Odgovor nam na to pitanje mogu dati u prvom redu tekstovi dobrih pisaca. Pri čitanju spomenutih novijih hrvatskih i srp­ skih pisaca zapazio sam da se drugi način, tj. enklitika iza glagola po­ javljuje vrlo često u počecima pripovijedaka, romana, njihovih većih ili manjih poglavlja. Tako npr. prvo poglavlje Krležine »Bitke kod Bistrice Lesne« započinje ovako: »Ova historija jednoga detalja kod Bistrice Lesne napisana je u počast pokojnoga gospodina desetnika Peseka Mate i sedmorice mrtvih domobrana drugoga bataljona druge satnije, i to: Trdaka Vida, Blažeka Franje, Loborca Štefa, Lovreka Štefa, Pecaka Imbre i Križa Mati j e ...« Pred nama je miran, uravnotežen iskaz, pripo­ vijedanje staloženo, bez nervoze i živahnosti. Slično staloženo pripovije­ danje nalazimo i na početku petog poglavlja Nazorove pripovijetke »An­ đeo u zvoniku«: »U prizemnoj sobi sjedio je za stolom stari župnik s naočarima na nosu i čitao neke debele knjižice sa crnim koricama i sa po­ zlaćenim rubovima.« To nam isto potvrđuje na početku poglavlja Rankovićev tekst iz »Gorskoga cara«: »Za jedan trenutak uzbuni se ćela se­ oska kuća«, pa Lazarevićev tekst na početku druge glave njegove »Švabice«: Sutradan bila je ozbiljnija nego obično.« Mogao bih tako navoditi primjere i iz drugih književnika i prevodilačke i naučne proze, a uvijek bi izlazilo na to da o položaju enklitike iza glagola odlučuje način pričanja koji je miran i neuzbudljiv. Ali dakako ima drugačijih po­ četaka, uzbudljivijih, nemirnih, ubačenih u središte toka radnje. Ako pripovijetke i romani počinju tako da nas pripovjedač ubacuje u središte radnje, in medias res, tada se enklitika prebacuje ispred glagola, na drugo mjesto u rečenici, zapravo na prvo naglašeno mjesto. Tako Milan Ogrizović počinje pripovijetku »Bog« sasvim živo i prelazi odmah na stvar: »Moj je pokojni ujak bio župnik u selu Zadolju na Krajini blizu bosanske međe. U njega sam proveo one prve godine djetinjstva.« Poučan je primjer takva ulaženja in medias res i početak Velikanovićeve pripo­ vijetke »Deša Grom«: »Nekad je to bilo najobičnije ime u selu.« I Joza Ivakić u pripovijetki »Didak i baka« upada odmah in medias res pa se stoga i enklitika probija na drugo mjesto. »U našoj je kući mnogo dru­ žine. Baš se može kazati: velika kuća. Eto, baš da ih nabrojim ...« Nema dakle šablone, nije svejedno da li jedno ili drugo. Stilistički su eto razlozi koji odlučuju o položaju enklitike, a njih izaziva zapravo teituacija i kontekst. A po tome smo sada p ri samoj jezgri problema pa prestajemo činjenično nabrajati mogućnosti i počinjemo odgovarati na pitanje zašto je u određenoj situaciji baš onako kao što jest. A ovdje su 171

upravo novija stilistička ispitivanja pomogla nadopuniti i protumačiti sintaktičke konstatacije. 5. — Zanimljiva su i korisna ispitivanja koja je u tom smislu izvršio ugledni češki lingvist Vladimir Šmilauer. U svojoj sintaksi češkoga jezika koja je pod nazivom »Novočeskd skladba« izašla u Pragu g. 1947, Šmila­ uer je, na str. 53. i d., naglasio da u redu riječi dolaze do izražaja ova tri faktora: 1. aktualna rečenična konstrukcija, 2. gramatička rečenična kon­ strukcija i 3. zvukovna rečenična konstrukcija. Pod aktualnom rečeničnom konstrukcijom prof. Šmilauer misli na takvo povezivanje riječi kojim se udovoljava misaonom, osjećajnom ili voljnom poticaju. Ako govoreći udovoljavamo misaonom ili intelektu­ alnom faktoru, red je riječi u osnovi zavisan od prirodnog slijeda mišlje­ nja: polazi se od osnove iskaza i ide prema njegovoj jezgri, prema onome što je u rečenici novo. Predodžbe i misli mogu se redati po vremenskom, mjesnom ili društvenom redu, mogu se navoditi prema važnosti, prema suprotnosti, uzročnosti i si. No čim dođe do izražaja osjećajni i voljni faktor, tada dolaze do izražaja i dva najvažnija mjesta u rečenici: početak i svršetak rečenice. Tako onda pod utjecajem tih dvaju faktora jezgra iskaza dolazi na početak rečenice, ispred same osnove, kao što nam po­ kazuje rečenica: Lijepu ste nam kašu skuhali! U neosjećajnijem liku ta bi rečenica glasila: Skuhali ste nam lijepu kašu! Prilikom primjene osjećajnog i voljnog faktora najvažniji je upravo početak rečenice, a od­ mah za njim po važnosti dolazi svršetak rečenice. Stoga na prvo mjesto u rečenici dolaze imperativ, negacije, upitne riječi, jezgra iskaza u uzvičnoj rečenici, npr. Platite odmah svoj račun! Ne shvaćam od toga baš ništa. Zar zaista niste primili pomoć? Đavo ga odnio* Ali i značajnost svršetka rečenice osjećamo u ovim primjerima: Sku­ hali ste nam lijepu kašu! Imao je odatle neznatne prihode! Želimo vam u vašem radu — mnogo uspjeha! Dok se dakle aktualnom rečeničnom konstrukcijom udovoljava misa­ onom, voljnom ili osjećajnom poticaju, dotle se pod gramatičkom rečeni­ čnom konstrukcijom shvaća takvo povezivanje riječi koje je zasnovano na uobičajenim rečeničnim shemama. Pri gramatičkoj rečeničnoj kon­ strukciji dolazi do izražaja gramatički karakter pojedinog člana ili dijela rečenice. Da bi ilustrirao različnost tih dviju konstrukcija s brojnim nji­ hovim mogućnostima, prof. Šmilauer uzima za primjer jednu aktualnu rečeničnu konstrukciju s različitim gramatičkim konstrukcijama. U re­ čenicama: Kučera, telefon! — Kučera na telefon! — Kučera treba da ide na telefon! — Kučeru zovu na telefon! — u svim tim dakle rečenicama situacija i poticaj su isti: javljamo Kučeri da mu netko telefonira i zo­ vemo ga da dođe na telefon. Aktualna rečenička konstrukcija jednaka je i ista u svim tim rečenicama, ali je gramatička rečenična konstrukcija u svakoj od njih drugačija. Npr. prva rečenica Kučera, telefon! sasvim je drugačije gramatički građena od četvrte rečenice: Kučeru zovu na tele­ fon! Drugi je u njima subjekt, drugi predikat, ali je situacija i poticaj, dakle aktualizacija, potpuno jednaka. Ali i obratno: neke rečenice mogu imati potpuno jednaku gramatičku 172

konstrukciju, a da su pri tom sasvim drugačije aktualne konstrukcije. Ogledajmo npr. ove rečenice: 1. Kufera treba da ide na telefon. —■2. Na telefon treba da ide Kučera. — 3. Treba li da ide Kučera na telefon? -^—4. Na telefon treba da ide Kučera? — 5. Kučera treba da ide na telefon! Sve te dakle rečenice imaju isti subjekt, isti predikat, istu adverbnu oznaku, dakle istu gramatičku konstrukciju, ali situacija i poticaj, aktualizacija dakle, u svakoj je rečenici drugačija. Prvom rečenicom odgovara se konstatacijski na pitanje šefovo što se događa. Drugom rečenicom go­ vorno lice kazuje namještenicima koji su čuli da telefon zvoni pa žele znati koga zove, da baš Kučera, a ne tko drugi, treba da ide na telefon. Trećom rečenicom pitamo treba li ili ne treba li Kučera da ide na tele­ fon. Četvrtom, samo malo različnom, pitamo da li treba da ide na tele­ fon baš Kučera ili tko drugi, a petom, konačno, pozivamo Kučeru da ide na telefon. Kao što vidimo iz tih primjera, situacija i poticaj, aktualizacija da­ kle, diktiraju određen smisao i prema tome određeno značenje rečenice. Ista gramatička konstrukcija s različitom aktualizacijom, dakle i razli­ čitim redom riječi, daje rečenici različito značenje. Tako su i naprijed spomenute rečenice Ivan piše pismo i Pismo Ivan piše dobile različno značenje upravo po različnoj aktualizaciji. Ali vrijedi i obrnuto: različita gramatička konstrukcija na osnovu jedinstvene aktualnosti, aktualizacije, poticaja i situacije ne mijenja zna­ čenje rečenice, ono ostaje jednako. O promjenama značenja odlučuje da­ kle aktualizacija, drugim riječima: situacija i poticaj. I konačno, pod zvukovnom rečeničnom konstrukcijom prof. Smilauer misli na djelovanje akcenta, ritma rečenice, blagoglasja, ukratko zvu­ kovne linije rečenice. Pod zvukovnom linijom rečenice razumijevamo onaj tok glasovne jakosti i visine, onu modulaciju rečenice koju želi po­ stići govornik ili još češće pjesnik premetanjem reda riječi u rečenici. Kada npr. Miroslav Krleža u pjesmi »Snijeg« kaže: »Na bijelome platnu snijega sve se sada maske pojave i stvari prljavima čine«, tada je on takvim poretkom riječi postigao pjesničkiji efekt nego običnijim, gra­ matički jim redom riječi: »Na bijelome platnu snijega sada se pojave sve maske i stvari se čine prljavima.« Takva zvukovna rečenična konstruk­ cija neobično je mnogo primjenjivana u poeziji. Sjetimo se samo KranjČevićeve rečenice »Ja domovinu imam i u srcu je nosim« umjesto obič­ noga, proznog reda riječi »Ja imam domovinu i nosim je u srcu.« Svaka naime rečenica ima svoj ritam, ima svoj određeni rečenični akcent, ima svoju zvukovnu liniju, a podvrgnuta je i zahtjevu blago­ glasja, eufonije. Od početka do kraja rečenice izmjenjuju se pojedini čla­ novi rečenice s različnim akcentom, koji je po prof. Šmilaueru uglav­ nom trojak: jedni su članovi rečenice malo naglašeni, drugi jače, a treći najjače. Npr. u rečenici »Neki je luđak probo nožem neku ženu« najjače je naglašena rijefc luđak, manje su naglašene riječi nožem i ženu, a naj­ manje riječi neki, neku, probo. Po tome onda riječi luđak, nožem, ženu čine vrškove ritma te rečenice. Dakako, i taj je ritam određen aktuali173

zacijom, dakle situacijom i poticaj em, samo s jednom svrhom da se u određenom momentu što tačnije izrazi neki momentani događaj, neko stvarno zbivanje, neka aktualnost. Svi ti dakle zvukovni elementi — i akcent, i ritam, i blagoglasje, i zvukovna linija rečenice — imaju znatan utjecaj na red riječi u rečenici Načelo blagoglasja sili nas da rečenicu Koliko kokoši imate preudesimo tako da ona glasi Koliko imate kokoši, da bismo izbjegli trostruko po­ navljanje jednakoga sloga ko-ko-ko. Red riječi u rečenici ovisi dakle o aktualnoj rečeničnoj konstrukciji, o gramatičkoj rečeničnoj konstrukciji, ali i o zvukovnoj rečeničnoj konstrukciji. K tome još pridolazi i utjecaj različnih tradicionalizama, misaonih klišeja i stranih utjecaja. Takav je klišej iz biblijskoga jezika život vječni, vrata paklena, Sin Božji, takvi su već tradicionalizmi i klišeji: slika i prilika, strah i trepet, bez kraja i konca i si. Takvi su i utjecaji, izvorno strane, prirodopisne terminologije: mačka divlja, zec pitomi, jagoda šum­ ska, s atributom iza imenice umjesto s atributom ispred imenice. Takvi su i nazivi za vladare pod utjecajem stranih jezika: Petar Veliki, Henrik četvrti, Ljudevit Posavski. 6. — Ako povežemo i ona sintaktička i ova stilistička proučavanja reda riječi u rečenici, onda ćemo moći uspješno prodrijeti u samu bit reda riječi u rečenici: u njegovu misaonu, osjećajnu, voljnu uvjetovanost, u njegovu određenost i značenje, u njegovu raznovrsnu, pa i najvišu fun­ kciju, poetsku. Tako nam ova najvarijabilnija gramatička partija postaje najzanimljivija: uči nas razlikovati tekstove po njihovoj funkcionalnosti. Drugim riječima: funkcionalnost nekoga teksta uvelike određuje i red riječi u tome tekstu. Treba se ovdje dakako podsjetiti na to da i u hrvatskosrpskom jeziku postoje određena pravila o redu riječi nekih kategorija. Maretić je po­ kazao kako su čvrsta neka pravila za položaj enklitike u jeziku: enklitika ne može stajati na prvom mjestu u rečenici, enklitike dolaze odmah iza veznika u zavisnim rečenicama i odmah iza upitnih i odnosnih zamjenica i upitnog veznika zar (Kazat ću vam kad me na to podsjetite. Što nas tim problemima toliko mučite? Zar nas zaista niste vidjeli?), i napokon, pouzdano je određen položaj enklitika ako ih nekoliko dolazi za redom (Krasne li su vam ove jabuke!). Među čvrsta pravila ide i položaj prijed­ loga ispred nomena (Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada), stalno je pravilo da u upitnim rečenicama upitni veznici, upitne zamjenice i upitni prilozi uvijek stoje na prvom mjestu (Gdje ste sinoć bili?). Stalno je i pravilo da glagol koji je predikat u rečenici ne smije biti suviše daleko od svoga subjekta. Ali sve ostalo, uz još neke male izuzetke, slo­ bodno je i zavisno samo o funkcionalnosti samoga teksta, o situaciji i po­ ticaju koji su izazvali stvaranje neke rečenice, o aktualizaciji, kako je maloprije rečeno. Treba ovdje reći da ima i drugačijih stilističkih objašnjavanja pro­ blematike reda riječi nego što je šmilauerovo, ali ja sam baš njega oda­ brao zbog spomenute uvjetovanosti reda riječi o situaciji i poticaju. Uvjerljivo je i važno mi je bilo da naglasim da sloboda reda riječi i u

tl4

našem i u drugim jezicima ne znači samovoljnost, nego samo različne mo­ gućnosti koje nužno izviru iz situacije i poticaja, iz funkcionalnosti tek­ sta. Kada to znamo, onda otpada Maretićeva napomena da se za reto­ rički red riječi ne mogu postaviti nikakva pravila. Treba upoznati situ­ aciju i poticaj, ono što smo nazvali aktualizacijom, pa će prema tome i retorički red riječi morati da ima određen oblik. Ali ne samo to, nego još mnogo više: ako poznajemo situaciju i poticaj, imamo i kriterij za raspoznavanje da li je neki red riječi, da li je neki tekst i stih adekvatan odraz poznate nam situacije i poticaja ili je možda promašaj. Na taj način proučavanje reda riječi postaje i važno pomoćno sredstvo stilisti­ čko, pred nama se eto otkriva važna dodirna tačka lingvistike, stilistike i nauke o književnosti. Nauka o redu riječi prestaje biti samo pasivna gramatička spoznaja i postaje živo i potencijalno sredstvo za otkrivanje unutarnje vrijednosti nekoga teksta. Poslije povezivanja ovih sintaktičkih i stilističkih aspekata nestat će mnoge nejasnoće i ukloniti se neke zbrkanosti. Vrlo je važna spoznaja da s obzirom na red riječi treba posebno proučavati svaki pojedini tekst. Drugačiji je red riječi u znanstvenom tekstu, drugačiji u priopćavanju, drugačiji je u umjetničkom pripovijedanju, drugačiji u poeziji, drugačiji u razna vremena. Polazna tačka za prosuđivanje uvijek je situacija i po­ ticaj, misaoni, osjećajni ili voljni.

175

Književni jezik danas

Osobitosti književnog jezika

O POTREBI NJEGOVANJA KNJIŽEVNOG JEZIKA Književni jezik svakoga naroda pripada među najveća narodna do­ bra. U književnom jeziku izrečena su najveća misaona i osjećajna ostva­ renja svakoga naroda, pa je prema tome književni jezik starijih razdoblja prava riznica spoznaje i umjetničkih vrednota, a ujedno i najpouzdanije ogledalo svoga vremena. Književni jezik današnjice još je jače porastao u toj svojoj funkciji, jer je narodno i individualno stvaralaštvo danas intenzivnije i šire nego ikad u našoj prošlosti. Ali književni jezik da­ našnjega vremena nije još historijska pojava, nego živ organizam dana­ šnjice koji se oblikuje pred našim očima prema našoj brizi i sposobnosti, te postiže domet kakav mu može dati današnja generacija napregnuta u stvaralačkoj spoznajnoj i umjetničkoj djelatnosti. Prema tome upravo je golema odgovornost mlade generacije da prokušano sredstvo i izoštreno oružje književnog jezika preuzme od starije generacije u potpunom nje­ govu bogatstvu, da se služi njime vješto i znalački te da u njemu stvara nadograđujući na ostvareno i ostvarujući još nepostignutb i u spoznaji i u umjetnosti i u izrazu. Sto je neka sredina kulturnija, to je njezina briga za pravilnost, izražajnost i čistoću književnog jezika veća. A funkcija književnog jezika neobično je raznovrsna, bogata i korisna upravo u socijalističkom dru­ štvu, počevši od najprimarnijih društvenih do najviših umjetničkih slu­ žbi. Sve nas to obavezuje da se s naročitom pažnjom i poštovanjem od­ nosimo prema svojem književnom jeziku, da ga upoznajemo, da ga proučavamo i da se pouzdano njime služimo te da prema svojim mo­ gućnostima, koje često nisu male, u njemu i stvaramo. Nitko to ne može brižljivije i s većim zanosom nego omladina koja se školuje i koja želi da »osvoji svijet«, tj. da u pravo vrijeme preuzme od starijih svu brigu, sav trud i čitavo breme upravljanja narodnim i društvenim dobrima, po prirodnim zakonima koji su razumljivi. Omladina treba da spozna i da postane svjesna činjenice da je u jeziku sačuvana sva mudrost i neprocjenjiva ostvarena ljepota starijih generacija, da književni jezik nije ništa drugo nego najvjerniji izraz cje­ lokupne ljudske spoznaje, pa da je prema tome potrebno, ako želimo da to bude i za današnje vrijeme, da mu posvetimo dužnu brigu kao najvjer­ nijem pratiocu i svjedoku cjelokupne narodne i ljudske kulture. Nije stoga svejedno kakvim se jezikom služimo* nije nipošto dovoljno da se 179

ograničimo samo na na j osnovnije mogućnosti sporazumijevanja, moramo se dakle uporno boriti protiv proširenog shvaćanja da je dovoljno da se razumijemo i da je tobože nepotrebna posebna njega i kultura književnog izraza. Ne smijemo nikad zaboraviti da se književni jezik može kultivi­ rati i s gledišta usklađivanja misli i jezičnog izražavanja, ali i s gledišta osjećajnosti. Tako se radi u svih kulturnih naroda i u sva vremena cvata narodnih kultura, pa tako nužno treba raditi i danas kod nas. U doba industrijalizacije i elektrifikacije i snažnog razvoja naučnih i umjetni­ čkih djelatnosti važnost kulture književnog jezika nužno iskače u prvi plan. Tko to negira, taj pili granu na kojoj sjedi, taj ograničuje i ne­ svjesno razvoj mnogobrojnih korisnih djelatnosti za čitav narod i opću našu socijalističku kulturu. Problematika hrvatskosrpskoga književnog jezika nije jednostavna, ali nije nesavladljiva. S nešto sistematskog napora mogu se razmjerno brzo postići krupni rezultati, i to u prvom redu čitanjem tekstova dobrih novijih pisaca, a zatim pažljivim i sistematskim uočavanjem i upoznava­ njem jezične strukture i jezičnih zakonitosti. Treba dakle biti spreman da se ulože takvi napori, jer ni ovdje, kao ni drugdje, bez svjesnih napora nema ni pouzdana uspjeha.

POTREBNO JE PRONAĆI POUZDANI KRITERIJ Kad sam odlučivao o tome da li da se latim zadatka o sistematskom razvijanju jezične kulture u naših ljudi, moram priznati da sam se ko­ lebao. Nije lako kraj mnogih drugih zaduženja preuzeti i ovako delikatnu dužnost, ali ipak prilika da se javno govori o problemima književnog je­ zika veoma je primamljiva i nije dobro da je propustim. Jer ne smijemo se varati: o književnom se jeziku u nas sudi s najrazličnijih gledišta, kad­ što veoma suptilnih, a kadšto sasvim diletantskih, ponekad i objektivnih, a veoma često i sasvim subjektivnih, ličnih, lokalističkih, partikularističkih, pa i šovinističkih. Potrebno je u sav taj koloplet kriterija unijeti nešto jasnoće, sistema, suvremenog pogleda na jezične probleme, mnogo dobre volje i razumijevanja za sve što se pravilno i funkcionalno razvija u književnom jeziku, ali i mnogo kritike prema svemu onome što nam nagrđuje književni jezik i što ne pomaže da on postigne maksimum izražaj nosti. To dakako nije lako. Pred sobom imamo materiju koja je gotovo nesavladljiva sa svojih 150 do 200 tisuća riječi, s neizmjernim mnoštvom morfoloških, sintaktičkih i stilističkih varijanata, s izvorom i temeljem narodnim, s bogatim ostvarenjima književriika, učenjaka i publicista, ali i ša jakim i mnogostranim utjecajima dijalekata i stranih jezika, s užur­ banim stvaranjem novih izraza za nove pojmove, s neuništivom težnjom zä što vjernijim, ljepšim i sažetijim izrazom, ali i s primitivnim shva­ ćanjem da je važno samo t© da se razumijemo, a drugo je posao za

dokone ljude. Ali ne samo to: pred sobom imamo mnogo čitalaca koji imaju svoje poglede na jezik i često ih se drže vrlo uporno, prosuđuju s različnih gledišta, imaju svoje jezično osjećanje, teško primaju tuđe mišljenje o jeziku (a zašto da ga, misle, i primaju?), pa je govorenje če­ sto uzaludno, ali, na sreću, ima mnogo i onih drugih koji su voljni da čuju i spremni su da odvaguju i da poprime ako ste ih uvjerili. Ako se ništa ne piše, onih prvih ima sve više i širi se kula babilonska, a akb se štogod napiše i ako se štogod kontinuirano i pročita, onda je ovih drugih sve više, briga o jeziku sve upornija i smišljenija, ujednačavaju se kri­ teriji, postiže se razumijevanje, razvija se kultura jezičnog izraza koja nam je, općenito govoreći, zaista prijeko potrebna. Tua res agitur, radi se o materiji koja nam je svima zajednička i draga, o kojoj svi dosta znamo i svaki od nas ima pravo da što o njoj kaže i ponešto u njoj da odabire i odlučuje. Ali kako, koliko i po kojim kriterijima? Zar zaista u tom kolopletu mogućnosti svako mišljenje može da odlučuje i zar se u tom zbiru subjektivnosti ne može pronaći mjerilo koje je bar približno objektivno i prema tome bar toliko mjerodavno da nam može poslužiti kao dobar i pouzdan savjet? Dakako da se može pro­ naći! I u tom pravcu zapravo treba da se i razvijaju naša nastojanja. Čini mi se stoga da je u prvi mah najkorisnije pokazati kako se može postići što objektivnije prosuđivanje, ne zanemarujući dakako svaku potrebnu subjektivnost jezičnog izraza, kako bi dakle mogao svaki pojedinac i sam prosuđivati i odlučiti kada se nađe na raskršću sumnje, a ne samo ogle­ davati se za rješenjima koja je dao pojedini autoritet. Postavljam dakle sebi za zadatak da pomognem razvijati zdravu kritičnost i pouzdano sna­ laženje u jezičnoj problematici i da, naravno, i sam pokažem svoj način prosuđivanja, odabiranja i savjetovanja, a čitaoca molim da bude strpljiv i uvjeren da i ja ovaj naš jezik volim bar toliko kao on i da se trudim da ga što bolje upoznam i da o svemu u njemu odabirem i prosuđujem tek onda pošto sam upoznao njegove zakonitosti, njegovu strukturu, nje­ gov duh i tendencije razvitka, ali i njegovu potrebu i dužnost da što korisnije posluži u svim svojim funkcijama svakom našem čovjeku, sva­ kom piscu i govorniku.

DVA STVARALAČKA FAKTORA U KNJIŽEVNOM JEZIKU Pri prosuđivanju pravilnosti u književnom jeziku diskutanti se če­ sto pozivaju na narodni jezik, na jezičnu pojavu u narodnom jeziku. »Svi znamo«, piše u štampi jedan kritičar, »da stanovnike Cresa narod naziva Cresanima, pa se stoga čudimo zašto nas novi Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika pretvara u Crešane«. Ima čak i visokoškolovanih ljudi koji se bune protiv toga što u književnom jeziku smatramo barbarizmima riječi šnicl, forhanga, paradajz te umjesto njih upotrebljavamo riječi .181

odrezak, zastor, rajčica, premda se one prve u narodnom jeziku vrlo često pojavljuju. Do sporova o takvim dvostrukostima dolazi zbog toga što se pojmovi narodni i književni jezik uzimaju kao identični. A ipak su to dva različna pojma koja se samo u svojim dijelovima podudaraju. Ništa ne smeta što su ti dijelovi podudaranja i znatni, što je narodni jezik čak i izvor i podloga književnog jezika. U prvom redu književni je jezik izrastao samo iz štokavskog dijalekta, i to iz njegovih tzv. novijih govora koji se odli­ kuju novim oblicima i novim akcentima. To su u ijekavskom govoru tzv. hercegovački govori, koji su prošireni ne samo po istočnoj Hercegovini nego i po dijelovima Bosne, Slavonije, Hrvatske, zapadne Srbije, Dalma­ cije i Crne Gore, a u ekavskom govoru tzv. vojvođansko-šumadijski go­ vori kojima i ime kazuje kud se prostiru. Vrlo su im bliski po osobinama i mlađi ikavski govori po zapadnoj Hercegovini, po istočnoj Dalmaciji, Lici i Krbavi. Ali ni sve ono što se pojavljuje u tim štokavskim govorima nije još književno. Već je Vuk St. Karadžić, a poslije njega i drugi pisci i jezični stručnjaci, odabirao između jezičnih pojava toga područja one koje su ili pravilnije ili običnije. Pravilnije mu je pisati, čuvati, pišući, čuvajući nego pisat, čuvat, pišuć, čuvajuć, a običnije mu je po tim što­ kavskim govorima donijeti — donio, donijela nego donesti i— donesao, donesla, što je doduše izvorno sasvim pravilno, ali ne toliko prošireno. U tim štokavskim govorima ima i odžaka i pendžera i đumrugdžija, ali mi ipak odabiremo umjesto tih turskih riječi naše dimnjake, prozore i carinike. Iz narodnog se jezika dakle odabire po načelu pravilnosti, proširenosti i jezične čistoće, i to u prvom redu iz spomenutih štokavskih govora, a onda tek iz ostalih. A kad i uzmemo što iz ostalih govora i dija­ lekata, uvijek to prilagođujemo štokavskoj jezičnoj zakonitosti. Tako je od kajkavskog kazališče postalo književno kazalište, a od Kumrovec— Kumrovca pridjev kumrovački, a ne po kajkavskom kumrovečki. Stoga se čakavci s Cresa mogu međusobno nazivati Cresanima, ali po štokav­ skom jezičnom osjećanju oni su Crešani onako isto kao što su prema Kupresu Kuprešani. A na takvu pročišćenu narodnu podlogu naši su stručnjaci, književ­ nici i učenjaci za svoje stručne, književne i naučne pojmove velikim i sis­ tematskim marom pridodali neobično bogatu stručnu, književnu i nau­ čnu terminologiju i frazeologiju koja tek iz književnog jezika postepeno prodire u narodni, ali nikad ne u potpunosti. I ta treba da bude — što je moguće više — izrađena u duhu štokavskih govora po načelu jezične pravilnosti i čistoće. Prema tome i književnici i stručnjaci i učenjaci stvaim^juujpravo da stvaraju u književnom jeziku na narodnoj podlozi h^naDotiminažiiiit. Ono što se od tog stvaralaštva prihvati od većine pisaca irošta^bsas^^iBTđio^ književnog jezika. Književni je dakle jezik nastao sfecafeafiEČkin^ i ljudi od pera, pa pri prosuđivanju uvijek ifoefchđmatiofj^žnriuafca dva faktora i njihova neuništiva prava. Ako su se d®kl»sljBdi«ifl{paBaiodiaičilfiisa odrezak, zastor i rajčicu, treba to usvojiti Kt^^a^edsHČkhl^dcšitaviikujižtoaii jezik, jer je važna osobina književnog

jezika težnja za jedinstvenošću. Drugačije je, dakako, moguće samo onda kada književnik nastoji da postigne lokalni kolorit i si. Ali o tom će još biti govora. Kada bismo dakle sve sumirali, rekli bismo ukratko da je književni jezik pročišćeni i viši tip narodnog jezika.

BEZ PRETJERIVANJA I FETIŠIZIRANJA Kad već postoje dva stvaralačka faktora u književnom jeziku, sa­ svim je jasno da je potrebno svakome od njih priznati njegova prava. Pri tom se dakako ne smije pretjerivati ni u kojem pravcu, ali ipak se tako činilo u nedalekoj prošlosti našega književnog jezika, a čini se tako kadšto i danas. Kad se u 19. stoljeću formirao naš književni jezik, pre­ tjerivali su u isticanju stvaralačkog prava književnika i učenjaka ilirci i njihovi sljedbenici, a nasuprot njima isticali su u prejakoj mjeri prava narodnog, seoskog jezika Vuk Stefanovič Karadžić i njegovi sljedbenici. To je tada bilo sasvim razumljivo, jer su ilirci morali što brže izgraditi književni jezik koji će vršiti korisnu funkciju u književnosti, školi, pri­ vredi i nauci, pa prema tome imati izraze za pojmove koji u narodnom, seoskom jeziku nisu ni postojali. A Vuk i vukovci započeli su svoju dje­ latnost baš u ratnom odnosu prema umjetnom jeziku školovanih kru­ gova koji se neprirodno udaljio od narodnog. A u ratu, jasno, nema umjerenosti. Vođa Zagrebačke filološke škole Adolfo Veber Tkalčević s pravom je naglašavao da se on ne može zadovoljiti Karadžićevim narodskim »Gdje je što?« i da mu je za taj pojam potrebna riječ kazalo {ili sadržaj) makar je i nije narod stvorio, nego koji učeni čovjek. »Jer ako prosti narod smije skovati riječ svakoga puta kad mu se ukaže nov pojav, ne može se to pravo uskratiti ni učenim narodnjakom kad jim što ustreba, samo da je riječ skovana prema duhu narodnoga jezika...« Tako je u znatnoj mjeri i radio zagrebački terminološki krug predvođen od Bogoslava Šuleka i Vatroslava Jagića, ali je dakako i B. Šulek pošao predaleko kada je 1874. npr. za metar predlagao riječ mjer, za kilometar mjeretina, za decimetar mjerdk, za centimetar mjerić i za milimetar mjerčić, a da i ne govorimo o njegovim željezunima, željezuncima, željezuno-kiscima i t. si. U pretjeranoj krajnosti našao se i vukovac Tomo Maretić, pisac »Je­ zičnog savjetnika« (1924), kad je odbacivao npr. riječ bakljada jer joj je i nastavak i korijen iz stranog jezika, pa je umjesto nje predlagao riječ lučarija ili zubljarija, koje su naše po tvorbi. Nije pri tom računao s principom dulje usvojenosti neke riječi ili izraza u književnom jeziku, pa ga je dalji jezični razvoj demantirao. U povođenju za narodnim jezi­ kom išao je tako daleko da je odobravao kao književne riječi apateka, apatekar, medecina, medecinar, koje je narod preudesio prema izvornom apoteka, medicina. Ne poštujući načelo usvojenosti Maretić je kao nena183

rodne odbacivao i riječi latica (u značenju cvjetni listić), pelud, ploha i si. iako su one široko prodrle u terminologiju struke. Odbacivanje takvih proširenih riječi osjećalo bi se kao nasilje, pa je i taj Maretićev savjet ostao bez odjeka. U duhu takva pretjerivanja bio je i pokušaj iz najnovijeg vremena kada je g. 1951. jedan odličan kemijski stručnjak predlagao u časopisu »Naš jezik« da se napuste riječi pokus, odraz, pogon, maslac, brojka, uvid i si. zbog toga što nemaju osnove u seoskom jeziku. A kako bismo danas mogli biti bez tih riječi? Povodit ćemo se za narodnim od godine do go­ dine umjesto iz godinu u godinu, ali nećemo zazirati ni od tuđega đavo u nuždi muhe* ždere jer nam daje drugu, kadšto pogodniju sliku nego naše narodno nužda zakon mijenja. Nema dakle šablone ni uniformira­ nosti, pa ni fetišiziranja, odlučuje funkcionalnost i izražajnost.

KOMPLEKSNOST KNJIŽEVNOG JEZIKA Premda smo već uočili da je književni jezik pročišćen i viši tip na­ rodnog jezika, ipak ne smijemo ni pojam književnog jezika shvaćati pre­ više* jedinstveno. Nije to jedinstvena kategorija za koju bi vrijedili jedin­ stveni i uvijek apsolutni kriteriji. Mnogi pod pojmom književnog jezika razumijevaju jezik književnosti, beletristike, pa o jezičnim pojavama pro­ suđuju s gledišta te i takve funkcije književnog jezika, ali to dakako za druge funkcije književnog jezika ne mora biti ni obavezno ni korisno. Već sam eto napola i rekao u čemu je stvar: književni jezik poprima po­ nešto različne izglede prema funkcijama koje vrši. Da bi se uklonila mogućnost nesporazuma, u nekih se naroda knji­ ževni jezik naziva kulturnim jezikom ili jezikom kulture. Neki ga lin­ gvisti nazivaju i standardnim jezikom jer sve u njemu treba da bude određeno i jasno, uvijek naime treba sasvim sigurno znati što koji znak ili riječ pokriva po značenju. Književni je jezik svakako jezik neke na­ rodne zajednice koji stoji iznad dijalekata i sposoban je da bude komuni­ kativno sredstvo za pripadnike raznih dijalekata. To nije dakle samo jezik književnosti, nego jezik čitave narodne kulture: i sporazumijevanja, i rada, odnosno poslovnosti, i književnosti, i nauke, i poezije, dakle svega onoga u čemu se izražava kultura jednog naroda. Dakako, bez obzira na funkcije jedno mu je zajedničko: narodni duh, osnovni leksički fond, gra­ matička i pravopisna jedinstvenost, briga o čistoći i estetici jezičnog izra­ žaja, jednom riječju: kultura jezika. Ali prema različnim funkcijama raz­ lične su mu i neke osobine. A te osobine treba svakako uvažavati, poštovati. I da kažem sasvim jasno i određeno: drugačiji su zadaci npr. novinarskog jezika, a drugačiji naučnog i pjesničkog jezika, pa su se nužno i prema tim zadacima razvili neki specifični elementi i jednog i drugog i trećeg ogranka književnog jezika. Jeziku sporazumijevanja značajna je osobina težnja za jasnim i ođre-

đenim izražavanjem* a radnome ili poslovnom jeziku ta se težnja već pretvorila u imanentno obilježje, pa kazujemo da je određenost izražaja osnovno obilježje toga ogranka književnog jezika. Ta određenost prerasla je u paučnom jeziku u tačnost i preciznost kao osnovno obilježje toga značajnog izražaja. Za književni jezik kao jezik beletristike karakteris­ tična je njegova diferenciranost, složenost i raznorodnost, afektivnost i težnja za ljepotom, a pjesnički, poetski jezik po istraživanjima nekih esteta i lingvista tako je samosvojan ogranak književnog jezika da mu je norma književnog jezika samo pozadina na kojoj se projicira struk­ tura pjesničkog djela. U tom smislu treba i shvatiti velike slobode toga ogranka književnog jezika. Jezik, dakako, nije samo sredstvo spoznaje premda mu je to izvan­ redna zasluga, on nije samo izraz misli nego i osjećaja. Prema tome svaka riječ može imati dvije vrijednosti, spoznajnu i osjećajnu, pa se stoga jezik može proučavati i njegovati s gledišta logike i s gledišta afekta. Sasvim je jasno da će u poslovnom i naučnom jeziku prevladati aspekt logike, a u jeziku književnosti, poezije, pa i priopćavanja aspekt afekta. Sve se to dakako odražava na konfiguraciji takva književnog jezika, ražlična fun­ kcija traži u izvjesnom smislu i različan izraz, osobito u sintaktičkom i stilističkom pogledu. Jasno je da to treba imati na umu pri ispitivanju i procjenjivanju pojedinih ogranaka, pa u tom smislu treba i shvatiti gore izrečenu postavku da književni jezik nije jedinstvena kategorija i da za nj ne vrijede jedinstveni i uvijek apsolutni kriteriji. Ali o tom će biti potrebno govoriti i potanje u kojem od idućih razmatranja.

PREMA POSTAVLJENOM ZADATKU Prema zadatku koji izvršuje, književni jezik ili priopćuje ili pripo­ vijeda ili poučava ili zanosi ili pjeva. Sasvim je jasno da su tome pri­ mjerena i sredstva. Ako je novinarskom jeziku svrha da nas što jasnije i kraće obavijesti o kakvu zbivanju (a to je njegova svrha gotovo uvijek), tada je težnja za jasnoćom i sažetošću izražaja osnovna dominanta toga ogranka književnog jezika. Kratko i jasno, bez mnogo okolišanja i zavrz­ lama, uvijek s težnjom prema prikazu jezgre zbivanja, s izvjesnom brzi­ nom, pa i užurbanošću koju donosi narav posla, novinarski jezik dakako ne može izbjeći ni izvjesnu shematičnost ni kliširanost izražavanja. Ali ta shematičnost i kliširanost ne smije u sebi nositi balast arhaičnosti ni vulgarizacije, treba da bude uvijek okupana u svježem dahu suvremenoga jezika, treba da raste iz jezične norme svojega vremena, osjećajući ten­ denciju jezičnog razvitka od danas na sutra. Novinarski se jezik vrlo često susreće s izrazima za pojmove koji su tek nastali, pa je njegova odgovornost velika jer on ubacuje u širok svijet nove izraze i fraze koji treba da budu građeni u duhu narodnog izraza. Stoga u redakciji svakog velikog lista treba da rade kao lektori dobri jezični stručnjaci koji će u

samom začetku označiti pravilan put, ali i brinuti se da novinarski jezik u cjelini bude na visini gramatičke i pravopisne pravilnosti standardnog jezika. U tom smislu, dakako, novinarski jezik ima i svoja specijalna prava. Ako bi koji književnik s beletrističkog gledišta i za beletristiku predlagao naslovne riječi: »Dolazi Seku Ture, čekamo ga!«, to ipak ne bi bilo obavezno za novinarski jezik koji teži za brzinom obavještavanja i za jezgrovitošću, pa on prema tome ima pravo da to skrati u naslovni oblik: »Dočekujemo Seku Turea!« Prva formulacija ima u sebi i nešto osjećaj­ nosti i svečanosti, a druga je potpuno obavještajna i nužno kratka, što je za novinarsku vijest od prvobitne važnosti. Prva može da bude naslov članka koji prikazuje značenje toga dolaska, a druga više odgovara jezgrovitosti novinarske vijesti. Drugačiji zadatak ima jezik književnosti, beletristike, jezik umjet­ ničkog djela. U ovoj funkciji jezik je postao materija od koje se gradi umjetničko djelo. Prema tome je sasvim jasno da je za ovu funkčiju jezika najpretežnija upravo estetska ocjena, dakle ocjena koja pokazuje da li je u području jezika ostvarena umjetnička kreacija ili možda i nije. Jezik lijepe književnosti odlikuje se raznorodnošću, složenošću, diferenciranošću, jer on odražava jezik društva u svoj njegovoj složenosti, u uzajamnoj vezi svih njegovih različnih područja. U pripovjedačkom djelu jasno se razlikuje piščev jezik od jezika njegovih lica koji može zadrža­ vati i individualne i dijalektalne, pa i šatrovačke elemente. Sve to pisac povezuje u organsku cjelinu koja treba da ima elemente umjetničkoga. Takav pisac treba da vlada jezikom onako suvereno kao što suvereno vlada kipar kamenom i broncom, a slikar kistom i bojama. Bez potpunog ovladavanja materijom nije moguće stvoriti skladnu umjetninu. To da­ kako znači da književnik treba da dobro poznaje duh narodnog jezika i njegova izražajna sredstva, ali isto tako i posljednji domet književnog jezika svoga naroda s njegovom normom koja je bremenita i nosi u sebi latentne mogućnosti budućeg razvoja. To je vrlo kompleksan zadatak, ali sam za se nije ni dovoljan jer osim svladavanja sasvim jezičnih eleme­ nata takav književnik treba da ima i sposobnost umjetničkog stvaranja u području jezika. Stoga dakle i jezik književnosti prosuđujemo prema uspješnosti vršenja njegova zadatka. Jezična mu je pravilnost conditio sine qua non, a umjetnički element je ono što se traži i što treba da bude prisutno i otkriveno. Ovdje je ujedno dodirna tačka između lingvistike i nauke o književnosti.

PIŠI ONAKO KAKO DOBRI PISCI PIŠU Mnogi naši ljudi vrlo dobro poznaju krilaticu »Piši onako kako narod govori!« i veoma se često i danas pozivaju na nju u raspravljanju o poje­ dinim jezičnim pitanjima kao na vrhovnu mudrost. Ali već po dosadaš186

njim našim razmatranjima o književnom jeziku može se zaključiti da tu praktičnu mudrost, koja je nekoć vrijedila u potpunoj mjeri, treba danas već malo revidirati. Kad ge veliki jezični reformator Vuk Stefanović Karadžić u prvoj polovici 19. stoljeća borio za ostvarenje te misli, situacija je i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti bila sasvim drugačija nego danas. Sve do pojave Vuka Karadžića srpski su književnici pisali umjetnim književnim jezikom, mješavinom crkvenoslavenskog, ruskog i srpskog jezika, tako da su neškolovani ljudi vrlo teško — ili nikako — mogli razumjeti njihove tekstove. Dovoljno je sjetiti se samo nekoliko naslova književnih djela tadašnjeg vremena (Nagraždenie i nakazanie, Ljubovnaja zavist črez jedne cipele, Usamljenyj junoša, Blagovonnyj kryn cjelomudrenija Ijubve i si.) da se vidi kako je taj jezik bio daleko od onog jezika kojim su govorili priprosti srpski seljaci i varošani. Karadžićeva borba za na­ rodni jezik (»Piši onako kako narod govori!«) nije bila samo borba za novi tip književnog jezika nego i borba za demokratizaciju srpske kul­ ture, za uvođenje neprivilegiranih srpskih ljudi u književni i kulturni život uopće. Taj se cilj mogao postići samo napuštanjem umjetnog jezika i preuzimanjem narodnog jezika kao književnog. Stoga spomenutu kri­ laticu treba u to doba shvatiti potpuno doslovno i s potpunim razumije­ vanjem i priznanjem. I za Hrvate je ta krilatica u prvoj polovici 19. stoljeća imala pot­ puno doslovno značenje. Umjesto službenog latinskog, umjesto namet­ nutog njemačkog jezika, pa i u dilemi između prihvaćanja dubrovačkog književnog jezika ili jezika narodne pripovijetke i pjesme, ta je krilatica vrijedila kao putokaz za uvođenje štokavskog dijalekta u zajednički knji­ ževni jezik. Štokavski je dijalekt u Hrvata doduše imao znatnu književnu tradiciju (Dubrovnik, Kačić, Reljković, Divković i dr.), ali tek nastojanjem hrvatskih iliraca (Gaj, Babukić, A. Mažuranić) u prvoj polovici 19. sto­ ljeća štokavski dijalekt postaje zajednički književni jezik svih hrvatskih pisaća. U takvo, početno doba bilo je potrebno ukazivati na najbolji narodni izvor toga književnog jezika. Ali od tih vremena prošlo je već više od stotinu godina. Naši su narodi proživjeli od tada značajno razdoblje, puno društvenih, ekonom­ skih, političkih, naučnih i tehničkih promjena i dostignuća, u hrvatskoj i srpskoj književnosti izredale su se mnoge generacije književnika i uče­ njaka koji su na narodnoj jezičnoj podlozi izgradili bogat i skladan knji­ ževni jezik. Nije ni potrebno spominjati brojna imena od Ivana Mažuranića i Branka Radičevića do Miroslava Krleže, Ive Andrića i naših mnogih mladih suvremenika. Svaka je generacija pridodala novo bogatstvo i novu ljepotu tom književnom jeziku dok se on nije ukazao u svojem da­ našnjem sjaju. Pisati danas onako kako narod govori, shvaćeno doslovno, značilo bi vraćati se u prošlost, lišavati se dragocjenih obogaćenja knji­ ževnog jezika, polaziti u folklor, pa i u dijalekat. Jer današnji se naš književni jezik ne poklapa više u cjelini ni s jednim našim narodnim govorom. Stoga se pred svakog našeg današnjeg pisca postavlja kao nuždan zadatak upoznavanje norme suvremenoga književnog jezika, 187

onoga jezika kojim pišu niaši najbolji književnici, onoga jezika koji se uzdigao iznad dijalekata i postao naš zajednički jezični izraz. U tom smi­ slu ima naziv ovoga odjeljka potpuno opravdanje. Krilatica 20. stoljeća (Piši onako kako dobri pisci pišu!) uključuje u sebi dakako i krilaticu 19. stoljeća (Piši onako kako narod govori!), ona je ne poriče, nego> proširuje i obogaćuje. Ali krilatica 19. stoljeća za današnjega je pisca preuska i preoskudna. Kako se pak postiže postavljeni zadatak? U prvom redu čitanjem tekstova dobrih pisaca i sistematskom brigom o vlastitom jezičnom izrazu.

KNJIŽEVNI SE JEZIK NEPRESTANO RAZVIJA Prosuđujući značenja i upotrebu pojedinih riječi i izraza, prosuđu­ jući njihove oblike i sintaktičku i stilističku upotrebu, mnogi naši ljudi zanemaruju činjenicu da je jezik živ organizam koji se razvija, oboga­ ćuje, usavršava, precizira i mijenja u toku manjeg ili većeg vremenskog razdoblja. Ni narodni jezik ne stoji nikad na istome mjestu, a pogotovu se ne može ukočiti književni jezik koji je neusporedivo bogatiji i razno­ vrsniji po svojim funkcijama od narodnog jezika. Kao što se razvija i obogaćuje život naroda i društva, tako se razvija i obogaćuje i život i rast književnoga jezika. Neprestano nastaju nove predodžbe i novi poj­ movi te im je potrebno dati ime. To im se ime daje ili po njihovoj karak­ terističnoj osobini, ali često i bez njezina isticanja, po nekoj beznačajnoj, izvanjskoj povezanosti s novim pojmom. Na prvi su način nastale riječi zrakoplov, mlažnjak, traktor, subjekt, a na drugi demeškinja (sablja koja se kovala u Damasku), dizel (stroj koji je sastavio Diesel), rendgen (apa­ rat koji je izumio Röntgen) i si. Ali sada mi nije bila namjera da govorim o tom kako nastaju riječi, nego da naglasim kako je bitno obilježje svakoga jezika razvojna sposob­ nost i promjenljivost, rast i dinamičnost. Sve se to dakako odvija po zakonitosti koja je sadržana u samom jeziku, a odraz je stvarnosti i ljud­ ske misli, ali i po suprotstavljanju zakonitosti, po sličnosti i raznoličnosti, po logici i po slučaju, po funkcionalnosti i po težnji za olakšanjem, po sistemu, ali i po hirovitosti. Jezik je pun zakonitosti, ali je i gibak i vrlo prilagodljiv i povodljiv, pa u njemu ne vrijede onako egzaktna pravila kao npr. u matematici. Zbog toga su u jeziku mogući i takvi naoko bes­ misleni izrazi kao što su npr. zdravo bolestan, jako slab, Prvi maj (pored Prvi maja), bilo je to dvadeset i sedmog srpnja i si. Ali unatoč toj gipkosti narodnog i književnog jezika, u jeziku postoje mnogi čvrsti zakoni koji se izvršavaju uvijek i u potpunosti. Samo jedno je značajno za te zakone: oni su ograničeni i vremenom i prostorom. Pojave se u neko vrijeme, obuhvate sve istovrsne slučajeve koji postoje u to vrijeme, ali nakon nekog vremena prestanu djelovati i zadrže se samo u slučajevima i kategorijama koje su tada zahvatili. Samo tako 188

možemo razumjeti što glasovi k, g, h prelaze ispred e i i u nekim slučar jevima u č, ž, š, npr. pečem, žežem, vršem, junače, druže, duše, ručica, družica, dušica, a u drugim pak slučajevima ne prelaze, npr. vidio sam junake, sluge, muhe; Grkinja, kneginja, Čehinja. U tim drugim slučaje­ vima u ono staro doba dok je djelovao taj zakon o prijelazu k, g, h u č, ž, š na onome mjestu ispred glasova k, g, h nije bio ni samoglasnik e ni i, nego neki drugi samoglasnik koji nije izazivao promjene. A kada se u novije vrijeme ili po glasovnim promjenama ili po analogiji na tom mjestu pojavio samoglasnik e ili i, onaj zakon nije više bio na snazi pa do te glasovne promjene nije ni došlo. Dakako, s gledišta današnjeg vremena čine nam se ove druge varijante (bez promjene) kao izuzeci, a zapravo su posljedica činjenice da su ovi glasovni zakoni bili ograničeni vremenskim trajanjem. Ali tako je i s drugim jezičnim pojavama. Nekoć smo npr. zabacivali po podrijetlu ruske riječi rukovoditi, rukovodstvo, rukovodilac i zamjenjivali ih narodnim riječima upravljati, uprava, upra­ vitelj, a danas upotrebljavamo i jedne i druge. Danas su nam riječi ruko­ voditi, rukovodilac i rukovodstvo osobito potrebne za označavanje poseb­ nog, socijalističkog vođenja i upravljanja, koje nije izričito direktivno, nego rezultat demokratskog, kolektivnog upravljanja poslovima pri ko­ jima je pojedinac samo izvršilac kolektivne želje i volje. A gdje direktivnost dolazi u pretežnoj mjeri, ondje su nam vrlo potrebne riječi upravljati, uprava, upravitelj. Tako su još i u Šenoino doba bili pravilni i književni stariji oblici ženam, ženah, ženami, ali danas su oni već za­ starjeli, arhaizmi. I Preradović je sasvim po normi svoga vremena pjevao »Rod bo samo koji mrtve štuje na prošlosti budućnost si snuje«, ali danas je već riječ bo književni arhaizam. Odatle dakako slijedi da svaki književni jezik treba suditi po normi njegova vremena.

OTKUDA DVIJE VARIJANTE? Spomenuo sam u prethodnom članku da su jezični zakoni ograničeni ne samo vremenom nego i prostorom, teritorijem, ali nisam to stigao obrazložiti. A ipak je to vrlo važan kriterij za pravilnu ocjenu jezičnih pojava i u narodnom i u književnom jeziku. Stoga ću ovdje potanje raz­ raditi spomenutu misao. Općenito je poznato da se narodni jezici dijele na dijalekte i govore. A dijele se tako baš po tome što su se na nekom geografskom području razvile u strukturno istom jeziku neke različne jezične osobine. Tako se hrvatskosrpski jezik dijeli na tri dijalekta: štokavski, kajkavski, čakavski, prema upitnoj zamjenici što, kaj ili ča. Ali različna riječ za tu upitnu zamjenicu nije dakako jedina razlika među tim dijalektima. Ima ih čak vrlo mnogo, ali ovdje nije potrebno ulaziti u potanju dokumentaciju jer je to općenito poznato. Dijalekti se dalje dijele na govore, pa se tako 189

štokavski dijalekt dijeli na ijekavski, ekavski i ikavski govor prema za­ mjeni starog glasa jata (mlijeko, mleko, mliko). Ali ni to nije jedina razlika među tim govorima ili narječjima ili izgovorima, kako se još nazivaju. U starije doba, prije turskih ratova, dijalekti su i govori imali kompaktne teritorije koji nisu bili po jezičnim osobinama ovako ispre­ miješani kao danas. Naše se stanovništvo, i hrvatsko i srpsko, pomicalo sa svojih sjedišta i tražilo bolje uvjete za život u krajevima koji nisu bili tako ugroženi od Turaka. Tako su se naši govori i dijalekti i teritorijalno jako izmiješali. Takva situacija u govorima imala je dakako svoj odraz i u književ­ nom jeziku. U 19. stoljeću nastojali su Vuk St. Karadžić i Ljudevit Gaj ujediniti Srbe i Hrvate u štokavskom dijalektu ijekavskoga govora kao zajedničkom književnom jeziku. U glasovitom Bečkom književnom dogo­ voru 28. III 1850. istaknuti srpski i hrvatski književnici i javni radnici u 2. tački izričito kazuju: »Jednoglasice smo priznali da je najpravije i najbolje primiti južno narječje (ijekavsko) da bude književno...« Ali ta se težnja nije ostvarila zbog snažne afirmacije ekavskog govora u srpskoj književnosti druge polovine 19. st., i to poglavito zbog značajnog udjela Šumadije i Vojvodine u nacionalnom i kulturnom životu Srba. Tako su dakle ijekavski hercegovački govor i ekavski vojvođansko-šumadijski govori postali podloga na kojoj se razvio književni jezik u Hrvata i Srba. Ta dvojaka podloga ima zajedničke strukturalne elemente, ali pored osnovne glasovne razlike u izgovoru staroga glasa jata ima i priličan broj leksičkih i akcenatskih varijanata. Ako još k tome dodamo da se u drugoj polovini 19. st. i u 20. st. stručna i naučna terminologija zasebno rješa­ vala na svakoj od tih dviju strana, onda se nećemo čuditi što je leksičko blago ijekavske i ekavske varijante književnog jezika u priličnoj mjeri različito. Dovoljno je spomenuti npr. razlike u značenju pojedinih riječi: ođojče (odojak, dojenče), čas (trenutak, sat), predstava (priredba), predodž­ ba), pa zatim različne riječi za isto značenje: kazalište — pozorište, vlak — voz, tekućina — tečnost, i napokon terminološke razlike: kisik — kišeonik, — vodik — vodonik, dušik — azot i si. Sve je to jasno s obzirom na spomenute razloge, ali stoga se ipak jedan tekst ne može prenositi u drugi samo ekavljenjem, odnosno ijekavljenjem, ali sve to ipak nema karakteristike dvaju književnih jezika, nego dviju varijanata: hrvatske i srpske varijante književnog jezika. Neki to radije zovu zapadnom i istočnom varijantom hrvatskosrpskoga književnog jezika. Jasno je da u takvoj situaciji šablonsko unificiran je ne vodi ničemu dobrom. Osobito je štetno gledati samo na svoj način izražavanja kao književno i jezično opravdan, a na onaj drugi kao na kakav žargon, kako se kadšto dešava. Treba shvatiti da su se obadvije varijante organično razvile i da imaju karakter usvojenog književnog jezičnog izraza. Svaka je varijanta u prvom redu namijenjena i pristupačna svojem području, svaka strana ima potpuno pravo na svoju varijantu, a paralelne njihove upotrebe omogućuju spoznavanje i iskorišćavanje i druge varijante u cje­ lini i u pojedinostima. Nenaučno je stoga prosuđivati jezičnu pravilnost jedne varijante s aspekta druge. Naprotiv, pravilno je prosuđivati i s 190

gledišta jedinstvenog narodnog jezika i s gledišta književne usvojenosti u dotičnoj varijanti. Na taj se način ne potiru osnovna prava književnog jezika, nego se razvija razumijevanje pojava i jezična snošljivost koja je neophodno potrebna u tako složenoj, čak dvonarodnoj situaciji. Važna je pri svemu tome spoznaja da su obadvije varijante punopravne i po svo­ jem podrijetlu i po svojem razvoju i po svojoj funkciji i da po svojoj konstituciji imaju sve osnovne elemente književnog jezika. Naziv varijanta mogao bi se zamijeniti i nazivom uzus, pa bismo onda govorili o dva književna uzusa, o hrvatskom i o srpskom književnom jezičnom uzusu, što također odgovara činjeničnoj stvarnosti.

PRINCIP ELASTIČNE STABILNOSTI Maločas spomenuta hrvatska i srpska varijanta književnog jezika činjenična je stvarnost koja donosi sa sobom i neke prednosti i neke ne­ dostatke. Prednosti su svakako u tome što je leksičko i frazeološko blago obadviju varijanata veće nego svake varijante same za s&, a nedostaci su u tome što je utvrđivanje književnih jezičnih normi znatno teže kad postoje dvije varijante nego kad postoji samo jedna varijanta književnog jezika. A svaki književni jezik nužno teži za određenošću i normom, pa što je koji književni jezik određeniji i normiraniji, to on bolje izvršava svoju funkciju. Pa i razvoj i obogaćivanje književnog jezika uvijek je postepeno i parcijalno, tako da glavnina ne bude potresena u svojim temeljima. Književni jezik treba da bude stabilan, ali u isto vrijeme i tako elastičan da može prihvatiti sve novo što koristi pravilnom izvršavanju funkcija i njegovu organičnom razvitku. Taj princip zove se u nauci o jeziku principom elastične stabilnosti. Književni se jezik ne može i ne smije ukočiti u jednom svojem razvojnom stupnju, ali ne može se i ne smije ni razliti ni razvodnjeti u novostima u tolikoj mjeri da to nanosi štetu sporazumijevanju, zaključivanju, spo­ znajiy umjetničkom efektu. Književni se jezik ne obogaćuje samo iz štokavskih narodnih izvora i iz djelatnosti književnika i pisaca uopće, nego i iz naših dijalekata i iz stranih jezika. Bilo je vrijeme kad su naši pisci zazirali od svake kajkav­ ske i čakavske riječi, ali ih je potreba prisilila da se posluže i dijalektizmima. Nitko danas i ne misli da su riječi rublje, rubac, kukac, ladanje, ličiti (u značenju bojiti), ličilac kajkavskoga podrijetla, a riječi klesati, klesar, spužva čakavskog podrijetla, pa nitko od njih i ne zazire. One su nam postale potrebne jer štokavski dijalekt nije imao zgodnih narodnih riječi za te pojmove. Čak i danas u istočnoj varijanti pretežu po podri­ jetlu strane riječi veš, insekt, farbar nad spomenutm riječima zapadne varijante rublje, kukac, ličilac. Kada dakle i dijalekti djeluju na književni jezik, sasvim je jasno da će i obje varijante književnog jezika djelovati jedna na drugu. Čitaoci 191

čitaju i jedne i druge tekstove, slušaoci radio-stanica slušaju ih naizmje­ nično, a i lični dodiri djeluju također snažno. U zapadnoj varijanti poja­ vljuju se mnoge riječi istočne varijante i obrnuto, pa su se neke od njih nametnule umjesto prijašnjih. Tako su na zapadu već običnije riječi pri­ jem, prijemni nego prijašnje prijam, prijamni, a na istoku je kajkavska riječ huškač (u pojmu ratni huškač) potisnula prijašnje riječi podstrekač, podbadač, premda je T. Maretić izbacivao riječ huškač iz hrvatske vari­ jante kao kajkavsku još g. 1924. Riječi žive svojim životom, nameću se i pobjeđuju prema svojoj vitalnosti i prema forsiranju. Tako su sada i šibi­ ca i cesta sasvim obične na istoku umjesto prijašnjih riječi žižica i drum, O takvim i drugim jezičnim dvostrukostima raspravljali su mnogi srpski i hrvatski književnici i lingvisti g. 1954. na Novosadskom dogovoru o jeziku i pravopisu, pa su došli do zaključka da ne treba ići na nasilno izjednačivanje obaju varijanata, jer bi to bilo štetno i s jezičnih i nacional­ nih razloga, nego da treba paziti na to da se obadvije varijante ne bi namjerice udaljavale jedna od druge. Naprotiv, istaknuto je da je korisno približavanje, i to po jezičnoj pravilnosti i po domaćem podrijetlu, pa je kao primjer navedeno da je bolje uzeti za zajedničku riječ naše rublje nego ostati na njemačkoj riječi veš. Na toj je osnovi predloženo i izjednačivanje stručnih i naučnih terminologija komisijskim putem, jer dvo­ strukost izraza stvara u proizvodnji znatne teškoće, a preuzimanje ter­ minologije samo jedne strane ne bi dalo dobre rezultate. Do sada je tako izjednačena samo pravopisna terminologija, a za druge terminologije ra­ dovi su tek u početku. Ali taj posao nije baš lak. Svakako, sav taj proces treba da se odvija polagano i postepeno, sa­ svim u skladu s propisima elastične stabilnosti. A svrha mu je: da budu­ ćim generacijama bude lakše nego što je bilo dosadašnjim.

NEMA NIKAKVA PROTUSLOVLJA Ovi naši razgovori o jeziku u rubrici »Jezik današnji« potiču neke čitaoce da upućuju uredništvu »Telegrama«, a i samom piscu, dopise u kojima traže potanja objašnjenja, odobravaju ili pobijaju pojedine teze i navode pri tom svoje razloge za neko mišljenje ili protiv njega. Mislim da to svjedoči o živahnom zanimanju za jezična pitanja, pa to treba ne samo pozdravili i poželjeti da se razvije u još većoj mjeri, nego je i duž­ nost pisca ovih redaka da se na značajnija pitanja, pa i na načelne prigo­ vore, osvrne s razlozima i na ovom mjestu. Ništa se ne čudim tome što mi neki dopisnici prigovaraju da sam preveliki pristalica jezične unifikacije, a drugi, naprotiv, da ne gledam na pitanja jezika dovoljno unifikatorski. Jedno i drugo je svakako u odnosu prema njihovoj poziciji s koje prosu­ đuju jezična pitanja. Moje je pak mišljenje da razvijeni književni jezik ne podnosi šablone i dirigiranja, da živi svojim autonomnim životom i da odražava stvaralačku sposobnost književnika i pisaca i stvarnosti svoga

vremena, a umjesto dirigiranja da se večma povodi za ostvarenim pri­ mjerom jezičnog izraza i za obrazloženim savjetom. Stoga su rubrike o jeziku i časopisi za kulturu književnog jezika prijeko potrebni. Pitanje jednog čitaoca otkuda dvije varijante kad imamo jedan pra­ vopis nije postavljeno samo ovom prilikom nego se ono dosta često po­ stavlja i na drugim mjestima. A postavlja se baš zato što mnogim našim ljudima nije dovoljno jasna razlika između pravopisa i književnog jezi­ ka. Pravopis je priručnik koji nam daje savjete kako ćemo pisati poje­ dine riječi i čitave rečenice u književnom jeziku. Pravopis nas uči kada treba pisati veliko, a kada malo slovo, kada č, a kada uopšte, svirep.

PREMA SITUACIJI U NARODNIM GOVORIMA SLOBODA, A NE ZABRANA UPOTREBE R IJE C I OPCl, OPĆINA

Nisu sve jezične i pravopisne kodifikacije po novom Pravopisu sasvim jednostavne u praktičnom provođenju. Osobito nisu jednostavne onda kad »Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika« iz god. 1960. dopušta neke dvostrukosti. Stoga nije čudo što mi se i pojedini građani dosta često obraćaju s pitanjima kako treba postupati u pojedinim slu­ čajevima. Nije im nepoznato kakva je kodifikacija, ali ih zanima kako treba postupati u pojedinim pitanjima i u pojedinim krajevima s obzirom na prava i s obzirom na dužnosti. Takvo mi je jedno pitanje došlo iz Bosne i Hercegovine o upotrebi dvostrukosti opći i opšti, općina i opština. »Konkretno, kod nas u Bosni i Hercegovini službeno je zavedeno pisanje opština, opšti sektor, opšta uprava i slično, premda prosti svijet, seljački, govori drugačije. Zato me zanima: da li je slobodno, mislim po Pravopisu dopušteno, pisati u ovim krajevima, u službenim aktima, i drugi oblik, na primjer: Skupština općine Ilidža, ako je službeno zavedeno Skupština opštine Ilidža? Da se pravo razumijemo, pitanje je to o službenim nazivima s obzirom na činjenicu da Pravopis dopušta pisanje svih dubleta bez ograničenja na čitavom teritoriju našeg jezičnog područja.« U ovom pitanju, vidi se, dolazi do sukoba između širokogrudnosti koju dopušta novi Pravopis i između službene prakse koja obično zahti­ jeva da sve bude podjednako. Ali ovdje je posrijedi i treći element: ono što službena praksa propisuje nije u skladu s jezičnom situacijom u na­ rodnim govorima znatnog dijela toga područja. Kao što nam svjedoči pot­ pisnik pisma sa spomenutim pitanjem, narod govori sasvim pravilno po glasovnim zakonima hrvatskosrpskoga književnog jezika opći, općina, a službeni forumi odlučili su se za one likove tih riječi koji po glasovnim osobinama potječu iz crkvenoslavenskog, po podrijetlu makedonskog je­ zičnog područja, a to su opšti, opština. Premda Pravopis hrvatskosrp­ skoga književnog jezika ne zanemaruje ni jednu ni drugu varijantu, po­ svojeni općem duhu on ipak preferira narodni oblik. O tome se u Pravo­ pisu govori na str. 48. u t. 58. ovako: »Pored narodnoga opći, općina, uopće, svećenik govori se i piše i opšti, opština, uopšte, sveštenik, što je iz crkvenoslavenskog jezika ušlo u narodne govore jednog dijela našeg" jezičnog područja, pa se i ovi drugi oblici upotrebljavaju u književnom jeziku.« Po tom duhu i po toj stilizaciji pravopisni tekst Pravopisa upo­ trebljava i u latiničkom i u ćiriličkom izdanju oblike opći, uopće. Kada 322

to dakle uzmemo u obzir, tada ni službeni organi ne mogu sprečavati upotrebu riječi opći, općina, uopće u onim krajevima u kojima se tako govori. Prema tome odgovor na postavljeno pitanje može biti samo jedan: u takvim krajevima i potrebno je i korisno da se narodni i službeni na­ ziv podudaraju, pa bi se to trebalo odraziti i u samim službenim nazivima takvih krajeva. A kad je tako, onda je dakako i sasvim slobodno po no­ vom Pravopisu i u govoru i u pismu, pa i u službenim aktima, u takvim krajevima upotrebljavati narodni oblik riječi opći, općina, uopće bez ikakva prigovora i zabrane. Ako su se već Srbija i Hrvatska pretežno opredijelile za jednu varijantu u skladu s pretežnim jednim izgovorom, onda svakako i pisci Bosne i Hercegovine u kojoj su u upotrebi oba takva izgovora treba da i u pismu odraze takvu stvarnost po svojoj potpunoj slobodi, a u skladu s narodnim izgovorom i po slobodnoj volji samoga pisca. A prema tome treba da se upravljaju i službeni organi, već i po onom općem načelu da je u svim spornim slučajevima jezična snošljivost vrhovni zakon.

DETERDŽENT ILI DETERGENT? Godine 1957. objavljen je u »Jeziku« (VI, 2, 58) članak pod naslovom »Deterdžent ili detergent?«, u kojem pisac prikazuje podrijetlo ove riječi i preporučuje da se odlučimo za »detergent«, i u pisanju i u čitanju. Raz­ lozi su mu za to ovi: prvo, riječ detergent potječe izvorno iz latinskog je­ zika, a latinske riječi preuzimamo prema latinskom izgovoru, kao npr. kontingent, agent, tangenta; drugo, u apotekarstvu postoji već riječ deter­ gent sa značenjem sredstva za čišćenje. Doduše, pisac napominje da smo deterdžent preuzeli iz engleskog jezika, ali to nas ipak, veli, ne obave­ zuje da preuzmemo i engleski izgovor. Navedeni razlozi sasvim su uvjer­ ljivi, pa je uredništvo »Jezika« stoga i objavilo taj članak. Poslije objavljena članka stiglo je uredništvu nekoliko prigovora protiv toga prijedloga, u kojima se navodi da je ipak s engleskom pozajmljenicom nužno preuzeti i engleski izgovor. Proizvodnja deterdženata na moderan način novijeg je, vele, datuma pa se i ne mora u svijesti povezivati s malo poznatim apotekarskim detergentima. Osim toga, vele, i na zapadu i na istoku našega jezičnog područja već je općenito usvojen izgovor deterdžent za te moderne proizvode, pa je, vele, sasvim uzaludan posao »tjerati vodu prema izvoru«. Mole nas neka još jednom razmotrimo problem uzevši u obzir i činienično stanje proširenosti riječi. Ne preostaje nam dakle drugo nego da se na tu riječ još jednom osvrnemo. Pođimo ipak od podrijetla riječi deterdžent, kako se ona pojavila u novije vrijeme u našem jeziku! I pisac spomenutog članka u »Jeziku« priznaje da smo je za određeni pojam preuzeli iz engleskog jezika. A mi bismo još mogli dodati da je naziv deterdžent preuzet baš za moderne 21*

323

kemijske proizvode za čišćenje. Riječ je dakle uzeta iz engleskoga, i to prvobitno latinska riječ detergens dolazi k nama preko engleskoga. Pita­ nje je sada koji je izgovor za nas obavezan u takvu slučaju, engleski ili latinski. Naši ljekarnici preuzeli su riječ detergent iz latinskoga kao na­ ziv za sredstvo za čišćenje, pa su preuzeli i latinski izgovor. Bilo bi naj­ logičnije da se i za nove kemijske proizvode zadržao već poznati latinski oblik detergent, ali eto naši proizvođači ne povedoše se za latinskim izgo­ vorom, nego za približnim izgovorom iz engleskog jezika iz kojega su riječ preuzeli. I tako se dakle popularizirao deterdžent, pa naš svijet ova­ ko čita i onda kad na nekim proizvodima vidi natpis detergent. Drugim riječima, deterdžent potiskuje detergent. Vidimo to vrlo jasno i po tome što je riječ deterdžent preuzeo u takvu obliku u svoj »Rječnik stranih riječi, izraza i kratica« prof. Bratoljub Klaić god. 1958. premda je znao za spomenute argumente iz »Jezika« u prosincu 1957. Može se još postaviti pitanje ima li u jeziku potvrda za takvo i slično postupanje. Ima, i to prilično. Uzmimo npr. naoko čudan slučaj sa ša­ hovskim izrazom rokada i rošada, rohirati i roširati. Prvi je oblik tih ri­ ječi ušao u hrvatsku šahovsku terminologiju preko njemačkog izgovora rochieren i die Rochade, a drugi u srpsku šahovsku terminologiju preko francuskog izgovora riječi rochade (čit. rošad). To je čak potpun paraleli­ zam s našim detergentom i deterdžentom, samo što se ovdje ne radi o njemačkom i francuskom izgovoru, nego o latinskom i engleskom. Prema svemu dakle što je rečeno, za modeme kemijske proizvode možemo bez zazora upotrebljavati rjječ deterdžent prema priloženom engleskom izgovoru. To još i s većim pravom ako i oni koji pišu deter­ gent čitaju zapravo deterdžent. Jer strane nazive samo u prvi čas pišemo izvorno, a čim imalo postanu poznati, pišemo ih u našem jeziku prema izgovoru, npr. esej, nivo, pejzaž, vaterpolo i si.

