Hrvatska prezimena [3 ed.] 9532122516

Citation preview

I

Z

A

B

R

A

N

OLDEN MARKETING

A

·

O

J

E

L

A

TEHNIČKA KNJIGA

Nakladnik Golden marketing-Tehnička knjiga Jurišićeva 10, Zagreb

Za nakladnika Ana Rešetar

Urednica Nataša Polgar

Recenzenti akademik Milan Moguš prof. dr. se. Anđela Frančić

Copyright © 2006. , Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb Sva prava pridržana ISBN 953-212-251-6

Petar

Šimunović

HRVATSKA PREZIMENA Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Golden marketing-Tehnička knjiga Zagreb, 2006.

Sadržaj

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

9

NA TRAGU PREZIMENIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Na društvenim vrelima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hrvatski i srpski imenski i prezimenski sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Majčino prezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tvoje je prezime priča . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ervaćani i Ugri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hrvatski prezimenski mozaik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tip hrvatskog prezimena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Patronimi na -ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Popis pučanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Na tragu prezimenskim tvorbama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zvonari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Imenske nagrde i krabulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . -Ići to su "jugovići" . . . . . . . . . . . . . . . . ; . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Svi -asi su Vlasi?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ni po babu ... , već o Babićima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Šurjak i Deverić rodbinska i svojbinska prezimena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prezimena i heraldika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Imena vladara stare hrvatske dinastije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gospodin 1902933330068 s autom ZG 3257-S . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . "Rodilo se BMeci > Mneci) od imena grada Venezia. Godine 1080, kad Petar Črni posvećuje samostan u Selu (Sumpetar u Poljicima), nazočni su Hrvati i Spalatini (plurimi Spalatinorum Croatoruque uirorum uenerunt). Spala­ tini (== Splićani) su narod koji je najednako Hrvatima (a riječ je o romanskom za­ pisu i o XI. stoljeću!). To smo naveli jer su takvi etnici bivali motivom mnogih hrvatskih prezimena. ==

26

Hrvatski i srpski imenski i prezimenski sustavi

Poučavali su nas više od poldrug stoljeća kako su hrvatski i srpski imenski sustav (kao i jezik) jedan i jedinstven. O.

To ipak nije tako. Hrvati i Srbi, te ostali slavenski narodi, naslijedili su golem imenski fond kao sveslavensku imensku baštinu. Taj prvobitni slavenski imenski repertoar prepo­ znatljiv je u svim slavenskim jezicima. Nakon doseobe tih naroda, sve do crkvenoga raskola u XI. stoljeću, taj imenski fond bio je uglavnom isti. Već se od hrvatske i srpske evangelizacije, koja se zbiva­ la iz različitih središta (u različito vrijeme i s različitim intenzitetom), primjećuju različite imenske inovacije: u Hrvata utjecaj Zapadne crkve s romanskim i franač­ kim imenskim blagom, a u Srba sve jači prodor starozavjetnih, starogrčkih svetač­ kih imena, tj. imena koja su bila uobičajena u istočnom dijelu Rimskoga Carstva za ranoga kršćanstva. 1. Za Hrvate je karakteristično da su neka imena primili iz grčkog jezika kao izvornika i (češće) kao posrednika: Ivan < grč.'lwćtvvri *Kbs-bska> *cbska>Caska), po kojem se zvao sav otok: "Kissensis insula" sučelice današnjem Pagu - od latinske sintagme insula paganorum "seljački otok'', od ko­ je je nastalo ime Pag (latinski pagus "selo") za grad i otok. Iz toga je mjesta prvi pisac hrvatske gramatike Bartul Kašić ( 1 575 - 1650), koji se zvao i Dalmata, kao i njegov poznatiji zemljak Juraj Matijev DALMATINAC (početak XV. st. - 1473), glasoviti graditelj i kipar. Oba su se uz svoje patronime služili etničkim prezime­ nom, kao i Andrija Medulić Schiavone (oko 1 500-1 563), ili Julije Klović Croata ( 1498- 1 578). Svjedočili su tako po svijetu o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Po­ put današnjih PAŽANINA, čiji nositelji prezimena imaju daleke i duboke korijene na otoku svojih predaka.

RKMAN Prezime rasprostranjeno u općini Gvozdu, i to u selima: Brnjevac 8, Crni Polog 1 5, Čemernica 23, Pecka 72, Perna 4, Podgorje 4 i Topusko 4, te oko Slavonskog Broda i Slavonske Gradiške. Varijanta prezimena ERKMAN ima isti areal prostira­ nja, a HRKMAN postoji samo u Vukovaru. Prišvarkom Rkman, kao i Rkač, "nazivaju katolici pravoslavce u Bosni i Dalma­ ciji''. Neki misle da je u osnovi etnonim Grk (koji često označuje pripadnike grčkog vjerskog obreda), usp. prezime GRKOVIĆ, za razliku od latinskog (rimokatoličkog) latin, usp. prezimena LATIN, LATINOVIĆ, osobno ime Latinka itd. Drugi misle da je (h)rk- u vezi s glagolom hrkati "govoriti kroz nos''. I ja smatram da je prišvarak onomatopejskog podrijetla i da je osnovi (h)rk- dodan nastavak -man, koji se pri­ druživao na skraćena imena nekadašnjih dvoleksemnih imena, npr. Vukman (od Vukomir), Radman (od Radomir), koja, spomenimo usput, susrećemo i kao pre­ zimena. Nastavak -man dodavao se i imenicama: očman "čovjek velikih očiju", dik­ man "mladić" srednjodalmatinskom čakavštinom (usporedi: diklica "djevojka'').

ŠOKIČIĆ Jasno mi je da je riječ o etničkom (etnonimnom) prezimenu od etnika Šokac, zapravo Šokića s patronimnim sufiksom -ić: ŠoKIČIĆ. Od toga su etnonima: Šo­ KEC po Zagorju i Podravini, ŠOKAC i ŠoKČIĆ po Slavoniji te ŠoKČEVIĆ, osobito po istočnoj Slavoniji koju su Šokci iz sjeverne Bosne ustrajno naseljavali i svojom noš­ njom, običajima i jezikom dali Slavoniji i Podunavlju i u krajevima po južnoj Ma­ đarskoj poseban jezični i narodnosni biljeg. 61

Hrvatska prezimena

O etnonimu ŠoKAC postoji golema literatura. To se ime tumači na različite na­ čine: od onih naivnih do onih neuvjerljivih. Do danas nije valjano protumačeno.

UGRINA To prezime nosi gotovo cijelo selo Rastovac u trogirskoj općini 242/56. U vezi s njim su i UGRINIĆI u Ugriniću (kod Zadra) 45/9, UGRIN u Istri i u splitskoj okoli­ ci: Sitno 69/ 1 2, Zrnovica 27 /7, te talijanski oblik prezimena UNGARO u Šibeniku. UGRI, pa u Dalmaciji! Jasno je da su ta prezimena etnonimskog postanja u vezi s Ugrima, našim sta­ rijim etnonimom za Mađare. Kajkavsko-slovenski oblici VoGRIN, VoGRINC, Vo­ GRINEC, 0GRIN i sl. pokazuju da su se Ugri u nas do XL st. stoljeća izgovarali kao ongri (:*9gwb) i da je stari slavenski nazalni glas 9 [on] prešao, osim u kajkavaca i nekih sjeverozapadnih čakavaca, na hrvatskom jezičnom području u glas u. Jas­ no je da nositelji tih prezimena uglavnom nisu ni u prošlosti bili Mađari. Najčešće su takva prezimena nastala zato što je koji od njihovih prvih nositelja bio u kakvoj ugarskoj službi, nošnjom ili čim drugim podsjećao na Ugrina, ili je jednostavno doselio iz krajeva koji su onda bili pod ugarskom upravom. Kad bismo tim prezi­ menima pridodali i ona koja u osnovi imaju etnonim Mađar, Madžar, Mađer i sl., ne bismo dobili ni deseti dio nositelja prezimena HoRVATH u Ugarskoj. -

62

Hrvatski prezimenski mozaik

Na pitanje otkud tolika šarolikost naših prezimena s obzirom na podrijetlo, oblik, razmještaj i konfesijsku pripadnost odgovor je kratak: prezimena su zrcalo

etno-političkih, jezičnih, migracijskih, vjerskih, kulturnih i socijalnih prilika vreme­ na u kojem su nastajala. Ovaj je naš zemljopisni prostor u doba dolaska Slavena bio podijeljen na rimsku i grčku kulturno-političku sferu utjecaja. Mnogi likovi imena (Avram, Pelagija; Stevan, Teodosije, Atanas) dolazili su k nama preko grčkog jezika, i to uglavnom na istoku u okviru pravoslavlja, a mnoga imena na zapadu doš­ la su preko romanskih jezika (Albert, Augustin, Benedikt, Dominik). Na zapadu je jedan dio južnih Slavena došao u sastav franačke, mletačke, a onda ugarske i austrougarske države, a drugi na istoku pod Bizant i kasnije pod Otomansko Carstvo. U sjevernoj Italiji i u nekim zemljama zapadne Europe prezimena se ustaljuju prilično rano, pa je tako bilo i u Hrvata, prije nego u drugih slaven­ skih naroda. U državama na istoku i jugoistoku Europe nije bilo prezimena. U Bizantu je vladao starogrčki običaj da se uz osobno ime dodaje očevo ime (So­ krates ho Sophroniskou = Sokrat sin Sofroniskov), a Turci su svoja prezimena dobili tek u XX. stoljeću (g. 1933). Slaveni pod političkom i crkvenom jurisdik­ cijom bizantskog i turskog Carigrada d�bivaju uglavnom svoja prezimena ka­ sno, tek krajem XIX. stoljeća. Naši su preci vrlo ranom evangelizacijom sve više napuštali svoj drevni "poga­ nizam''. Hrvati i Slovenci ušli su u okrilje rimokatoličkog Zapada. Katolička crkva je pri krštenju, u pravilu, davala prednost svetačkim umjesto narodnim imenima. Od Tridentskog koncila, kad se uvode matice i masovno upisuju prezimena, ime­ na su gotovo isključivo svetačka, a po njima nastaju mnoga prezimena. Pravoslav­ na crkva nije mnogo ustrajavala na svetačkim imenima (mahom su to bila grčka i stara hebrejska imena). Osobna imena u Srba, Crnogoraca, Makedonaca i Bugara i dalje su bila većinom narodna. Kako u njih u to doba nije bilo prezimena, a re­ pertoar biblijskih i narodnih imena bio je prilično ograničen, jer su se nasljeđiva­ la svojim predcima istoimenjacima u počast, unutar iste zajednice sretalo se vrlo 63

Hrvatska prezimena

mnogo osoba koje su nosile isti oblik imena, što je otežavalo identifikaciju. Stva­ raju se stoga mnoge imenske tvorbe od temeljnog imena koje postaju samostalne onomastičke jedinice, npr. od imena Dimitar/Dimitrije nastaje Mitar, Mitić, Mitko,

Mito, Mitan, Mitre, Mitulj, Demić, Demko, Demša, Dikan, Dimo, Dimjan, Dimoje, Dimšo, Domitar, Dumitar, Gmitar itd. Tako bogat fond oblika od izvornog imena našao se na tom prostoru kasnije i u prezimenima. U islamiziranim krajevima tako je bilo i s islamskim imenima turskog (perzij­ skog, arapskog„.) podrijetla. Različitost imenskih i prezimenskih oblika u hrvatskim je krajevima pojačalo dijalekatno šarenilo. Pojedini mjesni govori, zavičajni idiomi, oduvijek su davali svoje biljege imenu i prezimenu, a ta se dijalekatna obilježja vrlo često nisu ukla­ pala u standardnu normu kasnijega hrvatskog jezičnog purizma: Stipić, Šćepano­ vić, Stepanov, Štefanić (: Stepan'b ); Jubić (i Ljubić), Maček (i Mačak), Črnja, Črnko (i Crnko), Romac (i Hromac) itd. Imajmo na umu i različite kulturne sfere utjecaja u povijesno razjedinjenoj Hr­ vatskoj, pa će nam biti jasna mnoga strana prezimena i prezimena tipa Šnajder, Žnidar, Szabo, Sabolović; Terzija, Terztć; Sartori itd„ u čijim je osnovama njemač­ ka, mađarska, turska i talijanska imenica sa značenjem "krojač': ili prezimena Šu­ ster, Varga, Kalegari, koja su poprezimenjena zapravo njemačkom, mađarskom i talijanskom imenicom koja znači "postolar''. Areali razmještaja tih i takvih prezi­ mena također su vrlo indikativni. Mnoštvo različitih utjecaja u različito vrijeme, na različitim dijalekatnim osnovama stvorilo je, uz jasna i prepoznatljiva prezimena, i mnogo drugih vr­ lo zanimljivih s obzirom na motiviranosti (što je izvanjezična pojava, neovisna o vremenu) i s obzirom na oblik prezimena (što je jezična uvjetovanost, ovisna o vremenu). I motiv i oblik u prezimenima koja razmatramo odraz su složenih i slojevitih društvenih prilika, pa su stoga važna i izvan jezičnog zanimanja. DESPOT Osrednje često prezime, i to oko Karlovca (Lišnica 21, Petrovo Brdo 23), oko Benkovca (Morpolača 22, Benkovačko Selo 14) i Knina (Modrino Selo 49). Najvi­ še ih je u Zaostrogu kod Makarske 7 1 . U Šibeniku ih ima 22, a u Zagrebu 55. Još je malobrojnije patronimno prezime DESPOTOVIĆ, izvedeno od imenice (ili prezimena) despot, i to najviše po Slavoniji (Klokočevik 22, Ribnjača 12, Miljevci 17, Vukovac 14), a najbrojniji su DESPOTOVIĆI u Krušvaru kod Sinja 35. Prezime je izvedeno od grčke imenice desp6tes. Bila je to titula, bizantski naslov za dvorsku čast - "vladar': "starješina': "gospar''. Potvrđeno je i žensko ime Des­ pa "gospa'' i od tog imena prezime DESPIĆ. Usporedi prezimena pod natuknicom DoMIĆ i prezime KURJAK, koja pripadaju istom značenjskom polju. -

-

64

Na tragu prezimenima

KARUZA To je prezime karakteristično za otok Vis. Na svojim dijalektološkim istraži­ vanjima zabilježio sam u cakavskom dijelu otoka (jer Višani su većinom cakav­ ci) i oblik KARUŽA. Nalazimo ga u tim naseljima na Visu: Marine Zemlje 8 1/21, Podšpilje 14/5, Rukavac 2/1, Vis 55/17. Izvan otoka Visa postoji još na Šolti 4, u Si­ sku 3 i u Splitu. Svugdje je najvjerojatnije došlo s Visa. Tom prezimenu slična su KARUC (Split 4, Zadar 57), KARUĐIĆ (Šipan 2), KA­ RUZIĆ (Split 2, Šolta 5), KARUŽIĆ (Dubrovnik 8, Zadar 2, Labin 4) i KARUZO (na Lastovu l, u Rijeci l, u Poreču 1). Izvan Visa ta su prezimena gotovo u izumiranju. Polatinjeni oblik nekog od tih prezimena potvrđen je vrlo rano. Dva sina Karuza (fillii Carussii) opati su u samo­ stanu sv. Stjepana u Splitu g. 1 1 50, a na Rabu je Gostinja Karuzo zabilježen g. 1334. Davno prije Carusus Veteranus zapisan je na nadgrobnoj steli u staroj Saloni. Prezi­ me je često u Veneciji od XI. do XV. stoljeća, posvuda ujužnoj Italiji, i to upravo oblik CARUSO. Ostale su varijante CARUSI, CAROSIO, CAROSELLI, CARUSONE itd. To tali­ jansko prezime nadimačkogje postanja. Naziv caruso davao se dječacima i značio je "naučnik': "junak': "sluga", nosila su ga djeca na Siciliji koja su ispomagala kao sluge u poljoprivrednim i stočarskim poslovima u imućnih obitelji ili su radila u rudnicima sumpora. To prezime nosio je čuveni operni pjevač Enrico CARUSO ( 1 873- 1921). Mislim da su sva spomenuta naša prezimena istog postanja kao navedena talijanska, ali za to nemam izravnih dokaza. To je prezime na Visu moglo biti i drukčije motivirano (vrsta morskog puža i dr.), a to znači da bi svaka predlože­ na etimologija bila malo vjerojatna. Ipak mi se čini da je veza viškoga prezimena s južnotalijanskim prezimenom najvjerojatnija. Navodim usput kako su iz južne Italije (nekadašnje Magnae Graeciae), osobito iz Apuglije, stizali na istočni Jadran mnogi romanizmi, pa i vlastita imena. Odatle motiv prezimena za naše PuJIZE, PULJIZE, PULJIZEVIĆE itd.

KOZINA

c '.i

tlt .

Kajkavsko i slovensko prezime. U nas je pretežno rasprostranjeno u krapinskoj općini (Krapina 8, Krapinski Vidovec 2 1 , Petrovski Vidovec 43, Škarićevo 31, Vidovec 55) u Pregradi (Slivonja-Jarek 32) i u Zagrebu 44. Od ostalih mjesta vrlo je zastupljeno u Veliću (Sinj) 89/ 14, ali je to očito posve drugi rod. Krapinskim KozINAMA bliži su oni u Sloveniji (Kamnik, Kranj, Laško, Ljutomer, Konjice, Maribor, Sežana i Ljubljana). Prezime je često i u Čeha. Denominacija po kozi vrlo je česta i u zemljopisnim imeni­ ma (Kozarje, Kozinščak, Kozjak, Kozji vrh itd.) i u prezimenima. Usporedi prezimena KozAK (posvuda), KoZARAC (doseljenici iz sela Kozaraca ili s Kozare u Slavoniju), KOZARČANIN (doseljenik iz sela Kozaraca), KozARIĆ (posvuda) i slovensko prezime Kozrne (isto što i kajkavsko KozINEC) s gubitkom vokala e poslije sonornoga glasa n, kao i u prezimenima VORANC, DoLANC, ŠETINC i dr. Uz primorje je prilično mnogo prezimena motiviranih latinskom riječi capra "koza'' s varijantama kebra, cavra i dr.

h

.

.

;·;_,,

65

Hrvatska prezimena

Koza je bez sumnje korisna domaća životinja, ali uz svoj karakterističan izgled ima i svoje "kozje" ćudi, koje su često motivom u imenima bilja, morskoj fauni, na­ zivima bolesti (kozice) itd. Riječ kozina, od koje je nastalo prezime, ima u nas i u slovenskom značenja "kozje meso'', "kozja koža'', "kozji miris'', "kostrijet", a zadnje značenje asocira na runjavost. Osnova imenice koza bila je motivom prezimena istaknutih književnika Ju­ ša KOZAKA ( 1 892-1 964), Josipa KozARCA ( 1 858-1 906), lvana KOZARCA ( 1 8851 910) i Ive KozARČANINA ( 1 9 1 1 -1941). Dva posljednja prezimena etničkog su postanja i u vezi su sa selom Kozarcima i gorom Kozarom. Prezime KozAK (Juš Kozak, književnik, 1 892-1964) neki vezuju uz avarsku imenicu kosez, kojom su Hrvati i Slovenci nazivali predstavnike plemenitih stale­ ža avarskog podrijetla. Tvrde da je ta imenica u srodstvu s turskim kazag. Obezvu­ čivanjem zvučnoga suglasnika na kraju (kako je u slovenskom i hrvatskokajkav­ skom) dobiven je oblik koziik, kojim se tumači spomenuto prezime.

LUBINA Rijetko i neobično prezime nadimačkog postanja. Grupirano je oko Imotskog, u Podbablju 13, Runovićima 102 i u manjem broju po Slavoniji oko Vinkovaca, Slavonskog Broda i Osijeka. Očito je da su Runovići izvorište prezimena LUBINA, jer ono onamo dolazi u maticama kontinuirano od g. 1 792. kao LUBINA, LUBIN, LUBINOVIĆ. Dalmatinska zagora i Hercegovina čine areal u kojem su nadimci i na­ dimačka prezimena relativno najbrojniji u nas. Sjetimo se samo Bakonje fra Brne i njegovih fratara Duvala, Čimavice, Kenje, Mačka, Lise, Naćvara, Vrtirepa itd. Slič­ no je u Božićevim Kurlanima i u Raosovim Prosjacima i sinovima. Osnova je sveslavenska: lub (lub'b), a znači "kora'' (lupina jaja), "nešto šuplje u kori" (Zubac "kalup za sir'', lubenica) i kao augmentativ lubanja i lupina. Adekvatno je prezime GLAVINA, potvrđeno u tom kraju. Prezimena od iste osnove su: LUPIĆ, LUBURIĆ, LUBAŠ itd., a po nekima i toponimi Lupoglav, Lubina i sl., ali postoje za prva dva toponima i drukčija tumačenja. Čitatelja koji sluti vezu svojega prezimena LUBINA s prezimenom čuvenog oku­ lista HLUBINE moram "razočarati". Drugo je prezime češko i znači isto što i naša imenica dubina, odnosno glubina u našim dijalektima. Takva su prezimena u češ­ kom jeziku česta. Usporedi npr. prezime PROHASKA "šetnja'', PoLIVKA "juha'', LAS­ KA "ljubav", MASLO, ZEMLIČKA, ŠKODA, ZIMA itd. u nas je takav tip prezimena ri­ jedak i neobičan.

PALOŠIKA Vrlo rijetko prezime, i to u Zagorju i Slavoniji (Križevci 3, Varaždin 2, V. Pisa­ nka 3). To je prezime izvedeno od PALOŠ, koje je nešto frekventnije (Aljmaš 7, Dalj 66

Na tragu prezimenima

5, Beli Manastir 10, Đakovački Selci 46). Od istog prezimena izvedena su još PA­ LOŠEK, PALOŠIĆ, PALOŠIJA. S njima alterniraju prezimena PALAS, PALAŠIČ, PALAŠI­ KA, koja su također vrlo rijetka i ograničena na Zagorje i Slavoniju. Ta su prezimena nastala iz posuđenog mađarskog apelativa pallos "nož što se nosi za pasom': "mač': Preko vojne terminologije, u vremenu hladnog oružja, ime­ nice paloš!palaš proširile su se i u drugim zemljama (usp. i latinski pallus "mač"). U nas je imenica poznatija u sjevernim krajevima, i to kao augmentativ (palošina) i kao deminutiv (palošika). Prikladno je usporediti naša prezimena SABLJAK, SAB­ LJIĆ, SABLJICA, koja su kudikamo brojnija.

RAJKOVIĆ Za nj kažemo da je "jako" prezime. U Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori kudikamo je brojnije nego u Hrvatskoj. U nas se pretežno susreće oko Vinkovaca, i to u Andrijaševcima 21, Ivankovu 24 i oko Broda: u Budaševcu 32 i u Brodskom Varošu 45. Mnogo je nosilaca toga prezimena u Lici oko Brinja (Habari 29, Jelovi­ ca 70, Letinac 40) i Otočca (Balić-Brdo 22, Lug 52), za koje se RAJKOVIĆE pretpo­ stavlja da su ondje starinci još prije migracija. U većem broju nalaze se oko Kostaj­ nice (Gornja Lovča 43) i oko Zagreba (Odra 19, Mikulići 23). Rajkovića ima, kako točno primjećuje moj Rajković, i među katolicima, i među pravoslavcima, i među muslimanima. To nije teško objasniti. Prezime je nastalo od vrlo frekventnog narodnog imena Rajko (Ra-j + -ko), koje je pokraćeno dvolekse­ mno ime Radoslav i sl. s prvobitnim značenjem "koji je rad slave': "koji je željan slave': Širenje narodnog imena Rajko, i prezimena od njega načinjenog, zaustav­ ljeno je bilo u našeg islamiziranog pučanstva prihvaćanjem turskog antroponimij­ skog sustava imena, a u Hrvata katolika ono se nije osobito širilo od Tridentskog koncila ( 1 545- 1 563). Zbog toga su danas ime Rajko i prezime RAJKOVIĆ kudika­ mo uobičajenija u pravoslavaca nego u katoličkog i muslimanskog pučanstva. U Slovenaca ne nalazimo RAJKOVIČA, a prezime RAJKO potvrđeno je u Ptuju, Litiji, Ljubljani i Mariboru. Osobno ime Rajko potvrđeno je od XIV. stoljeća u Svetostefanskim i Dečan­ skim hrisovuljama, a od XV. stoljeća pojavljuje se kao prezime u Dubrovačkoj Re­ publici. Bilo je to omiljeno prezime starih bosanskih plemića. Toponimi: Rajković-Selo u Lici, Rajkovići, selo u blizini Brinja, gdje je rod RAJKOVIĆA, čini se, od starine. ·

ŠABAN To prezime i prezimena kojima je ŠABAN poslužio kao osnova čestotnija su u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj imaju (meni zasad neobjašnjivo) svoje gnijez­ do oko Velike Gorice, u mjestima Gradići 35, D. Hruševac 27, Buna Mala 6, Ši­ ljakovina 62. Vrlo je "jako" prezime u Ličkom Novom 137, a nalazimo ga još u 67

Hrvatska prezimena

priličnom broju u Omišu 1 8, i u zagorsko-prigorskom kraju: u Slatini (Donja Stu­ bica) 25, Obrežu (Križevci) 25, Miličanima (Koprivnica) 1 8 i u Zagrebu 47. Od toga su prezimena rijetke i malobrojne izvedenice: ŠABANOVIĆ sa samo ne­ koliko nositelja u Bjelovaru, Osijeku i Vinkovcima; ŠABANIĆ u Našicama i ŠABAN­ AGIĆ u Karlovcu, što je s obzirom na broj nositelja zanemarivo. Osnovno je osobno ime Šaban u funkciji prezimena. Turskog je podrijetla ($a­ ban), a ondje je iz arapskog (šabiin). Tako se zove osmi mjesec islamske lunarne godine i vjerojatno se kao ime nadijeva rođenima u tome mjesecu. Toponimi: sela Šabanci kod Ilijaša i Trnova u Bosni te Šabančići kod Jablanice.