OBALNI ILI PRIBREŽNI ? U posljednje vrijeme pojavljuje se dosta često u dnevnoj štampi i u emisijama radio-stanica riječ pribrežni u vezi s događajima na Dalekom istoku, pa se govori o pogoršanju situacije u tjesnacu tajvanskom i o »in­ cidentima oko kineskih pribrežnih otoka«. Nema sumnje o tome da naš prosječni čitalac zastane pri toj riječi i počne se domišljati što li ona znači. Ako pogleda u Rječnik hrvatskoga jezika, koji su priredili i 1901. izdali dr Franjo Iveković i dr Ivan Broz, neće u njemu naći te riječi. Neće je naći ni u Karadžićevu Srpskom rječniku. Doduše, u Akademijinu Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika naći će riječ pribrežje sa znače­ njem »obala, strana kakvog brijega« i s oznakom da je zabilježena samo u Popovićevu rječniku i da se ne čini pouzdana. U dvojezičnim rječnicima našega jezika koji nisu tako puristički, nego bilježe što je moguće više riječi, situacija je već nešto drugačija.

Ristić-Kangrgin Rečnik srpskohrvatskog i nemačkog jezika iz god. 1928. bilježi riječ pribrežje sa značenjem Ufer, Bergseite, dakle sa značenjem obala, ali riječi pribrežni još uvijek nema. Riječi pribrežni nema ni Đurovićev Rusko-srpskohrvatski rečnik iz god. 1936, nego rusku riječ priberežnyj prevodi obalski, a uz riječ priberežje donosi značenje obala, deo ze­ mlje pored obale, pribrežje. Ali već Benešićev Hrvatsko-poljski rječnik iz god. 1949. bilježi riječ pribrežan, ali nema riječi pribrežje. No ne smi­ jemo zaboraviti da i sam Benešić na VI strani predgovora veli doslovno ovo: »Prema tome valja naročito istaknuti, da ovaj rječnik nije savjet­ nik, kakav treba da bude ispravni književni jezik; to mi nije bila naka­ na.« Poslije Benešića bilježi i riječ pribrežni (u značenju riverain) i riječ pribrežje (u značenju bord, rivage, rive) god. 1956. Dayre-Deanović-Maixnerov Hrvatskosrpsko-francuski rječnik. Ali i tu čitamo u predgovoru na str. V da »ovaj rječnik ni u leksičkom ni u akcenatskom pogledu nema normativnih namjera«. Najnoviji Serbsko-horvatsko-russkij slovar, koji je sastavio lija IIjič Tolstoj i koji je izišao u Moskvi god. 1957, bilježi samo riječ pribrežje, a za riječ pribrežnyj ima samo značenje obalski. Kao što se već po iznesenoj građi vidi, ovdje je posrijedi borba iz­ među naših riječi obalni i obalski i ruske riječi pribrežni, koja isto znači. Pred nama je sasvim jasan slučaj: imamo u našem jeziku dobre riječi obala, obalni, obalski (ovo posljednje je običnije na istoku), koje se upo­ trebljavaju po čitavom našem jezičnom području, pa nam stoga nije po­ trebno pozajmljivati za to riječi iz drugih jezika. Maretić je lijepo rekao u svojoj Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga jezika na str. 605: »Ne upotrebljavaj nepotrebnih tuđih riječi, t. j. onakih, za koje ima u je­ ziku dobrih svojih zamjena.« Kao što nam svjedoči i Akademijin Rječnik (VIII, 303), riječ obalni dolazi i u terminološkoj upotrebi, pa se govori i o obalnom pravu i o obalnom dobru, a riječ obala poznata je i u narodnoj i u umjetničkoj književnosti u širokoj upotrebi. U narodnoj pjesmi čitamo: Kad je došo moru na obalu. Poslaše je Savi na obalu. U Pavlinovića pak čitamo: U Trstu sjeđahu na obali pred kavanom, a Daničić prevodi: Da ga bude kao pijeska na obali morskoj. Pa i u čitavu materijalu, ispisanom iz. djela hrvatskih književnika od ilirizma do danas za Rječnik hrvatskosrpskog književnog jezika, ne nalazimo ni u jednog književnika riječi pribrežni, nego samo obalni u navedenu značenju. Sve nam to govori da je nepotrebno upotrebi]avanje riječi pribrežni umjesto obalni i da će našem čitaocu biti mnogo jasnije ako se bude go­ vorilo o »incidentima oko kineskih obalnih otoka«, čini se da su do takva zaključka postepeno došli i naši novinari. Ispočetka su pisali o incidenti­ ma oko pribrežnih otoka, a sada — pošto se o tom piše već preko mjesec dana — pišu pretežno o incidentima oko obalnih otoka.

325

ŽITARICA ILI ŽITO ? Čudi se jedan naš čitalac što u tekstovima nalazi riječ žitarica ondje gdje bi trebalo stajati žito, jer »žitarica u rječniku (Ristić-Kangrga) znači ono u što se meće žito«. Ali ne čudi se tako samo ovaj naš čitalac nad pojedinom riječju, nego se mnogi naši ljudi uopće čude što neka riječ ima i drugačije značenje od onoga na koje su navikli u svome kraju ili na kakvo su naišli u kojem rječniku. Naše jezično blago nije još u cjelini popisano, a ni popisanim riječima nisu zabilježena sva značenja koja ima neka riječ ili neki izričaj na čitavom području hrvatskoga ili srpskoga jezika. Osobito loše stojimo s popisivanjem rječničkoga blaga današnjeg književnog jezika hrvatske i srpske književnosti, tako da često i najobičnije književne riječi našega vremena ne nalazimo zapisane u rječnicima. Ima čak više takvih riječi u dvojezičnim rječnicima nego u znanstvenim rječnicima našega jezika. Stoga su baš i pokrenule Matica srpska i Matica hrvatska sastavljanje takva rječnika koji će sadržavati cjelokupno suvremeno rječničko blago hrvatske i srpske književnosti, pri čemu će biti pobilježena i najraznoliČnija značenja pojedinih riječi. Dok se to ne učini, nećemo se smjeti zado­ voljiti samo zagledanjem u jedan rječnik, makar on bio ne znam kako vrijedan. Da je naš čitalac zagledao u još koji rječnik, ne bi se uopće čudio. Već u Karadžićevu i Broz-Ivekovićevu Rječniku čitamo da je žita­ rica lađa u kojoj se vozi žito, ali može biti i drugo što u čemu se nosi ili drži žito. Tako ima i Šulek u »Njemačko-hrvatskom rječniku« i u »Rječniku znanstvenoga nazivlja«. Ali potreba znanstvene terminologije u Hrvat­ skoj dala je toj riječi i posebno značenje, pa pojam žitarica obuhvaća pšenicu, raž, ječam, zob, proso, kukuruz i rižu, da spomenem samo naj­ važnije. U značenju toga šireg pojma riječ žitaricu poznaje i znanstveni i poslovni i govorni i književni jezik novijega vremena u Hrvatskoj, pa je kao takva i ušla u mnoge naše dvojezične rječnike. Spomenut ću samo neke: u Drvodelićevu »Hrvatsko-engleskom rječniku« žitarica znači samo cereal, u Deanovićevu »Talijansko-hrvatskom rječniku« piante frumentacee znače žita, žitarice, u Benešićevu »Hrvatsko-poljskom rječniku« žitarica je rošlina zbozowa, a u Merhautovu »Češko-hrvatskom rječniku« obiti je žito ili žitarica. Pri takvoj proširenosti toga značenja sasvim je jasno da u današnjem književnom jeziku riječ žitarica s pravom znači ne samo lađu ili ono u čemu se drži žito, nego i biljku koja daje kao plod žito. Razvoju toga značenja vjerojatno je pomoglo i to što po svjedočan­ stvu Broz-Ivekovićeva Rječnika u Hrvatskoj zovu žitom samo proso, i to jednako u onim krajevima gdje se hrane prosenim i gdje se hrane kuku­ ruznim kruhom (BI Rj., II, 870). No u Srbiji, Bosni i Hercegovini žitom se zove svaki usjev od kojega se obično brašno melje i kruh mijesi, dakle •ono isto što znači i riječ žitarica. U Slavoniji pak, po priopćenju prof. Hamma, žito znači pšenicu, tj. onu žitaricu koje ima najviše i koja se 326

upotrebljava za nasušni kruh. Ta ista riječ u Poljskoj i Češkoj znači raž. Iz svega iznesenog slijedi da riječi žito i žitarica ne treba da isklju­ čuju jedna drugu, jer obadvije žive intenzivnim životom. Proširenost jed­ ne u narodnom jeziku ekvivalentna je proširenosti druge u književnom jeziku i obratno. Oba su kriterija jednako odlučna za njihovu književnu valjanost. Samo najbolje je razlikovati značenje biljke (žitarica) od zna­ čenja ploda (žito).

Še s t o g o d iš n ja

i l i s e s t g o d iš n ja š k o l a ?

Postavljeno je pitanje da li je pravilnije reći šestogodišnja ili šestgodišnja škola. »Naše obavezno školovanje«, kaže se, »traje 4, 6, odnosno 8 godina. Narodne škole koje traju 4 godine imaju službeni naziv četvero­ godišnje škole, one koje traju 8 godina zovu se osmogodišnje škole, a one koje traju 6 godina zovu se službeno šestogodišnje škole, mada ne traju 600, nego samo 6 godina. Skraćeno brojkom šestogodišnje škole pisale bi se: 6-godišnje škole. Je li naziv šestogodišnja škola u ovom slučaju pra­ vilan i dobar? Zar ne bi bilo pravilnije i bolje: šestgodišnja škola? Ova se konsonantska skupina posve lako izgovara, pa mi je nejasno zbog čega je ovakav službeni naziv naredbenim putem upravo propisan.« Prvo što bismo upitali našeg čitaoca jest to da li se zaista konso­ nantska skupina stg »posve lako« izgovara. U toj skupini imamo dva hezvučna konsonanta ispred jednoga zvučnog; srednji konsonant pri izgo­ voru takvih skupina obično otpada (isporedi na 31. str. Boranićeva Pra­ vopisa čeljuska, što postaje od čeljustka, i druge slične primjere) baš zato što to nisu posve lake skupine za izgovor. U našem slučaju mora doći i do asimilacije bezvučnog konsonanta koji stoji pred zvučnim konsonantom. Ako bismo dakle željeli tu riječ izgovoriti jednostavnije i lakše, ona hi glasila šezgodišnja, što bi je znatno udaljilo od izvornog lika. Čuvajući pak njezin izvorni lik, morali bismo se pri izgovoru naprezati i dobro pri tom paziti da sačuvamo sastavne dijelove, što nije posve lako, a ni u duhu našeg izgovora. Ali drugo je nešto još važnije od toga: kao što pokazuje i spomenuta riječ osmogodišnji, takve se složenice u hrvatskom ili srp­ skom jeziku tvore tako da osnova prvog dijela složenice svršava vokalom o. Tako onda u Broz-Ivekovićevu »Rječniku hrvatskoga jezika« iz god. 1901. čitamo: petostopan, što je od pet stopa, a ne petstopan; petoprstac, a ne petprstac, šestokrili, šestoperni, a ne šestkrili, šestperni. Prema tome je i posve pravilno šestogodišnji u značenju od šest godina, premda se u zapadnom govornom jeziku čuj(e i šestgodišnji, pa tako onda mnogi i pi­ šu. I Bogoslav Šulek bilježi god. 1860. u »Njemačko-hrvatskom rječniku« pri riječi sechsjährig samo šestogod, šestoljetan, šestogodišnji, od šest godinah, a uopće nema lika šestgodišnji. Tako i u Ristić-Kangrginu »Rečniku srpskohrvatskog i nemačkog jezika« pored riječi šestogodišnji u spomenutom značenju čitamo i primjere: šestokatan, šestokatnica, šesto327

mesečni, šestonedeljni i si., pa nikome i ne pada na um da bi šestokatnica bila kuća od šest stotina katova. Ali da bi se ipak uklonila svaka mogućnost zabune između onoga što traje šest godina i onoga što traje šest stotina godina, i Benešić u »Hrvatsko-poljskom rječniku« god. 1949. i Ristić-Kangrga u spomenutom već Rečniku pišu za ono što sadržava šest stotina jedinica šeststo, pa je prema tome šeststogodišnji onaj, koji traje šest stotina godina. Na žalost ni Boranićev ni Belićev Pravopis ne bilježe takve riječi nikako. Kako je Šulek i sechshundertjährig prevodio šestogodišnji, došlo je ipak poste­ peno do razlikovanja šestogodišnji (600-godišnji) i še&godišnji (6-godišnji), ali pri sve većem širenju pravilnog lika šestogodišnji za ono što traje 6 godina, nije nepravilno što su se škole prozvale šestogodišnjim školama. To je po tvorbi, kao što već rekoh, pravilnije nego šestgodišnje škole, pa naš čitalac nema pravo što se protiv toga buni. I Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika iz 1960. razlikuje šestogodišnji (6-godišnji) od šeststogodišnjeg (600-godišnjeg).

PREHRANA, ISHRANA, DOHRANA, PRIHRANA Već je prošlo prilično vremena otkako je jedan liječnik zamolio uredništvo »Jezika« da objasni u svojem časopisu »značenja i upotrebu ovih riječi medicinske terminologije: prehrana — ishrana, dohrana — prihrana, prehraniti — ishraniti, dohranjivati — prihranjivati«. No prije ulaženja u samo raspravljanje potrebno je reći nešto načelno, što uopće vrijedi za sve terminološke izraze koji su zasnovani na našoj leksičkoj osnovi. Kad god postoje neke srodne narodne riječi koje u terminologiji poprimaju neka specijalna značenja, za određivanje tih specijalnih zna­ čenja mjerodavni su u prvom redu stručnjaci dotične struke, poglavito njezini pisci i naučni predstavnici, a jezikoslovcu pripada samo briga da utvrdi jesu li ti nazivi upotrijebljeni u narodnom duhu i jezičnoj pravil­ nosti. Tako i za ove spomenute riječi srodna značenja (prehrana, ishrana, dohrana, prihrana) jezikoslovac će dobro znati kakvo im je značenje u narodnom jeziku, ali kakvo im je značenje i upotreba u medicinskoj terminologiji, za to on treba da pogleda u medicinske priručnike. Pri svim dakle terminološkim problemima potrebna je suradnja stručnjaka i jezikoslovca. Samim stručnjacima prijeti često opasnost da se ogriješe o jezičnu pravilnost, a samim jezikoslovcima može se desiti da zaluta ju zbog nedovoljna poznavanja dotične struke pa da donesu jezično pravilna, ali stručno neprecizna ili neprihvatljiva rješenja. No još nešto treba da imamo na umu kad govorimo o terminološkim izrazima u hrvatskom ili srpskom jeziku. Kao što je svima poznato, naša se znanstvena terminologija utvrdila u osnovnim linijama u 19. stoljeću, kada su Hrvati i Srbi živjeli u različnim državnim jedinicama, pa su se tako razvili mnogi različni terminološki izrazi, jedni u Hrvata, a drugi

u Srba. O tim terminološkim dvostrukostima raspravljalo se i na Novo­ sadskom sastanku u prosincu 1954, pa je u 6. tački zaključaka naglašenoda je »pitanje izrade zajedničke terminologije problem koji zahtijeva neođložno rješenje« i da je »potrebno izraditi terminologiju za sva područja ekonomskog, naučnog i uopće kulturnog života«. A u 9. tački spomenutih zaključaka rečeno je da će komisije za izradu terminologije odrediti naša. tri sveučilišta (u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), dvije akademije (u Za­ grebu i Beogradu) i Matica srpska u Novom Sadu i Matica hrvatska u Zagrebu. Dok se taj posao ne obavi (a on još nije ni započet), nesmetanožive i upotrebljavaju se slobodno i hrvatska i srpska terminologija kao i dosad. Tako je nedavno izdao u Beogradu prof. Aleksandar Kostić omašan »Medicinski rečnik« (1956), u kojem su medicinski nazivi protuma­ čeni u pet jezika: na latinskom, engleskom, njemačkom, francuskom i srpskom. Kao što pokazuje odjeljak »Srpski registar-rečnik«, autor je u tom rječniku pocrpao srpske terminološke izraze, što je sasvim pravilno i dopušteno ako se želi prikazati samo srpska medicinska terminologija. No bilo bi potrebno u sistematskom djelu prikupiti i suvremenu hrvat­ sku medicinsku terminologiju, jer je Nemičićev »Medicinski rječnik« iz god. 1913. dobrim dijelom zastario, pa bi se na temelju takva priručnika moglo pristupiti izradi zajedničke terminologije po načelu jezične pra­ vilnosti i narodnog duha. Dok se to ne izvrši, pojavljuje se i jedno i dru­ go, pa i oboje, što kadšto izaziva i poteškoće. No dok to stručnjacima ne smeta, neće smetati ni drugima. U tome je možda i razlog što se spome­ nuta komisija nije do god. 1964. ni formirala. No da prijeđemo već na stvar! Najprije je potrebno odgovoriti što glagoli prehraniti, ishraniti, dohraniti, prihraniti znače u našem narod­ nom i književnom jeziku. Glagol prehraniti po svjedočanstvu Akademi­ jina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika ima osnovno značenje bra­ neći održati u životu, npr. Tko će majku staru prehraniti. Vrlo je zgodan i Ljubišin primjer: Rakiju preprodajem, da djecu prehranim. S tim se podudara i primjer iz Šenoine »Kanarinčeve ljubovce«, koju sam dobio ljubaznošću prof. Benešića, urednika Rječnika hrvatskoga književnog jezika: Ostarjeli ste, nemate se čim prehraniti, za posao su vam se rukeukočile (Binoza, VII, 234). Glagol ishraniti po istom Akademijinu Rječni­ ku znači hranom uzdržati, npr. I tvojega ždrala ishraniti (narodna pje­ sma), ali po Broz-Ivekovićevu Rječniku hrvatskoga jezika znači i ugojiti, kao što pokazuje primjer iz Rječnika: Svinje, koje se meću na žir, gdje su već jedne ishranjene, ali i primjer iz Đaiskoga: Izgledao je uvijek krasno ishranjen, sav rumen. (I taj primjer, kao i ostali iz hrvatskih pisa­ ca, uzet je iz građe spomenutog Benešićeva rječnika.) Glagol dohraniti znači hraniti do nekoga časa (Tko V će babu hljebom dohraniti?), a i hra­ niti do smrti, do kraja, po svjedočanstvu prof. Hamma za Slavoniju (uzeti na dohranu). U drugoj svojoj varijanti glagol dohraniti znači ne pustiti da što propadne, pogine, npr. Svoj miraz do svoje smrti dohrani!' (Bogišić). I napokon glagol prihraniti ima također dva značenja: po Aka­ demijinu Rječniku hraniti u maloj mjeri, npr. Rojeve morramo medom prihranjivati, i po Broz-Ivekovićevu Rječniku hraniti do nekog određenog'

vremena, npr. prihraniti pečenicu. No i u ovom posljednjem slučaju ipak nije težište na vremenskom određenju, nego na prihrani u maloj mjeri. Prema tim osnovnim značenjima glagola slično značenje dobivaju i ime­ nice prehrana, ishrana, dohmna i pribrana, odnosno imenice prehranjivanje, ishranjivanje, dohranjivanje, prihranjivanje. Tako čitamo u Ujevića: A ipak srce je toliko vezano za prehranu da se kod izbora bračne drugarice. .. najčešće tražila i traži još i sada dobra kuharica (Ljudi za vratima gostionice, 13). U Nehajeva nalazimo ovu potvrdu: treba se bri­ nuti za prehranu ljudi i konja (Vuci, 3, 10). Zanimljivo je da u Benešićevoj građi za Rječnik hrvatskoga književnog jezika od Mažuranića do Gorana Kovačića ne nalazimo potvrda za riječi ishrana, dohrana, pri­ brana, a ne nalazimo ih ni u Broz-Ivekovićevu Rječniku. U Benešićevu Hrvatsko-poljskom rječniku, u Dayre-Deanović-Maixnerovu Hrvatskosrpsko-francuskom rječniku i u Ristić-Kangrginu Rečniku srpskohrvatsko-nemačkog jezika nalazimo samo imenice prehrana i ishrana, dakako uza sve spomenute glagole osim glagola prihraniti u Benešića. Sve nam to govori da su to više književne nego narodne riječi. (Napominjem da je spomenuti Benešićev rječnik ostao u rukopisu.) Ako pak pogledamo spomenute medicinske terminološke rječnike, ne­ ćemo se mnogo pomoći u ovom pitanju. U Nemičićevu Rječniku riječ Ernährung protumačena je kao hranjenje, hranidba, hrana, a u Kostićevu Medicinskom rečniku riječ nutritio prevedena je kao ishranjivanje, ishrana. Pri riječi prehrana upućuje autor na riječ ishrana, a uz nju na­ vodi samo nutritio. Riječi dohrana i pribrana u tom rječniku ne nalazi­ mo, a uz glagol prehranjivati navodi se medicinska specifičnost: dodavati vdojčetu i druge hrane sem mleka. Prema tome iz tih medicinskih rječ­ nika saznajemo vrlo malo. Ipak na temelju svega što je rečeno može se zaključiti da riječi pre­ hrana, prehraniti, prehranjivati treba pretežno upotrebljavati u značenju hranom održati u životu, a riječi ishrana, ishraniti, ishranjivati u zna­ čenju hranom gojiti, ugojiti. I nadalje, riječi dohrana, dohraniti, dohraujivati treba pretežno upotrebljavati u značenju hraniti do nekoga časa, do smrti, a riječi prihraniti, pribranjivati u značenju hraniti u maloj mje­ ri, što dakako traje neko kraće vrijeme. U medicinskoj terminologiji ta značenja mogu dobivati i specijalne oznake (kao što je npr. dodavanje dojenčetu i druge hrane osim mlijeka), no te specijalnosti ne smiju biti suviše udaljene od osnovnog značenja.

RAZOČARANJE ILI RAZOČARENJE? »Jako sam se začudio,« piše nam jedan čitalac Jezika, »kad sam 5. IX «. g. pročitao u Borbi da je bolje upotrebljavati riječ razočarenje nego razočaranje. Za riječ razočaranje veli dr Ivan Popović da je zastarjela i da je izgubila pravo na opstanak u književnom jeziku, no ja dosad nisam 330

ni govorio ni pisao drugačije nego samo razočaranje. Molim da mi ured­ ništvo Jezika objasni kako se može proglašavati nešto za zastarjelo kad to još uvijek intenzivno živi ne samo u mojoj svijesti nego i u jeziku na­ še književnosti.« Zaista u članku »Razočarenje, a ne razočaranje« na 5. strani Borbe od 5. IX 1956. dr Ivan Popović prikazuje postanak tih dviju riječi te pra­ vilno zaključuje da je imenica razočaranje po tvorbi pravilnija od ime­ nice razočarenje, jer se (kao i druge takve imenice) tvori od trpnoga pri­ djeva razočaran dodavanjem nastavka -je, dakle razočaranje. Tako su i od glagola vjenčati, spavati, kupati se stvorene imenice vjenčanje, spa­ vanje, kupanje. Ali imenica razočarenje, koja se tako govori po istočnim dijelovima našega jezika, razvila se ugleđanjem na one glagolske imenice koje imaju s pravom završetak -enje. Od glagola riješiti, ostvariti, uvje­ riti trpni pridjev pravilno glasi riješen, ostvaren, uvjeren, pa prema nje­ mu imenice glase rješenje, ostvarenje i uvjerenje. Imenica dakle razoča­ renje nije pravilne, nego analoške tvorbe. Ipak s obzirom na njezinu ve­ liku upotrebu, kaže dr Popović, bilo bi suviše formalistički i puritanski goniti je. »Naprotiv, oblik razočarenje je, htjela to gramatika ili ne — stekao svoje pravo građanstva i ozakonio se, dok je »pravilni« oblik ra­ zočaranje postao zastareo i, ja bih rekao, izgubio pravo na opstanak u književnom jeziku.« Razlozi koje navodi dr Popović čine se u prvi mah uvjerljivi, ali oni ipak ne mogu obastati, jer su jednostrani i netačni. Dr Popović konsta­ tira da je »razočarenje uhvatilo korene i prodrlo čak i u jezik uglednih pisaca«, a uopće ne prati kakvo je prostranstvo imenice razočaranje, nego za nju samo pretpostavlja da je zastarjela. Da je dr Popović zagle­ dao u rječničku građu hrvatske književnosti, on bi se uvjerio da u hr­ vatskih pisaca ta riječ dolazi samo u obliku razočaranje, i to baš u no­ vijih, a ne starijih pisaca. Pregledao sam rječničko blago »Rječnika hr­ vatskoga književnog jezika« što ga uređuje dr Julije Benešić, pa sam na­ šao potvrde za riječ razočaranje u Đalskoga, Novaka, Leskovara, Ogrizovića, Lovinca, Matoša, Ujevića, Kolara, Cesarca, L. Perkovića i Nametka. Navest ću samo neke primjere, citirajući odakle su. Tako Đalski piše: »Ćutio je, kao da doživljuje veliko neko razočaranje« (»U noći« 69, 5). Matoš piše: »Kao kakav asket, Kranjčević u ljubavi nalazi samo razoča­ ranje« (»Naši ljudi i krajevi«, 191). U Ujevića čitamo: »Nemam u sebi pričuva za nova razočaranja« (Ojađeno zvono, 27). U Kolara: »Dobro je došla, pošto je bila iskusna, poučena mnogim životnim razočaranjima« (»Ili jesmo ili nismo«, 60). Perković piše: »Ali se odmah pridružilo i ra­ zočaranje« (»Novele«, 43), a i Cesarec isto tako i u ekavskom tekstu: »Strašno razočaranje doživeo je Majdak, i boli ga to« (»Careva kraljevi­ na«, 274). I u ekavca Branka Mašića našao sam: »I dođe im da zaplaču od razočaranja i žalosti« (»Ljupče«, str. 66, r. 7. odozdo). A primjera za riječ razočarenje uopće nema u građi toga rječnika hrvatskih pisaca od Ivana Mažuranića do Gorana Kovačića. Kad je dakle takvo stanje u suvremenom hrvatskom književnom je­ ziku s obzirom na riječ razočaranje i razočarenje, postavlja se pitanje 331

kako je dr Popović mogao tu riječ proglasiti zastarjelom. Vrlo jedno­ stavno: on se na književnu praksu hrvatskih pisaca nije ni osvrtao, nego je do svojega zaključka došao samo na osnovu pretežnog stanja u srp­ skih pisaca. Na istoku je naime oblik razočarenje zaista prodro i u jezik uglednih pisaca, pa na temelju toga on može biti i pravilan oblik u svo­ jem krugu, ali to mu još ne daje pravo da istiskuje i po tvorbi i po upo­ trebi pravilan oblik razočaranje u hrvatskoj književnosti. Ako bi pak bilo nužno da se i u hrvatskoj i u srpskoj književnosti upotrebljava samo je­ dan oblik, onda bi to morao biti oblik razočaranje, jer za nj govori i pra­ vilnost tvorbe i govorna i književna praksa velikoga područja. Ali daka­ ko to nije nužno: kao što postoje mnoge druge dvostrukosti, npr. izradba i izrada, gripa i grip, pa to nikomu ne smeta, tako mogu paralelno živjeti i razočaranje i razočarenje, svaki na području u kojem se tako govori. Zadržao sam se malo dulje na ovom primjeru jer je on poučan i za druge slučajeve s ova tri razloga: 1. u takvim je slučajevima uvijek bolje govoriti na temelju materijala iz književnosti nego po sjećanju, 2. nije dovoljno osvrtati se samo na stanje u jednoj književnosti, nego u oba­ dvije, dakle na stanje i u hrvatskoj i u srpskoj književnosti, i 3. nije po­ trebno istiskivati jedan oblik riječi ili fraze ako je on proširen ili u hr­ vatskoj ili u srpskoj književnosti. Prema svemu iznesenom riječ razočaranje posve je dobra i pravilna naša književna riječ, te nema nikakva razloga da je potiskujemo.

POSTUPATI, ZASTUPATI — POSTUPITI, ZASTUPITI Već je poodavno jedan naš čitalac, koji prati svaki broj Jezika i pro­ čita ga na dušak, postavio pitanje da li je pravilno umjesto glagola po­ stupati i zastupati upotrebljavati glagole postupiti, zastupiti. Na to ga je pitanje potakla činjenica što gotovo »dnevno nailazim u novinama, a i u knjigama i časopisima, na oblike tih glagola, za koje držim da nisu je­ zično, u duhu našeg jezika, ispravni«. Pri tom ističe rečenice: »Taj je tip najbrojnije zastupljen«, » . .. ona prva traži da se kod tih riječi odjed­ nom postupi prema našim akcenatskim pravilima« i »Hrvoje je postupio, kako mu je bilo naređeno«, što su napisali u Jeziku neki naši suradnici. Naš čitalac sasvim pravilno ističe da su glagoli postupati, zastupati trajni, imperfektivni, a glagoli postupiti, zastupiti trenutni, perfektivni. Ali on ipak previše tvrdi kad ističe da glagol postupiti nije dopustiv u značenju uraditi, učiniti, izvršiti, jer »glagolima činiti, raditi, izvršiti možemo izreći bolje neku misao negoli glagolom postupiti«. Naš čitalac previše tvrdi i onda kad napominje da glagola »zastupiti mi nemamo«. On doslovno veli: »Koliko mi se čini, glagol zastupiti postoji u kajkav­ skom dijalektu (prema slovenskom) u značenju: razumjeti, slovenski zastopiti. U štokavskom narječju mi nije poznat.« Najiscrpnije podatke o značenju spomenutih glagola zasada nalazi-

mo u Akademijinu »Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika«, u BrozIvekovićevu »Rječniku hrvatskoga jezika«, u Benešićevu »Hrvatsko-poljskom rječniku« i u Ristić-Kangrginu »Srpskohrvatsko-nemačkom rečniku«. Još zanimljivije podatke možemo očekivati u pripremanom rječniku hrvatskosrpskoga književnog jezika Matice hrvatske i Matice srpske. Za glagol postupati Akademijin Rječnik navodi pored ostalih zna­ čenja i značenje raditi, činiti, poslovati, a među ostalim za to značenje navodi i poslovicu: Brat je mio koje vjere bio kada bratski čini i po­ stupa. Takva ista značenja navodi Rječnik i za perfektivni glagol postu­ piti, koji prema tome znači uraditi, učiniti, no potvrde su isključivo od istočnih pisaca. U tom je, čini se, i razlog nesporazumka: zapadni pisci rijetko upotrebljavaju glagol postupiti u tom značenju, taj glagol s tim značenjem prodire na zapad tek u novije vrijeme, pa je još isprva neobi­ čan. No to nam ne daje pravo na zaključak da glagola postupiti u tom značenju »u štokavskom, koliko je meni poznato, nema«. Dakako, svaki pisac ima pravo da između pravilnih odabere onaj izričaj kojim se nada da će najbolje izraziti svoju misao. Nitko ne može ni našeg čitaoca pri­ siliti da se služi glagolom postupiti u značenju uraditi, učiniti, no isto ta­ ko ne može se reći da je glagol postupiti nedopustiv. Na takav zaključak navodi nas težnja da u što većoj mjeri iskoristimo rječničko blago čita­ vog štokavskog područja. Prema tome dobro je reći: Hrvoje je tako po­ stupio, ali dobro je i ono što predlaže naš čitalac: Hrvoje je tako uradio. Ovo posljednje je na zapadu dakako običnije. Slično je nekako i s glagolom zastupiti. Broz-Ivekovićev Rječnik na­ vodi mu značenje zapriječiti kome put, kao stupiti preda nj i ne pustiti ga dalje i potvrđuje to primjerom: »Zlatni stupci vodu zastupili, otud lovci zeca naćeraše, zec uteče, lovci izginuše (ovo je narodna zagonetka, i odgonetljaj joj je: kad je Mojsije bježeći od Faraona prešao preko mo­ ra, a Faraon s vojskom propao u moru).« To je samo perfektivno znače­ nje isto takva imperfektivnog značenja: »Ukloni se s vidjela, ne zastupaj mi.« Ali glagol zastupati ima i preneseno značenje braniti koga, pravdati, odgovarati: »Ja zastupam ovu ženu pred sudovima.« Ova narodna zna­ čenja prenijela su se na dvojak način u književnu upotrebu, kako nam svjedoče Benešić i Ristić-Kangrga. Na zapadu se po Benešićevu svjedo­ čanstvu glagol zastupati upotrebljava u književnosti u značenju braniti, zastupati koga, pravdati, zamjenjivati, a glagol zastupiti u značenju spri­ ječiti komu put. Po Ristić-Kangrginu svjedočanstvu na istoku se glagol zastupati upotrebljava u značenju braniti, zastupati koga, zamjenjivati, a glagol zastupiti kao perfektivan u tom istom značenju, ali i u značenju spriječiti komu put. Stoga je na zapadu običnije: Taj je tip najbrojnije za­ stupan, ali je na istoku moguće i zastupljen, a onda se jedno i drugo širi s istoka na zapad i sa zapada na istok. Ono na što smo navikli, tako živi u nama da nam je drugo neobično. To je čak i zavaralo našeg čitaoca, te je pogrešno zaključio da glagola zastupiti uopće i nemamo. No prema sve­ mu rečenome naš čitalac može s opravdanjem upotrebljavati glagol za­ stupati u izričajima zastupati na sudu i kod oblasti. Historijski kontinuitet takve upotrebe glagola zastupati pojačava to njegovo pravo u znatnoj 333

mjeri. No ne daje mu pravo na isključivost, jer eto postoji u štokavskom narječju i perfektivan glagol zastupiti s takvim značenjem. Sve nas to upućuje na to da je pri razmatranju o pravilnosti kakva izričaja potrebno čitav problem potanje prostudirati i da nije dovoljnoosloniti se samo na svoj jezični osjećaj.

ODJELJENJE, TRULJENJE, ALI ZAPOSLENJE I ZAPOŠLJENJE Ako se prošetamo uz naše kancelarije, osobito vojničke, vrlo čestoćemo naići na natpise u kojima se nalazi riječ odjelenje ili odelenje, baš ovako napisana. A trebalo bi da piše ijekavski odjeljenje, odnosno ekav­ ski odelenje. Isto tako mogli smo 1965. u jednom zagrebačkom dnev­ niku, u dopisu iz Sjedinjenih Američkih Država, dvaput pročitati riječ trulenje, a trebalo je da piše pravilno truljenje. To su, kao što vi­ dimo na prvi pogled, pogreške istoga tipa. A i u govoru dosta često ču­ jemo obolenje, uselenje, osvjetlenje, pa i palenje, mjesto pravilnoga knji­ ževnog oboljenje, useljenje, osvjetljenje, paljenje. No slušamo još i piše­ mo zaposlenje, sjedenje, letenje, što je također nekako istoga tipa, ali nam se ne čini neobično i nepravilno. Hajde dakle da to malo razmotrimo! Za riječi odjeljenje, truljenje, mišljenje, voljenje, vrćenje naći ćemo u jezičnim priručnicima da su to glagolske imenice koje su postale od glagolskog pridjeva trpnog (odijeljen, voljen, vrćen) dodavanjem sufiksa -je. A za glagolski pridjev trpni (particip pasivni) tih glagola, koji se u infinitivu redovno svršuju na -iti ili -jeti (odijeliti, voljeti, misliti, vrtjeti), poznato nam je da se tvori dodavanjem nastavka -jen na glagolsku osno­ vu (odijel-jen, vol-jen, vrt-jen). Taj nastavak -jen nema nikakve veze sa starim jatom, da bi možda u ekavskom morao prijeći u -en. Dakako, s ob­ zirom na to što je u glagolske imenice osvjetljenje akcent na pretposljed­ njem slogu riječi, mora se korjeniti slog koji je postao od jata skratiti. Od vrtjen, naravno, postaje vrćen, a od mišljen postaje mišljen. Tako bismomogli protumačiti i pravilnost imenica truljenje, oboljenje, useljenje, osvjetljenje, paljenje, miljenje, bješnjenje, iako neke od njih kao neprelazne i nemaju glagolskog pridjeva trpnog, nego se one tvore analogijski. Mnogo je veća muka s onim imenicama istoga tipa koje nam se ne čine neobične: zaposlenje, sjedenje, letenje. Kako su i one glagolske ime­ nice, primjenom istoga pravila mogle bi glasiti samo zapošljenje, sjedenje, lećenje. A najčešće govorimo i pišemo: »Dobio sam dobro zaposlenje. Jesi li kupio karte za stajanje ili za sjedenje? Nikako se ne odlučuje na lete­ nje.« Zbog toga nepodudaranja teorije i prakse te su imenice zadavale mnogo glavobolje našim lingvistima. Oni koji zastupaju mišljenje da u jeziku sve treba da bude raspoređeno po jednakim pravilima, proglaša­ vali su ih nepravilnima i zahtijevali da se i one pojavljuju samo kao za­ pošljenje, sjedenje, lećenje. Vuk St. Karadžić pisao je samo lećenje, sje­ denje, a prof. Aleksandar Belić preporučivao je neko vrijeme letjenje, sje334

djenje, zapošljenje, ali je kasnije (1956) zbog proširenosti dopuštao i lete­ nje i sjedenje. Prof. Julije Benešić u »Hrvatsko-poljskom rječniku« g. 1949. upućuje na sjedenje, letenje, zaposlenje. On je, kao što znamo, bio prvenstveno književnik, pa nije bio toliko opterećen gramatičkim pravi­ lima i zakonitostima. Pojavljuju se u raspravama i tumačenja zašto je u. ovim imenicama nestalo ono karakteristično -j-. Po Maretićevu tumačenju nestalo je djelovanjem disimilacije (razjednačivanja), jer se u tim riječi­ ma suglasnik -j- bar dvaput pojavljuje; pa se stoga jedan od njih gubi (slično kao što od pridjeva bukvov postaje razjednačivanjem bukov). PoBelićevu mišljenju nestalo je -j- zbog oslona na glag. osnovu u prezentu (sjed-im, let-im) ili čak kao ekavski refleks od staroga jata (sedenje). Ali ovo posljednje tumačenje ne bi vrijedilo za ijekavski govor. U takvoj borbi mišljenja čak je i g. 1957. dr Berislav Nikolić u »Na­ šem jeziku« zabacivao riječ zaposlenje kao nepravilnu i zalagao se samo za zapošljenje. Ali pogledom u djela starijih i novijih pisaca vidjelo se očito da je zaposlenje vrlo proširen oblik i u hrvatskih i u srpskih pisaca: Grad neumorne zaposlenosti (lingvist Vatroslav Jagić); Najveći deo ljudi nisu ljubomorni zato što su uvek zaposleni (pjesnik Jovan Dučić); Dobio sam zaposlenje (suvremeni književnik Oskar Davičo). Svakako, u takvoj je situaciji prof. Svetozar Marković g. 1959. sasvim pravilno zaključio da je zaposlenje dobar književni oblik, jer dugotrajan uzus mnogo znači, a za njegovu tvorbu nije se pozivao na glagolski pridjev trpni, nego na po­ stojanje pridjeva poslen, besposlen, zaposlen i na dalju tvorbu od njih: za­ poslenost, zaposlenje. Vodeći se sličnim principima, i »Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika« iz g. 1960. donosi solomunsko rješenje da je pravilno i zaposlenje i zapošljenje, i letenje i lećenje, ali samo sjedenje, a ne sjedenje (ovo posljednje bez obrazloženja). Uz to se dakako povezuju i glagoli zapošljavati, zapošljavam i zaposlivati, zaposlujem. Prof. Benešić ima samo zaposlivati, a Pravopis samo zapošljavati, premda čitamo u Frana Mažuranića: »Država je dužna da ih uzdržava i zaposluje«, a i u Miroslava Krleže u »Gospodi Glembajevima«: Zaposluje više od deset hiljada glava.« Neće li biti potrebno da se i to u 2. izdanju prizna kao pravilno, jednako kao i zaposlenje? Tako nam eto analogije u jeziku zamršuju probleme u tolikoj mjeri da se zbunjuju i najbolje lingvističke glave. Ali dok se za letenje, sjede­ nje, zaposlenje pronašao razlog za usvajanje takvih oblika s obzirom na situaciju u književnom jeziku i u dobrim narodnim govorima, dotle se ta­ kav razlog nije mogao pronaći za odjelenje, trulenje, obolenje, osvjetlenje, pa te riječi u književnom jeziku treba da dolaze samo u obliku odje­ ljenje (ili još bolje: odjel ili odio), truljenje, osvjetljenje. Vrlo često po­ stoji nekakav razlog. Samo ga treba pronaći, a zatim i poznavati.

335»

TREPTAVO SVJETLO, A NE TREPTAJUČE SVJETLO Spomenuo sam već jednom da je vrlo korisno pri stvaranju novih termina upitati za savjet kakva jezikoslovca. Navest ću danas jedan slu­ čaj koji će u potpunosti potvrditi ispravnost ovoga savjeta. Automobilizam se danas znatno razmahao. Današnji čovjek ima sve manje vremena, pa opravdano ulazi u borbu za vrijeme i za savladavanje širokih prostora. Dakako, prije toga treba da položi vozački, šoferski ispit. A među građom koju treba da savlada za taj ispit pojavljuje se i pojam svjetla koje trepće na raskršću. Nisu nam baš zgodni opisni termini, želi­ mo radije jednu ili dvije riječi u usporednom odnosu. Stoga su stručnjaci za tu građu stvorili naziv »treptajuće svjetlo« (vidi knjigu: Saobraćaj — ■vozač — motorno vozilo, Zagreb 1962, str. 79. i d.), pa sada svi kandidati za vozače uče taj termin kao obavezan. Oni koji imaju dobar osjećaj za jezik malo se trgnu kad čuju taj naziv, ali pomire se s tim jer im je ipak glavna svrha da polože ispit makar i nepravilno govorili. A oni bez dobra osjećaja za jezik preuzimaju to »treptajuće svjetlo« kao sasvim normalan naziv, toliko više' što on dolazi od moćne vlasti pred kojom su već toliki popadali polažući taj ispit koji otvara nove putove i vidike u životu su­ vremena čovjeka. A ipak naziv je nepravilan. Filolog koji bi bio upitan za savjet rekao bi da od glagola treptati sadašnje vrijeme glasi trepćem, trepćeš, a gla­ golski prilog sadašnji da se tvori tako da se trećem licu plurala prezenta doda nastavak -ći: oni trepću, dakle trepćući. A kad bismo već išli u naziv s takvim oblikom, imali bismo zapravo trepćuće svjetlo. Ali i protiv toga hi se pobunio filolog. On bi rekao da se glagolski prilog sadašnji redovno ne deklinira: trepćuće svjetlo, gen. trepćućega svjetla itd. nije u duhu na­ šega narodnog i književnog jezika. Samo su rijetki glagoli koji imaju talcvu deklinaciju, npr. budući — budućega, idući — idućega, slijedeći — slijedećega, vladajući — vladajućega, predsjedavajući — predsjedavaju­ ćega i još koji. Bolje je dakle, rekao bi filolog, uzeti kakav pridjev koji ima jednako značenje, npr. pridjev treptav. I zaista, treptavo svjetlo ima isto značenje kao i trepćuće (»treptajuće«) svjetlo, samo što ima uza se prednost pravilnosti. Preporučujem dakle promjenu naziva sa dva razloga: prvo, da naziv bude pravilan, i drugo, da se ne bi događalo da službeni organi šire jezične nepravilnosti među stotinama i tisućama naših ljudi hoji polažu šoferske ispite. Jer danas se već ljudi dijele na one koji jesu vozači i na one koji će to tek postati. Drugo je dakako pitanje kako je mogla nastati takva pogreška. Mo­ gla je nastati tako što ljudi bez pravog poznavanja štokavskog narodnog dijalekta zamjenjuju glagole kojima se prezent tvori s nastavkom -am {čuvati — čuvam) s onima kojima se tvori s nastavkom -jem (vezati — vežem). Kao što vidite, isti nastavak u infinitivu, a različit u prezentu. To je toliko zavodljivije jer neki glagoli mogu imati u prezentu oba­ dvije varijante: skitati se — skitam se i skićem se, nazivati — nazi­ vam i nazivljem, uzimati — uzimam i uzimljem, tkati — tkam i čem i si. 336

Ali ovaj naš glagol treptati ima samo jednu varijantu, i to onu s nastav­ kom -jem: treptati — trepćem. Dakle, drugovi vozači, pripazite na treptavo svjetlo!

VELIKA JE ODGOVORNOST UČITELJA JEZIKA DUG, DUGAČAK, HRUSCOVOM I HRUSCOVIM

Neke su novine posljednjih godina otvorile rubrike za jezične pouke. »Borba« ima takvu rubriku već nekoliko godina, »Politika« također, i to jednom u sedmici. Po dva puta na sedmicu imao je jezičnu rubriku i za­ grebački »Vjesnik« i »Večernji vjesnik«, u doba očekivanja novog »Pra­ vopisa«, ali nakon pojave »Pravopisa« rubrika je, na žalost, odumrla. Ne­ davno je »Borba« pored redovne sedmične rubrike otvorila i jednu sva­ kodnevnu, pod nazivom »Tisuću grešaka na kojima se može učiti pravo­ pis«. Prvu uređuje jezični stručnjak dr Asim Pečo, a drugu novinar Ni­ kola Kapetanović. Nema sumnje da je postojanje takvih rubrika vrlo korisno za razvi­ janje jezičnog osjećanja i pismenosti u mnogobrojnih čitalaca novina. Po­ znato je, po dopisima čitalaca, i to da se takve rubrike rado čitaju, jer ljudi u većini ipak žele da usavrše svoju mogućnost jezičnog i pismenog izražavanja. Stoga otvaranje takvih rubrika treba samo pozdraviti, a no­ vinama koje ih još nemaju treba preporučiti da ih što prije otvore jer na taj način u znatnoj mjeri pridonose kulturi jezičnog izraza. Ali jezik, njegova struktura i njegove zakonitosti nisu lako savladljiva materija. Svi mi znamo govoriti materinskim jezikom, neki bolje, neki gore; svi mi poznajemo u izvjesnoj mjeri njegovu strukturu i zakonitosti, neki više, neki manje. Ali druge učiti o tome što je u književnom jeziku pravilno i dobro, a što ne valja, mogu samo oni koji izvrsno poznaju jezik svojega naroda, ne samo praktički nego i teoretski. Ako tko napiše da će njegova izlaganja o jeziku biti »korisna za prosvjetne radnike, učitelje, profesore, suce, advokate, društvene radnike, oficire, studente, za sve one koji nešto pišu i čije tekstove trebaju drugi čitati«, tada je on rekao vrlo mnogo i tada on u struci treba da bude ne samo pečen nego i prepečen. Osim toga, problematika hrvatskosrpskoga književnog jezika, kao što sam već pisao u »Telegramu«, vrlo je zamršena jer je to po osnovi jedan na­ rodni jezik kojim se služe tri naroda, a po svojoj nadgradnji ima dvije-tri varijante. O rješavanju tih zamršenosti raspravljao je g. 1954. u Novom Sadu čitav skup srpskih i hrvatskih književnika i jezičnih stručnjaka, pa su i »Pravopis«, koji je 1960. izašao, i »Rječnik« koji se priprema, samo rezultati rada na temelju novosadskih razgovora i zaključaka o književ­ nom jeziku. S obzirom na svoju proširenost i historijske razvojne uvjete hrvatskosrpski književni jezik nema jedinstvene jezične norme, nego uz nju 22 Jonke

337

čitav niz pravilnih i odobrenih dvostrukosti koje variraju uglavnom na liniji istok — zapad. To je sankcionirao i objavljeni »Pravopis«, a nužno će sankcionirati i pripremani »Rječnik«. Svaki učitelj našega jezika treba da respektira takvu stvarnost i treba da se trudi kako bi je što pravilnije interpretirao. Ako je ne razumije, nije potrebno ni nužno da poučava druge, nego naprotiv treba da bude sam poučen od drugih. Govorim sve to zato što spomenuta rubrika »Tisuću grešaka« poka­ zuje da njezin urednik griješi u oba pravca. On, ponajprije, nije dovoljan poznavalac jezika, kao što pokazuju dosadašnji njegovi članci. Pokazat ću to samo na jednom primjeru iz 15. nastavka koji je izašao u »Borbi« 5. studenoga 1962. Urednik rubrike želio bi u tom broju dokazati da pri­ djev »dugačak« treba da upotrebljavamo samo za prostor, dužinu, a pri­ djev »dug« samo za vrijeme. To on govori na temelju svojeg jezičnog osje­ ćanja. Ali nije dovoljno uzimati u obzir samo svoje jezično osjećanje nego i jezično osjećanje ljudi iz naroda i dobrih pisaca. Treba malo pogledati što nam govore tekstovi i rječnici. Oprostite mi, ali u Karadžićevim »Po­ slovicama« čitamo: »U žene je duga kosa a kratka pamet«, a u Daničićevim: »Gospoda duge ruke imaju.« A narodna pjesma pjeva: »U Milice duge trepavice. — Drže duge preko krila diljke. — Duge njive i široke.« Zbog ograničena prostora neću ni navoditi pisce koji i pridjev »dug« upo­ trebljavaju u vremenskom značenju. Dovoljno ih je naveo sam urednik. Kada naime analiziramo mnogo primjera, uvjeravamo se da pridjev »dug« ima oba spomenuta značenja, a pridjev »dugačak« u novije vrije­ me samo prostorno značenje. A to je drugačije od onoga što uči urednik rubrike. U drugom pravcu urednik rubrike griješi npr. u 3. i 4. nastavku 23. i 24. studenoga 1962. dokazujući da je od prezimena Hruščov, Veselinov bolji oblik instrumentala Hruščovim, Veselinovim nego Hruščovom, Veselinovom. On doduše veli da »Pravopis« dopušta oba oblika, ali s gledi­ šta gramatike i logike pobija oblik Hruščovom, Veselinovom, jer uzrokuje »čitav niz takvih grešaka koje izazivaju nepreciznost i dvosmislenost.« A dvosmislenost vidi u tome što bi se moglo pomisliti da se radi o ženi, a ne o muškarcu. Iz konteksta se međutim uvijek zna govori li se o muškarcu ili ženi. Uostalom, to su dva različna nastavka: -om za muški rod, a -om za ženski rod. Pa i »Pravopis« na str. 162. kazuje da takve imenice »imaju u instrumentalu nastavak -om, ali nije isključen ni oblik sa nastavkom -im«. To znači da se oba oblika mogu upotrebljavati, a po stilizaciji se čak daje prednost nastavku -om, ali ako se između odobrenih dvostruko­ sti normativno isključuje onaj s drugoga područja, po sasvim nenaučnim razlozima, onda se vraćamo onamo gdje smo bili prije novosadskih raz­ govora. Vraćamo se ponovo polarizaciji i osuđivanju kroatizania i srbizama. A to ne želi ni »Borba«, a ni drug Kapetanović. Takvih primjera ima više, ali zbog ograničena prostora ne mogu se na njima potanje zadržati. Kad bi to bila samo diskusija, ni po jada, ali to je normativnost i direktivnost. A što da reknem o tome da urednik je­ zične rubrike ne poznaje značenje riječi »osim«, kao što pokazuje tuma­ čenje u 12. nastavku?

Ako bude potrebno, podvrgnut ću kritici i druga normativna tuma­ čenja. Za sada bih samo htio reći da nepouzdano tumačenje i normiranje jezičnih pojava donosi velike štete, jer mnogi ljudi vjeruju onome što se štampa u tako uglednim novinama, a poneki se čak upućuju u borbu u suprotnom pravcu. Svakako je pohvalno što se urednik rubrike bori pro­ tiv grešaka, ali sve to treba da bude na višem nivou, s mnogo više znanja i s mnogo više poznavanja naše jezične problematike, i srpske i hrvatske. Sama revnost nije dovoljna.

PROTIV ADMINISTRATIVNIH ZAHVATA ZEM LJOPIS, PO V IJEST — GEOGRAFIJA, HISTO RIJA

U posljednje vrijeme pojavljuju se sve češće članci i polemike o je­ zičnim pitanjima. To je svakako dobro, jer se i na taj način privikavamo na razmišljanje o jeziku, o pojedinim izrazima, konstrukcijama, stilskim varijantama. Pri tom možemo razabrati kako se uglavnom ukrštavaju dva suprotna gledišta: jedno koje zagovara načelo jezične pravilnosti i čistoće (pod ovim razumijevamo napuštanje nepotrebnih tuđih riječi), i drugo koje prenosi u književni jezik sve ono što se pojavljuje u narodnim go­ vorima. Po prvom gledištu iz književnog jezika treba izbacivati barbari­ zme, a drugo uopće i ne priznaje postojanje barbarizama. Čitajući ta različna mišljenja, jasno se uočava da jedni drugima uzalud govore, svaki ostaje pri svome, pa i ne sluša argumente onoga drugoga. Čak ima i je­ zičnih stručnjaka koji sasvim pravilne književne oblike barnumski izba­ cuju na stup sramote, a najžalosnije je što neki prolaze i gluhi i nijemi pokraj nekih u književnom jeziku usvojenih riječi, pa im se čak i rugaju (»šta znači ona milozvučna reč natuknica«). Očito je da se takvim načinom neće daleko doći. Ako stojimo na stanovištu da književni jezik treba da bude identi­ čan s narodnim jezikom, onda se nalazimo na predvukovskim pozicijama. Na samom početku novoga književnog jezika Vuk Stefanović Karadžić je i te kako birao između različnih jezičnih pojava u jeziku »prostoga naroda«. Poznato je, npr., kako on u prvi mah nije ni uveo u književni jezik glas h, jer ga nije našao u tada mu poznatim narodnim govorima, ali kasnije, kada se uvjerio da ga neki narodni govori imaju i da on odgo­ vara i sistemu i pravilu, Karadžić ga unosi u književni jezik i zagovara da se piše gdje mu je po etimologiji mjesto (hrana, Hrvat, odmah, bijah i si.). Idući tako za pravilnošću, Karadžić napušta narodsko đevojka, ćerati, pošljednji, š njim i uvodi u književni jezik dotjeranije i pravilnije djevojka, tjerati, posljednji, s njim. A što da kažemo o njegovu odabiranju riječi i izraza, pa i stvaranju novih riječi pri prevođenju Novog zavjeta, koji je postao obrazac pravilna i čista književnog jezika? Briga o takvoj 22*

339

pravilnosti i čistoći stara je dakle koliko i noviji književni jezik Srba i Hrvata. Pišući o takvom postupku Vuka Stefanovića Karadžića Maretić je jednom rekao sasvim odrješito: »Nitko neka ne prekorava Vuka tim što se sasvim onako kako je on pisao nigdje u narodu ne govori; to je istina, ali je istina i to da se ni drugi književni jezici (npr. njemački, francuski, ruski itd.) nigdje sasvim onako ne govore kako uči njihova gramatika. Svaki je književni jezik kompromis između različnih jezičnih struja.« Da je osnovna težnja svakoga književnog jezika borba za nekom ustaljenošću, pravilnošću i čistoćom, to je jasno svakome koji proučava i prati razvoj pojedinih književnih jezika. Književnom je jeziku osnovni zadatak da se uzdigne iznad dijalekata i govora pa da postane zajednički za čitavu jednu narodnu zajednicu. To on može postati samo onda ako usvaja ono što je pravilnije, običnije, jezičnom sistemu adekvatnije. Tako se upravo i postupalo u sto pedesetgodišnjem razvoju našega novijeg književnog jezika, pa se takvim postupkom i izgradila neka književna norma koju su svi pisci prihvatili. A ako se ona sada u izvjesnom smislu pokolebava, to nije zato, kao što piše prof. Brabec, što mi imamo noviji književni jezik tek kratko vrijeme (150 godina — kratko vrijeme!) nego zato što su se pomiješale donekle dvije norme, jedna ijekavska i druga ekavska, pa jedna na drugu djeluje i odatle kolebanje. Ta ni Slovenci ni Česi ni Slovaci nemaju svoj noviji književni jezik dulje od nas, pa ipak imaju čvrstu jezičnu normu. Taj sukob dviju norma treba prepus­ titi prirodnom postepenom razvoju, pa će se i na jednoj i na drugoj strani afirmirati ono što je korisno i pravilno, ali je potpuno pogrešno nametanje jedne norme drugoj. Pri tome mislim na onu nezdravu pojavu koju je spomenuo prof. Derossi, po kojoj je neki administrativac jedno­ stavno ukinuo riječi zemljopis, povijest, urudžbeni zapisnik i zamijenio ih u službenim tiskanicama riječima geografija, historija, djelovodnik (v. »Telegram«, br. 147). Takva rješenja uopće ne idu u kompetenciju ad­ ministracije, naprotiv administracija je dužna da poštuje normu književ­ nog jezika. Drukčije će dakako biti onda kada se od dviju norma bude sporazumno stvarala jedna, zajednička, kao što se npr. predviđa za stručnu i naučnu terminologiju. Ali dok se to ne desi, ovakvi postupci unose zabunu i šire nezado­ voljstvo jer djeluju kao nametanje. Takav je postupak u jezičnim pita­ njima osudio i Novosadski dogovor o hrvatskosrpskom jeziku i pravopisu koji je inaugurirao novu jezičnu politiku na osnovi iskorištavanja cjelo­ kupnog hrvatskosrpskog jezičnog fonda.

340

SMETAJU I STILSKI PROMAŠAJI KOSMAR — ASPEKT — A LEJA DRVEĆA

Nismo još navikli provjeravati prijevode ni sa stanovišta vjernosti prema originalu ni sa stanovišta pravilnosti i izražajnosti u našem knji­ ževnom jeziku. Nakladnici se i dalje oslanjaju na povjerenje u ličnost prevodioca, a ocjenjivači knjige većinom utvrđuju da li je prijevod čitak ili rogobatan. Tek od zgode do zgode pojave se potanji osvrti na pojedine prijevode, pa tada saznajemo za mnoge nepouzdanosti, po­ greške i deformacije originala. Autor originalnog djela piše npr.: »Živjela Austrija! Živio naš vojskovođa!« a prevodilac prevodi: »Slava Austriji! Slava našem vojskovođi!« U našem se jeziku uzvikuje »Slava!« onom koji je umro, a onom koji još živi kličemo: »Živio!« Ali premda takvih slučajeva ima prilično, mi ipak ne uvodimo stručno ocjenjivanje prije­ voda prije štampe, pa nam nakon izlaska djela iz štampe ne preostaje nego kukanje nad svršenim činom. Na pisanje ovih redaka potaklo me nevoljko osjećanje koje sam do­ živio pročitavši god. 1964. »najbolji ljubavni roman naših dana«. Govorit ću ovdje o njemu ne uspoređujući prijevod s originalom, nego oslanja­ jući se samo na djelotvornost našeg jezičnog izraza kako je dan u tom prijevodu. Prevodioce sa stranih jezika često ponese jezik s kojega pre­ vode, pa ostavljaju, pod utjecajem originala, mnoge strane riječi i izraze neprevedene, ne pomišljajući pri tom da takav postupak u našem jeziku često oslabljuje izvorno djelovanje originala. Ako odmah na početku ta­ kva ljubavnog romana, koji nužno iziskuje specifičnost izraza i podignut i uzvišen stil, pročitamo monotonu rečenicu sa stranim, pa i nejasnim izrazima, uljuljkavamo se u prozaičnost koja nam ne dočarava atmos­ feru romana. »Ostajem na tužnoj sivoj obali, na pola puta između real­ nosti i košmara.« Šta li nam ovdje znači mnogoznačna (i mnogim čita­ ocima nerazumljiva) riječ košmar? Iz bližeg i daljeg teksta ne možemo naslutiti koje da joj damo značenje od onih što ih bilježi rječnik fran­ cuskoga jezika pod riječju »cauchemar«: mora, mučno tlapljenje, teška tlapnja, vrlo mučan i nemiran san, strašilo, mučna misao, briga, dosadna osoba«, pa rječnik stranih riječi pored toga još: kaos, zbrka, strava, preneraženje, panika, groza. Bila bi dužnost prevodiočeva da on odabere najvjerojatnije značenje i da uzme jednu od tih naših riječi, a ne da pre­ uzima najjednostavnije i najlakše za sebe, a najteže za čitaoca: košmar. Eto ti, čitaoče, košmar pa ti pogađaj! A što prevodilac nije time ništa uči­ nio za postizanje atmosfere, glava zbog toga nikoga ne boli. Ili dalje, u tom ljubavnom romanu »Trenutak uzdaha« čitamo kao u kakvom novinskom tekstu: »Očekivala sam borbu, nisam još znala kakav će ona aspekt poprimiti.« Kakve li proze u ljubavnom romanu! Francu­ ski »aspect« i naš »aspekt« različno djeluju u francuskoj i hrvatskosrpskoj rečenici umjetničkog teksta. O tom prevodilac treba da vodi računa. A zatim upozoravam i na upotrebu riječi aleja prema franc. allee, što 341

znači, u ovom slučaju, drvored: »Pošli smo alejom drveća i sasvim u dnu se pojavila kuća ružna, žuta i crvena...« I opet prenošenje riječi iz fran­ cuskog jezika, samo što je dovoljno reći: »pošli smo drvoredom« ili »po­ šli smo alejom«, a »aleja drveća« sasvim je nespretan i nesretan izraz na ovom mjestu, pun prozaičnosti i nepotrebne francusko-hrvatskosrpske hibridnosti. Da li da citiram dalje: »Silila sam se da izvršim podesne geste. . . Namjerna i suptilna izdaja koja podstiče konfuziju. . . Ali toga su dana čempresi bili samo dekor«? Mislim da je po prikazanome prilično jasno kako pretjerana upotreba stranih riječi oslabljuje umjetnički efekt prevedenog djela. Nemaju sve strane riječi u našem književnom jeziku jednako stilsko obojenje kao u izvornom stranom tekstu. Ne treba dakle samo prevoditi, nego je potrebno prenijeti, koliko god je moguće, i stil­ sku izražaj nost originala. A kada već o tome pišem, nije moguće prešutjeti i izrazite jezične pogreške: škriputajući (mj. škripućući), volili smo ići (mj. voljeli smo ići), volili smo bršljan (mj. voljeli smo bršljan), obećaj em (mj. obećavam), smješila sam ti se (mj. smiješila sam ti se), samo jednim putom (mj. samo jednim putem), postupao je kao tiran (mj. postupao je kao tiranin), trulenje tvoga tijela (mj. truljenje tvoga tijela), pa u pogovoru: hrvat ću se (mj. rvat ću se). Ne nabrajam sve, ali i po ovome se vidi da je prije predaje prijevoda u tisak zaista bila potrebna jezična i stilistička lek­ tura. Svakako, ona bi malo usporila pojavu knjige na tržištu, ali djelo bi na čitaoca djelovalo mnogo snažnije i uvjerljivije. Ne pišem to da uprem prstom samo u taj prijevod. Htio sam se jedino poslužiti tim primjerom da pokažem kako bi bilo korisno kad bi izda­ vački zavodi imali kvalificirane stručnjake, makar i honorarne, za poje­ dine jezike, pa bi oni tada bili brana protiv prevodilačkih pogrešaka i protiv stilskih promašaja. U zajednici s lektorima za naš jezik oni bi nakon nekog vremena sasvim sigurno podigli stupanj naših prevodila­ čkih ostvarenja. Da se pravo razumijemo: ne radi se samo o pogreškama nego i o stilu.

342

Život riječi u rečenici NE PO SUBJEKTIVNIM, NEGO PO OBJEKTIVNIM KRITERIJIMA U nedavno objavljenom beletrističkom tekstu, koji je izašao 1962. u vrlo uglednoj ediciji, pročitao sam na dosta ograničenom prostoru ove rečenice: »Ne, nemate se zašto izvinjavati; a danas više nitko i ne pita nizašto; jer ne volim ne poštivanje činjenica; koji je takorekuć posvuda; zato doviđenja!« Da se razumijemo, to nije kontinuirani tekst; tačke i zarezi razgraničuju dijelove pojedinih rečenica. Inače takav tekst ne bi imao smisla. Po ovim riječima koje sam dao posebnim oblikom slova istaknuti, vidi se odmah da je ovdje riječ o pogrešnom sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi. Pravilno bi trebalo ove dijelove rečenice ovako napisati: »Ne, nemate se za što izvinjavati; a danas više nitko i ne pita ni za što; jer ne volim nepoštivanje činjenica; koji je tako rekuć (pravilno je: tako rekavši ili tako reći) posvuda; zato do viđenja!« Nema sumnje, sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi važan je pravopisni problem, pa ako mu se ne pokloni dovoljna pažnja, tekstovi nam ispadaju neujednačeni, narušuje se norma književnog jezika, pa sve to onda djeluje kao slaba pismenost, nemar i kaos. Ako je u drugim književnim jezicima u tom pogledu uspostavljena ravnoteža i normativnost, ne vidim razloga zašto bi u hrvatskosrpskom književnom jeziku svaki pisac u tome mogao po­ stupati prema svojem shvaćanju. A takve su se težnje u naših pisaca često očitovale, pa su kadšto i u nekih pravopisaca naišle na sklonost i pretjerano razumijevanje. Neki su pisci i pravopisci mislili da je dobro pisati svaki priloški izraz zajedno, bez obzira na njegove sastavne dijelove, pa smo u tekstovima nailazili na pisanje besumnje, uredu, podjesen, smukom, smirom, potstarost, svunoć, itekako, anatematebilo umjesto opravdanog i po novom Pravopisu hrvatskosrpskoga književnog jezika jedino pravilnog: bez sumnje, u redu, pod jesen, s mukom, s mirom, pod starost, svu noć, i te kako, anatema te bilo! Drugi su se pak povodili za akcentom, kao i autor beletrističkog teksta na koji se osvrćemo, pa su zajedno pisali i pišu dosta često ono što je obuhvaćeno jednim akcentom: tri riječi ni za što izgovaraju se s jednim akcentom na negaciji ni; dvije riječi za što izgovaraju se također s jednim akcentom na prijedlogu za; i dvije riječi do viđenja izgovaraju se zajedno s jednim akcentom na srednjem slogu imenice viđenja. Sve je to nagnalo našeg pisca da te riječi od kojih svaka čuva svoju samo­ stalnu funkciju napiše zajedno. Treći pak pišu zajedno skupove riječi 343

bez obzira na to što svaka riječ toga skupa ima svoj jasan akcent, pa čitamo napisano »godine hiljadudevetstotinadevetnaeste« i si. umjesto pravilnoga »godine hiljadu devet stotina devetnaeste«. Sva tri spomenuta kriterija, uzeta zasebno, imaju sasvim subjektivno obojenje, a takvih subjektivnih kriterija može biti i više. To je po onome kako se kome čini i kako tko hoće. Ali, dakako, uređeni književni jezik ne može se povoditi za takvim kriterijima; za nj treba pronaći kriterije koji imaju objektivnu vrijednost zasnovanu na funkcionalnosti. Među spomenutim pogreškama nalazi se i primjer zašto, za koji smo rekli da ga treba pisati za što. Jest, u ovom slučaju valja pisati za što, jer svaka od ovih dviju riječi ima svoju prvobitnu, samostalnu funkciju, prvo je prijedlog, a drugo neodređena zamjenica. Ali ako te dvije riječi postanu upitni prijedlog, onda se kao jedna riječ piše zajedno: »Zašto nas toliko uznemirujete?« To dakako nije jedini kriterij za sastavljeno ili rastav­ ljeno pisanje, ali sličnih dvostrukosti ima više: po što i pošto, tko god i tkogod. Stari Grad i Starigrad, Banja Luka i Banjaluka, u oči i uoči, ne hvalim i neću, šest stotina i šeststo. Pojavljuje se i treća varijanta, s crticom: Hasan-aga i Mujaga, hrvatsko-srpska koalicija i hrvatskosrpski jezik, Ivanič-Grad i Titograd, sve to po različnim, ali objektivnim kriteri­ jima, zasnovanim na funkcionalnosti. Tek kada čovjek upozna sve kriterije koji određuju ovakvo ili ona­ kvo pisanje, može prosuditi svaki pojedini slučaj koji mu se pojavi. Nije potrebna nikakva mnemotehnika, nego samo poznavanje kriterija. Stoga će, mislim, biti korisno da to našim čitaocima u daljem tekstu na primjerima pokažem.

KRITERIJ ZA ODVOJENO PISANJE RIJEČI Obećao sam maloprije da ću prikazati kriterije po kojima treba pisati riječi rastavljeno ili sastavljeno. Treba dakle iskupiti obećanje. Osnovno je načelo u književnim jezicima indoevropskog tipa da se svaka riječ s posebnim značenjem piše odvojeno od ostalih takvih riječi. Svaka riječ ima ne samo svoje značenje nego i svoj akcent, a ako je promjenljiva, i svoju deklinaciju, odnosno konjugaciju. Pa i kada dolaze u skupu riječi koje zajedno čine neki pojam, takve se riječi pišu odvojeno ako su sačuvale osobitost posebnih riječi. U Bosni se npr. ime grada Banje Luke izgovara tako da svaka riječ ima svoj akcent i svoju promjenu: Banja Luka, Banje Luke, Banjoj Luci. Taj skup riječi ispunjava dakle sve uvjete spomenutoga kriterija; svaka riječ ima svoje posebno zna­ čenje (= banova luka), svaka ima svoj akcent i svaka se deklinira. Stoga takav skup riječi pišemo odvojeno. Tako je i s imenom najstarijeg na­ selja na otoku Hvaru koje se zove Stari Grad. Govori se: »Došao sam iz Staroga Grada, bio sam u Starom Gradu«, pa dakle svi razlozi navode na to da te dvije riječi treba pisati odvojeno. Po istom kriteriju odvojeno

treba pisati i ove skupove riječi: Andrija Kačić Miošić, gen. Andrije Ra­ čića Miošića; Josip Broz Tito, gen. Josipa Broza Tita; hiljadu devet sto­ tina šezdeset osam, tisuću devet stotina šezdeset drugi; tako rekavši, tako reći, pravo rekavši; prvi put, ovaj put, drugi put, dva puta, tri puta; tko bilo, kakav bilo; jako crven, nježno modar; svu noć, sve tri i si. Ipak ima i posebnih riječi koje nemaju svoga akcenta, nego se akcenatski naslanjaju na riječ ispred sebe (enklitike) ili se prislanjaju na riječ iza sebe (proklitike). Tada one zajedno s onom riječi na koju se nasla­ njaju ili prislanjaju nužno čine jednu izgovornu cjelinu, s jednim akcen­ tom. Ali kako su ipak pri tom sačuvale svoje pravo značenje i svoju izvornu sintaktičku službu, smatramo ih kao posebne riječi i pišemo ih odvojeno: čitao sam, rekao bih, čitali smo, kupit ću, plest ću i si. Sve su to bili primjeri s enklitikom, a evo nekoliko primjera s proklitikom: sä mnöm, preda mnom, pred toböm, sä soböm, zä tö, za što, ni za što, pod jesen, pod starost, bez sumnje, s müköm, u redu, u stvari, ne nosim, ne hvalim i dr. Slično je i onda kad se nađu zajedno proklitika i enklitika; tada samo jedna ima naglasak, a pišu se odvojeno iako se zajedno izgo­ varaju: za nj, po nj, na nj, preda nj, pödä nj, da li, pa tako i veza dviju enklitika: je li. Baš ovi posljednji primjeri izazivaju dosta često nesigur­ nost u onih koji pišu. Negacija ne piše se, vidjeli smo, odvojeno od glagola: ne nosim, ne hvalim. Ali uz pridjeve i imenice s kojima zajedno čini nov pojam negacija se piše zajedno: nevaljao, nezahvalan, neprijavljen, nekovän, neugodnost, nezahvalnost, nepoštivanje. Tako su zapravo nastale prave složenice, a one se uvijek pišu zajedno. Ali kada od njih ne nastaju složenice, pišemo ih odvojeno, kao što pokazuju rečenice: »Ne ugodnost, nego napor možemo očekivati u tom pothvatu. — Kupio sam sablju livenu, ne kovanu.« Ali naprotiv: »Kupio sam nekovanu sablju« i »Doživio sam veliku neugodnost.« O pisanju složenica bit će još riječi kasnije. Distributivne zamjenice tko god, što god i dr., koje s obzirom na nji­ hovo značenje zovemo i općim zamjeni čama, po obliku su jednake s neodređenim zamjenicama tkogod, štogod. Značenje im je ipak vrlo raz­ ličito: prve znače svatko tko, svašta što, a druge otprilike netko, nešto. Prve pišemo odvojeno i izgovaramo ih s osobito istaknutim akcentom na riječi god: »Što g'dd nam donesete za jelo, korisno ćemo upotrijebiti. — Tko god svrati k njima, srdačno će ga dočekati.« Druge pak izgovaramo s akcentom na prvom dijelu zamjenice, kao jednu riječ, kao složenicu, pa ih pišemo zajedno: »Ako tkogod ( = tko, netko) dođe, pozovite ga u sobu. — Ako štogod ( = što, nešto) ne znate, vi samo pitajte!« Takve su još zamjenice koji god, čiji god, kakav god, kolik god (distributivne) na­ suprot neodređenima kojigod, čijigod, kakavgod, kolikigod: »Kakav god zadatak od vas dobijemo, mi ćemo ga izvršiti. — Ako naiđe kakvagod za­ preka, nemojte popustiti!« Pogreške protiv prikazana načela možete naći svaki dan u našoj publicistici. Našim je čitaocima već poznato da se pored pisanja kupit ću, plest ću po gornjem kriteriju može pisati i kupiću, plešću prema kriteriju o kojem će još biti govora u idućem prikazu. 345

KRITERIJ ZA SASTAVLJENO PISANJE RIJECI Dvije ili tri riječi mogu se srasti u jednu riječ i postati složenica samo ako ispune jedan od ova tri uvjeta: prvo, ako dobiju jednu pro­ mjenu (deklinaciju) i jedan akcent; drugo, ako dobiju novo značenje, drukčije od onoga što su ga imale kao posebne riječi; i treće, ako se koji sastavni dio složenice ne upotrebljava u jeziku u onom obliku koji ima u složenici. Po prvom spomenutom uvjetu, pored imena mjesta Stari Grad, gen. Staroga Grada, na otoku Hvaru, postoji u Hrvatskom primorju naselje Stärigräd, gen. Stärigräda. Prvi dio složenice izgubio je deklinaciju, a obje riječi dobile su u složenici samo jedan akcent. Tako se isto pored pravilnoga Banja Luka, gen. Banje Luke, ove dvije riječi mogu srasti u složenicu s jednim akcentom: Banjaluka, gen. Banjaluke. Od prve vari­ jante etnici glase: Starograđanin, Banjolučanin, a od druge Stärigrađanin, Banjalučanin, a pridjevi starogradski, banjolOčkl i starigradski, banjalučki. I etnici i pridjevi, kako vidimo, imaju samo jedan akcent, te su po tome složenice. Tako je i s imenom grada Titogräd, gen. Titogräda, ali drugačije je s Ivanić-Gradom. U ovom posljednjem primjeru obadvije riječi imaju akcent (Ivanić-Grad, Ivanić-Grada), samo što je prva izgubila deklinaciju, pa je ispunjen samo jedan dio uvjeta, a ne oba, tako da to nije složenica, nego polusloženica, pa se piše s crticom, a ne zajedno. Po istom kriteriju pišemo zajedno i riječi jedänput, dväpüt, tripüt s jednim akcen­ tom, ali dva puta, tri puta, pet pütä, öväj püt odvojeno, izgovorno sa dva akcenta. Sada nam je dakako jasno zašto se piše pet stotina, šest stotina kao dvije riječi, a petstö, šeststo kao jedna riječ. Ima doduše složenica i sa dva akcenta, ali to je rjeđe i obično onda kad su sastavni dijelovi dugi (narodnooslobodilačkl, pseudoklasičnl) ili kada se složenice nisu akcenatski potpuno srasle (najbogatiji, najplemenitiji, najborbenijI). Po drugom od spomenutih uvjeta dvije ili tri riječi u složenici mogu zapravo promijeniti izvorno značenje. Dok takve dvije ili tri riječi imaju izvorno značenje, pišu se odvojeno: »Pogledao sam mu junački u oči. — Otići ću na polje da malo orem. — Pale su mu na pamet njegove očinske riječi.« Ali s promjenom značenja evo i složenice: »Sjetila se prelja ku­ djelje uoči nedjelje. — Potjerali su ga napolje (= van). — Naučio je napa­ met Kranjčevićevu pjesmu.« Tako je i ovo: »Po što kupio, po to i prodao«, ali: »Pošto je sve izložio, prešlo se na glasanje.« Po istom kriteriju pi­ šemo: »Doći ću u devet sati prije podne« i »Odmara se čitavo prijepodne.« I negacija ne piše se zajedno sa glagolom kad ne služi samo kao negacija, nego ujedno mijenja glagolu osnovno značenje. Drugo je značenje gla­ gola nestati, nestajati, nedostati, nedostajati, nenavidjeti, a drugo ne stati, ne stajati. .. Nestati znači iščeznuti, a ne stati čuva izvorno, samo negirano značenje. Po trećem uvjetu pišemo zajedno kao složenicu one skupove riječi kojima se neki sastavni dio ne upotrebljava u onakvom obliku kakav ima u toj složenici. Tako pišemo dovijek, odmah, pokraj, jer bi im neokrnjena 346

sintaktička veza bila upravo do vijeka, od maha, po kraju. Stoga se dakle pišu kao složenice riječi dadbudem, smjedbudem, htjedbudem, pa uza­ stopce, onomadne, prekjuče. I pisanje futura prvog kupicu, plešću (pored također pravilnog kupit ću, plest ću) obrazlaže se okmjenošću prednjega infinitivnog dijela. (Puni infinitiv glasi kupiti, plesti.) Po istom principu piše se i nemati, nemam pored ne imati, ne imao (Ne imao od srca po­ roda!). I neću, nećeš, neće postalo je kontrakcijom od ne (h)oću, kao što pokazuje dužina na -e-. Primjenjujući spomenuti kriterij svaki pisac može lako procijeniti svaki slučaj. Ako npr. rečenica »Ako bog da« ima pravo značenje, piše se odvojeno (Ozdravit ću ako bog da), ali ako ima značenje kamo ili sretno kao u Srbiji, piše se zajedno: akobogda. Tada ima i jedan akcent umjesto tri. A priloške veze s izvornim značenjem svakoga dijela pišemo odvojeno: do viđenja, tako reći, tako rekavši, bez sumnje, u redu, pod starost, pod jesen, s mukom i si. Sve dakle po objektivnim kriterijima.

KRITERIJ ZA PISANJE POLUSLOŽENICA Razmatrajući pitanje sastavljenog i rastavljenog pisanja riječi, do­ sada smo zapravo razmotrili dvije osnovne, jasno razgraničene varijante koje se mogu predstaviti sa dva primjera: Stari Grad i Stärigräd. U prvoj varijanti svaka riječ ima svoju deklinaciju i svoj akcent, a u drugoj samo drugi dio ima deklinaciju, a čitava složena riječ ima samo jedan akcent. Ali ima i treća varijanta koja je nekako po srijedi: obadva dijela zadr­ žavaju svoje akcente, prvi se dio ne deklinira, a drugi se deklinira. Takve se riječi zovu polusloženice te se spajaju crticom, a jednu sam već spo­ menuo na strani 346: ivanić-Grad, gen. Ivanić-Grada. Takve su poluslo­ ženice i riječi radio-stanica (gen. radio-stanice), spomen-ploča, uzor-majka, auto-put, alaj-barjak, divot-izdanje, auto-kolona, radio-televizija i dr. Polusloženice toga tipa nastaju i u dvostrukim prezimenima ođ ko­ jih se prvo prezime ne deklinira: Mihailo Polit-Desančić (gen. Mihaila Polit-Desančića), a isti je tip i u takvim dvostrukim ženskim prezime­ nima u kojima je indeklinabilnost drugoga dijela tek novijeg datuma: Ivana Brlić-Mažuranić. Duhu jezika više bi odgovaralo: Ivana Brlić-Mažuranićeva (gen. Brlić-Mažuranićeve), ali je u novije vrijeme uobičajeno da se ženska prezimena uopće ostavljaju bez promjene. Još je prof. Tomo Maretić (1924) tražio da se Markovićeva kći po duhu jezika naziva Ivana Markovićeva, a Markovićeva žena Ivana Markovićka, ali to je već bio »glas vapijućega u pustinji«. U drugim slavenskim jezicima razlikuje se žensko prezime od muškoga po nastavku za ženski rod: Josef Hudec — Jana Hudcova, Dostojevski — Dostojevska(ja), Puc — Pucova, Eliza Orzeszkowa i si. Polusloženicom se smatraju i oni izrazi koji, uzeti zajedno, čine je­ dan pojam, ali sastavljen od dvaju ili više posebnih i razgraničenih poj347

mova, npr. Austro-Ugarska, hrvatsko-srpska koalicija, Autonomna Kosovsko-Metohijska Oblast, bosansko-hercegovačke planine, plavo-bijelo-crvena zastava, njemačko-ruski rječnik. Ako se pak takvom dvočlanom riječi označava jedan jedinstveni pojam, tada ona postaje složenica i piše se zajedno, bez crtice: hrvatskosrpski jezik, srpskohrvatski jezik. U do­ maćoj i svjetskoj nauci o jeziku već se preko stotinu godina smatra i zna da narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca ima osnovne osobine jednog jezika, pa prema tome čini jedan jedinstveni pojam i u toj se upotrebi oba sastavna dijela pišu zajedno. Dakle: hrvatskosrpski jezik, ali hrvatsko-srpski narodni običaji, jer običaja ima i zajedničkih i različnih. Autorsko suvlasništvo dvojice ili više pisaca ima također obilježje sa­ stavljenog, a ne jedinstvenog pojma, pa se i ono označava crticom kao polusloženica: Broz-Ivekovićev Rječnik, Iljf-Petrovljevi humoristički ro­ mani, Obrenović-Lebovićevi junaci. Polusloženice su i priloški izrazi sastavljeni od dvaju korelativnih priloga sa suprotnim značenjem, pri čemu svaki prilog čuva svoj posebni akcent: »Šetali su amo-tamo; tumarali su lijevo-desno; to su manje-više poznate stvari.« Takvi su i izrazi: gore-dolje; brže-bolje; ovdje-ondje; danas-sutra i si. I približne vrijednosti izražene samim brojevima ili kombinacijom imenice i broja pišemo kao polusloženice sa crticom: »Ostat ću u Beogradu pet-šest dana; bolovao je nedjelju-dvije; vratit će se za dan-dva; stiglo je osmero-devetero djece.« Takvi su i slikoviti izrazi istoga glagolskog oblika od dvaju glagola s promijenjenim priloškim značenjem: »Sve je to rekla-kazala; bilo je povuci-potegni; hoćeš-nećeš, morat ćeš se žrtvovati.« Ima ipak jedna imenička polusloženica kojoj se i prva imenica deklinira i obje zadržavaju svoj akcent: polusloženica marksizam-lenjinizam, gen. marksizma-lenjinizma. Te dvije imenice, ovako spojene, čine nov zajednički pojam, a crticom se ističe povezanost sastavnih pojmova koji su jednako važni, ali teško odvojivi. Da na kraju sumiramo. U svemu dakle tri kriterija i tri načina pi­ sanja koja se mogu označiti primjerima: Stari Grad, Stärigräd, rädio-stänica.

NAŠU LATINICU NE TREBA REFORMIRATI U 144. broju »Telegrama« na str. 10. izražena je želja uredništva da se čuje mišljenje kojeg jezičnog stručnjaka o brošuri dra i inž. Konstantina Petrovića koju je on nedavno izdao u vlastitoj nakladi pod nazivom »Uprošćavanje latinice« (Subotica, 1963, str. 18). U toj brošuri autor pred­ laže da se u našoj latinici zamijene dvostruka slova lj, nj i dž novim, i to samo po jednim znakom koji bi se i za rukopisna i za štampana slova iz­ veo od srodnih slova l, n i đ produživanjem ili udvajanjem pojedinih li-

ni ja. U taj prijedlog uklapa i preinačivanje slova đ, s kojim također nije zadovoljan. Osnovna misao koja ga na sve to vodi zasnovana je na težnji za potpunom fonetičnošću i jednostavnošću hrvatskosrpskog latiničkog pravopisa. Treba odmah reći da je ta misao tako stara kao i naša nova latinička grafija koju je zasnovao Ljudevit Gaj u prvoj polovini 19. stoljeća. Go­ dine 1830. on je u svojoj »Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja« predlagao da se ta slova izvedu od srodnih slova Z, n i g dodava­ njem dijakritičkih znakova povrh slova, i to dodavanjem jednakog dija­ kritičkog znaka kakav imamo u slovu č. A za slovo đ koje se tada tako­ đer pisalo dvostrukim slovom predlagao je Gaj stavljanje dijakritičkog znaka iznad slova d. U ilirskoj grafiji koja je uvedena 1836. prihvaćeni su Gajevi prijedlozi za slova č, ž, š, ć i e s dijakritičkim znakovima, ali su za lj, nj i dž ostala dvostruka slova, pretežno zato da ne bude previše dijakritičkih znakova. U običnoj, svakidašnjoj upotrebi dvostrukih slova lj, nj, dž pokazalo se već kroz posljednjih 120 godina da nema nikakvih osobitih smetnja ni u pisanju ni u čitanju tih dvostrukih slova. Oni koji se služe latinicom od osnovne škole uopće i ne osjećaju da takav problem postoji. On nije ni onako čest kako prikazuje dr i inž. Petrović tvrdeći na str. 5. svoje bro­ šure da ta tri slova (lj, nj, dž) »čine 10% svijuh slova latinice«. Istina, ako se uzme u obzir da Hrvati i Srbi imaju svega 30 slova, onda ta tri slova čine 10% latiničkih slova, ali ako se uzme u obzir njihova mala frekventnost u našem književnom jeziku, onda je procenat samo 1,54. Prof. Maretić je naime u svojoj »Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga knji­ ževnog jezika« (Zagreb 1931, str. 14) pokazao da je frekvencija slova lj u našem jeziku 0,90%, slova nj 0,63%, a slova dž 0,0ll%, što ukupno čini neznatan postotak 1,54. Kada se bavimo proučavanjem povijesti našega jezika, ta dvostruka slova nisu dovoljna, jer se pored glasova lj, nj, dž u starijem jeziku dosta često pojavljuje i veza dvaju glasova 1-j, n-j, d-ž, pa je stoga Đuro Daničić za potrebe Akademijina »Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika« i uopće za naučne svrhe u jezičnim raspravama uveo g. 1878. za jedin­ stvene suglasnike slova s dijakritičkim znakom (}, h, g). U suvremenom književnom jeziku takva je dvostrukost čitanja vrlo rijetka (svjeđogba: nadživjeti, hiva: injekcija) te ne predstavlja nikakvu teškoću. Stoga Daničićeva reforma nije prodrla dalje od naučnih jezičnih tekstova. Usvojen je općenito samo njegov prijedlog za slovo đ. Nema sumnje, ako bi kome pošlo za rukom da stvori zgodne zamjene za ta dvostruka slova, bilo bi vrijedno razmisliti o njihovoj primjeni. Ni Gajev ni Daničićev prijedlog nije bio općenito prihvaćen, jer nije zgodna grafija koja ima previše dijakritičkih znakova. Ali ni prijedlog dra Petrovića nije zgodan. Žao mi je što ga zbog težine grafičke izrade ne mogu prikazati zorno, ali po onom što se vidi na 14. i 15. stranici njegova tek­ sta, jasno je uočljivo da su predložene zamjene u rukopisnim slovima nezgrapne i nedovoljno izražajne ako se ne piše kaligrafski, ali i da nema nužne podudarnosti između pisanih i štampanih slova. Drugi je način 349

primijenjen pri pisanim slovima (produživanje i zaokretanje linija), a drugi pri štampanim (udvajanje linija). Daničićeva reforma nadmašuje Petro viče vu za nekoliko kopalja. Prijedlog dra Petrovića po mome mišljenju ne zadovoljava. Čini se čak da našu jednostavnu latiničku grafiju nepotrebno zamršuje, kompli­ cira u nekoliko pravaca. Osim toga provođenje takve reforme izazvalo bi tolike troškove pri štamparskim i pisaćim strojevima da ni ekonomski efekat ne bi nadoknadio težinu zamršenosti. A što da se tek kaže o preštampavanju našega golemog književnog i naučnog fonda novom grafi­ jom? I, napokon, zar ne bi bilo štetno udaljiti se novim tipom grafije od najbližih nam Slovenaca koji su također svesrdno prihvatili »gajicu«. Činjenica je da od svih slavenskih naroda baš mi imamo najjedno­ stavniju latiničku grafiju. Potpuno savršenstvo teško je postići, ali ako nam je grafija savršena sa onda je to zaista izvanredno mnogo, pogotovu kad ona i sa negativnih l,54°/o ne znači ni za koga nikakvu teškoću ni dilemu ako se na to pismo privikne. Reforma koja donosi više teškoća nego koristi ne može se preporu­ čiti za usvajanje.

KORISNO JE POZNAVATI I IZGOVOR I PISANJE Već su se nekoliko puta u »Telegramu« oborili neki pisci na fonet­ ski, odnosno etimološki način pisanja stranih imena, pa već prema sklo­ nosti samoga pisca možemo čitati argumente za jedan ili za drugi način pisanja kao jedino pravilan, gotovo »jedinospasavajući«. Oni kojima se više sviđa ili koji misle da je korisniji fonetski način pisanja stranih ime­ na (Bodler, Šekspir, Žid, Gete) tuže se pretežno kako je teško pročitati takva i druga imena ako su napisana etimološki, tj. onako izvorno kako se pišu u jeziku u kojem su nastala (Baudelaire, Shakespeare, Gide, Goethe). A oni pak kojima se više sviđa etimološki način pisanja stranih imena tuže se najčešće kako po fonetskom načinu pisanja, tj. prema pra­ vom izgovoru, ne mogu često prosuditi o kome je riječ, tj. tko je taj Žid, je li to možda skraćeno opće narodno ime Židov (vječni Žid) ili je to uistinu književnik Gide (ako, dakako, za njega znaju). Pri tome je oso­ bito poučan primjer koji je naveo dr Milovan Zoričić iz svoje prakse: želio je naručiti neku knjigu engleskog autora o kojoj je »Politika« ili »Borba«, već se ne sjećam pouzdano koja od njih, donijela recenziju, ali u njoj je autor bio naveden samo po izgovoru. Pisao je stoga redakciji, no ni ona nije znala izvorni način pisanja, pa su se morali obraćati piscu recenzije dok nisu konačno saznali pravi oblik imena i mogli u inozem­ stvu naručiti traženu knjigu. Nema sumnje, mogu se beskrajno navoditi argumenti i za jedan i za drugi način, a i pobijati opravdanost jednog i drugog načina pisanja. Ta­ ko možemo čuti: »Zašto da mi mučimo svoje čitaoce da znaju tako razno350

like, nefonetske načine pisanja, a pravopis nam je fonetski?« Ali i su­ protno: »Svi latinički pravopisi svijeta služe se u tom pitanju pretežno etimološkim načinom, pa zašto da mi jedini budemo bijele vrane? Zašto da mi Weissu ili Curtiniju zabranjujemo da se pišu onako kako su se pisali njihovi očevi i djedovi, pa da ih i protiv njihove volje pretvorimo u Vajsa ili Kurtinija? I zašto da ne olakšamo i u latinici i u ćirilici orijen­ taciju svojim čitaocima o kome se zapravo govori?« A kao potkrepa od­ mah će vam se navesti primjer da se iza imena Kan skrivaju zapravo dva grada koji se različito pišu (Cannes i Caen). I možete tako naše ljude hrvatskosrpskoga jezičnog područja podijeliti u dvije velike skupine: fone­ tičare i etimologe. A zašto je to pitanje tako dvojako zaoštreno? Prvi je razlog u tome što imamo dva pisma, latinicu i ćirilicu, koje nisu jednako elastične za primjenu obaju načina. Ćirilica sa svojih 30 slova ne može izraziti pismom sve moguće varijante različitih pisanja u stranim jezicima, pa se stoga mora pomagati latinicom. Drugi je pak razlog u tome što su neki argu­ menti jedne i druge strane opravdani: teško je našeg običnog čovjeka mučiti svim varijantama svjetske latinice; vrlo je štetno zbog naglaša­ vanja izgovora izgubiti ono što je važnije, identitet. U takvoj različnoj i dosta često opravdanoj argumentaciji izlazi na vidjelo da je koristan i fonetski i etimološki način pisanja stranih imena i da ne smijemo ni jedan ni drugi anatemizirati. A i životna praksa uči nas da nije dosta poznavati i usvajati samo jedan način, a odbacivati drugi, nego da je korisno znati oba. Zaista je znak slabe naobrazbe ako ime kakva velikog grada ili kakva slavnog pisca ne znam napisati onako kako se on originalno piše, ili ako pak njegovo originalno ime čitam pre­ ma etimološkom načinu pogrešno, I jedan i drugi nedostatak uklanja se školovanjem, a mi svi zaista želimo da se naši građani tako školuju da im ni jedno ni drugo ne bude teško. Zbog svega toga Pravopisna je komisija u Pravopisu hrvatskosrpskoga književnog jezika g. 1960. usvojila oba načina kao dobra i korisna te je preporučila da se upozna i jedan i drugi način pisanja, i to tako da se u tekstovima latiničkim i ćiriličkim navode oba načina, i to drugi u zagradi. To je za naučna djela, srednjoškolske i visokoškolske udžbenike i slična djela preporučila kao »obavezno«, a za druge tekstove samo onda kada su »imena manje poznata«. Ali, na žalost, naša se štampa ne drži toga dosljedno, jer »tko bi se još osvrtao na Pravopis, i mi konja za trku imamo«, pa to pravopisno načelo nije još dovoljno provedeno u praksi ni na području ćirilice ni na području latinice te nosi još u sebi mnoge oštrice dvojakog prosuđivanja. Ali nitko razložit ne može poreći da je za svakoga obrazovanog čovjeka korisno znati i kako se koje strano ime pi­ še i kako se čita. Nemojmo stoga nikada žaliti truda da upoznamo i usvo­ jimo oba spomenuta načina!

351

NIJE NAM KORISNA TAKVA AFEKTACIJA Pisanje nekih riječi velikim slovom, u prvom redu vlastitih imena, ima stvarno opravdanje. Ako želimo istaći sasvim vizualno, bez potreb­ nih duljih objašnjavanja, da govorimo u nekom tekstu o brodu Galebu, a ne o ptici galebu, o nogometnom društvu Dinamu, a ne o stroju dinamu, 0 planetu Zemlji, a ne o zemlji u loncu za cvijeće, tada nam veliko slovo izvršava veoma koristan zadatak signaliziran ja takve promjene značenja. A takva je signalizacija vrlo korisna i u složenim imenima. Ako npr. ho­ ćemo reći da smo nekoliko dana proveli u Crnoj Gori, onda nam ono ve­ liko slovo u riječi Gori govori da smo te dane proveli u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori, a ne možda u kakvoj planini koja ima takvo ime. Da smo te dane proveli u planini, to bi nam bilo istaknuto malim slovom u drugoj riječi: »Proveli smo nekoliko dana u Crnoj gori.« Možemo tako ići i dalje: »Mnogi su narodni rodoljubi pobijeni od fašista kraj Rakova Potoka.« Veliko slovo u riječi Potok kazuje nam da je to mjesto, odnosno selo takva imena, a ne možda potok. Kad bi bio potok, pisali bismo: kraj Rakova potoka. Ima priličan broj vlastitih imena koja se podudaraju po obliku sa zajedničkim, općim imenicama, pa nam samo razlika u pisanju velikim ili malim slovima signalizira, da tako kažem, da li je riječ o čo­ vjeku ili o predmetu. Treba li još poslije ovog prikaza objašnjavati raz­ liku u značenju ovih dviju rečenica: »Podigao sam ljubicu« i »Podigao sam Ljubicu«? Mislim da ne treba. Ako dakle upotreba velikog slova u našim tekstovima ima uistinu stvarno, a ne samo formalno opravdanje, mislim da je potrebno zamisliti se nad novijom, vrlo proširenom pojavom zanemarivanja upotrebe ve­ likog slova. Umjesto teoretskog razmatranja radije navodim čitaocima čitav tekst jednog oglasa koji se u veljači 1963. proširio po Zagrebu: »industrijsko oblikovanje u italiji — muzej za umjetnost i obrt — zagreb trg maršala tita 10 — 21. II — 4. III 1963.« Napominjem da je tekst na­ pisan sasvim običnim slovima, a ne možda kakvim stilskim, umjetnički izražajnim načinom. Što se postiže takvim zanemarivanjem pisanja veli­ kog slova u šest riječi ovoga kratkog teksta (Industrijsko, Italiji, Muzej, Zagreb, Trg, Tita)? Zar možda što stilski, umjetnički izražajno? Baš ni­ šta! Do izražaja je došla samo težnja za neobičnošću, za nepravilnošću. Ali ako bismo pošli tim putem — a mnogi odista već polaze — zar ne bismo time unosili samo zbrku među naše učenike i uopće među sve one koji žele pravilno pisati svojim književnim jezikom, onako kako ih uči Pravopis? Ako naš učenik i uopće obični čovjek, idući gradom i čitajući oglase i natpise, nailazi na pisanje italija, zagreb, trg maršala tita, hr­ vatsko narodno kazalište i drugo slično, neće li se u njemu pokolebati i ono malo znanja što ga je o jeziku stekao u školi? Smijemo li se onda ču­ diti što nam na prijamnim ispitima za studij na fakultetima učenici pišu 1 hrvat i srbin i turčin malim slovom? Pitao bih i dalje: a s kakvim im pravom zbog toga dajemo slabe ocjene kad su nam gradovi puni takvih nepravilnosti? Mislite li možda da primjer »hrvatskog narodnog kazali-

šta«, koje bi se moralo pisati »Hrvatsko narodno kazalište«, na njegovim mnogobrojnim oglasima u kojima je sav ostali tekst pravilno ispisan ve­ likim i malim slovima (npr. oglasi o Wagnerovu »Lohengrinu« i »Shakespeareovu »Troilu i Kresidi«), — mislite li dakle da takav nedosljedno pisani oglas tako ugledne kulturne ustanove ne stvara zabunu u naših običnih ljudi o pravilnom pisanju imena toga našeg najstarijeg kaza­ lišta? Ako dakle takva upotreba (velikih i) malih slova ne koristi ničemu, nego samo pomaže stvarati zabunu, držim da bi zaista bilo potrebno na­ pustiti takve efekte u tekstovima namijenjenim širokoj publici. Kad bi naš Pravopis pretjerivao u upotrebi velikih slova, mogli bismo takav po­ stupak shvatiti kao razumljivu pobunu, ali jer nije tako, nego je zadr­ žana samo funkcionalna upotreba velikih slova, pred nama je zapravo samo pojava afektacije koja nam je sasvim nepotrebna, pa i štetna.

SLOBODA I UVJETOVANOST REDA RIJECI Općenito je poznato da je red riječi u našem jeziku — uzimajući u obzir i neka odstupanja — vrlo slobodan. Obična rečenica sa subjektom, predikatom i objektom, dakle sa svega tri riječi, može da ima šest vari­ janata, a ako uzmemo u obzir i rečenični upitni akcent, dvanaest varija­ nata po redu riječi. Da ne trošim mnogo prostora, prepuštam čitaocu da sam sastavi takvih šest, odnosno dvanaest varijanata prema rečenici »Marko čita knjigu«. Ali ta spoznaja o tako slobodnom redu riječi ne smije nas navesti na stranputicu kao da je svejedno koji ćemo red oda­ brati. Drugačiji red riječi donosi sa sobom i nešto drugačije značenje. Postat će nam to sasvim jasno ako s navedenom rečenicom usporedimo njezinu varijantu »Knjigu čita Marko«. U prvoj rečenici imamo pred so­ bom miran, uravnotežen iskaz o tome da Marko čita knjigu, a u drugoj nam se kazuje s isticanjem da Marko čita knjigu, a ne možda novine ili pismo. To dakako s rečeničnim akcentom na riječi knjigu, ali ako je re­ čenični akcent na riječi Marko, kazuje se da knjigu čita Marko, a ne mo­ žda Ivan ili Mladen. Već iz ovoga što je rečeno možemo zaključiti dvoje: prvo, da treba osobito dobro paziti na red riječi u rečenici ako želimo postići potpuno razumijevanje, i drugo, da pored samih riječi u rečenici važnu ulogu igra i rečenični akcent. Onaj koji govori ili piše — normalno znade što želi reći, pa njemu ni red riječi ni rečenični akcent ne stvaraju nikakvih te­ škoća. Ali drugačije je s onim koji čita. On je u težem položaju, on ne zna često ni situaciju ni poticaj iz kojih je nikla rečen1'ca pa da se ne bi mno­ go mučio i da ne padne u nedoumicu, potrebno je da se pobrine sam pi­ sac kako bi red riječi u njegovoj rečenici u potpunosti odgovarao situaciji i poticaju iz kojih je nastala rečenica. Piscu je to toliko lakše koliko ima više prilike i vremena da čitaocu potanje prikaže takvu situaciju i takav 23 Jonke

353

poticaj. Ako pak nema za to prilike, treba da osobitu pažnju pokloni baš redu riječi. Jedan od važnih elemenata za lakoću nekog stila svakako tre­ ba da tražimo u redu riječi koji odgovara situaciji i poticaju. A to neki pisci (rečeno u posve širokom značenju te riječi) dosta lako zaboravljaju. Vidjeli smo da i rečenični akcent u znatnoj mjeri djeluje na znače­ nje rečenice. Zajedno s pravilnim književnim akcentom pojedinih riječi rečenični akcent čini zvukovnu liniju rečenice. Ta zvukovna linija može biti ili ugodna ili hrapava, a može odlučivati i o značenju rečenice. Sama riječ znači mnogo, ona je nosilac pojma, kadšto i višestrukog, ali svoje određeno značenje ona dobiva tek u rečenici, u vezi sa svojim i rečenič­ nim akcentom. Riječ pametan može s nekim rečeničnim akcentom zna­ čiti i glup. Sve nam to govori da je uvijek korisno pročitati svoj pisani tekst prije nego ga dademo u štampu, pa provjeriti i lakoću reda riječi i ugodnost rečeničnog akcenta. Ako se pri glasnom čitanju osjete teškoće i hrapavosti, treba rečenicu preinačiti, dotjerivati, prilagođavati je situa­ ciji, poticaju, zvukovnoj liniji rečenice. Ali to se na žalost dosta rijetko radi, pa su nam rečenice često i teške i hrapave. Drugačiji red riječi daje rečenici često i pjesničko obilježje. Od obič­ ne i prozne rečenice. Ja imam domovinu i nosim je u srcu Silvije S. Kranjčević učinio je poetsku rečenicu upotrijebivši drugačiji red riječi: Ja do­ movinu imam i u srcu je nosim. To je, dakako, rečeno samo praktički, on je nije »učinio«, nego je ona u tom obliku izrasla iz situacije i poticaja kao rezultat njegove stvaralačke sposobnosti. Ali to nipošto ne umanjuje značenje činjenice kako je red riječi u svakom pisanom tekstu neobično važan. Naprotiv, to samo pojačava takvo značenje.

POREMEĆAJI REČENIČNOG RITMA Red riječi u nekome tekstu, kao što već rekosmo, vrlo je važan i uvijek treba da rezultira iz poticaja i situacije. Ipak, i kraj velike slobo­ de reda riječi u hrvatskom ili srpskom jeziku, ima nekoliko slučajeva kad nam je red riječi određen i ne možemo ga mijenjati bez štete za re­ čenični ritam. To se u prvom redu odnosi na smještaj enklitika u reče­ nici, tj. takvih riječi koje nemaju akcenta, nego se naslanjaju na riječ is­ pred sebe pa zajedno čine jednu izgovornu cjelinu. Već iz te osnovne oso­ bine enklitike nužno slijedi da ona ne može biti na prvom mjestu u reče­ nici, a povijest jezika nas uči da je enklitika već u indoevropskom prajeziku ostvarila težnju da se probije na drugo mjesto u rečenici. Po tome je ona postala vrlo značajna za rečenični ritam. Naš narodni i književni jezik sačuvao je te osobine, ali kako drugo mjesto enklitike u rečenici nije isključivo, raznoličnost njezina smještaja često je i poteškoća za pisca. Vidimo to prateći tekstove naših pisaca i govornika koji ipak pre­ težno ne griješe, ali je i procenat pogrešaka veći nego što se može pod354

nijeti. Pri tom dakako stradava spomenuta već zvukovna linija rečenice,, poremećuje se rečenični ritam. Ako npr. u tekstu jednog našeg suvremenog književnika pročitamo rečenicu: »Crna masa zemlje dvorišta je svjetlucala«, sve nam se u toj rečenici čini pravilno, ali ipak osjećamo neku neskladnost. Zaista, ne­ sklad je u ritmu rečenice, u njezinoj zvukovnoj liniji, a izazvao ga je po­ grešan smještaj enklitike je. Pri glasnom čitanju osjećamo da se ta re­ čenica sastoji od dva dijela između kojih je mala stanka: crna masa ze­ mlje dvorišta prvi je dio, a je svjetlucala drugi. Sad već osjećate u čemu je pogreška. Na početku drugog dijela rečenice nalazi se enklitika je, pa jer se ona nema na što nasloniti, hramlje ritam rečenice. Mogao bi tkogod reći da se enklitika je može nasloniti na riječ dvorišta. To bi zaista i. mogla kad riječ dvorišta ne bi bila neposredno povezana, kao prisvojni genitiv, s riječju zemlje. A dalje opet prisvojni genitiv zemlje upravo je prisno povezan s riječju masa, pa tu cjelinu nije moguće razbijati. Zvu­ kovnu liniju rečenice možemo spasiti samo prebacivanjem enklitike je na drugo mjesto u rečenici: »Crna je masa zemlje dvorišta svjetlucala.« A još bi bilo bolje ovako: »Crna je masa dvorišne zemlje svjetlucala.« Jasno je dakle da treba paziti na rečenični ritam. Ali ako je tako u ovom slučaju, to ipak ne znači da je položaj enklitike na drugom mjestu u rečenici obavezan i u svim drugim prilikama. Drugo mjesto u rečenici obavezno je za enklitiku iza veznika u zavisnim rečenicama (Molili smo vas da nam to odmah javite), iza upitnih i odnosnih zamjenica (Što nam to niste odmah rekli? Čovjek koji vam šalje pozdrave naš je prijatelj) i iza upitnog veznika zar (Zar ga zbilja ne poznajete?). Drugo je mjesto' vrlo često i u živahnu pripovijedanju: Crni se zemljoskoci dizali od gra­ nata lijevo i desno (M. Krleža). Najveća je gomila naroda kraj puta (Sv. Ranković). Moj je pokojni ujak bio župnik (M. Ogrizović). Ako pak pripovijedanje nije osobito živahno i subjektivno, enklitika se obično nalazi iza glagola o kojem je ovisna: Ova historija jednoga de­ talja kod Bistrice Lesne napisana je u počast pokojnoga gospodina deset­ nika Peseka M ate. .. (M. Krleža). Ili: U prizemnoj sobi sjedio je za sto­ lom stari župnik s naočarima na nosu. .. (V. Nazor). Tako je često i u no­ vinskim izvještajima: Stalni predstavnik Jugoslavije u UN istakao je jučer pred Generalnom skupštinom. .. (Tanjug). Enklitika ne može na drugo mjesto u rečenici, sasvim razumljivo, ni onda kad je neposredno vezana za koji dio rečenice: Ne smijemo mnogo očekivati i nadati se od. ovih pokušaja. Ali pjesnički tekstovi u velikoj su mjeri oslobođeni ovih obaveza o smještaju enklitike. Kranjčević pjeva: Teso ga pomalo cijeli narod je čo~ vječanski, a V. Nazor: Ti ćeš odmorit na zdencu se tome. To je svakako u vezi s posebnim slobodama pjesničkog stila uopće i s velikom značaj­ nošću reda riječi za poetske teiksitove.

355

JOS O REČENIČNOM RITMU Poremećaji rečeničnog ritma o kojima sam maloprije govorio dosta su česti u našim tekstovima, jer enklitika imamo u našem jeziku priličan broj: 37, pa se one pojavljuju, tako reći, u svakoj rečenici. Sva mjesta u rečenici nisu jednako naglašena, a kako je enklitika riječ bez akcenta, treba svakako paziti da se ona ne pojavi baš na onom mjestu rečenice koje je osobito istaknuto, na kojem je silina govora. Da je to imao na tunu, pisac jednog prikaza u uglednom našem književnom časopisu ne bi napisao ovakvu rečenicu: »Piljnjak: »Volga se uliva u Kaspijsko more«, Tolstoj: »Priče iz Azbuke« i Efremov: »Zvezdani brodovi« — su najno­ vija izdanja izdavačke kuće za umjetničku literaturu »Kočo Racin« iz Skopja...« Pogledajte u toj rečenici smještaj enklitike su. Ona dolazi iza crte, tj. stanke, pauze, a na takvom mjestu nužno se pojačava sila govora, to je naglašeno mjesto u rečenici, pa na njemu ne smije stajati nenaglašena riječ, enklitika. Ovdje je potrebna intervencija budnoga lektora; na to mjesto treba da se stavi riječ najnovija, a iza nje enklitika su, pa bi se rečenica pravilno nastavljala: najnovija su izdanja. .. Po drugoj vari­ janti, koja ovdje nije tako dobra, može se ono enklitičko su zamijeniti naglašenim jesu. I zagrada ima obilježje stanke, pa ni iza nje ne smije doći nenagla­ šena riječ. Tako je u jednom zagrebačkom tjedniku 22. 10. 1961. go­ dine odštampana ova rečenica s pogrešnim ritmom: »U Las Vegasu (američkom Monte Carlu) se otprije dvije-tri godine priređuje bizarni Festival poklonika 1900.« Zar nije bolje i ljepše: U Las Vegasu (američ­ kom Monte Carlu) priređuje se već dvije-tri godine bizarni Festival po­ klonika 1900. Na naglašeno, istaknuto mjesto treba da dođe naglašena riječ priređuje, a iza nje onda enklitika se. Ali jednako je i bez stanke i bez zagrade kada je u pitanju naglašeno mjesto. U zagrebačkom dnevni­ ku čitamo 2. veljače 1962. ovu rečenicu: Obedska bara u Sremu, Ludoško jezero kod Subotice, Kopačko blato u Baranji i Hutovsko blato u Herce­ govini su najpoznatija stjecišta ptica močvarica u Jugoslaviji. Pravilno bi bilo: najpoznatija su ili jesu najpoznatija. Cesto se u govoru i pismu dešava da jednu rečenicu prekidamo ka­ kvom drugom umetnutom rečenicom. U tom slučaju nastavak prekinute rečenice iza umetnute rečenice istaknuto je i osobito naglašeno mjesto. Ni na takvom mjestu ne smije stajati enklitika. U jednom zagrebačkom dnevniku mogli smo 11. listopada 1961. pročitati takvu rečenicu s pogreš­ nim smještajem enklitike na naglašenom mjestu. Evo je: »Jedno od pita­ nja na kojima se ovdje često sukobljavaju gledišta je i problem odnosa s Belgijom.« Ovdje je riječ o enklitici je. Na njezinu mjestu treba da stoji naglašena riječ, dakle jest ili problem, pa se prema tome ta rečenica mo­ ra prestilizirati: jest i problem ili problem je odnosa. Pokušajmo s pravilnim naglascima pročitati ove tri »inkriminirane« rečenice, pa ćemo uvijek na kritičnom mjestu osjetiti nesklad, hrapavost,

a to treba da nam bude signal za bolju stilizaciju rečenice. Osobito često nailazimo na pogreške trećeg spomenutog slučaja, tj. nakon kakve umet­ nute rečenice, baš u novinarskim tekstovima. Takve pogreške nisu toliko uočljive dok su napisane, njihova očitost postaje jasnija kad se tekst pro­ čita glasno. I opet jedan razlog da svoj napisani tekst, prije nego ga po­ šaljemo u štampu, još jednom obavezno pročitamo. Pročitao sam jednom u »Telegramu« da je jezik kojim se piše »naj­ bolji u novinama«, ali ja se s tim ne bih složio. Nigdje nećete naći toliko pogrešaka protiv rečeničnog ritma koliko u novinama, a takve pogreške daju tekstu neprirodan tok, prekidaju rečenicu, zbunjuju osjetljivog či­ taoca. To je svakako znak slabije pismenosti, to je zapravo neosjećanje rečenice i njezina ritma, a rečenica je nosilac misli, veza pojmova suđe­ nja radi, kako bi rekao prof. Belić, osnovna jezgra izraza. Potrebno je prije svega osjećati rečenicu i njezin ritam te je pravilno graditi, a sve ostalo dolazi poslije toga.

AKTIVNA I PASIVNA KONSTRUKCIJA REČENICE Poznato je našim školovanim ljudima da se svaka rečenica može iz­ raziti na dva načina: aktivno i pasivno. Običnija nam je aktivna reče­ nica: Miroslav Krleža je napisao »Glembajeve« nego pasivna: »Glernbajevi« su napisani od Miroslava Krleže. Značenje je tim rečenicama posve jednako, ali naše jezično osjećanje lakše prihvaća aktivnu rečenicu. To dakako ne znači da pasivne rečenice ne smijemo upotrebljavati, nego sa­ mo da ih valja upotrebljavati umjereno i sa posebnim stilskim opravda­ njem. Zašto da govorimo da je Karlovac osnovan od nadvojvode Karla, kad možemo većma u duhu jezika reći da je nadvojvoda Karlo osnovao Karlovac godine 1579. Ali naprotiv rečenica »Bilo im je uskraćeno dra­ žesne lice i dražestan duh« u tom pasivnom obliku ima nešto drugačije, specifičnije značenje nego takva ista rečenica u aktivu: »Priroda im je uskratila dražesno lice i dražestan duh.« Dobar će stilist dakle odabrati ono što mu više odgovara da izrazi neku osobitost. Ako pogledamo tekstove naših dobrih pisaca, lako ćemo se osvjedo­ čiti da aktivno konstruiranih rečenica ima u njima mnogo više nego pa­ sivno konstruiranih rečenica. Pasivne se rečenice pojavljuju pretežno onda kada pisac želi naročito istaći lice ili predmet na kojem se neka radnja izvršava: »Ivan je bačen u tamnicu; Karlovac je osnovan od nad­ vojvode Karla; Pjesma je ispjevana od našeg pjesnika u vedrom raspo­ loženju.« Ako pak pisac želi istaći tko je nosilac radnje, poslužit će se aktivom: »Ivana su tamničari bacili u tamnicu. Nadvojvoda Karlo osno­ vao je Karlovac 1579. Naš je pjesnik ispjevao pjesmu u vedrom raspolo­ ženju.« Kad nema takvih potreba razlikovanja ili onakvih stilskih spe­ cifičnosti kakve su maločas spomenute, nije potrebno služiti se pasivnim rečenicama. 357

Baš zbog toga što su pasivne rečenice u našem narodnom jeziku do­ sta rijetke, nailazimo u govornom jeziku i u učeničkim, novinarskim i književnim tekstovima na osnovne pogreške u njihovoj konstrukciji. U jednom novinskom izvještaju o čitanju knjiga u javnoj knjižnici mogli smo pročitati rečenicu: »Najviše se čita Šenou, Hemingwaya i Krležu.« U pasivnoj konstrukciji ime lica na kojem se vrši radnja — mora doći u nominativ. Sjetite se rečenice: »Ivan je bačen u tamnicu.« Prema tome inkriminirana rečenica treba da glasi: »Najviše se čita Šenoa, Hemingway i Krleža«. To je dakako odgovor na pitanje: koji se pisac najviše čita. Ali na pitanje: kojeg pisca čitaoci najviše čitaju, odgovor je aktivno kon­ struiranom rečenicom: »Čitaoci najviše čitaju Šenou, Hemingwaya i Krle­ žu.« Spomenuti novinar ispremiješao je obje konstrukcije: iz aktivne je uzeo akuzativ bližeg objekta, a iz pasivne pasivni oblik glagola. A to je protiv duha našeg jezika, to je pogreška. A takvih pogrešaka ima u našim tekstovima priličan broj. Da bismo ih se ipak što uspješnije oslobodili, navest ću još koji primjer iz štampa­ nih tekstova. U jednoj šahovskoj rubrici mogli smo pročitati rečenicu: »Da li se tu poziciju moglo forsirano realizirati ili ne, sada je teško tvr­ diti.« I opet nailazimo na akuzativ objekta tu poziciju uz pasivni glagol moglo se realizirati, pa odmah osjećamo jezični nesklad. Uzmimo uz pa­ sivni glagol nominativ, pa će nam rečenica odmah postati ugodna, pra­ vilna: »Da li se ta pozicija mogla forsirano realizirati ili ne, sada je teško tvrditi.« A kad bismo htjeli reći aktivno, rečenica bi glasila: »Da li su tu poziciju mogli forsirano realizirati ili ne, sada je teško tvrditi.« Ali nije tako samo u novinarskim tekstovima. Evo i jednog književ­ ničkog teksta: »Puni susretljivosti ne mogu dopustiti da ih se odbije.« I opet uz pasivni glagol odbije se akuzativ bližeg objekta ih. Taj akuzativ treba dakle pretvoriti u nominativ, pa će rečenica pravilno glasiti: »Puni susretljivosti ne mogu dopustiti da budu odbijeni.« Dakle, da oni budu odbijeni. A još je bolje reći aktivno: »Puni susretljivosti ne mogu dopustiti da ih odbiju.« Mogao bih tako nabrajati i dalje: »što ih se može vidjeti« mjesto »što se mogu vidjeti« ili »što ih mogu vidjeti«. Ili: »Kada me se pita, reći ću« umjesto aktivne rečenice: »Kada me pitate, reći ću.« A može se kazati i pasivno: »Kada sam upitan, reći ću.« Ali nije ovdje moja svrha da nabrajam što sam sve našao u štampa­ nim tekstovima. Htio sam samo upozoriti naše pisce da se klone takvih šestih pogrešaka. Oni koji uče latinski, posve će lako shvatiti tipičnost pogreške, jer je i u latinskom jeziku u aktivnoj rečenici akuzativ bližega objekta: Magister laudat discipulum, a u pasivnoj rečenici ovaj akuzativ discipulum mora prijeći u nominativ discipulus, pa pasivna rečenica gla­ si: Discipulus laudatur a magistro. Smio sam se poslužiti ovim latinskim primjerom jer se u mnogim srednjim školama uči latinski. Ima još jedna, dosta česta sintaktička pogreška u vezi s pasivnom konstrukcijom rečenice. To je upotreba prijedloga po u pasivnoj rečenici umjesto prijedloga od. Spomenuta latinska pasivna rečenica prevodi se na hrvatskosrpski jezik doslovno: Učenik biva hvaljen od učitelja. A mi

ipak čitamo u štampanim tekstovima: Ove su zemlje poharane po Avari­ ma. Kao što rekoh, treba kazati i napisati: Ove su zemlje poharane od Avara. Isto je tako pogrešno reći: Izgrednici su uhapšeni po milicionari­ ma, a pravilno je: Izgrednici su uhapšeni od milicionara. Istoga je tipa i pogreška koja se vrlo često čuje: »Nije dopuštena •eksploatacija čovjeka po čovjeku.« Prema duhu našeg jezika treba reći: Nije dopuštena eksploatacija čovjeka od čovjeka. Dakako, i mjesto riječi eksploatacija bolje je reći izrabljivanje, dakle: Nije dopušteno izrablji­ vanje čovjeka od čovjeka. A da je aktivni izraz pogodniji u našem jeziku od pasivnoga, vidi se po tome kako nam je zgodna i jasna ta rečenica kad je preokrenemo u aktiv: »čovjek ne smije izrabljivati čovjeka.« Spomenut ću još samo jedan tip pogrešaka u vezi s pasivnom kon­ strukcijom rečenice. To je pogrešna upotreba instrumentala u koji se sta­ vlja vršilac radnje umjesto da se upotrijebi prijedlog od s genitivom. Pod utjecajem ruskoga jezika jedan je prevodilac preveo ovako: Petro­ grad je osnovan Petrom Velikim. U duhu našeg jezika: Petrograd je osno­ van od Petra Velikoga, ili još bolje: Petar Veliki je osnovao Petrograd. Oni koji prevode sa stranih jezika na naš treba da znaju da nekim jezicima više odgovara pasiv nego našem jeziku, pa prema tome moraju mnoge strane pasivne konstrukcije u naš jezik prenositi u aktivnim kon­ strukcijama. Dobro je bilo upoznati spomenute teškoće u vezi s pasivnim kon­ strukcijama jer se one dosta često pojavljuju u književnom jeziku baš pod utjecajem stranih jezika.

POJAVLJUJU SE I GRUBE POGREŠKE PRIJED LO G Z A NE POVEZUJE SE S INFINITIVOM

Ima jezičnih pogrešaka koje su tako vulgarne da se jezičnom struč­ njaku čini nepotrebno da o njima govori. Ta već i vrapci na krovovima pjevaju o njima podrugljivo, ali odjednom okreneš npr. dugme na svojem radio-aparatu da poslušaš književnu emisiju, a ta te pogreška udari po glavi i nasmije ti se u dokaz da je još živa. Pogledaš zatim malo lijevo-desno i opaziš da je ima i u novinama i u književnim novinama, pa i u umjetničkoj prozi. Ne preostaje ti dakle drugo nego da upreš u nju prstom i dadeš svoj prilog za njezino što potpunije istrebljenje. Kad sam dakle 21. listopada 1961. na str. 8. uglednog zagrebačkog dnevnika, u članku »Kad će boca pred vrata?« pročitao rečenicu: »Za nadati se je da će ovaj rok biti zaista konačan...«, pomislio sam da je to samo slučaj i da je tome kriva brzina kojom se za novine piše. Jer osuda povezivanja prijedloga za s infinitivom, što je k nama došlo preko nje­ mačkog i talijanskog jezika, tako je općenita i među jezičnim stručnja­ cima i među književnicima da je se kloni svaki prosječni poznavalac je359

zika. Nekoć su vrata zagrebačkih kuća bila okićena oglasima s upozo­ renjem da se u njima nalazi »soba za iznajmiti« umjesto štokavskog i književnog »iznajmljuje se soba«. Danas takvih oglasa više nema, ali po­ greška živi i dalje jer je podržava govorni jezik natrunjen dijalektizmima. Često možemo čuti u zagrebačkim obiteljima i lokalima rečenicu: »Što imate za jesti?«, premda se to štokavski pravilno kaže: »Što imate za jelo?« ili »Kakva imate jela?«. Ali dok je. to u govornom jeziku možda i ugodno zbog familijarnosti, u književni jezik takve konstrukcije ne smiju da ulaze. Stoga bi i naš pisac morao pravilno reći: »Možemo se na­ dati da će ovaj rok ...« Ali ja sam se dakako još više začudio kad sam, čitajući naknadno jedne jugoslavenske novine za društvena i kulturna pitanja od 22. rujna 1961, na str. 3. naišao na sličnu pogrešku u književnom tekstu: » . . . tr­ govci primitivne duše ali savršena instinkta za ponuditi i prodati.« To bi se dakako štokavski lijepo reklo: »... trgovci primitivne duše, ali savr­ šena instinkta da robu ponude i prodadu«, a ne bi bilo ni manje uvjer­ ljivo ni mnogo dulje. Ovdje već nisam nalazio mnogo opravdanja ni za pisca ni za novine jer se to sada dogodilo na »višem nivou«. A viši nivo većma obavezuje. Sada ćete već razumjeti da me je slična pogreška u govornoj emisiji naše Radio-stanice 15. veljače 1962. u ocjeni izvedbe »Zatočenika iz Altone« doslovno udarila po glavi i da poslije rečenice: »To je bilo i za oče­ kivati ...« nisam dalje mogao ni slušati. Zar dakle i na Radio-stanici, i to u kritičkoj ocjeni koju slušaju deseci hiljada ljudi pa onda slušajući kvare svoj jezični osjećaj umjesto da ga usavršavaju? Za njegovanje knji­ ževnog jezika i njegova izgovora Radio-stanica može učiniti vrlo mnogo i uradila je zaista vrlo mnogo. Nikad se ne smije zaboraviti da je slušaju velike množine naših ljudi, pa zbog toga treba ondje pravilnosti jezika i izgovora poklanjati izvanrednu pažnju. Zašto se takav tekst ne bi dao lektoru na dotjerivanje, pa bi rečenica glasila: »To se moglo i očekivati.« Baš su osjetljivi ovi jezični stručnjaci, reći će tkogod s prigovorom, čude se i najobičnijim pojavama. Ali neka takvi drugovi pomisle da je riječ o neobično grubim pogreškama, o kojima i vrapci na krovovima pjevaju. Kad sam ja bio student, pričalo se za tada živa prof. Tomu Maretića da ga je udarila kap kad je na oglasnoj ploči jednog mljekarstva pročitao da se u njemu prodaje »sviježe mljeko« (umjesto: svježe mlije­ ko). Neka dakle nama bude dopušteno da se samo čudimo i da takvim čuđenjem pokušavamo istrijebiti takve grube pogreške.

GENITIV POSESIVNI U posljednje vrijeme u dva se časopisa raspravljalo o genitivu po­ sesivnom, koji još zovemo posvojnim ili prisvojnim genitivom, pa i ge­ nitivom pripadanja. Potegnuti su i književnici i kritičari, ali kao što če360

sto biva, i bez svoje volje i pitanja: i filolozi. U takvim slučajevima filo­ lozi su obično oni treći, neprisutni, pa kao takvi, dakako, dobivaju naj­ više po glavi. Tako npr. piše jedan kritičar u 29. broju »Književnika« na str. 603. o nazivu Društva književnika Hrvatske pa iz njegove stilizacije izlazi da bi se možda Društvo i zvalo drugačije kad ne bi bilo »jednog učenog čovjeka i sveučilišnog profesora« koji naučava »kako u navede­ nom slučaju nije dobro reći Društvo hrvatskih književnika, iako je to gramatički pravilno, nego da treba reći Društvo književnika Hrvatske«. To dabome ne odgovara činjenicama u dva pravca: prvo, niti je taj za­ mišljeni profesor odlučivao o imenu Društva jer ga nitko o tom nije ni pi­ tao, i drugo: takva sveučilišnog profesora koji bi tvrdio da nije dobro reći Društvo hrvatskih književnika nema, a nije ni bilo, jer ipak svaki sve­ učilišni profesor, pa i asistent pri katedri za hrvatskosrpski jezik, poznaje jezik u tolikoj mjeri da može razlikovati ovako jednostavne stvari. Svakom je, i prosječnom jezičnom stručnjaku poznato da prisvojni pridjevi hrvatski, srpski, slovenski, makedonski, crnogorski i si. imaju dva osnovna značenja: 1. nacionalno i 2. teritorijalno. Pa i u Akademijinu Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika iz g. 1891. piše da hrvatski znači »koji pripada Hrvatima, a i Hrvatskoj«. Noviji leksikografi danas već objašnjavaju »onaj ili ono što pripada Hrvatima ili Hrvatskoj« ili »onaj ili ono što se ödnosi na Hrvate ili Hrvatsku«. Tako, razumljivo, i za sve navedene i slične primjere s potrebnom promjenom povezanom uz ime naroda ili zemlje. I baš zbog takva dva osnovna značenja možemo reći da rado pijemo hrvatska, makedonska ili slovenska vina, misleći pri tom na teritorijalno određenje, a ne na nacionalno obilježje. S druge strane opet govorimo o hrvatskoj, srpskoj, jugoslavenskoj kulturi, književnosti, naciji, svijesti i si., misleći pri tom na nacionalno određenje. Prema to­ me svaki prosječni poznavalac jezika zna da je sasvim pravilno reći Društvo hrvatskih književnika, misleći pri tom čak na oba značenja. A kakav bi to bio sveučilišni profesor koji to ne bi znao! Neki misle da se u polemici na račun trećih mogu govoriti i šale i nevjerojatne stvari. Ali to dakako ne znači da se pri takvoj dvoznačnosti iz težnje za većom jasnoćom ne može, mjesto prisvojnog pridjeva odabrati prisvojni genitiv, koji će jasno označiti da je riječ samo o teritorijalnom značenju: Društvo književnika Hrvatske, Nogometni savez Hrvatske. Riječ je dakle 0 Društvu kojemu se granice djelovanja protežu po SR Hrvatskoj, a ne svuda gdje Hrvati žive. Na takvu upotrebu genitiva posesivnog svakakoje u znatnoj mjeri djelovao sovjetski primjer, a i federativno uređenje socijalističkih zemalja koje osobito naglašavaju teritorijalni princip. Sa­ mo s potrebom takva osobitog naglašavanja može se razumjeti i usvojiti posesivni genitiv umjesto posesivnog pridjeva. Slična odstupanja poznaje 1 narodni jezik kad želi što osobito naglasiti: »Da si zdravo, sine Mrkonjića!« Nije rekao »Mrkonjićev sine!« A dva su značenja odista u ovim stilskim varijantama: na ulicama našega grada, odnosno: na našim grad­ skim ulicama. Ni književnik, ni kritičar, ni filolog ne smiju prešutjeti postojanje takvih preliva u značenju. Ali, razumljivo, gdje spomenuta teritorijalna značenja nije potrebno361

osobito naglašavati jer se sumnje neće pojavljivati, najbolje je ostati pri posesivnom pridjevu:- Hrvatsko filološko društvo, Slovenska akademija nauka, Jugoslavenska investiciona banka, Jugoslavenske željeznice. Sva­ kako, potrebno je da i oni najosjetljiviji znaju da takvi prisvojni pridjevi na -ski imaju nacionalno i teritorijalno značenje, a ne samo jedno od njih, pa će se mnogi nesporazumci ukloniti.

NEKOLIKO KRATKIH ODGOVORA Iz Rijeke je stigao upit da li je pravilno prodavaonica tekstila, kože, joto-materijala ili možda prodavaonica tekstilom, kožom, foto-materijalom. Upit ne bi bio postavljen kada jezični lektor značajne javne insti­ tucije, kako navodi dopisnik, ne bi propisivao i u tuđim tekstovima is­ pravljao taj izraz u prodavaonica kožom, tekstilom, foto-materijalom. Tako je, naravno, izazvao protest našeg dopisnika kojemu jezično osjeća­ nje govori da to treba reći samo ovako: prodavaonica tekstila, kože, foto-materijala i si. Ali šta može, lektor je »jezična vlast«, pa mu se svi po­ koravaju. Ako je tako kao što piše naš dopisnik — a nemamo razloga da u to sumnjamo — pred nama se očitovao simptomatičan slučaj koji go­ vori kako lektor kada nema potrebne stručne spreme može da učini više štete nego koristi. Taj lektor zna da se govori i piše: trgujem ribom, vo­ ćem i povrćem, pa i trgovina voćem i povrćem, te onda pogrešno zaklju­ čuje da treba govoriti i pisati prodavaonica kožom, tekstilom i si. Ali za­ boravlja da se govori prodajem kožu, tekstil, a to onda zahtijeva da bude samo: prodavaonica kože, tekstila. Caveant consules, tj. neka pripaze od­ govorni da na stručna mjesta postavljaju samo stručno kvalificirane osobe. Drugi se pak dopisnik tuži kako nailazi na konstrukciju eksploata­ cija čovjeka po čovjeku, a pravilno je eksploatacija čovjeka od drugog čovjeka ili, još bolje, ova se pasivno konstruirana rečenica, kojoj sam izo­ stavio završni dio nije dopuštena, može preokrenuti u aktivnu: čovjek ne smije eksploatirati (iskorištavati) čovjeka. Isto je tako pogrešna konstruk­ cija: diskutiranje po tom pitanju, a pravilno je diskutiranje (raspravlja­ nje) o tom pitanju. Nije pravilna ni rečenica: Marko se javlja za riječ po tom pitanju, nego treba reći pravilno: Marko se javlja za riječ o tom pi­ tanju. Sve su to pogreške koje su se uvukle u govorni jezik iz političkog I sindikalnog jezika, a on ne pokazuje uvijek dovoljno brige o duhu na­ rodnog jezika. Pobuna pak dopisnika iz Bosne što se u našoj štampi sve više upo­ trebljavaju tuđe riječi potpuno je razumljiva i opravdana. Zašto, veli, cifra i stomak kad imamo dobre svoje riječi brojka, želudac i trbuh? Ali nevolja je u tome što svi pisci i lektori ne gledaju na taj problem jedna­ ko. Mi svi želimo vrlo mnogo slobode za svoj jezični izraz, često i previše, a mnogi i nerado slušaju tuđe savjete u takvim pitanjima. Nema u nas

još dovoljno razvijene svijesti o potrebi njegovanja književnog jezika, a i ne gleda se još dovoljno jedinstveno na probleme književnog jezika. Tuđe riječi same za se nisu još nikakvo zlo, često nam pomažu i dopunju­ ju naš jezični fond, ali potpuno je pravilno dopisnikovo zaključivanje: »Mislim da treba da se služimo našim narodnim riječima kad god je mo­ gućno, a ne da mjesto njih uzimamo tuđe (kao što je činila Sterijina gospa Fema).« Književnici se toga pretežno i drže, ali novinari često zastranjuju. Naveo sam ove izvatke iz naših dopisa da bi se pisci zamislili nad tim pitanjima i da bi se još većma brinuli za pravilnost, čistoću i ljepotu jezičnog izraza. To zahtijeva, kao što vidimo, i glas naroda, a ne samo jezični stručnjaci.

ZBRKA S POVRATNIM GLAGOLIMA Čitao sam u književnom časopisu novu pjesmu mlade pjesnikinje i u njoj zapeo o stih: »i da jednog dana ustat ću se.« Pomislih da je zabuna ili štamparska pogreška, ali nakon tri stiha opet: »i da jednom, možda, ustat će se.« Nema šta, istina je, spomenuta pjesnikinja upotrebljava glagol ustati se kao povratni glagol, a naš bi to štokavski čovjek rekao bez povratne zamjenice: »i da jednog dana ustat ču«, odnosno: »i da jed­ nom, možda, ustat će«. Da ogledamo taj glagol u drugim varijantama! Govorimo i pišemo na primjer: ustao sam iz postelje, ustao je od bolesti, ustali smo protiv oku­ patora, ustajte, braćo! Kajkavci će doduše reći: usta! sam se, ustali smo se, a slično će reći i koji periferijski štokavac, ali to ne ide u književni jezik, nego se smatra dijalekatskom pojavom. Takvih glagola koji imaju uza se u dijalektima nepotrebnu povratnu zamjenicu se ima nekoliko, a najobičniji su još i najčešći sjesti i plakati. Toliko puta čujemo: mi smo se sjeli, nemojte se plakati, sjednite se, kaj se plačeš i si., a pravilno je samo: mi smo sjeli, nemojte plakati, sjednite, što plačeš. Može se postaviti pitanje kako je moguće da dolazi do takvih pojava. Prvo, govorni jezik u znatnoj mjeri utječe na one koji pišu, pa stoga nije dovoljno poznavati samo govorni jezik, nego treba uvježbavati, pa i učiti književni jezik. Svaki književni jezik treba učiti, pa ne vidim razloga po kojem bi se samo naš mogao znati bez učenja. Kakva treba da bude pri­ roda toga učenja, da li čitanjem tekstova dobrih pisaca, da li proučava­ njem gramatike, pravopisa i čitanjem rječnika, to je već drugo pitanje, ali za svakog pisca je neophodno potrebno da književni jezik jednom temeljito prouči i kasnije produbljuje pojedine spoznaje. Drugi je pak razlog takvih pojava u tome što i naš štokavski dijalekt kao osnova književnog jezika ima vrlo raznoličnu upotrebu povratne za­ mjenice se uz glagole. Jedni su od tih glagola po značenju pravi povratni glagoli, tj. takvi kojima se radnja vrši na samom subjektu, vraća se, ka­ žemo u gramatici, na subjekt, npr. djevojke se umivaju, hvalisavci se

hvale. U takvim je rečenicama zamjenica se pravi objekt. Drugi su od tih glagola nepravi povratni glagoli, radnja im se ne vrši na subjektu, nji­ hovo se nije objekt, oni bez toga se i ne mogu biti, npr. rado se smijemodobrim šalama, nadamo se boljem uspjehu. Treći su pak uzajamno-povratni glagoli, tj. takvi kojima se izriče radnja što je vrše dva ili više subjekata uzajamno: Mi se na ulici pozdravljamo; oni se često tuku. Povratni se glagoli osim toga upotrebljavaju i za pasivnu konstrukciju rečenice (Šenoa se mnogo čita; ljeti se mnogo pije pivo) i za izricanje zbi­ vanja koja se događaju prirodnom snagom (U dvorištu se suše drva; sni­ jeg se u proljeće brzo topi). Kadšto moramo malo i razmisliti da li je koja od tih radnja povratna ili pasivna ili uzajamna ili čak aktivna. Evo ne­ koliko takvih slučajeva: Pero se brije subotom (sam sebe, dakle povratnor ili ga brijač brije, dakle pasivno); Krave se na paši bodu (jedna drugu,, dakle uzajamno, ili bodu ljude, dakle aktivno); Ivan se tuče (tuče druge, dakle aktivno); Kuća se ruši (po prirodi je već trošna, ili je možda ljudi ruše, dakle pasivno). U takvoj raznoličnosti značenja (povratno, pasivno, uzajamno, pri­ rodno, aktivno) nije čudo što se neki glagoli pojavljuju s istim značenjem bez povratne zamjenice se ili s njom: šetati i šetati se, sjati i sjati se, početi i početi se, svršiti i svršiti se, brinuti i brinuti se. Ali među ta­ kvim dvojakim glagolima nema u štokavskom glagola ustati, sjesti, pla­ kati, premda se u dijalektima pojavljuje i povratni oblik. Samo se po se­ bi razumije da u književnom jeziku ima prednost štokavska upotreba. Prema svemu izloženome spomenuti stihovi treba da glase: » .. i da jednog dana ustat ć u . .. i da jednom, možda, ustat će.«

GLAGOLSKO I IMENlCKO IZRAŽAVANJE Započet ću analizom jedne rečenice iz mojega članka nad kojom su se očito mnogi čitaoci zamislili, a možda bili zbog nje i zbunjeni. To je ova rečenica: »Stoga dakle i jezik književnosti prosuđujemo prema uspješnosti vršenja njegova zadatka.« Mnogi je čitalac očito pomislio: »Evo ovdje nam jedan jezični stručnjak govori o potrebi poznavanja duha narodnog jezika, a sam piše takvu rečenicu kakve narodni čovjek ne bi nikad napisao.« Naš bi priprosti čovjek iz naroda tu rečenicu izrekaootprilike ovako: »Stoga dakle i jezik književnosti prosuđujemo prema tome kako on uspješno vrši svoj zadatak.« Hajde dakle da raspravimo i to pitanje! Navedeni primjer možemo povezati i s kojom drugom sličnom reče­ nicom koja ne potječe od pisca ovih redaka: »Pri radu pazi na držanje tijela i upotrebljavaj zaštitne naočari!« Ili: »Zbrajanjem dviju rečenica s jednim zajedničkim imenom nastaje silogizam čiji je rezultat treći sud u kojem se povezuju dva još nepovezana imena.« I te bismo rečenice mo­ gli reći narodskije: »Dok radiš, pazi kako držiš tijelo i upotrebljavaj za364

štitne naočari! Ako zbrojimo dvije rečenice s jednim zajedničkim ime­ nom, nastaje silogizam ...« Kao što već vidimo, pred nama je problem tzv. glagolskog i imenič­ kog načina izražavanja. Svi smo mi učili da našem jeziku više pristaje glagolski način, a da nekim stranim jezicima, npr. njemačkom, više pri­ staje imenički način izražavanja. A kako smo u drugoj polovici 19. sto­ ljeća upravo nemilice gonili iz svojeg jezika germanizme na koje smo nailazili, tako smo naučili dosljedno izbjegavati i imenički način izra­ žavanja. Ali i to je dobro samo u ograničenoj mjeri. U razgovornom i pripovjedačkom jeziku to se zaista može najtoplije preporučiti, ali već u stručnom i osobito naučnom jeziku to je vrlo često i nemoguće i nezgrap­ no. Ne smijemo smetnuti s uma da je u naučnom jeziku zbog njegove na­ ročite funkcije intelektualizacija i upotreba apstraktnih izražaja nužno došla do visokog stupnja. Glagolsko je izražavanje konkretni je, imeničko svakako apstraktnije. Stoga naučni jezik kao jezik intelektualizacije i apstrakcije nužno obiluje apstraktnim imenicama, njegova je rečenica često u najvećoj mjeri intelektualizirana. Ne samo to; naučni jezik u znatnoj se mjeri služi i stranim izrazima i mnogim neologizmima, pa možemo kao njegovo značajno obilježje istaći i to da je jedan dio, i to priličan dio njegovih izražajnih sredstava ograničen samo na uži krug pripadnika struke, dok za narodni jezik možemo reći da su gotovo sva njegova jezična sredstva zajednička narodnom kolektivu. Moramo dakle nešto drugačije suditi o naučnom, a drugačije o razgovornom i pripo­ vjedačkom jeziku. Kad bismo sve imeničke izraze naučnog jezika koji se mogu prenijeti u glagolsko izražavanje zaista i prenosili u glagolsko iz­ ražavanje, naučni bi se tekst jako raspričao i razvodnio. Tačnost izraža­ vanja zahtijeva jasne i određene pojmove, sažetost misli traži i sažetost jezika i ne može se uvijek zadovoljiti glagolskim opisivanjem i jednostav­ nošću narodnog izričaja. Stoga pogrešno rade oni lektori koji dosljedno prenose svako slično imeničko izražavanje u glagolsko bez obzira na na­ rav teksta. Različite sredine, različiti stupnjevi, različit način mišljenja, različit način izricanja misli. To što vrijedi za originalne tekstove vrijedi dakako i za prevedene. Prevodioci treba da uvijek prosude o kakvu se tekstu radi, pa prema to­ me treba da i postupaju. Ako narodni čovjek ima pravo na konkretno glagolsko izražavanje, ima dabome i čovjek od nauke pravo na apstrakt­ no mišljenje i apstraktno izražavanje. Sve, dakako, prema naravi i svrsi teksta. Ali prevodioci ipak treba da budno paze da ih pri prevođenju ne zanese duh stranog jezika, nego da ih iznad svega ipak vodi briga o funkcionalnosti samoga teksta.