68

Tip hrvatskog prezimena

Za uvod uzimamo pismo :Željka Mihovilića iz Varaždina. On kaže: "Mnogi­ ma se čini isto prezime MrnovrLrć i MrnovrLovrć, tako da umjesto prvog nave­ du potonje prezime:' Teško da je tako! Prezimenu su bitna obilježja stalnost, ne­ promjenljivost i nasljednost. Jednom utvrđeno, prezime dobiva pravni institut i nije ga dopušteno mijenjati. Prezimena ispisana gore velikim slovima dva su odvoje­ na, samostalna i različita prezimena, rasprostranjena u Hrvatskoj na dva odjelita areala, iako, doduše, imaju isto polazište i podrijetlo u osobnom imenu Mihovil sa značenjem "tko je kao Bog", kako smo to protumačili uz prezimensku natuknicu MIHOLEK. Drugo je pitanje kako je došlo do tih dvojakih, autonomnih oblika. Genetski uzeto, najprije se uz osobno ime razvijaju patronimi (oblici očeva imena) na -ov/ev, -in: MrnovrLOV "sin Mihovila''. Takva su danas pretežno bugar­ ska (Dimitrov, Danev) i ruska prezimena (Čehov, Alekseev, Puškin). U nas se vr­ lo rano na taj posesivni nastavak, koji je označavao pripadanje, nadodavao demi­ nutivni nastavak -ić, koji je značio "maleno, mlado''. Prema tome MrnovrLOVIĆ je "mladi (i mali) Mihovilov sin''. Takvi oblici patronima u našim su se k,rajevima pod Turcima mijenjali od ko­ ljena do koljena i ustalili se kao prezimena prilično kasno, u većine pravoslavaca i muslimana tek krajem XIX. stoljeća. U Hrvatskoj su takvi patronimi postajali stal­ na prezimena mnogo ranije (osobito u primorskim gradovima). Usporedo s njima i mnoga su osobna imena od milja imala deminutivno-hipo­ koristični nastavak -ić: Bratić "mali braco': Lukić "mali Luka': Vulić "mali Vule''. Da su oblici na -ić uz osobno ime doista imena od milja, pokazuju današnja prezime­ na od njih tvorena: Bratić-ević, Krstić-ević, Milić-ević, Pavić-ević ili kajkavska pre­ zimena i imena od milja: Slavič-ek, Pavlič-ek itd., o čemu je već bilo riječi. Kako su se prezimena ustaljivala, gubila se svijest o njihovoj strukturi: ime + posvojni element (-ov/ev, -in) + nastavak za mlado -ić i počela su se prepoznavati samo po nastavku -ić, koji tako dobiva strukturalnu funkciju u prezimenu; dakle, -ić je bez posebna značenja ("malen': "mlad" itd.), osim što obilježava prezime. 69

Hrvatska prezimena

U vezi s tim počela su se u Hrvata kudikamo više tvoriti prezimena: osobno ime + -ić tipa MrnoVILIĆ nego prezimena: osobno ime + -ov/-ev + -ić tipa Mrnov1-

LOVIĆ. Po prvom uzorku nastajala su i prezimena stranih osnova: SABOLIĆ, Rrn­ TARIĆ itd. Tvorbu takvih prezimena podupirala su prezimena tvorena od žen­ skih osobnih imena, koja su na cjelokupnom hrvatskom jezičnom području takve strukture: Jagić, Martić, Magdalenić„. i muška dvosložna, hipokoristična osobna imena (kao osnove prezimena) koja se mijenjaju po tzv. ženskoj deklinaciji: Ivo, -e, Mate, -e, Luka, -e, Nemanja,-e itd. I vratimo se početku. Oblik Mrnov1wv1ć pravi je patronim, a oblik Mrnovmć nepravi. No po­ sljednja prezimenska struktura, od najdrevnijih spomenika naših, sve je jače bu­ jala, tako da je npr. među splitskim prezimenima xrv. stoljeća kudikamo više tzv. nepravih patronima tipa: Marulić, Lučić, Držić, Zoranić, Vrančić, Križanić, Vlačić,

Kašić, Kačić, Radić„. Oni su zapravo najčešći uzorak tipično hrvatskih prezimena.

ALJINOVIĆ (i Muhammed Au) Prezimena su turskog podrijetla. ALJINOVIĆ je rasprostranjeno u Splitu i Dal­ matinskoj zagori: Humac (Split) 1 6, Kaštel Sućurac 7, Žrnovica (Split) 1 55, Split 9 1 , a nositelji tih prezimena u Zagrebu (25) vjerojatno su doseljenici. Izvedeno je iz tursko-arapskog Aliyy sa značenjem "moćni", "plemeniti'; "uzvišeni'; "otmjeni'; "najveći': Naše patronimsko prezime nastalo je po imenu Alija, zapravo po njego­ vu hipokoristiku Aija > Aijin> ALJINOVIĆ. To se ime s "uzvišenim'' epitetima u sadržaju skraćuje često u titularni oblikAZi­ i dodaje se uz druge naslove: -aga, -beg, -paša, -hodža itd. Tako nastaju prezimena ALIAGA i stegnuto ALAGA, ALAGIĆ; ALIBEGOVIĆ, ALIPAŠIĆ, ALIHODŽIĆ itd. Alija je bio muž Muhamedove kćeri Fatime. Uz njegovo ime vezan je islam­ ski raskol, koji je suprotstavio šiitsku i sunitsku sektu. Šiitska sekta (u Iraku i !ra­ nu) štuje ga kao sveca mučenika i česta su hodočašća na njegov grob u Nedza­ fu (Irak). Bizarnosti radi, spomenimo s koliko je reklamne umješnosti hvalisavi boksač Cassius Clay znao izabrati ime ALI "moćni'; "uzvišeni'; kad je pristupio sekti tzv. crnih muslimana. Kao da je povjerovao zanimljivoj ali ne posve istinitoj latinskoj izreci: Nomen est omen! ("Ime je obilježje osobe:')

BASTIJANČIĆ/SABIĆ Prezime nema mnogo nositelja i oni su po Istri, na Kvarneru, i u Dalmaciji. Inačica BASTIJANIĆ potvrđena je u selima na Labinšćini. S navedenim oblicima u etimološkoj su vezi prezimena (SE)BASTIJAN u sjevernoj Hrvatskoj, SABIĆ oko Splita i talijansko prezime SABINI na Lošinju. 70

Na tragu prezimenima

Oblici BASTIJANIĆ i sl. nastali su od romaniziranog imena Bastijan, talijanskog oblika prezimena BASTIANI, a druga su prezimena od hrvatskog hipokoristika Sa­ be, koji je izveden od osnovnog imena (i prezimena) Sebastijan. Ime je grčkog podrijetla (sebastian6s) i znači "dostojan poštovanja'', "uzvišen': Po predaji, svetac toga imena bio je tribun rimske carske garde, kojega je zbog nje­ gove odanosti katoličkoj vjeri Dioklecijan dao vezati za stup i prostrijeliti strijela­ ma, ali ga nisu usmrtile, pa je pogubljen topuzinom. Čest je to motiv u slikarstvu od XV. do XIX. stoljeća. Spomenuti je svetac bio zaštitnikom od kuge pa se njego­ vo ime osobito širilo i štovalo u srednjem vijeku, kad je kuga Europi često dolazi­ la u pohode.

BAŠIĆ/ŠUBAŠIĆ Bašić je vrlo često prezime. Proširilo se u nas dokle je dopirao turski utjecaj, a osobito u Dalmatinskoj zagori, u općinama Drnišu (Bajci 73, Kaočine 94), Si­ nju (Krivodol 50, Suhač 43), Benkovcu (Kruševo 103, Tinj 44), oko Splita (Dubra­ va 84, Dolac Donji 26, Kaštel-Lukšić 45, Katuni 37, Lećevica 32, Prugovo 66, Split 87), oko Šibenika (Pirovac 33, Šibenik 30), Zadra (Dobropoljana 2 1 , Vir 1 23), Pe­ rušića (Bašić-Poljana 26, Kaniža 32, Gastovača 30, Konjsko Brdo 82), u Pazinu (Bašići 25) i u Dubrovniku 25. Druga su gnijezda ovog prezimena po Zumberku (Molvice 60, Noršić-Selo 63, Podgrađe 80, Slani Dol 33), oko Dvora (Ljubina 39), Kostajnice (Kostrići 40), Đakova 20, Osijeka 39 i Zagreba 192. Od iste je osnove prezime BAŠICA, i to na Mljetu (Korita 13, Maranovići 59, Prožura 25), kamo su ga vjerojatno donijeli doseljenici iz Hercegovine. Osnova je turska ba� "glava'', odatle značenje "poglavar'', "starješina'', "zapovjed­ nik''. U Srbiji i Bosni tako su nazivali svakog Turčina, koji nije bio beg ili aga. Riječ baša rabila se često pri oslovljavanju, otprilike u značenju koje u toj funkciji imaju udomaćene riječi: gazda, šefe! Prezime se javlja i u složenici subaša, od baš "glava'' i su "voda': U početku je naziv označavao "povjerenika koji je u s�lima dijelio vodu za pojenje stoke ili za navodnjavanje'', a onda je značio "poljara'', "spahijskog povjerenika'', "upravitelja''. Tim su značenjima motivirana naša prezimena SuBAŠIĆ u Kosi (Split) 17, Zagradu (Benkovac) 39, Otoku (Vinkovci) 24, Snjegoviću (Požega) 3 1, i inačica ŠuBAŠIĆ u Bribiru 48 i oko Karlovca (Prilišće 30, Gorica 19).

DOMBAJ/DUMBOVIĆ Rijetko prezime, i to u sjevernoj Hrvatskoj: oko Varaždina (Cerje 8, Petrija­ nec 37, Tužno 6), Koprivnice (Drnje 37) i u Vukovaru 10. U vezi s njim je i rijedak oblik prezimena DoMBI u istom arealu, a u Sloveniji osim DoMBI (Kočevje) još i DOMBAC (okolica Ljubljane). 71

Hrvatska prezimena

U tim prezimenima očit je biljeg mađarske fonetike i vjerojatno su prezime­ na došla u hrvatski iz mađarskog jezika. Međutim, ona su u mađarskom slaven­ skog podrijetla. Imenica koja je u tim prezimenima u praslavenskom je glasila dpb'b [domb'b ] , sa značenjem "dub': "hrast': "dubova ili hrastova šuma': Tu osnovu nalazimo u mnogim našim toponima: Dubova, Dubrava, Dubrovnik itd. Dub se u Starih Slavena smatrao kultnim drvom i u vezi je s kultom groma, i Perunom, bogom gromovnikom. Pod golemim dubom održavali su Slaveni svoja vijećanja, a taj običaj, čini se, bio je zadržan pri biranju kneza u Poljičkoj kneževini i na Braču gdje se izvrsno čuvalo slavensko običajno pravo. Imenica dub (> *dpb'b) raširena je u svim slavenskim i mnogim neslavenskim jezicima. U mađarskom je sačuvan trag slavenskog nosnog vokala -Q-, koji se u hrvatskom preobrazio u samoglasnik u (dub, ruka, put), u slovenskom i kajkavskom u o (dob, roka, pot), u makedonskom u a (dab, raka, pat) itd. Iz hrvatskog su jezika nazalni samoglas­ nici nestali već u X. stoljeću. Prezime DoMBAJ u nas je iz mađarskog. Nastavak -i (DoMBI) i njegova inačica -aj (DOMBAJ) imaju u mađarskim prezimenima ot­ prilike istu funkciju kao -ski i -ić u našim. DOMBAJ je HRASTINSKI, DUBROVSKI. Takva su: BARANYAI, BATTHYANY, ERDODY, NA.oASDY, SZALAI ( Salaj), HEDER­ VARY, ANDRASSY... U vezi s prezimenima DoMBI/DoMBAJ stoji hrvatsko prezime DuMBOVIĆ, ra­ šireno na otoku Krku (Baška 1 27, Dobrinj 14), na Banovini (Brest 16, Cepeliš 52, Mošćenica 27, Dvorišće 1 2, Gušće 1 9) i u Zagorju oko Zlatara (Kaštel 1 1, Šipki 38, Vukanci 75). U njemu je suglasnik m mogao doći kasnije ispred usnenog b, kao u riječima dumbok, bumbreg, dumbrava u Istri, na Kvarneru itd. ==

FABIJANIĆ Prezimena od osnovnog imena Fabijan ima nekoliko oblika. Pojavljuje se osob­ no ime u funkciji prezimena: FABIJAN oko Pazina 29, Samobora 76, Osijeka 17 i Zadra 35; prezime FABIJANAC oko Gline 27, Slatine 1 7 i Splita 13; FABIJANEC is­ ključivo na kajkavskom području; FABIJANČIĆ po Zagorju (Ladinec 2 1 ) i u sjever­ noj Istri (Buzet 53, Mune 27); FABIJANIĆ kraj oko Zagreba (Jastrebarsko 147), na Krku i osobito mnogo na Pagu 325/87; FABIJANOVIĆ je rasprostranjeno uglavnom po Slavoniji. Ta prezimena potvrđena su u nas od XV. stoljeća, a potječu od osobnog ime­ na Fabianus, raširenog u srednjem vijeku kultom sveca Fabijana, koji je kao muče­ nik umro g. 250. Svečevo ime vuče podrijetlo od rimskog rodovskog imena Fabi­ us, i znači pripadnika Fabijevaca, uglednog rimskog roda. Ime Fabius ima u osnovi latinsku imenicu faba koja znači "bob': a bob je zastupljen u našoj antroponimiji (Bobovac, Bobić) i toponimiji (Bobovišće).

72

Na tragu prezimenima

LALIĆ Ljubo Lalić iz Tučepa ima zanimljivu predaju o tučepskim LALIĆIMA. LALI­ ćr su jako prezime posvuda rasprostranjeno: oko Gradiške ( 1 20), Bjelovara ( 106), Gline (54), Petrinje (42), Slunja (54), Otočca (40), Šibenika ( 160), Pakraca (40), Korenice (60), Sl. Broda (42), Grubišnog Polja (20), Gvozda (20), Križevaca (43), Garešnice ( 1 7), Makarske (Tučepi) ( 1 30) itd. Nosi ih srpsko pučanstvo kao u Go­ rici šibenskoj ( 160), Kovačevcu pakračkom (44), Homoljcu koreničkom (47), ali i Hrvati u Tučepima ( 1 30). Prezime je imenski hipokoristik biblijskog imena Lazar od grč. Aa�apo� (Lad­ zaros) iz hebrejskog Elazar u značenju "Bog je pomogao''. U Hrvatskoj je od to­ ga imena mnogo prezimena: LAZAR, LAZARAC, LAZARIĆ, LAZAREVIĆ, LAZIĆ itd. Osobito je obljubljeno ime i prezime među Srbima zbog srpskog kneza Lazara ko­ ji je pogubljen na Kosovu 1389. U Hrvata je potvrđeno od XI. stoljeća, a hipokori­ stik Lalić prilično je proširen. Neki su LALIĆI bili promovirani u viteški red s pre­ dikatom "von Tulpe". Bila je to pogrešna etimologija od turskog lale "tulipan': koji fitonim nije običan u hrvatskom jeziku. LALIĆA ima i među moliškim Hrvatima Kako se moj Tučepljanin LALIĆ pita i za porijeklo imena naselja Tučepi, odgo­ vorit ću mu jer se to mjesto u nas tumači na različite načine i izvodi iz različitih balkanskih jezika. Tučepi su slavensko ime vrlo često u Moravskoj: Tučapy i u Poljskoj: Tuczepy. Izvodi se od glagola čepiti u starijem značenju "zaposjesti''. Tučepi znače "(ljude) koji su taj (lijepi) prostor zaposjeli" davno pri naseljavanju. Tako tumačim i dubro­ vački ojkonim Čepikuće.

PAVIĆ Jedno je od najfrekventnijih prezimena u Hrvatskoj. Potvrđeno je u svim po­ krajinama. Najviše je nositelja toga prezimena u Pakracu 80, Zadru 240, Novoj Gradiški 120, Lukovčaku (Krapina) 297, Podvarošu (Sinj) 1 74, Prisjeki (Vojnić) 83, Ričicama (Imotski) 1 27, Srijanima (Split) 1 52, Tijarici (Sinj) 83 i Zagrebu 203. Prezime ima u osnovi hipokoristično osobno ime Pavo/Pave, koje potječe od osnovnog imena Paval/Pavao, od kojega je na hrvatskom i srpskom jezičnom po­ dručju zabilježeno 222 hipokoristična oblika, a s prezimenima ih je kudikamo vi­ še. Prezime se javlja u Hrvatskoj od XVII. stoljeća (ARj). Prezime PAvrć prošireno je i izvan Hrvatske, osobito mnogo po Crnoj Gori, gdje ga ima od XVIII. stoljeća, po Bosni oko Buškog Blata i Duvna, a čini se da je onamo došlo iz Dalmacije. U Srbiji je to prezime rijetko (ali prezime PAVLOVIĆ je najčešće), a za Sloveniju i Makedoniju nije karakteristično. Ime Pavao dolazi od latinskog Paulus, sa značenjem "malen''. Ime se širilo kul­ tom apostola Pavla, koji je ime dobio nakon obraćenja, a prije se zvao Saul i zna­ čilo je "onaj koji je od Boga isprošen''. Paulus je u Rimljana bio čest nadimak, kao uostalom i u drugim jezicima: MALEC, MALECKI; KLEIN (njemački "malen''), Krš 73

Hrvatska prezimena

(mađarski: kiss "malen''), P1cuuć (prema mletačkom "malen") itd., a ti su nadim­ ci kasnije preuzimali službu nadimačkih prezimena.

TILIĆ Kao u većini pisama, još jednom se traži obavijest o vrlo rijetkom prezimenu koje je zasvjedočeno u Kninu 12, Splitu 6 i Šibeniku 4. Imenica til (*tyl'b) koja je u prezimenu znači "stražnja strana, pozadnik''. To značenje pokazuje i toponim Zatilje, potvrđen prije više od 900 godina u Poljici­ ma (Sumpetarski kartular iz 1080. godine). Imenice til, tiljak nalazimo u imenici zatiljak "šija'', "stražnji dio vrata'', mjesto gdje su čovjek, bik. .. najjači, a jačina se ve­ zuje uz debljinu, pa odatle pridjev pretil, imenica pretilnost "debljina''. Prezime T1uć isto je što i TusTIĆ, DEBELJAK. To dokazuje i starohrvatski glagol titi "postajati tust, pretio", od koje su osnove (ty-) izvedeni svi oblici i sva značenja, što su danas pomalo zaboravljena. Usporedi prezime TućAN.

74

Patronimi na -ica

U hrpi prezimena čija objašnjenja dugujem svojim čitaocima nalaze se i prezi­ mena koja su nalik na osobna imena: MATKO, MATAS, MATOŠ ... Nije teško odgo­ voriti da su to sve imena od milja (hipokoristici) od osnovnog imena Matija, koje je hebrejsko (Matthias) i znači "Božji dar': da su takva hipokoristična imena u po­ četku bila MATIĆ "mali Mate" i MATOŠIĆ "mladi Matoš': kao i to da su takvi i slični oblici osobnih imena prilično rano u nas preuzeli ulogu prezimena. Malo je zamršenije odgovoriti zašto! Već smo spominjali da su današnja prezimena: DRAGIĆ, M1uć, LJUBIĆ, JuRAC, BLAŽEK ... prije nego što su se ustalila kao prezimena bila osobna imena, nadjenuta "od milja: kako to pokazuju patronimna prezimena od njih izvedena: DRAGIĆEVIĆ, MILIĆEVIĆ, LJUBIĆEVIĆ, JuRČEVIĆ, BLAŽEKOVIĆ ... Ispred nastavka -ević/-ovićlako je prepoznati navedena osobna imena. Sličnih osobnih imena od milja, koja su kasnije preuzela funkciju prezimena, bilo je i s drugim dočetcima, od kojih su u Dalmaciji i Hercegovini bila osobito česta ona s nastavkom -ica, koji se dodavao osobnom ime­ nu ili priimku: Jurica, Bartulica, Bogdanica, Radica, Marojica, Medenica, Malenica,

Slavica, Pavica, Perica, Zorica, Veselica, Lozica, Mikica, Letica, Stipica, Vitezica, Že­ ravica, Jelavica, Luštica, Vištica, Vještica, B,otica, Šantica, Zetica, Bilušica, Dragušica, Vulešica, Lešica (: alb. Lesh "Aleksandar"), Rašica, Pašica, Vlašica, Kusturica (: ru­ munjski custura "veliki nož"), Jurica, Grgurica, Đurica, Baburica, Jasprica, Zorica, Vukmirica, Sikirica, Ugrica, Keserica (: turski keser "vrsta čekića''), Šundrica, Berica, Idrica, Pobrica, Gabrica, Komarica, Mrčavica, Šunjica, Jogunica, Vujnica, Martinica, Batinica, Opsenica, Prosenica, Ječmenica, Jačmenica, Malenica, Ivanica, Katanica, Branica, Sekuijica, Praijica, Pavlica, Jakulica, Paulica, Zlokolica, Branđolica, Mihaj­ lica, Gavrilica, Vlastelica, Bjelica, Gabelica, Aralica, Gnjidica, Bezbradica, Strnadica, Baćica, Mrčica, Potrebica, Kuraica (: Kuraja < Kuro < Kuri! < grč. Kyrillos), Mihai­ ca, Gaica, Babaica (: Babaja kapula), gdje je očito da se radi o crvenoj (rumenoj) boji. Neki su pokušali ime Crne Gore na temelju boja'crn!crven (usporedi tamo hodonim Crm­ nica) dovesti u vezu s Dukljaninovom Crvenom Hrvatskom, što, naravno, ne stoji. Pored oblika Čbrm'b postojala je i dubleta ČbrVb, od koje je izvedena imenica črv!crv, koja u nekim našim dijalektima ima opće značenje "crv': ali i "baja''. Umjesto turcizma baja (ne rastegnuta boja), naši stari upotrijebili bi hrvatsku riječ mast (usp. omastiti "obojiti" platno). Ribari u primorju još danas maste mre­ že bojom borove kore (tzv. krke). Crvenkastom bojom (kose i puti) motivirana su strana prezimena: njemački RoTHE, RoTHER, mađarski V6R6s, talijanski Ross1, RossELLINI, RossETI itd. Vrlo su česti toponimi motivirani crvenom bojom: Crvenik (u Srbiji), Crmnica (Crna Go­ ra), Crveno jezero (Imotski), Crvena Hrvatska u Ljetopisu popa Dukljanina, pri če­ mu boje crvena i bijela (Hrvatska) imaju, čini se orijentacijsko značenje. Usporedi u =

93

Hrvatska prezimena

Bugara Bijelo (= Egejski) i Crno more. Mare nostrum stari su naši nazivali Sinjim (= modrim) morem (vidi rukopisni rječnik Pavla Vitezovića).

ČERNJAK Janoš ČERNJAK iz Bačke Topole svoje je prezime sreo u stranim (američkim) TV serijama. Vjerojatno ću ga razočarati neprihvaćanjem te internacionalne dimenzije nje­ gova prezimena. O tom sam prezimenu već pisao mnogo "prizemnije''. Njegovo je ime slavensko. Nastalo je od imenice Čbrm'b, odnosno od pridjeva črbm'bn'b, a znači "crven''. Usporedi u srednjodalmatinskoj čakavštini naziv črmanj za zemlju crvenicu. Kao osobno ime potvrđeno je već 1 070. godine u imenu bribirskog župana CERMENICA Breberscica (Črmnik Bribirski). Prezime ČERMAK često je u Čeha, a prezime mojega čitatelja (ČERNJAK) susre­ će se oko Pakraca, Slavonskog Broda i po Vojvodini. Malo me zbunio svojim osob­ nim imenom Janoš, koje je očito mađarsko.

DRUŽIJANIĆ Postoji predaja po kojoj su se DRUŽIJANIĆI doselili iz Like u Humac kod Lju­ buškog. Odatle se 1690. sele na prostore oko vrgoračko-neretvanskog jezera. Kao što je čest slučaj u narodnim predajama, javljaju se tri brata poput biblij­ skih Hama, Sema i Jafeta, praotaca hamitskih, semitskih i indoeuropskih jezika; Čeha, Meha i Leha, praotaca pojedinih slavenskih naroda, poput tri brata koja na­ seliše i podijeliše Gornja, Srednja i Donja Poljica itd. Tako tri brata DRUŽIJANIĆA odlaze sredinom XVIII. stoljeća: jedan u Planu... treći u Rašćane. Družijanići se i danas ondje nalaze: Dubrava (Metković) 54, Met­ ković 9, Opuzen 4, Plana Istočna 5, Plana Zapadna 40, Rašćane 6 1 . Prezime DRUŽIJANIĆ izrazito j e metkovićko prezime. Prezime je tvoreno od pokraćenog imena Drug, koje se nalazilo u dvočlanim imenima kao prvi (Drugomir), ili kao drugi član (Radidrug). Na ime Drug nado­ dan je danas već "mrtvi" latinski sufiks -ijan(us), kojim su se tvorili posprdni na­ dimci i imena što su izražavala duhovnu manu, poput grubijan "neotesan'', mudri­ jan "mudrijaš'', guzijan, nadimak "čovjeku u Lici koji dobro ne razabire" ili "jako" krčko prezime GALIJANIĆ od gal "čovjek crnih, nečistih osobina". U toj sferi dru­ garstva i druženja trebalo bi tražiti prvobitno značenje prezimenu DRUŽIJANIĆ.

GARZUNOV Ivan Mišlov iz Kali poslao mi je listu kaljskih prezimena da ih "odgonetnem'' te me pozvao na ribu u to pitomo i čuveno ribarsko mjesto. Ispravimo vrlo česte greške: ime Kali na Ugljanu i Sali na Dugom otoku redovito pogrešno sklanjaju: iz 94

Na tragu prezimenima

Kalija, u Saliju itd. Oba se toponima, i Kali i Sali, mijenjaju kao množina imenice kost. Dakle, iz Kali, u Salima itd. Gospodinu Mišlovu sam o nekim prezimenima odgovorio, a o nekima ne znam, kao što je primjerice samotno a "jako" kaljsko prezime Kolega. Ovdje ukratko o prezimenu GRZUNOV. To bi prezime na zadarskom području moglo potjecati od imena Grzogon, po­ tvrđenog u pohrvaćenom liku (Krsogon) već u XIII. stoljeću. Od njega je brojno splitsko i zadarsko prezime GRIZOGONO, a od Grzo(h)un moglo je nastati kaljsko Grzun, od kojega se moglo načiniti patronim GRZUNOV, po tipičnom patronim­ skome modelu na -ov!-ev, -in u šibensko-zadarskom području. Takva su prezime­ na na listi I. Mišlova iz Kali: Trešin, Rakvin, Perin, Lukin, Valjin, Ljubin, Franov, Blaslov, Vitlov, Mišlov, Dundov, Ivankov, Škoijarev. Od oblika Krsogon (grčki Hris6gonos "u zlatu rođeni") nastalo je zadarsko ime Krševan. Neki hipokoristici u Zadru, primjerice Krešo, katkad se oslanjaju na ime tog zadarskog titulara i patrona, a ne na narodno ime Krešimir. Od Krševan latinskim su deminutivnim nastavkom -ul(us) nastali hipokoristi­ ci Kršul!Kršuij, koji se pojavljuju u službi prezimena u Hrvatskom primorju i Istri, a KRŠULJA u Salima na Dugom otoku. Zaveden zadarskim zaštitinikom svetim Krševanom (po kojem su dobili osob­ na imena mnogi zadarski Kreše i Krešimiri) zatomio sam mnogo prozaičniju slut­ nju: da je prezime GARZUNOV od mletačke imenice garzon "dječak, naučnik': ka­ ko je u talijanskom garzone, u francuskom gan;:on, u Istri grizun. Usporedi u ovoj knjizi hrvatska prezimena JuNKO, JuNEK, sicilijansko prezime CARUZO i viško KA­ RUZA, velikogoričko ČEHO, korčulansko PECOTIĆ i druga.