365

PRIPAZITE NA BROJEVE U govoru i u štampanim tekstovima nalazimo sve više pogrešaka u vezi sa sklanjanjem i sročnošću brojeva. To je takva gramatička partija na kojoj se u nastavi jezika vrlo kratko zadržavamo, a ipak ima u njoj dosta problematičnosti. Nekako kao da se zadovoljavamo da nam učenici znaju brojiti, a kako da se tim brojevima služe, kao da nas i ne zanima. A pogledajte: 5. veljače 1962. u uglednom zagrebačkom dnevniku mogli ste pročitati na 4. strani da je u nekoj nesreći »smrtno stradalo četvorica dječaka«, a na strani 9. da je stradao avion »u kome se nalazilo tri člana posade«. Kao da je to napisao kakav stranac koji je tek počeo učiti naš jezik! A kad se u travnju 1961. godine dogodila ona nesreća na moru, iste su novine napisale da u »Malom Lošinju i Rabu i danas vlada opća žalost za šesnaestoricom mladića i djevojaka«, a u jednom književnom časopisu mogli smo nedavno pročitati da je Majda »pjevala slovensku pjesmu o dvojici zaljubljenih«, a u drugom opet da »sjede oni dvoje na jednoj strani«. Mogao bih tako nabrajati dugo i dugo, pogotovu kad bih još citirao i ovakve primjere: »Sastanak dva ministra održat će se uskoro i na njemu će se raspraviti problemi dvije zemlje.« Ali da ne biste ostali u nedoumici, potrebno je najprije pogledati u čemu su pogreške. Pođimo dakle redom! Pravilna je sročnost ili kongruencija da su u nekoj nesreći smrtno stradala četiri dječaka, da su se u avionu nalazila tri člana posade i da njih dvoje sjede na jednoj strani. Ne može se govo­ riti o dvojici zaljubljenih, nego o dvoje zaljubljenih, a nepravilno je također govoriti o šesnaestorici mladića i djevojaka umjesto o žalosti za šesnaestom mladića i djevojaka. Zar nije bolje da će se sastanak dvaju ministara, održati uskoro i da će se na njemu raspraviti problemi dviju zemalja? Hramlju dakle i kongruencija i deklinacija. Tko poznaje starije stanje hrvatskosrpskoga jezika, njemu je jasno zašto dolazi do takvih pogrešaka. Brojevi su u starijem stadiju našega jezika bili pretežno imenice te su se i deklinirali. Danas se dekliniraju samo još brojevi od jedan do četiri, pa brojne imenice dvojica, trojica, četvorica, dvoje, troje, četvoro i dalje, pa stotina, tisuća, hiljada, milijun, milijarda. Ali bro­ jevi pet, šest, sedam . .. deset, dvadeset, trideset i dalje izgubili su ime­ ničku promjenljivost te se danas u književnom jeziku vladaju kao pri­ lozi. Ipak uz te stare imenice sačuvana je kongruencija s genitivom množine imeničkog pojma: pet olovaka, deset krušaka, dvadeset mo­ maka. Kongruencija je pri tom sa srednjim rodom: došlo je dvadeset momaka, pet konja i deset magaraca. Nasuprot tome broj jedan slaže se s imenicom u rodu, broju i padežu: došao je jedan čovjek, jedna žena je došla, jedno dijete je došlo. Sve je to jednina određenoga roda. Ali brojevi dva, oba, obadva, tri, četiri imaju uza se dvojinu ili dual: došla su dva čovjeka, stigla su tri glasnika, pa prema tome: nalazila su se tri člana posade, a ne onako pogrešno kao gore: nalazilo se tri člana posade. A zbog toga što se brojevi dva, oba, obadva dekliniraju, ne treba i njih

gurati među indeklinabilne brojeve, pa je bolje i jasnije sastanak dvaju, ministara, problemi dviju zemalja, sukob triju prijatelja nego sastanak dva ministra, problemi dvije zemlje, sukob tri prijatelja. Nesklonljivost tih brojeva prodrla je dosad općenito u prijedloške izraze, pa je običnije: Otišao je na ljetovanje sa četiri sina, tražio sam ga u tri grada, dođoše predstavnici iz četiri sela. Postoje teškoće u vezi s nesklonijivošću brojeva većih od pet. Ako su takvi brojevi s prijedlozima, sve je jasno ako i nema dekliniranja: Do­ šao je sa četrdeset učenika, bombardirali su iz petnaest aviona. Ali ako je broj bez prijedloga pa ga treba deklinirati, moramo se radi jasnoće poslužiti brojnim pridjevima i imenicama. Ako su imenice ženskoga ili srednjega ili pomiješanoga roda, poslužit ćemo se brojnim pridjevima: Kazasmo to devetorim ženama, pogodismo ih sedmorim kopljima. Tako postupamo i onda kad se radi o predmetima muškoga roda: Odrezasmo užad devetorim noževima. Ali kada je riječ o muškim licima, poslužit ćemo se brojnim imenicama: Pokloniše to osmorici junaka, rekoše tO' trojici delegata. Sada nam je jasno u čemu je pogreška s onim primjerom iz Raba: ondje je poginulo 16 mladih ljudi, što djevojaka, što mladića,, dakle rodovi su pomiješani, pa je nepravilno reći: šesnaestorica mladića i djevojaka, nego treba reći: šesnaestoro mladića i djevojaka. Isto tako, ako su zaljubljeni mladić i djevojka, ne smijemo govoriti o dvojici za­ ljubljenih, nego o dvoje zaljubljenih. Uz dvoje, troje dolazi genitiv: dvoje zaljubljenih, pa prema tome treba reći: sjede njih dvoje na jedno] strani. Dakle: nas trojica — to su tri muška lica, a nas troje — to su muški i ženski, pa i djeca. Nepriliku izaziva i dekliniranje brojnih imenica dvoje, troje, čet­ voro ili četvero, koje se upotrebljavaju uz pomiješane rodove. Lako je kad te imenice dolaze u nominativ ili u akuzativ: Očekivao sam vas dvoje, stiglo ih je troje. Kad su uz te brojne imenice prijedlozi, nema njihova dekliniranja: Došla je s troje djece; između njih dvoje došlo je do svađe. Ali kada su takve brojne imenice bez prijedloga, moramo se poslužiti dekliniranjem: Poklonio je nekoliko knjiga troma djece; dali su tople hrane četrorma siročadi; njima dvoma nitko ne može pomoći. Pri svoj toj teškoći nešto je lakše kada se uz broj i imenicu nalazi atribut jer on izriče znatan dio deklinabilnosti. Poznat je stih iz narodne pjesme: Napit ću je mojim devet sura. Po zamjenici mojim osjećamo da je to dativ. Ali kad ne bi bilo te zamjenice, morali bismo reći: Napit ću je devetorici šura. Ima i treća varijanta koja nije toliko jasna: Napit ću je devet šurama. Sve nas to upućuje da brojne imenice i brojni pri­ djevi pomažu uklanjati teškoće zbog nesklonijivosti brojeva: Preporučismo to dvjesta devetorim ženama, rekosmo to tridesetorici učenika (kada su svi muškoga roda). Ima i nekih logičkih suprotnosti u vezi sa sročnošću brojeva. Ako imamo pred sobom višečlani broj, o kongruenciji odlučuje završni dm broja, a ne smisao. Kada kakav posao obavi šezdeset ljudi, predikat bi po logici morao doći u množinu, ali kongruencija je priloška sa srednjim rodom u jednini: Uradilo je to šezdeset ljudi. Ali ako dođe još jedan, 367

kongruencija je singulama prema rodu završnog dijela broja: Javio se na posao šezdeset i jedan čovjek; uradila je to šezdeset i jedna žena. Nigdje dakle množine iako to radi mnogo ljudi. Ako su na kraju takva višečlanog broja brojevi dva, tri, četiri, tada je kongruencija dualna: Javila su se na posao šezdeset i dva čovjeka. Ali: Javilo se šezdeset i pet ljudi. Tko ne pazi na te razlike, taj često griješi. Takve su i one na početku spomenute pogreške: smrtno stradalo četvorica dječaka, u avionu se nalazilo tri člana posade. Ali takve pogreške djeluju na nas kao kad stranac govori hrvatski ili srpski. Što nam sve to kazuje? Sve nas to poučava da treba učiti i svoj materinski jezik, da treba o njemu razmišljati i upoznavati njegove mnogobrojne mogućnosti. Smijemo li govoriti i pisati materinskim je­ zikom tako da se čini kao da to stranac govori i piše našim jezikom? J a mislim da ne smijemo.

DEKLINABILNOST ILI INDEKLINABILNOST IMENICE »NIZ, NIZA« U posljednje vrijeme u književnim se tekstovima može kadikad zapaziti nesklonijivost (indeklinabilnost) imenice niz, niza. To je svakako novija pojava današnjega književnog jezika. Neki pisci srednje, a i naj­ mlađe književne generacije pišu, a valjda i govore: »Naveo je to u niz primjera. . . Potvrdio je s niz svojih tekstova da nema što tražiti u literaturi.« Ovaj posljednji primjer odštampan je na drugoj strani 111. broja »Telegrama«, a mogao bih navesti slične potvrde i odrugud s imenima autora. Kada takve konstrukcije čita naš čovjek s dobrim jezičnim osjećajem, malo se zbuni, ali brzo prometne te rečenice u na­ rodni izraz: naveo je to u nizu primjera, potvrdio je nizom svojih tek­ stova da nema što tražiti u literaturi. Postavlja se sad pitanje kakva je “to pojava i može li se ona preporučiti za upotrebu u književnom jeziku. Imenica niz, niza zapisana je kao imenica muškoga roda u svim našim novijim rječnicima. Pravo joj je značenje »ono što je nanizano na čemu jedno do drugoga«, pa se tako govori o nizu bisera, jagoda, dukata. Po­ znat je stih iz narodne poezije: Zubi su joj dva niza bisera. Ali riječ niz, niza dolazi vrlo često i u prenesenom smislu: niz događaja, niz pripovije­ daka, niz velikih ljudi, nizovi godina, čitav niz primjera, pa dakako i niz tekstova. U rečenicama takvi se skupovi prema potrebi i sklanjaju, tj. deklinira se prvi di-o skupa: u nizu događaja, u nizu pripovijedaka, kroz nizove godina, u čitavom nizu primjera, u nizu velikih ljudi, s nizom tekstova. Tako npr. piše dobar štokavski pisac: »Ja sam kroz duge nizove godina pribirao priče.« Stoga dakako i svi naši leksikografi bilježe tu imenicu kao promjenljivu, deklinabilnu riječ. U primjeru »potvrdio je s niz svojih tekstova da nema što tra•žiti u literaturi« imenica niz upotrijebljena je indeklinabilno, a to, vidimo, nije u duhu narodnog jezika. Neka analogija mogla bi se pronaći u sin368

taktičkoj upotrebi imenice (ili priloga) bezbroj. Ta je imenica, po Maretićevu mišljenju, stvorena prema pridjevu bezbrojan, ali nije na­ rodnog podrijetla, nego je načinjena prema njemačkom Unzahl. Ona se odista i ne deklinira: u bezbroj slučajeva nailazimo na potvrde, to se pojavljuje u bezbroj varijanata. Stoga neki, npr. Ristić i Kangrga, drže da to i nije imenica, nego prilog: bezbroj varijanata — mnogo varijanata. Prema izrazu »u bezbroj varijanata« razvio se indeklinabilni izraz »s niz svojih tekstova, u niz primjera«. Ali dok je riječ bezbroj tako neobi­ čna da Maretić mjesto nje predlaže imenicu bezbrojnost, dotle je napro­ tiv riječ niz, niza u našem narodnom i književnom jeziku tako živa i tako česta u promjenljivom obliku da indeklinabilno, odnosno priloško niz djelüje kao nasilje. Pa i pojavljuje se za sada samo u tekstovima nekoli­ cine pisaca, a većina književnika služi se promjenljivom riječi. To nam je dovoljan razlog da indeklmabilnu upotrebu smatramo za nepravilnu, pa lektori s pravom treba da interveniraju. Hrvatskosrpski književni jezik tipičan je indoevropski jezik s razvi­ jenom deklinacijom i konjugacijom. Neki balkanski jezici izgubili su deklinaciju, a izgubili su je pod njihovim utjecajem i neki naši istočni govori. U hrvatskosrpskom jeziku indeklinabilna je samo imenica doba: u to doba, iz tog doba, ali i ona već i u govoru i u pisanju poprima pro­ mjenu: u tom dobu, i to za sada pretežno u ekavskom govoru. Pisao sam već u prethodnom članku da je bolje reći i napisati »sastanak dvaju dr­ žavnika« nego »sastanak dva državnika«. Sve nam to govori da i imenicu niz, niza treba upotrebljavati deklinabilno, dakle: u nizu primjera, s nizom tekstova, pred nizom teških problema i si. Ne treba nas nipošto zbunjivati što jedan naš vrlo ugledni književnik srednje generacije pretpostavlja indeklinabilnost. To u njega treba shvatiti kao individualnu osobinu bez književne uopćenosti.

TAKOZVANI SLAVENSKI GENITIV Pisao mi je jedan čitalac i prigovorio jeziku nekog odštampanog teksta većinom opravdano, ali zapeo je pri konstrukciji »nisam čuo vašeg odgovora« i zatražio da se napiše »nisam čuo vaš odgovor« s ob­ razloženjem da imenica odgovor znači nešto neživo, pa uz prelazni glagol čuti treba da dođe akuzativ jednak nominativu. Ali ovdje se on zapravo zapleo. Ono »nisam čuo vašeg odgovora« nije nipošto akuzativ, nego je naprotiv genitiv koji stoji doduše uz prelazni glagol, ali je taj prelazni glagol negiran, a uz negirane prelazne glagole u slavenskim jezicima, pa i u hrvatskosrpskom, dolazi vrlo često genitiv, tzv. slavenski genitiv. Poznata je narodna poslovica »Dogovor kuće ne obara«. Ovo kuće nije akuzativ množine, nego genitiv jednine, i to genitiv uz negirani pre­ lazni glagol. Obaram kuću — ne obaram kuće. To je poznata jezična pojava koja se u usporedbi s drugim jezicima obično prikazuje na škol24 Jonke

369

skom primjeru: Imam knjigu — nemam knjige. Pri tom se ukazuje npr. na latinski ili njemački jezik, u kojima u jednom i drugom slučaju dolazi akuzativ jednine: habeo librum — non habeo librum; ich habe das Buch. — ich habe kein Buch. U skladu s ovim što je rečeno narodni pjevač pjeva: »Prođi, Marko, ne zameci kavge; neće Omer majke poslušati; ti Kotara ni vidio nisi, kamol’ mojoj kući dolazio«, a i književnici 19. i 20. stoljeća pišu: »Nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; neće drugome volje da kvari; zakleo sam se, a ja svoje kletve ne gazim; a oni ne mogoše krave prodati (Glišić); tek što svih tih sablasti ne vide naši trahomi (Ujević); ne pozna­ jem smjera i ne tražim luku (Kaštelan).« Ali premda je tako, u isto vrijeme i u istih pisaca nalazimo i akuzativ uz negirane glagole: »Što mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje; neprijatelj je pobjegao glavom bez obzira, ne uzevši ni naj­ nužnije stvari; ali slavu vrta tada nitko neće spasti (Ujević); on se bojao da ne izgubi svoju slavu; ne znam mu izvor (Kaštelan).« Može se uspore­ đivanjem primjera zapaziti da se uz negirane glagole ne upotrebljavaju u genitivu pridjevi, zamjenice i brojevi srednjega roda. Običnije se govori i piše s akuzativom: »Ne možemo to učiniti; nemam ništa dobro da vam kažem; nikada ništa nečasno nije učinio«, nego to isto s geniti­ vom: »Ne možemo toga učiniti...« Stoga se i glasovita Remarqueova knjiga pravilno zove: »Na zapadu ništa novo.« Uspoređujući književne tekstove 19. i 20. stoljeća, ipak se može za­ paziti da slavenski genitiv u novije vrijeme sve više ustupa akuzativu bližeg objekta. Slična se pojava može zabilježiti i za govorni jezik naših školovanih ljudi. Stoga ćemo danas češće čuti i napisati: »On ne poznaje ni svoj materinski jezik« nego s genitivom »On ne poznaje ni svog mate­ rinskog jezika«. Zato se i našem čitaocu učinilo nepravilnim »nisam čuo vašeg odgovora«, ali nakon ovog razmatranja bit će mu jasno da je dobro i s ovakvim slavenskim genitivom, ali i s akuzativom daljeg objekta: »Nisam čuo vaš odgovor.« Razumljivo je da će starije i narodske konstrukcije sa slavenskim genitivom čuvati svaki pisac kojemu je stalo do čistog narodnog jezičnog duha, ali nije dobro mehanički ili šablonski postupati u bilo kojem pravcu. Neki poklonici narodnog izraza prebacuju u genitiv i zamjenice srednjega roda, iako smo vidjeli da se to ni u 19. stoljeću nije činilo. Drugi pak pobornici novijega i »jasnijega« nemilice gone slavenski ge­ nitiv, pa se onda kadšto osjeća suhopamost njihova stila. Pravi put je nekako po sredini; svaka rečenica ima svoj tempo i svoj ritam i specifi­ čan način izražaja koji je poznat dobru poznavaocu jezika. A taj će svojim prokušanim osjećajem za stil intimno osjetiti gdje bolje pristaje slavenski genitiv, a gdje akuzativ bližeg objekta. Treba poznavati i pri­ znavati jedno i drugo, a upotrijebiti ono što nam diktira rečenica i u njoj upotrijebljeni izraz, i s obzirom na narodnu i književnu dosadašnju praksu. Za potvrdu ogledajmo još jednom Kaštelanov primjer: »Ne po­ znajem smjera i ne tražim luku.« U jednoj rečenici upotrijebljene su obadvije mogućnosti,

ŽIVO I NEŽIVO U JEZIKU U slavenskim jezicima, pa dakle i u hrvatskosrpskom, dosta se često pojavljuju neke razlike u promjeni riječi koje znače što živo ili neživo. U deklinaciji imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva muškoga roda koji znače što živo akuzativ jednine jednak je genitivu jednine, a u onih koji znače što neživo akuzativ je jednak nominativu jednine. Vidimo to jasno u primjerima: »Pozdravio sam onog pristojnog čovjeka; naoštrio je ovaj veliki nož.« Tako je i onda kad se imenica izričito ne spominje: »Upitaj prvoga (misli se: čovjeka) na kojeg se namjeriš; uberi najljepši (misli se: cvijet) na koji naiđeš!« Ipak ova se razlika u govornom i pisanom jeziku dosta često zane­ maruje, pa se pojavljuju pogreške sasvim primitivnog tipa. Tako smo nedavno i u tekstu jednog uvaženog književnika mogli pročitati ovakvu rečenicu: »Prekinuo me u dozivanju njenog lika kakvog sam zapamtio i nosio...« (»Telegram«, 17. VIII 1962.) Imenica lik shvaća se kao nešto neživo, pa joj je akuzativ jednine jednak nominativu (lik), te prema tome i njezina zamjenica kakav mora biti u akuzativnom obliku jednaka nominativu, dakle: »Prekinuo me u dozivanju njenog lika kakav sam zapamtio i nosio...« U novinama slične su pogreške češće nego u knji­ ževnim tekstovima: Pročitao sam članak kojeg (mj. koji) je napisao naš suradnik; probo ju je nožem kojeg (mj. koji) je donio sa sobom i si. Premda su to osnovne pogreške, ipak je potrebno na njih upozoriti jer se pojavljuju često i jer vrijeđaju jezično osjećanje dobrih poznavalaca jezika. Naš narodni jezik dobro je sačuvao spomenutu morfološku razliku, pa je dosljedno provodi i u onih imenica muškoga roda koje imaju dvo­ jako značenje, tj. jednom znače štogod živo, a drugi put štogod neživo. Takve Su npr. imenice član, vjesnik, glasnik, kokot, oroz, rak i još neko­ liko njih. Ogledajmo ih sa značenjem čega živog u rečenicama: »Pozdra­ vili su srdačno novog člana upravnog odbora; poslali smo glasnika u obližnje selo; uhvatili su kokota; vidjeli smo velikog morskog raka.« Ali kad znače neživo, akuzativ im je drukčiji: »Pročitao sam peti član ovog pravilnika; kupio sam Šahovski glasnik; napeo je kokot (oroz) na pušci; izliječio je rak u grlu.« Izuzimaju se od toga zbirne imenice: narod, naraštaj, odbor, čopor, podmladak, kršćanluk i si. Premda znače živo, ipak imaju akuzativ jednak nominativu, kao imenice za neživo: »Vidjeli smo borbeni narod; pozdravili smo srdačno upravni odbor; natjerali smo u bijeg čopor vukova; dužnost nam je da se brinemo za podmladak.« Izuzeci u suprotnom smislu jesu imenice mrtvac i pokojnik. Premda znače neživo, ipak im je akuzativ jednak genitivu kako je u imenica koje znače živo: »Vidjeli smo mrtvaca; poškropili smo pokojnika.« Razlozi su psihološke prirode: te imenice naime znače nešto što je nedavno bilo živo, a sada je već neživo, pa odatle to pomjeranje. Vjerojatno će manje zanimati naše čitaoce da i imenice istih akcenatskih tipova imaju u nekim padežima drugačije akcente ako znače 371

što živo, a drugačije ako znače što neživo. Imenica žena i voda imaju kratkouzlazni akcent na prvom slogu, ali u akuzativu jednine imenica žena zadržava isti akcent, a imenica voda mijenja ga u kratkosilazni (ženu, vodu). Tako je i 's mnogim sličnim imenicama ženskoga roda, a takve pojave vidimo u nekim padežima i u muškom rodu, sve po razlici živog i neživog (grad — u gradu; vük — ö vüku). I opet su izuzeci zbirne imenice (djeca, vojska). Govorimo pravilno: za ženu, ü vodu, za djecu, ü vojsku, za slugu. Ali da se vratimo na početni problem! Treba, rekosmo, razlikovati akuzativne oblike imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva muškog roda za živo i neživo. Treba se čuvati nepotrebnih zamjenjivanja, osobito kad nije spomenuta imenica, i držati se književne i narodne norme kakvu vidimo i u ovom poznatom primjeru: »Evo ti vraćam prsten koji (a ne: kojeg) si meni dala.« Suprotna praksa odaje prilično nepoznavanje duha materinskog jezika.

Ču v a jm o

s e s in t a k t ič k ih p o r e m e ć a ja

Kad učimo koji strani jezik, najveću nam poteškoću zadaje svlada­ vanje sintaktičkih osobitosti. Odnosi subjekta i predikata, odnosi dijelova subjekatske i predikatske sintagme, odnosi glavnih i zavisnih rečenica značajan su dio obilježja svakoga književnog jezika. Tako je onda i sin­ taktička struktura hrvatskosrpskoga književnog jezika najveća zagonetka za svakoga onoga koji uči naš jezik. Ali naši ljudi nose je u sebi kao baštinu svojih otaca i djedova, jer se ona oblikovala u davnoj prošlosti i usavršavala sve većom upotrebom od najstarijih vremena do danas. U toj suradnji vjekova, koja sjedinjuje usmeni i pismeni izraz štokav­ skoga čovjeka, svaka je nijansa brižljivo izgrađena određenošću i razgraničenošću, u svemu tome vlada pouzdan sistem, koji se ne može lako narušiti. To nas dakako obavezuje da se držimo toga sistema ako ne želimo umjeti nesklad u svoj jezični izraz i izazvati zabunu i neraspolo­ ženje onih s kojima razgovaramo ili za koje pišemo. Stoga, ako Englezi kažu Vm not going to teli, mi to ne smijemo prevesti na engleski sintaktički način engleskom konstrukcijom, nego na svoj način, dakle: ne namjeravam, neću kazati. Isto tako, kada Rusi kažu U menja bljesnula myslj, mi to možemo reći samo na svoj, makar i drugačiji način: sijevnula mi je misao. Rusko U menja njet knjigi mi prevodimo sasvim naški: nemam knjige, a ne: u mene nema knjige. Sasvim je jasno da se i u razgovoru i u pisanom jeziku moramo držati sintaktičkog sistema svojega jezika i da ne smijemo kvariti njegov duh. Ako do takva kvarenja dolazi u književnom jeziku, treba na to odmah upozoriti. Ako dakle u nedavno objavljenom književnom tekstu, koji nema težnja za jezičnom akrobacijom, pročitamo rečenicu: »Sjedeći tako, licem okrenutim smjerom vožnje, osjećao sam tu radost i žalost« ili drugu

rečenicu: »Ona je bila mala, okrugla, bucmasta lica, uredno i neobično čisto odjevena, licem crvenim od suza i zgrčenim u grimasu plača, očaja«, — tada ćemo u tren oka osjetiti da se u tim rečenicama brije takav sintaktički poremećaj. Ne bih se na to ni osvrtao kada to ne bi bilo u tekstu jednoga od naših najboljih književnika i kad se taj poremećaj ne bi ponavljao, što je znak da to nije slučajna pogreška. Nemojmo se varati, ono licem okrenutim smjerom vožnje i licem crvenim od suza nije nikakav stilistički efekt, nego narušavanje hrvat­ skog i srpskog sintaktičkog sistema. U našem jeziku to bi se pravilno reklo: »Sjedeći tako, lica okrenuta u smjeru vožnje, osjećao sam tu ra­ dost i žalost«, odnosno: »Ona je bila mala . .. uredno i neobično čisto odjevena, lica crvena od suza i zgrčena u grimasu plača, očaja.« Podsjetit ću strpljive čitaoce na neke lijepe primjere iz narodnog i književnog jezika: »Dođe momče crna oka, na konjicu laka skoka. — Oni vode Mustajbega vezanijeh ruku naopako. — Ovdje, u bolu srca istrzana, ja nosim kletve svih patnja i muka . .. (Šantić).« To su sve tzv. kvalitativni geni­ tivi: djevojka modrih očiju, čovjek plave kose, dijete rumenih obraza. Stoga i Dobriša Cesarić pjeva: »I ovo dijete plavih očiju u meni opet počinje da živi.« Ali umjesto kvalitativnog genitiva, koji ima atributno značenje, u novije se vrijeme u književnom jeziku, očito pod utjecajem sličnih kon­ strukcija, ali i pod utjecajem stranih jezika, razvila kadšto i prijedloška konstrukcija. Takav atributni odnos i takvu kvalifikaciju izriče imenica s prijedlogom s, sa. Prema tome čitamo u Cesarića i ovo: »I uvijek ista sirotinja uđe u njezinu svjetlost iz mraka, I s licem, na kojem su obično brige, pređe je u par koraka.« I u ćosićevim »Deobama« (268) nalazimo: »Ili ćeš se osloboditi svojih mirnodopskih i seljačkih predrasuda, ili ćemo nas dvojica u jednom od narednih sutona, s rukama vezanim na leđima, sići u potok.« Ovdje smo već na korijenu sintaktičke povrede o kojoj je riječ. Naš je nespomenuti pisac nepotrebno odbacio prijedlog s, sa i pogrešno zadr­ žao samo instrumental (licem okrenutim, licem crvenim i zgrčenim). Ako je već ono s licem i s rukama novija, analogijska konstrukcija, ovo treće je prava pogreška. Sličnih konstrukcija s takvim značenjem u našem jeziku nema. Svakako, najvećma je u duhu našeg jezika u takvim slučajevima kvalitativni genitiv. Instrumental bez prijedloga nema ovdje upravo nikakva opravdanja. Instrumental s prijedlogom može se podnijeti samo u rijetkim slučajevima, koji su uvjetovani stilskim potrebama.

DISTRIBUTIVNI SINGULAR I PLURAL Ima jezičnih pojava koje nas u prvi mah zbunjuju jer ne možemo brzo otkriti njihovu zakonitost. Događa se tako da su gramatički pravilne dvije varijante jednoga izraza, a kadšto je pak pravilna samo jedna od 373

takvih varijanata. Tek potanjom, najčešće stilističkom analizom otkri­ vamo uzroke takvih različnih mogućnosti. Da budem konkretniji, navest ću primjere. Neki će pisac napisati rečenicu: »Psi su mahali repovima«, a drugi: »Psi su mahali repom«, a gramatičar će moći reći samo to da je i jedno i drugo pravilno. Ali u rečenici »Zatvorit ćemo im vrata pred no­ som« ne možemo računati s takvom dvpstrukošću, pa nije skladno reći: »Zatvorit ćemo im vrata pred nosovima.« Suprotno tome sasvim je pra­ vilna rečenica književnika Slavka Kolara: »Što su se krave, molim vas, te krave, uzmahale repovima«, a naše nam razvijeno jezično osjećanje ka­ zuje da ne bi bilo adekvatno: »Što su se te krave uzmahale repom?« Ako sve to još jednom pregledamo, zapažamo zapravo tri mogućnosti: ili oboje, ili samo singular, ili samo plural. Ali kada koje od toga i zašto? Takav rečenični odnos subjekta, objekta i adverbnih oznaka, pri ko­ jem je subjekt u pluralu, a objekt i adverbne oznake dolaze u singularu ili pluralu, ali se odnose na svaki sastavni dio subjekta, zove se u lin­ gvistici distributivnim singularom, odnosno distributivnim pluralom. O njemu pisac velike »Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga knji­ ževnog jezika« prof. Tomo Maretić kaže u 456. paragrafu god. 1931. doslovno ovo: »Nema pravila za slučajeve, kad se govori o čemu u plu­ ralu, a ktome još o predmetu, koji svakome pojedinom od onoga, što stoji u pluralu, pripada.« I navodi primjere: »Onda se gdjekoji starci uhvate za bradu govoreći. — Gdje veliki konji igraju, malijema trbusi pucaju.« Ipak, stilističkim proučavanjem tekstova koje je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu provodio u seminarskim vježbama pok. sveuč. profe­ sor Stjepan Ivšić, a poslije njega i neki njegovi učenici, otkrila se i za tu pojavu neka određena zakonitost. Pokazalo se pri tom u prvom redu da se neke takve rečenice mogu pojavljivati u objema varijantama ako ni­ jedna od njih ne donosi promjenu značenja (Psi su mahali repovima — Psi su mahali repom; Svi učenici podigoše kape na pozdrav — Svi uče­ nici podigoše kapu na pozdrav). Ako bi pak promjena broja, tj. singulara i plurala, mogla donijeti kakvu promjenu u značenju, tada se uzima onaj broj koji u stvarnosti zaista postoji: »Dva gospodina sjede na stolicama (tj. na dva stolca). — Dva gospodina sjede na stolcu (tj. oba na jednom stolcu).« Tako onda želja i potreba za jasnoćom nužno ograničavaju usporednu upotrebu distributivnog singulara i plurala. Ali pažljiva stilistička ispitivanja otkrila su i druge zakonitosti. Sa­ mo distributivni singular pojavljuje se i onda kada imamo pred sobom stalne izraze, kao što su npr. držati se ko pijan plota, staviti ruku na sr­ ce, polazi komu što za rukom, zatvoriti komu što pred nosom, pa se pre­ ma tome i uz subjekte u pluralu pojavljuju samo distributivni singulari u rečenicama: »Držali su se tih djevojaka kao pijan plota. — Stavite ruku na srce! — Zatvorit ću im vrata pred nosom. — Ali to im je slabo pola­ zilo za rukom.« Samo distributivni singular pojavljuje se i pri upotrebi apstraktnih imenica: »Oni su živjeli u nekoj umišljenoj veličini. —>To su ljudi svjesni svoje duševne premoći. — Svi su izgubili svoju obzirnost, ozbiljnost, mir.« Distributivni singular pojavljuje se pretežno i od imenica koje zna-

če dijelove tijela: »Gdjekoji se starci uhvate za bradu govoreći. — Djecu ne valja tući po glavi. — Roditelji treba da paze na to da djeci uvijek bude nos čist.« Ipak težnja za nešto većom određenošću i zornošću može u nekim takvim slučajevima nametnuti i plural: »Psi su mahali repovima. Svi su odlučili da će ubuduće bolje paziti na svoje jezike.« Može se za­ ključiti da je singular u distributivu nešto apstraktniji, a plural nešto određeniji, plastičniji. I napokon, distributivni plural nužno dolazi iza iterativnog (učesta­ log) glagola ili uopće iza radnje koja se ponavlja, a to je ponavljanje izra­ ženo i kakvim drugim sredstvom, a ne samo iterativnim glagolom: »I već su se eno raspričali, razmahali rukama, rasklimali glavama, raspušili (Kozarac). — Od vremena do vremena gospoda vade svoje doze s cigare­ tama, a dame svoje štiftove s ružom (Kolar). — Pogasite svijeće! — Što su se te krave razmahale repovima (Kolar).« Svagdje bi ovdje distributivni singular bio sasvim nepriličan. O tome je dosad u našoj stručnoj štampi potanje pisao dr Zlatko Vince (Jezik, 1958), pa su i neki primjeri preuzeti iz njegove rasprave. Dok sam bio asistent u prof. Ivšića, prof. Ivšić je o tom problemu zadao nekoliko seminarskih radnja studentima. Svakako, spoznaja je prema Maretićevu vremenu proširena, i to, slično kao i u problemu reda riječi u rečenici, stilističkom analizom književnih tekstova.

KOLEBLJIVOSTI KONGRUENCIJE Nepriliku nam kadšto zadaje i problem sročnosti ili kongruencije onih imenica kojima se prirodni i gramatički rod ne podudaraju. Takve su npr. imenice vojvoda, starješina, sluga, kolega, zlopamtilo, piskaralo, zatezalo, momče, djevojče i si. Poznato nam je da je za imenice vojvoda, starješina, sluga, kolega pretegla u jednini sročnost po muškom rodu (hrabar vojvoda, dobar sluga, dragi kolega), a u množini po ženskom ro­ du (hrabre vojvode, dobre sluge, drage kolege). Ali uz to se javljaju i kolebanja, pa i u narodnom, a kadšto i u književnom jeziku nalazimo i u jednini ženski rod (najgora varalica, vjerna sluga) i u množini muški rod (dragi kolege, pravi barabe). Tako je i ovaj besposlica, ali besposlico jedna, pa kukavico bijedna, sve prema tome što u svijesti pretegne, pri­ rodni ili gramatički rod. U imenica koje se svršavaju sufiksom -lo jaka je težnja za provođe­ njem gramatičkog roda: »Ovo piskaralo uzalud muči pero i hartiju. Ta­ kvo zlopamtilo ne rađa se svaki dan.« Ali i u govoru i u pisaca pojavljuje se i sročnost po prirodnom rodu: »Slab sam pamtilo. Našao je nekakvog piskarala i preko njega proturio u novine.« U ovom posljednjem pri­ mjeru vidimo kako je čak imenica srednjega roda u akuzativu dobila na­ stavak imenice muškoga roda, premda inače imenice srednjega roda ima­ ju akuzativ jednak nominativu. 375

Momče i djevojče imaju kongruenciju po srednjem rodu: »Kladilo se momče i djevojče ...« U daljem tekstu pojavljuju se kolebanja između ženskog i srednjeg roda za imenice tipa djevojče i između muškog i sred­ njeg roda za imenice tipa momče: »Djevojče pristane za njim i stane ga moliti da joj kaže. — Kad to čuje, momče stane plakati i moliti se da on to ne može učiniti. — Tu se nađe tursko momče mlado, ono ide paši na razgovor.« Takva kolebanja u daljim dijelovima teksta pojavljuju se i uz one prije spomenute imenice tipa sluga: »Kad to čule age od Udbine, njemu jesu riječi besjedili.« Od svega spomenutoga nas će svakako najviše zanimati da li se po­ red sročnosti sa ženskim rodom u množini (hrabre vojvode, dobre sluge, drage kolege) može smatrati pravilnom i sročnost s muškim rodom u množini (hrabri vojvode, dobri sluge, dragi kolege). Poznato nam je kako je u 19. stoljeću pjevao Ivan Mažuranić: »Ajte amo, sluge moje, Brđane mi izvedite!« Pa i Tresić-Pavičić je pisao: »U zatvoru je posjećuju otmje­ ne gospođe i sve moguće dangube.« Ali u dvadesetom stoljeću u hrvat­ skih se književnika u znatnoj mjeri pojavljuje i u množini muška kongruencija. Tako npr. čitamo u Miroslava Krleže: »Kao da tamo nema Lupčeka i kao da se tu ne kese ovi barabe.« U Slavka Kolara također nalazimo kongruenciju s muškim rodom: »Sutradan su došla dvojica njegovih kolega«, a ne sa ženskim: »Sutradan su došle dvije njegove ko­ lege.« To je u književni jezik prodrlo svakako iz gradskog govornog je­ zika, a nije ograničeno samo na 20. stoljeće. I u 19. stoljeću možemo naći npr. u Ante Kovačića: »Ovi posljednji bijahu njegovi, kako ih on nazi­ vaše, kolege.« Ali taj prodor u književni, novinarski i razgovorni jezik tako je jak da su i opet filolozi morali ustupiti pred frontalnim napada­ jem, pa više ne rogobore ni protiv muške kongruencije u pluralu, nego je dopuštaju kao usporednu sa ženskom kongruencijom. Takva je pojava svakako proširenija na zapadu nego na istoku. Prema svemu što sam rekao, dobro je dakle i dragi kolege i drage kolege, ali i u svima prije spomenutim slučajevima uvijek treba ići za onom varijantom koja je općenitija, dakle: vjerni sluga, hrabri vojvoda, ali kukavico jedna, besposlico bijedna, pa i ljuta varalica, teška pijanica, dobra mušterija. Da bi se sve to dobro razlikovalo, treba dakako imati i dobro razvijeno jezično osjećanje zasnovano na dobru poznavanju je­ zika.

SROČNOST U IZRAZIMA POŠTOVANJA Primio sam prije nekog vremena pismo iz pokrajine s veoma nagla­ šenom žalbom da se i u školovanim krugovima po pokrajini proširila po­ grešna sročnost (kongruencija) lične zamjenice vi s jedninom imenskog dijela predikata: »Vi ste dobar, vi ste dobra« umjesto pravilnog: »Vi ste dobri.« Misli se pri tom na zamjenicu vi kad se ona upotrebljava u po-

štovanju mjesto zamjenice ti. Tako govore, piše dopisnik, i učitelji po školama, pa se to proširilo u velikoj mjeri i među njihovim učenicima. Nije dakako potrebno ići čak u pokrajinu da bi se zapazila ta je­ zična pojava. Ona se dosta često zapaža u razgovornom jeziku i u našem bijelom Zagrebu, a i u tekstovima slabijih pisaca. Tako je prije nekoliko mjeseci i jedan direktor osnovne škole u razgovoru na zagrebačkom Ra­ diju nekoliko puta učinio pogrešku istoga tipa. Dakako, dosta je mučno slušati takva direktora, jer i njegova naobrazba i njegovo zvanje zahti­ jevaju pravilan književni izgovor. Nameće se dakle potreba da i o tom tipu pogrešaka progovorim nekoliko riječi. Spomenuti dopisnik me čak molio da o tom govorim preko Radija, ali meni se čini da će biti do­ voljno i ovo upozorenje. Svakako, naši narodni ljudi ne poznaju iz svojih govora oslovljavanje pojedinca drugim licem množine da bi tako istakli neko poštovanje. Narodni čovjek svakomu kaže ti, dok ga ne upozorimo da treba kadšto i drugačije. A jer ima pred sobom pojedinca, a upotrebljava za nj množi­ nu, dolazi i nesvjesno do ukrštanja pluralne i singularne kongruencije. Ali takvo ukrštanje nije pravilno u književnom jeziku; ako komu govo­ rimo vi, mora i predikat doći u pluralnu kongruenciju kao da govorimo množini ljudi: »Vi ste, druže, bili jučer na koncertu. — Vi ste, drugarice, također bili na koncertu.« Pogrešno bi bilo reći: Vi ste bio, vi ste bila. Takva se kongruencija ne zadržava samo na glagolskim dijelovima pre­ dikata (vi ste govorili, vi ste napisali) nego zahvaća i zamjeničke i pridjevske i brojne dijelove predikata: »Vi ste naši, vi ste dobri, vi ste prvi«, a ne možda: Vi ste naša, vi ste dobar, vi ste prva. Tek kada je u imenskom dijelu predikata imenica, takva pluralna kongruencija ne zahvaća ime­ nicu, pa imenica ostaje u jednini: »Vi ste pravi junak, vi ste dobra dru­ garica.« Možda je i ovdje dodirna tačka koja izaziva pogreške tipa: vi ste dobar, vi ste plemenita. Ali takvih sročnosti književni jezik nije usvojio. Navest ću za ilustraciju nekoliko primjera iz književnog jezika 19. i 20. stoljeća. Karadžić piše Jakovu Grimmu: »Vi ste s pokojnijem Kopita­ rom najviše učinili«, a kneginji Ljubici: »Onu dobrotu i milost koju ste Vi meni činili, ja nijesam zaboravio.« Miroslav Krleža piše u pripovijetki »Pod maskom«: »Hej! Mladi moj čovječe! Nemojte misliti vi da ste baš lagani.« I Stjepan Mihalić u kajkavskom području, ali u štokavskom iz­ razu, piše već 1933. u »Neprijateljima«: »Vi, Mirski, niste ni ljubili tu Juliju.« Ali malo dalje od zamjenice vi već mu je kongruencija po pri­ rodnom smislu, u jednini: »Vi ste se borili za najviše u životu, da živite slobodna od gluposti!« Štokavski bi ipak bilo: »Da živite slobodni od glu­ posti!« Mislim dakle da je problem jasan. Ali očito ste zapazili da sam za­ mjenicu vi pisao kadšto velikim, a kadšto malim slovom. Velikim slo­ vom piše se ta zamjenica samo u izravnom pismenom obraćanju, a tako i od nje izvedena prisvojna zamjenica vaš: »Primio sam Vaše pismo i na­ dam se da ćete me Vi zaista posjetiti.« Ali u drugim tekstovima, npr. u pripovijetkama, dramama i romanima, takve še riječi pišu malim slo­ vom. Ako u drami koje lice razgovara pa se posluži takvom rečenicom, 377

napisat ćemo je ovaiko: »Primio sam vaše pismo i nadam se da ćete me vi zaista posjetiti.« Treba reći još samo to da je prikazani problem kongruencije vrlo osjetljiv ne samo u pismu nego i u razgovoru, za razliku od nekih drugih problema koji su vidljivi samo u pisanom tekstu. Cim čujemo da netko miješa singulamu kongruenciju s pluralnom, odmah nam je jasno da imamo pred sobom čovjeka sa slabim poznavanjem književnog jezika. Stoga treba paziti ne samo na pisanje nego i na govor.

TREBA BUDITI I RAZVIJATI JEZIČNI OSJEĆAJ U VEZI S CIM — VEZE PRIJA TELJSTV A

Svaki dan slušamo, a i čitamo u novinskim tekstovima i na zapadu i na istoku, da se štogod dogodilo ili reklo »u vezi toga«. Kad je tako bio na dnevnom redu onaj spor oko Soblena, mogli smo pročitati u »Vjesniku« 4. kolovoza 1962. u naslovu članka ovu rečenicu: »Izrael protestira u vezi Soblena!« A na sastancima slušamo mnoge govornike ne samo kako predlažu i rješavaju i raspravljaju »po tom pitanju« (mjesto: o tom pi­ tanju) nego i raspravljaju i predlažu i rješavaju »u vezi toga pitanja«. A ipak ta proširena konstrukcija nije u duhu našega jezika. U hrvatskosrpskom književnom jeziku postoje mnogi pravilni izrazi s riječju veza, npr.: prekinuti veze s kim, staviti se u vezu s kim, to nema nikakve veze s tim, on ih je doveo u vezu sa svojim prijateljima, stupili su u izravnu vezu s proizvođačima, održavaju tajne veze s neprijatelj­ skim špijunima, putnički vlak je izgubio vezu s brzim vlakom i si. S dru­ ge pak strane govorimo o vezama prijateljstva, o vezama ljubavi, o veza­ ma drugarstva i si. Prvo je bila prijedloška veza kojom se izriče društvo i zajedništvo, a drugom skupinom izraza imenica »veza« se povezuje s genitivom objašnjavanja o kakvoj se to vezi radi. Ako pogledamo ova dva načina povezivanja imenice »veza«, uočit ćemo bez poteškoća da naš inkriminirani izraz »u vezi toga, u vezi So­ blena« ne ide u drugu skupinu primjera (veze prijateljstva, veze drugar­ stva), nego u prvu skupinu (veze s neprijateljima, veze s mišljenjem). Prema tome je onda jasno da ne smijemo ukrštavati ova dva tipa izraža­ vanja, jer svaki od njih ima svoj unutrašnji, logički, pa i sintaktički smi­ sao. Jedno je društvo, a drugo objašnjavanje. Ako se dakle što razmatra u vezi s čime, onda tako treba i govoriti i pisati u svakoj takvoj funkciji. Prema tome »Izrael protestira u vezi sa Soblenom«, a na sastancima se dakle raspravlja i predlaže i rješava štogod »u vezi s nekim pitanjem, mišljenjem, problemom«. Ne treba posebno ni spominjati da onu drugu varijantu (vezu prijateljstva) ne možemo po smislu nikada pretvoriti u prvu varijantu (veza sa špijunima). Nije zaista potrebno mnogo mudrosti da se dođe do takva zaključka.

Dovoljno je samo izraz »u vezi« shvatiti u njegovu izvornom značenju i ne gledati u njemu kakav novi prijedlog. Slično ćemo kasnije utvrditi i za izraz »s obzirom na to«, koji ne smijemo lišiti njegove izvorne sintak­ tičke povezanosti i govoriti i pisati »s obzirom da je sve već razmotreno«, nego samo u skladu sa sintaktičkom povezanošću: »s obzirom na to da je sve već razmotreno«. Samo onaj kojemu se umrtvio jezični osjećaj, pa gubi smisao za po­ vezivanje riječi i izraza u skladnu sintaktičku cjelinu, neće osjećati tak­ vih finesa. Treba dakle buditi i razvijati osjećaj za pravilnosti u mate­ rinskom i književnom jeziku. Onaj koji piše ne smije iritirati onoga koji čita. U protivnom slučaju odbija ga od svojega teksta.

NEKOLIKO RIJECI I O PRVOM MAJU Svake godine slavimo praznik radnog naroda Prvi maj, odnosno Prvi svibnja. A mogli bismo reći i obrnuto: slavimo Prvi svibanj, odnosno Prvi maja. To nam je upravo očevidan primjer kako je norma hrvatskosrpskoga književnog jezika dosta često labava, ali tome nije kriv književni, nego narodni jezik u kojem su na širokom području moguće sve četiri varijante. Takva neugodna sudbina stiže sve one književne jezike koji su u vrlo uskoj povezanosti s narodnim jezikom, tj. s jezikom kojim se go­ vori u narodu. Problem i ne bi morao biti tako zamršen kad brvatskosrpski književni jezik ne bi imao dvije varijante koje onda nužno izisku­ ju u nekim slučajevima dvostruka rješenja, tako da normiranje u traže­ nju jednoga rješenja, što je inače za književni jezik najbolje, nije za­ pravo ni moguće. Pogledajmo već sam naziv mjeseca: u istočnim govorima naziv mu je internacionalan (maj), a u zapadnim domaći (svibanj), slavenski, star toliko stoljeća koliko i sama hrvatska književnost. Bilo je nekoliko po­ kušaja, sasvim nesretnih, da se narodni nazivi mjeseci likvidiraju, ali dokle god nam je književni jezik usko povezan s narodnim govorima, dok narodni naziv dakle živi u govoru, pa prema tome i u djelima knji­ ževnika, takvi su pokušaji osuđeni na neuspjeh. Ali to, dakako, ne znači da se i na zapadu ne upotrebljavaju internacionalni nazivi mjeseci, jer i oni žive u nekim zapadnim govorima pa ih upotrebljavaju i zapadni pisci. Prema tome dakle i Prvi svibnja i Prvi maja. Izrazi Prvi svibnja i Prvi maja, kao što znamo, skraćeni su izrazi umjesto duljih »Prvi dan mjeseca svibnja, Prvi dan mjeseca maja«. Izo­ stavljene su imenice, dan i mjesec jer se razumiju u tom izrazu same po sebi. Ali odakle onda one druge dvije varijante: Prvi svibanj i Prvi maj? Cak, kao što znamo, za naziv praznika najobičnija nam je varijanta Prvi maj. 379

Nekoliko je naših jezičnih stručnjaka raspravljalo o tom pitanju, pa jedni misle da su izrazi prvi maj, dvadeseti lipanj i si. zapravo germani­ zmi (prof. Rešetar), a drugi da su se ti izrazi kao jednostavniji razvili u području našega jezika (prof. Ilešić, Radosavljević). Učinio se prekompliciran izraz u kojem su izostavljene dvije riječi što se razumiju same po sebi, pa se broj dana povezao s imenom mjeseca, tako da se u prvi mah pojavljuje logički apsurd (dvadeseti januar, kao da ima dvadeset januara), ali takav apsurd uopće nikomu i ne pada na um jer je protivan iskustvu. Prema tome isključivost mogućnosti apsurda učinila je mogućom takvu upotrebu, a svakidašnja praksa sasvim ju je afirmirala. Stoga su dakle o jednom nazivu moguće četiri varijante. Petar Preradović preveo je g. 1870. s talijanskoga Manzonijevu odu »II cinque maggio« pod nazivom »Peti svibnja«, a i u današnje dane služi se ovakvom konstrukcijom Marin Franičević u nazivu pjesme »Sjećanje na Prvi maja tisuću devet stotina četrdeset treće«. Takva je tradicija u Hrvata vrlo duga i vrlo živa, pa prof. Mate Hraste, raspravljajući jednom 0 tom pitanju, zaključuje da »jedino takva veza odgovara duhu našega jezika«, ali ne zatvara oči ni pred činjenicom da novija veza prvi siječanj, prvi maj, prvi svibanj sve više prodire u naš razgovorni i književni jezik 1 »istiskuje bolju i ispravniju prvi siječnja«. Pisci se odlučuju pretežno po tome kako se u njihovu kraju govori. Ali u vezi sa spomenutim nazivima pojavljuju se u našoj štampi, pa i na našim radio-stanicama, mnoge pogreške u dekliniranju takvih datu­ ma. Često se redni broj ostavlja bez promjene premda je on u sintaktič­ kim odnosima potpuno promjenljiv. Pravilno je reći da je »četvrtog ok­ tobra u Beču završena druga generalna konferencija Međunarodne agen­ cije za atomsku energiju«, a u novinama smo pročitali da je »četvrti ok­ tobra u Beču završena ...« ta konferencija. Na zagrebačkoj radio-stanici čuli smo da je »izvlačenje novogodišnje lutrije četvrti januara«, a trebalo je reći »četvrtog januara«. Tako onda pravilno govorimo i pišemo da je dvadeset sedmog srpnja 1941. buknuo ustanak u Hrvatskoj, da je dva­ deset devetog studenoga 1943. udaren temelj novoj Jugoslaviji i da se mi svi radujemo prazniku Prvog maja, odnosno Prvog svibnja. Baš zato što nemamo jedne norme, nego se ukrštavaju različne upo­ trebe, književni nam jezik nije onako lako savladljiv kao što bi bio s jednom, književno provedenom normom.

SVE PRAVILNO, A KONSTRUKCIJA POGREŠNA Vrlo su zarazne sintaktičke konstrukcije u kojima nema nikakve po­ greške u pojedinim riječima, nego samo u cjelini konstrukcije. Tada pi­ sac obično misli da je sve u redu, pa je i konstrukcija po njegovu mi­ šljenju dobra. Ali koliko opasnosti vreba na pisca u konstrukcijama s infinitivom, vidjet ćemo uskoro. Zadržimo se najprije na rečenici jednoga kritičara u »Telegramu« od 8. siječnja god. 1965: »Zato je ovdje reći da 380

onim a. .. tačna kritika isto tako malo prija kao i netačna, odnosno da njima kritika uopće ne prija.« Upozoravam na početni dio rečenice: »Za­ to je ovdje reći«, koji bi pisac s dobrim narodnim štokavskim osjećanjem rečenice rekao ovako: »Zato ovdje valja reći« ili »Zato ovdje treba da reknemo.« Spomenuta sintaktička upotreba infinitiva nije prema jome u duhu našega književnog jezika. Slične su joj i ove neštokavske konstrukcije: »Nije naše ispitivati kako je do toga došlo.« — Učenikove je učiti. — Moje je slušati, a tvoje zapovijedati.« Spomenute konstrukcije ušle su u naš jezik preko nastave latinskog jezika koja je nekoć u nas bila obilnija, a danas je, kao što pravo veli dr Vratović, nedovoljna. Latinsko »Meum est discere« profesori su u srednjoj školi doslovno prevodili: »Moje je učiti (se)«, ne pitajući se pri tom da li je to u duhu našeg jezika. Prevo­ dioca često zavede jezik s kojega prevodi. Ali sve te tri rečenice prema našem sintaktičkom osjećanju treba da glase: »Nije naš posao (ili zada­ tak) da ispitujemo kako je do toga došlo. — Učenikova je dužnost da uči. — Moj je posao da slušam, a tvoj da zapovijedaš.« Ali već čujem neke bundžije koji suprotstavljaju poznate rečenice: »Carevo je zapovijedati, a naše je slušati. — Dobroga je pastira ovce strići, a ne derati.« Pri tom se oni mogu pozvati čak i na Vuka Karadžića i Tomu Maretića koji nisu imali ništa protiv takvih konstrukcija, samo što je Karadžić u drugoj rečenici iza riječi »pastira« dodao riječ »posao« u zagradi, a Maretić je na to rekao da nije nužno ništa umetati. Ali tim bundžijama moram odgovoriti da je prof. Stjepan Ivšić, koji se odlikovao izvrsnim poznavanjem narodnog štokavskog dijalekta, već g. 1934. u »Našem jeziku« u raspravi »U vezi s jednim principskim pitanjem« pri­ govorio i jednom i drugom jezičnom autoritetu — a Maretić je tada još bio živ — da su se poveli za stranim, latinskim jezikom s kojega su te re­ čenice prevedene. Prije.toga se mislilo da je rečenica »Dobroga je pastira ovce strići, a ne derati« originalna narodna poslovica, ali prof. Ivšić je pokazao da je to prevedena i vrlo popularna izreka rimskog cara Tiberija: »Boni pastoris est tondere pecus, non deglubere«, dakle s genitivom posesivnim i s infinitivom, jednako kao i u hrvatskosrpskom prijevodu. U duhu štokavskoga književnog jezika ta rečenica prema prof. Ivšiću treba da glasi: »Posao (ili dužnost) je dobroga pastira ovce strići, a ne derati.« A ona druga: »Carevo je pravo zapovijedati (da zapovijeda), a moja je dužnost slušati (da slušam).« Na sličan način nastala je i ona nespretna Daničićeva rečenica u pri­ jevodu Starog zavjeta: »Nije tvoje kaditi Gospodu, nego sveštenika, si­ nova Aronovijeh.« To je doslovan prijevod s latinskoga: »Non est tuum adolere Jehovae, sed sacerdotum, filiorum Aharonis.« I to treba da se prema mišljenju prof. Ivšića prevede ovako: »Nije tvoj posao kaditi Go­ spodu, nego je to dužnost sveštenika (svećenika), sinova Aronovih.« Učili su nas nekoć u školi da latinsku rečenicu »Boni civis est parere legibus« prevodimo ovako: »Dobroga je građanina pokoravati se zako­ nima«. Sada znamo da to treba prevesti: »Dužnost je dobroga građanina pokoravati se (da se pokorava) zakonima.« 381

Prof. Ivšić je pokazao i to kako su Tiberijevu rečenicu vrlo spretno preveli stari Dubrovčani: »Dobar pastir ostriže ovce, a ne dere.« (Jadne ovce, ako se smije reći bez veze s lingvistikom!) Ali sa sintaktičkom upotrebom infinitiva ima i nekih drugih teškoća. Tako se za germanizme smatraju rečenice: »Čemu trošiti riječi? — Zašto govoriti takve gluposti?« U duhu je našega jezika: »Čemu da trošimo ri­ ječi? — Zašto da govorimo takve gluposti?« Treba biti oprezan i pri upotrebljavan ju infinitiva u službi impera­ tivnoj. I danas nalazimo u ponekih stručnih pisaca kratke bilješke ovoga tipa: »O tom pitanju gledati potanje na str. 325.« Tu svakako treba upo­ trijebiti imperativ: »O tom pitanju pogledajte potanje na str. 325.« A kako je velik barbarizam veza prijedloga za s infinitivom (»To nije za opisati. — Nije sposoban za postići gol. — Soba za iznajmiti.«), o tom sam već nekoliko puta pisao. Koliko je ljepše kad se pravilno kaže: »To se ne može opisati. — Nije sposoban da postigne gol. — Soba se iznaj­ mljuje. — Iznajmljuje se soba!« Kao što dakle vidimo, potrebna je veća pažnja prema infinitivnim konstrukcijama nego što se obično očituje. Infinitiv je doduše neodređeni glagolski oblik, ali zahtijeva sasvim određenu i budnu pažnju osobito u konstrukcij ama.

NIJE KAJKAVSKI DIJALEKT SVEMU KRIV Jadni kajkavci, na njima se često kola lome! Kad se kome nedo­ voljno upućenom ne sviđa kakva pojava u književnom jeziku, on jedno­ stavno proglasi da je to sigurno utjecaj kajkavskčg dijalekta. Tako mi je nedavno jedan »redoviti čitalac« uputio pismo u kojem prigovara štokav­ skoj upotrebi odnosne zamjenice koji mjesto čiji ovim riječima: »Pret­ postavljam da je ova konstrukcija preuzeta iz kajkavskog dijalekta i da nema opravdanja u štokavskom dijalektu.« Ljutio se pri tom na rečenice koje je pronašao u zagrebačkoj štampi: »Govorio je o zbirci uspjeh koje iznenađuje. .. To je poznati strijelac udarci kojega su neobranjivi. . . Došla je osoba rođaci koje žive u Zagre­ bu ...« Sve je to, veli on, »potpuno van duha našeg književnog jezika. Mislim da svaki rođeni štokavac ili onaj koji živi u kraju gdje se govori štokavskim dijalektom može to da uoči jer to veoma ružno zvuči.« Ako pak pogledamo u Karadžićeve tekstove, dakle u tekstove pisca koji je najjače afirmirao osobine novoštokavskog govora, pročitat ćemo rečenicu: »Lotre s pomoću kojih se burad na kola tovare.« Ili u srbijan­ skog pisca Milićevića, koji također nije pod utjecajem kajkavskog dija­ lekta: » . . . spram onih građana, u korist kojih primenjuje zakone, činov­ nik je sluga.« I baš na proučavanju Karadžićeva i Daničićeva jezika prof. Maretić je g. 1899. i 1924. razgraničio upotrebu odnosne zamjenice koji i čiji ova-

ko: »Kad je relativna zamjenica, čiji se može protezati samo na riječi muškoga roda koje stoje u singularu i znače čeljad, npr. onaj učenik čija je ovo knjiga neka se javi; blago čovjeku u čijem duhu nema lukavstva. Pogreške su: to je ona gospođa čija (mjesto: koje) je kći nedavno umrla; sjedio sam pod hrastom čije (mjesto: kojega) su se grane osušile; nakupovao sam svakakvih stvari u trgovaca čiju (mjesto: kojih) robu svi hva­ le.« Dakle, u Karadžića i Daničića dolazi koji mjesto čiji uz imenice žen­ skoga i srednjega roda u jednini, pa uz imenice muškoga roda u jednini koje ne znače muško čeljade, i napokon uz imenice u množini. Pri tom se još može zapaziti da najprije dolazi zamjenica koji, a onda tek imenica s kojom je povezana: »Kazalište za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem... Crnogorci o kojih ćemo odijelu poslije govoriti.« U tom osvjetljenju inkriminirane rečenice bolje bi glasile ovako: »Govorio je o zbirci koje uspjeh iznenađuje. . . To je poznati strijelac čiji su udarci neobranjivi. . . Došla je osoba koje rođaci žive u Zagrebu.« Ali naš »redovni čitalac« ne bi bio ni time zadovoljan, on bi u svim ovim rečenicama najradije upotrijebio zamjenicu čiji: zbirka čiji uspjeh izne­ nađuje; osoba čiji rođaci žive u Zagrebu; gospođa čija je kći; pod hrastom čije su se grane osušile; trgovci čiju robu hvale; oni građani u čiju korist primjenjuju zakone. .. Govoreni i pisani jezik posljednjih decenija daju mu pomalo i pravo na takav zaključak. Ono što je kodificirao Maretić na kraju 19. stoljeća, vrijedilo je u znatnoj mjeri kao norma u 19. stoljeću, a u 20. sve se više širi opća upotreba odnosne zamjenice čiji. Stoga su to noviji gramatičari i priznali kao pravilno u današnje dane, ali ne samo jedno, nego i jedno i drugo, kako kojem piscu više odgovara. Tako to širokogrudno tumači beogradska, Stevanovićeva Gramatika, a zagrebačka, Brabec-Hraste-Živkovićeva, pretjeruje proglašujući Maretićevu normu kao zastarjelu i pre­ poručujući samo noviju varijantu. Ima napokon i treća varijanta da se mjesto genitiva uzima dativ odnosne zamjenice koji: »To su riječi kojima smisla ne razumijemo. . . To je njegov drug kojemu sam ime zaboravio.« Prema tome takva se prisvojnost može izricati genitivom i dativom za­ mjenice koji, ali i oblicima zamjenice čiji za sve rodove i brojeve. Takva promjenljivost norme ne treba da nas zbunjuje. Već smo jed­ nom rekli da su jezične zakonitosti ograničene prostorom i vremenom. I ovdje je dakle uzročnik (i krivac) vrijeme i promjene u samom štokav­ skom dijalektu, a ne kajkavski dijalekt, kako misli naš »redovni čitalac«.

NEMOJMO ZAMJENJIVATI ZNAČENJA RIJEČI GDJE, KAMO, KUDA

Vjerovali ili ne, ima u nas i govornika i pisaca koji ne upotrebljavaju naše prave narodne riječi u njihovu istinskom značenju, nego ih zamje­ njuju riječima koje su srodnog značenja. Sasvim je jasno da toga ima pri383

lično i u učeničkim tekstovima, ali učenici imaju ispriku da oni tek uče, pa dok ne nauče, nije ni čudo da pogriješe. E, baš je i svrha ovog članka da skrene pažnju na te pogreške i pomogne njihovu iskorjenjivanju. Od riječi koje se tako zamjenjuju po značenju spomenuo bih u prvom redu mjesne priloge gdje, kamo, kuda i njihove složenice negdje, nigdje, nekamo, nikamo, nekuda, nikuda. Ali prije svake rečenične analize, bit će korisno reći kakvo značenje imaju tri spomenuta priloga: gdje, kamo, kuda. Osnovno značenje priloga gdje potvrđeno je u narodnim govorima, u djelima dobrih štokavskih pisaca i u rječnicima hrvatskosrpskoga knji­ ževnog jezika ovako: u kojem mjestu, na kojem mjestu. Razmotrimo to na nekim primjerima! Naš ovogodišnji slavljenik Miroslav Krleža pita u svojoj pjesmi »Tužaljka nad mrtvim tijelom Antuna Gustava Matoša«: »A gdje su zastave? I kakve su to bitke, i gdje su pjesme što kao truba zvekeću i sijeku ...?« Umjesto rečenice »A gdje su zastave?« mogli bismo pitati i ovako: »A na kojem su mjestu zastave?« Takvo je značenje priloga gdje i u ovoj narodnoj poslovici: »Gdje je sova izlegla sokola?« Odgovor bi na to pitanje bio: »Nigdje!« Naravno, sasvim je jasno da u odnosu prema gdje stoje prilozi negdje sa značenjem na nekom mjestu i nigdje sa značenjem ni na kojem mje­ stu. To je, kao što vidimo, lokativna sintaktička konstrukcija, pa u gra­ matičkim analizama obično poučavamo da na pitanje gdje? — što znači: na kojem mjestu ili u kojem mjestu — stoji lokativ. Npr. »Gdje si bio?« — »Bio sam u gradu.« — »Nisam bio nigdje.« — »Negdje sam i ja bio.« Značenje drugoga priloga, koji je također i mjesni i upitni i odnosni, tj. priloga kamo, prilično se razlikuje od značenja priloga gdje. Prilog kamo osnovno znači na koje mjesto, u koje mjesto, a to je akuzativna sintaktička konstrukcija. Npr. »Kamo ideš?« — »Idem u grad.« — »Idem u kazalište, idem na more, idem na ljetovanje.« To nam je osobito korisno znati kad učimo strane jezike: na pitanje kamo dolazi akuzativ, a na pi­ tanje gdje lokativ. Srodna su tome i značenja priloga nekamo i nikamo. »Ne idem nikamo.« — »Nekamo ću i ja ići.« Značenja su im dakle: na ne­ ko mjesto, ni na koje mjesto. Stoga dakle lijepo govori narodni čovjek: »Kamo otide ona ljepota?« Odgovor je akuzativni: »U grob.« Tako onda i hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović sasvim u skladu pjeva: »Bijah već doista prije odlučio: neću se svraćati nikamo, nego ću u Rastušje.« Neki od onih koji to čitaju misle već pomalo: »A što nas ovaj gnjavi ovom jezičnom abecedom? Ta nama je to ionako poznato!« Jest poznato kada se spomene, ali na žalost rukopisi su nam puni pogrešaka i u toj jednostavnoj problematici. Naš razgovorni jezik, naš štampani jezik pru­ ža nam obilje pogrešaka koje me, eto, sile da govorim i o ovakvoj jezičnoj abecedi. Evo nekoliko primjera za potvrdu. Svi se mi još sjećamo prven­ stva svijeta u nogometu u Čileu gdje smo mi Jugoslaveni osvojili četvrto mjesto. Na tom se prvenstvu osobito proslavio kao golgeter Amarildo, pa se odmah počelo nagađati hoće li on i dalje ostati u svojem klubu ili će otići kamo drugamo za velike pare. I naše jedne ugledne novine donijele su 19. srpnja 1962. članak pod naslovom: »Gdje će Amarildo?« Govori se 384

0 tome u koji će on klub, u koje mjesto, kamo će to Amarildo, a naš novi­ nar pogrešno pita: »Gdje će?« mjesto »Kamo će?« Zamijenio je dakle po značenju dvije srodne riječi. Slično ste mogli zapaziti i 15. srpnja 1962. u jednom zagrebačkom dnevniku kako se govori o nekim ljudima koji su napustili zemlju svojih predaka pa idu nekamo drugamo, idu u neke dru­ ge zemlje, dakle akuzativna konstrukcija. Ali naš novinar zamjenjuje dvije po značenju različite riječi i uzima lokativnu konstrukciju umje­ sto akuzativne, te u tekstu čitamo doslovno: »I oni koji su ostavili zemlju svojih predaka ponovo negdje idu.« Kaže dakle: »Negdje idu« umjesto »Nekamo idu.« To nas svakako podsjeća na ono pogrešno razgovorno: »Idem vani« mjesto »Idem van.« Na pitanje gdje treba reći: »Bio sam vani«, a na pitanje kamo: »Idem van.« Ali mogao bi tko reći: »To je raz­ govor i to su novinari, ne treba to tragično shvatiti.« Ja bih na to odgo­ vorio da obrazovan čovjek i u razgovoru treba da govori pravilno, a po­ gotovu treba da pravilno piše i novinar, jer drugi to preuzimaju od njega 1 dalje prenose, pa se tako šire jezične nepravilnosti. Stoga dakle i neki književnici u tome griješe. Evo vam samo jedan primjer umjesto mnogo sličnih, iz jednog novog književnog teksta: »Razgovarajući s njima, za­ gledavao se opet negdje u ulicu.« Vi već osjećate prema onom što je re­ čeno da treba kazati: » . .. zagledavao se opet nekamo u ulicu.« Po svemu se dakle vidi da se pogreška toga tipa prilično proširila i da je nužno na nju upozoriti, pa i boriti se protiv nje. Ali kao da smo zaboravili priloge kuda, nekuda, nikuda. Nismo ih zaboravili i ne smijemo jer i s njima imamo slične kubure. Prilog kuda ima osnovno značenje: kojim putem, kojim pravcem. Kada dakle pitamo: »Kuda ideš na Sljeme?« — odgovor glasi: »Idem preko Kraljičina zdenca, a ne preko Gračana.« Stoga je pogrešno pitanje koje smo često nalazili u novinama: »Kuda ćete danas?« Novine nas zapravo nisu htjele zapitati kojim ćemo putem ili pravcem, nego kamo ćemo danas. Prema tome pra­ vilno bi bilo da su nas zapitale: »Kamo ćete danas?« Dakako, ako pitamo i jedno i drugo, moramo se poslužiti i jednim i drugim prilogom. Evo ga u ovim upitnim rečenicama: »Kamo ideš, prijatelju?« — »Idem u Maksi­ mir.« — »A kuda?« — »Idem preko Bukovca.« Ili da uzmemo još jasniji primjer za one koji nisu Zagrepčani: »Kamo putuješ?« — »Putujem u Beograd.« — A kuda?« — »Preko Siska, a ne preko Dugog Sela.« Nema sumnje da je takvo zamjenjivanje priloga gdje, kamo, kuda znak slaba poznavanja materinskoga jezika i znak slabe pismenosti. Ali tome smo često sami krivi: ne volimo slušati jezične pouke, jer nam se čini da to ionako znamo, čak i ne volimo gramatiku jer nam se čini da je ona dosadna i da ju je zapravo teško zanimljivo predavati. Ali tak­ vih se shvaćanja moramo osloboditi ako želimo pravilno govoriti i pisati književnim jezikom. A to je nužnost za svakoga kulturnog čovjeka. Za­ mislite kakva je to pismenost kad ne znamo razlikovati značenja tako običnih i osnovnih riječi kao što su: gdje, kamo i kuda!

25 Jo n k e

385

O PRAVILNOJ UPOTREBI POSESIVNIH I REFLEKSIVNIH ZAMJENICA

U prethodnom članku pokazao sam na primjerima iz objavljenih tekstova kako neki naši pisci i novinari ne poznaju prava značenja nekih naših sasvim običnih riječi, pa npr. priloge gdje, negdje, nigdje upotre­ bljavaju ondje gdje bi valjalo upotrijebiti priloge kamo, nekamo, nikamo. Sada ću, također na primjerima iz objavljenih tekstova, pokazati kako oni dosta često zamjenjuju značenja i upotrebu i tako običnih riječi kao što su prisvojne ili posesivne zamjenice njegov, njezin, njihov i povratno-prisvojne ili refleksivno-posesivne zamjenice svoj. Kad je tako u obja­ vljenim tekstovima, možemo zamisliti koliko takvih pogrešaka ima u učeničkim domaćim i školskim bilježnicama. Pripazite dakle na ovaj pri­ kaz kako bi vam tekstovi bili što pravilniji. Zapravo, kad uzmemo u razmatranje svaku ovu spomenutu riječ, svi mi o njoj sve znamo, ali kad ih počinjemo upotrebljavati u rečenicama, tada se pogreške pojavljuju same od sebe. Svi mi znamo da prisvojne ili posesivne zamjenice njegov, njezin, njihov imaju jasno određenu službu i značenje uz pojedina lica na koja se odnose. Zamjenica njegov odnosi se na treće lice jednine muškoga i srednjega roda i stoji mjesto njegova prisvojnog pridjeva: Njegova, tj. Markova kuća stoji u središtu grada; njegove noge, tj. noge mladog teleta vrlo su krhke. Zamjenica njezin od­ nosi se na treće lice jednine ženskoga roda i stoji mjesto prisvojnog pri­ djeva imenice ž. roda: Njezina, tj. Nadina kosa plave je boje. Zamjenica njihov odnosi se na treće lice množine muškoga, ženskoga i srednjega roda i stoji mjesto njihova prisvojnog pridjeva: Njihov, tj. Markov i Ivanov čamac nema motora; Njihova, tj. Ankina i Milkina zadaća vrlo je loše ocijenjena; Njihove granice, tj. granice dvaju sela nisu još svagdje obilježene. Zamjenica pak svoj, svoja, svoje može se odnositi na sva lica muško­ ga, ženskoga ili srednjega roda, i stoji redovno u odnosu prema subjektu, pa se zbog toga vraćanja na subjekt i zove povratno-prisvojnom zamje­ nicom. Evo primjera: Marko ima svoju knjigu, Ana ima svoju olovku, ja imam svoju knjigu, ti imaš svoju knjigu, mi imamo svoje knjige, dijete ima svoju igračku. U upotrebi tih prisvojnih i povratno-pris vojne zamjenice hrvatskosrpski jezik znatno se razlikuje od drugih nekih indoevropskih jezika, npr. latinskog, njemačkog, francuskog. U našem se jeziku pravilno kaže: ja imam svoju knjigu, ti imaš svoju knjigu, dakle s povratno-prisvojnom zamjenicom, a u spomenutim se jezicima na takvom mjestu upotrebljava prisvojna zamjenica, npr. u njemačkom: ich habe mein Buch, du hast dein B uch. .. Ako bismo u našem jeziku na takvim mjestima upotrijebili prisvojnu zamjenicu, došlo bi kadšto i do drugačijeg značenja, pa prema to­ me i do zabune u značenju. Rečenica »On ima njegovu knjigu« znači 386

upravo da on, tj. Marko, ima njegovu, tj. Antinu knjigu. A kad se govori o Markovoj knjizi, tada treba reći: On, tj. Marko, ima svoju knjigu. Isto je tako i s upotrebom zamjenice njezin i njihov. Rečenica »Anka ima njezinu knjigu« ima drukčije značenje nego rečenica »Anka ima svoju knjigu«. U prvom slučaju Anka ima Milkinu knjigu, a u drugom Anka Ankinu. Spomenimo i takav primjer za upotrebu zamjenice njihov. Rečenica »Marko i Ivo imaju svoje puške« ima drukčije značenje nego rečenica »Marko i Ivo imaju njihove puške«. U prvom su to primjeru puške Mar­ kova i Ivanova, a u drugom nekih trećih lica, recimo: Petra i Mirka. Kada to tako slušamo, sve nam se to čini sasvim jednostavno, ali ipak štampani tekstovi puni su nam zamjene tih dvaju upotreba. Neću izmi­ šljati primjere s takvim pogreškama, nego ću ih navesti iz štampanih tekstova. Nedavno smo u našoj štampi mogli pročitati ovu rečenicu: »Iako je kancelar Adenauer vrlo opširno govorio o značenju njegove posjete Fran­ cuskoj, on je vrlo malo govorio o samom sastanku s de Gaulleom.« Iz daljeg teksta toga novinskog članka saznajemo da je Adenauer govorio zapravo o značenju svojeg posjeta Francuskoj, jer je on putovao u Fran­ cusku, a po stilizaciji bismo mogli prosuditi da se govori o de Gaulleovu putovanju. Trebalo je dakle pravilno reći: govorio je o značenju svojega posjeta Francuskoj. Navest ću još jedan sličan primjer. U jednim novinama mogli smo pročitati ovu rečenicu: »Predsjednik privremene alžirske vlade Ben Jusef Benheda doputovao je danas s petoricom ministara iz njegovog kabineta u Tizi Uzu, glavni grad Kabilijske oblasti.« Iz daljega teksta vidimo da on nije doputovao iz kabineta kojeg drugog ministra, nego iz svojega kabineta, pa je tako trebalo i reći. Ali ne mora uvijek dolaziti i do drukčijeg značenja, pa je ipak pred nama pogreška spomenutog tipa. Pogrešno je, npr., kad čitamo u knji­ ževnim tekstovima: obraćao sam se velikoj ljudini iza mojih leđa, slušam prigovore od mojih prijatelja, a prema rečenome treba da bude: obraćao sam se velikoj ljudini iza svojih leđa, slušao sam prigovore od svojih prijatelja. Korisno je usporediti i sličnu upotrebu ličnih zamjenica u sličnoj korelaciji s povratnom zamjenicom. Evo nekoliko takvih primjera: ja slušam žamor oko sebe, ti slušaš žamor oko sebe, on sluša žamor oko se­ be, mi slušamo žamor oko sebe, vi slušate žamor oko sebe, oni slušaju žamor oko sebe. Pogrešno je dakle: ja slušam žamor oko mene, ti slušaš žamor oko tebe, vi slušate žamor oko vas, a sasvim je drugo značenje »on sluša žamor oko njega«, dakle Marko oko Ive, a ne oko sebe. Sve su to, dragi čitaoci, naoko sitne stvari, ali sve su to ipak elementi onoga što se obično naziva duhom nekoga jezika ili, kako se to u nauci kaže, njegovom pravilnošću ili zakonitošću. Štetno je i nepravilno služiti se u našem jeziku oblikom ili načinom izražavanja drugoga jezika, jer takav postupak unosi zabunu u svakoga onoga koji osjeća pravilnosti svojega jezika. Dužnost nam je, naprotiv, da upoznajemo duh i zakoni25*

387

tost svojega književnog jezika, da ih njegujemo i dalje razvijamo. Spo­ menute zakonitosti potvrđuju nam tekstovi dobrih poznavalaca jezika, potvrđuje nam narodna književnost, a potvrđuju i dobri narodni štokav­ ski govori. A naša pažnja pomoći će nam da ih i mi usvojimo.

JEDAN — DRUGI, JEDNO — DRUGO Dosta se često govorilo o jeziku naših prevedenih filmskih tekstova, pa smo čuli prigovore kako je taj jezik nevjeran originalu s kojega se prevodi, a i preobilan pogreškama protiv pravilnosti i čistoće književnog jezika. Mogao bi se postaviti i treći prigovor, tj. da je nepravedan posto­ tak filmova koji se prevode na ijekavski prema postotku prijevoda na ekavski. Taj naime postotak nije u razmjeru prema proširenosti obaju govora, nego je zasnovan na sasvim neuvjerljivom ključu prema broju filmskih poduzeća u zemlji. Mislim da bi filmski proizvođači i distribu­ teri morali razmisliti o tim prigovorima i zaista poduzeti nešto ozbiljno da se uklone razlozi za takve prigovore. Ona taktika šutnje kojom su odgovorili na dokumentirane prigovore Bene Župančiča prije više od godinu dana (v. »Telegram« br. 80, str. 6) nije korisna i ne pokazuje do­ voljno dobre volje. A ipak film nije samo stvar filmskih proizvođača i distributera nego i čitave naše zajednice. Zaista nam nije svejedno kakve tekstove čitamo na filmskoj traci. Ne mogu ići u kino koliko bih želio jer nemam do­ voljno vremena za to, ali po onom jednom nedjeljnom filmu koji ipak stignem pogledati, uvjerio sam se kako se u filmovima pojavljuju pre­ često i jezične i pravopisne pogreške, i to one najjednostavnijeg tipa koje bi dobar lektor lako uočio i odmah popravio. Zašto se filmska poduzeća ne obaziru na tolike prigovore i zašto spomenute pogreške ne uklanjaju s malo potrebna napora i s relativno neznatnim utroškom novčanih sred­ stava? Očito zato što još nisu došla do potpune spoznaje da je i filmski tekst važan sastavni dio osnovnih vrednota filma. Jer kako bismo inače protumačili da se u filmskim tekstovima pojavljuju nepravilni izrazi i mnoge gramatičke pogreške u pisanju ijekavskih oblika riječi, pa i po­ greške u pisanju suglasnika č i ć? Želio bih ogledati samo jednu pogrešku iz filma koji se 1963. pri­ kazivao u zagrebačkim kinematografima. Salamonova žena govori u tom filmu kraljici od Sabe da su Salamon i ona vrlo bliski. »Mi smo — veli ona u prijevodu — jedan drugome vrlo blizi.« Kad ona ne bi bila žena, nego muškarac, tekst bi bio sasvim dobar. Ali kao žena ona je s obzirom na svojeg muškog druga morala pravilno reći: »Mi smo jedno drugom vr­ lo blizi.« Kad su pomiješani rodovi, onda se u štokavskom ovi brojevi po­ javljuju u srednjem rodu, kao što nam pokazuje primjer iz narodne pri­ povijetke: »Kad se poslije sastanu vuk i lisica, zapita jedno drugo kako uteče.« Tako pišu i hrvatski i srpski književnici, pa npr. čitamo u Slavka

Kolara: »Ali kad su ih stariji sastavili, nisu bili jedno drugome protivni«, a i u Veljka Petrovića, isto tako za pomiješane rodove: »Svi su gledali u starca i gurkali jedno drugo.« A oba su književnici 20. stoljeća. Ako se govori o muškarcima, tada se upotrebljava jedan — drugi, a ako se govori o ženama, upotrebljava se jedna •.— druga, a za srednji rod i za pomiješane rodove jedno — drugo. Evo nekoliko primjera: »Laž go­ vore jedan drugom (muškarci). — Kad se svrši kanon, jedna strana stane drugoj otpijevati (ženski rodovi). — Kad su se djeca okupila, jedno dru­ gome počne dovikivati (srednji rodovi). — Valja misliti da su po štogod i primali jedno od drugoga (pomiješani rodovi).« Istina, zakonitost ove upotrebe pomjerena je u narječjima i nekim govorima, ali kada štokavac čuje takvu nepravilnost, njegova se jezična svijest pobuni ili ga tekst zavede u bludnju da pomisli kako se radi o muškim rodovima. Podsjećam čitaoce da sam već pisao o sličnoj pojavi u vezi s brojem dva u članku »Pripazite na brojeve!« To je odnos nas dvojica — nas dvi­ je — nas dvoje. U rečenici »Bilo nas je dvoje«, dakle u srednjem rodu, štokavac odmah osjeća da je riječ o pomiješanim rodovima, o ženi i mu­ škarcu, ili o muškarcu i djetetu, ili o ženi i djetetu. A kad kažemo: »Sti­ gla smo nas dvojica«, riječ je samo o muškarcima. Evo za potvrdu i jedne poslovice (s pomiješanim rodovima): »Vrana o bunjištu, a soko o mesu, pa oboje na Đurđevdan izlete.« I da ne duljim, reći ću sasvim ukratko: onako grube pogreške ne bi se smjele nalaziti na trakama naših filmova. Drugim riječima, svaki film­ ski tekst morao bi biti lektoriran od dobra lektora.

S PRIJEDLOGOM ILI BEZ NJEGA ? IZRICANJE SREDSTVA I DRUŠTVA

Pročitao sam u jednoj gramatici hrvatskosrpskog jezika za osnovne škole, koja je štampana godine 1962, rečenicu koja me je malo zbunila: »Došao sam konjem.« Znam da tako ne bih nikad rekao ni napisao. Toj je rečenici suprotstavljena slična rečenica, ali s drukčijim značenjem: »Došao sam s konjem.« Prvoj je navedeno značenje »Jahao sam«, a dru­ goj »Išao sam pored konja«. Vidljivo nam je već u čemu je problem. Pi­ sac hoće da objasni sintaktičku službu instrumentala, padeža kojemu je osnovna funkcija izricanje sredstva (»odrezao sam nožem«), a s prijed­ logom s ili sa izricanje društva ili zajedništva (»došao sam s bratom«). Ali zato ipak nije morao upotrijebiti rečenicu kakva se uopće ne govori. Mjesto rečenice »Došao sam konjem« moglo bi se reći ili napisati »Dojahao sam na konju« ili »Stigao sam jašući na konju«. Ali tada ne bi mogla doći do izražaja pedagoška namjera da se dvije slične rečenice su­ protstave jedna drugoj po različnom značenju. Ipak to se moglo postići 389

takvim primjerima koji se zaista govore, bilo u duhu jezika (»Doputovao sam vlakom«), bilo u pogrešnoj, dijalekatskoj upotrebi (»Doputovao sam s vlakom«). Takvi su primjeri i takve pouke mnogo uvjerljivije kad su zasnovane na stvarnoj, a ne izmišljenoj jezičnoj praksi. Prijedlog s ili sa ima mnogo sintaktičkih službi, a slaže se i s geni­ tivom i s akuzativom i s instrumentalom. U ovoj posljednjoj službi ima također više značenja pa odatle potječu i neka pomjeranja od pravilne upotrebe. Govori se i uči da mu je u vezi s instrumentalom osnovna služba izricanje društva, zajedništva: »Došao sam s bratom. Učio sam s prijate­ ljem. Razgovarao sam s radnicima.« Zbog toga se neki plaše upotreblja­ vati takvu vezu i u suprotnom značenju, tj. u raskidanju zajedništva, ka­ kvo se pojavljuje uz glagole rastaviti se, izgubiti, ali nema razloga za bo­ jazan jer je i to u duhu narodnog izraza: »S milim me je rastavila majka. Rastavlja nas s bogom i sastavlja s đavlom. Botvinik je izgubio šahovsku bitku s Petrosjanom.« Neki se boje da rečenica »Botvinik je izgubio s Petrasjanom« znači da su Botvinik i Petrasjan zajedno izgubili s nekim trećim, pa radije govore i pišu da je Botvinik izgubio od Petrosjana. Ipak ovo posljednje nije u duhu jezika, pa se takvih rekcija (izgubiti od koga) treba kloniti i zadržati narodnu rekciju (izgubiti s kim). Usporedite npr. i narodnu izreku: »Teško šuši s vukom ratujući.« Oni preoprezni promijenili bi i rekli: »Teško šuši protiv vuka ratujući.« Putuje se dakle vlakom, vozom, automobilom, avionom kao sredstvi­ ma prijevoza, a razgovara se, uči se, sastaje se, rastaje se s kim, npr. s prijateljem, s čovjekom, $ majkom, s Botvinikom. Ali s prijedlogom i in­ strumentalom ne izriče se samo društvo, zajedništvo nego i način i po­ pratne okolnosti, pa je pravilno reći: »Dočekali smo ih s najvećim vese­ ljem, saznali smo za to s velikom žalošću, rekli su to s punim pravom, uradili smo to s obzirom na veliku nagradu koja nam je obećana, kažnjen je s pozivom na čl. 92. pravilnika o radnim odnosima.« U mnogim ćemo tekstovima naći kako neki, znajući da se sredstvo izriče bez prijedloga s ili sa, izbacuju pogrešno prijedlog i u izrazima popratnih okolnosti, dakle ondje gdje on zapravo mora biti. Tako onda nailazimo na pogreške tipa »dočekali smo ih velikom pažnjom, obzirom na to, pogledom na to« i si Ipak u književnom se jeziku pojavljuje prijedlog s ili sa i za izrica­ nje sredstva kad je pred nama nesklonljiv izraz. Sasvim je dobro reći i napisati: »Razrezao sam s osam noževa« jer .se broj osam ne deklinira, ali kad mjesto toga broja upotrijebim deklinabilni broj osmero, nema mjesta prijedlogu, pa je pravilno: »Razrezao sam osmerim noževima.« Ali uz priloge mnogo, malo nema druge varijante, nego samo nesklonijiva s pri­ jedlogom: »Razrezao sam s mnogo (malo) noževa.« Neki narodni govori proširili su upotrebu prijedloga i na izricanje sredstva uopće, ali to književni jezik nije usvojio. Drugo su narodni go­ vori, a drugo književni jezik, pa stoga griješe oni praktičari i teoretičari koji žele osobine narodnih govora bez ikakve ograde prenijeti u književni jezik. Književni jezik mora imati nekakvu stabilnost i ne smije se povo­ diti za svim govorima. Sredstvo se dakle u književnom jeziku izriče bez prijedloga s, odnosno sa, bez obzira na to da li je sredstvo sasvim kon-

kretno ili u prenesenom značenju: »Zatrpajte jamu kamenjem! Napunite burad vodom! Bijeda svira glazbalom i nosi crvene frakove. Oni klonuše duhom. Zavolio ih je svim srcem svojim i svom dušom svojom.« Ali, dakako, kad su popratne okolnosti, zajedništvo ili raskidanje, onda dolazi prijedlog: »Partizani su se borili protiv okupatora s neiskazanom hrabrošću. Došao sam s prijateljem. Ako si me s konjem rastavio, sa sabljom me rastavio nisi. Botvinik je izgubio s Petrosjanom.«

PRODORNOST PRIJEDLOGA »KROZ« U rečenicama se veliko bogatstvo odnosa među pojmovima vrlo če­ sto izriče prijedloškim izrazima. Prijedlog s kakvom imenicom, zamje­ nicom, pridjevom ili brojem može da služi kao dopuna glagolima, ime­ nicama i pridjevima koji su nepotpuna ili previše široka značenja. Na primjer u rečenicama: »Obuzela ga je velika čežnja za domovinom. Sli­ jep je na jedno oko. Nemojmo se otimati o nagrade!« prijedloški izrazi za domovinu, na jedno oko, o nagrade nadopunjuju značenja riječi čežnja, slijep, otimati se. Bez tih dopuna ne bi bilo ni potpunosti ni preciznosti značenja pojedinih riječi. Drugi je zadatak prijedloških izraza da u rečenicama posluže kao adverbne oznake najraznoličnijih varijanata značenja. S pomoću njih se izriče vrijeme kad se vrši glagolska radnja (Stigao je u nedjelju), ili mjesto (Doći će sunce i pred naša vrata), ili način (I na silu oženila sina), ili uzrok (Cvili i uzdiše sa zla udesa), ili sredstvo (Prele svilu na zlatno vreteno), ili popratne'okolnosti (Seja bratu kroz plač odgovara), korist ili štetu (Za mene će biti dobro, a za tebe zlo) i još dvadesetak drugih ni­ jansa koje nam najiscrpnije prikazuju naučni rječnici književnog jezika. Poneki prijedlozi imaju pri tom više funkcija, npr. prijedlog k ili ka zna­ či smjer (Donesoše k njemu sve ranjenike), ali i vrijeme (Kad je bilo k večeru, uputiše se kući), pa i dopunu uz imenice (Učinio je to iz ljubavi k našem jeziku) i glagole (Ne valja sve k srcu primati). Neki su prijedlozi osobito bogati različnim službama, npr. prijedlozi na, kod, s ili sa, kroz, ali ipak uvijek se zna koja im je služba u duhu narodnog štokavskog izraza i dobrog književnog uzusa. Razumljivo je da se pod utjecajem di­ jalekata i stranih jezika pojavljuju i neštokavske, neknjiževne, pa prema tome i nepravilne službe pojedinih prijedloških izraza. Na takvu sam jednu nepravilnu službu naišao nedavno u 211. broju »Telegrama« u re­ čenici: »Naš turizam mora misliti i na porast sredstava kroz domaće go­ ste.« Zamislite: porast kroz goste. Riječ je dakle o sintaktičkoj službi pri­ jedloga kroz. Osnovna je služba prijedloga kroz izricanje mjesta, i to uz glagole koji kazuju da nešto prolazi s jedne strane nečega ha drugu: »Sunce je prodiralo kroz velike prozore na sudnici. Probio se kroz šumu s oružjem u ruci. Valja nam proći kroz mnoge nevolje.« 391

Druga, također prilično proširena služba jest izricanje načina ili po­ pratnih okolnosti uz koje se vrši radnja: »Seja bratu kroz plač odgovara. Roni suze niz junačko lice, a kroz suze gnjevno progovara.« Treća je služba prijedloga kroz izricanje vremena: »Štampanje će biti dovršeno kroz koju nedjelju. Ta su se imena zadržala pod turskom upravom kroz pet stotina godina.« Prof. Maretić je 1924. savjetovao u »Jezičnom savjetniku« da prijedlog kroz ne uzimamo za vrijeme, pa je kao pogrešne naveo ove primjere: »Truđahu se oko toga kroz pet godina. Soba kroz dan hladna, a kroz noć topla.« Bolje je, veli, u prvom primjeru izostaviti prijedlog kroz, a u drugom reći: preko dan, preko noć. Ipak naša dva primjera, a i drugi slični, mogu se odobriti zbog proširene upo­ trebe u književnom jeziku do koje je došlo povođenjem vremenskog sli­ jeda za mjesnom prostornošću. Ali izricanje sredstva, oruđa i uzroka s veznikom kroz pojava je no­ vijeg vremena, neštokavska je i najvjerojatnije infiltrirana iz njemačkog i talijanskog jezika. »Telegramova« osporena rečenica pravilno bi gla­ sila: »Naš turizam mora misliti i na porast sredstava preko domaćih go­ stiju (ili: s pomoću domaćih gostiju).« Evo još nekoliko pogrešno upotri­ jebljenih prijedloških konstrukcija koje su se pojavile u štampi i kriti­ zirane su u »Jeziku«: »Na odgajanje ljudi mora se utjecati kroz politički rad. Već sada možemo udvostručiti sredstva za gnojivo kroz uvoz. Kroz ovakve svečanosti manifestiramo ljubav prema zajednici.« Mnogo je ja­ snije i bolje bez prijedloga: »Na odgajanje ljudi mora se utjecati politič­ kim radom. Već sada možemo udvostručiti sredstva za gnojivo uvozom. Ovakvim svečanostima manifestiramo ljubav prema zajednici.« Dosta često pomaže nam prijedlog preko za izricanje sredstva: »U Burmi se program provodi preko Fronte«, a ne kako je bilo u novinama pogrešno napisano: »U Burmi se program provodi kroz Frontu.« Tako onda i »da­ vanje pomoći kroz Ujedinjene narode« treba da zamijenimo »davanjem pomoći preko Ujedinjenih naroda«. Treba dakle biti oprezan s tim prijedlogom kroz koji želi da probije mnoge barijere kojih nije potrebno probijati.

STUDIJ NA FILOZOFSKOM FAKULTETU Neki nas prijedloški izrazi zbunjuju svojom prividnom nelogičnošću. Kad npr. reknemo ili napišemo rečenice: »Završio je studij na Filozof­ skom fakultetu, pošao je na sveučilište, upisao je treći stupanj nastave na Pravnom fakultetu«, učini nam se pri analizi da bi mjesto prijedloga na bilo .bolje upotrijebiti prijedlog u. Ali kad to pokušamo provesti u praksi i sastavimo rečenice: »Završio je studije u Filozofskom fakultetu, pošao je u sveučilište, upisao je treći stupanj nastave u Pravnom fakultetu«, osjetimo neobičnost, pa i nelagodnost takva izraza. Odakle jedno i drugo? Zaista, kad bismo išli za logičnošću, odnosno za osnovnim značenjem 392

prijedloga na, kojemu je u prvom redu zadatak da naznačuje »gornje mjesto kojega predmeta«, u takvim slučajevima ne bismo upotrijebili taj prijedlog. Ali kako se prijedlog na svojim značenjem i upotrebom tako razgranao kao možda nijedan drugi prijedlog u našem jeziku, nećemo se smjeti zadržati samo na njegovu osnovnom značenju, nego ćemo morati uzeti u obzir i druge njegove službe. A jedna je od tih službi da se on na pitanje gdje i kamo dosta često upotrebljava mjesto prijedloga u, oso­ bito uz geografska imena, kao što nam pokazuje i ovaj primjer iz Mažuranićeve »Smrti Smail-age Čengića«: »Treći pijetli u mjestu Cetinju, a Novica pade na Cetinje.« Tako i Vuk Stefanović Karadžić piše u svom Rječniku: »Koji hrišćanin otide na Jerusalim, a Turčin na Meku, onaj se poslije zove hadžija.« Poznata je i uzrečica: »Magarca odvedi i na Jeru­ salim, on će opet biti magarac.« A takvih rečenica ima sva sila: »Živjeli su na Udbini. Noćio je noćas na Sušaku. Stigli su uveče na Rijeku.« Sve je to upotreba prijedloga na mjesto prijedloga u. Ali ne može se takva zamjena izvršavati uz sva geografska imena, kao što nam pokazuju pri­ mjeri: »Živim u Zagrebu. Noćio sam u Beogradu. Odvedite ih u Split.« Do takve upotrebe prijedloga na došlo je najprije uz ona geografska imena koja znače nekakvo mjesto na visini, u vezi dakle s primamim značenjem toga prijedloga. Takva su npr. mjesta Sušak, Rijeka, Cetinje, Udbina u odnosu prema moru i nizinama koje su ispod njih. Tako i za sa­ me otoke upotrebljavamo prijedlog na: »Otputovao je na Hvar, na Krk, na Cres, na Brač«, ali da bismo jasno razlikovali mjesto na takvu otoku od samoga otoka kad su im imena jednaka, služimo se za otoke prijed­ logom na, a za mjesta prijedlogom u: »Otputovao je na Hvar (na otok). — Otputovao je u Hvar (u mjesto na tom otoku).« Kasnije se takva upotreba prijedloga na u značenju prijedloga u pro­ širila i na druge slučajeve koji imaju mjesno značenje: »Posla njega na selo svoje da pase prasce. Pođe car na vojsku, a carica ostane s pastorkom na dvoru. Otišao je na poštu da preda pismo.« Tako je napokon stigla i u onakve prijedloške izraze kakvi su spomenuti na početku ovoga članka: »Završio je studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pošao je na sve­ učilište. Upisao je treći stupanj na Pravnom fakultetu.« Pri razmatranju takvih primjera nužno je dakle osloboditi se spo­ znaje o prvoj službi i značenju prijedloga na (gornje mjesto kojega pred­ meta) i biti svjestan da je ovdje prijedlog na upotrijebljen u značenju pri­ jedloga u, i to u širokoj rasprostranjenosti narodnih govora i književnog jezika, što znači u novih naših pisaca. Stoga takvu upotrebu bilježe već kao proširenu naši naučni rječnici, a odobravaju je i jezični stručnjaci.

393

JEDNO JE UZROK, A DRUGO NAMJERA ZBOG I RADI

Poznato je da na čitavom našem jezičnom području lektori moraju dosta često intervenirati u tekstovima u vezi s prijedlozima zbog i radiTi prijedlozi imaju različno, premda na prvi pogled tako srodno značenje da ih mnogi govornici i pisci zamjenjuju. Prijedlogom zbog služimo se u književnom jeziku za izricanje uzroka, a prijedlogom radi za izricanje namjere: »Kazališna se predstava odgađa zbog bolesti nekih članova. — Knjižara će biti zatvorena od 1. do 15. siječnja radi inventure.« Smisao je tih rečenica ovakav: »Kazališna se predstava odgađa jer su neki čla­ novi bolesni (uzrok). — Knjižara će biti zatvorena od 1. do 15. siječnja da bi se mogla obaviti inventura (namjera).« Pa ipak, premda je to tako jednostavno, pogreške se u tekstovima često pojavljuju. Tako se npr. naši srednjoškolci ispričavaju da nisu došli u školu radi bolesti, a morali bi da kažu: zbog bolesti. A i naš Matoš u »Kipu domovi­ ne leta 188*« kaže u prvoj rečenici: »Kada se ušeprtljaše Zagrepčani radi onijeh grbova na zgradi državne željeznice, zovne usplahirena vlast u po­ moć vojsku«, a trebalo je da kaže: zbog onijeh grbova. Čini se da mu se to omaklo u nepažnji. Ali pogrešni su i obrnuti slučajevi: »Došao sam k vama zbog učenja. Bio sam u gradu zbog liječenja.« Pravilno je: »Došao sam k vama radi učenja. Bio sam u gradu radi liječenja.« Kadšto neke rečenice mogu imati oba prijedloga, ali tada su pred nama dva značenja Ogledajmo to u rečenicama: »Zbog sirota sunce grije. Radi sirota sunce grije.« Značenje je prve rečenice da sunce grije zato što ima sirotinje (uzrok), a druge da sunce grije da bi ogrijalo sirotinju (namjera). Razlika u značenju nije velika, ali je ipak pri potanjem razmatranju osjetljiva. Tako nam i rečenica »Knjižara je zatvorena zbog inventure« kazuje uzrok zbog kojega je zatvorena, zato što se u njoj obavlja inventura. Pri­ pazite na razliku prema sličnoj rečenici u početku članka: ono je bilo s perspektivom u budućnost, a ovo je već u toku zbivanja. Dobro je još prosuditi nekoliko primjera da bi se stekla sigurnost. U rečenici »Poštuju ga zbog njegova poštenja« izriče se uzrok, zato što je pošten, pa je prema tome prijedlog dobro upotrijebljen. Ali u rečenici »Pogriješio je radi neznanja« prijedlog je pogrešno upotrijebljen jer se ne izriče namjera; trebalo je reći »zbog neznanja«. Kada Vjekoslav Kaleb u pripovijetki »Odlazak Perušine« kaže ovako: »Mali Perušina skoči na noge iz kukuruzovih klipova nastrtih u ležaj u kraj ognjišta zbog pomanj­ kanja slame«, tada imamo pred sobom pravilno upotrijebljen prijedlog zbog, jer je značenje uzročno (zato što nije bilo slame). I Vojislav Ilić u »Zimskoj idili« ispravno veli: »Posle je zanata radi u varoš otišo s njo­ me.« Otišao je u grad da bi učio zanat (namjera). U rečenici »Radi pre­ glednosti obradit ćemo problem sasvim ukratko« također se izriče na­ mjera (da bi nam bilo pregledno), a u rečenici »Prodaje se kuća zbog od­ laska« izriče se uzrok (jer odlazimo). 394

I upotreba izraza zbog toga, radi toga treba da se upravlja prema prikazanim smjernicama. Neki dodirni slučajevi, koje bi valjalo posebno razmotriti, ne poništavaju opravdanost ove generalne linije.

PUTUJEM U LJUBLJANU, A NE ZA LJUBLJANU Čuo sam neki dan u govornoj emisiji zagrebačke Radio-stanice da je jedan političar nakon zadržavanja u Zagrebu »proslijedio za Ljubljanu«. Mi bismo to zgodnije rekli da je otputovao u Ljubljanu ili da je nastavio put u Ljubljanu. Kao što vidimo, neobična nam je upotreba prijedloga za s imenicom u akuzativu za izricanje pravca putovanja. Ako pogledamo u naše gramatičke priručnike koji prikazuju upotrebu prijedloga za u na­ šoj rečenici, vidjet ćemo da je upotreba toga prijedloga vrlo bogata, ali ni Maretićeva ni Stevanovićeva ni Hrastina gramatika ne bilježe takvo izricanje pravca s pomoću veznika za. Naprotiv, naći ćemo u stručnoj li­ teraturi u starije, a i u novije doba osude takve upotrebe prijedloga za. Posljednja je izrečena u »Jeziku« godine 1957. Ondje je naglašeno da je do zamjene prijedloga u prijedlogom za došlo po ugledu na romanske i germanske jezike. Čini se da je u tom pogledu najviše djelovao fran­ cuski jezik s upotrebom prijedloga pour koji znači za, pa francuska re­ čenica »Ce train va pour Paris« doslovno znači: »Ovaj vlak ide za Pa­ riz«, ali u duhu je našeg jezika prijevod: »Ovaj vlak polazi u Pariz.« Ali ipak u dvojezičnim rječnicima s istočnoga područja naći ćemo zabilježenu i upotrebu veznika za u spomenutom značenju. Tako u Ristić-Kangrginu »Srpskohrvatsko-nemačkam rečniku« iz god. 1928. čitamo: »Odomaćilo se i značenje namere u pravcu: putujem za Skoplje.« Taj tekst znači da to nije izvorno naše, nego da se udomaćilo prema stranim uzorima. To je dakle prihvaćanje onoga što se proširilo, pa udomaćilo i posvojilo. Ali na zapadu hrvatskosrpskoga jezičnog područja nema ni takva proširenja ni posvojenja, pa je bolje izbjegavati takve prijedloške službe kad imamo dobre narodne konstrukcije s prijedlogom u. Može se štaviše reći da se na zapadu, kad se čuje takav prijedloški izraz »putujem za Ljubljanu«, u jezičnoj svijesti miješa i ono izvorno značenje prijedloga za koje je jednako značenju iza, kao u rečenici: Sunce zađe za goru. Tako se onda može na zapadu boriti značenje »Putujem u Varaždin« sa zna­ čenjem »Putujem nekamo iza Varaždina« ako se upotrijebi prijedlog za (Putujem za Varaždin). Stoga, kao što postoje i drugi dvojaki modaliteti na liniji zapad—istok, tako može i dalje bez smetnje postojati dvostru­ kost, i to zapadna: »Putujem u Varaždin« i istočna: »Putujem za Vara­ ždin.« Ako bi se pak postavilo pitanje ili zahtjev da se uzme samo jedno rješenje, onda bi to moglo biti samo zapadno jer je ono u skladu s narodnim izrazom. Inače, sintaktička služba prijedloga za veoma je bogata. Tim se prijedloškim izrazom izriče mjesto (Zamakoše za prvi ugao desno), pove395

zanost (Privezao je konja za Jedno drvo), vrijeme (Sve je to uređeno za dva-tri dana), uzrok (Posvađali se za sitnicu), svrha (Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje), zamjena (Marko za sve svadbarinu plati), namjena (Kupili smo ormar za knjige), mjera (Dobit ćeš to za sto dinara), zaklinjanje (Za ime božje!). I to su službe samo s akuza­ tivom, a taj se prijedlog slaže još i s genitivom i instrumentalom. S ge­ nitivom obično izriče vrijeme, npr. »za vladavine prvog hrvatskog kralja Tomislava; još za života udario je temelje toj kući«, pa je stoga nepo­ trebno posebno dodavati i imenicu vrijeme (za vremena vladavine kralja Tomislava). S instrumentalom izriče mjesto (Sjedim za stolom, on stoji za mnom), vrijeme u slijedu (Prođe dan za danom i godina za godinom) i razlog (Žeđam za osvetom, žalim za njim). Poznat nam je i barbarizam povezivanja toga prijedloga s infinitivom (Za očekivati je da ćete to uraditi; nemamo ništa za jesti), te ga odbacujemo i govorimo i pišemo: »Očekujemo da ćete to uraditi; nemamo nikakva jela.« Iz svega je dakle vidljivo da je pravilnije reći i napisati: »Putujemo u Ljubljanu; Letimo avionom u Pariz; Vozimo se parobrodom u Dubrov­ nik; Putujemo vlakom u Split; Vlak je otputovao u Karlovac; Avion je krenuo u Beograd« nego u svim tim rečenicama upotrebljavati po stranom uzoru prijedlog za. Može se čak reći, bez obzira i na zapad i na istok, da bi svaki onaj kojemu je stalo do pravilnog narodnog izraza u svojim tekstovima morao pretpostavljati prijedloški izraz s prijedlogom u za izricanje pravca putovanja.

SINTAKTIČKE POGREŠKE U VEZI S GLAGOLOM »TREBATI« Hrvatskosrpski književni jezik ima čvrstu osnovu u novoštokavskim narodnim govorima. Ti su govori prošireni u svim našim republikama u kojima se govori hrvatski ili srpski jezik, ali uz njih se često nalaze i stariji štokavski govori, pa i dijalekti, tako da su međusobni utjecaji na dnevnom redu. Ni svi naši pisci nisu iz novoštokavskih krajeva, tj. takvih koji imaju četveroakcenatski sistem i novije imenske oblike. Tako i mnogi pisci i novinari unose u svoje književne tekstove i pokrajinske osobine, pa i dijalektalne. Takvi utjecaji ipak ne mogu narušiti pravilno jezično osjećanje novoštokavaca, ali mogu djelovati u miješanim kraje­ vima, pa i prodrijeti u naše štampane tekstove. Možemo to lijepo pratiti npr. na sintaktičkoj upotrebi glagola trebati, trebam, koji ima i ličnu i bezličnu upotrebu. U gradskom govoru naših ljudi često ćemo čuti rečenice: »Vi trebate doći u školu u osam sati. — Mi trebamo pitati iskusnije ljude. — Oni trebaju udvostručiti snage da bi postigli cilj. — Žena je trebalo da do­ nese mlijeko u osvit zore.« Sve su te rečenice pogrešno konstruirane, ali U razgovoru se koješta podnese, pa se i ne mora tako tragično shvatiti.

Mnogo je gore kada slične pogreške nađemo u novinarskim i još gore u književničkim tekstovima. Spomenut ću vam od ovih posljednjih samo nekoliko pirimjera. U novinama sam pročitao rečenice: »Ujedinjeni narodi trebaju osigurati miroljubivo korištenje svemira. — Planovi poduzeća trebaju biti rezultat konkretnih diskusija u ekonomskim jedinicama.« Da bih zadovoljio vašu radoznalost, odmah ću reći kako treba pravilno da glase sve ove navedene rečenice. Pođimo dakle redom: »Vi treba da dođete u školu u osam sati. — Mi treba da pitamo iskusnije ljude. — Oni treba da udvostruče snage kako bi postigli cilj. — Trebalo je da žena donese mlijeko u osvit zore. — Ujedinjeni narodi treba da osiguraju miroljubivo korištenje svemira. — Planovi poduzeća treba da budu rezultat konkretnih diskusija u eko­ nomskim jedinicama.« Naravno, već čujem prigovore ponekih od vas: »Da, tako kao što vi predlažete govore u onim krajevima gdje je infinitiv na umoru, a to nije slučaj kod nas na zapadu. U tome je razlika. Mi na zapadu sprežemo i glagol trebati, pa govorimo npr.: nama trebaju novci, njima trebaju kre­ diti, vama trebaju savjeti.« Ovi su prigovori samo djelomično opravdani, i to u svojem drugom dijelu, ali u prvom dijelu ih treba potpuno odbaciti. Da bi se sve to pravo razumjelo, treba uzeti u obzir da glagol trebati ima ne samo dvije sintaktičke upotrebe, ličnu i bezličnu, nego prema njima i dva značenja. Ogledat ćemo to potanje. U ličnoj upotrebi, tj. onda kad se uz lične zamjenice spreže u svima licima, glagol trebati, trebam znači potrebovati, njemački bedürfen, nötig sein, francuski avoir besoin de. Prema tome ja trebam, ti trebaš, ja ću trebati, ti ćeš trebati, ja sam trebao, ti si trebao znači ja potrebujem, .. . ja ću potrebovati. .. ja sam potrebovao; njime se dakle izriče neka po­ treba: »njima trebaju novci, nama trebaju krediti, vama trebaju savjeti.« To je onaj pravilan dio spomenutih prigovora naših čitalaca. Stoga je sasvim pravilno reći i napisati: »Što nam trebaju ovi ljudi? Trebala nam je samo jedna prijazna riječ. Ništa nam ne trebaju njihove preporuke. Otac će vam kadšto trebati. Ujedinjenim narodima trebaju neutralne vojne jedinice. Radnicima trebaju novi stanovi.« Ako ogledamo ove pri­ mjere, onda ćemo zapaziti da je lice koje ima kakvu potrebu u dativu singulara ili plurala: »Što nam trebaju ovi ljudi? Ništa nam ne trebaju njihove preporuke.« Ali u tekstovima dobrih pisaca nalazimo i veoma proširenu tranzitivnu upotrebu, tj. osoba koja što treba dolazi u nomina­ tiv, a predmet koji treba dolazi u genitiv singulara ili plurala. Neko se vrijeme smatralo da to nije u duhu našeg jezika, ali danas se već ne za­ zire od takve upotrebe: »Mi trebamo kredita. Oni trebaju novaca. Zemlja treba kiše. Ja trebam kruha i vina.« I Ivan Mažuranić pjeva u »Smrti Smail-age Čengića«: »Ožedni li? Morača je blizu. Treba F kupe? Ima dvije ruke.« Može se uzeti da se ova tranzitivna upotreba razvila prema ostalim našim prelaznim glagolima. U bezličnoj upotrebi ovaj se glagol pojavljuje samo u trećem licu singulara: treba, trebalo je, trebat će i znači nešto više nego valja i nešto 397

manje nego mora; ako je sasvim bezlično, onda uza nj dolazi infinitiv glagola, a ako se izravno kaže koje lice treba da što uradi, onda uza nj dolazi veznik da i određeni oblik glagola. Da ogledamo najprije njegovu potpunu bezličnu upotrebu. Evo pri­ mjera: »Treba čuvati zdravlje. Treba štedjeti za crne dane. Trebalo je pomoći onima koji su bili u nevolji. Trebat će zasukati rukave da bi se postigao uspjeh.« Ako se zapitamo tko treba tako da radi, onda je naj­ bolji odgovor: »Svi, znani i neznani.« Sasvim je drugačija konstrukcija kada se određeno zna tko treba da što uradi. Tada se nužno upotrebljava treće lice singulara treba i uza nj veznik da sa glagolom u prezentu. Osoba koja mora što uraditi dolazi u nominativ, npr.: »Ja treba da napišem zadaću večeras. Ti treba da dođeš u kazalište. Ona treba da donese hrane. Treba da se čuvamo varalica. Trebalo je da to vi uradite. Trebalo je da žena donese mlijeko u osvit zore.« Ovdje je pogrešno pretvarati veznik da i prezent u infinitiv, jer nije u duhu novoštokavskih govora reći ili napisati: »Ja trebam napisati zadaću večeras. Ti trebaš doći u kazalište.« Takav infinitiv prisiljava bezlični glagol treba da prijeđe u lični, ali tada bi došlo do ukrštanja dvaju suprotnih značenja: potrebovati i morati. Međutim, potrebno je reći da je baš ova posljednja pogrešna upo­ treba u miješanim krajevima vrlo česta. To su one pogreške koje sam spomenuo na početku ove rasprave: »Vi trebate doći u školu u osam sati. Ujedinjeni narodi trebaju osigurati miroljubivo korištenje svemira.« Kako se ovdje ne radi o nečijoj potrebi, nego o moranju, nama je sad već po rečenome jasno da treba upotrijebiti bezlični glagol treba da sa pre­ zentom, dakle: »Vi treba da dođete u školu u osam sati. Ujedinjeni na­ rodi treba da osiguraju miroljubivo korištenje svemira.« Ako treba sumirati, reći ćemo još da u ličnoj upotrebi dolaze dakle dvije istoznačne varijante: »Nama trebaju krediti« i »Mi trebamo kre­ dita«, a u bezličnoj upotrebi također dvije varijante, ali s nijansiranim značenjem: »Vi treba da to uradite« i »Treba na tom raditi od jutra do mraka.« Kako su te upotrebe dosta bliske, treba budno paziti da se ne padne u pogrešku. A glagol je taj vrlo čest, pa opasnost vreba iza svakog ugla.

»TREBALA SAM SE RODITI 350 GODINA KASNIJE« Glagol trebati, trebam nije se još smirio u svojim različnim sintak­ tičkim službama. U prethodnoj analizi pokazao sam kako on ima dvije lične i dvije bezlične upotrebe. U ličnoj upotrebi obje su varijante isto­ značne: »Nama trebaju knjige« i »Mi trebamo knjiga«, ali u bezličnoj upotrebi pojavljuje se nijansirano značenje: »Vi treba da to uradite« i »Treba na tom raditi od jutra do mraka«. U ličnoj upotrebi glagol trebati, trebam znači potrebovati, njem. bedürfen, nötig sein, franc. avoir besoin 398

de. U bezličnoj pak treba, trebalo je, trebalo bi, trebat će znači nešto više nego valja i nešto manje nego mora. Sada ću se još malo zadržati na bezličnoj upotrebi toga glagola. Ako izričemo štogod sasvim bezlično, onda uza nj dolazi infinitiv nekog gla­ gola: »Treba štedjeti novce za crne dane. Trebalo je pomoći onima koji su bili u nevolji. Trebat će dobro pripremiti ovaj izlet. Trebalo bi reći nešto više o predloženim reformama.« Ali ako se ipak zna tko treba da što ura­ di, tada se uz bezlični glagol treba, trebalo je, trebat će dodaje sveza da i uz nju glagol u prezentu: »Ona treba da donese hrane. Trebalo je da žena donese mlijeko u osvit zore. Trebat će da to oni dobro razrade.« E, baš bih htio o ovoj posljednjoj varijanti reći kako je postala nešto labilna i kako se sve više zamjenjuje drugim sintaktičkim konstrukcijama. Svima nam je dobro poznato kako se rečenica »Trebalo je da žena donese mlijeko u osvit zore« na istoku pojavljuje u varijanti »Žena je trebalo da donese mlijeko u osvit zore«, a na zapadu pak u varijanti »Že­ na je trebala da donese mlijeko u osvit zore.« Evo još nekoliko takvih pri­ mjera: »Kancelarija je trebalo da obavijesti radnike o tome. Trebala sam se roditi 350 godina kasnije. Oni su trebali unaprijed javiti svoj dolazak.« Po redovnom načinu konstruiranja te bi rečenice morale glasiti: »Trebalo je da kancelarija obavijesti o tome radnike. Trebalo je da sam se rodila 350 godina kasnije. Trebalo je da oni unaprijed jave svoj dolazak.« Zašto se pojavljuje onaj drugi način konstruiranja izraza, za to očito postoje dva razloga. Prvo, u rečenicama »Trebalo je da sam se rodila 350 godina kasni­ je; Trebalo je da kancelarija obavijesti radnike« glagol trebalo je izbačen je na prvo mjesto, a u misaonom redu riječi vrlo je često potrebno da imenica ili zamjenica bude na prvom mjestu, da se odmah čuje i zna tko je što bio dužan da uradi: »Kancelarija je trebalo da obavijesti radnike o tome. Marta se trebala roditi 350 godina kasnije.« Drugo, u prvoj od ovih dviju rečenica zadržana je bezlična upotreba u srednjem rodu (tre­ balo je) uz subjekt u ženskom (ili drugom zgodom i u muškom) rodu, što je za jezično osjećanje sasvim neprilična kongruencija. Stoga se u dru­ goj od ovih dviju rečenica provela kongruencija prema rodu subjekta: »Marta se trebala roditi«, što se opet protivi bezličnosti upotrebe toga glagola. Sve to tako obilno preteže u najrazličnijih naših pisaca da se lektori osjećaju bespomoćni i propuštaju takve rečenice bez prepravlja­ nja. Postavlja se dakle pitanje što da se radi u takvim slučajevima. Re­ čenica »trebala sam se roditi 350 godina kasnije« nije izmišljena, nego se nalazi kao veliki naslov u »Vjesniku u srijedu« 10. veljače 1965. na str. 6, a našao sam slične primjere bez po muke i u djelima naših pisaca: »Jesmo li uopće ondje gdje bismo trebali biti? Trebao sam mu dati po gubici. Njihovi iskešeni zubi trebali su da osokole. .. Žena je trebala da donese mlijeko u osvit zore. Marko je trebao podnijeti bolove bez roptanja. Svi su trebali pomoći u nevolji. Površina bi ih trebala spasiti.« Meni se sve više čini da je nepotrebna (uzaludna) dalja borba protiv takvih pojava jer su one veoma proširene i jer ta proširenost traje u književnom jeziku već nekoliko desetljeća. Svakako, podupire je težnja da se na prvo mjesto 399

u rečenici stavi imenica ili zamjenica, da bi se odmah znalo tko je dužan da što uradi, a zatim pomaže joj u širenju i neprilična konstrukcija ime­ nica m. i ž. roda s glagolskim oblikom za srednji rod. Prema tome ni ja ne bih rečenicu »Trebala sam se roditi 350 godina kasnije« pretvarao u bezličnije »Trebalo je da sam se rodila 350 godina kasnije«. Mislim da će i naši sintaktičari na temelju mnogih primjera iz djela suvremenih pisaca odobriti takvu sintaktičku upotrebu u priprema­ noj dokumentiranoj sintaksi našega književnog jezika. Sve to dakako ne znači da ćemo dirati i u one rečenice u kojima je glagol trebalo je, treba­ lo bi nužno na prvom mjestu u rečenici jer želimo prije svega istaći tu radnju: »Trebalo je da se pravovremeno pobrinete za berbu kukuruza. Trebalo bi da već za mjesec dana počnete graditi tu kuću.«

REČENICE TREBA DA BUDU LAKE Velika je neprilika našega književnog jezika što veznik da ima vrlo mnogo sintaktičkih službi. Njime se povezuju izrične rečenice (Rekao je da će doći), namjerne (Idemo u Dubrovnik da proučimo arhive), poslje­ dične (A Marko je junak od megdana, da mu nema na Krajini para), pogodbene irealne (Da imam vremena, pošao bih na odmor), dopusne (Tko prosi, da krunu nosi, valja mu dati), pa i uzročne (A zar ste se mlade rasrdile da ja tužna malo dara nosim?). Razumljivo je dakle da se kraj ta­ kve raznovrsne upotrebe veznik da pojavljuje vrlo često u našim teksto­ vima, pa su mnogi pisci često dovedeni u nepriliku upotrebljujući ga. Dakako, tako česta upotreba jednog veznika može izazvati stilsku monotoniju. Ona se odista i javlja u našim štampanim tekstovima više nego što se može podnijeti. Što biste npr. rekli za rečenicu: »Da nam niste rekli da ćete doći da sve to zajedno uradimo, mi bismo sve to i sami oba­ vili tako da se nitko ne bi mogao potužiti«? Sigurno biste rekli da je ta rečenica teška, i to ne samo zbog četiri veznika da nego i po težini shva­ ćanja osnovne misli te mnogostruko složene rečenice. Jedno i drugo sili nas da je učinimo lakšom, a to možemo tako da neke od tih veznika da zamijenimo kakvim drugim veznikom istog značenja. Ako to želimo provesti na spomenutoj rečenici, onda je najprije po­ trebno da je podvrgnemo maloj analizi. Prva je rečenica pogodbena ne­ stvarna (irealna), druga je izrična, treća namjerna, četvrta glavna i peta posljedična. Ako uzmemo u obzir da su pogodbeni nestvarni veznici da i kad, izrični da, kako, gdje, e, namjerni da, eda, li, kako, neka i posljedični da, te, pa ako postupamo po metodi zamjenjivanja istoznačnih veznika, ta nam rečenica može glasiti ovako: »Da nam niste rekli kako ćete doći da sve to zajedno uradimo, mi bismo sve to i sami obavili te se nitko ne bi mogao potužiti.« Rečenica je sada i življa i mnogo lakša za shvaćanje. Mogao bi tko prigovoriti da za taj postupak treba mnogo gramatič-

kog znanja. Ne treba, dovoljno je samo znati za metodu, a ostalo već iz­ vire iz našeg praktičkog i prirođenog poznavanja materinskoga jezika. Evo još jedne trome rečenice: »Dubravko nam piše da se ovog ljeta sprema na Velebit da upozna i tu našu planinu tako temeljito da će je moći potanko opisati u planinarskoj štampi.« Ovdje su doduše samo tri veznika da, ali nas i to zamara. Zamjenjujući istoznačne veznike po spo­ menutoj metodi, evo nam sasvim lake rečenice: »Dubravko nam piše da se ovog ljeta sprema na Velebit kako bi upoznao i tu našu krasnu planinu tako temeljito da će je moći potanko opisati u planinarskoj štampi.« Ako ostanu dva jednaka veznika kao u ovoj rečenici, to još nije monotonija, ali ako bismo baš htjeli, mogli bismo provesti zamjenu i u većoj mjeri. Ima još jedan veznik koji nam stvara slične poteškoće. To je odnosna zamjenica koji, koja, koje kada dolazi u vezničkoj službi. Odnosne su re­ čenice vrlo česte u jeziku, pa se taj veznik dosta često pojavljuje. Tako onda nastaju trome rečenice, kao što je npr. ova: »Pročitao sam knjigu koju mi je jučer donijela vaša sestra, koju sam upoznao na godišnjem odmoru koji smo prošle godine proveli na Lošinju.« Rečenica je grama­ tički sasvim pravilna, ali je stilski troma, monotona. I u takvom se slu­ čaju služimo metodom zamjenjivanja istoznačnih veznika, a to je u od­ nosnim rečenicama zamjenica što. Kada provedemo zamjenu, evo lake re­ čenice: »Pročitao sam knjigu što mi ju je jučer donijela vaša sestra, koju sam upoznao na godišnjem odmoru što smo ga prošle godine proveli u Lošinju.« Navedeni primjeri nam pokazuju kako nije dovoljno brinuti se samo za jezičnu pravilnost nego i za stilsku lakoću. Trome rečenice često nasta­ ju pri prvoj stilizaciji teksta kada nam je u prvom redu stalo do izraža­ vanja misli, a njihova se tromost osjeti redovno tek pri ponovnom čitanju kada se obaziremo i na sam stil. Potrebno je dakle svaki tekst koji je na­ mijenjen za javni nastup ili za štampu pažljivo pročitati nakon prve sti­ lizacije. Uvjerit ćemo se da možemo štošta bolje reći.

NEJASNE REČENICE Nije lako pisati jasno, a osobito ne onda kada pisac namjerice oda­ bire stil koji će izgledati što učeniji. Bilo bi vrijedno pregledati sve re­ čenice neke knjige ili publikacije da se ustanovi postotak nejasnih, za­ mršenih, pa i besmislenih rečenica. Za svoje vrijeme uradio je to već prof. Torno Maretić, a za tridesete godine ovoga stoljeća prof. Stjepan Ivšić, pa će biti potrebno da to netko učini i za današnje vrijeme. Ili zar mislite da danas više nema rečenica kakve navodi Maretić: »Među drugima eto i ne­ kakvoga starca na konju bez desnoga uha (ne zna se je li bez desnoga uha starac ili konj). — Kad se nijesmo ni najmanje nadali, dođe k nama gPetrović sa svojim prijateljem iz Austrije (ne zna se je li Petrović došao iz Austrije ili je njegov prijatelj iz te zemlje). — Iza smrti premile kćerke 2 6 Jo n k e

401

umrije skoro i majka od velike žalosti {ne zna se je li majka gotovo umrla ili uistinu).« Navest ću kao dokaz koji primjer iz suvremenih publicističkih tek­ stova. U zagrebačkom dnevniku odštampana je 21. studenoga 1963. pod naslovom »Rekonstrukcija ceste do Pantovčaka« ova rečenica: »Ovih su dana završeni radovi na rekonstrukciji ceste do Pantovčaka.« Čitalac se mora dobro zamisliti nad tim o čemu je ovdje riječ. Govori li se ovdje o običnom popravku postojeće ceste ili je to uistinu rekonstrukcija nekakve stare, možda čak rimske ceste (iz rimskih vremena)? Po sadržaju ipak razabiremo da je govor o popravku prijašnje ceste, ali kad je tako, zašto ne bi pisac rekao to sasvim jasno? Možda mu se čini da je učenije sa stranim izrazom. Pa i čemu ovakvo okolišanje: završeni su radovi na rekonstruk­ ciji ceste, a moglo bi se reći, ako se i upotrijebi isti strani izraz, sasvim jednostavno: završena je rekonstrukcija ceste do Pantovčaka. Nekoliko dana prije, tj. 17. listopada, mogli smo u istim novinama pročitati na prvoj stranici naslov odštampan velikim i masnim slovima: »Mijenjati instrumente ulaganja u oblast obrazovanja.« Kako učeno re­ čeno, a u isti mah nejasno! Kakvi su to instrumenti ulaganja i što se pod njima misli, čitaocu je donekle jasno tek kada s osobitom pažnjom proči­ ta čitav članak. A što li je to oblast obrazovanja, je li to možda samo obrazovanje? Nekako smo navikli čitav život dijeliti na oblasti, područja, pa govorimo o oblasti mišljenja, o ^oblasti obrazovanja, o oblasti poezije, o oblasti književnosti. Kao da se šećemo iz jedne oblasti u drugu; zaista je takav život zanimljiv: samo putuješ iz jedne oblasti u drugu ili, što bi rekao Vilim Korajac, putuješ »na sjedećke«. A zatim onaj infinitiv mije­ njati koji treba da zamijeni imperativ. Potrebno je znati, na temelju po­ dataka iz književnog jezika, da upotreba infinitiva umjesto imperativa nije sasvim u duhu našega jezika. U nekim knjigama naći ćemo doduše, osobito u bilješkama ispod crte, pogrešno upotrijebljene infinitive: »Po­ gledati na str. 106. — Pročitati tekst na str. 13.« Ovdje je prema našem književnom jeziku pravilnije upotrijebiti imperativ: »Pogledajte na str. 106! — Pročitajte tekst na str. 13!« Ljudi danas brzo govore i brzo pišu jer vrijeme juri. Ali dok se u brzom govorenju može koješta podnijeti, u štampanim tekstovima nužno se zahtijeva dotjeranost, jasnoća, a ako je to i novinski tekst, tada još i s posebnim razlogom lakoća. Nemojmo nikad zaboraviti da prosječan či­ talac obično prestaje čitati nejasne i zamršene tekstove! Neka se oko teksta pomuči pisac, da tako oslobodi teškoća mnoge čitaoce. I jedan se naš književnik u svoje vrijeme pobunio protiv nejasnih tekstova pa ih je, ako se sjećate, dovodio u vezu s nejasnošću u glavi. Potrudimo se radije oko svojih tekstova da ne bi tko došao i o nama do takva zaključka.

402

BEZ DA« i »S OBZIROM DA. Pročitao sam 22. lipnja 1962. u jednim književnim novinama kako smo mi »suglasni s činjenicom velikog pothvata, bez da smo se potrudili da stvarno i primijenjeno shvatimo vrijednost tog pothvata«. A čuo sam i u jednoj muzičkoj emisiji zagrebačke Radio-stanice prije dva mjeseca: »bez da smo očekivali«. Kao što se vidi po istaknutim riječima, upotreba vezničke veze »bez da« nije iščezla ni iz današnjega književnog jezika. Ona je danas doduše mnogo rjeđa nego prije tridesetak godina kad su je nemilice izgonili iz književnog jezika kao barbarizam. Ta je veza nastala prema stranom utjecaju i odgovara u potpunosti njemačkoj vezi »ohne dass« i »ohne zu«. U duhu našeg narodnog jezika dolaze veze »a da ne, da ne, ako ne«. Njemačko »ohne etwas zu nehmen« prevodimo pravilno »a da ništa ne uzme« ili »ne uzevši ništa«, a ne možda pogrešno »bez da štogod uzme«. Isto tako njemačku rečenicu »er darf es nicht tim, ohne dass ich es ihm erlaube« prevodimo pravilno »on to ne smije uraditi ako mu ja ne odobrim« ili »bez moga odobrenja«, a ropski je i prema tome pogrešno »on to ne smije uraditi bez da mu ja to odobrim«. Prema tome i rečenice spomenute na početku treba preokrenuti u naš način izražavanja. Umjesto »bez da smo se potrudili« možemo pra­ vilno reći »a da se nismo potrudili« ili još kraće »bez većeg truda« ili ka­ ko slično. I ona rečenica »bez da smo očekivali« u duhu našega jezika gla­ si »a da nismo očekivali« ili »a da nismo ni očekivali«. Veznik da u hrvatskosrpskom jeziku veoma je čest. Već je u 19. sto­ ljeću rekao jedan ruski slavist da Hrvat ili Srbin, tek što otvori usta, već progovori da. Taj veznik dolazi u izričnim, namjernim, pogodbenim, po­ sljedičnim, dopusnim i uzročnim rečenicama, a vrlo često i kao potvrdna riječca. Svojim čestim pojavljivanjem izaziva monotoniju stila, pa ga treba vješto zamjenjivati drugim srodnim veznicima. Ali zbog svoje čestote on se pojavljuje i u vezama koje su protivne duhu narodnog jezika, i to njegova štokavskog dijalekta. Takva je pogrešna veza s prijedlogom bez koju smo upravo upoznali, a pogrešna je i veza veznika da s prijedloškim izrazom s obzirom. Ta je posljednja veza u današnjem književnom jeziku, osobito novinarskom, vrlo česta pa je vrijedno i nju potanje raz­ motriti. U »Vjesniku« ste 22. lipnja 1962. mogli pročitati rečenicu: »Obzirom da Jugoslavija ove godine igra meč s Madžarima u šahu, naše čitaoce i ljubitelje šaha upoznat ćemo s igrom novog polušampiona.« U ovoj reče­ nici imamo dvostruku pogrešku: pravilno je s obzirom, a ne obzirom, jer se tzv. popratne okolnosti izriču prijedloškim izrazom, i to s veznikom s, sa. Treba reći i napisati: »Dočekao nas je s velikom pažnjom, primili su nas s velikim oduševljenjem, objasnio im je s velikom mukom«, a ne: velikom pažnjom, velikim oduševljenjem, velikom mukom. I drugo, taj izraz s obzirom ne može se povezivati izravno s veznikom da, nego na prijedloški izraz na to, pa rečenica treba da glasi pravilno: »S obzirom na to da Jugoslavija ove godine igra meč u šahu s Madžarima (ili bolje: 26*

403

igra šahovsku utakmicu s Madžarima), naše ćemo čitaoce i ljubitelje šaha upoznati s igrom novog polušampiona.« A još bi bolje bilo: »S obzirom na to što Jugoslavija ove godine...« Pogledajte malo naše novine, pa čete dosta često naići na pogrešne upotrebe »s obzirom da« ili, još gore, »obzirom da«. Naše škole nemaju dovoljno sati za hrvatskosrpski književni jezik, a treba da svladaju veliku građu iz jugoslavenskih književnosti, pa se na jezik stigne tek posredno, tek uz put. Dosta se često i svako poučavanje jezika proglašava za gramatiziranje, pa se od njega i zazire. U srednjim školama učenje jezika svedeno je na najmanju mjeru iako program pred­ viđa mnogo i sadržajno. To se dakako u znatnoj mjeri odražava na pis­ menosti naših školovanih ljudi. Mislim da je to potrebno izmijeniti.

NE TREBA IZBJEGAVATI DVOSTRUKE NEGACIJE Pročitao sam u omladinskom književnom časopisu u veljači 1963. pjesmu »Misao« i u njoj stihove: »Nikad sagledana u celini, a veličan­ stvena kao torzo.« Zapeo sam dakako na izrazu »nikad sagledana«, jer sam osjetio neki izražajni nesklad. Zar ne bi bilo u duhu našeg jezika: »nikad nesagledana«? Ako se oslonimo na narodni štokavski govor i na tekstove naših književnika, nećemo zazirati od ove dvostruke negacije glagolskog pridjeva trpnog (participa pasivnog). Hrvatskosrpski jezik pripada naime među one jezike koji ne izbjegavaju dvostruku negaciju u glagola ili, bolje rečeno, kojima dvostruka negacija ne znači afirmaciju. Znamo naprotiv da je u latinskom jeziku dovoljna samo jedna negacija, at dvije negacije znače baš suprotno, tj. afirmaciju: »non nescio« znači »dobro znam«. Dok mi npr. kazujemo »nitko nije nikada vidio«, dakle •čak sa tri negacije, stari su Rimljani upotrebljavali samo jednu negaciju u toj rečenici: »nemo umquam vidit.« Ne moramo dakle izbjegavati dvije negacije. Upravo prije deset godina ovaj je problem potanko raspravljen u »Jeziku«, časopisu za kulturu hrvatskosrpskoga književnog jezika, što ga u Zagrebu izdaje Hrvatsko filološko društvo. Ali, na žalost, taj časopis ne čitaju mnogi kojima bi bio potreban, premda on na jednostavan, a ne pretjerano učen način, prikazuje praktičnu problematiku našega knji­ ževnog jezika. Deset godišta toga časopisa pruža zaista obilje zanimljiva materijala svakomu onom koji želi usavršiti svoj jezični izraz. U članku koji raspravlja o ovom našem pitanju možemo naći veoma lijepih primjera za potvrdu dvostruke negacije uz glagolski pridjev trpni Sto ih je prikupila dr Antica Menac, docent Filozofskog fakulteta u Za­ grebu. Tako u Dobriše Cesarića čitamo stihove: »Ili je san, duboko snivan, nikad neostvaren, al’ divan«, a u Jure Kaštelana: »Gledam jezera prozirna i mirna, vrbu djetinjstva svinu tu nad rijekom i nove riječi ni­ kad nečuvene ...« Desanka Maksimović pjeva: »Ukaži mi se, nikad nevi404

đena, ponornice vodo!« a Ivo Andrić u pripovjedačkom tekstu ima pod­ jednako: »Ali u prikrivanoj i ničim neizrečenoj uzajamnosti on se sam sje ti...« U proznom tekstu čitamo i u Milana Begovića: » . . . duše koje ne mogu hiniti, jer su prozirne, kao ni za trun nepomućeno staklo« i u Jo­ vana Popovića: »I, zamisli, biće proleće, čisto, pravo, ničim nepomućeno proleće.« I naša dva izvrsna poznavaoca narodnog i književnog jezika, profesori Tomo Maretić i Stjepan Ivšić, prevode u Ilijadi: »Ništa nepreplašen njemu Diomed odgovori jaki« i dalje: »Poslušaj, nestrta nikim o Zeusova kćeri, i mene!« Jednako dakle i u hrvatskih i u srpskih pisaca. Pa ipak, u našoj štampi nailazimo u novije vrijeme dosta često na izbjegavanje takvih dvostrukih negacija. Na primjer: »Kratko su trajali dani njezine ničim pomućene sreće. — Taj ni od koga zaboravljeni doga­ đaj bio je zapravo beznačajan. — Što bi značilo to nigdje viđeno čudo? — Učinio je veliku, ničim opravdanu pogrešku.« Pravilno je i u duhu našeg jezika: dani ničim nepomućene sreće, ni od koga nezaboravljeni događaj, nigdje neviđeno čudo, ničim neopravdanu pogrešku. Tako je i sa spome­ nutom »nikad nesagledanom misli«. A sličnu pogrešku zapazio sam ne­ davno i u prevedenom tekstu nekog stranog filma, samo je u tami nisam mogao zapisati. Pa i obični pridjev potpada pod isto takvu dvostruku negaciju kao i glagolski pridjev trpni. Tako npr. čitamo u Mihaila Lalića: »Oko ponoći stigoše i izabraše osrednje, ničim neupadljivo mjesto u čestaru među listosjecima.« Ne bi bilo u duhu našeg jezika: ničim upadljivo. Sve je to u skladu s dvostrukim negacijama i u drugim nekim kon­ strukcijama: »Smijao se ništa ne sluteći. — Teško je nikomu ne vjero­ vati. — Otišla je nikoga ne pozdravivši.« A ako nam rečenica »On nika­ da nikomu ništa ne govori« pokazuje i četiri negacije koje se ne pobijaju,, nemamo zaista razloga da izbjegavamo dvostruku negaciju uz glagolski pridjev trpni.

TURCIZMI SE ŠIRE Pročitao sam 12. veljače 1963. u »Vjesniku« na posljednjoj strani oveću vijest pod naslovom »Razgovori o Kašmiru u ćorsokaku«, a u sa­ moj vijesti u prvoj rečenici ovo: »Kako javlja AP, indijsko-pakistanski pregovori o Kašmiru zapali su u ćorsokak.« Kad bi slučaj bio pojedina­ čan, ne bih se možda ni osvrtao na nj, ali s obzirom na to što nam u po­ sljednje vrijeme prodire u književni jezik sve više turcizama, mislim da je potrebno da se nad tim zamislimo, da problem malo razmotrimo i da se dogovorimo o nekom zajedničkom gledištu ili postupku u tom pitanju. Da vas možda malo podsjetim: u posljednje vrijeme sve se više go­ vori o džigerici, a stara naša riječ jetra pada u pozadinu; na zagrebačkim zanatskim radionicama vidimo natpise kujundžijska radnja, a nestaju natpisi zlatar ili izrađivač filigrana; ekseri se sve više šire na račun kli-

nača ili čavala; rupci i rupčići ustupili su svoje mjesto maramama i ma­ ramicama; ćilibar pobjeđuje nad jantarom, ćopav nad hromim, ćiffca nad trgovčićem, ćato nad pisarom, ćebe nad gunj em, biljcem, pokrivačem, baštovan nad vrtlarom, bašta nad vrtom, čirak nad svijećnjakom, čerečenje nad komadanjem, čakšire nad hlačama, čaršavi nad ponjavama, plah­ tama, stolnjacima itd. Ukratko, pravo širenje turcizama na račun doma­ ćih, hrvatskosrpskih, slavenskih riječi. Svima je nama jasno odakle toliki turcizmi. Kao ostatak iz nekolikostoljetnog robovanja Turcima zadržale su se u narodnom jeziku mnoge turske riječi i fraze, pa one žive i danas na velikim područjima narod­ noga jezika, i to baš njegova štokavskog dijalekta. Znamo i to da ima i takvih turcizama bez kojih se u književnom jeziku ne možemo ni izra­ žavati. Nitko razložit nema namjeru da izgoni takve turcizme iz književ­ nog jezika kao što su npr. čamac, čarapa, ćelav, div, duhan, jogunast, ka­ lup, top, zanat i druge slične, ali u narodnom jeziku ima turcizama za ko­ je književni jezik ima dobre narodne riječi kojima se služi pretežna ve­ ćina naših književnika. Takva je npr. riječ prozor, a ne pendžer; običaj, a ne adet; dimnjak, a ne odžak; ručnik, a ne peškir; krojač, a ne terzija; most, a ne ćuprija; ulica, a ne sokak; jetra, a ne džigerica; vrtlar, a ne baštovan itd. Čak smo i toliko tolerantni da i ove druge upotrebljavamo u književnom jeziku kada želimo istaknuti neki osobiti kolorit. Ali ipak priznajemo da je književni jezik savršeniji oblik narodnoga jezika, pro­ bran, pročišćen, obogaćen izrazima iz gradskog, stručnog, naučnog i knji­ ževnog svijeta, i da su se njegovim usavršavanjem u tom smislu bavili i mnogi književnici, naučni i javni radnici. Na tom je radio i Vuk Stefanović Karadžić, Bogoslav Šulek, Đuro Daničić, Tomo Maretić, Aleksan­ dar Belić, Dragutin Boranić, Stjepan Ivšić, a u tom su smislu izgrađivali književni jezik i Ivan Mažuranić, August Šenoa, Milovan Glišić, Petar Kočić, da novije i ne spominjem. Razumljivo je da mnogi od nas nose te turcizme sa sobom iz narod­ nog jezika, ali s obzirom na to što čitamo književne tekstove te želimo i sami pisati što pravilnijim književnim jezikom, svakako je i potrebno i korisno da se prije upotrebe svakog turcizma upitamo ne bi li se možda isto moglo reći ljepše našim već usvojenim književnim izrazom. Treba upoznati književni jezik i služiti se njegovim uzusom i normom. U pro­ tivnom slučaju, s obzirom na to što pored turskog utjecaja postoji i nje­ mački i talijanski i ruski i engleski, moglo bi nam se dogoditi da nam jezik bude samo po strukturi slavenski, a po riječima i izrazima tuđinski. Ali da se vratimo citiranoj rečenici na početku članka! Zar ne bi bilo ljepše i jasnije i naškije da je naslov članka glasio: »Zapeli razgovori o Kašmiru« ili »Razgovori o Kašmiru na mrtvoj tački« ili »Teškoće u raz­ govorima o Kašmiru«? Mnogi naši ljudi koji čitaju novine čak i ne znaju što znači ćorsokak (slijepa ulica). A novinar bi morao pisati što razumlji­ vijim jezikom. Nema nikakve sumnje o tome da treba misliti svojim jezikom i izra­ žavati se frazeologijom svojega književnog jezika, pa stoga treba da se 406

često oslobađamo lokalnih načina izražavanja; treba da uvijek mislimo na to da je književni jezik zajedničko sredstvo izražavanja čitavoga naroda. Ukratko rečeno, književni jezik treba svojim prinosom usavrša­ vati i obogaćivati, a ne sakatiti i nagrđivati.