GRGEVČIĆ U Jelsi ih je 9 obitelji. U ostalim mjestima to su jelšanski Grgevčići. Prezime je nastalo od poimeničenog posvojnog pridjeva Grgevac (kao Grginac, ili Jurjevac, Radovac, od kojih onda, kao i Grgevčić, nastaju patronimna prezimena Grginac, Jurjevčić, Radovčić itd.). No ovdje je problem druge vrste. Otkud nastavak -ev (umjesto -ov) iza nepala­ talnog suglasnika? Taj dijalekt čini jedinstvo s viškim dijalektom, pa promjenu Io/ u Ie! u naglaše­ nim nastavcima tumačim kao onu u komiškom govoru, koju sam istraživao, gdje naglašeni nastavak -c,5n u instrumentalu jednine muških imenica prelazi u -en: po­ pen, boben, iivoten . .. , pa i Grgev (umjesto Grgov). Oblik Grgo, umjesto današnjega Giirgo, stariji je oblik, kako potvrđuju stariji hvarski književni tekstovi. U osnovi tog prezimena je ime Grgur, od grčkog oblika Greg6rios, a u vezi je s glagolom gregorein "biti budan, oprezan': Za povijesne podatke čitatelju Prospe­ m preporučujem jelšanski zavičajni časopis koji su izdavali dr. Niko Duboković 95

Hrvatska prezimena

Nadalini i prof. Sibe Grgevčić (!). U tim knjižicama ima mnogo podataka iz jelšan­ skih matica. Odatle sam i sam crpao podatke kad sam obrađivao prezime Palaveršić.

HERMAN Na razglednici je bilo pitanje o prezimenu HERMAN. Prezime je njemačkog po­ drijetla i rasprostranjeno je na hrvatskom sjeveru, osobito u Međimurju: Belica 1'58, Domašinec 1 3, Prelog 7, Ivanovec 2 1, Novakovec 27, Pribislavec 26, ali i drug­ dje. U Dalmaciji je to prezime rijetko, čak i u velikim gradovima, gdje se prezime­ na odasvud "sjate''. Omjer je između Zagreba (68) i Splita ( 13) nerazmjeran. Teško mi je odgovoriti odakle ono u Zadru, a još manje na zadarskom otoku Istu, gdje ih je poslije Drugoga svjetskog rata bilo 1 1. No to bi se ondje lako ustanovilo. HERMAN (njemački Hermann) staro je njemačko osobno ime, a znači "ratnik'; "vojnik'; točnije prevedeno meni ružnom sintagmom "vojno lice'' (Mann f: jala, ufati, Far ( = Hvar), Fojni­ ca ( = Hvojnica) i sl. 183

Hrvatska prezimena

Prezime TAVRIĆ (s uobičajenim završetkom -ic) nalazimo u Kreševu (Split) 9, Osijeku 8 i u Splitu. To prezime, u različitim oblicima (koji su razvili službu po­ sebnih prezimena), nije često. Vjerojatno je stiglo iz Bosne i usidrilo se u splitskom zaleđu. Riječ tafra turskog je podrijetla i znači "drskost, naprasitost". TAFROV je če­ sto prezime u Bugara i istog je postanja. Predaja govori da su TAFRE u Hrvatskoj prebjeglice iz okolice Foče i da su se ovamo doselile na početku XVIII. stoljeća. Kao što u Svinišću uz najveći broj nositelja prezimena TAFRA ( 166) ima mnogo prezimena MIMICA, u Mimicama, i drugdje u Makarskom primorju, uz najveći broj ljudi s prezimenom MIMICA (296) mnogi nose nadimak TAFRA. Pogrešno se misli da su prezime MIMICA dobili po pretku koji je zbog tepanja (mucanja) mi-mi-mi tako prozvan. U osnovi prezimenaMIMICA jehipokoristikosobnogimenaMfmeodMiho­ vil (Miovil) s nastavkom -ica, koji je vrlo čest u tvorbi upravo dalmatinskih prezime­ na: MAROJICA, RADICA, ŠKARICA, NAPICA, SIKIRICA, PAPRICA. Takva su prezimena, ponovimo još jednom, uglavnom hipokorističke izvedenice, patronimi i odgovara­ ju onima na -ić: Lozić - Lozica, Perić - Perica, Bartulić - Bartulica, Vujić - Vujica. Predaja govori da su TAFRE, pod vodstvom rodo čelnika Miovila, došli iz Bosne, te su ih prozvali po njihovu rodočelniku, kao što su to drugi uradili s LETICAMA (: Leto), JAKuLicAMA (: Jakul), BERICAMA (: Bero) itd.

VIOLIĆ To je prezime dubrovačkog područja: Dubi 24, Kuna na Pelješcu 10, Osojnik 65, Prijevor 6, Zaton 1 1 . Kraj koji je imao toliko trgovačkih i kulturnih veza s Ita­ lijom primao je, uz mnoge romanizme, i pokoje romansko prezime: VIOLI, LAVIO­ LA, VIOLINI, VIOLANTE itd. - sve izvedeno od naziva cvijeta viola "ljubica", koji se smatra simbolom ljepote, osjećajnosti i čednosti. Tom prezimenu odgovara naše prezime LJUBIČIĆ, rasprostranjeno u nas uglav­ nom po južnoj Hrvatskoj: Aržano (Imotski) 1 6 1 , Runovići (Imotski) 288, Dubrov­ nik 1 1, Knin 6, Nadvode (Benkovac) 2 1 , Krupa (Benkovac) 33, Nin 48, Split 14, Zadar 14, Letaj (Pazin) 1 3, Rijeka 26; te manje u srednjoj Hrvatskoj: Obljaj (Glina) 87, Pješčanica (Gvozd) 34 i po Slavoniji: Rogulje (Pakrac) 20, Tenja (Osijek) 19, oko Nove Gradiške 1 1 i u Zagrebu 3 1 . U osnovi je prezimena LJUBIČIĆ osobno ime Ljubica, jedno od najstarijih i najčešćih ženskih imena u nas. U vezi s njim je "jako" prezime LJUBIĆ, koje su nosila dva istaknuta Hvaranina: Šime LJUBIĆ ( 1 822- 1896), naš znameniti povjesničar, arheolog i numizmatičar, i Pere LJUBIĆ ( 1901 - 1 952), istaknuti čakavski pjesnik, te prezime LJUBIŠA, koje je nosio samouk pisac Stje­ pan Mitrov LJUBIŠA ( 1 824-1 878). Razumljivo je to stoga što je pridjev ljub'b značio "drag': "mio", "ljubak", što su izuzetno pogodni atributi za motiv imena: Ljubivoj,

··

Ljubmir, Ljubomil, Ljubomisl, Ljubibrat, Ljuban, Ljubo, Ljubiša, Ljuba, Ljubica; Bo­ goljub, Dragoljub, Rodoljub ... , od kojih su neka potvrđena vrlo rano u spomenicima. Konačno, od osnove ljub- tvorene su, između ostalih, imenice: ljubav, poljubac, naziv ljupkog proljetnog cvijeta ljubice, latinski viola. 184

Od najkraćih do najdužih

Nakupi se u tim našim razgovorima mnogo pitanja o prezimenima i oko njih: te koja su prva, koja najčešća, te koja su izrazito naša ili izrazito tuđa, koja su naj­ duža, a koja najkraća. Takva me pitanja manje zanimaju. Kao višegodišnji voditelj ispisa i suured­ nik Leksika prezimena Hrvatske nailazio sam na prilično duga i na izuzetno kratka prezimena, ali kako te neobičnosti ne pripadaju znanstvenoj problematici, nisam ih posebno bilježio. Učinili su to u dokolici drugi prema mojoj knjizi. Evo najkra­ ćih: AGG, AGH, EHL, EKL, ISA, KHA, KIE, OcH, ČIHL, F6... i onih kraćih, fonetski pisanih: Ač, Ać, Bu, CE, EK, ER, FA, Fo, IL, IM, Jo, LE, OF, OT, Po, RE, UJ, UL, Us, VE ... Pridodajem im neka češka: CE, DE, HA, OT, RA, VA ... (M. Knappova). Kao da su kineska! Ili, da se našalimo, kao stvorena za križaljke! O njima ne znamo mnogo. Mahom su strana, vrlo reducirana, a njihova fonet­ ska slika još ih je skratila i udaljila od izvornog korijena. Tako je prezime EM/EHM usvojeno iz njemačkog EHM ( < OHEIME), koje je u njemačkom značilo "ujak': Neka su prezimena onomatopejskoga postanja: FRK, CvRK, KLAP itd., te im je teško ući u etiologiju i u etimologiju. Najduža još nitko nije istražio. Čini mi se da ih valja tražiti u muslimanskim prezimenima sastavljenima od udvojenog.imena (ABDULHALIMovrć), od neke ri­ ječi za oslovljavanje, kao mula "gospodar", koja se dodavala imenu učena čovjeka (MULAIBRAHIMOVIĆ), od titule, npr. hadži, koja se dodaje imenu onoga tko je oba­ vio hadž (= hodočašće u Meku) i postao hadžija (HADŽIMEHMEDALIJIĆ). Sin hadži­ je zvao se hadžić "mladi hadžija': što je vrlo često muslimansko prezime - HADŽIĆ.

ČOLAK/KOLAK Uz dva prezimena iz naslova prokrijumčarit ćemo i treći lik SOLAK. Ali redom. Najprije ČOLAK. Prilično "jako" prezime. Najčešće oko Knina (Golubić 54, Ljubač 20), Drniša (6, Žitnić 8), Sinja (Ogorje Gornje 52), a ima ga u Površju (Zadar) 17 i po Slavoniji (Batina 5, Đakovo 6, Jakobac 8, Novaki 1 2, Slatina 13). U vezi su s njim prezimena ČoLAKovrć: Gradište kod Županje 79, Vrbnik kod Knina 40 i po 185

Hrvatska prezimena

Slavoniji oko Vinkovaca (Otok 16, Podgrađe 75, Prkovci 1 8, Vinkovci 41) i Valpo­ va (Šag 3 1 , odatle prezime ŠAGI "stanovnik Šaga" mađarske provenijencije). S ob­ zirom na isti areal prostiranja, pretpostavljam da su u etimološkoj vezi prezimena hipokorističnog postanja: ČoLO (oko Sinja 40), Čouć (po Slavoniji, osobito u Ra­ jinu Polju 37), čowv1ć (oko Knina, a poglavito u Tepljuhu 253!). Sva se prezimena izvode od turskog ir). Na Braču: JAKiR. To što moj čitatelj nalazi prezimena slična svojemu u SAD, Izraelu i Rusiji puka je suzvučna slučajnost i ona s brelanskim Jakirima nema nikakve veze. U nas je to biblijsko ime Jahoqobh "koga Bog štiti" dalo po latinskom uzorku imena Jacobus prezimena: JAKOBČIĆ, JAKOBEC, JAKOBI, JAKOBOVIĆ itd. uglavnom u sjevernoj Hrvatskoj, odnosno likove sa /v/, koji se naslanjaju na grčko-bizantske uzore: JAKOVAC, JAKOVČIĆ, JAKOVIĆ, JAKOVINA, JAKOVLJEV itd., i to pretežno na jugu, na davnašnjem bizantskom upravnom području. Promjenom usnenog suglasnika !bi u /p/ nastali su likovi JAKOP, JAKOPAC, JA­ KOPEC, JAKOPANEC, JAKPEC, JAKOPIĆ, JAKOPOvIĆ, i to opet na sjeveru Hrvatske i po Sloveniji, a kad /b/ prelazi u lm/, npr. u JAKOMINIĆ, JAKOMINI, JAKOMIN, u 197

Hrvatska prezimena

tome vidim utjecaj talijanskih likova ( Giacomo i sl.), o čemu mi svjedoči razmještaj tih prezimena po kvarnerskim otocima. Prezimena s osobnim imenom fakub (JAKUBIN) i njegovim hipokoristicima Kuba, Kubala, Kubiček, Kubeš itd. dala su istooblična češka i slovačka prezime­ na rasprostranjena u češkim i slovačkim naseljima i u njihovu širu susjedstvu po Slavoniji.

KALITERNA Unatoč opetovanom traženju mojih čitatelja, odgonetku toga prezimena ne znam. Navodno u toj lozi postoji nekoliko hipoteza, ali mi ih čitatelji u pismu nisu priopćili, a ja drugih podataka nemam. Utoliko je teže što je KALITERNA isključi­ vo splitsko prezime ( 1 1 6), pa nemam mogućnosti poredbenog istraživanja. To što pišem o njima valja shvatiti kao pretpostavku. Smatram da je KALITERNA bio nadimak i kasnije se ustalilo kao prezime, po­ gotovu što nalazim da je u nekima od njih sačuvano hrvatsko prezime Mihaijević. Držim da je prezime KALITERNA grčko-talijanskog podrijetla, ali mu drugi dio (-terna) ne znam objasniti. Potvrdu svoje pretpostavke nalazim u prezimenima nadimskog postanja: Kala­ botta (Opatija 2, Rijeka 6, Senj 16) i Kalebota (Pag 6, Split 9, Šibenik 5, Trogir 13) sa značenjem "lijepa bačva''. Po bačvaru je motivirano splitsko prezime BoTTERI. Navodim usput da u Splitu postoje toponimi: staroromanski Duje (: dolia "bačve") i mlađi hrvatski Bačvice. U prvom dijelu prezimena KALITERNA nalazi se grčki pridjev: kal6s u novogrč­ kom kales (čitaj kalis), a znači "lijep''. Taj se pridjevak u južnoj Italiji (stara Magna Graecia) i u nas dodavao ispred imena i ispred imenice, osobito u nadimcima. Po­ tvrđuju to današnji brački nadimci Kalajure, Kalaive ("lijepi Jure, lijepi Ive"), Kali­ fornez ("lijepi pećar") itd., koji pokazuju kako se grčko-talijanska tvorba s juga Ita­ lije prenosila ovamo i na naše nadimke. S juga Italije, gdje je starogrčki foannes (Ivan) dao novogrčki oblik Janj ( uspo­ redi i drugdje u sferi grčkog utjecaja npr. kir fanja) javlja se već u srednjem vijeku osobno ime Kalojan i ime sela Kalujanjevci. Uspostavit ćemo tvorbeno istu, ali izrazito talijansku paralelu splitskom prezi­ menu KALITERNA šibenskim prezimenom BELAMARIĆ, kojih je u tom gradu oko 400. U prvom dijelu toga prezimena je talijanski pridjev bello "lijep': dodan osob­ nom imenu od kojega je tvoreno patronimsko prezime. Upozorit ću opet na brač­ ke nadimke: Belomo (: Belluomo "lijepi čovjek), Belaboka (: bellabocca "ljepousni"). Svi oni pokazuju životnost te tvorbe s pridjevom kal6s i bello u našim prezimeni­ ma i nadimcima. No prezime KALITERNA ostaje mi i dalje zagonetno!

198

Na tragu prezimenima

KIRIGIN Na popisu prezimena koja mi zadaju glavobolje našlo se i prezime KIRIGIN. To je rijetko prezime. Uglavnom ga ima u Mircima (82) i u Splitu (39), gdje se javlja i varijanta Chirighin. Zagrebački Kirigini doseljenici su iz Miraca. Brački su Kirigini podrijetlom iz Omiša. Godine 1 748. zapisan je Starčević detto Chirighin. Taj poda­ tak dokazuje nadimački postanak prezimena. Prezime KIRIGIN, kako mi to pokazuje njegov talijanizirani lik, u jezičnom je srodstvu s talijanskim prezimenom CHIERICO, CHIRIG(o) ( + -in). Oslanja se na imenicu clerico (clericus) "svećenik" (nasuprot laiku), "bogoslov': "mladi klerik': Oblik sa /i/ Chirico proširen je bio na srednjovjekovnim teološkim školama Genove, Padove, Firence i Siene. Odatle je vjerojatno baštinjen u nas. U istom je značenjskom polju prezime ŽAKNIĆ (na Korčuli), od latinskog dia­ conus "klerik': negdje i "ministrant': npr. u Pučišćima. Žakan se spominje godine 1288. u Vinodolskom zakoniku u ovom kontekstu: :žakan ubo ki za biskupom stoji

u toj istoj crikvi zove se hrvatski malik, a vlaški macarol. To je, koliko znam, jedno od prvih spominjanja naziva hrvatskoga jezika. KRCE

To rijetko prezime u vezi je s pridjevom krcat "pun čega: "nabijen do vrha': Me­ taforičkom slikom te predodžbe razvio se hipokoristik krca (Lika) za "žensko trbu­ šasto čeljade': krcanja za "trbušasta čovjeka': crnogorsko osobno ime Kfcin i naše Krceta. S njima je u vezi prezime KRCULIĆ u Istri, vjerojatno (zbog -ul i razmješta­ ja u Istri) vlaškoga podrijetla (: Krco < Chirsto) (v. J. Jordan, Dicfionar al numerol de Jamilie romane�ti. Bucure�ti 1 983, s. v.). Smatram da se sinjsko prezime KRCE moglo razviti izravno od imenskog (ne imeničkog) hipokoristika Kfce, što je pokraćeno ime od dvoleksemnoga KRCIVOJ (i sl.), koje je potvrđeno kao prezime u Vranovu Dolu (Jastrebarsko) 39 i u bližoj okolici.

KVARTUČ Redovito sam obasut rijetkim, neobičnim prezimenima poput prezimena Zdenka KvARTUČA iz Biograda. Njegova je dvojba: je li prezime od talijanskoga guardia "straža'' ili od quarto "kvarat, četvrt"? Za posljednje značenje u mletačkom postoji imenica quartuz, pa bi prezime moglo biti nadimačkog postanja. To prezime nalazim u samo dva sela benkovačke općine: u Polači (toponim od romanskog palatia "poljska kuća'') 1 O, i u Šopotu (od slavenskog sopot "mjesto gdje voda sopće'', "podvodno tlo" i gdje su nađeni znameniti kameni natpisi kneza Bra­ nimira iz IX. st.) 13. U prvom je mjestu nađeno romanskih, a u drugom vrijednih starohrvatskih arheoloških spomenika. 199

Hrvatska prezimena

Ono je mnogo mlađe. Vezu mu vidim u talijanskom liku GUARDUCCI (izgovo­ ri Gvarduči). Česta zamjena zvučnih bezvučnima, /g/ sa /ki i /t/ sa /d/ dala je da­ našnji oblik prezimena. U talijanskom se to prezime veže s prezimenom Dioguardi ("Gospode saču­ vaj!"). Po tome posljednje prezime pripada istoj semantičkoj skupini prezimena kao, primjerice, i prezime KRLEŽA.

MAČINKO Nikola (Nino) MAČINKO, Crnogorac podrijetlom, ali već dugo nastanjen u Dubrovniku, ljuti se što mu Dubrovčani njegovo prezime prekrajaju po uzoru na svoje prezime MARČINKO. Zanimljiva je njegova "priča'' kako su se prije prezivali ]elić, ali ih je kralj Niko­ la zbog junaštva preimenovao u Mačinko (po maču). U takvu priču ne bih povjerovao. Smatram da je prezime talijanskog podrijetla (kao i mnoga druga prezime­ na na današnjem Crnogorskom primorju). Uzorak mu vidim u vrlo frekventnom prezimenu Ma(n)cin, Mancini, rasprostranjenu po svoj Italiji i u liku Mancinus, potvrđenu kao nadimak od XI. do XII. stoljeća, a znači "čovjeka koji se služi lije­ vom rukom kao jačom i spretnijom od desne". Usporedi naša prezimena LEVAK, LIVAK, LIVAČIĆ, LIVAJA, ŠUJICA ( : šuj "lije­ vi"), češko prezime KRŠNJAVI (= ljevoruki) itd., koja smo već spominjali. Prezime MARČINKO, kojim zamjenjuju prezime našega čitatelja izvedeno je od hipokoristika Marčin, nastaloga od temeljnog imena Marko, kao i MARKAČ, MAR­ KELJA te druga prezimena raspoređena dinarskim gorjem.

MALENICA i MALETA Već smo spominjali da se među visokim Crnogorcima ističe prezime DROB ­ NJAK ( : drobni "sitni"). Među visokim Dinarcima "jako" je nadimačko prezime MALENICA: oko Drniša, odakle potječu mnogi naši košarkaši (Brištane 12, Dri­ novci 12, Kaočine 44, Ključ 9 1), oko Metkovića (Borovci 66, Metković 23), oko Ši­ benika (Biranj 28), Sinja (Milešina Mala, = M(ah)ala, 6 1), Splita (Ostrovica 33), Imotskog (Ričice 1 18). Pridjev mal(i) i njegova izvedenica malen rabi se u tvorbi imenica koje označa­ vaju djecu: malac (prezime MALČIĆ po Slavoniji te MALEC i MALEK po hrvatskom Zagorju), mališ(a) (prezime MALIŠ), te za nazive životinja i ljudi: maleš(a) "muško dijete" (prezime na -ić MALEŠIĆ), malen(a) naziv za "mlado stvorenje": prezime na -ić MALENIĆ i na -ica MALENICA itd. Istoga je postanja ime i prezime MALETA (kao što je !veta u Puli ili ]ureta u Ši­ beniku), koje kao prezime nalazimo u Istočnoj Plini (Metković) 2 1. Vidi glosu o prezimenu DOBROTA. 200

Na tragu prezimenima

Mnogo je zastupljenije od Maleta izvedeno prezime MALETIĆ, koje je osobito brojno po Slavoniji. Među tim nositeljima je i izdavač ove knjige, kojemu dugujem veliku zahvalnost za popularizaciju hrvatske onomastičke problematike. Pridjev mal(i)/malen(i) (= "mlad", "omanji rastom") čest je u tvorbi prezime­ na i u drugih naroda: njemački KLEIN, mađarski K1š, talijanski P1cc0Lo, P1cco­ LOMINI, PICCOLOMO (= "mali čovjek"), te mletačka prezimena PICULIN, PICULI, od kojih su korčulanska P1cuLo, zadarska P1cuuć i bračka P1cuLov1ć, te vlaš­ ko MICULINIĆ.

ROMAC i RoNČEVIĆ Nisu u pravu moji čitatelji koji mi pišu kako je RoMAC tipično sinjska, a RoN­ ČEVIĆ tipično šibenska prezime. Doduše, Romaca je u sinjskim Glavicama najviše, čak u 30-ak obitelji, ali je prezime "rasuto" posvuda.

Rončevića ima također posvuda: u Golubiću (Knin) 28, Jesenicama (Benko­ vac) 1 18, Kuterovu (Otočac) 130, Splitu 38, senjskoj okolici (Stocu 5 1 , Veljunu 26), u zadarskoj općini (Islamu Latinskom 18, Vrsima 39), Zagrebu 46, Slunju 26, Đe­ vrskama 28, te u selu koje je po njima prozvano - Rončevićima (Metković) 83. Moji čitatelji već zasigurno znaju da prezime koje je rasuto posvuda ne valja svaditi u isto, zajedničko rodoslovno stablo. Oba ta prezimena, međutim, nastala su na štokavskom jezičnom području, ko­ je u svojem govoru nema glasa /h/, jer je obama prezimenima u osnovi pridjev (h)rom, odnosno imenica (h)romac "čovjek koji hramlje''. Slične tjelesne mane bi­ le su važan pokazatelj u identifikaciji neke osobe. Usporedi prezimena KLJAKO­ VIĆ, ŠEPONJA, ŠEPIĆ, Conć, ČOPAC (u poljičkom primorju), ČOLAK (turski r - l (kao Zebro za re­ bro). VRNOGA je iste tvorbe, jer noga u zemljopisnoj terminologiji označuje "okra­ jak zemlje': a naravno i VRPOLJAC, prezime koje uglavnom susrećemo po Baniji. Zemljopisni termin vrh, koji u imenovanju ima uočljivo obilježje (vidljivo, iz­ dvojeno, visoko... ), vrlo je čest u prezimenima: VRHARA po Zagorju, VRHOVEC po Zagorju i Sloveniji, VRLJAK po Slavoniji, CRNOVRŠANIN po Crnoj Gori itd. Vrh- je potvrđeno u Hrvata i kao osobno ime: Vfho (: Vrhoslav). Nisam siguran bi li ovamo trebalo pribrojiti lička prezimena VRKLJAN i VRK­ LJANIN, ako se u njima zbila inače česta zamjena grlenih suglasnika h i k. Uspore­ di lički klapac (od hlapac). Riječ vrh ima još jedno zanimljivo značenje orijentacijska i znači "istok''. Vrh­ mljeće je ime za istočni dio otoka Mljeta, Vrhbrača do u XIX. stoljeće bilo je ime za Sumartin, najistočnije bračka naselje, Vrdolja su na mojim terenskim istraživanji­ ma redovito bili istočni dijelovi dolaca, dolina, udala. Vrhovnjaci su otočići Lasto­ vu na istok, a dijele se na gornje i donje ( dijalekatni Gornji i Dovnji škoji), pri čemu gornji znači također istočni, a donji zapadni. Etnolozi drže da su takva imenovanja u vezi s pučkim poimanjem Sunčeve putanje, koja na istoku ide gore prema vrhu, a na zapadu dolje prema podanku. Ne treba se stoga iznenaditi ako čujemo od kakva starijeg pomorca da plovi gore u Dubrovnik i dolje put Trsta. Naše iskrivljene zem­ ljopisne predodžbe gore/dolje, stečene optičkom varkom na izvješenom zemljovi­ du, daleko su od onih iskustvenih orijentacija starih pastira, težaka i pomoraca, koje su, na žalost, već daleko odmakle na putu u zaborav. Usp. prefiks vrh u ime­ nima mjesta: Vrhbosna (srednjovjekovno ime za Sarajevo i područje oko izvorišta Bosne), Vrhbosanje, Vrhrika, Vrgorac, Vrpolje, Vrpeč, Vrhslemen itd. Povijesni toponimi: Gornja i Donja Dalmacija, Gornja i Donja Panonija, Bijela i Crvena Hrvatska imali su takva orijentacijska obilježja. Vratimo se VRDOLJACIMA. U staro doba postojale su hrvatske župe Vrhdol i Vrhgor. Od posljednjeg je imena nastala naseobinsko ime Vrgorac u Dalmaciji, rodno mjesto Tina Ujevića ( 1891 - 1 955). Drugoj župi Vrhdol bilo je sjedište u Zagvozdu (zabiokovskom). Ta­ mošnje etnička prezime VRDOLJAK motivirana je pripadnošću župi Vrhdolu. -

209

Nazivi životinja u hrvatskim prezimenima

Prvo čovjekovo zanimanje bio je lov. Čovjekov usud od samoga je početka ve­ zan uz životinjski svijet. Nazivi životinja koje su ga okruživale, kojih se bojao i koje je lovio da bi se prehranio, odjenuo i obuo, koje je pripitomljavao da bi mu poma­ gale u prehrani i u radu, pripadaju najstarijem leksiku. Nekim važnijim, uglavnom domaćim životinjama, ljudi su nadijevali posebna vlastita imena. Mnoga od tih imena imaju iste motivacijske pobude kao i osobna imena, nadimci i prezimena. :Životinjski svijet duboko je prepleten sa životom ljudi. Pogotovu je tako bilo u dalekoj prošlosti, od "raja zemaljskoga': gdje je prvi nesporazum nastao sa zmijom, kada je čovjek izgubio besmrtnost. :Život je ljudi prožet životom životinja (obje su riječi od istog korijena). U starih Grka bog Pan predočavan je obličjem ovna, bog Jupiter u Rimljana obličjem vola. Ivan Krstitelj, odjenut u kostrijet, nazvao je Isu­ sa "jaganjcem Božjim': a Duh Sveti prikazivan je obličjem golubice. S kršćanstvom nestaju sfinge, kentauri, sirene i klanjanja zlatnom teletu. Degradacija životinja u kršćanstvu nastala je prihvaćanjem aristotelizma, koji životinjama priznaje dušu (latinska riječ anima "duša'' i animal "životinja'' imaju isto jezično ishodište), ali im je zanijekao razum, jer je čovjek jedini animal rationale. To mišljenje preuzeo je kasnije i sveti Toma Akvinski. Planina nad Zagrebom zove se Medvednica, brdo nad Splitom naziva se Kozjak, a planina nad ulaskom u Istru Učka, tj. Vučka, po (v)uku. Brač nosi drevno ilir­ sko (mesapsko) ime: brentos "jelen': koje Grci prevode kao Elaphusa, prema grčkoj imenici elaphos "jelen''. Jelena drži za rogove božica lova Artemida kao povlašte­ nu životinju u posvećenim gajevima. Prisjetimo se Jelenskih otoka pred Dubrovni­ kom, koji su poznatiji kao Elafiti. Na jednom od njih, na Koločepu, zabilježio sam ime najvišeg brda. Zove se Brač. Sve su to slojevite jezične nataložine iste motivi­ ranosti po nazivima životinja (zoonimima). Oni koji poznaju Kornatske otoke sjetit će se imena: Prč "neuškopljeni jarac", Puh, Ošijak (: osal "magarac"), Krava (talijanski: Vacca), Kozliir, Konj, Kobl'la, Kalebi'ć (: kaleb = galeb), Gi'ra, Petelfn (talijanski: Galo) itd. Koliko li je takvih imena motiviranih nazivima životinja! -

210

Na tragu prezimenima

Nije ni čudno. Pokušaj spoznavanja i prihvaćanja svijeta oko sebe počinje ime­ novanjem. Lovom je uspostavljena najprvobitnija veza čovjeka i životinje. Razvit­ kom stočarstva produbljuje se taj doticaj sa životinjama. Luče se zvijeri od kori­ snih, domaćih životinja. Prvi ljudski crteži u špiljama Altamire i drugim špiljama predočavaju prizore lova i svijeta životinja. Mnoga mitološka bića: satiri, sirene, vi­ le, sfinge, kentauri. . izražavaju čak i oblično prožimanje čovjeka i životinje. Prva imena u Slavena, pa i u Hrvata, motivirana su nazivima životinja. Bilo je to u fazi totemizma, kad se duboko vjerovalo u srodničke veze ljudi i životinja. Ži­ votinjski motivi živo su prisutni u hrvatskoj usmenoj književnosti, u kojoj zmajevi otimlju djevojke i žene se princezama, u kojoj se ženici pretvaraju u labudove i kozli­ će, djevojke u žabe i zmije ... U takvom okružju nastaju naša imena: Oral, Sokol, Rak, Jež, Lisica, Medved, Vuk, Pauk, Golub, Zec, Grlica, Kraguj, Kos. , koja su imala pro­ filaktično, zaštitno značenje: dojenčad, koja je često umirala, štitila su od zloduha. Od tih i takvih imena tvorena su najstarija hrvatska prezimena i mnogi nadim­ ci, koje u davno doba nije bilo moguće uvijek razlučiti od osobnih imena. Gotovo i nema životinjskog naziva, od kukaca (Komar, Obad, Sršen) do zvijeri (Čagalj, Šetka "lisica: Vuk), koje ne bih našao kao osobno ime, nadimak ili prezi­ me. Evo nekih primjera: Bilan (vol bijele dlake): prezime BILANOVIĆ; ZELAN (konj zelenkastih očiju): ime i prezime ZELAN(ov1ć); Lisa (krava s čuperkom bijele dla­ ke): prezime LISAK; VRGOOČ (ovan izvrgnutih očiju): prezime VRGOČ; RAKOČ (bi­ će očiju kao u raka): prezime RAKOČ(Ev1ć). Negdje, primjerice, u imotskom kra­ ju, imenom s brzim naglaskom (kao u rl'ba) tvore se imena za domaće životinje: Gara, Ruža, a imenom s dugosilaznim akcentom (kao u zmija) osobna imena od milja: Gara, Ruža. Klasificiramo li životinjske nazive koji se pojavljuju kao osobna imena, nadim­ ci i prezimena, uočit ćemo te motivacijske skupine: - zvijeri: ŠETKA (prezimena oko Metkovića), ČAGALJ (oko Imotskoga), }Ež(1ć) (oko Čazme i Vrbovca), KuNA(c) (oko Sinja), zatim: Ris, SRNA, LANE, Ko­ šuT(Ić), }ELEN(1ć), PuH, VIDRA, VuK, ZEc... - domaće životinje: BAK/BAKo/BAč1ć ( = bik), JuN/}UNKO/JuNEK/UNAC/UNEŠIĆ (od jun "mlad': usp. junac, junica), PR.č, KOZA, KONJ, KOBILA, MAČAK/MA­ ČEK/MAČICA/ MAČKOVIĆ... - ribe: GERA (oko Dubrovnika), GIRIN (na Murteru), SRDELIĆ (Split), SARDELIĆ (Blato na Korčuli), GRUJ, HLAP, PIŠKOR, KARAS, RAK, ŠKOBALJ... - ptice: Kos(1ć), GAVRAN, VRANA, SvRAKA, SovA, 0REB/}AREB, JAREBICA, KRA­ GUJ (= jastreb), SLAVIĆ/SLAVUJEVIĆ (prezime pretežito po Slavoniji), SLAVIČEK (prezime pretežito po Zagorju i Međimurju), VRABAC/VRABEC/REBAC/REPAK, SoKOL(1ć), DRAKUL(1ć) (= zmaj), ZMAJ(Ev1ć), ZMAJILO, GOLUB (i talijanski prezime FALCONI), ĆUK, Sov(1ć), PIVAC/KOKOT/PETEH, GALEB/KALEB(Ić) - gmazovi: GuJINA (Trogir), GUJIĆ (Metković, Imotski), GuJINOVIĆ (Metković), ZMAJEVIĆ (Boka kotorska), ZMIJAREVIĆ (Metković) ... - kukci: KuKEC (u Podravini), SRŠEN (na Mljetu), PAUK (Split, Dvor na Uni), ČE­ LA/ČELIĆ/ČELEC/ČELICA (u Benkovcu), OBAD (prezime u Konavlima) itd. .

..

211

Hrvatska prezimena

U vezi sa životinjama nastali su nazivi za zanimanja koji su često postaja­ li prezimena: KONJEVOD, PRAŠĆAR, SVINJAREVIĆ, KRAVARIĆ, GovEDARIĆ, SOKO­ LAR, VoLAR(Ić), PTIČAR, RIBAR(Ić), ZMIJAREVIĆ, KozAR, LISIČAR, RAKAR(Ić), PuHAR(Ić), OvčAREK, KuNARIĆ itd. Spomenuto je već u ovoj knjizi kako se nigdje u slavenskom svijetu ne javlja­ ju imena i prezimena motivirana vukom kao u brdskom središnjem južnoslaven­ skom jezičnom prostoru. Čak su i osnove toga naziva vrlo izdiferencirane: vuk-: VuKIĆ, VuKAŠIN, VuKOJE, VuKOMIL, VuKOTA, VuKAs, VuKASOVIĆ, VuKOJEVIĆ... vuc-: Vuco, VucIĆ vuč-: VučEMIL, VučKO, VučKOVIĆ, VučEVIĆ, VučINA, VučrnIĆ, VučICA ... vuj-: VuJO, VuJIĆ, VuJEVIĆ, VuJICA, VuJČIĆ, VuJKO, VuJKIĆ ... vul-: VuLE, VuLIĆ, VuLETA, VuLETIĆ, VuLovIĆ, VuLAS, VULASOVIĆ ... U Konavlima je u XVII. stoljeću gotovo polovica muškaraca (!) nosilo ime Vu­ ko, koje se miješalo s Luko ( : latinski lupus "vuk''). U primorskim gradovima u srednjem vijeku, gdje je živio stari romanski živalj u jezičnoj i biološkoj simbiozi s Hrvatima, koji su postupno ulazili u grad, potvr­ đena su mnoga prezimena po životinjama: CAPRA, CAPRINA ( = koza), CHAGNA (= pas), GATTUS (= mačak), 0RS0/0RSAT (= medvjed), LOKARDA itd., te hrvat­ ska imena: KošuTA, LISICA, KOKOT, LABUDICA, PAUNO, PETELINO ... Među njima je bilo mnogo nadimaka kao CACIALUPI (= lovivuk), MAGNAVACCA (= kravožder), ScozOBOLCHA (= Skočibuha), pa i mnogo drastičnijih koje spominjem na drugo­ me mjestu u ovoj knjizi. I danas su u modi osobna imena motivirana nazivima životinja, ali više nema­ ju nekadašnju profilaktičnu funkciju. Zastupljena su obilno u Albanaca i u Buga­ ra, ondje gdje je u bivšim ateističkim režimima prekid sa svetačkim imenima bio nagao i nenaravan. Naravno, od naziva životinja ne tvore se više prezimena, jer je ta imenska kate­ gorija već odavno zatvorena i ne obnavlja se. Mnoga imena, nadimci i prezimena o kojima je bila ovdje riječ pomažu nam obnoviti onaj davni prisni dodir s prošlošću u kojoj je čovjekov i životinjski svijet bio prožet zajedničkim biljegom materijalne i duhovne nadgradnje u kojem su na­ ša imena, nadimci i prezimena nalazila pobude svojega nastanka. Baš kao što se danas mnoga imena ljudi (ne uvijek s mnogo ukusa) prenose na kućne ljubimce, prije svega na pse i mačke. ARAS i KARAŠ

Kapetan Vinko ARAS očito je podrijetlom Šibenčanin. Ondje je najveći broj ARASA, čak 50 obitelji s preko 1 50 nositelja toga prezimena. Prezime ARAS vezujem uz izvorniji oblik KARAS. To je vrlo često prezime u za­ padnih Slavena i susjednih naroda. U nas ga susrećemo po Kordunu i Banovini (Vojnić, Gvozd) i po Slavoniji. KARASEK je oko Daruvara, KARASI oko Belog Ma212

Na tragu prezimenima

nastira, KARASIĆ oko Čazme, KARASOVIĆ oko Vukovara, KARAŠ oko Gradiške, a KARAŠIČ oko Čazme, svaki oblik prezimena u svomu "ataru". Oblici KARAS/KARAŠ prostiru se dakle po sjevernoj Hrvatskoj. Varijanta toga prezimena s čestom zamjenom početnoga !ki sa /h/ (hrušva, nohat, prezime HAR­ LOVIĆ na Pelješcu itd). U liku HARAŠIČ javlja se u Splitu 13, na Braču (Milna 35, Nerežišća 3 1) i u Starom Gradu na Hvaru 14, dakle u južnom arealu. Moj čitatelj zna da se ARASI javljaju u šibenskim dokumentima vrlo rano kao HARASOVIĆ, prezime koje je kasnije preoblikovano u ARAS. Tako je bilo i u bračkih HARAŠIĆA. Oni se od god. 1625. bilježe kao KARAŠIĆ, 1665. kao HARAŠIĆ, a zatim kao ARAŠIĆ i ARAS. To je put toga prezimena. Sva navedena prezimena imaju počelo u imenici karas, nazivu za vrstu slat­ kovodne ribe. Izvorna su se prezimena najbolje sačuvala na sjevernim riječnim lovištima. Na primorju gdje je naziv te slatkovodne ribe nepoznat, nastupila je promjena /ki u Ih/, pa su tu nastala prezimena HARAŠIĆ i sl., a ispuštanjem glasa /h/ u kra­ jevima gdje se taj suglasnik ne govori nastalo je prezime ARAS, i to pokraćivanjem od patronima ARASOVIĆ, kao što je šibensko prezime ŠUPUK nastalo od prezimena ŠuPUKOVIĆ. Ta je pojava prilično mlada i česta u zagorskim prezimenima. Ponovno se vraćam kapetanu ARASU. On je, naime, na putovanjima vidio tur­ sku rijeku Aras i zapamtio njezino ime, u Izmiru je sreo vlasnika dućana koji se zvao Aras itd. Ta imena nemaju jezičnih doticaja s njegovim prezimenom. Aras je slavensko prezime od naziva karas/haras, poznatoga u slavenskih susjeda: mađar­ ski karasz, rumunjski cara� itd. Moguće je ipak računati na iskrivljeni oblik pre­ zimena KARADŽ(1ć) > KARAČIĆ, turski karača "crnomanjast čovjek'', no za takvo izvođenje nemam dokaza.

BAUČIĆ i BAKOVIĆ Prezime BAuč1ć odlikuje se malom zastupljenošću, jer se nahodi samo u Zad­ ru i Poljicima. S njim je u vezi prezime BAUK, koje nalazimo u Imotskom 7, D. Lap­ cu 1 2, u splitskim Lokvama 23, te u Pučišćima 47. Ti brački doseljenici su iz Loka­ va Rogozničkih, gdje ih je danas mnogo manje (25). Ime (i prezime) Bauk pripada pučkoj mitologiji "utvara'', "živo strašilo''. Njegov je postanak onomatopejski (nastao oponašanjem glasova), bau-bau, poput zavi­ janja vuka, slično kao kukukviža, kukavica (: kukati), kvočka (: kvocati), cvrčak (: cvrčati), bauk (: baukati). U bračkim se maticama uz prezime BAUKOVIĆ nahodi alternativni oblik BAKO­ v1ć. To prožimanje prezimenskih likova pokazuje i semantičko prožimanje, pa se u pučkoj predaji i bako navodi kao mitološko biće. Prezimena BAKOTIĆ, BAČIĆ, nadimak BAKA, međutim, imaju drukčiju etimo­ logiju. U vezi su s imenicom bač ( < b'bk-b ), a naziv je značio "bika'', "ovna'', a onda u prenesenom smislu "jaka, nabijena čovjeka'', kako se to do danas vidi u fiziološkom 213

Hrvatska prezimena

smislu u potomaka obitelji s nadimkom Baka. Prezime BAKO nalazi se po Istri, BA­ Koč u Brijesti na Pelješcu, BAKOTE u Podstrani (Split) i u Zupi Gornjoj (Imotski) 49, a BAKOTIN (od Bakota) u Kaštel Sućurcu 55, te najzastupljeniji oblik BAKOVIĆ, za koje se interesira moj splitski čitatelj (koji bezrazložno želi ostati anoniman). BAKOTIĆA ima osobito mnogo u sinjskoj krajini (Bajagić 45, Bračević 38, Ramljani 48), u drniškoj okolici (Parčić 69, Plavljane 39) u Splitu 59 i na Braču (Bol 1 1, Mur­ vica 23, Nerežišća 28). Usporedi također prezimena BAČ, BAČIĆ i dr. Moj čitatelj je po podacima koje iznosi vrijedan istraživač toga prezimena. On je jedan iz one manjine koji dobro rasuđuje i ne vidi, kao mnogi drugi, u svojem prezimenu neko "uzvišeno" podrijetlo: "znam da su bili velika sirotinja - progna­ nici, izloženi svim mogućim patnjama uzrokovanim raznim najezdama''. Draga mi je bila ta trezvena prosudba, jer takva nam je doista bila povijest, a povijest koja je u prezimenima najobjektivnija je i najživotnija, jer ju je pisao sam puk i pohranio u tim spomenicima svojega pamćenja! Moj čitalac je istražio da se splitski BAKOTIĆI pojavljuju na nekoliko lokaliteta, i to u Velom varošu i na Dobrom (Bakotića guvno u današnjem splitskom središtu) te ih slijedi od XVII. stoljeća, otkad i ja pratim bračke BAKOTIĆE. Nije nevažna paralela, osobito za BAKOTIĆE u Splitu i koje druge po primorju, s furlanskom imenicom baco (i prezimenom od nje), a znači "uomo corpulento, grosso': kao stvorena za našeg Bakonju fra Brnu i u bliskoj vezi sa značenjem koje je u našoj imenici bak. Ta sam prezimena etimološki vezao s imenicom bik (bykb ), koja je kao i bauk nastala onomatopejom bu ( < by), što je u glagolu bukati (ruski bukat "dugo i tam­ no vikati"), kako se navodi u slavenskoj etimološkoj literaturi. BRAVAČIĆ

To je izuzetno rijetko prezime. Za nj se zanima Milica Bravačić iz Dubrovni­ ka. Obitelj je onamo doselila iz Trebinja i već je četvrta generacija BRAVAČIĆA u Gradu. U vezi s pučkim poimanjem prezimenskog sadržaja čuva se predaja da su uz­ gajali brave. Za to udomaćeno dubrovačko prezime tražim drukčiji postanak. U osnovi je prezimena naziv vrabac, koji u Dubrovniku glasi brabac (kao bri'eme umjesto vrijeme). Nazivi te seoske ptice različiti su u pojedinim dijalekat­ nim krajinama. U kraju gdje se zove oreb(ac) javljaju se prezimena 0REB, osobi­ to u Veloj Luci 239 i Blatu 43 na Korčuli, prezime 0REBIĆ, koje je dalo ime naselju Orebićima, te od njega izvedeno prezime 0REBIČIĆ u susjednim naseljima Osko­ rušnom 4 i Smokvici 43. Oblik sa re- (rebilc i sl.) prostire se arealom gdje se uglav­ nom govori kresti za krasti i resti za rasti. REBAC je pretežito u Ugljanu 20, REBAK u Slavoniji, REBEC na kajkavskom području, te oblici sa vra- (vrabac i sl.), npr. VRA214

Na tragu prezimenima

BAC po istočnoj i VRABEC po nekadašnjoj zapadnoj Slavoniji, te VRABELJ i VRABIĆ po istom slavonskom području. Osnove vre-/vra- koje su nastale od praslavenskih *verb-J*vorb- pokazuju da se naše prezime BRAVAČIĆ uklapa u štokavski areal, dok su prezimena s (v)reb- pre­ težito na današnjem i nekadašnjem čakavskom području. Hrvatski dijalektološki atlas, kad se jednom izradi, dat će točnu i preciznu sliku njihova prostiranja. BULJEVIĆ

Josip BULJEVIĆ iz Splita oslanja se na obiteljsku tradiciju po kojoj oni potječu iz Senja. Želio bi znati ima li tamo još toga prezimena. Odgovaram mu: u Senju ih je malo (5), još manje u Svetom Jurju, ali u Donjoj Volarici (Senj) živi još nekoliko obitelji. Kad je o Senju riječ, prisjetimo se čestog splitskog prezimena SENJANOVIĆ, koje upućuje na senjsko podrijetlo. Mnogo je BULJEVIĆA u Dugom Ratu ( 1 7), u Gracu 32 (Drniš), u Lokvama 56 (Split), u Miškovcima 35 (Benkovac), u Postirima 12, u Slimenu 32, u Slobodnoj Vlasti (umjesto zaboravljene riječi vas "selo") 42 (Đakovo) i u Splitu (37). U korijenu je toga prezimena osnova buh- "napuhnut': Uporedi pridjev pod­ buhnut "napuhnut'; "nadut''. Korijen bu(h) s nastavkom -uij javlja se kao pridjevska sraslica u vezi s imeni­ com oko: buijook. Odatle osobno ime Buijo, te imena volu i drugim domaćim živo­ tinjama. Odatle od imena (ili nadimka) Buijo prezime (od osobnog imena) BuLJ­ KO u Komiži i u Rijeci, BULJETA u Pagu. Prezime BULJEVAC je poimeničeni pridjev u Buzetu i u Biogradu. Ta prezimena ne valja vezati s prezimenom BuJ i sl., koja su, kako sam to već protumačio, talijanskoga podrijetla. BuLJEVIĆI u unutrašnjosti ne dopuštaju ta­ kva vezivanja. GALUŠIĆ

Emil GALUŠIĆ iz Tuzle piše da njegovo prezime GALUŠIĆ potječe s Kupresa, a u XIX. stoljeću obitelj mu se preselila u Tuzlu. Vrlo ga zanima je li njegovo prezime povezano sa starorimskim kognomenom GALLUS. Nije! Naša prezimena potekla su iz teškog materijalnog i prilično bogatog duhovnog ozračja. Iz takva svjetonazora izviru motivi mnogih imena i prezimena. Pridjev gal sa značenjem "crn" gotovo je zaboravljen, a bio je vrlo (i isključivo) zastupljen u hrvatskom (i srpskom) jeziku. Mnogi će se čitatelji prisjetiti Galice "imena za crnu kobilu, mazgu'; Galove "imena za crnu kravu'; Galeše "imena za vola crne dlake'; Gale "imena crne koko­ ši" ("Ligi se, Gale, dat ćeš mi jaje!").