NEPRILIKE S TUĐIM SLIČNIM RIJEČIMA IZVINITI, PODRAŽAVATI, UPRAŽNJA VATI

Pročitao sam nedavno u jednom književnom tekstu rečenicu: »Izvinuo sam se svojim suputnicima« i ponovno se uvjerio kako naši ljudi če­ sto dolaze u nepriliku kad umjesto kakve narodne riječi upotrijebe tu­ đicu. Riječ je ovdje o glagolskom obliku »izvinuo sam se« koji stoji mje­ sto pravilnoga »izvinio sam se«. Infinitiv toga glagola glasi izviniti se, a sadašnje vrijeme izvinim se. Taj je glagol zapravo rusizam, tj. preuzet je iz ruskoga jezika, a ima značenje našega glagola ispričati se. Upotrebljava se i bez povratne zamjenice se, a onda znači oprostiti, pa veoma često ču­ jemo u razgovornom jeziku: »Molim vas da izvinete« mjesto »izvinite*. Kao što od glagola činiti, činim upotrebljavamo pravilne oblike činite, či­ nio, činila, tako i od glagola izviniti, izvinim ti oblici treba da glase pra­ vilno: izvinite, izvinio, izvinila. Može se postaviti pitanje kako je moglo doći do takvih nepravilnih oblika. To se najvjerojatnije dogodilo povođenjem za srodnim glagolom izvinuti, izvinem. Samo je neprilika što taj glagol ima posve drugačije značenje; on znači uganuti, zavinuti, iščašiti, npr. »izvinuo je ruku, sve su mu se kosti izvinule« i si. To je u potpunosti naš, hrvatskosrpski perfektivni glagol prema imperfektivnome izvijati, izvijam. Prema tome bi se rečenica »Molim vas da izvinete« mogla i krivo shvatiti. Priprost na­ rodni čovjek koji nije za nju čuo svakako bi je krivo shvatio i pri tom se začudio što ga, eto, mole da nešto zavine, ugane ili iščaši. Ali i bez obzira na takvu mogućnost — jer ipak iz konteksta se uvijek zna o čemu se radi — neophodno je potrebno da se u književnom jeziku ne zamjenjuju obli­ ci tih dvaju glagola različita značenja. Da su prilično nezgodne u našem jeziku posuđenice koje imaju sličan korijen s kakvim našim narodnim riječima, pokazuju nam i rusizmi po­ dražavati i upražnjavati. Rusizam podražavati (komu ili koga) znači ugle­ dati se na koga, oponašati, nasljedovati koga. Karadžić je npr. pisao: »Kačićeve pjesme nijesu narodne, nego ih je kaluđer spjevao podražava­ jući narodu.« Ali u naših je pisaca potvrđen i glagol podražavati sa zna­ čenjem dražiti, pobuđivati, podraživati. Upotrebljavao ga je npr. Mihovil Pavlinović: »Ako ga ljubav ne podražava (= pobuđuje), strne se u mla­ đahnoj duši svaki ushit.« I Ljubomir Nenadović je napisao da »na nepri­ jatelja ne (treba) nastupati niti ga podražavati k boju«. Stoga se takav 407

rusizam različita značenja a slična korijena sukobljuje sa sličnom narod­ nom riječju i u prvi mah izaziva zbunjenost. I rusizam upražnjavati u prvi mah nas zbunjuje jer ga misaono do­ vodimo u etimološku vezu s našim glagolom uprazniti. Značenje mu je međutim sasvim drugačije. Rusizmu je tom značenje »baviti se čim, vjež­ bati se«, kao što pokazuje primjer: »On to više ne upražnjava« (On se tim više ne bavi), a naš je glagol u etimološkoj vezi s pridjevom prazan. Da­ kako, duljom upotrebom zbunjivanja nestaje i svi se ti rusizmi nakon nekog vremena »osjećaju kao kod kuće«. Od ta tri rusizma izviniti je najprodorniji, ali, kao što vidjesmo, i on se u upotrebi miješa s oblicima glagola izvinuti. Svim tim neprilikama ipak možemo lako izbjeći jer u hrvatskosrpskom jeziku odavno postoje dobre narodne riječi koje imaju značenje tih triju rusizama. Prema tome, po spomenutoj već Maretićevoj lozinci da tuđe riječi ne treba upotreblja­ vati ako imamo dobrih narodnih riječi, svaki onaj koji teži da mu knji­ ževni jezik bude što narodniji i svakom čitaocu što jasniji radije će upo­ trebljavati narodne riječi oprostiti, ispričati, ispričati se, ugledati se na koga, oponašati, nasljedovati, baviti se čim, vježbati se nego spomenuta tri rusizma. Na taj će se način najlakše osloboditi zbunjenosti do koje u prvi mah dolazi zbog njihove sličnosti s našim narodnim riječima. Svakom piscu i govorniku treba da bude stalo do toga da se što ma­ nje služi stranim riječima, kako nam književni jezik ne bi postao mješa­ vina svih mogućih stranih utjecaja.

ZAR I ESCAJG I CAJTNOT I LIDER I VINOVNIK ? Pročitao sam 14. 10. 1963. u zagrebačkim novinama »da je i sudac duela između Vojvodine i OFK Beograda također jedan od ozbiljnih vi­ novnika nereda na Omladinskom stadionu«. Zastao sam pri riječi vinov­ nik, koja znači krivac, a uzeta je iz ruskoga jezika, i zapitao sama sebe je li nam odista potreban taj rusizam. Po Đurovićevu »Rusko-srpskohrvatskom rečniku« riječ vinovnik znači krivac, uzročnik. Vidi se dakle da imamo bar dva svoja naziva za taj pojam, pa je prema tome taj rusizam zaista nepotreban po poznatom nam načelu da tuđice ne treba upotre­ bljavati kad za njih imamo svojih dobrih riječi. Treba računati, osobito u novinama, s našim običnim čitaocima koji ne mogu poznavati toliko tu­ đica kao da su prošli kroz visoke škole, jer to njima zaista otežava razu­ mijevanje. Slična je neprilika kad pročitamo naslov u novinama da su se sastali lideri afričkih država. Ako uzmemo u ruke Filipovićev »Englesko-hrvatskosrpski rječnik«, vidjet ćemo da engleska riječ leader znači vođu, pred­ vodnika, upravljača, predsjednika, upravitelja, glavara. Upravo obilje domaćih riječi koje naš prosječni čovjek razumije bez poteškoća. Vijest je mogla glasiti da su se sastali predsjednici, državnici, poglavari afričkih

država, pa to ne bi zadalo glavobolje našem čitaocu koji ne zna engleski jezik ili nije osobit poznavalac stranih riječi. A svi mi želimo da nam se štampa u što većem broju čita i na selu. U izvještajima sa šahovskih turnira u našim novinama dosta često nalazimo kako je neki igrač došao u cajtnot, pa je povukao pogrešan po­ tez i izgubio partiju. Treba zaista biti šahist i poznavalac njemačkog je­ zika te znati da njemačka riječ Zeitnot znači isto što naš vremenski škri­ pac ili, još jednostavnije, oskudica vremena. Ako to nismo, pa želimo po­ gledati npr. u Hurmov »Njemačko-hrvatski rječnik« iz 1954, koji ima 697 strana, ili u Ristić-Kangrgin »Nemačko-srpskohrvatski rečnik« iz 1936, koji ima 1794 strane, doživjet ćemo neugodno iznenađenje da se ta riječ iz šahovske terminologije i ne nalazi u tako golemim rječnicima. Pa što da onda radi naš obični čitalac u selu i gradiću? Ovih se dana pojavila u novinskim tekstovima i riječ escajg, za koju imamo dobar naš izraz pribor za jelo ili samo pribor. Hoćemo li poći i da­ lje pa upotrebljavati i beštek, pimzel, krenkati se? A koliko li smo puta pročitali da se netko povinovao razlozima i uči­ nio sve prema savjetima koji su mu upućeni! Povinovati se čemu također nije naša riječ, nego pozajmljenica iz crkvenoslavenskog jezika koja zna­ či isto što i naše riječi pokoravati se čemu, poslušan biti čemu, pa i prilagođavati se čemu. Riječ povinovati se živi i u ruskom jeziku, pa su i ru­ ski tekstovi djelovali na naše pisce koji je upotrebljavaju, ali već spo­ menuti Đurovićev »Rusko-srpskohrvatski rečnik« iz 1935. prevodi je na str. 648. ovako: pokoravati se kome, poslušati koga, potčinjavati se. Aka­ demijin »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika« u XI knjizi iz g. 1936. daje značenja pokoravati se, biti poslušan za nesvršeni glagol, a pokoriti se, podložiti se za svršeni glagol (poviniti se). Ima li smisla služiti se tu­ đim glagolom kad imamo toliko naših zgodnih riječi? Već je nekoliko puta jasno rečeno da nismo i ne možemo biti protiv svih tuđica i njihovih korisnih službi i specifičnosti, ali ipak ne smijemo dopustiti da nam tuđice toliko preplave jezik da to postane smetnja za čitaoca. Stoga bih i ovaj put predložio da se riječi vinovnik, lider, cajtnot, escajg, povinovati se, poviniti se zamijene našim riječima krivac, pred­ sjednik, vremenski škripac, pribor za jelo, pokoravati se, pokoriti se, a ako je potrebno, i onim drugim navedenim našim riječima istoga zna­ čenja. POTREBNA JE INTERVENCIJA OPĆINE Pišem ove retke poslije Nove godine 1963. Lijepi dani novogodišnji već su za nama. Naši su ih sugrađani pro­ slavili na najraznoličnije načine. Neki su iskoristili priliku da se odmore u planinskim krajevima, drugi su se osvježili u lovu, ali čini se da je ipak bilo najviše onih koji su Novu godinu dočekali u restauracijama, ka­ vanama, plesnim dvoranama. Gurmanski raspoloženi ljudi očito su uži40»

vali u raznoličnostima naše domaće i strane kuhinje premda su im cijene podizale kosu na glavi. Ali oni koji imaju smisla za dobar književni jezik doživjeli su u mnogim našim restauracijama inzulte najgore vrste. Uzi­ majući u ruke jelovnik imali su prilike, kao što uostalom takvu priliku imaju i oni koji se hrane u restoranima svaki dan, da pročitaju najnemo­ gućihje varijante naših i stranih riječi i naziva. Molim, ne govorim o jelovniku posljednje prčvarnice grada Zagreba koji mi je osobito drag, nego o jelovniku ugledne restauracije u središtu grada koja radi uistinu naveliko. Kad bi takav jelovnik bio samo u njoj, ne bih o tom ni govorio. Ali budući da ima dosta i drugih gostionica s takvim jelovnicima, problem nije sasvim beznačajan te bi trebalo naći načina da se stanje popravi. Ali čujmo ponajprije kakvo je to stanje! Strašnu sudbinu doživljavaju naše riječi na takvim jelovnicima, i s pravopisne i gramatičke strane. Tijesto u njima postaje tjesto, cijenjeni gosti i cijene postaju cjenjeni gosti i cjene, srpski grah, srpska salata i miješana salata postaju Srbski grah, Srbska salata i mješana salata, svinjsko i teleće pečenje postaju svinjsko i teleće pećenje i si. Ipak ne smijemo zaboraviti da smo na takve pogreške prilično navikli i u teksto­ vima višeg stupnja. Stoga ono što je najstrašnije tek dolazi. Mnoge naše i strane riječi gube u tim jelovnicima mogućnost dekliniranja. U jelovniku o kojem govorim pročitao sam ovakav naziv jednoga jela: kuhana govedina sa sos rajčica. Zatim: hrenovke sa hrenom ili senft, a pisac bi morao reći sa senfom. Ovakve strane riječi u jelovnicima u ve­ likoj su mjeri izgubile i svoj lik i svoj smisao. Kao što rekoh, senf je po­ stao senft, majoneza je postala majuneza (jaje u majunezi), potpuri (pot-pourri) pretvoren je u poutpori, pomfrit (pommes frites) u pommes frietes i si. Neke strane riječi pišu se izgovorno, a druge, prema stranom jeziku, izvorno, i to kombinirajući kadšto i jedno i drugo u istom nazivu, pa tako možemo naći: Eier konjak čokolad, špageti bolognese, teleći stek ala Holstein. Poneke strane riječi uskrsavaju u nemogućim oblicima (gemiš mjesto gemišt), a pojavljuju se i ovakve nakarade: beefsteak taratar. Ima još sva sila sitnijih pogrešaka, ali poslije svega ovoga ne treba ih ni spo­ minjati. Ako još ponovim da se takav jelovnik pojavljuje svaki dan u ugled­ noj restauraciji u središtu Zagreba, onda zaista treba otvoreno reći da se s obzirom na jezik pretvaramo u vrlo primitivnu sredinu kojoj je to sve­ jedno, a glavno joj je da je jelo dobro. Ipak, s malo napora to bi se moglo ukloniti, ali ja sam uvjeren da takvi naši ugostitelji neće ni prstom mak­ nuti da to poprave ako ih tko na to ne pozove. Jednom bi bilo vrijedno podvrgnuti takvoj kritici i natpise po našim gradovima, ali ni za popravljanje natpisa s jezičnog i pravopisnog gle­ dišta ne bi bila dovoljna samo konstatacija. Hrvatsko filološko društvo podnijelo je već prijedlog Gradskom narodnom odboru u Zagrebu da se pri općinama postavi jezični referent koji bi se kao nadzorni i direktivni organ brinuo da se to stanje popravi. U prvi mah imao bi on dosta posla i s natpisima i s jelovnicima, i s koječim drugim. Doduše, Hrvatsko filo410

loško društvo podnijelo je takav prijedlog već dvaput: prvi put 1957. i drugi put 1962. Oba puta, na žalost, bez ikakva uspjeha. Kad bi svi odbornici grada pokrenuli ovo pitanje, ono bi bilo rije­ šeno u tren oka. Ali za to nema dovoljno razumijevanja.

OŽENITI SE, UDATI SE, VJENČATI SE Slušao sam u jesen 1962. književnu radio-emisiju humorističkog sa­ držaja u kojoj se govorilo o gramatičkim pogreškama, pa sam se razve­ selio kako će slušaoci ipak nešto naučiti i o jeziku. Možda je dobro da ~vas podsjetim kako je prije nekoliko godina zagrebačka Radio-stanica imala i jezične emisije koje su se vrlo rado slušale, ali su odjednom pre­ kinute zbog komercijalnih razloga. Stoga sam se zaista obradovao kad sam 23. rujna 1962. u 19 sati začuo na Radio-Sljemenu tekst garniran jezičnom problematikom, ali sam se odjednom zaprepastio kad sam čuo da je »Čarli oženio Dorotu«, i to ne samo jednom, nego nekoliko puta u tekstu. A kako je toga istog dana bila nedjelja, pa sam uveče mogao pročitati i »Globus«, Tjr. 169. od 23. rujna, doživio sam uskoro i reprizu doživljaja pročitavši na str. 38. da je glumac Vlastimir Stojiljković »oženio svoju kazališnu kole­ gicu Olgu Stanisavljević«. Moglo bi se reći: dvije muhe u jedan mah. Ako se malo zamislimo nad sadržajem fraze »oženio je Dorotu ili svoju kolegicu«, uočit ćemo brzo svu nemogućnost i besmislenost toga izra­ za. »Oženiti ženu ili djevojku« značilo bi zapravo jednoj ženi dati drugu ženu, što je očito apsurd. Momak ili muž se može oženiti, tj. dobiti ženu, vjenčati se, a žena ili djevojka se može udati za koga, poći za muža, vjen­ čati se s kim. Kako je u razgovornom jeziku, a vidimo eto »i na višem ni­ vou«, spomenuta pogreška (»oženiti kolegicu«) dosta česta, potrebno je da se malo i njom pozabavimo. Glagol oženiti (bez povratne zamjenice se) slaže se u štokavskom s akuzativom bližeg i s instrumentalom daljeg objekta i odnosi se samo na mušku osobu: oženiti koga kojom djevojkom. Primjera za to pun je jezik narodne književnosti: »Ako ti je ljuba odvedena, boljom ću te ljubom oženiti. — Ti ne ljubi Merime djevojke, ljepšom će te oženiti majka.« Tako je i s nesloženim glagolom ženiti: »Da ga mi ženimo tankom Podunavkom!« Glagol je aktivan i radnju vrši netko drugi, a ne sam ženik, nego obično otac ili majka ili rodbina. To se dakako posebno ističe: »Otac je oženio sina Anđom; majka je oženila sina pravom ljepoticom!« Kad se pak govori o ženskoj osobi koja ulazi u brak, upotrebljavaju se glagoli udati, udavati (za koga): »Otac je udao kćerku za Marka; maj­ ka je udala najmlađu kćer za Ivana; Anku su nesretno udavali nekoliko puta.« Ali kad je pri takvome činu aktivan sam ženik ili udavača, upotre­ bljavaju se za muškarca glagoli ženiti se, oženiti se, a za ženu ili djevojku udati se, udavati se: »Marko se ženio dvaput; Ivan se oženio lijepom i bo411

gatom djevojkom; Mara se udala za Nikolu; Anđa se udavala nekoliko puta.« Rekcija ostaje ista: instrumental uz glagol ženiti se, oženiti se i prijedlog za (koga) uz glagole udati se, udavati se. Sama će osoba za sebe reći: »Oženio sam se Anicom prije tri godine. — Udala sam se za Nikolu prošle jeseni.« Mjesto glagola udati se za koga u čestoj je upotrebi i gla­ gol poći za koga: »Mara je pošla za Ivana.« A mjesto oženiti se često se upotrebljava i uzeti za ženu: »Ti ćeš uzeti za ženu Mandu Pecikozinu (Korajac); mišljah je još jučer uzeti za ženu (Matoš).« Kada dvoje govori o svojoj ženidbi ili udaji ili kada drugi o tom go­ vore, obično se upotrebljava glagol vjenčati se: »Mi smo se vjenčali pro­ šle subote. — Njih dvoje vjenčat će se u nedjelju.« Ali i sam momak i sama djevojka mogu reći: »Vjenčat ću se s njom u nedjelju; vjenčala sam se s njim prošle subote.« Momak može pri tom upotrijebiti i glagol oženiti se (Oženio sam se njom u nedjelju), ali djevojka ne može, ona mo­ ra upotrijebiti glagol udati se: »Udala sam se za njega prošle subote.« Nije u duhu našega jezika reći ili napisati: »Ja ću oženiti Anku; Anka je oženila Ivana«, nego je pravilno: »Ja ću se oženiti Ankom« ili »Ja ću se vjenčati s Ankom«, odnosno »Anka se udala za Ivana.« Prema svemu rečenom jasno nam je da se »Čarli oženio Dorotom« ili »uzeo Dorotu za ženu« ili »vjenčao se s njom« i da se »glumac Stojiljković oženio svojom kazališnom kolegicom Olgom Stanisavljević«, odnosno da »ju je uzeo za ženu« ili »vjenčao se s njom«. Nije sve to tako zamršeno kako se na prvi pogled čini; dovoljno je za orijentaciju zapamtiti da su drugi izrazi za ženidbu, a drugi za udaju. Dalje će nas već povesti probuđeno jezično osjećanje.

NEDALEKO OD HAVANE .. . Pročitao sam u zagrebačkom dnevniku 21. kolovoza 1963. naslov jedne vijesti na posljednjoj stranici u ovakvom obliku: »Bombardirana tvornica nedaleko Havane.« Pravilno je trebalo napisati: »Bombardirana tvornica nedaleko od Havane.« Ali slične pogreške možemo naći dosta često u našim štampanim tekstovima, premda naši jezični stručnjaci već dugo vojuju protiv njih. Na žalost, 11. rujna 1963. pročitao sam u istim novinama isto takvu pogrešku u tekstu uz tzv. foto-vijest: »Rudarsko-kemijski kombinat Kreka izložio ga je nedaleko kineskog paviljona kao simbol svoje djelatnosti.« A trebalo je reći: » . .. nedaleko od kineskog paviljona«. Riječ nedaleko nije prijedlog, nego prilog, pa se slično vezuje s imenskim dijelovima rečenice kao i drugi prilozi slična značenja, npr. prilog daleko, visoko, južno, sjeverno, zapadno, istočno. Ako se oslonimo samo na svoje jezično osjećanje, evo nekoliko rečenica za potvrdu: »Groblje nije daleko od grada. Jurjevo leži južno od Senja. Stajao je visoko od ze­ mlje. Bugarska se prostire istočno od Jugoslavije. Daleko od oka, daleko

od ljubavi.« Prema tome isto tako: »Nedaleko od mjesta na kojem su se pobili postavljen je spomenik. Igralište je nedaleko od grada. Izvor Soče je nedaleko od Vršiča.« Već je Tomo Maretić dao takvu uputu na str. 812, u 7. knjizi Akademijina »Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika« (Za­ greb 1911—1916), pa je to opet ponovio u »Jezičnom savjetniku« g. 1924, a takvu upotrebu s prijedlogom od preporučio je i novi Pravopis iz 1960. Ali budući da se spomenute pogreške i dalje pojavljuju, potrebno je to ponoviti i u ovoj knjizi, gdje će se možda lakše pročitati. Ali o prijedlogu od moglo bi se govoriti i u drugim varijantama. Jedna je od njegovih službi i ta da se naznači od čega je što načinjeno: kuća od karata, jabuka od zlata, košulja od svilenog materijala. Takvu službu u dijalektima rado preuzima prijedlog iz: »Šijemo odijela iz do­ nesena materijala.« Ali književni jezik to nije usvojio, to se općenito smatra za pogrešku. Ipak od toga treba razlikovati ovakvu upotrebu: »Taj je lik isklesan iz kamena.« U tom se primjeru ne govori zapravo od čega je što načinjeno, nego iz kakve količine. To je kao neko izlučivanje, kakvo vidimo u daljoj varijanti: »Iz grmena velikoga lafu teško izić nije.« Neće biti naodmet, kad je već riječ o pogreškama u vezi s prijedlo­ zima, da se osvrnemo i na prijedloge unatoč i usprkos. Pročitat ćemo npr. u tekstovima: »Unatoč tih opomena dječak se nije popravio. Usprkos svih naših nagovaranja Marko ne htjede poslušati.« I jedna i druga rekcija protive se književnoj normi. Prijedlozi unatoč i usprkos slažu se s dati­ vom, pa spomenute rečenice treba da glase: »Unatoč tim opomenama dječak se nije popravio. Usprkos svim našim nagovaranjima Marko ne htjede poslušati.« Pri upotrebi tih prijedloga treba pripaziti i na to da oni nisu sasvim istoznačne riječi, kao što shvaćaju neki pisci. Prijedlog usprkos ima izraženu protivštinu u većoj mjeri nego prijedlog unatoč. Marko je u spomenutom primjeru očitovao i neki prkos, a dječak se i po­ red opomena, ali ne prkosno, nije popravio. Ali obrnuto, prijedlog protiv treba da ima rekciju s genitivom, npr.: »Nastupio je drzovito protiv naših drugova.« Neko je vrijeme u 19. sto­ ljeću postojalo kolebanje između rekcije s genitivom i dativom, ali je u književnom jeziku 20. stoljeća pretegla genitivna rekcija. I prijedlog blizu slaže se s genitivom: »Kad su bili blizu dvora svo­ ga«, ali njegov komparativ bliže pravilno se slaže s dativom: »Bliže gradu nego selu. Bliže grobu nego domu.« Samo za se, sve bi to bilo suhoparno, ali u povezanosti s praksom oslobađa nas opasnosti da upadnemo u pogreške.

SRETNA NOVA GODINA Svaka Nova godina donosi nam mnogo pozdrava i dobrih želja od naših prijatelja i znanaca. Ali te nas čestitke znaju kadšto i ražalostiti. Vi već shvaćate, riječ je o načinu na koji su nam takve čestitke ser-

virane. Čitali smo ih uglavnom u ove tri varijante: »Sretna Nova godinaf — Sretna nova godina! — Sretna Nova Godina!« Sasvim je jasno da sve ovo ne može biti u skladu s Pravopisom, premda on, pretežno u jezičnim pitanjima, dopušta priličan broj dvostrukosti. Najbolje je da svaki slučaj posebno ogledamo. Kad nekomu čestitamo početak nove godine, mi mu možemo čestitati sam novogodišnji praznik, ali možemo mu čestitati i poželjeti dobro u čitavoj idućoj godini, recimo u godini 1965. Ako mu čestitamo sam praz­ nik ili blagdan, tada treba da postupamo prema pravilima koja je posta­ vio Pravopis iz 1960. Taj naš Pravopis svodi upotrebu velikog slova na funkcionalnost, tj. velikim slovom pisat ću onda kada je potrebno nagla­ siti da je riječ o nečem izvanrednom, o nečem što pojedine riječi odvaja od njihova općeg, svakidašnjeg značenja. Ako govorim o ptici galebu, o divljem vuku ili o vjetru vihoru, mislim na njihovo opće značenje, pa nije potrebno da riječi galeb, vuk, vihor pišem velikim slovom. Ali ako govorim o avionu koji se zove Galeb, o čovjeku kojemu je ime Vuk, o brzoj lađi koja se zove Vihor, tada mi upravo veliko slovo pomaže da na­ glasim tu razliku, da njime označim kako je riječ o nekom vlastitom imenu. I nazivi pojedinih praznika i spomen-dana imaju značenje vlastitog imena, pa se stoga i Božić i Uskrs i Bajram pišu velikim slovom. Ako je pak naziv praznika ili spomen-dana složen, tj. višečlan, tada pišemo ve­ liko slovo samo u prvoj riječi: Prvi maj ili Prvi maja, Dan pobjede, Dan dječje radosti, a onda se nužno tako piše i Nova godina. U rečenici »Že­ lim Vam sretnu Novu godinu« već je po upotrebi velikih i malih slova ja­ sno označeno da Vam želim sretan praznik Nove godine. A to upravo i žele reći mnogi čestitari. Ali ima i takvih čestitara koji nam žele sreću u čitavoj novoj godini. Tada se dakle ne radi o nazivu, nego o općem značenju ovih dviju riječi, pa ih nije potrebno napisati velikim slovom. Vidjet ćemo to još jasnije u rečenici: »Želim Vam svako dobro u čitavoj novoj godini 1965.« Prema tome varijanta »Sretna Nova Godina«, kakvu su razaslale i neke vrlo ugledne ustanove, nije pravilna. Velikim slovom u svakom di­ jelu složenog naziva ili imena pišu se po Pravopisu samo imena sela, gra­ dova, zemalja, država, kontinenata i nebeskih tijela, npr. Rakov Potok, Dugo Selo, Slavonski Brod, Socijalistička Republika Hrvatska, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Sjeverna Amerika, Južna Amerika, Veliki Medvjed, Kumova Slama. Nova godina ne ide u te kategorije, pa je kao ime praznika treba da pišemo samo: Nova godina. Takvi pravopisni propisi omogućuju nam razlikovanje Crne Gore kao države od Crne gore kao planine, Rakova Potoka kao sela od Rakova potoka kao potoka, Bijelog Polja kao gradića od Bijelog polja kao polja koje ima takvo ime. To je ono što nazivam funkcionalnom upotrebom velikog slova.

414

O sintaksi glagola, o rečenicama, zarezima, o nastavi jezika

FUNKCIONALNOST AORISTA I IMPERFEKTA Kada čitamo tekstove nekih naših pisaca, kadšto nas zapljusne mo­ notonija stila pa smo skloni odmah odustati od daljeg čitanja. A kad bi nas tko upitao u čemu je monotonija toga stila, ne bismo mogli u prvi mah jasno odgovoriti. Tek nakon potanje analize razabrat ćemo da ju je izazvala šablonska, nediferencirana upotreba glagolskih vremena i nači­ na. A jedna od velikih odlika hrvatskosrpskoga književnog jezika upravo se nalazi u bogatoj i diferenciranoj sintaktičkoj upotrebi vremena i na­ čina. Neki se kod nas bune protiv upotrebe aorista i imperfekta, pa su čak i članke pisali dokazujući kako su to mrtva glagolska vremena. A po­ đimo malo po novoštokavskim krajevima i osluhnimo razgovore ljudi iz naroda, pa ćemo se vrlo brzo uvjeriti kako je aorist vrlo živo vrijeme i kako i imperfekt, koji je rjeđi, ima specifičnu službu. Zagledajmo i u tekstove naših dobrih pisaca i prevodilaca, poetske i prozne, pa ćemo se i opet osvjedočiti kako je funkcionalna upotreba aorista i imperfekta po­ digla i oživila vrijednost teksta. Poslušajte kako je živa, pregnantna i adekvatna rečenica u prijevodu dobrog poznavaoca našeg jezika: »I vidje dvije lađe gdje stoje u kraju, a ribari bjehu izišli iz njih i ispirahu mre­ že.« Naši protivnici aorista i imperfekta, pa i pluskvamperfekta, rekli bi to sasvim prozaično, neadekvatno i razliveno: »I vidio je dvije lađe gdje stoje u kraju, a ribari su izišli iz njih i ispirali mreže.« U prvoj nam je rečenici kazano da je subjekt u tren oka spazio sliku prema kojoj su ri­ bari, pošto su već prije izišli, ispirali mreže. Te finese vremenskih odnosa i trajanja gube se samim prenošenjem u perfekt, a da bi se ipak i uz perfekt sačuvale, potrebno je dodavati neke pomoćne riječi: u tren oka, već prije i si. A k tome još dolazi i monotonija jednog te istog glagolskog vremena. Ili zar je možda isto kad pjesnik kaže: »Šlaga tko reče da smo lovor-grana« ili kada to poklonik perfekta pretvori u rečenicu: »Slagao je tko je rekao da smo lovor-grana«? A nije isto ni kad se kaže: »Dođoh, vidjeh, pobijedih« ili »Došao sam, vidio sam, pobijedio sam.« Ako bi ova druga rečenica morala adekvatno zamijeniti prvu, bilo bi potrebno do­ dati još neke riječi: »Upravo sam došao, začas vidio i u tren oka pobi­ jedio.« A ipak nije stilski tako efektno. Oduzmite našim liricima aorist, kao da ste im odrezali krila. Slično se

može reći za naše epike s obzirom na imperfekt. To dakako nisu aoristi radi aorista, nego aoristi s jasno izraženom funkcionalnošću i izmjenom s drugim vremenima kad je god potrebno. Poslušajrno npr. Gorana: »Kada se mrtvi val života stišo, Korake začuh ko daleku jeku: Netko je jamu par puta obišo; I nasta mir, ko mir u mrtvu vijeku. Pomdkoh nogu, stegnuh lakta oba — Ko grobar, kad se izvlači iz groba.« A kako bi Kombol i preveo »Božansku komediju« bez aorista i imperfekta: »Ne smjedoh saći sa staze i stati uza nj, aT iđah naklonjena čela, ko kad se netko s poštovanjem prati.« A tek »Ilijada« i »Odiseja«: »Danajci iđahu tako ko cijelu ravnicu da oganj liže, a pod njima zemlja sve tutnjaše, ko kad se srdi Gromovni Zeus-bog...« A što li će dočarati svečanost i uzvišenost teksta i zbivanja ako ne imperfekt i aorist: »I dogodi mu se da iđaše u subotu kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu putem klasje.« Za­ gledajte i u Krkleca: »Ali u moje ludo srce kanu još luđi nemir: bes­ krajna sloboda — i postah patnik, postah zarobljenik.« A zar mislite da toga u prozi nema? Ivo Andrić npr. priča: »Tu zadrhta od unutarnje jeze i svežine koja je dolazila sa reke. Kao da se prenuo, tek tada primeti da su oba prozora na Kasini ugašena...« A tako i mnogi drugi. Sve što je rečeno ne zagovara, naravno, pretjeranu upotrebu aorista i imperfekta, nego funkcionalnu, i to u potpunom skladu s drugim gla­ golskim vremenima koja također imaju prevažnu funkciju. Sve to ipak ima svrhu da pokaže kako i aorist i imperfekt korisno upotpunjuju skalu naših glagolskih vremena i značenja, pa pogrešno čine oni koji ih zane­ maruju. Potrebno je naprotiv u najvećoj mjeri iskorištavati sva izražajna bogatstva koja nam pruža jezik.

SINTAKTIČKI INDIKATIV I SINTAKTIČKI RELATIV Kad smo već počeli govoriti o glagolskim vremenima i načinima, vrijedno je zamisliti se nad bogatstvom upotrebe po kojoj prezent nije samo sadašnje vrijeme nego i prošlo i buduće, a perfekt također nije samo prošlo vrijeme nego i buduće i sadašnje, a ni futur nije samo bu­ duće vrijeme nego i prošlo i sadašnje. Sve to dakako nije moguće uvi­ jek, nego u određenim situacijama i prema naročitim poticajima. Onaj koji govori ili piše upotrebljava vremena i načine prema svojem što­ kavskom jezičnom osjećaju spontano i bez osvrtanja na jezičnu teoriju, a ako pak nije štokavac, potrebno je da usvoji štokavski duh takve upo­ trebe, jer je upotreba vremena i načina prilično drugačija u novoštokavskim govorima nego u dijalektima. Svakako, i jednom i drugom kad piše, poznavanje teorije znatno olakšava mučan stvaralački posao. Da pokažemo takvu razliku na kojem primjeru! Vrlo se često događa da poštokavljeni kajkavac napiše npr. ovakvu rečenicu: »Ako ćete posi­ jati pšenicu prekasno, nećete dobiti očekivani prinos.« A štokavac će bez dvoumljenja reći: »Ako posijete pšenicu prekasno, nećete dobiti očeki416

vani prinos.« Slično tome kad prolazimo zagrebačkim ulicama, na nekim ćemo zanatskim radionicama naći privremeni natpis: »Dođem odmah.« Majstor je naime načas napustio radionicu pa obavješćuje mušterije da će odmah doći. Ali štokavski bi majstor stavio na vrata ceduljicu s nat­ pisom: »Doći ću odmah.« Zašto je to tako, može nam odgovoriti samo jezična teorija zasnovana na proučavanju štokavske i kajkavske prakse. Da bismo to dakle razumjeli, moramo i mi malo zaviriti u tu teoriju. Svako glagolsko vrijeme i svaki glagolski način ima svoje osnovno značenje, pa po njemu dobiva i ime. Prezent je po osnovnom značenju sadašnje vrijeme, futur buduće, a perfekt prošlo. Aorist je prošlo svr­ šeno, imperfekt prošlo nesvršeno ili trajno, imperativ je zapovjedni način, a kondicionalom se izriče želja, mogućnost i pogodba. Ali pri otkrivanju zakonitosti upotrebe glagolskih vremena i načina nužno je zapitati se što je to zapravo sadašnjost, što prošlost, a što budućnost, da­ kako s jezičnog gledišta, jer u praktičnom i filozofskom smislu svima nam je to jasno, ali jezično gledište ima svoje specifičnosti. Analize narodnih i književnih tekstova pokazale su da se glagolska vremena drugačije upotrebljavaju u razgovoru, a drugačije u pripovi­ jedanju. U razgovoru se vremena upotrebljavaju u osnovnom, pravom ili indikativnom značenju, a u pripovijedanju prošlih događaja ili zbi­ vanja u nepravom, odnosnom ili relativnom značenju. Prvo se u nauci naziva sintaktičkim indikativom, a drugo sintaktičkim relativom. U razgovoru dakle ili u sintaktičkom indikativu prezent znači sa­ dašnjost, perfekt prošlost, a futur budućnost. Ali kakvu sadašnjost, pro­ šlost ili budućnost? Baš onu koja se prosuđuje s gledišta vremena toga razgovora. Ono što je bilo prije razgovora smatra se za prošlost, što će hiti poslije njega, smatra se za budućnost, a vrijeme trajanja razgovora smatra se za sadašnjost. Sadašnjost dakle traje koliko i razgovor, pa se za izricanje sadašnjosti možemo služiti samo prezentom trajnih ili nesvršenih glagola: »Ja sada razgovaram, jučer sam čitao knjigu, a sutra ću pisati pismo.« Sva tiskom istaknuta vremena upotrijebljena su u osnov­ nom, pravom značenju vremena, u sintaktičkom indikativu. U pripovijedanju pak vremena se upotrebljavaju u zavisnosti o ne­ kom spomenutom ili zamišljenom prošlom vremenu, ili ako se pripovi­ jedaju, izmišljaju budući događaji, o nekom budućem vremenu. »Bio jednom jedan kralj«, počinju obično narodne pripovijetke naglašujući odmah da je to bilo jednom, nekoć u prošlosti, a prema tome se onda upravljaju ostala glagolska vremena, relativno dakle, u sintaktičkom relativu: »Bio jednom jedan kralj koji je imao tri sina. Jednoga dana pozove on svoje sinove pa im rekne.« Ovi trenutni ili svršeni prezenti pozove i rekne govore o radnjama u onoj dalekoj prošlosti, pa eto prezent u takvoj relativnoj upotrebi dobiva značenje prošlosti. Tako će i futur postati historijski futur i još koješta drugo, ali za sada se moramo zado­ voljiti samo ovim osnovnim spoznajama, a u idućem razmatranju moći ćemo u vezi s tim izgraditi čitav sistem. E il j e š k a : O term in im a tra jn i ili nesvršeni i tre n u tn i ili svršeni glagoli vidi pobliže na 429. stra n i ove knjige. 2 7 Jonke

417

I ŽIVAHNOST I PRECIZNOST Veliko je bogatstvo i raznolikost u upotrebi glagolskih vremena i na­ čina u pripovijedanju prošlih događaja, u tzv. sintaktičkom relativu. Za izricanje prošlih radnja i zbivanja možemo se pored perfekta u takvoj upotrebi poslužiti prezentom, aoristom, futurom prvim, imperativom i kondicionalom. Ali sve te službe ne daju potpuno jednak iskaz. Perfekt u takvoj službi izriče jasan i miran iskaz za prošlost: »Frajla je bila već stara i sijeda, frajli nitko nije znao za ime, i nitko je nije poznavao.« Prezentom se radnja nekako većma približuje čitaocu i njegovu vre­ menu, nekako je aktualnija i življa: »Tako viče veseo svat u podrumu pred vratima hauzmajstorice i protestira protiv te izazovne mistifikacije!« Ili ona rečenica iz narodne pripovijetke: »Jednoga dana car pozove svoja tri sina pa im rekne...« A aorist je još življi i neposredniji: »Koža mu (Gupcu) prsnu, krv brižnu, bijele usnice zadrhtaše, smrtna bljedoća osu mu lice...« Sve je to i brže i naglašenije i zaoštrenije. A spomenuti fu­ tur prvi hoće da naglasi kako se neka prošla radnja ipak dogodila poslije neke druge prošle radnje: »Kranjčević je tada svjesno napustio teolo­ giju te će uskoro prijeći na pedagogiju i u nastavnike gdje će proživjeti dosta mučnih dana.« A poznato je ono iz narodnih pripovijedaka: »Nato­ če reći najmlađi sin.« Osobito je zanimljivo da i načini (imperativ i kondicional) služe za pripovijedanje prošlih događaja. Ali i jedan i drugi u sasvim specifičnoj službi. Imperativ za prošlu užurbanu ili neobično živu radnju: »Sjednemo na kola pa tjeraj za njim, a kad ga stigosmo, mi udri po njemu.« A kon­ dicional za onu radnju koja se u prošlosti ponavljala: »Tako prođu tri godine dana, i kad bi god majstor zapitao dijete što je naučilo, ono bi mu svagda odgovorilo da nije ništa.« Ova posljednja upotreba vrlo je česta u štokavskim pripovjedačkim tekstovima, a neštokavci se njom dosta rijetko služe. Relativna upotreba vremena nalazi se i u rečenici koju sam prošli put naveo: »Ako posijete pšenicu prekasno, nećete dobiti očekivani pri­ nos.« Prezent posijete ima zapravo značenje buduće radnje, ali takve koja će se dogoditi prije neke druge buduće radnje. Najprije će se sijati,, a onda će se tek dobiti. Slično je i u poznatoj uzrečici: »Kako udrobiš, onako ćeš i kusati.« Jamačno se kojem čitaocu u prethodnom članku učinilo čudno da i perfekt može značiti sadašnju radnju. To je redovno onaj perfekt koji izriče sadašnji rezultat neke prošle radnje. Evo primjera: »Jedno mjesto u zalivu niže Risna, gdje su gore s obje strane zaliv vrlo stijesnile, zove se Verige.« Težište je misli: gdje je zaliv vrlo tijesan, dakle u sadašnjo­ sti. Slično je i u pripovjedačkom tekstu: »Mladić je čak u drugome car­ stvu, tamo se oženio i caruje.« Težište je misli: oženjen je, živi u braku. Ili u rečenici: »Zar si oslijepio te ne vidiš?« imamo samo varijantu mjesto prezentskoga: »Zar si slijep te ne vidiš?« Dakako, specifičnost perfekta s; obzirom na izricanje rezultata prošle radnje ima stilsku opravdanost.

Preostaje nam još da prikažemo perfekt u futurskoj službi i futur u prezentskoj, pa da bude prikazana kompletna služba prezenta, perfekta i futura prvog i za sadašnjost i za prošlost i za budućnost. Sada ću ipak navesti samo primjere, a protumačit ću tu zanimljivu pojavu u idu­ ćem odjeljku. Evo primjera za perfekt u značenju buduće radnje: »Ako ne pogodiš cilja, ti si poginuo (tj. poginut ćeš). — Ako se lopovi ne stegnu, mi smo propali (tj. propast ćemo).« A primjeri za futur koji znači i sa­ dašnju radnju jesu npr. ovi: »Dobra će prijatelja svak željeti (tj. želi). — Podmuklo pseto najprije će ujesti (tj. ujeda).« Sve te različite službe, koje je korisno poznavati, pomažu piscu da izrazi razne, pa i sasvim tanahne specifičnosti, kako bi mu stil bio što živahniji i precizniji.

MODALNA UPOTREBA GLAGOLSKIH VREMENA Vrlo je značajna osobina glagolskih vremena u hrvatskosrpskom je­ ziku da ona mogu, pored vremenskih značenja, izricati i psihički odnos govornika prema vršenju radnje. Subjekt štogod želi, može, zapovijeda, savjetuje ili zabranjuje, a za to služe redovno glagolski načini: kondicio­ nal i imperativ. Rečenica »O kad bismo mogli poći na taj put!« izriče neispunljivu želju, a rečenica »I kamen bi se smilovao« mogućnost. Da se imperativom ne samo zapovijeda (»Donesi vode!«) ili zabranjuje (»Ne ubij!«) nego se i savjetuje (»Čuvaj bijele novce za crne dane!«) i opomi­ nje (»Čuvajte se džepara!«) i potiče (»Ispij, dijete, ovaj lijek!«), pa i moli (»Dajte nam štogod jesti!«), manje je poznato, ali je i u govoru i u pismu veoma prošireno. Ali i vremena, kao što rekoh, mogu se upotrebljavati u takvim funkcijama. Kad glagolska vremena upotrebljavamo u načinskoj ili modalnoj službi da bismo izrekli i psihički odnos govornika prema vršenju radnje, onda je to modalna upotreba glagolskih vremena. Tako npr. nesigurnu tvrdnju vrlo često izričemo futurom prvim: »Ova će pjesma biti vrlo stara. — Od Krapine do Zagreba bit će pet sati hoda.« Futurom prvim izričemo i zapovijed ili zabranu, ali u blažem obliku: »Vi ćete odnijeti na poštu ovo pismo!« Naprotiv, za strožu zapovijed ili zabranu poslužit ćemo se prezentom ili perfektom zajedno s vezom da: »Da to odmah odnesete na poštu! Da se nijesi makao odavde!« Takva razgranata upotreba omo­ gućuje nam da izrazimo čitavu skalu modalnih izričaja, od najblažih do najstrožih. Kao što smo se za izricanje nesigurnosti poslužili modalnom upotre­ bom futura prvog, tako se dosta često i za izricanje nesigurnosti služimo modalnom upotrebom aorista ili perfekta. Govornik je uvjeren, siguran da će se neka radnja izvršiti, čak se u nekim slučajevima i boji njezina izvršenja, i u toj svojoj sigurnosti, pa i strahu, on vidi tu radnju kao gotovu, izvršenu, ona se pred njegovim očima, tako reći, već dogodila. 27*

419

Za radnje ili zbivanja koja su se već dogodila upotrebljavaju se redovno prošla vremena, pa stoga nije čudo što se ovdje u ovakvoj službi pojav­ ljuju aorist ili perfekt. To je onaj spomenuti primjer: »Ako se lopovi ne stegnu, mi smo propali.« Nismo još propali, ali sigurno ćemo propasti ako ih ne stegnemo. Slično je i u rečenici: »Ako ne pogodiš cilja, ti si po­ ginuo!« Nisi još poginuo, ali sigurno ćeš poginuti. Takav se perfekt u nauci zove modalni perfekt, a u normativnoj gramatici futurski perfekt, jer je to radnja koja će se vjerojatno dogoditi u budućnosti ako je ne spriječimo, a perfektom smo se poslužili samo zato da istaknemo svoju sigurnost ili uvjerenost u njezino izvršenje. U sličnoj modalnoj službi dolazi i aorist, kao što nam pokazuje pri­ mjer iz narodne pripovijetke: »Umrijeh od žeđi, daj mi čašu vode!« Nije još umro, ali se boji da će umrijeti, zapravo intenzivno traži čašu vode. Takav je i primjer: »Ja ću sve to izvršiti, pa odoh po svijetu!« Sasvim sigurno će otići, to je kao gotovo, svršeno, stoga aorist, prošlo svršeno vrijeme, i to modalni, odnosno futurski aorist. Ili u »Starcu Vujadinu« u dramatičnoj situaciji: »Kad ne kazah za te hitre noge i ne kazah za ju­ načke ruke, ja ne kazah za lažljive oči!« Oči mu još nisu iskopali, ali on sasvim sigurno neće kazati gdje su mu jataci, makar ostao bez očiju. Zar nije ovo divna služba aoristova? Ako pogledamo tekstove ili slušamo govor rođenih štokavaca, dosta ćemo često nailaziti na takvu modalnu upotrebu aorista i perfekta, a u priučenih štokavaca znatno rjeđe. A ipak ona nam koristi za specifičnost izraza, pa je treba iskorištavati. Pokušajte reći s futurom: »Umrijet ću od žeđi, daj mi čašu vode!« pa ćete vidjeti kako nije izrečen onaj psi­ hički odnos. Jasno je da pravilnom upotrebom prikazane bogate glagolske izražajnosti književni tekst postaje i živahniji i adekvatniji, tj. on u većoj mjeri odgovara situaciji i poticaju iz kojih je nastao.

I NOMINALNO I BEZVREMENSKI Kad smo već započeli o glagolu i njegovim upotrebama, nužno je istaći još dva momenta da bi slika bila što potpunija. Da počnemo od definicije: glagolima nazivamo one promjenljive riječi kojima se izriče kakva radnja (kopam, orem, pišem), zbivanje (grmi, sniježi, sijeva) ili sta­ nje (ležim, stojim, visim). A ipak dosta se često služimo glagolima bez želje da naglasimo kako se neka radnja vrši ili se izvršila ili će se izvr­ šiti, nego nam je prije svega stalo da takvim glagolom istaknemo oso­ binu nekog čovjeka. Glagolom se dakle u takvom slučaju ne izriče ostvarivanje neke radnje, nego osobina nekog čovjeka u sadašnjosti, prošlosti i, rjeđe, u budućnosti. Kada npr. kažemo da Zinka Kune izvrsno pjeva ili da je Andrija Fijan odlično glumio tragične likove, tada za­ pravo ove rečenice znače da je Zinka Kune izvrsna pjevačica i da je Andrija Fijan bio odličan glumac tragičnih likova. Slično je i kada u 420

razgovoru upitam subesjednika: »Da li vi šahirate?« Vidim da ne šahira, nego razgovara, pa mu na taj način zapravo postavljam pitanje »Jeste li vi šahist?« To se u nauci zove kvalifikativnom upotrebom vremena. Ta­ kve su i ove rečenice: »Ojstrah divno svira; Jerković dobro puca; Tešanić dobro sudi.« Značenje im je: Oj strah je divan svirač, Jerković je dobar pucač, Tešanić je dobar sudac. Dakako, ako se radnja upravo izvršava u sadašnjosti, onda glagol ima svoje prvobitno značenje vršenja radnje. Ako Gligorić zaista sada igra šah, onda rečenica »Gligorić izvrsno igra šah« nema kvalifikativno, nego aktivno značenje. Kad ne bismo uzimali u obzir ovu kvalifikativnu upotrebu vremena, rečenica »U ovoj sobi spavam ja, a u drugoj sobi moja sestra« bila bi prava besmislica. Govornik ne spava jer evo govori. Ta rečenica ima kvalifikativno značenje koje se još može izraziti ovako: »Ovo je moja spavaća soba, a ona druga sestrina.« Kao što se u spomenutim primjerima vršenje glagolske radnje potisnulo u pozadinu, a naglašavala se sposobnost vršenja radnje, tako opet ima slučajeva da glagolska vremena gube vremensko određenje, a na­ glašava se njima mogućnost izvršavanja glagolske radnje uvijek kad se izvrše neki uvjeti, bez obzira na vrijeme u kojem se pojavljuje glagol. Kad kažem uvijek, to znači u sva vremena, pa se takva upotreba vremena zove svevremenskom upotrebom vremena. U takvoj se službi pojavljuje i prezent i aorist i perfekt i futur i imperfekt, pa — gle čuda — i impe­ rativ. Nijć to zapravo čudo; ako nije težište na vremenskom određenju nego na mogućnosti izvršavanja glagolske radnje, tada je zaista razum­ ljivo da takvu službu može imati i imperativ koji je način, npr.: »Pošalji luda u drva, pa sjedni te kukaj!« Tako onda u mudrim izrekama, gnomama ili poslovicama nalazimo sva spomenuta vremena: Vino i mudroga pobudali; Zrela voćka sama pada; Tko se dima ne nadirni, taj se vatre ne nagrija; Brada narasla, a pameti ne donijela; Dobra će prijatelja svak željeti; Kad se sinovac ženjaše, strica ne pitaše, a kad se raženjaše, i strinu pripitivaše. Različna vremena, a značenje im je uvijek isto; spo­ menuta se radnja uvijek događa kad su izvršeni spomenuti uvjeti, i u sa­ dašnjosti, i u prošlosti, i u budućnosti. Svevremenska je upotreba i u re­ čenicama: Sava utječe u Dunav kod Beograda; Zagreb, glavni grad Soci­ jalističke Republike Hrvatske, leži podno Zagrebačke gore. To su istine,, odnosno činjenice koje uvijek vrijede. Spomenute dvije upotrebe glagolskih vremena i načina, kvalifikativna i svevremenska (ili gnomska), pokazuju nam očito kako se osnovne osobine glagola i njihovih vremena mogu apstrahirati, pa glagoli onda mogu preuzimati čak i nominalne funkcije i ne obazirati se uopće na vremenske odnose, a sve nam to govori da glagoli nisu samo najpromjenljivije riječi nego i riječi s velikom mogućnošću izvršavanja različnih funkcija.

421

PRIGOVOR PRAVOPISNOM PRAVILU Od zgode do zgode pojavljuju se u našim časopisima i novinama prigovori pojedinim rješenjima naše pravopisne problematike u Pravo­ pisu hrvatskosrpskoga književnog jezika iz g. 1960. U glavnim linijama taj se Pravopis primjenjuje bez poteškoća i neprilika na čitavom hrvatskosrpskom jezičnom području. Može se prigovoriti samo to da ne postoji svagdje dovoljno poznavanja njegovih pravila, osobito u dnevnoj štampi, i to baš u pitanju pravilnog stavljanja zareza u rečenici. Neki su pogrešno shvatili naziv slobodne interpunkcije, kakva je sada na snazi, te misle da je sasvim slobodno na nekom mjestu u rečenici staviti zarez ili ne, pa se to njihovo mišljenje očituje u praksi u tolikoj mjeri baš u novinama da nam tekstovi po tome izgledaju sasvim nepismeni. Ali premda se logička interpunkcija naziva i slobodnom interpunkcijom po tome što je oslobođena gramatičkih kriterija ili spona, ipak ona jasno pro­ pisuje kada zarez treba staviti, a kada ne. Stoga bi naši novinari, lektori i korektori morali proučiti i primjenjivati ta pravila ako ne želimo imati pred sobom tekstove pune pogrešaka u tom pravcu. Jednostavno pra­ vilo da u inverziji uvijek treba da dođe zarez (Ako tražite, naći ćete) ne primjenjuje se u dvije trećine slučajeva, a to u jednom broju novina izbacuje na stotine pogrešaka. Ali da se vratim gore spomenutim prigovorima ili kritikama nekih pravopisnih propisa. Nedavno je u zagrebačkoj »Republici« i u beograd­ skom »Ninu« kritizirano stavljanje tačke iza rednih brojeva, a u zagre­ bačkom »Večernjem listu« prigovoreno je nekim akcentima koje je za mjesna imena propisao Pravopis u svojem rječniku. Zadržat ću se ovaj put na prvom prigovoru, a drugom ću se prilikom osvrnuti na drugi pri­ govor, jer oba nije moguće prikazati i ocijeniti u jednom osvrtu. Kao što je poznato, u poglavlju »Pravopisni znaci« Pravopis propi­ suje da se iza arapskih rednih brojeva piše taČka (Svršio sam 3. razred osnovne škole), a iza rimskih brojeva da se ne stavlja (Dogodilo se to u XV stoljeću). Ipak i iza arapskih brojeva ne dolazi tačka kad se iza njih pojavljuje još koji pravopisni znak (Čitao sam danas 3, 4. i 5. broj »Je­ zika«), a i iza rimskih brojeva dolazi tačka kada se njima označava po­ glavlje ili kakav odjeljak ako se u istom redu nastavlja tekst (I. Zarez u nezavisno-složenim rečenicama). Za sve to postoje obrazloženja: za prvi slučaj da jasnoća traži razlikovanje glavnih i rednih arapskih bro­ jeva; za drugi slučaj da rimski brojevi ne trebaju takva razlikovanja jer se pojavljuju samo kao redni brojevi; za treći slučaj da ne treba stavljati previše interpunkcijskih znakova i, konačno, za četvrti slučaj da bi bez tačke nastupila nejasnoća. Ali stoga, dakako, kritičar u »Ninu« prigovara da je za tako jednostavno pitanje nepotrebno davati toliko, pravila. No još je teži prigovor u »Republici« što ipak primjenjivanjem drugog pra­ vila, onog o rimskim brojevima, dolazi dosta često do nejasnoća i nepriličnosti. Misli se pri tom na naslove članaka i poglavlja u kojima je redni rimski broj sastavni dio jedne rečenice koja je napisana velikim lati-

ničkim slovima, pa nam onda npr. rimski broj jedan izgleda kao veliko latiničko slovo I: I JAVNO NADMETANJE. Je li to »Prvo javno nadme­ tanje« ili »I javno nadmetanje« o tom čitalac mora prosuditi tek nakon pažljive analize teksta. Takve nejasnoće nema u ćirilici jer se u ćirilici slovo I piše drugačije nego rimski broj jedan. Slična neprilika nastupa i s rimskim brojem pet (V) koji je u štampi jednak velikom slovu v (V). Pogledajmo to kad su, npr. u naslovu, od­ štampana sva slova velikim tipom: V JAVNO NADMETANJE. A pogle­ dajmo i sa brojem šest: VI JAVNO NADMETANJE. Ako bi iza VI bil* tačka, nitko ne bi mogao ni pomisliti da je to Vi, a ne ŠEST. Ni ovdje nema u ćirilici nikakvih teškoća. Prigovor je svakako opravdan, pa će se pri uređivanju drugog izdanja morati o njemu razmisliti i potražit’ bolje rješenje. A naći se može vrlo lako, i to možda baš prema traženju »Ninova« kritičara, tj. da bude što manje različitih pravila. Ona četiri pravila mogu se svesti na dva ako se kaže da se tačka stavlja i iza arapskih i rimskih brojeva, a da se ipak ne stavlja onda kad se iza njih pojavljuje još koji pravopisni znak. Ali, dakako, dok se pravilo ne promijeni, po kulturnom običaju ostaju na snazi pravila kako su formulirana u Pravopisu.

TAKOZVANA SLOBODNA INTERPUNKCIJA Otkako se pojavio novi Pravopis, nastala je prilična nesigurnost u stavljanju zareza u rečenici. Najbolje je u onim izdavačkim poduzećima koja imaju školovane lektore, kao npr. Matica hrvatska, slabije je ondje gdje se odluka o tome već u ovom prvom stadiju primjene novoga Pra­ vopisa prepustila u potpunosti slobodnom uvjerenju samoga pisca, a naj­ slabije je u dnevnoj štampi gdje još zasad »vlada stihija«, tj. prešli smo na slobodnu interpunkciju pa vlada sloboda, tko kako hoće. Nije ni čudo što je u prvi mah tako u Hrvatskoj gdje je prije toga vladala tzv. gramatička interpunkcija koja je po Brozovu i Boranićevu Pravopisu uvježbavana sedamdesetak godina, od g. 1892. Ta Brozova i Boranićeva gramatička interpunkcija po svojim se kriterijima znatno razlikuje od tzv. logičke ili slobodne interpunkcije koju je g. 1960. uveo novi Pravopis. A baš taj naziv slobodne interpunkcije prilično zbunjuje nedovoljno upućene, jer im se čini da zarez po toj logičkoj interpunkciji mogu stavljati prema svojoj slobodnoj volji, gdje se to samom piscu svidi. Ali na žalost nije tako; i logička ili slobodna interpunkcija ima jasno određena načela koja određuju treba li na nekom mjestu u rečenici staviti zarez ili ne. Potrebno je dakle poznavati ta načela i po njima se upravljati. Ali zašto se onda ta interpunkcija zove slobodna? U prvom redu zato što je oslobođena gramatičkih kriterija, pa je zavisna o smislu, značenju rečenice, a ne o gramatičkim kategorijama, a u drugom redu zbog toga što ima takvih situacija u kojima bi zarez mogao doći, ali

moglo bi biti i bez njega, prema tome kakav smisao ili značenje ima rečenica. Pisac poznaje situaciju i poticaj iz kojih nastaje rečenica, on zna smisao koji hoće dati svojoj rečen'ci, a zarez mu pruža pomoć da taj smisao izrazi. Ali prema značenju koji daje rečenici on je obavezan zarez staviti ih ne. Njegova je sloboda dakle vezana, ne odlučuje dakle nje­ gova mila volja, nego značenje rečenice. Ali dosta teorije! Da to vidimo na kakvu primjeru, pa će biti jasnije. Evo dakle dv'ju rečenica sa dva značenja prema tome da li je stavljen zarez ili ne: »Pijem rado> slatka dalmatinska vina« i »Pijem rado slatka, dalmatinska vina.« Rečenica bez zareza znači da od dalmatinskih v'na pijem rado samo slatka vina, a rečenica sa zarezom znači da pijem rado slatka, i to baš dalmatinska vina. Razlika u značenju nije doduše velika, ali ipak postoji. Veća je razlika u rečenicama: »Studenti će sigurno po­ lagati ispit« i »Studenti će, sigurno, polagati ispit.« U prvoj je riječ o sigurnom držanju studenata na ispitu, a u drugoj o tom da će svakako pristupiti ispitu. Još je veća razlika u ov'm dvjema rečenicama: »Službenici koji su pokvareni i primali su mito bit će strogo kažnjeni« i «Službenici, koji su pokvareni i primali su mito, bit će strogo kažnjeni.« Rečenica bez za­ reza znači da će samo pokvareni i podmitljivi službenici biti strogo kaž­ njeni, jer nisu sv' primali mito, a rečenica sa zarezima da će biti kaž­ njeni svi službenici jer su svi o kojima je riječ pokvareni i podmićivani. Kao što vidimo, ne može p'sac po svojoj dobroj volji zarez staviti ili ne, nego prema značenju, prema smislu rečenice. Ali on jedini zna što je htio reći, a oni koji poslije njega analiziraju rečenicu mogu to prosuditi tek iz čitavog konteksta. Kad se promatraju tekstovi u našoj publicistici, zapaža se da priličan broj pisaca smatra da su zarezi uopće nepotrebni. Za njih se primjena slobodne interpunkcije sastoji u tome da nemilice likvidiraju zareze. To je dakako sasvim samovoljno tumačenje. Zarez po logičkoj ili slo­ bodnoj interpunkciji ima veće značenje u rečenici nego po gramatičkoj. Po gramatičkoj on često stoji iz formalnih razloga, a po logičkoj iz stvarnih. Stoga mu treba poklanjati veću pažnju i upoznati njegovu funkcionalnost.

OSNOVNI KRITERIJI ZA STAVLJANJE ZAREZA Kada se govori o logičkoj interpunkciji, treba imati na umu ovo osnovno načelo: ono što čini po smislu jednu cjelinu, što je dakle među­ sobno povezano, nikad se ne odvaja zarezom. Može se to reći i obrnuto: zarezom se odvajaju od rečenice oni dijelovi koji čine cjelinu za sebe. To vrijedi i za pojedine riječi u rečenici, za skupove riječi i za rečenice koje su sastavni dio složene rečenice. Kad su dakle takve pojedine riječi, skupovi riječi i rečemce nezavisni jedni od drugih, oni se odjeljuju za424

rezom, a kad su zavisni jedni od drugih, ne odjeljuju se zarezom. Pokazat ću to na primjerima. Ispred imenica često se pojavljuju pridjevi, i to kadšto po nekoliko njih. Ako su ti pridjevi zavisni po značenju jedan od drugoga, ne odje­ ljujemo ih zarezom: »Rado pijem slatka dalmatinska vina. — Starca je krasila njegova sijeda brada. — Djevojke nose lake ljetne sandale.« Nezavisni pridjevi odjeljuju se zarezom: »Homersko doba je poetsko, barbarsko doba djetinjstva. — Nemirni, grlati, nasmijani mladići kao da su sami stvorili ovaj svijet.« Ova nezavisnost pojedinih pridjeva, riječi i rečenica ima obilježje usporednosti ili naporednosti jednako važnih dijelova, pa dalje i nabra­ janja, a to su prva dva kriterija kada po logičkoj interpunkciji nužno dolazi zarez. »Putovali smo u primorje vlakom, autobusom, avionom. — Kiša pada, trava raste, gora se zeleni.« Ako je posljednji dio povezan sastavnim veznikom, zarez se zbog te sastavnosti ne stavlja: »Stigli su nastavnici, roditelji i učenici.« Ako se pak koj: dio rečenice povezuje suprotnim veznikom, on se od ostale rečenice odjeljuje zarezom, jer je suprotnost kategorija nepove­ zanosti, posebne cjeline, a to logička interpunkcija odvaja. »Malena je, ali hrabra«, pjeva Mažuranić o četi. Ili: »Nisu to uradili malodušni, nego odvažni i borbeni.« Ali dešava se kadšto da suprotni veznici gube svoje suprotno značenje i poprimaju sastavno. Tada govorimo o formalnoj su­ protnosti, a ta se ne odvaja zarezom, jer se gleda na pravi sadržaj, a ne formalan. Poznata je npr. svima nogometašima velika vrijednost jedi­ noga gola u prvenstvenoj utakmici koja se završila rezultatom 1:0. Tada novinari stavljaju natpis izvještaju: »Jedan ali vrijedan.« Smisao je sastavan: »Jedan i vrijedan.« Sličnu formalnu suprotnost vidimo i u vezi »ne samo — nego (već) i«, npr: »On je ne samo marljiv nego i pametan mladić.« Značenje je i ovdje sastavno: »On je i marljiv i pametan mla­ dić.« Stoga se ni ispred takva veznika nego (već) ne stavlja zarez. U proširenim rečenicama zarezom se po logičkoj interpunkciji odva­ jaju i oni dijelovi rečenice koji se naknadno dodaju kao objašnjenja: »Držim dva sata predavanja svaki dan, od osam do deset sati ujutro.« Takva naknadna objašnjenja jesu i apozicije: »Zagreb, glavni grad So­ cijalističke Republike Hrvatske, leži na Savi. — Beograd, glavni grad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, leži na ušću Save u Dunav.« Tako se i svaka riječ ili skup riječi koji nije organski vezan s rečenicom odvaja od nje zarezom. Znamo npr. za vokativ da je on skraćena uzvična rečenica izvan redovnog toka rečenice. Stoga se vokativ uvijek odvaja zarezom: »Vi ćete, drugovi, sve to nadoknaditi.« Slično je i s riječima i izrazima kojima se izražava lični odnos onoga koji govori: »Svi će studenti, sigurno, polagati. — Vi ste, bez sumnje, izvršili svoj zadatak.« Naknadno je dodavanje i u primjerima: »Danas ćemo, prvo,, govoriti o narednim zadacima. — Mi ćemo se, dakle, lako složit1.« Po logičkoj interpunkciji odvajamo zarezom u proširenim rečeni­ cama i one riječi i izraze koje naročito ističemo. Evo primjera: »Mladić je za svoje godine ozbiljan, više nego ozbiljan. — Bili su jako, jako ža­ losni. — Borba Velog Jože, to je borba napaćenog naroda Istre.« 425.

Zapamtimo dakle spomenutu usporednost, nabrajanje, suprotnost, naknadno objašnjavanje i osobito isticanje kao osnovne kriter'je za sta­ vljanje zareza po logičkoj interpunkciji. To će nam vrlo dobro doći i u složenim rečenicama, o kojima u idućoj raspravi.

ZAREZ U SLOŽENIM REČENICAMA Složene se rečenice, kao što znamo, dijele na nezavisno-složene i zavisno-složene. Prema nazivima već uočavamo, na osnovu onoga što smo u prethodnom članku govorili, da će se prve češće odjeljivati zarezom, a druge rjeđe. A tako upravo i jest. Među nezavisno-složenim rečenicama suprotne, zaključne i isključne (izuzetne) uvijek se odjeljuju zarezom. Suprotne po načelu suprotnosti (Sve ste nam obećali, ali niste izvršili), zaključne po načelu objašnjavanja (Moja je muka, dakle i moja nagrada) i isključne po načelu suprotnosti (Svagdje je na moru gusti mrak, samo je u daljini svijetlila jedna svjećarica). Sastavne i rastavne rečenice, koje također pripadaju među nezavi­ sno-složene rečenice, odvajaju se zarezom samo onda kad se što osobito ističe: »On je jako ostario, i više ništa ne vidi. — Krčelići su stvarno zlobni i oholi ljudi, ili se nama bar tako čini.« Kad nema takva osobitog isticanja, sastavne i rastavne rečenice ne odvajaju se zarezom: »Brat izađe pred sestru te je uhvati pod ruku i uvede u kuću. — Pozovi ga sam ili mu po nekomu javi da dođe.« Sastavne rečenice imaju kadšto elemente posljedičnog ili zaključnog značenja, pa ih onda odjeljujemo zarezom: »Tito ošinu konja i neman pregazi, pa viknu s visa: Naprijed!« U zavisno-složenim rečenioama postupak je dvojak: drugačije je kad je zavisna rečenica ispred glavne, a drugačije kad je glavna rečenica ispred zavisne. U prvom slučaju, u tzv. obrnutom redu rečenica ili u in­ verziji, zarez se uvijek stavlja između tih rečenica. Evo nekoliko pri­ mjera: »Kad je rat, nitko nikom nije brat. — Iako smo vas očekivali, vi ipak niste došli. — Budući da sam bio bolestan, nisam mogao doći u ka­ zalište. — Tko pod drugim jamu kopa, sam će u nju pasti.« Premda je ovo pravilo vrlo jednostavno i općenito, u našoj publicistici nalazimo mnogo pogrešaka baš protiv njega. U drugom slučaju, tj. kad je glavna rečenica ispred zavisne, u tzv. redovnom redu rečenica, moguće su dvije varijante. Zavisna rečenica po prvoj varijanti obično je u potpunoj zavisnosti o glavnoj, pa glavna nema čak ni potpunog značenja bez nje. To znači da one zajedno čine jednu misaonu cjelinu, pa ih stoga po logičkoj interpunkciji ne smijemo odva­ jati zarezom. Evo primjera: »Idem na more da se odmorim. — Rekao je da će sutra doći. — Plesali su kao što je on svirao. — Vratit ću se kad obavim posao. — Nisam došao na predavanje jer mi je pozlilo. — Uradit ću to ako budem mogao. — Udario ga je tako jako da je jauknuo. —

Neću doći premda sam obećao. — Čovjek koji nas je pozdravio moj je prijatelj. — Reci nam gdje se rodio August Cesarec!« Kao što vi­ dimo, tako je u namjernim, izričnim, niačinskim, vremenskim, uzroč­ nim, pogodbenim, posljedičnim, dopusnim, odnosnim i zavisno-upitnim rečenicama. Al; ima i druga varijanta: zavisna rečenica ne mora biti misaono neposredno povezana s glavnom; može biti dodana samo kao naknadno objašnjenje, a to je jedan od općih kriterija za odjeljivanje zarezom. Evo primjera: »A Turčin je junak od megdana, da mu nema na krajini para.« Junak od megdana izraz je koji znači najveći junak, pa je u glavnoj zapravo sve rečeno, a zavisna je dodana samo kao naknadno tumačenje. Ili: »I opet je nastalo ljeto, kada svijet ide u brda i na more. — Vi ste časno izvršili svoje zadatke, kao što se jedino i moglo od vas očekivati. — Drug mi se javio iz Amerike, kamo je otišao prije pet godina. — U nedjelju nam je javljeno da se spremimo za polazak, što smo mi s veli­ kim oduševljenjem dočekali. — Od mora udariše vjetrovi, tako da se snijeg odmah počeo topiti.« Sve te zavisne rečenice imaju obilježje na­ knadnog objašnjenja, nečega nebitnog što se dodaje tek uzgred. Ovdje se dakako očekuje od pisca misaoni napor kojim će prosuditi donosi li zavisna rečenica što bitno ili nebitno. Može se reći da je sva težina logičke interpunkcije upravo u ovom prosuđivanju. Ipak olakšanje je u tome što se sve prosuđuje po općim kriteri­ jima o povezanosti ili nepovezanosti, o misaonoj cjelini ili o posebnim dijelovima.

KOREKCIJE LOGIČKE INTERPUNKCIJE Pažljivi čitaoci prethodnih prikaza o logičkoj interpunkciji jamačno su zapazili neku nedosljednost koja ih je možda malo zbunila. Rečeno je naime da slobodna ili logička interpunkcija oslobađa pisca od obaziranja na gramatički sastav rečenica, a kad tamo u posljednjem se prikazu na­ vode sve moguće zavisno-složene i nezavisno-složene rečenice. Ipak to je samo prividna nedosljednost. Pisac ovih redaka stavio je težište na osnovne kriterije za stavljanje zareza po logičkoj ;nterpunkciji, a gra­ matičkim se kategorijama poslužio samo radi ilustracije, da pokaže kako se novi način odnosi prema starome koji je sve zasnivao na gramatičkim kategorijama. Za pisca je zaista dovoljno znati samo kriterije, a raspo­ znavanje rečenica može da prepusti stručnjacima. Pokazat ću to na jed­ nom primjeru, i to na primjeru rečenica kakve dosad nisam ni spominjao. U rečenici »Rasplakao bi i surova čovjeka, a nekmoli slabašno žen­ sko čeljade« stavljamo zarez ispred veznika a nekmoli po spomenutom kriteriju suprotnosti iako možda i ne znamo kako se takva rečenica zove. Dovoljan nam je kriterij, a nije nam potrebno znati (premda je korisno) da je to poredbena rečenica, a po nekima čak i suprotna. Slično je i s rečenicom »Sila otme sela i gradove, kamol’ meni konja otet neće?!« Ta-

kve poredbene rečenice posljednji put nisam spominjao, a ipak se pisac primjenom osnovnih kriterija može odmah snaći. Ali htio sam nešto drugo ovdje naglasiti. Logička interpunkcija ima i svojih slabosti, a najveća je baš u tome što se striktnom primjenom logičke interpunkcije dosta često događa da čitalac ima pred sobom re­ čenicu od četiri ili pet redaka bez zareza. Pravilno su primijenjeni prin­ cipi o misaonoj povezanosti i o jedinstvenoj cjelini, pa zarez nije trebalo ni stavljati. Ali to je za čitaoca, osobito onoga koji naglas čita, prilično teško, ne može kadšto povezati Što ide u koju rečenicu, pa se mora vra­ ćati da bi sve pravilno povezao. To se prigovaralo Belićevoj logičkoj in­ terpunkciji koja je u srpskoj književnosti bila primijenjena i prije 1960. Da b’ se uklonili takvi nedostaci, Pravopisna je komisija u Pravopisu hrvatskosrpskoga književnog jezika g. 1960. propisala da u takvim du­ gačkim rečenicama, radi lakšeg razumijevanja, treba stavljati zarez ondje gdje je kakva prekretnica u takvoj dugoj rečenici, odnosno gdje je veza između rečenica najlabavija. Takva je npr. rečenica: »To što on ima tako je malo prema onome što mu se nudi i tako neznatno prema onome što on želi, da mu ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo ni ono što može da kupi.« Po logičkoj povezanosti iza riječi želi ne bi trebalo zareza, ali radi lakšeg razumijevanja potrebno ga je staviti. A treba imati na umu i to da se s takvim problemom pojavljuju i dvaput i triput veće rečenice od ove. Druga je važna korekcija prijašnje logičke interpunkcije u tome da se po novom Pravopisu traži stavljanje zareza i radi jasnoće, premda po logičkoj interpunkciji ne bi trebalo zareza. Rečenica »Pisac koji misli normalno stavlja na tom mjestu zarez« može imati dva značenja. Da bismo izbjegli dvosmislenost, moramo staviti zarez ili iza riječi misli ili iza riječi normalno, već prema tome što rečenica uistinu znači. A po primjeni kriterija logičke interpunkcije zareza ne bi trebalo. Ali jasnoća je iznad primjene interpunkcijskih kriterija! Slično je i s rečenicom: »A ono što si rekao meni nije jasno.« Drugo je značenje rečenice sa zare­ zom iza riječi rekao, a drugo iza riječi meni. Slične je zabune, kao što se sjećamo, stvarala lukava Pitija. Svakako, ovo su korisne korekcije. Čitajući tekstove ljudi se ne žele mučiti pitijskim rečenicama.

SVRŠENOST I NESVRŠENOST GLAGOLSKE RADNJE Vrlo je zanimljiva i značajna sposobnost slavenskog, pa prema tome i hrvatskosrpskog glagola, da on izražava svršenost ili nesvršenost gla­ golske radnje. Ta sposobnost slavenskoga glagola naziva se glagolskim vidom ili aspektom. Za svršenost ili nesvršenost glagolske radnje sla­ venski jezici imaju posebne osnove, tako da jedan korijen ili jedna osnova imaju samo jedno od dva moguća značenja, npr. pasti i padati, 428

u m rijeti i um irati, baciti i bacati. Sve je to gramatička, a ne leksička kategorija. Po glagolskom vidu starije su gramatike, pa i Maretićeva »Grama­ tika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika«, dijelile gla­ gole na trajne (imperfektivne) i trenutne (perfektivne). Ali novija istraži­ vanja o glagolskom vidu pokazala su da za razlikovanje glagolskog vida nije bitno trajanje ili trenutnost radnje, nego njezino vršenje, izvršivanje (imperfektivnost, nesvršenost) i izvršenost (perfektivnost, svršenost). To je razlika između radnje u razvoju, procesu, pokretu i između svr­ šenog čina, izvršenosti. Još jednostavnije, to je razlika između akcije (nesvršeni, imperfektivni glagoli) i akta (svršeni, perfektivni glagoli). Sli­ kovito se to može prikazati gledanjem na oranje njive: gledajući dio rad­ nje oranja koje je u toku, koje se dakle vrši, izvršuje, i želeći da to izra­ zimo riječima, poslužit ćemo se imperfektivnim, nesvršenim glagolom (Seljak ore), a gledajući dio radnje oranja koje je već izvršeno i nastojeći da ga izrazimo riječima, poslužit ćemo se perfektivnim, svršenim glago­ lom (Seljak je uzorao). Nema sumnje da sve ono što je u toku, procesu, razvoju nužno i traje neko vrijeme, pa imperfektivni glagoli prema tome ne znače samo izvr­ šavanje radnje nego i njezino trajanje. Ali to trajanje je različito i ne kazuje ga sam glagol, nego posebne riječi uza nj, najčešće adverbne oznake. »Učio je od osam do dvanaest sati. Hodao je žurno od vrata do prozora.« Za perfektivne je glagole karakteristično da oni kazuju da je izvršena cijela radnja, sva od početka do kraja, npr. u rečenicama: »Po­ peo se na vrh Sljemena. Pročitao je Šenoinu Seljačku bunu. Platio je 1200 dinara.« Kriterij za određivanje glagolskog vida nije dakle vremen­ sko trajanje, nego izvršivanje i izvršenost. Za strance koji uče naš jezik razlikovanje glagolskog vida pred­ stavlja znatnu teškoću. Ali svaki naš čovjek osjeća tu razliku bez ikakvih teškoća. Pri nekim će glagolima možda zastati, zbuniti se, ali čim se kontrolira pomoćnom rečenicom »Što sada radiš?« pa doda nakon nje odgovor u prezentu provjeravanog glagola, njegovo će mu prirođeno je­ zično osjećanje pomoći da odredi kakav je to glagol, nesvršeni ili svr­ šeni. Ako je odgovor s prezentom toga glagola u skladu s našim jezičnim osjećanjem, kao npr. u rečenicama: »Sada čitam novine. Sada pišem pismo«, onda je to nesvršeni glagol. Ali ako takav odgovor nije u skladu s našim jezičnim osjećanjem, dakako u razgovoru, a ne u pripovijedanju, kao što je npr. u rečenicama: »Sada pročitam novine. Sada bacim ka­ men«, onda je to svršeni glagol. Svršeni glagoli naime ne mogu izricati pravu sadašnjost, osim u negiranim pitanjima, npr.: »Zašto nam ne po­ mognete u radu?« Ova posljednja mogućnost tumači se tako da se u negi­ ranim pitanjima kriju i elementi budućnosti. »Zašto nam ne pomognete?« znači upravo: »Zašto nam ne pomognete u toku i poslije ovog našeg razgovora?« Takvo nam je ispitivanje potrebno kadšto uz tzv. dvovidne glagole. Dvovidnim glagolima zovemo one glagole koji mogu imati oba vida, i imperfektivni i perfektivni vid. Nema ih mnogo; takvi su npr. glagoli: čuti, vidjeti, ručati, večerati, telefonirati, telegrafirati, kontrolirati i si.

429

Stoga govorimo imperfektivno: »Ova žena dobro vidi«, ali i perfektivno: »Kad vidite, povjerovat ćete.« Stoga i nije potrebno od dvovidnog glagola ručati stvarati imperfektivan glagol ručavati, pa ni imenicu ručavanje, kad glagol ručati i imenica ručanje mogu da to izraze u oba značenja. Stoga je dovoljno reći kola za ručanje, te nije potrebno produživati u kola za ručavanje.

U sintaktičkoj službi dosta često moramo uzimati u obzir spomenuta viđska razlikovanja, ali i o tome i još koječemu u vezi s glagolskim vi­ dom morat ćemo se još porazgovoriti.

GLAGOLSKI VID U REČENICI U sintaktičkoj službi, kao što rekoh u prethodnom članku, vidska razlikovanja imaju veliku primjenu. Za izricanje prave sadašnjosti slu­ žimo se redovito prezentom nesvršenih glagola (Sada čitam novine...), a za pripovijedanje prošlih događaja prezentom svršenih glagola (Je­ dnoga dana pozove car svoje sinove pa im reče...). Ali prezent svršenih glagola u sintaktičkom relativu vrlo obilato nam služi za izricanje rela­ tivnih, predbudućih vremena, i to u vremenskim, pogodbenim, načinskim, dopusnim i odnosnim rečenicama: »Kako posiješ, tako ćeš i žeti. Kada podereš ove cipele, kupit ću ti nove.« Ali ako je glagol zavisne re­ čenice nesvršen, imperfektivan, nužno dolazi futur drugi: »Sve ovo dat ću tebi ako budeš marljivo učio. Kako se budete zalagali, tako ćete biti i nagrađeni.« Pojavljuju se dakako i pogreške: ako ćeš marljivo učiti, kako ćete se zalagati. Podliježu im najčešće kajkavci kada pišu ili govore štokavski. Zanimljiva je sintaktička osobina, zasnovana na aspekatskom razli­ kovanju, da u potvrdnim zapovijednim rečenicama obično upotreblja­ vamo imperativ svršenoga glagola: »Skoči dolje! Sjedni amo! Pročitaj naglas!«, a u negiranim zapovjednim rečenicama prezent nesvršenoga. glagola: »Ne skači! Ne sjedaj amo! Ne čitajte naglas!« Prvi se slučaj tumači tako da onaj koji zapovijeda ima upravo želju da se radnja izvrši u cjelini, a to je karakteristično za svršene glagole, a onaj koji što za­ branjuje da naprotiv žeh da se u radnju uopće ne ulazi, da se ona i nevrši, a za to su pogodni baš imperfektivni glagoli. A kako je tek neobično da je glagol dati, dam u potvrdnim rečeni­ cama perfektivan (Ako nam date ovu knjigu, mi ćemo je čuvati), a u ne­ gativnim rečenicama imperfektivan (Mi vam ne damo ništa)! Ima još jedna značajna osobina imperfektivnih i perfektivnih glagola koja se očituje u tome kako se radnja izvršuje ili vrši, da li trajno (durativno) ili isprekidano (iterativno, učestalo) u imperfekti vnih glagola, a potpuno ili isprekidano u perfektivnih glagola. Ali ta dioba imperfektivnih glagola na durativne i iterativne, pa perfektivnih glagola na obi­ čne perfektivne i perfektivno-iterativne glagole, ne ide u glagolski aspekt, nego u način izvršavanja, odnosno izvršenosti glagolske radnje. 430

U tome je veliko bogatstvo hrvatskosrpskog glagola, koje treba i u tek­ stovima i u govoru obilno iskorištavati. A osnove se glagolske za takve različne načine mijenjaju dodavanjem sufiksa i prefiksa, kao što ćemo razabrati u ovim primjerima: biti (impf.) — razbiti (pf.) — razbijati (impf.-iter.) — porazbijati (pf.-iter.); plesti — oplesti — opletati — ispre­ pletati; liti — razliti — razlijevati — porazlijevati. Pravilnom upotrebom takvih i sličnih varijanata osobito jača jezgrovitost i sažetost izražaja. Umjesto da kažemo opširnije da su se svi momci redom razboljeli, možemo to reći sasvim ukratko perfektivno-iterativnim glagolom: momčad se porazbolijevala. Tako isto: poizvaljivali su vrata (sva, jedna za drugima, perfektivno), obruči su popucali (svi, jedan za drugim, perfektivno), ispisivali su podatke o rođenju (sve, jednu godinu za drugom, perfektivno), pogasili su svijeće, izbockali su papir i si. A kakve li sve razlike pokazuju perfektivni glagoli po količini radnje! Jedni kazuju izvršenost čitave radnje (pojede vuk magare), drugi naglašuju početak radnje (zapjevaše pjesmu), treći svršetak radnje (dopjevaše himnu), četvrti intenzivnost (raspjevaše se), peti deminutivnost (popjevaše, pa odoše), šesti augmentativnost (prelilo se), sedmi majorativnost (natpjevali su ih), osmi ispunjenje volje (napjevao se pjesama), a ni to još nije sve. Nije uvijek potrebno govoriti: počeli su pjevati, svršili su pjevanje, mnogo je bolje odabrati takav inhoativni ili finitivni glagol. Inhoativni naglašava početak, a finitivni svršetak radnje. Velik dio pripovjedačkog uspjeha nekoga pisca leži upravo u zna­ lačkom upotrebljavanju ovoga golemog glagolskog bogatstva i po glagol­ skom vidu i po načinu izvršavanja, odnosno izvršenosti glagolske radnje.

I NAS MOŽE ZBUNITI GLAGOLSKI VID POZNAVATI — POZNAJEM — ONI PÖZNÄJÜ

Pročitao sam u zagrebačkom književnom tjedniku (br. 185. od 8. 11. 1963. na str. 12) rečenicu koja je naoko sasvim pravilna: »Najzanimlji­ vije je to da je Gotta prepisao poglavlja iz knjige koja se smatra sastav­ nim dijelom talijanske književne baštine, a poznavaju je i učenici sred­ njih škola.« Ipak, mjesto poznavaju trebalo je napisati poznaju. Ne bih se na tom primjeru zadržavao kada to ne bi bila tipična pogreška kakvu možemo naći svaki dan u našim štampanim tekstovima. To je dakako pogreška u konjugiranju glagola poznavati — pozna­ jem — oni poznaju , ali ona je i u najužoj vezi s razlikovanjem glagolskog vida, o kojem sam pisao u posljednja dva članka. Imamo perfektivan glagol poznati — poznam sa 3. licem množine prezenta poznaju i pored njega imperfektivan glagol poznavati — poznajem sa 3. licem množine prezenta pöznäjü. Mnogom se govorniku i piscu čini preneznatna razlika između perfektivnog pöznäjü i imperfektivnog pöznäjü, pa da naglase imperfektivnost, vraćaju i ovamo sufiks -va- (poznavaju) koji je vrlo

karakterističan za tvorbu imperfektivnih glagola. Tako onda čujemo i •čitamo i glagolski prilog sadašnji poznavajući umjesto pravilnoga pozna­ jući. Ovo restauriranje sufiksa nije ni potrebno, jer dužina na slogu -naipak odaje imperfektivnost, a nije ni pravilno prema situaciji u živom narodnom govoru i u tekstovima dobrih pisaca. Za tvorbu imperfektivnih glagola u hrvatskosrpskom jeziku osobito su djelotvorni i karakteristični sufiksi -a-, -ja-, -va-, -iva- (potresati, dopunjati, poznavati, potpirivati, prema potresti, dopuniti, poznati, potpiriti). Stoga, kad se u konjugaciji izgubi ovo -va- (poznavati — pozna­ jem), dolazi do njegova neopravdanog vraćanja (poznavaju), da bi se jače osjetila imperfektivnost. Tako se i od imperfektivnih glagola zasje­ dati, ogledati, zagledati sasvim nepotrebno stvaraju imperfektivni gla­ goli zasjeddvati, ogledavati, zagledavati, sve u strahu da nije možda do­ voljno naglašena imperfektivnost. U imperfektivnog glagola ogledati, ogledam sasvim je mala razlika prema perfektivnom glagolu ogledati, ogledam, pa to lako zbunjuje one koji u izgovoru ne razlikuju dovoljno kratkoću i dužinu samoglasnika. Ali takvi prakticistički razlozi nisu nikako opravdani. O glagolskom vidu napisane su i objavljene čitave knjige, toliko ima problematike oko te gramatičke kategorije. Tako npr. obično kazujemo da od imperfektivnog glagola postaje perfektivni glagol dodavanjem predmetka, prefiksa: tresti — potresti, učiti — naučiti, kleti — prokleti. Ali to je samo dio istine, koji u potpunosti vrijedi samo za one imperfekiiivne glagole koji se, od istoga korijena, pojavljuju samo u jedinom nesloženom obliku. Pored glagola tresti, plesti, piti ne postoji još koji nesloženi glagol, ni imperfektivan ni perfektivan. Ali pored glagola dići, vratiti, skočiti postoje i glagoli dignuti, dizati, vraćati, skakati, sve neslo­ ženi glagoli od istoga korijena. Ako imperfektivnima od njih dodamo ka­ kav prefiks, oni će i dalje ostati imperfektivni: dizati — podizati, vra­ ćati — povraćati, skakati — uskakati. A neki će od takvih imperfektiv­ nih glagola dodavanjem prefiksa ipak postati perfektivni. Uzmimo za primjer glagole bacati, zijevati, pored kojih postoje i nesloženi glagoli baciti, zinuti, zjati. Ako tim imperfektivnim glagolima dodamo prefiks, oni postaju perfektivni (bacati — nabacati, zijevati — zazijevati). Dešava se čak i to da poneki imperfektivni glagoli postaju perfek­ tivni s nekim prefiksom, a sa drugim opet ostaju imperfektivni. Takvi su npr. glagoli hoditi, hvatati, skakati, sjedati, lijegati. Imperfektivni su nahoditi, uhoditi, prihvatati, zahvatati, uskakati, preskakati, podsjedati, a perfektivni prohoditi, pohvatati, nahvatati, poskakati. I ovdje nam za snalaženje pomaže spomenuto već pitanje: »Što sada radiš?« — »Uskačem u tramvaj.« Kako dakle ovo poglavlje o glagolskom vidu ili aspektu neće zbunji­ vati strance, kad može kadšto zbuniti i nas kojima je hrvatskosrpski materinski jezik? Samo je razlika u tome što mi to možemo vrlo lako svladati uz nešto pažnje i znanja.

TRI ISTOZNAČNA GLAGOLSKA SUFIKSA — IRATI, — OVATI, — ISA TI

U hrvatskosrpskom književnom jeziku ima priličan broj glagola koji mogu dobivati na korijen ili osnovu tri različna nastavka a da im zna­ čenje ostane isto. Riječ je o sufiksima -irati, -ovati, -isati, npr. demobili­ zirati — demobilizovati — demobilisati, demoralizirati — demoralizovati — demoral'sati, bagatelizirati — bagatelizovati — bagatelisati, orijenti­ rati se — orijentovati se — orijentisati se. Kao što je nauka utvrdila, sufiks -irati nastao je prema njemačkim pozajmljenicama iz francuskoga, kao što su npr. glagoli atakirati, respek­ tirati, falsificirati, briskirati i si. Sufiks -ovati starog je slavenskog podri­ jetla, pa se stoga u nekih i razvila tendencija da se on što više upotreblja­ va: adresovati, balzamovati, kontrolovati, signalizovati. Treći sufiks -isati grčkog je podrijetla, nastao je upravo od grčkog aorisnog završetka, pa se najprije i pojavio u grčkim posuđenicama: mirisati, metanisati, a ta­ kva je podrijetla i kraći sufiks -sati, također u grčkim posuđenicama: malaksati, lipsati, pedepsati. Od nastavka -irati razvio se i produženi sufiks -izirati: kritizirati, elektrizirati, gramatizirati, amerikanizirati. Svi ti sufiksi nisu jednako prošireni na hrvatskosrpskom jezičnom području, dakako pod pretežnim utjecajem književnog jezika jer su to većinom stručne riječi. U zapadnim područjima, tj. u hrvatskoj varijanti književnog jezika, znatno preteže sufiks -irati i od njega izveden sufiks -izirati. U istočnim područjima, tj. u srpskoj varijanti književnog jez:ka, sva su tri sufiksa podjednako proširena, ali ne na ist'm korijenima ili osnovama: advokatisati — abdicirati — avanzovati. Ugledni naš lin­ gvist, pok. prof. Petar Skok pokazao je g. 1955. u jednoj raspravi o tom problemu kako je sufiks -irati vrlo živ i na istoku, pa se u mnogim sluča­ jevima pojavljuje samo on. Inače se obično pojavljuju u paru glagoli sa sufiksom -isati i -ovati: orijentisati se — orijentovati se, mobilisati — mobilizovati, kontrolisati — kontrolovati. Ta podjela vrijedi, dakako, samo u općim linijama, jer se i na jed­ noj i na drugoj strani pojavljuju prodori pojedinih sufiksa i izvan toga općeg rasporeda. Cesto o tom odlučuju i st:lski razlozi. Na zapadnom području, npr., pojavljuje se bez promjene sufiks -isati u spomenutim grčkim posuđenicama: mirisati, metanisati, liturgisat’. Ne­ promjenljiv je i onda kad dolazi na neke turske osnove: eglendisatf (raz­ govarati se, zabavljati se), kavenisati ili kavendisati, kulandisati (upo­ trijebiti), ali začudo i u nekih glagola koji su izvedeni od naših osnova: saborisati, krunisati, hvalisati se. Ovi posljednji imaju često jako nagla­ šenu afektivnu vrijednost: ciganisati, majstorisati, švalerisati. Razmotrivši raspodjelu spomenutih tr j u sufiksa na istočnom po­ dručju, prof. Skok je zapazio da sufiks -isati pokazuje tendenciju vezanja na latinske osnove (demobilisati, informisatf, solidarisati se), rjeđe na grčke (alegorisati, anatemisati), a još rjeđe na francuske internacionalne riječi (manevr'sati). Zapazio je i veliku prodornost sufiksa -irati koji se 28 Jonke

433

u velikom broju slučajeva, a osobito u francuskih osnova, ne može zami­ jeniti sa druga dva sufiksa: ženirati, žirirati, kasirati, muzicirati, rekognoscirati, forsirati, frotirati, egzercirati i dr. Brojeći riječi u Ristić-Kangrginu »Srpskohrvatsko-nemačkom rečniku« iz god. 1928, prof. Skok je našao 99 glagola sa sufiksom -isati, 91 glagol sa sufiksom -ovati, a 103 glagola sa sufiksom -irati, na istočnom području. Današnje stanje može biti nešto drukčije, ali ne mnogo drukčije. Postojali su pokušaji da se strani sufiksi -irati i -isati zamijene do­ maćim sufiksom -ovati, ali ta nastojanja nisu dala osobite rezultate. Sam je Maretić rekao u »Jezičnom savjetniku« g. 1924. da to nije ni potrebno: to su redovno strane osnove, pa im ne smeta ni strani sufiks. A one do­ maće ’male bi i drugo značenje: drugo je majstorisati, a drugo majstorovati. Sve se zapravo prepušta tendencijama razvitka u narodnom i književnom jeziku s respektiranjem onoga što je u pojedinoj sredini po jezičnom uzusu razvijeno i prošireno. Stoga će i novi Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika, kojemu prva knjiga ide upravo u štampu, prema dokumentaciji iz pojedinih pi­ saca registrirati one varijante koje se pojavljuju, bez nasilnog uniformiranja.

JEDNI ZNAČE STANJE, A DRUGI RADNJU POCRVENJETI I POCRVENITI

Nije svakomu poznat spor koji je nastao u kazalištu prije nekoliko godina oko Begovićeve rečenice u drami »Bez trećega«: »Nisam te poko­ pala, oživjela sam te.« Kazališni lektor, dobar jezični stručnjak, tražio je promjenu: »oživila sam te«. Tek nakon duge rasprave u kojoj su se navodili primjeri: »Živjela NR Hrvatska! Živjela naša omladina!« — pobijedilo je lektorovo mišljenje, pa je Begovićev tekst promijenjen i sada glasi: »Nisam te pokopala, oživila sam te.« Ali u jednoj drugoj drami (»Milijunaški Napulj«) promijenjena je rečenica »Počinjem stariti« u suprotnom pravcu: »Počinjem starjeti«. I to je izazvalo spor, ali je nakon rasprave i opet pobijedio lektor. U tre­ ćoj pak drami od glumca osporena rečenica: »Ona ga je pred javnošću ocrnila« ostala je nakon »isukanih« argumenata bez promjene. Neupu­ ćeni čitalac i pisac pitaju poslije toga zbunjeno zašto se jednom postupa ovako, a drugi put drugačije. Razlozi su za takvo različno postupanje u tome što u našem narod­ nom i književnom jeziku postoje dvije skupine glagola koji se tvore od istoga korijena s različnim nastavcima, pa imaju i različne oblike i kadšto akcente, ali i različno značenje. Postoji glagol oživjeti, oživim sa znače­ njem postati živ, ali i glagol oživiti, oživim sa značenjem učiniti što ži­ vim. U našoj rečenici »Nisam te pokopala, oživila sam te« upravo se i radi o tome da ga je ona učinila živim, pa prema tome mora biti oblik 434

oživila. Ali u rečenici »Ona je oživjela« sa značenjem »postala je živa« moramo upotrijebiti oblik oživjela. A u izrazima »Živjela naša omladina!« pravilan je prema tome oblik živjela. Slično i glagol starjeti, starim znači postajati, bivati star, pa spo­ menuta rečenica mora pravilno glasiti: »Počinjem starjeti.« Nasuprot to­ me glagol staviti, starim znači činiti koga starim, pa je s takvim znače­ njem pravilno reći i napisati samo ovako: »Teške su je brige ostavile.« Sad već dalje lako zaključujemo sami: ocfnjeti, ocrnim znači postati cm, a ocrniti, ocrnim znači učiniti što crnim. Kako je u spomenutoj re­ čenici ona njega pred javnošću učinila crnim, ocrnila dakle, nužno je reći: »Ona ga je pred javnošću ocrnila.« Mnogo ima takvih glagola sa srodnim, ali različnim značenjem. Jed­ ni znače stanje, a drugi radnju. Prvi se tvore sa sufiksom -je- fcoji je po­ stao od jata (crvenjeti, bijeljeti, plavjeti, zelenjeti, rumenjeti, osirotjeti, oslabjeti), a drugi sa sufiksom -i- (crvenit5, bijeliti, plaviti, zeleniti, ru­ meniti, osirotiti, oslabiti). Prema tome, ona je pocrvenjela, porumenjela, a zid su pozelenili, pobijelili i t. si. Ti glagoli mogu postati i povratni, refleksivni, pa onda imamo četiri značenja sasvim bliskih glagola: crve­ njeti, crveniti, crvenjeti se i crveniti se; žut jeti, žutiti, žutjeti se, žutiti se. Pogledajmo i akcenatsku razliku: crvenjeti, crvenim se — crveniti, crvenim; žutjeti, žutim — žutiti, žfitim. Usporedimo rečenicu: »Lišće se žuti« s rečenicom: »Mara žGti vunicu«, pa rečenicu: »Oblaci se bijele« s rečenicom: »Otac bijeli kuću«. Kad je glagol složen s prefiksom ili u infinitivu ima četiri sloga, promjena akcenta prelazi za slog naprijed: oživiti — oživim; požutiti — pözütim, pocrniti — pocrnim, crveniti — crvenim (prema crvenjeti — crvenim). Prema posljednjem glagolu poučna nam je usporedba rečenice: »Crvene se ruže po vrtovima« sa rečenicom: »Žene crvene jaja«. Ili: »Nebo se plavi« prema »Pralja plavi rublje«. Ako bismo uzeli u obzir sve četiri glagolske varijante, mogli bismo zaključiti da crvenjeti znači postajati crven, crveniti znači bojiti što crve­ nom bojom, crvenjeti se znači biti crven, a crveniti se mazati se crvenom bojom. Prema tome, igrajući se crvenom bojom djevojčica se sva zacrve­ nila, a čuvši neslane šale djevojka se zacrvenjela. Mogao bi opet tko reći da je ijekavski govor vrlo težak. Ali slične se razlike vide i u ekavskom izgovoru: devojčica se zacrvenila crvenom bojom, devojka se zbog neslanih šala zacrvenela. U ikavskom je u oba slučaja: zacrvenila, dakle najjednostavnije, samo je u akcentu nekih oblika razlika. A kada već postoje razlike i u tvorbi i u akcentu i u značenju, ne smijemo ih potirati, nego njegovati. Pišući o tom problemu u trećem godištu »Jezika«, dr Zlatko Vince navodi stihove Vladimira Vidrića s takvim primjerima i akcentima: »U travi se žute cvjetovi i zuje zlaćane pčele, za sjenatim onim stablima krupni se oblaci bijele. I nebo se plavi visoko . . .« To razlikovanje ima dakako i ortoepsku vrijednost.

28*

435

NEKI PROBLEMI GLAGOLSKE REKCIJE M IRISATI NA STO, ZAVISITI OD KOGA, NALIKOVATI NA STO

U glagola je vrlo važna rekcija, tj. međusobno upravljanje glagola i njegovih dodataka. Neki se glagoli slažu s akuzativom imenskog dodatka (gradim kuću), neki s genitivom (bojim se groma) ili kojim drug'm pa­ dežom, a neki s prijedloškim izrazom (razmišljam o budućnosti). U manj:m rječnicima rekcija obično nije zabilježena, a zbog različitih moguć­ nosti čovjek se kadšto pokoleba, pa ne zna u prvi mah kakvu će rekciju uz koji glagol upotrijebiti. Veći rječnici, osobito naučni, pa i veliki dvo­ jezični, obično b'lježe rekciju, ali naši se ljudi nisu još navikli da npr. u hrvatskosrpsko-francuskom rječniku traže što drugo osim ekvivalentno značenje koje naše riječi u francuskom jeziku. Ali u takvim rječnicima našli bi odgovor i na pitanje o rekciji kojega našeg glagola. Da ogledamo koji primjer! Zbog različnih govornih varijanata može se dogoditi da pisac nije siguran što je pravihrje: m irisati na što, mirisati čim e ili m irisati po čemu. Jer zaista, često možemo čuti i naći napisano i jedno i drugo i treće: »Ovdje miriše na ljubice, ovdje nrriše ljubicama«, ali i: »Ovdje miriše po ljubicama.« Ispitivanjem takve rekcije u novoštokavskim govorima i u štokavskih pisaca utvrdilo se ;pak da štokav­ skom uzusu odgovara više rekcija »mirisati na što, mirisati č;me« nego »mirisati po čemu«. Isto je tako i s glagolima suprotna značenja: zauda­ rati, vonjati, sm rdjeti. Pravilno je dakle u štokavskom: »Ovdje zaudara na rakiju, vonja mošusom, smrdi na crkotinu«, a ne: »Ovdje zaudara po rakiji, smrdi po crkotini, vonja po mošusu.« Dobar savjet o tome našli bismo u velikim dvojezičn’m rječnicima, u Akademijinu Rječniku hrvat­ skoga ili srpskoga jezika i u Maretićevu »Jezičnom savjetniku«. Ali kadšto bi nam Maretićev »Jezični savjetnik« dao pomalo zasta­ rio ili čak nesiguran savjet, jer je on nastao još prije 1924. Maretić npr. kaže za glagol zavisiti ovo: »Mislim da se slaže: zavisiti o kome ili o čemu, kao i visiti.« No primjeri iz današnjih pisaca i rječničkih priruč­ nika upućuju i na rekciju zavisiti od koga ili čega, ali ovisiti o kom u ili čemu. Npr.: »To zavisi u prvom redu od njega. Ti uspjesi ovise o zala­ ganju svih naših službenika.« Pročitao sam u jednom štampanom tekstu rečen-cu: »Knjige ne liče jedna drugoj« i, dakako, zapeo sam na rekciji ličiti kom u ili čemu. Po štokavskom jezičnom osjećanju više bi odgovarala rekcija ličiti na koga ili na što. »Knjige ne liče jedna na drugu.« Možemo poći i dalje. Za slo­ ženi glagol naličiti i nalikovati Maretić također preporučuje rekciju: na­ ličiti na koga, nalikovati na koga. Imamo čak istoznačni izraz biti nalik na koga, a ne biti nalik kom u. Ovo nalik je prilog, pa se ne mijenja po rodovima: dječak je nalik na majku, djevojčica je nalik na majku, dijete je nalik na majku. Potvrđuju nam to mnogobrojni primjeri iz štokavskih pisaca: »Simo sasvijem naliči na svoga oca. Svi su nalik tijelom jedni na druge. Na koga ti nalikuju brci?«

Svakako, u govornom jeziku nameće se i rekcija s dativom: »Knjige ne liče jedna drugoj. Ti nalič:š mome Đuri kao brat bratu. Uvijek jutro nalik bilo danu kano klica žitu usijanu.« Ali u književnom se jeziku već normirala rekcija s prijedlogom na i akuzativom, dobri su je pisci u većini usvojili, pa je radi stabilnosti književnog izraza korisno da je opće­ nito upotrebljavamo, a one dativske rekcije da se klonimo. Ne smijemo zaboraviti da različne analogije rado pomjeraju pojedine rekcije, ali u književni jezik svakako pripada ona koja je najviše u skladu s izvornom štokavskom rekcijom. Postoji i kolebanje u rekciji glagola nuditi, po­ nuditi koga čim ili kom u što, ali ipak radije bismo se priklonili rečenici: »Ponudio sam ga vinjakom« nego »Ponudio sam mu vinjak«. Prema tome, uzimajući u obzir glagole naličiti na koga, nalikovati na koga, biti nalik na koga, dobro je i za glagol ličiti uzimati jednaku rekciju, pa pisati i govoriti: »Knjige ne liče jedna na drugu.«

PRELAZNO, NEPRELAZNO, POVRATNO, MEDIJALNO KOLEBATI SE, KOLEBAM SE

U razgovoru, a kadšto i u štampanim tekstovima, možemo naići na neprelaznu upotrebu glagola kolebati, kolebam, a u značenju medijalnom. Čuo sam, npr., nedavno na jednom sastanku: »Dugo smo kolebali prije nego smo uradili kako treba.« A ipak u književnom jeziku u takvoj službi treba upotrijebiti povratni glagol kolebati se, kolebam se: »Dugo smo se kolebali prije nego smo uradili kako treba.« Za takvu upotrebu povratnog glagola, koji je u ovom slučaju zapravo nepravi povratni gla­ gol, jer mu je značenje medijalno, govore nam tekstovi naših dobrih pi­ saca, a i pravilni narodni štokavski govori. U takvoj upotrebi * s takvim značenjem zabilježio je taj glagol već Vuk Stefanović Karadžić u »Srpskom rječniku«. Akademijin »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika« razlikuje potanje prelaznu i povratnu (ovdje medijalnu) upotrebu, pa govorimo i pišemo prelazno: »Trsku ko­ leba vjetar« s akuzativom bližega objekta (trsku), i povratno, medijalno: »Dugo smo se kolebali.« Potrebno je samo objasniti što se misli pod me­ dij alnošću. Medij alnim glagolima nazivamo one neprave povratne gla­ gole koji označavaju proces koji se u subjektu vrši izvan njegove volje. Takvi su nepravi povratni, a zapravo medijalni glagoli, i ovi: radovati se, veseliti se, žalostiti se, crvenjeti se, znojiti se, dosjet'ti se, pušiti se. Ima ih prilično. Takav je eto i spomenuti nepravi povratni glagol kolebati se. Pravi pak povratni glagoli poznaju se po tome što znače radnju koja se vrši na subjektu, npr.: »Mi se umivamo, vi se oblačite, oni se češljaju«, pa se povratna zamjenica može uz njih reći i u naglašenom obliku sebe: mi umivamo sebe, oni češljaju sebe, vi obuvate sebe. Takva zamjena nije moguća u nepravih povratnih glagola: znojiti se, dosjetiti se, kolebati se. Prema tome potrebno je razlikovati pravu prelaznu upotrebu gla­ gola kolebati, kolebam , koji ima kadšto i prezent kolebljem , od neprave 437

povratne ili medijalne upotrebe glagola kolebati se, kolebam se ili kolebIjem se. U jednom književnom tekstu možemo pročitati rečenicu s preiaznom upotrebom toga glagola: »Kad ih stanu vjetri kolebati«, a je­ dnako tako u drugom štokavskom tekstu: »Smatrao sam ga kao slabu trsku koju najmanji vjetar koleba«. A evo dvije-tri rečenice s nepravom povratnom (medijalnom) upotrebom glagola kolebati se: »Koleblju se u moru nebesa (P. P. Njegoš). — Tko je to što se diže kao potok i vode mu se kolebaju kao rijeke? — Nikad jošte nije se graničar kolebao u stalnom čuvstvu. — Dugo se kolebao da li da to radi. — Kolebali su se u izboru.« Tako onda i naša prva rečenica: »Dugo smo se kolebali prije nego smo uradili kako treba.« Bilo bi dakle pogrešno odnos glagola kolebati i kolebati se staviti u isti red s ono nekoliko glagola koji jednako znače i onda kad imaju uza se povratnu zamjenicu se i onda kad je nemaju. Takvi su npr. glagoli početi, počinjati (počinje novo doba), šetati (šećem svaki dan poslije ručka), brinuti i dr. Potpuno isto značenje imaju glagoli početi se, poči­ njati se (počinje se novo doba), brinuti se, šetati se (šećem se svaki dan poslije ručka). Pri tom treba reći da neki od njih imaju i posebno prelazno značenje (počinjati pjesmu), ali tada to nije istoznačno. Istoznačno je samo u primjerima »počinje novo doba« i »počinje se novo doba«. Takve istoznačnice nemaju naši glagoli kolebati i kolebati se. Ovo razlikovanje značenja ne navodi se ovdje prvi put. Uč:nio je to već prof. Tomo Maretić u »Jezičnom savjetniku« g. 1924. sasvim ukrat­ ko: »U neprelaznom značenju nije dobro bez riječce se.« A da bi bilo uvjerljivije, dodao sam opširnije tumačenje.

NEKOLIKO OPAŽANJA O NASTAVI HRVATSKOSRPSKOG JEZIKA U OSNOVNIM ŠKOLAMA Problem nastave hrvatskosrpskog jezika u osnovnim školama jedan je od najvažnijih nastavnih problema tih škola. Kao materinski jezik taj se predmet ne poučava zato da bude sam sebi svrhom, nego kao predmet koji pomaže u cjelokupnom razvoju odgajanika i sadržajno i izražajno. Bez obzira na to za koju se struku ili zvanje opredijeli kasnije naš odgajanik, dobro poznavanje jezičnih zakonitosti i izražajnosti izvanredno mu mnogo koristi za razvoj i afirmaciju u toj struci ili zvanju. Stoga ni­ jedan odgajanik ne može i ne smije biti nezainteresiran za dobro i pouz­ dano poznavanje materinskog jezika. A osobito nastavnici treba da budu svjesni te spoznaje, jer tek iz nje izlazi njihov ozbiljan i odgovoran odnos prema nastavi materinskoga jezika. Posljednjih godina slušaju se mnogi prigovori ne samo na nedovolj­ nu pismenost naših osnovaca nego i na nastavu materinskoga jezika u osnovnoj školi. Neki inspektori izvješćuju da se u nekim osmogodišnjim školama nastava hrvatskosrpskoga jezika sistematski i ne izvodi jer se sasvim utopila u nastavi književnosti, a neki nas nastavnici opet pi438

smeno obavješćuju da im direktori izričito zabranjuju predavanje je­ zika. Svakako vrlo je različita situacija nastave hrvatskosrpskoga jezika na našim osnovnim školama. Ta nastava zaista mnogo zavisi od samog nastavnika, od njegova odnosa i zalaganja, od njegove ljubavi prema tom predmetu i od njegove stručne spreme. Ali nije dovoljno samo njegovo zalaganje nego i pomoć na koju on nailazi u školi i u svojih kolega i u upravi same škole. Nema nikakve sumnje o tome da je nastava jezika i pravopisa autonoman predmet kao i svaki drugi i da treba da se izvodi u najužoj povezanosti s književnim tekstom. Ona ima svoj sadržaj, svoje metode i svoj cilj, a rezultate može da dade samo onda ako nije u podređenom nego u ravnopravnom odnosu prema drugim predmetima, pa i prema književnosti. Ta je nastava vrlo složena, različita i naporna, spaja misaone, osjećajne, funkcionalne i estetske momente, pa traži od preda­ vača ne samo dobra stručnjaka nego i cjelovitu ličnost. Treba predavati jezik, a to znači i izražaj i sadržaj, a ne smije se pri tom pasti u formalističko gramatiziranje. Predajući jezik treba razvijati učenikovu spo­ sobnost mišljenja i izražavanja, usmeno i pismeno, a to je neobično važan rad za razvoj cjelovite ličnosti svakog odgajanika. Zanemarujući nastavu materinskoga jezika zanemarujemo jednu od najvažnijih nastavnih aktivnosti. Nemojte misliti da pretjerujem kad kažem da se preko dobre nastave materinskoga jezika postaje i dobar fizičar i dobar kemičar i dobar povjesničar, a ne samo možda dobar literat. Velik dio naših nastavnika obavlja nastavu hrvatskosrpsfkog jezika bez sistema, bez zanosa i bez vlastitog usavršavanja u struci. Ta se nastava čak izbjegava jer je lakše prikloniti se čitanju kakva književnog teksta nego obraditi jezičnu metodsku jedinicu. Osim toga sa skromnim jezičnim znanjem takva jezična metodska jedinica nužno djeluje dosad­ no i na učenike i na nastavnike jer nema u sebi ništa kreativno i uzfouđujuće. Naši nastavnici jezika vrlo često ostaju na onom znanju koje su stekli u školama i koje se nalazi u školskim priručnicima, a u vrlo su se neznatnoj mjeri privikli na to da čitaju stručnu literaturu, knjige, časopise o književnom jeziku kakvih kod nas ipak ima. Spoznaje o jezi­ ku, a osobito o književnom jeziku, posljednjih su se decenija znatno proširile i produbile, a o najaktualnijim, pa prema tome i najzanimljivi­ jim problemima suvremenoga književnog jezika pišu i raspravljaju naši stručni časopisi, npr. časopis »Jezik«, a velik dio naših nastavnika ne mari za to, ne čita to, čak i ne zna za to. Ne govorim napamet: čitao sam dopise nekih osmogodišnjih škola u kojima otkazuju jedini broj »Jezika« koji primaju, zbog pomanjkanja financijskih sredstava. A »Jezik« stoji godišnje dvjesta pedeset dinara! Slab je nastavnik hrvatskosrpskoga jezika koji zna samo ono što piše u udžbeniku. On nema što osobito da kaže svojim učenicima, on prežvakava šablonsko znanje, pa i ne pobuđuje zanimanje u učenika. A nastavni­ ka koji ima živo znanje i koji ima što da kaže o jeziku učenici su spremni da slušaju sate i sate. Umjesto sistematske jezične nastave u mnogim se osnovnim školama uvriježilo jezično pabirčenje, improvizira-

nje, spominjanje uz put, bez prethodne pripreme, u služničkom odnosu prema književnosti. Premda jezik ne smijemo učiti bez književnog jezičnog teksta, ipak ne smijemo zaboraviti da je nastava književnosti jedno, a nastava jezika drugo. Stoga bi direktoru osmogodišnje škole koji zabranjuje nastavu jezika trebalo dati otkaz jer na taj način u velikoj mjeri oštećuje pravilan razvoj svojih učenika i oslabljuje njihov daljidomet ne samo u školi nego i u našem demokratskom društvu u kojem je društvena funkcija jezika došla do maksimuma. Ali i u samim pedagoško-metodičkim uputama o nastavi jezika u osnovnim školama ima jedan važan nedostatak. Te upute traže samo razvijanje mišljenja o jeziku i zapažanje značenja i službi pojedinih vrsta riječi, njihovih oblika, i svega onoga što čini rečenicu; zalažu se za poznavanje misaonih procesa kojima se došlo do nekih spoznaja, a upravo zaziru od ikakva memoriranja tih spoznaja. Tko može znati sve misaone procese o stotinama i stotinama spoznaja ako baš nije jezični stručnjak? I tko se može i kako se može zadovolj'ti misaonim procesom onda kad je nužno i hitno potrebno konkretno znanje, odnosno spoznaja? I koji se predmet uopće može savladati bez pomoći memorije, mnemotehnike? I za nastavu stranih jezika traži se posredstvo memorije, a zar se to samo u nastavi materinskog jezika može izbjeći? Jasno je da ne može, ali ako se tako postupa kao što upute traže, onda se nemojmo čuditi što je stanje pismenosti naših osnovaca sl^ibo. To dakako ne znači da ja zagovaram slijepo učenje napamet, nego kombinaciju misaonog procesa i mnemotehnike, što zajedno ne predstavlja nikakvu teškoću za mlada čovjeka i daje konkretno upotrebljive spoznaje u svim prilikama i u tren oka. Primjenjivanjem poznavanja samog misaonog procesa bez pamćenja zakonitosti neće se moći svladati obilje nepismenosti koje se proširilo u nas, nego će se u toj razlivenosti samo još i proširivati. Ne smijemo se plašiti da zahtijevamo i nekakav napor za usvajanje zakoni­ tosti u svojem književnom jeziku kad takav napor pretpostavljamo kao nuždan i u nekim drugim predmetima koji se predaju u osnovnim školama. Za uspješnu nastavu materinskoga jezika u osnovnim školama vrlo je važno da nastavnici imaju dovoljno nastavnih sati za izvođenje jezične nastave. Ne smiju im ostajati samo otpaci vremena koje je u glavnini otišlo možda na nastavu književnosti ili na što drugo. Ako se promijeni shvaćanje o nastavi jezika i ako se složimo u tome da je nasta­ va jezika vrlo važan nastavni predmet, tada će se jamačno naći i dovolj­ no sati za tu nastavu. Što biste rekli za nastavnicu koja do kraja listo­ pada nije obradila nijednu jezičnu jedinicu »jer nije imala vremena«, a nadala se da će to nadoknaditi u ljetnom semestru? I da li tko nadzire kako nastavnici raspoređuju planove i programe? Poznato je da je materinski jezik vrlo teško predavati baš u osnovnoj nastavi. Veoma se mnogo traži i stručnog i pedagoškog i umjetničkog takta i znanja da bi se otvorio učenički mozak za lakoprimanje zamršene jezične građe i funkcionalnosti. Ali nestručnjaci se,, ne znajući to, vrlo rado javljaju za predavanje materinskoga jezika »jer

to ionako znaju«. Štetu koju učine takvi nastavnici ne mogu kasnijeukloniti bez velikog napora ni najbolji stručnjaci. Stoga nastavu mate­ rinskoga jezika treba povjeravati samo u stručne ruke! Nije svejedno ni to kako su pisani udžbenici hrvatskosrpskoga jezika za osnovne škole, premda je važniji dobar nastavnik nego dobar udžbenik. Udžbenik treba da ima u prvom redu dobar raspored građe, prilagođen osobito osjetljivim dijelovima pismenosti. Postizanje pisme­ nosti u širem i užem značenju riječi treba da mu bude osnovni zadatak. Ali ne smije se zaboraviti ni upoznavanje strukture samoga jezika jer je to neobično važno za cjelovito savladavanje jezične građe, ali i za učenje drugih, osobito indoevropskih jezika. Naši su udžben'ci dosta dobri, ali mogli bi se i usavršiti, kao što sam prikazao u 4. broju »Jezika« desetoga godišta (1963). Ako bi bilo potrebno sumirati u čemu vidim napredak jezične nasta­ ve, tada bi se to moglo reći ukratko ovako: 1) potrebno je stvoriti povoljniju atmosferu i pravilnije shvaćanje 0 koristi sistematskog učenja hrvatskosrpskoga jezika u osnovnim školama, 2) treba biti načistu da je nastava jezika autonoman i poseban predmet, 3) nastavnici hrvatskosrpskoga jezika treba da se stručno uzdižu i da se pripremaju za izvođenje jezične nastave, 4) od učenika treba tražiti veće napore za savladavanje zakonitosti 1 funkcionalnosti materinskoga jezika nego što se to činilo dosad, 5) ne smije se povjeravati nastava materinskoga jezika nestručnim nastavnicima, pogotovu kad već imamo dovoljno stručnih nastavnika za to, 6) udžbenike hrvatskosrpskoga jezika za osnovne škole treba još usavršiti, 7) treba sistematski kontrolirati izvođenje nastave hrvatskosrpskoga jezika, možda priređivati i tečajeve za nastavnike toga predmeta, a možda i republička učenička natjecanja. Problem je vrlo akutan, vrlo zamršen i kompleksan, pa mu je potrebno pokloniti osobitu pažnju.

UDŽBENICI HRVATSKOSRPSKOG JEZIKA ZA OSNOVNE ŠKOLE U prethodnoj raspravi obazreo sam se u prvom redu na nastavni plan i nastavu hrvatskosrpskog jezika, a sada bih želio reći nekoliko riječi o udžbenicima hrvatskosrpskog jezika za osnovne škole koji su zapravo i napisani prema navedenom planu i programu. Bit će dakle riječi o knjigama koje se zovu »Naš jezik«, a kojima su za peti razred osnovne škole autori Stjepko Težak i Dragutin Brigljević, za šesti razred Ivan Brabec, za sedmi razred Stjepko Težak i Dragutin Brigljević, a i za osmi razred ova dvojica. Može se dakle govoriti o udžbenicima Stjepka 441

Težaka i Dragutina Brigljevića s izuzetkom udžbenika za šesti razred kojemu je autor Ivan Brabec. Nije mi namjera da dadem potanku ocjenu tih knjiga u pojedinosti­ ma; htio bih istaći samo osnovne karakteristike spomenutih udžbenika i ocijeniti njihovu vrijednost u današnjoj situaciji naše nastave materin­ skoga jezika u osnovnoj školi. Kad se usporedi sadržaj tih četiriju vježbenica, kako se one naziva­ ju, i tekst nastavnog plana, koji sam citirao u prethodnom članku, vrlo brzo se uočava da pisci tih vježbenica nisu ni mogli biti onako nesadržajni kao što je nesadržajan spomenuti plan »pouka o jeziku«. Da bi približili problematiku jezične materije i nastavniku i osobito učeniku, oni su morali biti konkretniji i dati prikaz jezika i u cjelini i u sistemu, ne zadržavajući se samo na razvijanju razmišljanja o jeziku. To raz­ mišljanje, dakako, stoji u prvom planu izlaganja, ali uza nj su nužno prikazani sistemi glasova, oblika, tvorbe riječi i sintakse, tako da učenik, radeći savjesno po tim udžbenicima, može steći pouzdano praktično i gramatičko znanje o hrvatskosrpskom književnom jeziku. Po tome se vidi da su pisci imali pouzdan osjećaj za mjeru i da nisu iznevjerili nade koje su se u njih polagale. Pisci ovih vježbenica, koje su u naslovu vrlo stidljive pa se ne usuđuju nazvati ni gramatikom, a i ne označavaju jasno ni ime jezika koji se proučava, pisci dakle ovih vježbenica imali su namjeru da napišu funkcionalnu gramatiku, što je dakako vrlo dobro, tj. takvu gramatiku kojoj nije svrha da dade samo gramatičke norme, nego da pomaže, najviše što je moguće, razvijanje pismenosti naših učenika. Ta je namjera provedena od početka do kraja: sastavak, dobar pismeni sastavak vrhovni je cilj svih jezičnih pouka u tim vježbe­ nicama. U tome imaju nastavnici osnovnih škola vrlo korisno pomagalo, pa ako i sami imaju dovoljno jezičnog znanja, pedagoške vještine, a i volje da poučavaju jezik, a ne samo književnost, uspjeh ne bi smio izostati. Stoga treba autorima odati priznanje što su se pomučili da gramatičku građu predadu učenicima na što pristupačniji način. Ali, dakako, pored ovih općih priznanja autorima, treba priopćiti i neke primjedbe u vezi s obradom i rasporedom građe. Te bi primjedbe možda bile dane i prije izlaska tih vježbenica, koje su sve izašle u Školskoj knjizi u Zagrebu godine 1962, kada bi među recenzentima bio i koji sveučilišni profesor hrvatskosrpskoga jezika, ne možda zato što ie sveučilišni profesor, nego zato što, baveći se naukom, ipak zna o jeziku nešto više od onih koji se jezikom bave pretežno iz pedagoških pobuda. Što da skrivam, ima naime u tim gramatikama i nekih netačnosti, i nekih pretjeranosti, a i neuvjerljiva rasporeda građe. Napominjem to zato da bi se u idućim izdanjima popravilo što treba, kako bi te knjige što korisnije izvršavale svoj zadatak. Da potkrijepim ovo što sam rekao, nevest ću neke dokaze. U vježbenici za peti razred na str. 6. prikazan je izgovor glasova č i ć. Vjerojatno pisarskom ili slagarskom pometnjom za glas č prikazana je artikulacija glasa ć, a za glas ć artikulacija glasa č. Nadalje, za infinitiv je već odavna napušten naziv neodređeni način i preuzet je naziv neo-

dređeni glagolski oblik, pa bi onaj termin 19. stoljeća trebalo u vježbe­ nici za šesti razred na str. 74. zamijeniti općeprihvaćenim terminom 20. stoljeća. U toj istoj vježbenici na str. 27. uz pjesmu »Karlovčanin i Karlovkinja« trebalo bi staviti bilješku da je danas običniji književni oblik Karlovčanka. A i na str. 24. u istoj vježbenici pogrešno je u pripovjeda­ čkom tekstu riječ vi napisana velikim slovom,'jer se tako postupa samo u izravnom dopisivanju. U vježbenici za 7. razred trebalo je uz članak »U travi« na str. 73. reći jasno da je pravilnije reći »srebrna nit«, a da je pisac upotrijebio pokrajinsku varijantu »srebrena nit«. Bez takva upozo­ renja učenik će ostati u bludnji. A i u vježbenici za osmi razred trebalo bi na str. 39. i 40. popraviti nekoliko nepravilnih akcenata. Nije pravilno kod kuće, sada, po sobi, na mig, nego kod kuće, sada, po sobi, na mig. Nezgodno je da se pri proučavanju našeg akcenatskog sistema prikazuju kao pravilne takve netačnosti. A na str. 161. sasvim je dovoljno reći da je ćirilicu vrlo vjerojatno izumio Kliment, učenik Čirila i Metodija. Nije tačno rečeno ni na str. 130. da su dvije varijante hrvatskosrpskog knji­ ževnog jezika, ijekavska i ekavska, podjednako hrvatske i srpske. Takvo pretjerivanje nije potrebno. Čak i učenici znaju da nije tako, pa onda gube povjerenje u udžbenik. Autori spomenutih vježbenica dosta često pretjeruju tumačeći sasvim jednostavne pojmove veoma opširno. To se osobito odnosi na previše detaljno opisivanje postupka pri pisanju sastavalka. Osim toga primjeri koji se navode za uspoređivanje moraju biti očigledni. Tko će i pomisliti da između Puškinove i Cesarićeve pjesme »Oblak« postoji mogućnost plagijata, kao što dopuštaju autori dosta dugo, da bi tek na kraju izveli zaključak da nema govora o plagijatu, a to je odmah jasno svakomu koji pročita obadvije pjesme. Dugo dokazivanje jednostavnih spoznaja izaziva često dosadu, a ne ono što bi željeli autori. Među pretjerivanja može se ubrojiti i to što pisci ovih vježbenica obraćaju neznatnu pažnju pomoćnim sredstvima i oslanjaju se samo na svoj priručnik. Ove bi vježbenice uz povremeno upućivanje na školski »Pravopis hrvatskosrpskog jezika« postigle svakako veći uspjeh jer bi učenike privikle na služenje tim korisnim i praktičnim priručnikom. Poznata je npr. upravo suprotna pojava da se naši učenici ne znaju služiti Pravopisom, da ne znaju što u njemu mogu naći i kako se njime koristiti. Na žalost, ove im vježbenice daju vrlo malo prilike da se u tom usavrše i da se naviknu na to da im Pravopis bude stalni pratilački priručnik. Upravo često se uvjeravamo da se učenici uopće i ne služe Pravopisom. Stoga je škola zaista dužna da ih na to privikne, u interesu njihovu i naše opće pismenosti. Pretjerivanje je i to kad se u vježbenici za sedmi razred na str. 120. sasvim odbija memoriranje pojedinih jezičnih zakona i pojava i kad se autori zadovoljavaju poznavanjem »misaonog procesa kojim se došlo do tih uopćavanja«. Tko može znati sve misaone procese o stotinama i stotinama spoznaja ako baš nije jezični stručnjak? I tko se može i kada se može zadovoljiti misaonim procesom onda kad je nužno i hitno po­ trebno konkretno znanje, odnosno spoznaja? Nastava svakoga jezika 443

nužno iziskuje posredstvo memor je, pa se to ni u nastavi materinskoga jezika ne može izbjeći. To ne znači da ja zagovaram slijepo učenje napa­ met, nego kombinaciju misaonog procesa i mnemotehnike, što zajedno ne predstavlja nikakvu teškoću za mlada čovjeka i daje konkretno upotrebljive spoznaje u svim prilikama i u tren oka. Primjenjivanjem samog misaonog procesa bez pamćenja zakonitosti neće se moći svladati obilje nepismenosti koje se proširilo u nas, nego će se u toj razlivenosti samo još i proširivati. Ne smijemo se plašiti da zahtijevamo i nekakav napor za usvajanje zakonitosti u svojem književnom jeziku kad takav napor pretpostavljamo kao nuždan i u nekim drugim predmetima koji se predaju u osnovnim školama. A za neuvjerljiv raspored građe naveo bih samo neke najoč:tije primjere. Poznato je da zamjena staroga glasa jata, tj. pravilno pisanje ijekavskih varijanata riječi, zajedno s pisanjem glasova č i ć predstavlja najveći problem naše pismenosti. A ti se dijelovi građe prikazuju siste­ matski tek u vježbenici za osmi razred, i to poglavlje o jatu, za koji se pogrešno tvrdi da se i ne zna kako se izgovarao, obrađuje se potanko tek kao posljednja metodska jedinica u osmom razredu. Uči se, tako reći, na posljednjem satu, a kada će se zatim dosljedno uvježbati? Zar u prvom razredu srednje škole u kojem i nema nastavljanja na to? Čvr­ sto sam uvjeren da je te osnovne dijelove građe potrebno prebaciti nekamo naprijed, ili na početak osmoga razreda ili na svršetak sedmoga razreda. Ovako raspoređeni ne daju nikakve korisne rezultate. I proble­ matika glasova č, ć, dž i đ morala bi se obraditi već u sedmom razredu, da bi se u osmom mogla dobro uvježbati, dakako uz veliku pomoć Pravopisa. A što biste rekli za takav raspored građe u osmom razredu po kojem se najprije prikazuju osobine pojedinih slavenskih jez:ka, pa makedonskog, pa slovenskog, pa onda čakavskog, kajkavskog i tek onda štokavskog narječja, pa ekavskog, ikavskog i tek onda ijekavskog govo­ ra? Gdje je ostalo načelo da valja ići od poznatoga prema nepoznatome? To bi tako možda i moglo ostati u historijskom osvrtu kad bi negdje prije toga bio posebno prikazan hrvatskosrpski jezik sa svojim narječjima i govorima. A ako se još doda da se vježbenice zovu »Naš jezik« i da se pravo i puno ime jezika (hrvatskosrpski jezik) sistematski pojavljuje tek na 128. strani vježbenice za osmi razred, dakle na samom kraju osnov­ nog školovanja, tada se jasno vidi da je raspored građe nesretan. Sve gramatike materinskoga jezika nose u nazivu knjige ime toga jezika, pa nema nikakva razloga da jedino mi budemo u tome izuzetak. Tako je to još možda moglo biti dok ime našeg jezika nije sadržavalo oba narodna imena, hrvatsko i srpsko. Danas je čak korisno, zbog šire­ nja jezične snošljivosti na svima stranama, privikavati našu omladinu da se naš jezik naučno zove hrvatskosrpski, odnosno srpskohrvatski, što ipak ne isključuje mogućnost da se on u privatnoj upotrebi naziva samo jednim dijelom složenog imena. Stoga bih za drugo izdanje tih vježbeni­ ca preporučio naziv koji je prihvaćen na Novosadskom dogovoru hrvat­ skih i srpskih književnika i filologa, a to je: hrvatskosrpski jezik. A 444

moglo bi biti, ako se baš ne bojimo naziva »gramatika«, još preciznije: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. Ali i jedno i drugo je bolje nego »Naš jezik«. Kao da se stidimo svoga narodnog imena. Zamislite nespret­ nost naziva »Naš jezik« u našim nacionalno miješanim krajevima: u Istri, u nekim dijelovima Slavonije, npr. u češkim oazama na našem narodnom području. Tamo postoje gramatike talijanskog jezika, grama­ tike češkog jezika, možda i gramatike madžarskog jezika i gramatike »našeg« jezika. Je li to zgodno i pravilno? Ja mislim da nije. Iznio sam ovdje samo neke osnovne primjedbe, ali ima i drugih manje važnih, koje bi se s malo truda mogle razmotriti i vrlo vjerojatno iskoristiti već za drugo izdanje tih četiriju vježbenica. Bilo bi to svakako na korist učenika i njihove bolje pismenosti. Ako se zamislimo nad opažanjima koja sam sasvim ukratko iznio u ova dva članka, tada nam postaje sve jasnije da naši učenici nisu jedini krivci što je njihova pismenost prosječno tako slaba da nas to upravo zaprepašćuje.

SPECIFIČNOSTI U NORMIRANJU HRVATSKOSRPSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA O DESETOJ GODIŠN JICI NOVOSADSKOG DOGOVORA

Da se hrvatskosrpski književni jezik već odavna izdigao iznad dijalekta iz kojega se razvio, o tome danas ne sumnja nijedan upućeniji pratilac njegova razvoja. Pišući o tom g. 1952. u »Jeziku«, akademik Petar Skok izrazio je to vrlo odrješito ovim riječima: »Danas se već može pouzdano kazati, da je i na hrvatskoj i na srpskoj strani književni jezik (koine), kao i saobraćajni (langue parlee), koliko se na njemu osniva, znatno prerastao hercegovačko i dubrovačko, odnosno istočno narječje, ostavivši ih kao provincijalizme iza sebe. Današnji naš knji­ ževni jezik ne poklapa se više s određenim narječjem. Dobio je pečat u književnom izražaju Zagreba odnosno Beograda i ne može se više kao pravilo postavljati: ,Piši onako, kako narod govori’, nego ,Piši onako, kako dobri pisci pišu’. Što je danas tome tako, razlog leži u političkom, kulturnom i ekonomskom razvitku naših glavnih kulturnih središta.«1 Bečki književni dogovor g. 1850. pokušao je tom razvitku dati jedan tok, ali to mu je pošlo za rukom samo u glavnim linijama, i to ne svima. Poznato je da 2. tačka toga dogovora, koja govori da je za književni jezik Hrvata i Srba »najpravije i najbolje primiti južno narječje da bude književno«, nije bila općenito usvojena. A to je, čini mi se, i najvažnija tačka Bečkoga književnog dogovora. Kad su jednom bile utrte dvije staze, jedna ijekavska i druga ekavska, jedna oslonjena na hercegovačke južne govore, a druga na vojvođansko-šumadijske istočne govore, tada ä P e ta r Skok: O Jezičnoj k u ltu ri, »Jezik« I, 1, str. 6.

445

su se već same po sebi djelomično razvijale dvije norme koje su po društvenim, stručnim, naučnim, pa i nacionalnim utjecajima dale pose­ ban pečat jezičnom »izražaju Zagreba odnosno Beograda«, kako je rekao prof. Skok, a moglo bi se reći i pretežno: hrvatskoj i pretežno srpskoj varijanti književnog jezika. U tome nije mogao mnogo promijeniti ni Novosadski jezični dogovor g. 1954. On je" u 1. tački doduše naglasio jedinstvenost hrvatskosrpskog književnog jezika, ali je sankcionirao nje­ govu podijeljenost na dva izgovora: »Narodni jezik Srba, Hrvata i Crno­ goraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.«2 On i nije mogao drugačije, on je zate­ kao stanje staro preko stotinu godina, sa zdravom narodnom podlogom i s bogatim i usvojenim inovacijama književnog jezika koji prati i odra­ žava društveni razvitak. Tako onda te dvije varijante književnog jezika imaju sve elemente pravog, svrsishodnog i djelotvornog književnog jezika s njegovim ograncima koji zadovoljavaju različne funkcije. Svi se stručnjaci slažu u tome da nema pravilnog razvoja književnog jezika bez normiranja. Tako je i u prošlogodišnjem »Jeziku« prikazao tu nužnost s naučnoga gledišta na vrlo uvjerljiv način docent Radoslav Katičić.3 »Književni se jezik — piše on — može prilagoditi svojem spe­ cijaliziranom zadatku samo ako se svjesno i strogo normira. Samo tako on može služiti izjednačenom i jednoznačnom sporazumijevanju bez prostorne, a po mogućnosti i vremenske raznolikosti u pismu i kontinu­ iranom usmenom govoru. Ni jedno od tih potrebnih svojstava ne može se postići bez normiranja. Bez njega bi se na većem području što pod utjecajem lokalnih dijalekata, što samostalnim divergentnim razvojem ubrzo stvorila takva prostorna raznolikost koja bi smetala preciznom sporazumijevanju. Bez normiranja bi razvoj tekao tako brzo da se jezič­ na obavijest pohranjena u pismu nakon razmjerno kratkog vremena više ne bi mogla vaditi i upotrebljavati bez posebnoga napora. Bez nor­ miranja bi napokon u nekontroliranom razvoju književnoga jezika stalno bile ugrožene razlikovne opozicije njegova sustava.« Ali pod normiranjem ne smijemo misliti na nasilno krojenje kape književnom jeziku, ne smijemo misliti ni na šulekovslki ni na maretićevski purizam koji su željeli izbaciti sve internacionalno i neštokavsko iz književnog jezika. Šulek je npr. predlagao naše kovanice za riječi metar i kilometar, a Maretić je odbijao baki jadu, laticu i odobravao apateku i medecinu. Ne robujemo ni svemu narodnom i ne odbijamo ni sve strano, nego se tru­ dimo da upoznamo razvojni stupanj svojega književnog jezika kako se on očituje u djelima dobrih pisaca, a i nadograđujemo u njemu svojom stvaralačkom snagom po poznatom nam već načelu elastične stabilnosti. Jezik je sistem znakova, više ili manje poznat čitavom pismenom kolek­ tivu jednoga naroda, pa svaka njegova povreda izaziva poremećaj u mi­ saonom shematizmu njegovih pripadnika. Odatle neraspoloženja i prote3 Z aključci N ovosadskog sastan k a o h rv a tsk o m ili srpskom jezik u i pravopisu, »Jezike III, 3, str. 65. 3 R adoslav K’atičić: N orm iranje književnoga jezika kao lingvistički zadatak, »Jezik« X I, 1, 1—9.

446

sti protiv povreda jezične norme; što ih ima više, to su neraspoloženja veća, a što ih ima manje, to se lakše podnose. Kad je koji književni jezik postigao viši stupanj svoje normirane zakonitosti, teže se podnosi svaka promjena, i obrnuto. Stoga su u današnje doba drastični zahvati u normu književnog jezika znatno teži nego što su bili u 19. stoljeću. Iz svega što je dosad rečeno nužno proizlazi da naš književni jezik sa svojim dvjema varijantama ima u znatnoj mjeri i dvije norme. Služeći se književnim jezikom, osjećamo to na svakom koraku. Premda nam se obje jezične varijante većinom podudaraju, različno gledanje na normiranje književnog jezika kroz čitavo stoljeće i različne termi­ nologije tako su nam išarale zagrebačku i beogradsku varijantu književ­ nog jezika da smo samo književnicima i naučnim radnicima ostavili pravo na nepovredivost njihova književnog teksta. Sve ono što je oba­ vještavanje, a to su novine, radio-emisije, obavijesti, propisi, sve je to opredijeljeno za varijantu određenog područja. A kako se zagrebački krug podudara s hrvatskim krugom i beogradski sa srpskim, jasno je da se i književnici i naučni radnici opredjeljuju prema krugu u kojem djeluju. Najviše što se moglo postići jeste to da se ni jedno ni drugo ne odbija, nego se širokogrudno shvaća kao dvije varijante jednoga narodnog je­ zika, pa se na taj način, upoznavanjem jednoga i drugoga, omogućava spoznavanje i iskorištavanje cjelokupnog rječničkog blaga hrvatskosrpskog jezika, kao što preporučuje 5. tačka novosadskih zaključaka. Sve nam to jasno govori kako je zamršen i težak posao normiranja u današnjem našem književnom jeziku. Treba svakako poštovati osobi­ tosti dviju norma, ali ne smijemo ih potencirati, nego svoditi na mjeru današnjeg jezičnog dostignuća, visokorazvijenog osjećanja i međusobnog dogovora. Zamišljeno je formiranje mnogih stručnih komisija pod vod­ stvom sveučilišta, Akademija i Matica radi usklađivanja stručne i naučne terminologije, ali to je dugotrajan i mučan posao koji ne smije ići u ekstreme ako ne želi previše poremetiti stabilnost književnog, stručnog i naučnog jezika. Docent Stjepan Babić pokazao je nekoliko puta, a osobito u članku »Uklanjanje hrvatsko-srpskih jezičnih razlika« u 3. broju prošlogodišnjeg »Jezika«, kako bi se što korisnije i ujedno princi­ pijelno moglo iskorištavati jezično blago jednoga i drugoga kruga, ali u praktičnom životu ne vidimo sklonosti da bi se pošlo takvim razumnim putem.4 Navike i teškoće pri promjeni pojedinih znakova djeluju svojom inercijom, i sve se odvija svojim tokom bez većeg Obzira na onaj drugi tok. To dakako znači i za jednu i za drugu stranu učvršćivanje stečenih pozicija. Nema sumnje, zajednički hrvatskosrpski Pravopis iz godine 1960. znatno je pomogao izjednačivanju pravopisnih norma. Ali ipak, gdje god su po tom Pravopisu dopuštene pravopisne dvostrukosti, npr. pisat ću, srest ću i pisaću, srešću, vol i vo, Goethe i Gete, pretežno je u svakom krugu zadržan njegov tradicionalan način pisanja. Ali više od toga ka­ rakteristična je činjenica da i u onim leksičkim varijantama koje su odobrene kao dvostruke, ali se ipak jedna jače preporučuje zbog toga 4 S tjep an Babić: »U klanjanje h rv a tsk o -srp sk ih jezičnih razlika«, »Jezik« XI, 3, str. 65—71.