215

Hrvatska prezimena

Sve što je moglo biti imenom životinji moglo je i čovjeku, makar posredno, preko nadimka! Imena i prezimena s osnovom gal zabilježena su u Hrvata od XIII. stoljeća. Tako tumačim prezime GALE iz Blata na Cetini, odakle potječe današnji Osje­ čanin Gale koji mi piše, a kojega valja razuvjeriti o francuskom podrijetlu njegova prezimena (Gallet!), koje je motivirano "pijevcom': simbolom Francuske, i raspro­ stranjeno po južnoj i srednjoj Francuskoj, kako piše A. Dauzat u svojoj knjizi Les noms de famille de France (Pariz, 1 977). U tu skupinu prezimena spadaju GAL po sjevernoj Hrvatskoj, GALAC po Sla­ voniji i u Raštanima (Zadar) 23, te u Ribniku (Gospić) 28; GALEŠ i GALEŠA, te od njih izvedeno prezime GALEŠIĆ osobito u Neoriću (Sinj) 27 i opet u Raštanima 1 16. Među svima njima ističe se prezime GALIĆ rasprostranjeno posvuda: Zelina 39, Ogulin 27, Korenica 80, Glina 22, Ivanec 142, Zlatar 76, Kostajnica 44, Vinkov­ ci 22, Bogetić (Drniš) 103, Hrvace 44, Trilj 1 0, Turjaci 65 - sve u sinjskoj općini, te u Islamu Latinskom 44, u Korlatu (Benkovac) 1 9, u mjestima okolo Splita: Klisu 53, Niskom 78, Radošiću 1 2, Trogiru p, Splitu 50; u Svibu 153 i Vinjanima Gor­ njim 53 te u Vrgorcu 30. Isti stočarski areal slijedi otprilike i prezime GALOVIĆ. Prezime svojega čitatelja nisam našao u Hrvatskoj, ali kao kupreško prezime pripada istom arealu. Izveden je od osobnog imena Galuša koje je motivirano cr­ nom kosom, puti ili dlakom dotične osobe. Na to je ime dodan patronimni nasta­ vak -ić. Naš dinarski stočar bio je vrlo srođen sa svojim ovcama i kozama s kojima je i od kojih je živio. Doista, ovce i koze bile su mu odjevateljice: po vuni i kostrijeti; obuvateljice: po kožuhu i opancima; hraniteljice: po mlijeku, škuti, siru, po krep­ koj koštradini, jarećim i janjećim pečenkama. Njihove su mješine prenijele toliko vina s primorja u brdske katune, čuvale sir i sirišće; rastegle se i napele na bezbroj­ nim javorovim guslama, na kojima je taj gorštak u dugim desetercima opjevao sve svoje tuge i sva zbivanja što ih je guslama dobio u naslijeđe da ih proslijedi potom­ stvu. Ondje su nastajala ta i slična imena te prezimena od njih. A veza s rimskim Galima?... Pustite to! GANZA

To prezime je splitsko (40). Izvan Splita živi tek pokoja obitelj u Brštanovu (Split) 9, Poreču 4, Zadru 6. Takva samotna prezimena teška su za objašnjavanje. Jedini podatak kojim ras­ polažem je Smodlakin. Navodno je jedan muslimanski rod sa svojim rodočelnikom Hamzom doselio iz zapadne Bosne u Split. Ondje je od Talijana, ili onih koji u svom govoru nemaju glasa /h/, taj Hamza zapisan kao GAMZA. Taj se oblik po splitskoj fonetici izgova­ rao GANZA. Jezično je objašnjenje, dakle, moguće. 216

Na tragu prezimenima

Hamza je arapsko-turski zoonim i znači "lav''. Od naziva te životinje posto­ je osobna imena u mnogim jezicima. U Hrvata i u Srba nije, međutim, obljublje­ no; u njih je kudikamo jača i produktivnija osnova od vuk (vuk-, vul-, vuč-, vuc-, vuj- itd.). Prezime HAMZA nalazim u Osijeku, HAMZIĆ kod Zagreba, a HAMZJA u Sisku. Naravno, "jako" je po svoj Bosni. Smodlakinim rješenjem nisam posve zadovoljan. Valjalo bi pomišljati i na mle­ tačku imenicu gania "priležnica, ljubavnica'', izvedenu od vulgarnolatinskoga gan­ gia "bludnica''. Takvih prezimenskih motivacija ima mnogo. Usporedi sadržajno bliska prezimena: PuTANEC/PuTANAC, nadimke: KURBAČA, KURVIŠ itd. HUSREP

HuSREP je rijetko i malobrojno prezime iz Slatine pored Jablanca. Čitatelj ko­ ji živi sa svojim vršnjacima želio je, bezrazložno, ostati anoniman. Podrazumijeva očito kako je njegovo prezime nadimačkoga postanja. Mnogi se stide slična prezi­ mena i nastoje glasovnim izopakama prekriti značenje. To se zbilo i s tim prezimenom. Umjesto kusrep ( = kusasti rep) promjenom /ki u Ih/prezime je izobličeno. Bezrazložno je pitanje mojega čitatelja je li njegovo prezime - tursko. Takvih je prezimena mnogo. Uzgred su već spomenuta: DERIHUSKA od Deri­ guska, ZLOKOLIĆI od Zlokovići, B1z1M1ć1 od Bezumić, KušPILIĆI od Kuspilići (ku­ sasto pile), ČAVARKAPA od Čabarkapa itd„ da se tobož "Vlasi ne dosjete!''. A zašto i čemu? Uz prezime VRGOČ spomenuli smo kako je najviše Vrgoča u Strizirepu, a uz prezime GNJIDIĆ da je najviše Gnjidića u Krnjeuvima ( = Krnjoušima)„. Pa što? KRAGIĆ

Na listi koju sam dobio našlo se i prezime KRAGIĆ. Ono je zabilježeno u raz­ nim mjestima s po dva ili četiri nosioca, a u Splitu ih je preko stotine. KRAGIĆ je, dakle, splitsko, rekao bih upravo velovaroško prezime. U osnovi tog prezime­ na je osobno ime Krago, izvedeno iz naziva ptice kraguj "vrsta sokola'', "jastreb". Prezimenske oblike KRAGUJ bilježimo u okolici Zagreba, ali i u Otišiću kod Sinja (21), KRAGUJEVIĆ kod Daruvara i drugdje po Slavoniji, KRAGULJAC u Čremuš­ nici kraj Gvozda, te u Lapatu (65) i Plaškom kod Ogulina. Toponim Kragujevac nastao je po patronimu i glasio je ranije Kragujevci, kao i mnoga druga patroni­ mna imena na -ci. Sinjsko-splitski KRAGUJ/KRAGIĆ čine odjelit areal prezimena motiviranog pti­ com grabljivicom, pticom koja je u viteško doba služila u lovu poput sokola i koja se zbog mnogih odlika često nalazi u velikaškim grbovima. 217

Hrvatska prezimena

Smatram da su osobna imena Krago i Kraguj zaštitna i imena želja: da bi dijete imalo odlike ptice, oštrooke, hitre neustrašive gospodarice visina. Kao imena, i prezimena s nazivom kraguj u osnovi nalazimo i u drugim sla­ venskim jezicima. 0REB

Naveo sam u feljtonu o prezimenima usputno prezime 0REB, motivirano, kao mnoga druga prezimena, nazivom ptica. Čitatelju Ljubomiru Orebu to se očito ni­ je dopalo pa kaže: "Tu ipak nešto nije u redu!" Naime, on je u ilustriranoj Bibliji pročitao o starozavjetnom Orebu. Jedan od tih davnih Oreba doselio je preko Orebića (koje naselje osniva) na Korčulu, i to na najzapadniji dio, gdje su danas OREBI. Oni su, po njemu, ondje mnogo prije kra­ lja Mislava!(?) Sad bih ja parafrazirao izreku svojega čitatelja: "Tu ipak štošta nije u redu!" . Pita me znam li štogod što bi moglo kompletirati njegovu prezimensku sliku. Ništa! Možda može pročitati glosu o prezimenu BRAVAČIĆ, ili puste članke u vezi s onim meksičkim "pustolovom" Salinasom o Troji i trojanskim lokalitetima u Ga­ beli, točno preko kanala Orebova zavičaja.

PUH Pismo mi je stiglo iz Pule da kažem štogod o prezimenu PuH. Tamo oko Pule u dva naselja ima šezdesetak nositelja tih prezimena. PUH je jako prezime i oko Kra­ pine: Vidovec (46), Petrovsko (52), Ravno ( 10). Ima ga i u Osojniku dubrovačkom ( 14), u Vukosavljevici kod Virovitice ( 12) i u V. Repnom kraj Zlatara ( 13). Prezimena po životinjama ogledalo su okolnosti življenja i srođenosti ljudi i ži­ votinja. Ona su pokazatelji koje se to životinje javljaju u osobnim imenima i pre­ zimenima, zbog čega su upravo one izabrane kao antroponimi i što su one znači­ le u životu ljudi. Po toj životinji motivirani su mnogi toponimi: Pušja Vas, Puhova, Puhovac, Pušinjak kraj Sjeničaka, Pušinjak iz 1 286. kraj Petrinje, Pušina 1475. kod Otočca, Puhari kraj Labina i kraj Opatije, Puheki Jastrebarski itd. Usporedimo s njima i za­ grebačka prezime PuHOVSKI. Prezime PUHAR motivirana je ljudima koji su lovili puhove, zbog krzna i zbog slasne puhovske pečenke. Ono se nalazi po Istri, kod Labina (Čepić) (9), u Kanfa­ naru (32), u Pehljima (za koji ojkonim držim da je tvoren od dijalekatnoga obli­ ka pelh s premetanjem glasova) (7). U Rijeci je tridesetak PUHARA. U Makarskom primorju poveće je naselje Puharići s prezimenom PuHARIĆ. Nedavno sam slušao na radiju kad se jedan sugovornik predstavio kao PLH, što je iznenadilo voditelja emisije: Kakvo je to prezime koje nema nijednog samoglas218

Na tragu prezimenima

nika? Sugovornik je u razgovoru rekao da je Čeh iz Bršljanice kraj Grubišnoga Po­ lja. Znao sam da tamo doista živi češka manjina i da je to prezime češkoga jezika (pleh), koje je sačuvalo staro samoglasnička, slogotvorno /!f, kako je bilo i u hrvat­ skome do kraja XIV. stoljeća, kad se ono javlja u različitim refleksima u dijalekti­ ma, a u standardnom jeziku je prešao u /u/: slnce > sunce, slza > suza, plž >puž, vlk >vuk itd. U hrvatskim dijalektima ti su refleksi slogotvornoga /!f zabilježeni: Plh (XIV. st.) i na putu današnje vokalizacije Pelh na Krku, poh na Lastovu, te prezime PoH u Medulinu i Metkoviću. Svi se likovi svode na praslavenski apelativ *plbh'b. Slično je bilo i sa starohrvatskim vlk (> vuk), od kojega su apelativa prezime­ na VoK, a od dijalekatnoga lika valk - prezime VALĆIĆ (i VLAČIĆ) na Kvarneru i u Istri. Sklon sam pretpostavci da je makar dio prezimena motiviran apelativom puh: PušEc oko Donje Stubice: Budinšćina (3 1), Slani Potok ( 23 ) , Vinterovac (40), te PuŠEK u Kraljevu Vrhu (40), Jakovlju ( 18), Slatini ( 15). Vjerojatno je taj apelativ i u jaku prezimenu Pušrć: Duna (Dubrovnik) 46, Imotski 19, Komiža 2 1 , Gornji Kraji (Zagreb) 32, Levinovac (Virovitica) 13, Lučica (Karlovac) 45, Rajić (Bjelovar) 1 4, Ričice (Imotski) 1 25, Žlebac (Zagreb) 62, Žabljak (Vrbovec) 24. Ovima pridoda­ jem i prezime PušAK u Donjoj Kupčini 27. Nije nezanimljivo da moliški Hrvati u Kruču i Mundimitru za svoj novac kažu puha. Naime, na novčanici je u doba njihova dolaska bilo naslikana krzno (vjero­ jatno puha, moliški liere, talijanski ghiro "puh''). Taj naziv podsjeća, kao i u sred­ njovjekovnoj sjevernoj Hrvatskoj, na plaćanja skupocjenim krznenim kuninim kožicama (: kuna). Sličan motiv nazivu današnje kune (nazivu novca) u nas imali smo, eto, na kraju srednjega vijeka i u moliških Hrvata. Ovdje po nazivu puha, ku­ ninog srodnika iz porodice glodavaca.

REIĆ i RELJKOVIĆ Prezime je nastala od osobnog imena RELJA koje se danas rabi kao prezime u Dubravama (Šibenik) 48, Kaštel Lukšiću i Kaštel Starom 5, u Lađevcima (Šibenik) l l, u Muću Donjem 40, u Ninu 1 3, Splitu 25, Šibeniku 14 i Zadru 40. S njime je u vezi RELJAC, koje je zastupljena oko Rijeke i Karlovca, RELJAN u Golubiću (Knin) 38, RELJANOVIĆ oko Županje, te osobito gusto u Otavicama 103 i Šibeniku 13. Splitsko prezime REić/REJIĆ odlikuje se zamjenom /lj/ sa /ji kao u bezbroj ime­ na, ali spomenimo neke splitske toponime: Duje (od Dulje, latinski dolia "bačve"), Pojud (od Poljud, latinski palude "blato"), Poje (od Polje) itd. Prezime REić/REJIĆ nastala je, dakle, od oblika RELJIĆ, sačuvanoga u govorima gdje se/lj/čuva: Ivošev­ ci (Knin) 20, Dolac Donji (Split) 20, Smokvić (Zadar) 102, a očuvali su se tradici­ jom zapisa u Žrnovnici (Split) i u samom Splitu 24. Jezično je s njima u vezi prezime KRELJA po Istri i KRELIĆ po zapadnom Pelješ­ cu, KRILANovrć po istočnom Pelješcu, KRLETIĆ u Lumbardi, KRILIĆ u Baćini kod 219

Hrvatska prezimena

Ploča 43 i u Gorjaku (Sinj) 1 7. Vidimo kako su prezimena s početnim Kr- raspro­ stranjena istočno i zapadno od prezimena s početnim R-. Postoji i treća skupina s početnim Hr-: HRELJA i HRELJIN oko Rijeke i po Istri, HRELJAC oko V. Gorice 38, HRELIĆ oko Karlovca, HRELJA i HRELJANOVIĆ oko Rijeke i Senja te HRELJAK oko Pazina. Spomenimo i slavonsko prezime RELKO­ VIĆ, koje je nosio naš istaknuti prosvjetiteljski književnik Matija Antun Relković ( 1 732-1 798) preteča današnjega standardnoga književnog jezika. Taj za jezikoslovce zanimljiv areal prostiranja pojedinih likova zasluživao bi opširniju znanstvenu studiju. Ponovili smo nekoliko puta kako su po dijelovima ljudskog i životinjskog tije­ la nastala mnoga prezimena u mnogim jezicima. Ta o kojima je riječ izvedena su od imenice krilo. Upravo u čakavskom arealu javlja se zamjena Ikri sa /hr/: hrelo (= krilo), što nalazim i u svojim terenskim dijalektološkim bilježnicama. Od tih (čakavskih i zapadnoštokavskih) oblika nastala su osobna imena Hreija, Hreljan, Hreljko, koja nahodimo u našim prvim pisanim spomenicima. Ondje gdje se !hl ne izgovara nastala su osobna imena Relja i sl., od kojega je splitsko prezime REić i slavonsko RELJKOVIĆ. Tim zanimljivim prezimenima jednom ću se zasigurno vratiti. STRUNJE

Jedan čitatelj zanima se za ženino (djevojačko) prezime STRUNJE. To je drniš­ ko prezime (Drniš 10, Kričke 1 2, Ružić 6), ali ih je najviše u Moseću - 70. Ondje im je žarište. U osnovi je prezimena općeslavenska imenica strunja "dlaka, kostri­ jet, kozina''. Po njoj je nastao hipokoristični nadimak (a kasnije i prezime) Stru­ nje, kako me na to upućuje akcent, koji sam osobno zabilježio. Usporedi vrlo fre­ kventno sinjsko prezime Runje (: runjav) i splitsko prezime Runjić (u Runjiću kod Splita, 92). No posljednje bi prezime moglo biti i vlaškoga podrijetla (od runja, rumunjski rfnie, od latinski aranea "šuga, svrab, lišaj") . Oba značenja pripadaju zagorskom stočarskom arealu s podosta rumunjskih stočarskih jezičnih prežita­ ka. Usporedi još zbog istog značenjskog polja splitsko prezime (u selu Dlačiću, 54) i slavonsko prezime DLAKA, te prezime DLAČIĆ po Cresu i Lošinju. S njima su u vezi prezime KozINA (: kostrijet), a runjavošću su motivirana prezimena KosMAČ i KOSMAT po sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji. Na našem primorju nalazimo imena mnogih nekoć šumovitih otočića i uvala Kosmač, Kosmeč, Kosmatov bok, Kosmer­ ka i sl., te staro, već zaboravljeno hrvatsko ime Dlačnik (ako nije od naziva biljke zlak) za današnje strano ime otoka Premude. Prerađivač strunja dobiva već prilično davno, s nastankom obrta, obrtnički na­ ziv strunjar, od kojega je prezime STRUNJAR po Sloveniji u značenju "dlakar': a kasnije s Turcima dolazi mutavdžija "strunjar''. Od posljednjeg su naziva u sto­ čarskim krajevima u dodiru s Turcima nastala prezimena MuTAVČIĆ, MUTAVŽIĆ, 220

Na tragu prezimenima

MuTABDŽIJA, MuTABDŽIĆ i sl., i to upravo ondje gdje jezično, povijesno i gospo­ darski pripadaju: po Lici i ostaloj sjevernoj Vojnoj granici, a izvan primorja. ŠKOBALJ

Prezimena ima u Dućama, Blatu na Cetini, Kninu. Zaboravio sam spomenuti susjedni Omiš. Ondje ih je najviše, ali su oni vjerojatno iz Blata na Cetini. Grado­ vi su nepouzdani dokazi ukorijenjenosti nekog prezimena u njima. Prezimena kao selilački spomenici doseljavaju u određene krajine. Uočavam kako se to prezime prostire u mjestima uz rijeke. To nije nevažan opažaj. Varijantu toga prezimena ŠKOBIĆ nalazim u Crnom Lugu, u Vukovaru i po Istri. S njima je u vezi SKOBEK u Rakovu Potoku 6 i u D. Selu (Virovitica) 8, te hi­ pokoristično prezime SKOBE u Zagrebu 1 1 . Sva su prezimena motivirana nazivom slatkovodne ribe škobiiij (Skadarsko je­ zero i drugdje), a taj je naziv zastupljen u antroponimiji i toponimiji. Zapisana je također inačica skobaj, a u bugarskom skober i skobar, te u rumunjskom scobariu i scoberiu. P. Skok smatra da naziv pripada predslavenskom jezičnom sloju na Bal­ kanskom poluotoku. Slično sam protumačio prezime KARASI ARAslHARAŠIĆ i dr. po nazivu slatko­ vodne ribe karas. UKIĆ

UKIĆA je u Primorskom Docu 62, u Šepurinama 58, u Šibeniku 33, te manje po Istri. S istarskima vezujem prezimena UKAR i UKOTA u Puli, a UKANOVIĆ oko Pore­ ča, te UKAŠIĆ u Puli i UKETIĆ u Podlabinu. Te likove s velikom sigurnošću izvodim od imena Vuk ispadanjem početno­ ga Ivi u takvim položajima, što je redovita dijalekatna pojava, npr. uk (= vuk), u6z (= voz), 6jska (= vojska) i konačno ime planine Očka koja je nastala od starijega (v)UčKA (= Vučja gora). To sam terenski provjerio. Malo mi je teško to isto reći za šibensko-splitske UKIĆE. No na takav zaključak navodi me prezime UKAS (koje je očito VuKAS), i to baš u Jezerima (Šibenik) 26, upravo ondje gdje je najbrojnije potvrđeno prezime UKIĆ (vjerojatno VuKIĆ). Us­ poredi također šibensko prezime iz god. 1 58 1 . ULCINOUICH (vjerojatno Vučrno­ VIĆ prema VJčinović). Neki misle da je i UJEVIĆ od Vu1ov1ć. VRANIČIĆ

Vran je sveslavenski pridjev (glasio je *vorn'b ), a znači "mrk': "crn'' kao vra­ na (!), (ga)vran, vranac (ime konja crne dlake), vranac (naziv crnog vina) itd. 221

Hrvatska prezimena

Tamna put, crna kosa, mrke oči, sveopći su motivi za nastanak imena i nadimaka, te prezimena od njih: VRANAC, VRANČIĆ, VRANIČIĆ, VRANDEČIĆ (od imena Vran­ deka kao Jurandeka, Jovandeka u Zagori, Bukovici i Lici), VRANEK, VRANEKOVIĆ, VRANEŠ, VRANEŠA, VRANEŠIĆ, VRANEŠEVIĆ, VRANETIĆ, VRANKO, VRANKOVIĆ, VRANJAC, VRANJEŠ, VRANJEŠEVIĆ, te VRANIĆ i od njega još jednom dodanim na­ stavkom -ić prezime VRANIČIĆ (pravilno bi bilo Vranićić kao Milićević, Ivićević i sl., međutim pravilnost u prezimena je onakva kakav je ustaljeni oblik). VRANIČIĆ je pretežito bračko prezime (Nerežišća 40, Sutivan 7). U Nerežišći­ ma se spominje od 1 704. kao VRANJIĆ (oblikom vran+jb), a tek od 1 787. kao VRA­ NJIČIĆ, s napomenom u supetarskim maticama (1781. g.) da su iz Poljica. Uspore­ di poljičko-brački naziv za pticu (v)ranjak. Crnom bojom motivirana su prezimena CRNIĆ, ČRNJA, CRNKOVIĆ, CRNOBO­ RI i dr. te prezimena stranoga podrijetla: turski (kara "crn") KARADŽA, KARADŽIĆ, mađarski FEKETE, njemački ŠVARC (Schwarz), talijanski NIGRO, NEGRINI prema latinskom niger "crn': te NERI, NERONI (prema talijanski nero "crn''). Kao što u talijanskom Neri može biti izvedeno od osobnog imena Ra(nieri), ta­ ko i naša prezimena s vran/vranj mogu postati od osobnog imena Frane/Franjo u kraju gdje se neslavensko /f/ zamjenjuje sa /v/: Vrane ( = Frane). Pojedine slučajeve valjalo bi posebno istraživati. Dodajem na kraju bračko-hvarsko-splitsko prezime VRANJICAN. Ono se na Braču spominje već 1 584. godine, s napomenom da su Vranjicani doseljenici iz Bosne. Prva potvrda glasi VRANJICANIN. Ona pokazuje da je prezime izvedeno od toponima Vranjic(a). Sličnih je toponima mnogo, da spomenem one koji mi ulaze u pero: Vranjic, Vranjača (špilja), Vranjac, Vranine itd. ZELJKO i ZELIĆ

Gospođa ZELJKO nije navela naziv zavičaja. Pretpostavljam da je iz Slivna (Imotski) 64, gdje je toga prezimena najviše. Mnogo ga je manje razbacano po Sla­ voniji. Ondje je jače prezime ZELJAK, primjerice oko Varaždina (90) i u Podravini. U Dalmaciji ga ima sarpo u Pirmatovcima 14 i Biranju kod Šibenika. Od tih likova prezime ZELJKOVIĆ kudikamo je najbrojnije u splitskim Trnbusima. Sva su prezimena od korijena zel-, od kojega je pridjev zelen "koji se odlikuje zelenom bojom': ali i u značenju "mlađahan'' "krepak''. Sjetimo se izreke kad kaže­ mo dječaku: "Ti si još zelen" (= premlad). Od osnove zel- nastala su mnoga imena i nazivi: zelenić "mlado i tanko zeleno drvo': zelenika "jabuka': te "jako" prezime ZELENIKA u Bosni i (osobito) u Hercegovini, Z:EKo i ZEKA, hipokoristici kojima se označuju zelenkaste životinje, zeijug "zeleni vepar" i prezime ZELJUH oko Pa­ kraca i Daruvara, zelenaš "koji zeleno prodaje (a zrelo ubire)': te brojna prezime­ na: ZELEN (oko Dubrovnika), ZELENBABA oko Knina (Golubić 32) i Drniša (Ne­ vest 40), ZELENČIĆ (od Zelenac u Kalima 47), ZELENIĆ po Slavoniji kao ZELENKA i ZELENKO. 222

Na tragu prezimenima

Prezime ZELENKOVIĆ potvrđeno je 1480. u Crnici, a 1591. u Šibeniku. Ovdje spominjem bračke ZELANOVIĆE koji se javljaju od 1 714. Prezime je po­ stalo od imena Zelan. Ondje u Gornjem Humcu zabilježio sam i jaki nadimak Z:ELE ("zelenook''), što mi je važno u objašnjenju brojnog prezimena Z:Euć. ZELIĆA ima osobito mnogo oko Benkovca 25 (Bogatnik 220, Kaštel 39, Popo­ vić 83, Vrana 23), te u Biorinama (Imotski) 99, D. Brelima 100, Matasima (Knin) 1 18, Ražancu (Zadar) 21, te u Splitu 52. Za splitske postoji predaja da su doselje­ nici iz dubljeg splitskog zaleđa. To prezime nosi podjednako hrvatsko i srpsko pu­ čanstvo i motivirano je najčešće zelenim očima, ali se prezimena razlikuju akcenat­ ski. Tako su u sjevernoj Dalmaciji ZELIĆI Srbi, a ZELIĆI Hrvati. Vezu s talijanskim prezimenom ZELLI, koje je nastalo od toponima Zello, valja odbaciti zbog jezičnih i izvanjezičnih razloga. Kao što je od osnove zel- nastao hipokoristik Zele, tako je dobro zasvjedočen i hipokoristik Zelja "čeljade zelenih očiju': kojemu je dodatkom nastavka -ko tvore­ no prezime koje je u naslovu ove glose. Ne valja sasvim smetnuti s uma da zel- znači "mlađahan", te da su hipokoristici Zele/Zeijo mogli naći pobudu svojega nastanka i u tom značenju.

223

Od glave do smokvina lista

Naslagalo se nekoliko pitanja o prezimenima koja pripadaju semantičkom po­ lju određenom anatomijom ljudskoga tijela. Skupio sam ih zajedno radi cjelovito­ sti priloga u kojem su ona, s drugim prezimenima, obuhvaćena. U osobnim imenima i prezimenima najčešće je u osnovi opća imenica iz opa­ žajnog svijeta. Prijelaz opće, konkretne imenice iz apelativnog polja, gdje ima funkciju označavanja, u imensko polje, gdje ima funkciju imenovanja, može biti izravan: mlinar je MLINAR, čovjek iz Ljubuškog LJUBUŠAK, a onaj jednooki Ćo­ RIĆ; ili posredan, temeljen na dugogodišnjem iskustvu i opažanju. Imena i prezimena posrednog postanja nerijetko su imenske metafore. Me­ tafora se zasniva na poredbi i u njezinoj osnovi uvijek je slika. Zaustavimo se na imenskim metaforama nastalim na asocijativnim sličnostima oblika i funkcija anatomskih dijelova ljudskog tijela viđenim u obilježjima koje druge osobe. Ime­ na i prezimena takva postanja imala su u davno doba magijsko značenje, a nazivi za. dijelove ljudskog tijela bogatili su pojmovni sadržaj magičnim i kultnim znače­ njima. O tom je prije mene u srpskoj i hrvatskoj onomastici pisao moj srpski ko­ lega dr. Velja Mihajlović ( 1970). Imena i prezimena ovog leksičkog polja nastajala su u raznim vremenima i u svih naroda. Ona nisu ni hrvatska ni slavenska specifičnost. Njihova je moti­ viranost izvanjezična kategorija, ali je njihov oblik određen stupnjem jezičnoga razvitka. Takva prezimena pripadaju najstarijem sloju hrvatskih prezimena. Kao osobna imena mnogo su starija i ranije zabilježena. Na samom početku, imenovanja koja ne znamo vremenski odrediti, oblici Nozdra, Oko, Glava bili su u svemu jednaki imenicama. S vremenom počinju služiti kao nadomjestci osobnih imena; dobivaju nastavke, prestaju označavati sve predmete istih obilježja (oko) i sve više imenuju jedinke (Okaje). Zrcali se u tim davnim imenima i značaj osobe kojoj je ime bilo nadjenuto i odnošaj nadjevatelja imena prema toj osobi. Iako su naši predci zacijelo već davno upoznali svoje tijelo i znali namjene unu­ trašnjih organa (jednjak: jesti; dušnik: disati, pluća: plutati itd.), imena i prezimena -

224

-

Na tragu prezimenima

uz rijetke izuzetke BUBREG, SRČIĆ, UTROBIČIĆ (utrobica == jetra, "ono što je unut­ ra"), motivirana su uglavnom vidljivim tjelesnim organima. Nazivi za glavu i dijelove glave našli su se često u osnovama prezimenskih metafora. Glava: GLAVA (po Slavoniji), GLAVAČ (u Zagorju i Slavoniji), GLAVAČEVIĆ (istočna Slavonija), GLAVAK (sjeverna Hrvatska), GLAVAN (oko Zadra i drugdje uz primorje), GLAVANIĆ (po Slavoniji), GLAV (pretežno Slavonija), GLAVAŠIĆ i GLA­ VAŠEVIĆ (posvuda), GLAVATI (oko Našica), KRIVOHLAVEK (oko Daruvara), GLAVI­ CA (po Zagorju), GLAVIČIĆ (oko Labina i po Slavoniji), GLAVIĆ (posvuda), GLAVI­ NA (Dalmacija, Istra, Međimurje), BANJEGLAV (= "tvrdoglav" u Lici i po Slavoniji), GLAVOSEK (Ludbreg), GLAVURDIĆ (oko Sinja i Splita). Raznovrsnost semantičkih motiva "glava" ne daje, bez podrobnijeg istraživa­ nja, siguran odgovor koji je motiv, u kojem času i na kojem području potaknuo nastanak dotičnog prezimena. U traganju za tim više od jezika mogu nam pomo­ ći ostale društvene znanosti. Lubanja: usporedi ovdje prezime LUBINA i sl. Kosa: KosANČIĆ (Zagreb), KosANOVIĆ (posvuda), KosAR (Slavonija), te vrlo staro osobno ime Kosana. Čelo: ČELAK (oko Velike Gorice), ČELIN (Dalmatinska zagora)„. Imenice čelo i (p)čela djelomično se poklapaju (ČELAR, ČELARIĆ), a izdvaja se jasno turski pri­ djev c;elebi "gospodski" s prezimenima ČELEBIJA i ČELEBIĆ (oba po Slavoniji). Dlaka: DLAKA (Dlačići, Split), DLAČIĆ (Lošinj) i staro hrvatsko ime za otok Dlačnik (danas: Premuda). Riinja: RuNJE (Sinj, Obrovac i drugdje), RUNJAK (Slavonija), RuNJAVAC (Vrbo­ vec), RuNJIĆ (Runjići, Split) itd. Nos: Noso (oko Zadra), NosE (oko Karlovca), NOSIĆ (Dalmatinska zagora, Hercegovina, Slavonija), NosKOVIĆ (Zagreb), Nosović (u Slavoniji), NosEK (Za­ gorje i Slovenija). Nozdr(v)a: osobna imena Nozdra (u Zadru 1 144. godine) i Nozdre ( 1 1 99), Nozdrača (ime u Dubrovniku u XIII. stoljeću), NoZDRONJA (prezime u ispravi, XIII-XV. stoljeće), a danas u Hrvatskoj jedino prezime NoZDROVICKI. Brada: BRADAČ (posvuda), BRADARIĆ (posvuda), BRADAŠ (Dubrovnik, Knin), BRADAŠIĆ (posvuda), BRADIĆ, BRADIČIĆ (posvuda). Oko: osobno ime Okomir potvrđeno je na slavenskom jugu (Vl. Georgiev) već u VIII. stoljeću. Stara su imena : Okaje, Okan; nadimci: Muhooča, Rakooča, Vrago­ oča, Vrgoča; a današnja prezimena OčIĆ, OKAČIĆ (Rijeka), OKANOVIĆ (Slavonija), 0KIČIĆ (oko Karlovca), OKIĆ (oko Ludbrega)„. Uho: osobna imena: Ušoje, Ušat, nadimak Rogouh, a prezimena: UHAČ, i UšAK (oko Rijeke, ali može biti i od turskog ušak/usak "malen"), UHAN i UšANOVIĆ (Za­ greb), Ušić (Istra), UšKovrć (oko Zadra), VuHAN (Velika Gorica), VuHrNEC (Za­ gorje), BEZUH (u Splitu g. 1 3 1 5, a danas oko Siska i Petrinje). U semantičkoj je vezi 225

Hrvatska prezimena

imenica čulo "čovjek malenih uški': nadimak Čule, osobno ime čuijko, Čuijen, po­ tvrđena u nas od XIV. st., i današnja prezimena Čuuć i ČuLJIĆ. Usta: UsNIK (N. Gradiška), USTIĆ (oko Sinja i u istočnoj Slavoniji), MILEUS­ NIĆ (starinačko ličko prezime, prošireno odatle po Slavoniji i među gradišćanskim Hrvatima). Guba/gubica/gubec: GUBAN, GUBEC, GUBIĆ, GUBINA, GUBICA (Hrvatska); GoBNIK, GoBOVŠEK (Slovenija). Moguća je veza s guba!goba "šuga': "gljiva'' i sl. Laloka: "čeljust" - istooblično prezime (ili nadimak) početkom XV. st. u Zagrebu. Zub: osobna imena Zub, Zuban, Zubac i prezimena: ZUBA (istočna Slavonija), ZUBAC (posvuda), ZUBAK (posvuda), ZUBATIĆ (Istra), ZuBALJ (Rijeka), ZUBAN (uz Primorje i po Slavoniji), ZUBANOVIĆ (Dalmacija, Slavonija), ZuBčić/ZuPČIĆ (posvuda), ZUBEC i ZuBEK (Zagorje), ZUBIĆ (Zagorje i Slavonija), ZuBIN (Istra), ZUBOJEVIĆ (oko Bjelovara), ZUBOVIĆ (posvuda). Krnjak: KRNAC (Sinj), KRNJAČA (Košute, Split), KRNJAK, KRNJAIĆ (posvuda). Jezik: JEZIK (Pregrada), JEZIKOVIĆ (Virovitica). Vrat: VRATONJA (oko Poreča), VRATOVIĆ (Istra), VRATUŠA (Zagreb). Šija: DUGOŠIJA (Vrginmost), KRIVOŠIJA (posvuda), CRNOŠIJA (otok Ugljan). Grlo: imena Grljak, Grijan; prezimena GRLAŠ (Rijeka), GRLAČ (Kutina), GRLE (Makarska), posredno i GRLICA (Slavonija), GRLIČIĆ (Vukovar); GRLJ (Rijeka), GRLJEVIĆ (Dubrovnik), GRLJUŠIĆ (Metković), TROGRLIĆ (oko Splita i po Slavoni­ ji). Usp. dalje pod prezimenjačkom natuknicom KRKLEC. Rame: bez sigurnih potvrda. Bedro: BEDRICA (Šibenik), BEDRINA (Labin, Pula) itd. Gnjat: GNJATIĆ (Opuzen), GNJATO (Dubrovnik), GNJATOVIĆ (posvuda). Istra­ žiti valja nisu li ta prezimena motivirana osobnim imenom Ignjat i sl. Pleća: PLEĆAŠ (ličko prezime raseljena i po Slavoniji), PLEĆKo/PLEČKO (po Zagorju), PLEĆKOVIĆ (Drniš). Rebro: REBRAČA (Banija), REBREK (Zagorje), REBRICA (Slavonija), REBROVIĆ (Vojna krajina), LEBAR (Međimurje). Sisa: SISEK (Ludbreg), ako sam u pravu. Dojka: DOJČIĆ (Istra, zapadna Hrvatska, ali prezime se može i drukčije tuma­ čiti), DoJKIĆ (Slavonija). Ruka: RuČEVIĆ (Slavonija), RUČICA (oko Varaždina), Ručić (oko Siska i Spli­ ta), RUKAVINA (Lika i drugdje). Šaka: ŠAKA (posvuda), ŠAKAN (Knin), ŠAKIĆ (posvuda), ŠAKO (Muć), ŠAKOTA, ŠAKOTIĆ i ŠAKOVIĆ (po Slavoniji). Prst: PRSTAC (Jastrebarsko), PRSTAČIĆ (Zagreb, Slavonija), PALČIĆ (posvuda) ... Lakat: LAKTAŠ (Grubišno Polje), LAKTAŠIĆ (Petrinja), LAKTIĆ (Lika). Koljeno: KoLENO (Slatina), KOLENAC (Karlovac), KOLENC i KoLENIĆ (Zagorje), KOLENKO (Slavonija), KOLJENOVIĆ (Đakovo). 226

Na tragu prezimenima

Kuk: KuK (Zagreb), KuKIĆ (posvuda) moguće su kolizije s imenicom kuka, ku­ kec "insekt i sl:' npr. u prezimenu Kuč1ć, KuKEC (Zagorje) i sl. Noga: NoGALO (Imotski), NoGALJ (Čazma), Nomć (Imotska krajina); prezi­ mena Nožić, NožINIĆ i sl. miješaju se s osnovom nož. Šćula: "cjevanica'': ŠćuLAC (Istra). Pupak: PUPAK (Pakrac), PUPAC (Zagreb), PUPAČIĆ (Poljica), PUPIĆ, PUPIN i sl. križaju se sa značenjem u pup "pupoljak': odnosno sa značenjem koje je u glagolu pupati, a svi su oblici u istoj etimološkoj vezi. Trbuh: TRBIĆ (Split), TRBIĆ i TRBLJAN (Slavonija), TRBOJEVIĆ (Lika i drug­ dje), TRBUHAČ, TRBUHAR (Slovenija), TRBOVIĆ (Krajina), TRBUH (Vinkovci), TR­ BULJAK (Zagorje), TRBUŠIĆ (Zagorje i Slavonija), TRBONJAČA (Šibenik). Neka od tih prezimena mogu se i drukčije tumačiti. Drob: DROBAC (Dubrovnik, Lika, Slavonija), DROBEC (Zagorje), DROBINA (Slavonija) ... Iz tih prezimena valja isključiti "jako" prezime DROBNJAK (po Vojnoj kraji­ ni), koje dolazi i kao plemenska ime u Crnoj Gori, i od njega je izvedeno prezi­ me DROBNJAKOVIĆ (Petrinja). Njima je u osnovi poimeničen pridjev droban "si­ tan, malešan''. Imenica drobnjak znači "majušnog, debeljuškastog čovjeka''. Ista su značenja u prezimenu DROBNIĆ (po Slavoniji) i u češkom prezimenu DROB­ NI/DROBNY (Daruvar, Novska, Grubišno Poje). Kulo: "crijevo': kulj "sušast", kulja "drob": KULJEŠ (Knin), KuLJIŠ (Dalmacija), KULJAK (Slavonija), KULOVIĆ (Banija), KULONJA (Zadar), KULINIĆ (Donji Miho­ ljac), KULIN (Jastrebarsko ), KuLOVEC (Zagreb), KULJAČA (Dubrovnik) ... Homonim­ na osnova u prezimena KuLAT (Vojna krajina) turskog je podrijetla: kula "riđ" i at "konj" i znači "konja ridaste dlake". Guz: "zadnjica'': Guz1NA (Dubrovnik, Split), GuzANOVIĆ (Požega), Guz1ć (Benkovac), GuzoBAD (Zadar), Guzov1ć (posvuda), GuzARDO (Šibenik), a u XIII. st. u Dubrovniku nadimci ČEŠIGUZ, GoRIGUZICA i PECIGUZ. Dup(h,): "šupalj": DUPALO (Dvor), DUPAN (Virovitica). Prkno: vjerojatno PRKNJAČA (Benkova,c). Šupak: ŠUPAK (Rijeka) i metatezom (premještanjem glasova) PušAK, odakle zadružno ime selu PUŠKI u Istri; ŠUPE (oko Šibenika. Neki tvrde da je to prvobitno ime kompozitora Frane Suppea), ŠUPEK (Zagreb) ... Rit: RITEC (Bjelovar), RITONJA (Đurđevac), nadimci SuHORITEC, GoLORITEC i sl. Iz navedenih prezimena moguće je rekonstruirati velik broj osobnih imena i nadimaka koji su im u osnovi: Glavaš, Glavina, Glaveš, Nosa, Nosko, Nosonja, Okac, Ušac, Ušan, Uška, Čule, Čuljko, Zub, Zuboje, Zubac, Vratonja, Vratuša, Gr­ laš, Grljo, Grljuš, Plećko, Šakota, Šako, Nogalo, Kolenko, Prstak, Palček, Pupac, Trbo­ je, Trbac, Trbuša, Droba, Kulonja, Kuljača, Guzan, Ritanja... Da je taj imenski fond star, svjedoči obilje imenskih i prezimenskih likova od iste osnove i neki već dav­ no u jeziku neproduktivni tipovi tvorbe.

227

Hrvatska prezimena

Razmještaj tih prezimena s obzirom na areal njihove čestoće pokazuje da sino­ nimne osnove (guz- - dup-) i iste osnove s različitim sufiksima (GLAVINA - GLA­ VICA) imaju posve različit prostorni razmještaj. Ni sav leksik koji se odnosi na ana­ tomiju tijela nije podjednako zastupljen u prezimenima. Unutar tipično hrvatskih prezimena (GLAVINA, GuzINA, RUKAVINA) javljaju se pretežno srpska (PLEĆAŠ, BANJEGLAV), slovenska (TRBUHAR, GLAVNIK), češka (HLAVATI, KRIVOHLAVEK), ukrajinska (KoLENKO), hrvatsko-talijanska (TRIPALO), mađarska (PocAK "kulja': HAs "trbuh") itd. Razmještaj takvih prezimena u nas vrlo je indikativan, a motiv njihova nastanka pokazuje slijed i posvudašnjost takve metaforike. Imenica gla­ va ima u tome najbogatiju semantiku: glava znači osobu (muška i ženska glava, po glavi stanovnika), život (izgubiti glavu), tijelo (sačuvaj glavu), glavom se priseže (prisega na glavu), glavom se strada (odrubiti glavu). Od te su osnove i mnoge izve­ denice: glavar "seoski župan': glavarina "porez po glavi': nazivi biljaka (glavka), ži­ votinja (glavoč "vrsta ribe", punoglavac). Mnogim izričajima izražavaju se značajke osobe: tvrdoglav, bezglav, tupoglav, glavinjati itd. Glava i glavni iste su osnove. Glava i jest glavni i gornji dio tijela, jer se pri tim imenovanjima svugdje i uvijek ima na umu uspravno ljudsko tijelo. Glava rijeke je izvor rijeke, glava na pismu je u gornjem uglu, kao i žive glave u rječnicima. Ta­ ko je i s čelom (čelo stola = gornje, počasno mjesto: čelo nogu = donji dio), upravo kao što glavica i podnožje u zemljopisnoj terminologiji odslikavaju uspravnost čo­

vječjeg tijela. Imenice noga, lakat, pedaij, šaka, stopa, palac označavaju vrlo stare mjere ("la­ katje šest šaka po četiri palca"). Oko, uho, usta česte su metafore u zemljopisnoj ter­ minologiji. Oko je "izvor': "svjetlije mjesto na površini vode': "bistrije dno u vodi': a navedimo usput Božje oko "sunce", kurje oko, zle oči ( = urokljive oči) itd. Po uhu su nazvane neke školjke (uho svetog Petra, na primjer). Usta su utoci rijeka: usti Lonje, usti Maje, Ustiprača, Ustirama (hidronimi u Bosni), od istog etimona kao i ušće. Termini usta!usti, kao i talijanski boka (= bocca): Buka senjska, Boka kotorska, Boke false, upućuju na promatranje zemljopisnog objekta izvana prema unutra. Imena i prezimena, kao i metafore nastale na anatomiji ljudskoga tijela, ne va­ lja mjeriti današnjim predodžbama naziva koji označuju pojedine dijelove tijela. Poimanje lika i funkcije nije ni u svih naroda isti. Uloga nosa (pri pozdravu, na primjer) u nekih afričkih naroda bitno se razlikuje. Oblik i veličina nosa u naro­ du se povezuje s muškim spolovilom ("koliki ti nos, toliki ti... ponos"), a usta u žene s oblikom njihova spolovila. Česta imena i prezimena motivirana zubom ne valja uvijek tumačiti čovječjim zubom. Onaj životinjski bio je mnogo važniji, jer je bio dio oruđa, a amuleti sa zubom u mnogih naroda do danas svjedoče o magičnom značenju zuba. Zar mi još danas ne dijelimo blago (prava narodna riječ za stoku!) na ono velikoga i maloga zuba! Koliko god nam se činila muška imena Trboje, Trbonja, Drobac, ili žensko ime Kujava, ružna s asocijacijama koje ne ulaze u naše današnja estetska mjerila, s gle­ dišta tadašnjih imenovatelja nismo u pravu. Ugojenost, tustoća, pretilost bile su 228

Na tragu prezimenima

istoznačnice zdrava, uhranjena čovjeka, što se osobito očitovalo trbuhom. Tako se imenom uspostavljao stari predodžbeni odnos uzroka i posljedica. Zbog to­ ga su, rekli smo, imena i prezimena s osnovom guz u značenju "obal" češća od onih s osnovom dup(lj), sa značenjem "šupalj", "dupljast" ili s riječi prkno, u ko­ joj je značenje kao u glagolu prdjeti (usporedi nadimak u XIV. st. u Dubrovniku

Prdikobila). U vezi s tim dotičem se jednog problema, koji je tabu u našoj pisanoj riječi. Na­ ime, među imenima i prezimenima ne nahodimo ona koja bi bila motivirana ge­ nitalnim organima. A bilo ih je, bez svake sumnje. Već u XL stoljeću ( 1085-1095) spominje su u Biogradu svjedok Zadranin Dobrica NAPIZDIMEKO, i to u drevnoj rečeničkoj strukturi poput naziva biljke pustibabakonjukrv, a u XIV. stoljeću među zagrebačkim prezimenima nalazimo jednog PIZDECA. Takvi nadimci, imena i prezimena u srednjovjekovnom društvu nisu imali tako opsceni prizvuk. Sjetimo se usput drevnih umjetnika iz pretpovijesnog vremena, koji u modeliranju ljudskog lika naglašeno hipertrofiraju spolna obilježja. Goleme grudi, jaki bokovi, nabrekla rodnica poništavaju relanost lika i ističu ideju mate­ rinstva, simboliziraju plodnost. Falos je do kršćanskih vremena bio simbol plod­ nosti. Njegov se lik u Grčkoj i Rimu nosio povorkama za Bakhovih, odnosno Dio­ nizijevih svečanosti. Nekad je prikazan kao golo žensko tijelo (La dame de Sireuil) i odražava polaritetni način mišljenja u kojima se prividne suprotnosti vide i pri­ kazuju jedinstveno ( usp. pica "piplica'' : kurac "kokotić" koji su pučkom metonimi­ jom nazivi ženskog i muškog spolovila). Ni u Slavena nije bilo drukčije: spolnost, materinstvo, plodnost nisu bili tabuirani, niti su nazivi genitalija bili opscene riječi (rodnica, porod, roditelj, narod„. od istog su korijena!). Dogodilo se da su zapisi hrvatskih imena uslijedili nakon evangelizacije. A slič­ ne se riječi s kršćanstvom biljeguju kao stidne, sramotne, bludne, opscene„. Odba­ čene, već stoljećima žive u pučkoj predaji skrivene, kao što je i likovna estetika te predmete pokrivala smokvinim listom. Protivnik sam zlouporabe tih riječi u svakidašnjem govoru, u filmskim i ka­ zališnim dijalozima itd„ kao što se protivi:m da ih znanstvena leksikografija izba­ cuje iz rječnika i gura u opsceno i stidno (stidnica = vulva). Ta vrsta riječi živi da­ nas (kao što je živjela i u prošlosti) u raznim izričajima, kao što je odnedavno npr. pl'čkin dim, koji je stigao iz mađarskog i obuhvaća nevjerojatno širok značenjski i prostorni krug vezan uz "uzaludnost", "ništavnost': "nemogućnost" i sl. Žive dalje takve riječi u nadimcima, u nazivima životinja (kurcej, pizdin pokrivac) i biljaka, a osobito mnogo u zemljopisnim imenima. Ondje takvi izrazi nemaju "sramna'' značenja. Oblici reljefa poslužili su motivom slikovitih metafora, kao npr. Kuruzeb (= kameniti vrh u Lici), Kurozeb (= vrh u Crnoj Gori), Pizdl'ca (= vrelo u Komiži i naziv slična oblika za mušulu u Pučišćima na Braču) te mnogi drugi, od kojih neki iz XIV. i XV. stoljeća u mađarskoj toponimiji (Pyzd, Pizda(d)laka itd.), što svjedoči o njihovoj starosti na terenu gdje se hrvatski jezik nije sačuvao. Po muškom spo­ lovilu imenovani su i neki otočići u zadarskom otočju, ali se "pristojni" istraživači 229

Hrvatska prezimena

nisu usudili zapisati njihova imena, ostavljajući ih dalje usmenoj predaji, a zabo­ ravljajući pritom da su i takva imena, kao uostalom i svaka stvorena riječ, odgovor

na potrebe koje su ih proizvele. Metaforička imena uvjetovana građom čovječjeg tijela našla su opsežnu pri­ mjenu u imenovanju konfiguracije tla. Reljef svojega tijela i reljef kraja u kojem i od kojeg živi, čovjek je u svim vremenima i u svim krajevima dovodio u odnos, ko­ jega su posljedice te metafore. To su bliski poredbeni sadržaji tijela i prirode. Glava znači "uzvisinu': "izvor': "gornji tok rijeke" (kao i vrh: Vrlika = vrh rijeke, Vrhbos­ na ), lice "površinu vode': nozdra "vrelo", ždrijelo "ponor", zjala "vir", jezik "rt': grlo "uski prolaz': pazuha "udubljenost u riječnom koritu"; nalazi se i u toponimu Stara Pazova (g. 1 720: Pazua), rukavac "otok vode iz rijeke': čelopek "pristranak izložen suncu", tjeme "vrh", rebro "kosi pristranak': oko "bistrija voda na bari", usta "utok" (Ustiprača, Ustikolina, Usticrnec)... , uz mnogo drugih zemljopisnih termina i topo­ nima: Trbovica ( duboka jama), Trbušica ( = potok), Konavoske sise (obli grebeni u dubrovačkom otočju) ... sve do onih humorističnih kao što su Močiguzl'ca za uva­ lu na Hvaru i Babinguz za oblo uzdignuće na Velebitu. =

Kuč1N1ć Za ovo mi prezime pišu da je iz Ogulina, ali ono ima širi areal. Prilično je dob­ ro potvrđeno u selima oko Slunja, te oko Karlovca i Ogulina. Prve su potvrde od XVI. stoljeća. S njim u vezu dovodim prezimena: KuČKA, KučIK, KučINA, KučvA. Ne znam bi li se ovima moglo pridružiti slovensko prezime KučAN. Izvodim ga od apelativa kuča "čupa" (usp. ČUPIĆ), "kika" (usp. KIKAŠ). Slična je motivacija npr. u čeških prezimena KučA ("čupa'') te KučERA ("uvojak''). Isto je značenje u pridjevu kučav "kudrav, čupav" u prezimenu KučAVA, KučAVEC i sl. Prisjetimo se Šimunovićeva djevojačkoga lika Rudice, nazvane po "rudastoj", kovrčavoj kosi. ŠUPE (i SUPEK)

Prezime je zastupljeno u Konjevratima kod Šibenika i u Šibeniku. To je šiben­ sko prezime. Takav prezimenski tip čest je u srednjoj Dalmaciji: ŠONJE, PooUJE, SMOJE, ROJE, MIŠE, MIME, RUNJE, ŠARE/ŠORE, ŠKORE ... O njima pišem na dru­ gom mjestu. Prezime ŠUPE sadrži u osnovi stariji oblik pridjeva šup "praznoglav, šupalj': S tim je u vezi apelativ šupak "krajnji dio debeloga crijeva': Prezime ŠUPAK (genitiv ŠUPKA) nahodi se još na Grobniku i na Rijeci, te u Iloviku, a kajkavski lik ŠUPEK u Čulinečkoj Dubravi u Zagrebu. Već smo spominjali da su mnoga prezimena motivirana dijelovima ljudskog ti­ jela: glava: GLAVAN, GLAVURDIĆ; Nomć, OKOJE, BEZUH, UVANOVIĆ, KRIVOŠIJA ... kulo: KuLJEŠ, Kuuš, KuuN, KuLOVIĆ, KuLJAČA; drob: DROBONJA, TRIPALO, Po230

Na tragu prezimenima

CAK, HAs; guz "izbočen'': GuzrNA (Slatina i drugdje), GuzAN (Jastrebarsko), Gu­ ZANIĆ (V. Gorica), GuzoBAD (Lukoran), Guzovrć (posvuda). Stari su nadimci: ČEŠIGUZ u južnoj, PECIGUZ u srednjoj i SUHORITEC u sjevernoj Hrvatskoj. Tako je i s prezimenom ŠUPE za koje me uvjeravao moj pokojni prijatelj akade­ mik Lovro Županović, ugledni muzikolog i skladatelj, da ga je nosio istaknuti ope­ retni skladatelj Fran� von Suppe (Split 18 19. - Beč 1 895). S ovim prezimenom ne bih vezivao prezimena: SuPEK (Dubrava - Zagreb), Su­ PIČIĆ (Silba i drugdje oko Zadra), SUPIĆ (Novalja), SUPILO (Dubrovnik), SUPINA (Kutina, Vinkovci, Zlatar, Zagreb), već bih ih doveo u vezu s pticom grabljivicom sup, koji se još danas gnijezdi na Cresu i dao je s obzirom na vrstu kojoj pripada ime tamošnjem creskom naselju Orlec. Grabljivice su bile motivom imena davno, u srednjem vijeku. Tako se Drago Cobe�e (= Kobac) spominje u Trogiru g. 1275.; prezbiter Gragui (= Kraguj) navodi se 1 189. u samostanu svetog Petra u Klobučcu, Perua Sokcoli (Prvo Sokola) potvr­ đuje se 1271. u Trogiru, kao i Sterislavus Orle iz 1270. itd.