44T

ršto više odgovara strukturi našega narodnog jezika, pojedini krugovi ostaju i dalje pri svojoj navici i ne povode se za stručnim savjetima pravopisaca. Ako pogledate u Pravopisu npr. stilizaciju o pisanju suglasnika h u t. 43. na str. 33. i 34, vidjet ćete da se više preporučuje pisanje, pa •onda i izgovor riječi uho, muha, buha, duhan, pastuh, protuha (»duhan, ali i duvan«), a manje uvo, m uva, buva, duvan, pastuv, protuva, pa ipak u pisanim tekstovima i natpisima ne vidimo rezultate takva savjetova­ nja. Sve je većinom ostalo kao i prije. Isto tako i prema pravopisnoj .stilizaciji t. 58. na str. 48. koja glasi doslovno: »Pored narodnoga opći, općina, uopće, svećenik govori se i piše i opšti, opština, uopšte, sveštenik, što je iz crkvenoslavenskog jezika ušlo u narodne govore jednog dijela našeg jezičnog područja, pa se i ovi drugi oblici upotrebljavaju u knji­ ževnom jeziku«, očekivalo bi se da će pisci poći za narodnim opći, uopće i napustiti crkvenoslavensko opšti, uopšte, pogotovu ako im je stalo do što jedinstvenijeg književnog jezika, ali to se nije dogodilo. I opet je prijašnja navika djelovala konzervativno i tako je propuštena prilika koja je mogla djelovati kao uzor na obadvjema stranama.6 Dok je dakle tako, teško je pretpostavljati mogućnosti većih prodora iz jedne norme u drugu. Mogući su samo oni prodori koji književnicima stvaraocima omogućuju jači jezični ili stilski izraz u njihovu tekstu. A to je i opet u skladu s načelom o elastičnoj stabilnosti. Baš zato što obje naše varijante književnog jezika imaju sve bitne osobine zreloga knji­ ževnog jezika, nisu ni mogući jači prodori, a kao što dosadašnja praksa pokazuje, nisu ni potrebni. Sve su to razmjerno male interferencije koje ne smetaju nikomu razložnom ni na jednoj ni na drugoj strani. Smetaju tek onda ako se ubacuju u jezik drugoga područja u prevelikoj mjeri. To svaki pisac treba da razumije i neopravdano je ako se pri tom možda poziva na neku apstraktnu sveobuhvatnu slobodu. Dok dakle »tako stva­ ri stoje«, treba se pomiriti s činjenicom da pored jedinstvenosti književ­ nog jezika postoje i dvije norme, ne samo u leksičkom nego donekle i u stilskom pogledu. Prikazujući takvo stanje ne govorim zapravo ništa novo, nego samo fiksiram situaciju do koje smo u jezičnom i pravopisnom pogledu stigb. Osobito je anomalijska situacija u Bosni i Hercegovini gdje se u narod­ nim govorima čuje pretežno općina, opći, uopće, a u književnom se jezi­ ku forsira opština, opšti, uopšte.6 Drug Katičić bi na to ispravno rekao: »Osnovni problem normiran ja književnog jezika nije dakle lingvističke nego društvene prirode.«7 Sve je to, naravno, potrebno znati da bi se na problem normiranja književnog jezika gledalo realno, a ne utopijski. Takva je jedna utopija zabilježena u Hrvatskoj g. 1957. i 1958. kad je zagrebačka Radio-stanica počela objavljivati vijesti ekavski, onako kako ih je primila iz Beograda. To je izazvalo znatno neraspoloženje, pa je Radio-stanica nakon protesta napustila tu praksu. Takav je postupak objavljivanja vijesti okvalificiran kao nametanje i kao protivan principu 5 V rijedno je ipak spom enuti čin jen icu da su srp sk i i h rv a tsk i lingvisti izjednačili p ra ­ vopisnu term inologiju i da je ona općenito prih v aćen a na objem a stranam a. * Vidi »Telegram«, Z agreb, god. V, br. 210, str. 2. : Rađoslav K atičić, o. c., str. 5.

448

ravnopravnosti ijekavskog i ekavskog izgovora koja je naglašena u 1. tački Novosadskog dogovora.8 Po svemu se dakle vidi da dv'je norme ni poslije novosadskih zaključaka nisu zamijenjene jednom normom. Nema prodiranja pozorišta, podražavanja, vodonika, vazduha, vaspitanja i si. u drugo područje, a i kazalište, nasljedovanje, vodik, zrak, odgoj ostaju također samo u svo­ jem dotadašnjem prostoru. Vidi se jasno da hrvatsk1" i srpski pisci ostaju pri svojem tipu književnog jezika jer je on već dobro uhodan i izgrađen s obzirom na dugu tradiciju. Ako svaka od tih dviju varijanata ;ma tak­ vu privlačivu snagu kakva se dosad očitovala, sve je to onda prirodni put i pravo koje se ne može osporiti. To je pravo koje pripada svakom ju­ goslavenskom narodu dokle god to on hoće. Prema tome lingvisti ne mogu ništa drugo nego priznati činjenično stanje i pomagati pravilan organski razvoj književnog jezika u skladu s njegovom utvrđenom nor­ mom. Ali moglo bi se postaviti pitanje u čemu je onda ovdje koristan prilog novosadskih zaključaka o jeziku. Nema sumnje da taj prilog po­ stoji: novosadski zaključci su pomogli da se na čitavom hrvatskosrpskom jezičnom području poštuju i uvažavaju obadv:je varijante književnog jezika kao sastavni dijelovi jedinstvenog književnog jezika. Na taj način omogućuje se upoznavanje jedne i druge varijante na čitavom jezičnom području, srušene su pr'jašnje barijere i uklonjene su umjetne zapreke prirodnom i normalnom razvitku hrvatskosrpskog književnog jezika, te se razvija mogućnost za što potpunije iskorištavanje cjelokupnog rječničkog blaga našeg jezika. A ako bude pametne jezične politike, to ujed­ no znač’ da će buduća jezična ostvarenja, odnosno prinove biti zajednič­ ke, a ne pojedinačne. Sve je to velika dobit koja toliko više iskače kao pozitivnost kad se uzme u obzir koliko bi štete donio budući razvoj ako bi se ’šlo u raskorak. Ako pak analiziramo jezik jedne i druge varijante i u tekstovima i u emisijama, tada zapažamo tendenciju uklanjanja mnogih periferijskih osobina jedne i druge strane, a to je vrlo korisno i radi za budućnost. Prema svemu prikazanom vidi se da je vrlo delikatan položaj pisaca i svih onih koji se brinu za normu književnog jezika. Činjenica je da postoje dvije norme i da ih je potrebno njegovati kako književni jezik ne bi poremetio svoju stabilnost i prestao korisno vršiti funkciju pouz­ danog sredstva sporazumijevanja u čitavom narodnom kolektivu. Ali isto tako potrebno je u budućem razvoju njegovati sve ono što spaja po načelu da se manje pravilno i manje narodno zamjenjuje pravilnijim i narodnijim. To je dakako dugotrajan put, ali zapravo nikomu se ne žuri jer već postoje pouzdana sredstva, postoje izgrađene književne jezične varijante jedinstvenog jezika. A svaki pokret prema zajedničkome treba da bude obostran, jer jednostranosti rješenja donose samo privremene rezultate i poslije nekog vremena izazivaju nezadovoljstvo jer previše opterećuju i razlabavljuju stabilnost jedne varijante. Sve je to dakako potrebno imati na umu, a zato i pišem ovaj članak • J. Ham m , M. H raste, L j. Jo n k e: Z ajedničke em isije naših radio-stanica, »Jezik« VI, 4, str. 103—105. 29 Jonke

449

jer su mnogi skloni šablonski i ekstremno postupati u svakom od spome­ nutih dvaju pravaca. Šablonsko i ekstremno postupanje donosi u konač­ noj liniji samo štetu, a realno prosuđivanje situacije i takvo postupanje unosi u našu jezičnu politiku smirenje, snošljivost i razumijevanje, a sve je to prijeko potrebno za prav'lan i organski razvoj književnog jezika. Poznato je da se neki protive normiranju književnog jezika jer smatraju da ono sprečava približavanje obiju varijanata. Njima se čini kao da je najbolji jezični kaos i bezvlađe iz kojih će se tek u budućnosti razviti zajedničkim nastojanjem normirani književni jezik. Oni pri tom, dakako, zaboravljaju da takav nepouzdan i neodgovoran put ne može podnijeti kultura naroda sa široko razgranatim funkcijama književnog jezika u epohi svoje bujnosti i razbuktalosti. Takav neodgovoran postu­ pak nanio bi toliko štete da je ne bismo mogli lako nadvladati. A i sama dosadašnja praksa pokazuje nam da oprezno normirani književni jezik s uspjehom izvršava svoje različite funkcije po čitavom srpskohrvatskom jezičnom području iako se pojavljuje i u dvjema varijantama. Kada sve to znamo, tada su nam drage obje varijante te i jednoj i drugoj pravilnim normiranjem želimo samo pomoći i ništa joj ne učiniti nažao. Ali da valjanog književnog jezika nema bez normiranja, to nam svima mora biti jasno. Odatle onda potječe i briga za taj književni jezik u širokim linijama i na svim razmama. I na kraju još samo nekoliko riječi. Ako se ovo razmatranje shvati kao bilanca o desetogodišnjici Novosadskog dogovora, možda će se ona ponekom učiniti nedovoljno pozitivnom. Ja to ipak ne bih tako shvatio. Svakako, propuštene su neke prilike, učinjene su i neke dosta krupne pogreške9, pa bilanca ne može biti pozitivnija. Ali kako god se to shva­ tilo, nitko ne može poreći da ova bilanca nije zasnovana na realnim činjenicama.

M eđu vrlo k ru p n e pogreške Ide adm inistrativno z ab ra n jiv a n je kn jižev n ih riječi, o čem u se govori i u ovoj knjizi, i z apostavljanje ijek avske v a rija n te u centralnim časopisim a i ad m inistraciji.

450

O AUTORU OVE KNJIGE

Dr LJUDEVIT JONKE rođen je 29. srpnja 1907. u Karlovcu. Pošto je u rodnom mjestu završio klasičnu gimnaziju, studirao je na zagrebačkom Filo­ zofskom fakultetu hrvatskosrpski jezik i jugoslavenske književnosti, a poslije diplomiranja nastavio je slavističke studije u Pragu g. 1930/31. i 1931/32. Služio je kao gimnazijski profesor od 1933. do 1940. u Sušaku, a od 1940. u Zagrebu. Doktorirao je u prof. S. Ivšića na temelju disertacije »Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića«, pa je 1950. postao docent, 1955. izvanredni profesor, a 1960. redoviti profesor hrvatskosrpskoga književnog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od osnutka g. 1952. uređivao je »Jezik«, časopis za kulturu hrvatsko­ srpskoga književnog jezika, što ga izdaje Hrvatsko filološko društvo u Zagrebu. Clan je Pravopisne komisije i zajedno s prof. M. Stevanovičem stilizirao je pravopisna pravila za veliki Pravopis književnog jezika 1960. na temelju zaklju­ čaka komisije, a iste godine priredio je i mali školski Pravopis. Član je redak­ cije Matičina Rječnika hrvatskosrpskog književnog jezika, od 1961. do 1964. direktor je Instituta za lingvistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od tada redovito piše u jezičnoj rubrici »Jezik današnji« u književnim novinama »Telegram«. Urednik je »Radova Zavoda za slavistiku« Filozofskog fakulteta u Zagrebu, »Građe za povijest književnosti hrvatske« i Skokova »Etimološkog rječnika hrvatskosrpskog jezika« u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjet­ nosti u Zagrebu. Godine 1963. izabran je za pravog člana Jugoslavenske akade­ mije. Godine 1960. bio je potpredsjednik Matice hrvatske, a od 1959. do 1963. prvi tajnik Hrvatskog filološkog društva u Zagrebu, zatim dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od god. 1965. direktor je Instituta za jezik Jugoslavenske akademije. Naučni rad prof. Ljudevita Jonkea zahvaćao je tri osnovna područja: hrvatsku književnost, hrvatskosrpski jezik i češku književnost. Glavni su mu radovi ovi: 1) Mažuranićev ep i narodne pjesme o smrti Smail-aginoj (Rad JAZU, knj. 264, g. 1938); 2) Vrazova korespondencija u »Muzeju kraljevine Češke« (Građa JAZU, g. 1938); 3) Jezikoslovni rad Blaža Tadijanovića (Zagreb, 1945); 4) Dikcionar Adama Patačića (Rad 275, 1949), 5) Životnost Nerudina djela (Zbornik Radova Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1951); 6) Sulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji (Zbornik radova Filozofskog fakulteta, god. 1954); 7) Slavenske pozajmljenice u Šulekovu »Rječniku znanstvenog nazivlja« (Zbornik radova Filozofskog fakulteta, god. 1955); 8) Veberove zasluge za naš književni jezik (Rad JAZU, knj. 309, god 1956); 9) Bogoslav Šulek kao puristički savjetnik (Pitanja književnosti i jezika, Sarajevo 1956); 10) Ideološki osnovi Zagrebačke filološke škole (Filologija, Zagreb, 1957); 11) Borbe oko književnog oblika imeničkoga genitiva množine u 19. stoljeću (Zbornik za filologiju i lingvistiku, Novi Sad, 1957); 12) Tri profesora zagrebačke Klasične gimnazije na braniku hrvatskoga književnog jezika (Zbornik Klas. gimnazije, Zagreb, 1957); 13) Osnovni problemi jezika hrvatske književnosti u 19. stoljeću (Radovi Slavenskog instituta, Zagreb, 1958); 14) Sporovi pri odabiranju govora za zajednički književni jezik Hrvata u 19. stoljeću (Radovi Slavenskog instituta, Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1959); 15) Prva dva hrvatska prijevoda »Bakice« Božene Nemcove (»Slavia«, Prag 1961); 16) Samoglasno r u književnom jeziku 19. stoljeća (Rad JAZU, knj. 327, g. 1962); 17) Češki jezični elementi u hrvatskosrpskom književnom jeziku (Radovi Zavoda za slavensku filologiju, Zagreb, 1963); 18) O redu riječi sa sintaktičkog i stilističkog gledišta (Zbornik radova

451

u čast prof. Stjepana Ivšića, Zagreb, 1963); 19) Gajevo pismo Palackomu g. 1834. s pravopisnoga gledišta (Radovi Zavoda za slavensku filologiju Zagreb, 1964). I napokon god. 1964. izlazi prvo izdanje njegove knjige »Književni jezik u teoriji i praksi« (Znanje, Zagreb) u kojem su objavljene i neke sprijeda spo­ menute rasprave. Radovima o razvoju hrvatskoga književnog jezika u 19. stoljeću prof. Jonke je osvijetlio područje koje prije njega nije bilo naučno obrađeno. Svi se ti radovi odlikuju neposrednom po vezanošću jezične i književne problematike toga razdoblja. Osim toga publicirao je u »Jeziku« i »Telegramu« priličan broj radova o pitanjima suvremenoga hrvatskosrpskoga književnog jezika. Neki su od njih objavljeni i u ovoj knjizi. Prof. Jonke je još u razdoblju između dva rata pisao eseje i informacije o češkoj književnosti u književnim časopisima, a nastavio je time i poslije oslobođenja. Objavljeni su ovi njegovi prijevodi s češkoga: »Bakica« B. Nemcove, »Malostranske pripovijetke« Jana Nerude, »Sirena« M. Majerove, »Hajduk Nikola Šuhaj«, »Ana proleterka«, »čudnovato prijateljstvo glumca Jeseniusa«, »Ogledalo s rešetkama« Ivana Olbrachta, »Eseji o književnosti« F. Ks. Šalde, »Bijeg u Budim« Vladislava Vančure, »Događaji dobrog vojaka Švejka« Jaroslava Hašeka, »Izabrane pripovijetke«, »Prva smjena«, »Tvornica Apsolutnog« i »Običan život« Karela Čapeka, »Tragom srpsko-hrvatske narodne epike« Matije Murka, »Gradić na dlanu« Jana Drde, »Zapisi s vješala« Julija Fučika, »Bajke« i »Izabrane pjesme« (zajedno s Jurom Kaštelanom) Jiržija Wolkera. To je čitava mala antologija češke književnosti, pa ga stoga neki pogrešno i drže Čehom. Prijevodi su izašli u izdanjima Matice hrvatske, Nakladnog zavoda Hrvatske, Kulture, Mladosti, Prosvjete, Glasa rada i Jugo­ slavenske akademije. U ovoj knjizi objavljeni su samo oni radovi koji pomažu formiranju vlastitog pogleda na problematiku i razvoj hrvatskoga književnog jezika. Povezanost teorije i prakse pruža pouzdanu orijentiranost u sasvim praktičnim pitanjima suvremenoga književnog jezika i pismenosti uopće. Tako je ova knjiga pristupačna svakomu koji želi usavršiti svoj jezični izraz, jer je pisana jednostavno i praktično premda joj je osnova naučna. »Književni jezik u teoriji i praksi« prvi je prikaz razvoja našega knji­ ževnog jezika u 19. i 20. stoljeću. Iz te se knjige vidi kako se jezik hrvatske književnosti u prvoj polovini 19. stoljeća s mukom probijao od prvih obnovlje­ nih početaka, želeći da poveže svoj razvoj u znatnom dijelu sa starijom tristagodišnjom baštinom, u prvom redu dubrovačkom; konačno se oblikovao deve­ desetih godina 19. stoljeća u svojem završnom stadiju u kom se razvija i obo­ gaćuje sve do današnjeg dana. Dr STJEPAN BABIČ

452

POPIS POJMOVA I RIJECI abonman 306 adet 406 adhezija 238 adverbne oznake 391 aerozagađivanje 313 Afričanin, Afrikanac 303 aglutinativni jezici 290 —ah u gen. pl., ahavci 59-80, 281 akcenatska situacija danas 230-236 akcenatske neobičnosti 225-227 akcenatske zakonitosti u hs. jeziku 221-225 akcenti u hs. knjiž. jeziku 220-221 akcentuiranje teksta 227-229 akobogda, ako bog da 346 aktivna konstrukcija rečenice 357-359 aktualna konstrukcija rečenice 172 akuzativ sg. za živo i neživo 371 ambasador 129 Američanin, Amerikanac 303, 304 američki, amerikanski 303 ametom, ametice 271 amo-tamo 348 analogija 289 aorist i imperfekt u sintakt. službi 415 apoteka 183 Arapin, Arapkinja, arapski 303 armija 129 asimilacija suglasnika 237-239 asistent 235 aspekt ili glagolski vid 341, 430-432 at 271 atakirati 423 Atanacko 212 Atena, Atina 307 auto-put 347 azot — dušik 190, 205

bećar 264 Beograđanin 301 bez da 403 bez sumnje 343 biblioteka 237 bijeg, bjekstvo 321 bijel, bjelji, najbjelji 284 bilten 306 Bizant, Vizant 307 Bjelovar 229 Bjelovarčanin, Bjelovarac 301 blagovaonica 297 blizu dvora 413 blok (govorni) 227 bohemizmi u A. Patačiča 153-155 bohemizmi u Š. Budinića 151-153 bohemizmi u 19. stoljeću 155-160 bor, jelka 193 borba Riječke i Zagrebačke filološke škole 66-72 Bosanac, Bošnjak, Bošnjanin 301 Božović 288 branič 265 branilaštvo 250 bratučed 300 Brazil, Brazilija 303 Brazilac, Brazilijanac 303 bridž 267 brojevi 366 brojka 138, 184, 362 brzojav ISO buča 263 buća 263 bućkuriš 264 bućoglav 283 budžet 267 busenit 145

bacati, baciti 432 bajoslovan 158 bakljada 129, 183 balzamirati, balzamovati 198 Banja Luka, Banjaluka 319, 344 Banjolučanin, Banjalučanin 346 barbarizam, varvarizam 307 bašta, baštovan 406 bdjeti, bdim i bdijem 287 Bečki književni dogovor 15, 44, 65, 92, 195, 445

cajtnot 306, 408 carinik 182 cesta, drum 192 cifra, brojka 362 cigla, opeka 134 Cipar, Kipar 307 Crešanin 181 crn, crnji, najcrnji 284 Crna Gora, Crna gora 414 crta, stanka 194 crtica, vezica 194

453

crvenperka 239 crvenjeti (se), crveniti (se) 435 č, izgovor i pisanje 263-266 ča, što 212 čajdžinica 268 čakšire 406 čamac 264 čaršav 406 čas 100 časopis 157 Čehinja 189 čemer 263 čerečenje 406 čerupati 264 čiji, koji 382 čimpanza 264 čipka 264 čirak 406 čist, čistiji, najčistiji 284 čobanin 264 čorda 263 čudo 264 čunj 138 ć, izgovor i pisanje 263-266 ćaskati 264 ćato 406 ćebe 406 ćelav 264 ćelija 264 ćemer 263 Ćetković 245 ćifta 406 ćilibar 406 ćilim 130 Ćiril 264 ćopav 406 ćorda 263 ćorsokak 405 ćošak 264 ćup 264 ćuprija 264, 406 ćurka 247 ćuška 264 da, veznik 400, 403 Daruvar 229 demobilizirati 433 demokracija, demokratija 307 desetogodišnjica Novosadskog dogo­ vora 445-450 deterdžent 323 dimnjak 182 dinamička akcentuacija 217 diskusija u diskusiji 309 diskutiranje o tom pitanju 362 distributivni singular i plural 373 djedo 253 djelatnost 145

454

djever, šurjak, svak 300 dobri pisci 187-188 dockan, kasno 211, 212 docniti, docne — kasniti, kasno 211, 212 dohrana 328 dojam 138, 1S9 donesen, izvezen 292 dosljedan 157 draguljar 138 dražba 1'58 drum, cesta 192 Društvo književnika Hrvatske 361 Dubrovčanin 301 dug, dugačak 337 dug, duži i dulji 285 Dugo Selo 414 dugosilazni (silazni) akcent 220 dugouzlazni (uzlazni) akcent 220 duhan, ali i duvan 270 dušik, azot 190, 205 dvaput, dva puta 295 dvije, dvoje, dvojica 389 dvije varijante knjiž. jezika 189, 445, 449 dvorba 148 dvostruke negacije 404 dvostrukosti u knjiž. jeziku 447 dvostrukosti u pravopisu 447 dž, izgovor i pisanje 266-268 dž kao dva glasa (nadživjeti) 349, 268 dž kao jedan glas (svjedodžba) 349 džabe 267 džak 266 Džakarta 267 džamija 267 đžapati se 267 džeferdar 267 džem 266 dženet 246 džep 267 džida 266 džigerica 130, 267 džilit 267 džin 267 Džingis-kan 267 džokej 267 džombast 267 Džon 267 džudo 267 džukela 267 džumbus 267 džungla 267 đ, izgovor i pisanje 266-268 đak 266 đakonija 267 đavo 267

đem 266 đeram 130 đerdan 267 đerdap 267 đerđef 267 Đevđelija 267 đida 266 điknuti 267 đogat 267 Đokonda (Gioconda) 267 đon 246, 266 Đorđe 246 đubre 267 đulbastija 267 đule 267 đumrugdžija 182 Đurađ 246 đuveč 246 đuvegija 267 ekavski govor 258-259 ekser 405 elektrifikacija 312 embrio 237 enklitike 227 escajg 408 etimologija u ilirskom pravopisu 16-17 etimološki i fonetski način pisanja stranih imena 350-351 etimolozi 289 etnici u hs. jeziku 301 fah, pretinac 321 fildžan 246, 267 filmski jezik 368 filozofija, filosofija 318 fonetičnost našeg pravopisa 237-238 fonetski i etimološki način pisanja stranih imena 350-351 forhanga 181 frekvencija slova dž, lj, nj 349 fudbal, futbal, nogomet 310 Gajeva reforma latinice 13, 161 Gaj uvodi štokavsko narječje 10-12 gazifikacija 312 gdje, kamo, kuda 383 genitiv kvalitativni 372 genitiv na -ah 281 genitiv posesivni 360-362 genitiv uz negacije (slavenski g.) 369 glagolski vid ili aspekt 430-432 glagolsko i imeničko izražavanje 364 glasovir, klavir 138, 321 glasovni zakon 250, 288 glasovno pravilo 250, 288 glavne rečenice, upravne rečenice 194

glazba 138 gledište 147 gluh, gluv 270 gluhač 263 gluhać 263 glumište 134 gnjeteo 138 gonič 265 gorostas 150 gostionica, gostiona 297 gradski 237 gramatička konstrukcija rečenice 172 gramžljiv 238 gripa, grip 332 Grkinja 189 Grmoščica 247 guščji 246 gušći 246 h, izgovor i pisanje 268-271 Habsburg 237 habsburški 237 hadžija 267 himba 230 hir 203 historičar, istoričar 271 historija, istorija 271 historija, povijest 211, 339 hoditi 432 hodža 267 Homer 271 hrpa 269 hrvatski 237, 361 hrvatski jezik 215 Hrvatsko filološko društvo 362, 411 hrvatsko-srpska koalicija 348 hrvatskosrpski jezik 348 htjedbudem 347 huškač, podstrekač 192 ije, je, e, ie 27-57 ijekavski govor i izgovor, pravila 250-258 ikavski govor 259-260 ilirski pravopis 13-17 ilirski tip književnog jezika 10-25 imena naroda 302-304 imeničko i glagolsko izražavanje 364 imperfekt i aorist 415 imperfektivni glagoli 429 indoevropski jezici 290 infinitivne konstrukcije 380 informativni i normativni rječnici 297 insekt, kukac 191 instrumental sredstva i društva 389 interpunkcija 423—428 intervencija općine u jezičnim pita­ njima 409 ishrana 328

455

iskati, ištem 264 Italija, Talijan i Italijan 302-303 i te kako 343 Ivana iz Orleansa, Jovanka Orleanka 307 Ivanić-Grad 347 I van j dan 320 ivica, rub 314 Ivo, gen. Ive i Iva 275 iz đonešenog materijala 413 iz godine u godinu 184 izgubiti s kim 390 izlet 150 izrabljivanje čovjeka od čovjeka 359 Izraelac, Hebrejac, Jevrejin, Židov 303 izraz 1©0 izricanje sredstva i društva 389 izvdniti, oprostiti, dopustiti 407 Jagieeva kritika ilirskog pravopisa 72-77 jahačica 263 jahačica 263 jako slab 188 Jaskanac, Jastrebarsko 301 jedan, drugi — jedno, drugo 388 jedanput 239, 295 jednačenje suglasnika 237-239 jednadžba, jednačina 259 jelka, bor 193 jelovnik u Zagrebu 409 jetra 130, 134 jetrva, snaha, zaova 301 jezik umjetničkog djela 186 Job, Jov 307 Jovanka Orleanka, Ivana iz Orle­ ansa 307 Jovanjdan 320 jubilej, jubilarac, jubilaran 298 Jugoslaven, Jugosloven 303 Jugoslavenska investiciona banka 362 jugoslavenski, jugoslavenski 198, 303 Jugöslävija (Jugoslavija) 234-235 jurisdikcija 237 Južna Amerika (Latinska Amerika) 414 kaiš 130 kamo, gdje, kuda 383 kandža, pandža 246 kaos, haos 307 Karađžićev tip književnog jezika 11-12 Karlovčanin 301 Kartaga, Kartagina 307 kasniti, kasno — docniti, dockan, docne 211-212 kazalište, pozorište 129, 190, 313 kazalo 183

456

kentum-jezici 214 Keops, Heops 307 kihati, kihavica — kijati, kijavica 243 kinofikacija 312 kipar, kiparstvo 150 kirurgija, hirurgija 307 kiseo, kiša, kvas, kvasac 290 kisik, kiseonik 190 kitničarka 13® klesati, klesar 191 klevetnik 193 kneginja 189 Knešpolje 238, 320 knjižarstvo 147 književni i narodni jezik 181, 183 književni jezik po shvaćanju iliraca 10-12

književnost, književnost 235 kod mene, kod mene 235 kojega, kojih — čiji 382 koji, koja, koje 401 koji put 295 kolac, kolca i koca 272 kola za ručan je, ruča van je 430 kolebati se 437 kolodvor, stanica 129, 138, 193 komadićak 265 komparativ i superlativ 284-285 kondicional za sadašnjost i prošlost 293-294 kongruencija brojeva 366 kongruencija imenica 375 kongruencija u poštovanju 376 kontrakcija, sažimanje 271 konjičak 265 kopačica 263 kopaćica 263 korekcije logičke interpunkcije 427 korijen, sufiks, nastavak 291 kosište 147 košmar, mora, zbrka 341 kotar, srez 205 kozmos, kosmos 307 kračina 247, 265 krajolik 158 kratak, kraći, najkraći 247, 265 kratkosilazni (brzi) akcent 221 kratkouzlazni (spori) akcent 221 Krišpolje 238 kriteriji za zarez 424 kriteriji za sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi 344-347 krivulja 138 kroz (u sintaktičkoj službi) 391 kruhoborac 129, 13® kućanstvo 150 kuda, kamo, gdje 383 kukaC, insekt 191 Kumova Slama 414

kumrovački 182 kupit ću, kupicu 347 Kuprešanin 182 kvalifikativna upotreba vremena 421 kvalitativni genitiv 372 I prelazi u o 249 ladanje 191 lakoća rečenice 400 latica 129, 184, 203 ledište 147 lemeš, lomiti 289 letenje 335 ličiti, ličilac 138, 191 lider 408 lij eha, leja 242 lijevo-desno 348 listati 129 liti, loj 290 logička interpunkcija 423-428 lučarija, zubljarija, bakljada 129, 183 luka, uleknuti se 290 lj kao jedan glas (ljubav) 349 lj kao dva glasa (u starijem jeziku) 349 ljekarna 292 ljepenka 138 Madžarska, Mađarska 267 Madžar, Mađar 267 maharadža 267 mala slova umjesto velikih 352 Mandžurija 267 man je-više 348 marksizam-lenjinizam 347 maslac 162 Mate, gen. Mate 276 mati 214 medicina 183 medij alni glagoli 437 Međveščak 247 metar 150, 1(83 Miholjdan 320 Mile, gen. Mile 276 mirisati na što 436 miš 214 mjerstvo 147 mlažnjak 188 Mleci, Mlečanin, Mlečići, mletački — Venecija, venecijanski 211-212, 308-309 mnijenje (mnjenje) 287 moći, mošti svetaca 320 modalna upotreba vremena 419 monotonija stila 400 mornarica 129 Mostarac 301 muha, ali i muva 270 munjovod 138

Musorgski 237 muzikalna akcentuacija 217 muzu vijer 193 nacionalnost 237 nadilaziti, prevazilaziti 313 nadživjeti 268 na Filozofskom fakultetu 392 naime 129 na kamenu, na kamenu 235 naklada 158 nalikovati na što 436 namještati 253 napamet 346 napetost, zategnutost 314 napolje 346 narječje 138 narodni i književni jezik 181, 183, 185 narodoznanstvo 147 nasjecati, nasijecati 254 naslov 157 nastava hs. jezika 438-441 natčovjek 238 natuknica 339 naučni jezik 184-185, 365 nauditi 271 nazivlje 147 nazreti, nazrem 287 nećak, sinovac 300 neću, nećeš 272, 347 nedaleko od čega 412 nedostati, nedostajati 346 negacija uz negirani glagol 404 nehaj, nehat 314 nejasnoća rečenica 401 nemam, nemaš 272, 347 nenavidjeti, nenavidim 346 nepostojano a 239-241 neprelazni, intranzitivni glagoli 437 nestati, nestajati 346 nesvršenost i svršenost glagolske rad­ nje 428 neubrojiv 129 nezavisne rečenice, naporedne reče­ nice 194 neženja 129 nikalj 143 Nikoljdan 320 Nišlija, Niševljanin 302 niz, niza 368 nogomet, fudbal, futbal 310 norma u književnom jeziku 209, 445 nosilac, nosioca 249 Nova godina, nova godina 413 novčar 160 novinarski jezik 184-185 Novosadski dogovor o književnom jeziku i pravopisu 197, 445 Novosađanin 301 novoštokavski govori 12, 258, 260

457

nožice, škare 134 nuditi koga čim 437 nužda zakon mijenja 184 nj kao jedan glas (njiva) 349 nj kao dva glasa (injekcija) 349 nježan 157 Obala Slonove Kosti, Obala Slono­ vače 307 obazreti se, obazrem se 287 objediniti, ujediniti 314 oborina, padavina 129, 193, 314 obrat, obrt 313 obrazovati 157 obred 167 obrtnik 150 obveza 160 obvezatnost 145 obzor 157 ocrnjeti, ocrniti 435 odgajati, vaspitati 313 od godine do godine 184 odjeljenje, odjel, odio 334 odmila — od milja 194 odojče 150 odoljeti, odolijevati 254 odraz 162, 184 odrezak 182 odrične rečenice — niječne rečenice 194 odrješenje 256 odšetati se 238 odumiranje riječi 313-317 odvažnost 150 odvojeno pisanje riječi 344 od zlata, od svilenog materijala 413 odžak, dimnjak 182, 267 ogledati 432 Ogulin 220 okolnost 157 okončati, završiti 314 okrutan, svirep 314 dküpator (okupätor) 234, 235 olovka 134, 150 omeđak, omećka 238 opadač 193 opći, općina, uopće — opšti, opština, uopšte 265, 320, 322 opeka 134 opeklina, opekotina 314 opetovati 158 opseg 167 otava, toviti 290 ovaj put 295 ovisiti o kome 436 oženiti se, udati se, vjenčati se 411 oživjeti, oživiti 434 padavina, oborina 193, 314 pandža 246

paradajz, rajčica 181 paralizirati, paralizovati, paralisati 198 parobrod 150 pasivna konstrukcija rečenice 357, 359 pastrva 289 pastuh, ali i pastuv 270 palanci 300 Pavao i Pavle 306 pečemo, pečemo 235 Pećanac 301 peći, pečem, oni peku 286 pekarnica 292 pelud 138', 145 pendžer, prozor 182, 406 perfektivni, imperfektivni glagoli 430-431 perfektuirati, perfektuisati 198 Perzija, Persija 307 perzijski, persijski 198 pestić 138, 145 Peščenica 247 pidžama 246 pilana 160 pisac 289 pisanica 289 pjesnički jezik 184-185 pjesnički jezik u 19. st. 23-24 plakati, plačem 363 plasman 306 plest ću, plešću 347 pletem, plot 289 pličina 247, 265 plići, najplići 247, 265 plin 138 plinofikacija 312 ploha 184 pljeskati, pljeskam i plješćem 247 poboljšati 150 pocrvenjeti i pocrveniti 434 počelo 143 podneblje 147 podozrivost, sumnjičavost 306 podražavati, oponašati 306, 407 podtekst 238 poduzeće, poduzetnik 138, 150 pogodbene rečenice, uslovne 194 pogon 184 poklisar 120 pokus 167, 162, 184 polusloženice 347 Poljak, Poljakinja, Poljkinja 303 ponuditi koga čim 437 popratne okolnosti 390 poprsje 157 poredbeno proučavanje jezika 213-214 posesivne i refleksivne zamjenice 386

postdiplomski 237 postupati, postupiti 332 postotak 150 pošto i po što 344 potcijeniti 238 po tom pitanju 362 potvrdne rečenice, jesne rečenice 194 povijest, historija 210-211, 339 povinovati se 409 povod 157 povratni, refleksivni glagoli 363, 437 poznavati, poznajući 432 pozorište, kazalište 129, 190, 205, 313 predbrojka 138 predmet 157 prednost 150 prednjonepčani 283 predodžba, predstava 138, 205, 313 predostrožnost, oprez 306 pređtakmičenje 239 prefiks pre- i pred- 256, 260 prehrana 328 prekomjeran 1150 prelazni, tranzitivni glagoli 437 prelaženje silaznih akcenata 221-224 pretplatnik 138 prevaga 157 prevazilaziti, nadilaziti, nadmašiti 313 previjanac, prevejanac 243 pribrežni, obalni 324 prihrana 328 prijedlog pravopisne reforme g. 1877. 52-53, 77-78, 103-104 prijedlog, predlog 262 prijeglas 283, 288-289 prijeko, preko 255 prijem, prijam — prijemni, prijamni 192, 315-316 prijepodne, prije podne 346 prijestolje 256 prijevod, prevod 262 prijevoj 289-290 prilagođavanje nastavnika 206 primjeran 157 pripomoć 150 pripovjedati, pripovijedati 254 prirodopis 150 prirodoslovni 138 prisiliti 150 prisoj, prisojan — sijati 290 prisvojne zamjenice, posvojne za­ mjenice 194 Prištevac, etnik od Prištine 301 pritiskati, pritišćem 264 prodavaonica kože, tekstila 362 proklitike 227 promjenljivost hs. akcenta 224-225 proračun 149

proslov 149 protiv čega 413 proturječje, proturječiti 256 protusloviti, protuslovlje 150 providnost 150 provijavati, prove ja vati 242 provodadžija 268 prozor 182 prva palatalizacija 189 Prvi maj i Prvi maja 379-380 prvi put 295 Prvi svibnja i Prvi svibanj 379-380 prvobitan 157 pučka etimologija 320 punac, tast, svekar 300 punica, tašta, svekrva 300 putujem u Ljubljanu (mj. za) 395 Radak, Radače ili Radak 279 radi, zbog 394 radiofikacija 312 radionica, radiona 292, 297, radio-stanica 347 radio-televizija 347 rajčica, paradajz 182 Rakov Potok, Rakov potok 414 ralje 203 rascjepiti, rascjepljivati 254 raskošan 150 raspravljati o pitanju 362 rastaviti se s kim 390 rastavljanje riječi 273-274 ratoboran 160 razgledati, razgledati 219 razgovorni jezik 295 razmjeran 150 raznolik 150 razočaranje, razočarenje 330 razrješenje 256 razvoj 150 rđa 271 red riječi u hs. narodnom i knjiž. jeziku 166-172, 353-356 refleksivne i posesivne zamjenice 386 rekcija glagola 436 rekla-kazala 348 rezbar, rezbarstvo 150 ribar, ribarom i ribarem 283 Riječka filološka škola 66-72 Rikard Lavljega Srca 307 rimski redni broj 422 rječit 145 rječnik knjiž. jezika 199-200 rodbinski i svojbinski nazivi 300-301 rohada, rohirati — rošada, roširati 324 rub, ivica 314 rubac, marama 191 rublje, veš 191

459

rukomet, rukometaš 311 rukovodilac, rukovodioca 249 rukovoditi, rukovodilac 189 Rumunija, Rumun, Rumunka 302 Rumunjska, Rumunj, Rumunjka 302 ruševina 150 rvati se, rvem se 271 rzati, ržem 271 s, sa 241, 390 samoglasno r u 19. st. 81-105 Sarajlija, Sarajka 302 sastavljeno pisanje riječi 346 sat 134 satem-jezici 214 sav, sva, sve 282-283 Savez Sovjetskih Socijalističkih Re­ publika 414 sažimanje samoglasnika 271-272 sijati, prisoj 290 siječanj, veljača, ožujak 211 sinovac, nećak 300 sintaktički indikativ i relativ 416 Siščanin 301 sjedenje 335 Sjedinjene Američke Države 414 sjesti 363 Sjeverna Amerika 414 skladba 138 skladište 138 sklon 150 Skopljanac, Skopljak 302 skromnost 157 skupina 150 Slaven, Sloven 303 slavenski genitiv 369 slavenski, slovenski, slovenački 303 slavlje 150 slijepa ulica, ćorsokak 313 slog 157 Slovenska akademija 362 sljepočice 150 s mirom 343 smjedbudem 347 s mukom 343 s obzirom na to što, s obzirom na to da (s obzirom da) 403 Socijalistička Republika Hrvatska 414 sočivo 146 spis 157 Split 257 spoznaja, saznanje 205-206 sprat 203 spužva 101 srdit 150 srećka 150 središte 150 srednjonepčani 288 srednjovjekovni 283, 288

460

sredstvo 237 srez, kotar 205 sročnost brojeva 367 sročnost imenica 375 sročnost zamjenice vi (Vi) 376 srpski jezik 215 srpskohrvatski jezik 348 srpsko-hrvatski narodni običaji 348 stambeni 230 standardni jezik 184 stanica, kolodvor 193, 313 stanovište 147, 150 Stari Grad, Staroga Grada 344 Starigrad, Starigrada 346 stariji oblici u knjiž. jeziku iliraca 17-20 starjeti, stariti 435 stećak, stećka 271-272 stilističko proučavanje reda riječi 172-175 stiskati, stiskam i stišćem 247 Stjepanjdan 320 stomak, želudac, trbuh 362 strana lična imena i nazivi 306 strane riječi 304, 306 stranka ISO stranputica 239 stražnjonepčani 288 stric, ujak, tetak 300 strijela, strelica 255 strog, stroži, najstroži 150, 284 stroj 158 strujomjer 138 stupanj 157 stvarnost 150 sufiksi —irati, —ovati, —isati 433 suh, suv 270 superlativ i komparativ 284-285 svak, djever, šurjak 300 svaki put 295 svećenik, sveštenik 320, 322 svekar, punac, tast 300 svekrva, punica, tašta 300 sveučilište 129 sve vremenska upotreba vremena 421 svirep, okrutan 314 svjež 150 svota 150 svršenost i nesvršenost glagolske radnje 428 svu noć 343 šaljivdžija 268 šćućuriti se 244 šećer 264 šestogodišnji 327 šestokatni 327 šestomjesečni 328 šestonedjeljni 328 šeststo 344

šeststogodišnji 328 šeširdžija 268 šibica, žižica 192 škare, nožice 134 školstvo 147 Škotlanđanin 303 Škotska, Škot, Škotkinja 303 šnicl 181 Španija, Španac, Špankinja 302 Španjolska, Španjolac, Španjolka 302 što — ča 212 štokavski dijalekt — opći književni jezik 10-12 štogod, što god 345 šurjak, djever, svak 300 takt (govorni) 227 tačan 134 tačka, točka 194 tako reći 345 tast, svekar, punac 300 tašta, svekrva, punica 300 teatar 129 tekućina, tećnost 150, 100 telećak 265 terminološki rad B. Šuleka 137-150 terminološki rad iliraca 20-22 terminološko izjednačivanje danas 203-205 tetak, ujak, stric 300 tiranin, a ne tiran 342 Titograđanin 301 tkogod, tko god 345 tlak 138, 150 tobdžija 268 točan 134 toplifikacija 312 torlak 258 tražbina 150 treptav, trepćući 336 truckati se 212 truljenje 334 trus, potres 290 trebati, lično i bezlično 396-400 trgovina voćem i povrćem 362 tučak 145 tuđina 150 turcizmi 405 tužilaštvo 250 tvorba riječi — građenje riječi 194 tvornica 150 tvrtka 150 ubjeđivati 306 učinak 157 učionica 207 udati se, oženiti se, vjenčati se 411 udes, nesreća, sudbina 316

udžbenici hs. jezika za osnovne škole 441-445 ugljik 143 uho, ali i uvo 270 ujak, tetak, stric 300 ujediniti, objediniti 314 ujedljiv 150 ukraden, potresen 292 ulješura 203 unatoč tome, usprkos tome 413 univerzitet 129 u nuždi đavo muhe ždere 184 uoči 346 upotreba stranih riječi 305-306 upražnjavati, baviti se čim 407 uputa 150 ured, uredovni 150 u redu 343 urod 150 urudžbeni zapisnik, djelo vodnik 340 uskrata 148 uskrs, vaskrs 198 u slučaju, u slučaju 235 uspjeh 157 uspjeti 150 usprkos tome, unatoč tome 413 ustati 363 ustav 157 utok 150 u vezi s tim 378 uvid 162, 184 uvođenje štokavskog dijalekta za književni jezik 10-12 uzajamnost 159 uzduh, vazduh 198 uzgoj 150 uzor, uzoran 150 uzvičnik, uskličnik 194 Varaždin 220 Varaždinac 301 varijante književnog jezika 189-191 varvarizam, barbarizam 307 vaskrs, uskrs 198 vaspitati, odgajati 313 Vašington (Washington) 237 Veberova obrana narodnog jezika 107-112 Veberova polemika s M. Divkovićem 118-120 Veberova polemika s F. Kurelcem 112-115 Veberova polemika s V. Jagićem 115-118 Veberov poraz 120-124 velegrad 138 Veliki Medvjed 414 Venecija — Mleci 211-212, 308-309 veze prijateljstva 378 veznik da 400 461

veznik, svezica 194 Vilim, Viljem 307 vinovnik 408 Vizant, Vizantinac — Bizant, Bizantinac 307 Vjeko 253 vjenčati se, udati se, oženiti se 411 vjerovnik 150 vlak, voz 190 vodič 265 vodik, vođonik 190 vodom jer 138 vodstvo 238 vojska 129 vokativni nastavci u imenica mu­ škoga roda 277-279 vokativni nastavci u imenica žen­ skoga roda 279 vol i vo 272 vraćanje 263 vraćanje 263 vrat, vreteno 290 vrći, vršem, oni vrhu 286 vreti, vrim 287 za, prijedlog 395, 396 zadjeti, zadijevati 254 zadnjonepčani 288 zadocniti 212 zadrugar 150 Zagrebačka filološka škola 9-24 Zagrepčanin 301 zagrizen, zagrižen 292 zahtijevati 254 zamjeriti 253 zapovjediti, zapovijedati 254 zasada 138 za s infinitivom (soba za iznajmiti, što imate za jesti) 359 zajedničke imenice, opće imenice 194 zaova, snaha, jetrva 301 zaposlenje, zapošljenje 334

462

zarez, zapeta 194 zarez u složenim rečenicama 426 zasjedati 253, 432 zaspati, zaspim, oni zaspe 285 zastor 182 zastupati, zastupiti 332 zasuti, zaspem, oni zaspu 285 zašto i za što 344 zategnutost, napetost 314 zavisiti od koga 436 zavod 157 zbirka 157 zbog, radi 394 zdenac 150 zdravo bolestan 188 zdravstvo 138 zelembać 239 zemljopis, geografija 339 Zeničanin i Zeničak 302 zet 301 zijev, hijat 272 zijevati 432 znanost, znanstveni 150 zrakoplov 188 zrakoplovni, vazduhoplovni 198 zreti, zrem i zrim 287 zubljarija, lučarija, bakljada 183 zvjezdoznanac 138 zvuk 150 zvukovni elementi u jeziku 217 zvukovna konstrukcija rečenice 173 žećca 238, 264 žeći, žežem, oni žegu 286 žetelac, žeteoca 249 žitarica, žito 326 živalj 158 živež 150 živo i neživo 371 životinjstvo 147, 150 žižiica, šibica 192 žutjeti, žutiti 485

POPIS LIČNIH IMENA U KNJIZI Aleksić Radomir 208, 232 Ančić Ivan 83 Andrić Ivo 187, 197, 275, 405, 416 Aqua vi va Klaudije 151 Atanacković Platon 38, 87 Augustinović Đuro 90 Babić Stjepan 205, 447 Babić Tomo 259 Babukić Vjekoslav 10, 12-18, 20, 23, 29-33, 35, 36, 39-46, 48, 52, 55, 61-64, 66-68, 72, 73, 81-84, 87-88, 91, 93-94, 100-101, 107, 111, 113 121-122, 125, 127, 156, 162, 187,282 Bach Aleksandar 97, 122 Baltic Mojsije 139 Barac Antun IO, 123, 156 Bartulić Ignjat 52 Basariček Stjepan 53, 104 Battara, braća, 33, 35, 38, 85 Begović Milan 405, 434 Belić Aleksandar 82, 124, 127, 128, 196, 197, 215, 232, 262, 311, 328, 334-335, 357, 406 Belostenec Ivan 1132-133 Benešić Julije 160, 210, 231, 232, 207, 298, 315, 317, 325-326, 329, 330, 331, 333, 335 Berneker Erich 165, 167 Bogišić Baltazar 329 Bogović Mirko 55, 99-100 Bopp Franz 41, 88, 313-314 Boranić Dragutin 103, 237, 251, 262 287, 327-328, 416, 423 Brabec-Hraste-Živković 208, 383 Brabec Ivan 340, 441, 442 Bradaška 139 Breyer Mirko 66, 72, 112, 114-115 Brigljević Dragutin 441-442 Brlić Andrija 33, 46, 81, 86, 96-97, 100

Brlić Ignjat 18, 28-30, 33, 37, 49, 55, 57, 63, 81, 84, 86-87 Brlić-Mažuranić Ivana 167-168 Broz Ivan 15, 16, 20, 24, 54, 55-56, 79, 104-105, 121, 128, 149-150, 159, 160, 196, 231, 237, 251, 269, 281, 324, 423 Broz-Iveković 22, 149, 200, 232, 326327, 329, 333 Budinić Šimun 151-153, 161-162 Budmani Petar 126, 232

Caruso Enrico 248-249 Ciceron Marko Tulije 108, 201 Cesarec August 197, 331 Cesarić Dobriša 280, 373, 404, 443 Coronini 123 Colaković Rodoljub 292 Cepulić Avelin 123 Ciril i Metodi je 443 Ćosić Dobrica 373 Daničić Đuro 13, 18, 22, 24, 44, 53-56, 78-79, 82, 92, 103, 111-112, 119-122, 128, 137-139, 146, 149, 159, 168-169, 195, 214, 231, 232-234, 242, 251, 325, 349. 350, 381-383, 406 Danilo Janko 86 David 152 Dayre-Deanović-Maixner 231, 317, 325, 330 Deanović Mirko 160, 210, 232, 234, 315. 326 Delbrück Berthold 165-166, 168 Deila Bella 132-133, 154 Demeter Dimitrije 10-11, 13-14. 22-23, 36, 44-45, 65, 92-93, 100, 195, 251 Derkos Ivan 66 T>erossi Julije 340 Divković Matija 9, 89, 133, 187, 308 Divković Mirko 20, 24, 53-55, 78, 79, 119-120, 159 Dobrovsky Josef 111 Dragosavljević Adam 139 Drašković Janko 10-11, 17, 28, 66, 84 Drechsler (Vodnik) Branko 72 Drobnić Josin 157 Drvodelić Milan 326 Držić Marin 9 Dučić Jovan 335 Dukat Vladoje 22, 83, 126 Dunder Venceslav Juraj 32, 329, 331 Đalski Ksaver Šandor 329, 331 Đorđević Pera 165-168 Đordić Ignjat 47 Đurović Dimitrije 325, 408-409 Erdeljac Ante 277 Erjavec Franjo 21, 139, 158 Esih Ivan 139

463

Filipović Rudolf 408 Frangeš Ivo 281 Franičević Marin 380 Gaj Ljudevit 9-15, 17-18, 23, 28-31, 33-34, 37-38, 44-46, 49, 50, 52-53, 55, 60, 63-66, 70, 72, 82, 84, 86-87, 92-95, 97, 99-101, 113, 115, 121, 125, 153, 155-157, 161-162, 187, 190, 195-196, 250-251, 281, 349 Gamulin Grga 310 Gledović Stana 35 Glišović Milovan 406 Goethe Johann Wolfgang 110 Gortan Veljko 209 Grabovac Filip 259 Granić Jere 86 Grimm Jakob 142, 377 Grysar Karl 107, 117 Gundulić Ivan 9, 32, 47 Habdelić Juraj 9 Hamm Josin 326, 329, 449 Hanka Vaclav 66, 112 Hattala Martin 75-76 Havliček Borovsky Karei 66, 112 Havränek Bohuslav 130, 209 Hraste Mate 232, 234, 277, 380, 395, 449 Hurm Antun 315, 409 Ih'ć Vojislav 394 Ilijašević Stjepan 100 Ivakić Joza 171 Iveković Franjo 149-150, 231, 324 Ivičević Stjepan 51, 86-87 Ivić Pavle 258 Ivšić-Kravar 252 Ivšić Stjepan 156-157, 165-166, 229, 234, 260, 262, 374-375, 381-382, 401, 405-406 Jagić Vatroslav 12-13, 15-17, 19, 21, 25, 30, 50, 53, 55-56, 69, 71-76, 78, 82, 95, 101-103, 105, 111, 113, 116-118, 124, 127, 137, 139, 158-159, 183, 210, 214, 262, 282 Jambrečak Dragutin 52, 55, 118 Jambrešić Andrija 153 Jelovšek, fizičar, 21, 25, 139 Jonke Ljudevit 22, 24, 30, 49, 55, 61, 83, 115, 126, 128, 134, 153, 156, 157, 161, 234, 449 Joszipovich 121, 122 Jovanović Jovan Zmaj 307 Jungmann Josef 151, 152 Jurković Janko 52 Kačić Miošić Andrija 9, 17, 32, 133, 187, 259, 308

464

Kaleb Vjekoslav 234, 394 Kanizij Petar 151, 152 Kanižlić Antun 133, 259, 308 Kapetanovie Nikola 337-338 Karadžić Vuk Stefanović 11, 13-21, 24, 30-31, 37-46, 48-51, 53-56, 59-67, 70-76, 78-79, 81-84, 86-93, 97, 99, 101-105, 108, 112, 116, 119-121, 123, 125-128, 133, 134, 142, 155, 158-159, 167-169, 182-183, 187, 190, 195-196, 200, 230-234, 237, 242, 250-251, 262, 269, 317, 321, 326, 334, 338-340, 377, 381-383, 393, 406-407, 437 Kašić Bartol 151, 153 Kaštelan Jure 370, 404 Katančić Matija Petar 17, 259 Katičić Radoslav 446, 448 Kazali Antun 51 Kaznačić August 34 Keppen 41, 88 Klaić Bratoljub 234, 324 Klaić Vjekoslav 122 Kliment, sveti, 443 Kočić Petar 406 Kolar Slavko 169, 331, 374, 376, 389 Kollar Jan 66, 112, 156 Kombol Mihovil 9, 30, 152, 210, 416 Kopitar Bartolomej 89, 112 Korajac Vilim 402, 412 Kostić Aleksandar 329 Kovačević 86 Kovačić Ante 279, 280, 376 Kovačić Ivan Goran 330, 331, 416 Kralovski Borko 33 Kranjčević Silvije Strahimir 165, 173, 331, 354, 355 Križanić Juraj 315 Krklec Gustav 416 Krleža Miroslav 169-171, 173, 187, 196, 222, 279, 292, 335, 355, 376-377, 384 Kukuljević Ivan 15, 22, 44, 45, 52, 65, 77, 92-93, 96, 98-99, 100, 195, 251 Kulakovski P. A. 13, 30, 115, 152, 153 Kuzmanić Ante 13-15, 32-37, 41-43, 50-51, 55, 57, 64, 81, 85-86, 91-92, 259 Lalević Miodrag 311 Lalić Mihailo 405 Lanza Mario 248-249 Lazarević Laza 169-171 Leibniz G. Wilhelm 213 Leskovar Janko 331 Liebig Justus 142 Lučić Hanibal 9, 308

Ljubiša Stjepan Mitrov 329 Machek Vaclav 319 Magdić Mile 139 Maixner Rudolf 99, 139 Majer Matija 18, 49, 63, 94 Maksimović Desanka 404 Mallin Naum 100 Manzoni Alessandro 380 Maretić Tomo 15-16, 18, 20, 24, 54-56, 79, 83, 119-121, 128-131, 144-148, 156-157. 159-160, 165-170, 174-175, 183-184, 192, 196, 203, 208, 210, 223, 232, 234, 239, 258, 262, 281, 292-293, 297, 306, 325, 340, 347, 349, 360, 369, 374, 381-383, 392, 395, 401, 405-406, 408, 413, 429, 434, 436, 438, 446 Marković Ambrogio 32 Marković Franjo 17, 52, 77, 96, 100, 101, 103, 109 Marković Svetozar 277, 335 Martekini 84 Mašić Branko 331 Matoš Antun Gustav 194, 217, 218, 227, 228, 281, 331, 384, 394, 412 Mažuranić Antun 10, 12-16, 30-31, 45-46, 49, 52, 55, 61, 63, 65-66, 70-73, 82, 83, 94-95, 100, 107, 111, 118, 121, 122, 125-127, 156-157, 187, 282 Mažuranić Fran 335 Mažuranić Ivan 11-12, 15, 20, 22-24, 34, 44-45, 49, 65, 84, 92-93, 95, 100-101, 114, 126, 143, 149, 157, 187, 195, 251, 330-331, 376, 393, 397, 406, 425 Mažuranić Matija 23 Menac Antica 404 Merhaut Jaroslav 326 Metelko Franz 18, 49, 63 Mićović V. M. 162 Mihalić Stjepan 307, 377 Mihanović Antun 14, 23, 29 Mikalja Jakov 132-133 Miklošič Franjo 43-45, 53, 71-72, 78, 92, 111, 117, 119, 120, 146, 167 Miškatović Josip 52, 118 Modec Ljudevit 52, 77, 103-104 Moskovljević Miloš 277 Moyses Stjepan 30 Mrazović Ladislav 15, 52-53, 78, 95, 103-104 Murko Anton 18, 49, 63 Nametak Alija 331 Nazor Vladimir 165-166, 170-171, Nehajev (Cihlar) Milutin 330 Nemičić Milan 329-330 30 Jonke

Nenadović Ljubomir 407 Nikolić Berislav 335 Novak Vjenceslav 331 Njegoš Petar Petrović 34, 74, 117, 438 Obradović Dositej 133 Ogrizović Milan 171, 331, 355 Ostrožinski Ognjeslav 139 Pacel Vinko 44, 68, 74, 75, 92, 139 Palmotić Junije 46-47, 97-98 Patačić Adam 134, 153-155, 161-162 Pavić Armin 17, 52-55, 77, 81, 103-105, 119-120, 159 Pavlinović Mihovil 139, 308, 325, 407 Pečo Asim 105, 337 Pejaković Stjepan 39, 44, 92 Perkovac Ivan 47, 99 Perković Luka 331 Petračić Franjo 52, 77, 103 Petrović Konstantin 348-350 Petrović Veljko 389 Popović Đorđe 210 Ponović Ivan 330-331 Popović Jovan 405 Popović Vlado 234 Posilović P. 308 Praus Josip 47, 68, 99 Pravopisna komisija (Belič Aleksan­ dar, Stevanović Mihailo, Vuković Jovan, Aleksić Radomir, Lalić Ra­ dovan, Hadžić Miša, Hraste Mate, Hamm Josip, Jonke Ljudevit, Rogić Pavle, Pavešić Slavko) 82, 194, 197, 199, 261, 273, 298, 319, 321, 351, 428 Preradović Petar 23, 100, 139, 156, 189 Prešern France 43 Puškin Aleksandar 443 Rac Koloman 166 Rački Franjo 102, 139, 140, 158 Radičević Branko 187, 308 Radnić Mihajlo 133 Rakovac Dragutin 10, 23, 66-67, 84 Ranković Svetolik 169-171 Rask Rasmus 41, 88 Rauch 123 Ravlić Jakša 210 Reljković Matija Antun 9, 34, 83, 133, 187, 259 Reljković Josip Štipan 83 Remarque Erich Maria 370 Ristić-Kangrga 160, 210, 231, 311, 317, 325, 326-330, 333, 395, 409, 434 Rukavina Ljubački Ilija 33, 87

465

Sabljak Stjepan 53 Sabljar Vinko 139 Sabljić Vojko 47, 99 Scaliger Josephus Justus 214 Schiller Friedrich 110 Schleicher August 75 Shakespeare William 308, 353 Sitović Lovro 259 Skerlić Jovan 196 Skok Petar 20, 22, 126, 150, 433, 434, 445-446 Sladović 139 Smailović Ismet 277 Smičiklas Tadija 52, 77, 81, 96, 100-101, 103 Sreznjevski Ismail 66, 112 Stanojević Stanoje 127 Starčević Ante 46, 47, 55, 82, 97, 98, 99 Starčević Šime 34-37, 51, 55 Stevanović Mihailo 208, 232, 383, 395 Stojanović Ljuba 196 Stojanović Mi jat 139 Stožir Ivan 52 Strohal Rudolf 167 Stulli Joakim 132-134, 139 Sundečić Jovan 51 Suppan Franjo 40, 62, 88 Safaryk (Šafarik) Pavel Josef 41, 88, 140-141, 143, 158 Šamšalović Gustav 315 Šantić Aleksa 373 Šenoa August 406 Šepić 123 Šimunović Dinko 169 Šipka Milan 277 Šišić Ferdo 210 Šmilauer Vladimir 172-174 Stefanie Vjekoslav 152 Štur Ljudevit 64, 112 Šulek Bogoslav 11, 15-16, 19-22, 47-50, 55-56, 70, 73-74, 81, 83, 88-90, 92-93, 99-101, 105, 114-115, 117-119, 123, 125-131, 133-134, 137-150, 157-160, 162, 183, 194, 210, 326, 327-328, 406, 446 Švear Ivan 117 Tabak Josip 241 Tadijanović Dragutin 280, 384

466

Tekelija Sava 38, 87 Temperica Marin 151-152 Težak-Brigljević 208 Težak Stjepko 441-442 Tolstoj Uja Iljič 325 Torbar Josip 21, 102, 127, 137, 158 Trdina Janez 123, 139 Tresić Pavičić Ante 376 Trnski Ivan 24, 126, 139,142 Tušek 139 Ujević Tin 216, 330-331, 370 Utješenović Ognjeslav 139 Užarević Jakov 126, 143, 149, 157 Vakanović Antun 38 Valentić N. 34 Valjavec Matija 22, 78-79, 119 Veber Tkalčević Adolfo 15-19, 23-24, 49-50, 52-54, 55-56, 64-67, 70-78, 81, 95, 100-104, 107-112, 114-124, 126-127, 162, 183, 282 Velikanović 133 Velikanović Iso 171 Venedikt J. 32 Vežić Vladislav 68-69 Vidrić Vladimir 435 Vince Zlatko 375, 435 Vitezović Pavao 17, 153, 308 Vodnik Branko 210 Vrančić Faust 214 Vranicani Ambroz 96, 100 Vratović Vladimir 381 Vraz Stanko 22, 23, 32, 33, 35, 36. 39, 62, 84, 88, 91, 157 Vrčević Vuk 167 Vrdoljak 36 Vučo Vuk 246 Vukasović Ljudevit 23, 100 Vuković Jovan 232, 277 Vuković Mato 101 Wagner Richard 353 Weingart Miloš 130 Zlatarić Dominko 83 Zoričić 139 Zoričić Milovan 350 Zivanović Jovan 79, 119 Živković Sreten 232 Župan Franjo 23, 138 Župančič Beno 388

SADRŽAJ Predgovor

5 KNJIŽEVNI JEZIK 19. STOLJEĆA

Osnovni problemi hrvatskoga književnog jezika u 19. stoljeću Sporovi pri odabiranju govora za zajednički književni jezik Hrvata u 19. stoljeću Borbe oko književnog oblika imeničkoga genitiva množine u 19. stoljeću Samoglasno r u književnom jeziku 19. stoljeća Zasluge, pobjede i porazi Adolja Vebera Tkalčevića 1. Adolfo Veber Tkalčević u obrani narodnog i književnog jezika 2. Tri polemike Adolfa Vebera Tkalčevića 3. Tragedija Adolfa Vebera Tkalčevića Bogoslav Sulek kao puristički savjetnik Sulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji Češki jezični elementi u hrvatskosrpskom književnom jeziku O redu riječi sa sintaktičkog i stilističkog gledišta u hrvatskosrpskom jeziku

9 27 59 81

107 112 120 125 137 151 165

KNJIŽEVNI JEZIK DANAS Osobitosti književnog jezika O potrebi njegovanja književnog jezika Potrebno je pronaći pouzdani kriterij Dva stvaralačka faktora u književnom jeziku Bez pretjerivanja i fetišiziranja Kompleksnost književnog jezika Prema postavljenom zadatku Piši onako kako dobri pisci pišu Književni se jezik neprestano razvija Otkuda dvije varijante? Princip elastične stabilnosti Nema nikakva protuslovlja Izjednači van je terminologija Novi pravopis jača bratstvo i jedinstvo naših naroda

179 180 181 183 184 185 186 188 189 191 192 194 195

Smisao i širina dvostrukosti Koristi od rječnika književnog jezika Bez muke nema nauke Kadšto zadrijema i dobri Homer Osjetljivost terminološkog izjednači van ja Analiza književnog i stručnog jezika O prilagođavanju nastavnika Konfuzno i štetno pisanje o jezičnim problemima Diktati u odabiranju riječi Povijest često otkriva jezične tajne Poredbeno proučavanje jezika Hrvatski, srpski, hrvatskosrpski, srpskohrvatski O akcenatskom sistemu književnog jezika Ne smijemo zanemariti ni zvukovne elemente Dosta tamna slika Pomaže nam i praksa i teorija Treba upoznati narav naših akcenata Povezanost teorije i prakse Promjenljivost našeg akcenta Akcenatske neobičnosti Vjernost pjesnikovoj riječi Neopravdani prigovori Akcenatska problematika hrvatskosrpskoga književnog jezika danas O pojedinim glasovima Fonetičnost našeg pravopisa* Samoglasnik blagozvučnosti Potrebne su varijacije Leja, prove ja vati i prevejanac Zar u predvorju pismenosti? Nisu to beznačajni nedostaci Nije zamršeno, pa ip a k . .. Zašto tako nemarno u kulturnoj ediciji? Suglasnik I prelazi kadšto u o Književni ijekavski izgovor Ijekavski refleksi u dugim slogovima Kratki slogovi s jatom Dugi i kratki slogovi iza sonanta r Ikavski refleksi u ijekavskom govoru Ekavski književni izgovor Ikavski književni izgovor Po zakonitostima književnog jezika Kako da izgovaramo i kada treba da pišemo č i ć? Kako da izgovaramo i kada treba da pišemo đ i đž? Pripazite na pisanje i izgovor glasa h Ekstremni kriteriji ne donose rješenja Stećak je prestojao stoljeća Pogreške u rastavljanju riječi

198 199 201 202 203 205 206 208 210 211 213 215 217 218 220 221 222 224 225 227 229 230 237 239 241 242 244 245 246 248 249 250 252 253 255 256 258 259 260 263 266 268 270 271 273

Neki morfološki problemi Šablonska ocjena nije pouzdana Razgovorni elementi u književnom jeziku Raznolikosti vokativa jednine imenica muškoga roda Nesigurnosti s vokativom jednine imenica ženskoga roda Ja vučem čemer magle tvojih gorah Jezik nije matematika Nije sasvim jednostavno Ugroženo je i pravo značenje Glagoli koji zbunjuju Srednjovjekovni, a ne srednjevjekovni Korjenodupci ili etimolozi O srodnosti jezika i o njihovoj strukturi Zagrizen i zagrižen, ali samo ugrizen Više pažnje kondicionalu Razgovorni i književni jezik

275 276 277 279 281 282 284 285 286 288 289 290 292 293 295

O pojedinim riječima i njihovu izboru Informativnost i normativnost Jubilej i jubilarac Rodbina i svojta Raznolikost tvorbe naših etnika O imenima naroda Odnos prema stranim riječima Ne upotrebljavajmo nepotrebnih tuđih riječi Dvostrukosti u stranih imena i naziva Venecijansko staklo i mletački trgovac Diskusija u diskusiji Nogomet, fudbal, futbal Toplifikacija i plinofikacija Štetno odumiranje riječi Zašto da nam propadaju dobre riječi? Udes, nesreća, sudbina Filozofija, a ne filosofija Banja Luka — banova luka Opći, općina, uopće — opšti, opština, uopšte Prema situaciji u narodnim govorima Deterdžent ili detergent? Obalni ili pribrežni? Žitarica ili žito? Šestogodišnja ili šestgodišnja škola? Prehrana, ishrana, dohrana, prihrana Razočaranje ili razočarenje? Postupati, zastupati — postupiti, zastupiti Odjeljenje, truljenje, ali zaposlenje i zapošljenje Treptavo svjetlo, a ne treptajuće svjetlo Velika je odgovornost učitelja jezika Protiv administrativnih zahvata Smetaju i stilski promašaji

297 298 299 301 302 304 305 306 308 309 310 312 313 315 316 318 319 320 322 323 324 326 327 328 330 332 334 336 337 339 341

Život riječi u rečenici Ne po subjektivnim, nego po objektivnim kriterijima Kriterij za odvojeno pisanje riječi Kriterij za sastavljeno pisanje riječi Kriterij za pisanje polusloženica Našu latinicu ne treba reformirati Korisno je poznavati i izgovor i pisanje Nije nam korisna takva afektacija Sloboda i uvjetovanost reda riječi Poremećaji rečeničnog ritma Još o rečeničnom ritmu Aktivna i pasivna konstrukcija rečenice Pojavljuju se i grube pogreške Genitiv posesivni Nekoliko kratkih odgovora Zbrka s povratnim glagolima Glagolsko i imeničko izražavanje Pripazite na brojeve Deklinabilnost ili indeklinabilnost imenice »niz, niza« Takozvani slavenski genitiv Živo i neživo u jeziku Čuvajmo se sintaktičkih poremećaja Distributivni singular i plural Kolebljivosti kongruencije Sročnost u izrazima poštovanja Treba buditi i razvijati jezični osjećaj Nekoliko riječi i o Prvom maju Sve pravilno, a konstrukcija pogrešna Nije kajkavski dijalekt svemu kriv Nemojmo zamjenjivati značenja riječi O pravilnoj upotrebi posesivnih i refleksivnih zamjenica Jedan — drugi, jedno — drugo S prijedlogom ili bez njega? Prodornost prijedloga »kroz« Studij na filozofskom fakultetu Jedno je uzrok, a drugo namjera Putujem u Ljubljanu, a ne za Ljubljanu Sintaktičke pogreške u vezi s glagolom »trebati« »Trebala sam se roditi 350 godina kasnije« Rečenice treba da budu lake Nejasne rečenice »Bez da« i »s obzirom da« Ne treba izbjegavati dvostruke negacije Turcizmi se šire Neprilike s tuđim sličnim riječima Zar i escajg i cajtnot i lider i vinovnik? Potrebna je intervencija općine Oženiti se, udati se, vjenčati se

343 344 346 347 348 350 352 353 354 356 357 359 360 362 363 364 366 368 369 371 372 373 375 376 378 379 380 382 383 386 388 389 391 392 394 395 396 398 400 401 403 404 405 407 408 409 411

Nedaleko od Havane ... 412 Sretna Nova godina 413 0 sintaksi glagola, o rečenicama, zarezima, o nastavi jezika Funkcionalnost aorista i imperfekta 415 Sintaktički indikativ i sintaktički relativ 416 1 živahnost i preciznost 418 Modalna upotreba glagolskih vremena 419 I nominalno i bezvremenski 420 Prigovor pravopisnom pravilu 422 Takozvana slobodna interpunkcija 423 Osnovni kriteriji za stavljanje zareza 424 Zarez u složenim rečenicama 426 Korekcije logičke interpunkcije 427 Svršenost i nesvršenost glagolske radnje 428 Glagolski vid u rečenici 430 I nas može zbuniti glagolski vid 431 Tri istoznačna glagolska sufiksa 433 Jedni znače stanje, a drugi radnju 434 Neki problemi glagolske rekcije 436 Prelazno, neprelazno, povratno, medijalno 437 Nekoliko opažanja o nastavi hvatskosrpskog jezika u osnovnim školama 438 Udžbenici hrvatskosrpskog jezika za osnovne škole 441 Specifičnosti u normiran ju hrvatskosrpskog književnog jezika 445 O autoru ove knjige Popis pojmova i riječi Popis ličnih imena u knjizi

451 453 461

NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAČA: SIME BALEN TEHNIČKI UREDNIK: JO SIP KATALINIC KOREKTOR: MARIJANA DESPOT ŠTAM PARSKI ZAVOD O. PRIČA, ZAGREB