231

Vladarsko ime i pokoje (književničko) prezime

Preda mnom su dva pisma. Piše mi STEVINOVIĆ iz Zagreba i ŠTEFIĆ iz Belišća. Oba navedena prezimena imaju zajedničko podrijetlo u grčkom imenu Stephanos, koje, kao i istooblična imenica, znači "vijenac", "kruna", a onda "vijencem okru­ njeni vitez''. Ono se stoga, po nekima, u srednjovjekovnih Srba smatralo vladar­ skim imenom: Stefan Nemanja ( 1 1 14-1200), Stefan Prvovenčani (?-1227), Stefan Uroš I, II, III. Dečanski (XIII-XIV. stoljeće), Stefan Dušan Silni ( 1 308-1355), Ste­ fan Lazarević (1370- 1427). I u hrvatskoj vladarskoj dinastiji kraljevi su često uzi­ mali to ime: Stjepan Držislav (969-997), Stjepan I. ( 1030- 1058), Stjepan II. ( 10891091), Stjepan Arpadović ( 1 163 - 1 172)„. Bilo je tih imena i u Bosni: Stjepan Dabiša (1391-1395), Stjepan Tomaš (?-1461), Stjepan Tomašević (sin Stjepana Tomaša, ?1463)„., pa i u Crnogoraca: Šćepan Mali (vladao 1767-1773). Pokazuje se u tim imenima jezična zakonitost. Naime, Slaveni nisu imali gla­ sa f I danas je f u tim jezicima uglavnom samo u tuđicama, u stranim riječima i u onomatopejama. Glas f [ph] u grčkom imenu Stephan(os) doživljava u nas ove promjene: a) ostaje u liturgijskom jeziku pravoslavne crkve, pa tako i u imenima srpskih vladara koji su proglašavani svecima, b) prelazi od najstarijih vremena u -p-: Stipan/Stjepan, kako je danas na zapadu u katolika, u Bosni i Hrvatskoj, a u početku se ta zamjenaf > p: Stepan'b provodila posvuda, pa i na teritoriju stare Sr­ bije, i to vrlo često, rano i mnogo potvrđena, c) prelazio je u -v-; Stevan na istoku, u pravoslavaca, kao u Srbiji, Vojvodini, ali i drugdje, d) oblik Šćepan (sa skupom šć i sa f > p) udomaćio se u katolika i pravoslavaca, pretežno u današnjoj Crnoj Gori, e) oblici Štefan, štef itd. došli su njemačkim posredništvom od Stephan i vrlo su frekventni u kajkavaca i Slovenaca, a Štefan, Štefik (te prezimena ŠTEFANIĆ, ŠTE­ FANINI i sl.) preko talijanskog lika Stefano, f) oblik Ištvan (prezime lŠTVANić/lšT­ VANOVIĆ) pretežno je u Podravini i došlo je iz mađarskog, kao i hipokoristik Pišta, koji u etnonimskom smislu počinje značiti Mađara, kao što npr. Ivan znači Rusa, Lala Vojvođanina, Pepek kajkavca, Janez Slovenca itd. Zamrsimo Stefanovo klupko još više. Korigirati valja ono mišljenje kako je u Srba oblik Stefan bio predodređen za vladare, a Stepan'b za puk. Naime, seljaci232

Na tragu prezimenima

ma ni tamošnja crkva ni vlast nisu zabranjivale da se nazivaju Stefanima. A švicar­ ski slavist R. Zett pokazao je kako se u uporabi (ne u izboru imena Stefan/Stepan) očitovala razlika u društvenoj hijerarhiji. Ime Stefan nije vladarska ime, već se ono davalo iz počasti: kralja Uroša I. zovu Stefanom, a njegova brata Stepanom. Kralj je Stefan, a sin mu je Stepan. Dušan Silni je u potpisu Stefan, a u tekstu mo­ litve Bogu naziva se ponizno Stepanom. Na novcu nekih srpskih vladara s glavne je strane (aversa) lik sveca imenom Stefan, a na drugoj, stražnjoj (reversu) lik vla­ darev s imenom Stepan'"b. Slično je bilo i na pečatima. Zanimljiva je to sociološ­ ka činjenica. Napravimo malu digresiju i spomenimo kako bi bilo vrijedno istražiti nisu li dvojaka vladarska imena u Hrvata: Stjepan Držislav, Petar Krešimir, Dmitar Zvo­ nimir... bila u takvu hijerarhijskom odnosu pri uporabi samo narodnog, samo svetačkog imena ili obaju imenskih likova. Pogotovu zato što se takvi sklopovi i podudaranje zbivaju čak u istoj ispravi. Navedimo ipak taj zanimljiv opažaj. Naš nedavno preminuli poznavatelj ilirske onomastike akad. Duje Rendić-Miočević zapazio je kako u doba starohrvatske kraljevske dinastije knezovi nose samo jed­ no ime, i to obično narodno (Višeslav, Trpimir, Branimir) za razliku od okrunjenih hrvatskih vladara, koji su s (papinom) krunom primali još jedno ime, i to svetač­ ka: ego Suinimir qui et Demetrius (ja, Zvonimir, koji sam i Dmitar), ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor (koji se i Zvonimir prezivam), ego Cresimir qui alio no­ mine vocitor Petrus (ja, Krešimir, koji se drugim imenom zovem Petar). Naizmje­ nično se, dakle, u okrunjenih hrvatskih vladara redaju narodno ili svetačka ime na prvome mjestu imenske formule (Zuoinimr seu Demetrius). Vladar je često ozna­ čen samo jednim imenom, sad narodnim (npr. Zvonimir u hrvatskom natpisu na Baščanskoj ploči: Z'"bvMimir'"b kral'"b hrbVat'"bck'"bi - oko 1 100), sad svetačkim (pri­ mjerice Mihovil i Stjepan u latinskom natpisu kraljice Jelene u Solinu). Sličnu po­ javu zapazio je Duje Rendić-Miočević na ilirsko-rimskoj onomastici, npr. u nat­ pisima vojnika ilirskog podrijetla, gdje domaća ilirska imena dolaze uz rimska u višečlanoj imenskoj formuli, primjerice ime Ilira Batona Scenobarbova sina: Cai­ us Ravonius Celer qui et Bato Scenobarbi. Tu analogiju na ovom tlu u Ilira vojnika i hrvatskih okrunjenih vladara teško je dovesti u izravni utjecaj, jer dotičnu sličnost imenskih formula dijele duga stoljeća, makar ih povezuje isto područje. Sve je to budući posao hrvatske diplomatike i hrvatske onomastike. Vratimo se ponovno Stjepanu, čiji je kult u kršćanskom svijetu započeo sa Stje­ panom Prvomučenikom, koji je kamenovan pred vratima Jeruzalema. Kult sveče­ va imena pomogli su vladari svetitelji u pravoslavlju, a u sjevernoj Hrvatskoj i sveti Ištvan (975-1 038), prvi ugarski kralj, koji se, usput spomenimo, štuje u zagrebač­ koj katedrali. Kad mnoštvo ljudi ima isto ime, u zatvorenim se društvenim, nacionalnim i je­ zičnim sredinama stvaraju imenske varijante. Od tog imena izdvojio sam ih rav­ no 300 (sic!), od kojih mnoge inačice imaju status posebnog imena. Mnogi su se hipokoristični likovi sačuvali u prezimenima: ŠTEFOK, ZEFIĆ/ZEPIĆ (: Zefa od ,

233

Hrvatska prezimena

Štefanija), STEJIĆ (: Ste- + -jo), ŠTEKIĆ (: šteko, g. 1 198: Steca Lopate), STEšrć (: Stešo), STIKIĆ (: Stiko), STIFIČIĆ (: Stifo), Snvrčrć, ŠĆEKIĆ (: Šćeko) itd. Gotovo smo zaboravili pisma o prezimenima spomenutim na početku, koja su nam dala povod za razgovor o Stjepanima (= Vjenceslavima, Krunoslavima). Od­ govorimo im: STEVINOVIĆA je vrlo malo u Hrvatskoj. Samo u Gornjem Varošu kod Nove Gradiške. Nema toga prezimena ni u katolika u Bosni. Potječu od osob­ nog imena Stevin (s nastavkom -in, kao u Davorin, Vukašin) i prvu potvrdu iz g. 1 779. imam iz Šida: Proka Stevin. Navodi se da je bilo rašireno po Lici i Krbavi. ŠTEFIĆI su grupirani u Međimurju (Donja Dubrava 82, Sveta Marija 49). Nasta­ li su od osnove Štef(an) patronimičkim nastavkom -ić, i prvu potvrdu koju imam jest Ste.ffin Ivanych 1506, dakle upravo kako valja - na kajkavskom području. ČERINA

Sandra Čerina, na razglednici s lijepim kašteletom u Marini, zanima se za svoje prezime. Vjerojatno s pravom drži da je to splitsko (29), upravo solinsko prezime ( 104), ali ga ima i u Čitluku i Krušvarima sinjskim te u Lisičić-Podgrađu benko­ vačkom (58). Ja sam se dijalektološki više ophodio s istarskima, a oni glase ČERIN. U Splitu i u Istri javljaju se katkad i prezimenske inačice CERIN. One nas uvode u veliku obitelj CERINA po svoj Istri (Morgani kod Pule 145, Račja Vas kod Buzeta 83 itd.), s kojima je u vezi "tanki" talijanski lik CERINI u Splitu i Omišu, te brački ple­ menitaški CERINIĆI, od kojih je potalijančeno prezime CERINEO. Ističem još oko Buzeta (ali i drugdje, osobito po Gorskom kotaru) prezime CEROVAC i, što mi je važno, prezimena CERO (Osijek) i CERONJA (Piramatovci kod Šibenika 55). Posljednji potvrđuju tezu da su imena Cera/Cere i Ceronja živjela u tom area­ lu kao osobna imena motivirana tom vrstom hrasta (Quercus cerris), poput drugih imena prema drveću: Jablan, Bor, Javor, Rašeijka, Koviijka, Maslina ili Dubravka (koja u osnovi ima imenicu dub "hrast': a hrast je u Slavena bio kultno drvo). Međutim, imenica cer nije sveslavenska riječ. Južni Slaveni posudili su je na Balkanu (iz tamošnjeg latinskog - cerrus), kako pokazuju brojni toponimi: Cer, Cera, Cerna, Cerje, Cernica, Cerovac, Cernik itd. Kao još starija, mediteranska riječ cer (talijanski cerro) nalazi se u mnogim ta­ lijanskim prezimenima: Cerra, Cerretti, Cerrini, furlanskom Ceruti, te upravo če­ stom talijanskom liku CERRINA. Teško je u svim slučajevima odrediti na koji je način koje od navedenih prezi­ mena nastalo: kad od balkanskolatinske imenice cerrus, a kad od talijanske cerro ili kako drukčije. Tu nam umnogome može pomoći izgovor i zemljopisni razmje­ štaj pojedinih prezimena. Za istarske i splitske likove ČERiN i ČERINA (odnosno Čerina) glasovni i akce­ natski razlozi navode da se oslanjaju na talijanski lik Cerrina.

234

Na tragu prezimenima

GALOGAŽA

Nije "jako" prezime, a gnijezdo mu je u Gvozdu 26 i obližnjem Slavskom Po­ lju 33. Nalazimo ga još u Brinjanima (Kutina) 7 i u Zagrebu. Drugi dio složenice gaža znači "glib': "blato", kao i gaška/kaška (od gac- + -ska = gačka > gaška > kaš­ ka) , kao vjerojatno i značenja koja se nalaze u imenicama naselja u kojima se pre­ zimena javljaju (brinja "glib", slav- "protok'', "kaljuža'', ako ih, bez terenskih poda­ taka, ispravno tumačim). U prvom je dijelu prezimena pridjev gal- "crn'', "garav" "gnjusan': Usporedi to­ ponime Galovica i Galovača za bare u Srijemu. Navedimo još Galo ime iz XIII. i XIV. stoljeća, Gala ime za nečistu ženu, Galin ime crna, vrana konja, Galonja, ime vola i prezime itd. Lako je objašnjiva fonetska promjena galo- u kalo- u nazi­ vu koločilo "ovan s crnim kolutom oko očiju", kalušica "ovca s crnim ušima'' itd. Od osnove gal nastala su osobna imena i prezimena: GALEŠ (u Splitu i Šibeniku), GALEŠA ( 1 345. u Oštrovici i Šibeniku 1 383), prezime GALEŠIĆ u Raštanima (Za­ dar) 1 16, u Neoriću (Sinj) 23, a GALETIĆ i GALOVIĆ posvuda po Hrvatskoj. Ta­ kva su imena i prezimena najčešće motivirana crnom kosom ili crnom puti njiho­ vih nositelja poput ARAPINA, ARAPA, ARAPOVIĆA; MAURA, MAUROVIĆA, MAVRA, MAVRETIĆA, MOROVIĆA (a u vezi su sa svetačkim imenom svetog Maura i s Mau­ rovlasima, Saracenima). Iz navedenih primjera moglo bi se samo nagađati o moti­ viranosti prezimena GALOGAŽA; jedino značenje koje sam našao za imenicu galo­ gaža jest "posrednik u ženidbenim vezama'', "provodadžija'', i to u Slavoniji, ali ga ne znam dovesti u vezu sa značenjem sastavnica gal i gaža. To prezime nosio je naš književnik i publicist Stevan GALOGAŽA ( 1 893-1944). HRGOTA i HERGEŠIĆ

Nabrojimo najprije prezimena za koja smatramo da pripadaju skupini u ko­ joj se nalaze prezimena iz naslova. HRG (oko Bjelovara, Križevaca i drugdje po nekadašnjoj Vojnoj granici), HRGA (oko . Đakova, Splita i Drniša), HRGAR (oko Varaždina), HRGOVIĆ (u selima Biteliću 376 i Stariću 164 kod Sinja, u Gaju kod Obrovca 25, u Novakima kod Slatine 3 1 , u Taborištu kod Gline 28, u Zagrebu 84), HRGIĆ (u istočnoj Slavoniji). U krajevima gdje se h ne izgovara nastala su prezi­ mena RGovrć (istočna Slavonija) i ona s popratnim vokalom e da se olakša izgo­ vor početne suglasničke skupine: ERGIĆ (Gaćelezi kod Šibenika 1 66), ERGOVIĆ (po nekadašnjoj Vojnoj granici, osobito u Slavoniji). U prezimenima VRGIĆ, VR­ GOVIĆ početni h zamijenjen je sa v, a u prezimenima KRGIĆ, KRGOTIĆ, KRGOVIĆ početni h izgovara se kao k. Naime, sva su ta prezimena na novoštokavskom po­ dručju koje ne poznaje fonema h. Prezime HERGOvrć (oko Čakovca) i HERGE­ šrć (na prostoru od Zagreba do Siska) rastavila su početnu suglasničku skupinu umetanjem vokala e. Takvo prezime nosio je naš književni povjesničar i teatro­ log Ivo HERGEŠIĆ ( 1 904- 1977) kojega smo kao studenti zvali Herga. Svaka od tih 235

Hrvatska prezimena

glasovnih pojava podudara se s osobinama dijalekatnog pejzaža u kojem je prezi­ me nastalo i bilo u uporabi. Osobno ime Hrg potvrđeno je u makedonskoj antroponimiji XVI. st., a Hrgo­ ta (Chergota) kao prezime u Šibeniku dva stoljeća ranije (I. Ostojić). Danas je to vrlo rijetko prezime. Imenice hrg, rg, rgača, rganj, vrg znače "različite posude", i to za ljuštenje ječ­ ma (Dalmacija), za namakanje kože (Slavonija), za "probušenu tikvu kao posudu" (Slovenija). P. Skok te imenice izvodi iz latinski orca "posuda': Tom tumačenju sa­ mo dijelom proturječi hrga!kvrga < hrga, koja znači upravo "oblu izraslinu'', pa bi se to značenje moglo dovesti u vezu s trbušastom posudom kakva je tikva, amfora i sl. Usporedi prezimena slične motiviranosti: ĆUPIĆ, ĆuPo, ČUTURA, PEHARČEK, KUPIČIĆ, VRGA (: Gvozd, prije Vrginmost), VRČIĆ ( < latinski urceus, kao i orca > hrg), HRGOTA, HRGETIĆ, HRGOVIĆ, HRGAN itd. KRKAN i KRKLEC

Imenica krk (kwh) tvori golemu porodicu prezimena. KRKA Jabuka (Sinj) 31, KRKAČ po Zagorju i Slavoniji, a osobito u Doljanima (Glina) 46, Jakovlju (Donja Stubica) 771, Dardi 16, Zagrebu 5 1 , KRKAŠ oko Garešnice, KRKIĆ oko Petrinje, KRKOČ oko Dubrovnika i po Sloveniji, KRKOVIĆ oko Velike Gorice itd. Krk je stara, u hrvatskom pomalo zaboravljena imenica, koja je zamijenjena sinonimom grlo. Usporedi krčag, kojemu izduženo grlo postaje motivom naziva. Stariji će se sjetiti imenice krkača, koja znači "ramena'', "leđa'', nošenje koga na kr­ ke, na krkeč, npr. dijete za vratom i sl. Imenica krk sadržana je u glagolu krkijati "is­ pirati grlo'', a s tim glagolom u vezi su prezimena KRKLEC po cjelokupnom kajkav­ skom terenu, a osobito oko Krapine i Pregrade i u susjednoj Sloveniji, KRKLJEC u Čazmi i Vukovaru itd. Prezime KRKLEC nosio je istaknuti hrvatski književnik Gu­ stav KRKLEC (1899-1977). Ljudsko tijelo, dijelovi tijela najstariji su motivi za tvorbu imena i nadimaka. Svaki upadniji dio izravno je obilježavao i individualizirao čovjeka: GRBIĆ, BRČIĆ, BRADIĆ, PLEĆAŠ, GuzINA, GRLIĆ... Nije stoga čudno da se stara imenica krk (od prakorijena u indoeuropskom *(s)quer- "okretati se") sačuvala od zaborava u na­ vedenim prezimenima. LESKOVAR

"Jako" je prezime hrvatskoga sjevera, osobito Zagorja, npr. oko Pregrade preko 200, oko Varaždina 250, u Voći Donjoj oko 150 nositelja itd. Domišljam se da je u osnovi grm l(j)eska (s plodovima lješnjacima), ali i jedan od naziva za šumu. LESKOVAR ima značenje "ljeskova varoš': S ovim u vezu dovo­ dim prezime LESKOVAC po Slavoniji, LESKOVEC po Zagorju i mnoga imena nase­ lja istoga oblika. U vezi s fitonimom leska jesu prezimena: LESKOVARI, LESKOVIĆ, 236

Na tragu prezimenima

LESKOVČAK, te osobito jaka slovenska (i hrvatska) prezimena LESKOVŠEK, LESNI­ ČAR, LESJAK, LESKOVC i također prezime LESKOVAR. Usporedi sličnu tvorbu ma­ riborskog prezimena JuGOVAR, te prezimena: GRAHOVAR, KLENOVAR, HRUŠOVAR, LJESKOVAR itd. Prezime LESKOVAR nosio je istaknuti hrvatski književnik Janko Leskovar iz Pre­ grade ( 1 86 1 - 1 949), začetnik psihološkog fabuliranja za hrvatske Moderne. MATIŠIN/MATOŠ/MATOŠIĆ/MATKO/MATKOVIĆ

Prezime MATIŠIN nalazimo u Virju ( 1 1) i u Zagrebu. Izvedeno je iz osobnog imena Matiša, koje postoji i kao prezime u Koprivnici i Virju. Od njega je izve­ deno ukrajinsko prezime (patronim) MATIŠENKO, potvrđeno u Novoj Gradiš­ ki i MATIŠEV oko Đurđevca. Vrlo razvijeni likovi imena i prezimena imaju is­ hodište u hebrejskom imenu Matij od latinskog Matthias hebrejski Mattitjah sa značenjem "Božji dar", koji je bio evanđelist, i u imenu drugog apostola Mateja (od latinskog Mathaeus iz hebrejskog Mattai). Imena tih svetaca prodrla su ra­ no s kršćanstvom u svih Slavena. Njihovi se likovi u puku miješaju, iako je vje­ rojatno da je ime Mateja evanđelista (2 1 . IX) sadržano u prezimenima: MATEJ, MATEJAK, MATEJČIK, MATEJČIĆ itd., a ime apostola Matije, nasljednika blagaj­ nika Jude (25. II) u prezimenima: MATIJA, MATIJACA, MATIJAČIĆ, MATIJANEC itd. Za mnoga druga prezimena od istolikoga hipokoristika Mato/Mate itd. ni­ je moguće jasno odrediti kojem temeljnom osobnom imenu pripadaju: MATAC, MATACIN, MATACUN, MATAČIĆ, MATAGA, MATAGIĆ, MATAIĆ, MATAJA, MA­ TAJČIĆ, MATAK, MATAKOVIĆ, MATAN, MATANA, MATANČIĆ, MATANIĆ, MATA­ NOVIĆ, MATAS, MATASOVIĆ, MATASIĆ, MATEK(OVIĆ), MATEKALO, MATELJAN, MATEŠ(A), MATEŠIĆ, MATETIĆ, MATIĆ, MATIŠIĆ, MATKOVIĆ, MATOK, MATO­ KOVIĆ, MATOŠ, MATOŠEC, MATOŠEVIĆ, MATOVIĆ, MATOVINA, MATOTA, MATO­ VINOVIĆ, MATUJEC, MATULA, MATULIĆ, MATULOVIĆ, MATUŠEK i mnoga druga posvuda rasprostranjena. U puku je zimski sveti Matija vrlo obljubljen i uz nje­ gov god vežu se mnogi običaji. Na njegov dan 25. II. započinju u nekim kraje­ vima proljetni poljski radovi. U mnogim našim krajevima čuo sam izreku: Sveti Matija led razbija. Po tom bi bio, kao na sjeveru sveti Valentin ( = Zdravko), vjes­ nikom proljeća. Najčešće su imenske forme MATKO (oko Našica, Zagreba i Zlatara), MATOŠ (po istočnoj Slavoniji, odakle je i veliki hrvatski književnik Antun Gustav MATOŠ, 1 873- 1 914, te po Međimurju i Dalmatinskoj zagori). Od imena Matoš izvedeno je prezime MATOŠIĆ, koje se osobito razgranalo u Splitu, gdje su 182 nositelja u pe­ desetak obitelji. Nahodi se još oko Jastrebarskog ( 1 8), Slavonskog Broda (44), Crik­ venice (37), Benkovca (20) i u Zagrebu (38). Osnovna imena Matić, Matuš, Matan, Matas, Matek, Matok, Matula, Matun i dr. susreću se i kao prezimena. Od njih se opet izvode i mnoga druga prezimena, od kojih smo neka naveli. 237

Hrvatska prezimena

MLADINIĆ ili MLADINEO

Moji Pučišćani, koji su me, da se pohvalim, birali za svojega počasnoga gra­ đanina, zatekli su me pitanjem: "Kojim od oblika prezimena iz naslova ovoga članka nazvati ulicu njihova mjesta u počast njihovu slavnom mještaninu?" Uči­ nilo mi se iz pisama i telefonskih razgovora da oni preferiraju talijanski oblik MLADINEO. U prošlosti su plemići i ljudi od ugleda često latinizirali svoja prezimena: Johan­ nes Lucio bio je naš prvi povjesničar Ivan Lučić, Francisco Petrizio Petris bio je naš Franjo Petriš/Petrišević/Petrić - zbog toga danas ne znamo kako ga zvati, a obite­ lji u Cresu pišu to potonje prezime u svim navedenim verzijama. Clovio je Klović, Casio je Kašić, Marulo je Marulić itd. Tako je bilo i na Braču: Čikarelovići postaju Ciccarelli, Nižetići su Nisiteo, Lozanići su Lazaneo, Cerinići su Cerineo, pa tako i Mladinići postaju Mladineo u jednom svojem ogranku. Danas je svakom jasno da mi istaknute ljude naše kulture pišemo hrvatskim li­ kovima. Ne Antonio Mladineo nego Antun Mladinić, ne Nicolo Lazaneo nego Ni­ kola Lozanić. Na uličnim pločama u Zagrebu (i uglavnom u Enciklopediji) navo­ de se pohrvaćena prezimena KAŠIĆ, KLOVIĆ, MARULIĆ, GuND.ULIĆ (ne GONDOLA i sl.). Tako to čine mnogi europski narodi, jer je i kod njih bio sličan običaj latini­ ziranja imena i prezimena. Kako je s prezimenom obitelji Mladineo? Nahodimo u vrelima da su se na Brač doselili iz Poljica, kao i mnoge druge bračke obitelji, poslije kuga na Braču početkom XV. stoljeća kad je Brač bio sveden na samo 2000 stanovnika. 1. Zapisuju se 1 584. kao MLADINICH, ali već tada njihovo plemenitaško koljeno ima latinizirane likove MLADINEUS, MLADINE!, MLADINEO. Nema sumnje da je prvotni lik Mladinić, kako do danas to prezime nose obitelji s nadimcima Selkovi, Bujinl' i Musinl' u Pučišćima. 2. Obitelji koje imaju nadimke Staninl: Dobrojutro i Kokići (iselili su se u Praž­ nice) u maticama 1593. i 1602. navode se kao Mladinić, a od 1616. godine kao Mladinei i Mladineo. Izvorno je prezime, dakle, MLADINIĆ. 3. Nasljednici izumrle obitelji Prodić (Prodi) pišu se od početka 1574. kao Mla­ dineo o Mladineus u maticama. Od te je porodice Antun Mladineo, koji gradi crk­ vicu sv. Roka 1 607. i njegov sin Juraj. Ne znamo za krvno srodstvo te obitelji Mla­ dineo pod 3. s onom Mladinić/Mladineo pod 1. i 2. No ta veza nije isključena. Ova porodica pod 3. izumrla je u XVIII. stoljeću (v. Andre Jutronić, Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču, 1 950, str. 1 70). No očito je da je ta obitelj bez nasljednika rabila latinizirano prezime MLADINEO. Bilo bi dobro da i mi postupamo kao kulturni narodi Europe da te pomodno­ sti latiniziranih hrvatskih prezimena vratimo u hrvatski oblik, jer je iz osnove pre­ zimena vidljivo da je ono hrvatsko (: MLAD- ) , što se ne može reći npr. za pučiška prezimena AQUILLA, DoMINIS, LONGO, ORLANDINI i dr. 238

Na tragu prezimenima

Po svemu se čini da ova izumrla porodica preuzima od početka latinizirani lik prezimena kao nasljednici porodice Prodić (Prodi). Zna se kako je to prezime gla­ silo u vrijeme kad ona rabi dva latinizirana lika Mladineo i Mladinei, pa bi ga va­ ljalo vratiti na jedinstven hrvatski izvorni lik, koji je potvrđen u vrelima. Ta obitelj, po A. Jutoniću, nema izravnih nasljednika, a izumrla je u XVIII. stoljeću. U obitelji Mladinić, potvrđene u Pučišćima od XVI. stoljeća, polovica nositelja ( 1 8 u 4 obitelji) nosi hrvatski lik Mladinić, a polovica (21 u 5 obitelji) nosi latinizi­ rani lik Mladineo. Podaci su iz godine 1 948. Jedni i drugi pripadaju istom rodu Mladinić. Ako pak postoje nasljednici, valjalo bi ipak od njih zatražiti suglasnost da ovaj častan čovjek, soprakomit bračke galije, koji se pisao Georgius Mladineo/Mladinei, imenom i prezimenom potvrdi trajno svoje hrvatsko porijeklo na uličnoj ploči, svojevrsnom spomeniku koji mu podižu zahvalni Pučišćani. Neka i on poput drugih slavnih Pučišćana: povjesničara Vicka Prodića (Prodi), književnika Jurja Žuvetića (Zuviteo), povjesničara Trifuna Mladinića (Mladineo) i Sabe Mladinića (Mladineo) uđe u hrvatsku povijest i hrvatsku književnost, kao i oni, sa svojim hrvatskim imenom i prezimenom. PALAVRŠIĆ/MEDOVIĆ

To me rijetko prezime mnogo namučila. Ovo je pokušaj tumačenja kako je i od čega mogao nastati današnji oblik. PALAVRŠIĆA danas ima samo u Splitu i Zagrebu. Stariji oblik prezimena PALAVERŠIĆ nahodi se u Jelsi na Hvaru ( 34) , u Splitu (7) , Omišu (6 ) i Sutivanu na Braču, a ondje su se doselili iz Jelse g. 1 743. Čini se da je Jelsa ishodište. Onamo nalazim zapisana prezime PALAVERSICH g. 1730. i kasnije 1 767. kao posjednike kuće na tome mjestu. Uz to prezime, zbog zajedničkog podrijetla, navodim prezime VERŠIĆ/VERSIĆ u Rijeci ( 49), oko Zad­ ra ( 1 14) i u Splitu ( 10), VERSA i VERSI po Istri ( 1 9), VERSAJKO u Puli (4), VER­ SALJKO u Nadinu ( 1 33) i Podgori (24), URAVIĆ u Dobrinju na Krku i VRSALO­ VIĆ na Braču ( 1 64). Svima je njima, pretpostavljam, u osnovi staro i često romanska ime Ursus "Medvjed, Medo, Medak" itd., od kojeg su od starine nastali vrlo različiti obli­ ci, D'Orsi, D'Urso, Ursich, Orselli, Orsoni, i stara pohrvaćena imena - Urso, Ur­ šula, Orseolo, Orsolo/Orsola, Urša, Ura/Ure, Urava (prezime URAVIĆ), Orsat (u starom Dubrovniku i poznato lice prvog dijela Vojnovićeve Trilogije: ''Allons enfants"). U starom romanskom jeziku u Dalmaciji pored Ursus u uporabi je bio hipoko­ ristik Ursaicus (potvrđen u XIV. stoljeću), od kojeg su nastala navedena prezime­ na VERSAJKO i VRSALJKO s prijelazom romanskog početnog u u hrvatski spirant v, poput Urbassus > Vrbas, urceus > vrč, urbanus > vrbanac i sl. Tako je od osob­ nog imena Ursolo/Ursalo hrvatskim sufiksom za prezimena -ović nastala prezi­ me VRSALOVIĆ, odnosno od imena Urso prezime VERS1ć/VERS1/VERSA. Glasovna, 239

Hrvatska prezimena

akcenatski, prostorno i vremenski ta su izvođenja moguća i lako objašnjiva. Prezi­ me URAVA, URSIĆ (: Urso), URrć (: Ure), URsuuć (: Ursula) mlađe su tvorbe i sve se zbivaju na primorju, u arealu dugovjekovne jezične simbioze romanskog i hr­ vatskog življa. Na Braču i Hvaru supostoje prezimena URsrć i VRSALOVIĆ, u Jelsi čak i MED­ VED, ali je ono "doseljeno': tj. nije ondje autohtono, dakle upravo ondje gdje je na­ stalo prezime PALAVERŠIĆ. Ali kako je nastalo? Starijim članovima uglednih dalmatinskih obitelji, a takva je bila ova na Jelsi, dodavala se ispred imena mletačka titula paron (od rom. parun, latinski pater; us­ poredi prezime hrvatske pjesnikinje Vesne PARUN), koja se ondje pretvorila u ne­ sklonjiv pridjevak para (para Matij, para Žuvan) poput barba, š(jo)r i sl., koja se slijevala s imenom. Slično su nastala prezimena BABODUNIĆ, POPJORDANOV, KA­ LOPEROVIĆ, BELAMARIĆ, a u tom sklopu valjalo bi istražiti i prezime KALITERNA, koje pučka etimologija u Splitu, zbog njihova visoka stasa, dovodi u vezu s izriča­ jem: visok ka lanterna (> Kaliterna). Na Braču se javlja PARAFIJANOVIĆ i na Pagu PARAVIDULIN. Pretpostaviti valja da je i u Jelsi tako bio para Verso ( = Urso ), od ko­ jega je nastalo prezime PARAVERŠIĆ. U tom su se prezimenu našla dva suglasnika r u daljem susjedstvu, te se jedan uklanja disimilacijom r - r > l r, kao u riječima Zebro (= rebro), levorver (= revolver) pa je na taj način dobiven današnji lik PALA­ VERŠIĆ. Predaju po kojoj je PALAVERŠIĆ tvorenica od pala (= mač) i vrh valja od­ baciti, jer takvi tvorbeni tipovi nisu uobičajeni u hrvatskim prezimenima. Valja odbaciti proizvoljno izvođenje parla versi ("govoriti stihove"), jer takvih prezimena nema ni u talijanskom, niti je pogodna motivacija u seoskoj, nepisme­ noj sredini za stvaranje takvih prezimena, a niti se mogu valjano protumačiti je­ zične promjene. Valja također odbaciti legendu o španjolskom pustolovu slična prezimena, uza sve to što je naš ugledni novinar Joško PALAVRŠIĆ prezime slič­ no svojemu našao u madridskom telefonskom imeniku. Njegovi su preci u rodo­ ljubnom zanosu, za autonomaštva na tim otocima, sudskim putem iz prezimena izbacili samoglasnik e uz r, zatirući tako trag talijanske grafije, pa odatle inačica PALAVRŠIĆ. Jak talijanski trag ostao je u istarskom prezimenu VERSI (= VERŠIĆ) iz vremena potalijančivanja hrvatskih prezimena u Istri između dva rata. Predmnijevam da je plemenitaško prezime 0Ršrć u sjevernoj Hrvatskoj nasta­ lo "učenim" putem, a krčko prezime 0RŠIĆ kroatizacijom talijanskog 0Rsr. Iste denominacije česte su i u nas: Medo (Pucrć) i (Celestin) MEnovrć. -

PALJETAK

U pismu iz Dubrovnika pitanja za tipično dubrovačko, zapravo konavosko prezime PALJETAK. Izvan dubrovačke okolice to prezime nije zabilježeno, pa su mu korijeni u Konavlima. Smatram da je to prezime nadimačkoga postanja. U 240

Na tragu prezimenima

njegovoj osnovi razaznajemo imenicu ljeto, koja znači "godišnje doba" pa zna­ čenjskom asocijacijom i "godinu": mlado ljeto, ljetopis (anali) itd. Daljim seman­ tičkim vezama nastaje značenje "godišnja berba" tj. ljetina. Ono što ostane ne­ hotično nakon pohrane ljetine zove se paljetak. Tim pabirkom, kasno ubranim preostatkom, kasnim plodom vjerojatno je motivirano to prezime. Usporedi na­ ziv požnjak za dijete koje se kasnije rodilo te prezimena motivirana tim nazivom PožNJAK, PožNJAKovrć, koja se nalaze u istom semantičkom polju kao jednim dijelom i prezime PALJETAK.

VIDMAR Za to se prezime interesiraju Slovenci. S pravom. Ovo je ponajprije sloven­ sko prezime. Nalazi se posvuda (Celje, Brežice, Novo Mesto, Kočevje, Radonjica, Kamnik, Litija, Krško, Logatec, Lendava, Črnomelj, Laško, Dravograd, Ljutomer, Slovenjgradec, Maribor, Ljubljana, Gorica, Tolmin, Ilirska Bistrica, Idrija, Ptuj). U Hrvatskoj je "jako" oko Delnica (Ravna Gora 48 i druga sela), oko Požege (Ko­ privnica 1 6, Lukašje 9), oko Nove Gradiške, u Maloj Rudinki (Perušić) 98(!) i u Zagrebu 81. Prezime VrnMAR objasnio sam prije dvadesetak godina u radu o toponimiji Istarskog razvoda, našeg vrlo opširnog glagoljskog teksta iz g. 1275, svojevrsnoga krsnoga lista hrvatske Istre. U njemu se spominje toponim Vidam svetog Petra, ko­ ji nisam smio povezati sa slovenskim imenom Vidam za talijanski Udine (stari Oti­ num), već sam mu izvor našao u njemačkom Wittum, odnosno inačicama Widum i Widam, a znače "darovnica crkvi': "crkveni posjed stečen darovnicom, legatom i sl:'. Imenice su u vezi s njemačkim glagolom widmen "posvetiti': "(oporukom) pre­ dati, ostaviti''. Nije dalje bilo teško ni tvorbeno (-ar) ni značenje protumačiti time da je vidmar "kmet na takvu crkvenom imanju''. Imenica s tim značenjem živa je u slovenskom, a često je u feudalno doba postajala motivom i u susjednoj Hrvat­ skoj vrlo čestog prezimena.

VRZIĆ Mladić VRZIĆ bio je uporan. Često me pohodio da odgonetamo njegovo pre­ zime. Nismo stigli. Onda sam 'iz vojske dobivao molbe na razglednicama. Valja­ lo mi je upasti u to Vrzino kolo. VRZIĆA ima samo oko Slavonskog Broda i u Lici. Pod Velebitom se nalazi selo Vrzići sa 122 VRZIĆA u 26 obitelji. To su srpski nase­ ljenici, kao i VERZIĆI oko Grubišnoga Polja. Iznad tih ličkih na velebitskom vrhu zna se za mjesto uz koje se veže legenda o Vfzinu kolu, što ga plešu vještice i vile­ njaci (grabancijaši). Prezime je očito od osobnog imena Vfzo/Vfza, kako se to vidi u sintagmi Vf­ zino kolo. Prezime (Mathias) WERZYCH, kmet, zapisano je g. 1 567. u Brdovcu, a onda, mnogo kasnije, to je prezime zapisano u Pakracu ( 1 898) i u ličkim selima: 241

Hrvatska prezimena

Brlogu, Lučanima i Melnicama. Osobno ime Vfzo etimolozi dovode u vezu s imenom Vergilius. V. Mažuranić piše: "Od starijih svojih upamtio sam da Vrza, Vrga nije nitko drugi nego rimski pjesnik Vergilij, po srednjovječnoj nauci vje­ štac, prorok, poglavica u čaranju i magiji:' Te je atribute dobio kao čarobnjak i voditelj Danteov kroz pakao. Jezično ne znam objasniti vezu Vergilius Vfza (Vr­ zino kolo), odnosno Vfga (Vrginmost). O podrijetlu toga imena pisao je mnogo meritornije francuski slavist A. Vail­ lant, koji u imenskoj sintagmi Vfzino kolo vidi iskrivljeno ime za Belzebuba (so­ tonskog poglavicu), potvrđeno u staroslavenskom kao Versiul i Vrzil, od kojih su likova nastali hipokoristici Verza (VERZIĆI oko Grubišnog Polja) i Vrza (VRZIĆI u Lici). Vfzino kolo je, prema tome, vražje kolo, povezano s vješticama i demonima koji "u paklenom ritmu plesa i orgijanja nanose štetu ljudima': Vfzino kolo izvodi se obično na gumnima (koja također imaju kultno značenje) o ljetnom solsticiju. S tim vjerovanjem uputno je povezati starogermansku Valpurginu noć (od 30. trav­ nja na 1 . svibnja), kad u razbludnim plesovima također orgijaju vještice s nekro­ mantima. Nešto slično "događa se" i na visokom Kleku kraj Ogulina.

242

Neustaljena prezimena hrvatskih velikana

I . Ova knjiga, kojoj je ovo treće izdanje, nastala je od neizbrojivih odgovora na pitanja mojih čitalaca u proteklih petnaestak godina. Mnogima koji su mi se žali­ li kako njihova prezimena nema u knjizi odgovarao sam: zašto mi niste pisali dok sam pisao knjigu? Upravo su me nedavno pitali s Hrvatskog radija kako nazvati zakladu po Ambrozu Vranyczanyju. Je li prikladno toga vrlog rodoljuba, rođenoga u Starom Gradu na Hvaru 1801, pisati mađarskim grafijskim sustavom? Tu se otvara golem problem o neujednačenosti prezimenskih likova istaknutih ljudi hrvatske kulturne prošlosti. Preci te loze Vranjican i Vranjicani-Dobrinović (s djelomično pomađarenom grafijom Vranyczany-Dobrinović) došli su, čini se, iz Bosne na Hvar, s Hvara na Brač i već se 1 584. pišu ondje Vranjicanin. To etničko prezime svjedočilo bi da su došli iz meni nepoznata naselja Vranjice. Doista, oni se kasnije i pišu, ali talijan­ skom grafijom, da Vragniza ( 1 637), Vragnizano ( 1693), te često Vragnizan. Vrlo je vjerojatno da je odvjetak te loze, koji se iz Staroga Grada, gdje je vladao talijanski grafijski sustav, iselio u Karlovac morao ondje svoje ime pisati po tamošnjim uzu­ sima mađarskoga grafijskog sustava Vranyczany. Završni grafem lyl označavao je u mađarskim prezimenima plemenitoga nositelja dotičnoga prezimena i umek­ šavao je prethodni suglasnik. Tako se pisao proslavljeni Mikl6s Zrinji [Zrinji] , pa ipak nam je svima jasno da je to naš Nikola Zrinski. Tako ga i pišemo. S Ambrozom Vranjicanijem (ili Vranjicanom) valja postupiti isto tako. Mnogi naši poznati ljudi nisu mogli pisati svoja prezimena onako kako su ih iz­ govarali i kako ih danas pišu mnogi njihovi daleki potomci. 2. Mještani Pučišća tražili su od mene "ekspertizu" treba li ulicu u njihovu "ma­ lom mistu" pisati Mladineova ili Mladinićeva ulica. Davno su prije ondje Mladi­ nići izmijenili svoje prezime u talijanski lik i prozvali se Mladineo. Jedan odvjetak do danas se piše Mladinić, a onaj drugi, u kojemu je bio književni prevoditelj Sabe Mladineo (XVII. st.), ostao je bez potomaka. Kako je ondje renesansni kipar La­ saneo ostao poznat kao Lozanić, književnik Jure Zuveteo kao Žuvetić, nema razlo­ ga da se i Mladineo ne piše u izvornom liku Mladinić, onako kako to prezime -

-

243

Hrvatska prezimena

nosi većina njegovih srodnika. Tako je i Giulio Clovio Croata ostao naš ]ulije Klo­ vić, Bartolomeo Casius naš Bartul Kašić, Georgius Dalmata naš Juraj Matijev Dal­ matinac, a ]anus Pannonius naš Ivan Česmički. Svako drugo rješenje bilo bi pogrešno. Mnogi su naši proslavljeni muževi u prošlosti stvarali u stranim zemljama, pisali latinskim, slikali i gradili, plovili i rato­ vali pod raznim barjacima, a da pritom nisu prestali biti našima, od Hermana Dal­ matina do Clovia Croatae, Georgia Dalmatae, Luciana Laurane (Vranjanina) itd. 3. Dugo su se rabili dvojaki oblici prezimena književnika Mavra Vetranovića Čavčića ( 1482-1 576). Mnogi su njegovo prezime pisali Vetranić. Danas je prevla­ dalo prezime Vetranović (: latinski veteranus - "Starčević''). Oba lika ne nalazimo više među suvremenim hrvatskim prezimenima. Umjesto ranijega prezimena Ignjata Đorđića ( 1 675-1 737), vjerojatno načinje­ nog po talijanskoj grafij i Giorgi, Hrvati već dugo rabe pravilan hrvatski lik Đurđe­ vić. Srbi su uglavnom ostali pri prezimenu Đorđić. Uz druge dokaze (npr. prof. M. Ratkovića) lako je vidjeti kako je lik Đorđić vrlo rijetko prezime, i to samo u neko­ liko nositelja u istočnoj Slavoniji, dok je prezime Đurđević vrlo obilato potvrđeno posvuda u Hrvatskoj, a osobito na dubrovačkom području (u Ošlju). Doista se ču­ dim da unatoč prosvjedima (i mojim) ime zagrebačke Đorđićeve ulice već jednom nije preoblikovano kako je red u Đurđevićevu ulicu. Zar zbilja ne znamo, ili nećemo upotrebljavati jedinstveno i izvorno prezime zaslužnih velikana naše povijesti? Zelimo li doista da nam pogrešnim prezimeni­ ma sugeriraju kako oni pripadaju drugima? 4. Pitali su me kako to da sve donedavno nijedna zagrebačka ulica nije bila ime­ novana po našem glasovitom filozofu svjetskoga glasa Frani Petriću ( 1 529-1 597). "A kako bi valjalo nazvati tu ulicu?" "'"" odgovorio sam protupitanjem. Zar Petriševi­ ćeva ulica, jer je tim prezimenom (Petrišević) taj naš filozofuveden u Enciklopedi­ ju, ili po prezimenu Petris, kako se prezivaju neki njegovi današnji mještani u Cresu, ili po prezimenu Petrić, kako ga imenuju neke knjige o njemu pisane, ili bi trebalo dati prednost latiniziranom liku Petricius, talijaniziranim likovima Petrizio, Petri­ zi, Petrizzi, kako se katkad sam pisao, ili moguće Petriš, kako bih ja želio da se piše? Doista, kako se prezivao taj velikan naše povijesti? Naš proslavljeni filozof rođen je u Cresu. Obitelj mu je hrvatskoga podrijetla. Zavičaj mu je bio pretijesan za afirmaciju koju je doživio u inozemstvu. Zbog toga je i pisao na stranim jezicima, latinskom i talijanskom. Tim jezicima prilagodio je i svoje prezime. Pisao se latinskim oblikom Petricius i talijanskim likovima Petri1 zio, Petrizi, Petrizzi i sl. Tako su, uostalom, postupali i mnogi drugi njegovi suvremenici. Kad smo ga otkrili kao "našjenca': naravno je bilo prilagoditi mu prezime hrvatskom jeziku. Neki su ga pisali tipičnim oblikom hrvatskog prezimena na -ić, pridružujući taj dočetak izravno imenskoj osnovi - Petrić. Svoje uporište takvu li­ ku nalazili su vjerojatno u talijanskoj formi njegova prezimena Petricio, kako je njegovo prezime pisao poznati talijanski filozof i estetičar Benedetto Croce. Dru­ gi su ga počeli pisati Petričević. Pod tim je prezimenom (s inačicama Petrić, Petri244

Na tragu prezimenima

cius) naveden u našoj Enciklopediji i u Leksikonu LZ-a. Vrstan poznavatelj naših starih knjiga prof. Šime Jurić zove ga Franjo Petris. Uporište za takav lik nalazi vje­ rojatno u takvu prezimenu koje još danas živi u njegovu zavičaju i susjednom za­ selku Štivanu na Cresu. To je važno uporište. Plemeniti rod na Cresu (i na Hvaru) uključivao je i ove rodove: Anžulić (Ansolo), Barbis, Kanavelić (Canavelli), Golu­ bić ( Columbini), Hektorović (Ettoreo ), ]ašić (Giaxa), Griffico i Piretić (Pirittei). Rod Petris (von Steinhafen) navodi se kao plemićki od 1405, a plemstvo im je dodijelje­ no u Mlecima. Godine 1422. bilježe se kao Petrisio, s napomenom da su iz Cresa. Na grbu u obliku štita nalazi se u gornjem polju pet zvijezda, a u donjem crkva i obrambeni zidovi vjerojatno tada već dobro utvrđenoga Cresa (v. J. Siebmacher's, Wappenbuch, Niirnberg, 1873; pretisak Golden marketing, Zagreb, 1 995, str. 70, 123. i grbovi na tablama 44 i 65). To su važni, ali još nedovoljni pokazatelji izvor­ noga prezimena Petris. U svemu rečenom važne su ove činjenice: 1 . kao plemićki rod (a oni imaju ustaljenija prezimena i grbove) Petris nahodimo u Cresu i u Hvaru. Oba su ta mjesta cakavska, tj. konsonant /š/ izgovara se do danas gotovo kao s [s], 2. Petri­ ća nema u Cresu, ali je ondje do danas prilično "jako" prezime PETRIS, 3. prezime PETRIŠEVIĆ nije potvrđeno među današnjim hrvatskim prezimenima. Ono nije iz­ mišljeno, a osnova prezimena Petriš(ević) važna je i vjerojatna. Ostaje nam, dakle, da se bavimo prezimenom PETRIS/PETRIŠ. Spomenuli smo da su Cres i Hvar cakavski. Taj cakavizam razvio se u tim i ne­ kim drugim primorskim mjestima pod utjecajem mletačkoga negdje od XVII. sto­ ljeća. Treba stoga pretpostaviti da se u starije vrijeme to prezime izgovaralo Petriš. Da je ta pretpostavka vjerojatna, uvjeravaju me ovi dokazi: 1 . Sufiks -is nije karakterističan za tvorbe hrvatskih prezimena. Ona za koja znam da tako završavaju mahom su talijanske prove�ijencije: DEFILIPPIS, DECA­ RIS, PASQUALIS, DEPETRIS, MARTIS, MICHAELIS, LUNARDIS, DOMINIS, LuPIS„. Taj -is karakterističan je osobito za furlanska prezimena. Nasuprot tome, sufiks -iš vrlo je čest u imenskoj tvorbi svih slavenskih jezika, pa i u hrvatskim imenima koja imaju i fu,nkciju prezimena: GRGIŠ, BILIŠ, NIKO­ LIŠ, PAVLIŠ, IVANIŠ, ANDRIŠ, VEDRIŠ, JURIŠ, DURIŠ, JANIŠ, STANIŠ, CIPRIŠ ( : Cypria­ nus), te PETRIŠ. 2. Upravo je prezime Petriš potvrđeno, među ostalim, i danas u susjedstvu Cresa: na krčkom Omišlju, koje je čakavsko naselje s istim jezičnim osobinama kao sela creskoga zaleđa (Orlec i druga), koje se ne javljaju nigdje drugdje u hr­ vatskoj dijalektologiji, npr. s refleksom kratkoga poluglasa b > e (denes "danas': kesno "kasno") i dr. U njegovoj obitelji potvrđena su mnoga hrvatska narodna imena, bio je primljen u Zavod svetoga Jeronima u Rimu u kojem su prebivali samo Hrvati. Nema sumnje da je bio hrvatskoga porijekla i da je nosio hrvatsko prezime PETRIŠ. Pa ipak kad su me pitali koji od tih prezimenskih likova valja izabrati za ime jedne lijepe ulice podno zagrebačkog Gradeca, u samom središtu grada, odgovorio 245

Hrvatska prezimena

sam kako bih bio presretan kad bi se toj ulici obnovilo vrlo staro ime toga predjela - Lončarska ves. Ondje su davno uz Harmicu ("pazarište", na današnjem Trgu ba­ na Jelačića) u podgrađu do Hice ( = il, ilovača "glina") lončari izrađivali i prodava­ li lonce, kao što su šoštari izrađivali cipele (Šoštarska ves), mesari prodavali meso (Mesnička ul.) itd. '.Želio sam da ta stara imena svjedoče zagrebačku srednjovjekov­ nu povijest. Da budu spomenici staroga Zagreba. Bio sam osamljen. Da sam predložio prezime Petriš, kojim prezimenom našeg filozofa do tada nitko nije nazvao, vjerojatno bih ostao osamljen s takvim prijedlogom. Slična je priča s prezimenom oca hrvatske povijesti Trogiranina Ivana Luciusa (Lučića, Lucića, talijanski Lucio) (1604- 1679). Ta se četiri navedena prezimenska oblika nalaze u natuknici Enciklopedije, a prva tri u Leksikonu LZ-a. J. Kavanjin, F. Rački, I. Kukuljević nazivaju ga Lučićem. I. Crnčić, V. Jelić i taj dalmatinski krug pišu ga LucIĆ. V. Brunelli zove ga Lucio. M. Kurelac, vrstan poznavalac njegova djela i autor knjige Ivan Lučić Lucius, otac hrvatske historiografije (Zagreb, 1994), piše ga Lučić Lucius, a prije katkad i Lucić. On sam se pisao Lucio i Lucius. Vjero­ vao je da njegov rod ima svoj iskon u rimskom plemenitom rodu, a naveo je i De­ su Lucia, trogirskog biskupa iz godine 1 150. kao svojeg pretka. Slično je, po molbi Zrinskih i Frankopana, tražio podrijetlo njihova roda plemenitaške loze u starih naroda. To traženje uglednih predaka u dalekim vremenima ostavilo je traga do danas i u mnogih mojih čitatelja. Njegovo hrvatsko prezime moglo je biti izvedeno od osobnog imena Luka (što je vrlo vjerojatno : Lučić) ili Luca ( < Lucija, što je manje vjerojatno, a i akcent se protivi takvu izvođenju; izgovaralo bi se Lučic'). Od oba imena trebalo je po zako­ nima tvorbe dobiti lik LUČIĆ (kao od sudac > Sučić, od Zorica > ZoRIČIĆ). Upra­ vo oko Trogira potvrđeno je do danas "jako" prezime LuČIN (Drvenik, Seget, Tri­ gir, Vinišće ), a LUČIĆ i drugdje po Hrvatskoj, osobito u Turopolju, od kojih potječe Pranja Lučić ( 1889-1972), poznati skladatelj i orguljaš. Problem je zapravo isti kao i u prezimenu PETRiš/PETRIS. U Trogiru je također cakavski govor uvriježen u XVII. stoljeću. Prezime Lučić nastalo je svakako prije toga vremena. Stoga valja odbaciti sve prezimenske liko­ ve osim Lučić, koje je za našega povjesnika danas uglavnom prevladalo, ali očevo prezime je i dalje Lucić. Upravo je suprotna priča s hvarskim prezimenom Hanibala Lucića (o. 14851 556). Njega svi odreda pišu H. Lucić u cakavskom liku rodnoga Hvara, koji u do­ ba njegova života nije bio cakavski nego čakavski, kakva su danas sva ostala hvar­ ska mjesta osim istočnoga Sućurja (koje je štokavsko). Zato to prezime u drugim hvarskim mjestima glasi izvorno LUČIĆ (u Vrboskoj, u Svirčima i u Zastražišćima). Tu je u pisanju prezimena H. Lucića/H. Lucia prevladao razlog da je vlastito ime pravilno u liku u kojem se upotrebljava. Ono je doista ustaljeno u liku Lucić. Dok pišem o tim neustaljenim prezimenskim likovima hrvatskih velikana koje s ponosom predočujemo svijetu, čija djela prevodimo, čije likove nižemo na rek246

Na tragu prezimenima

torske lance, izrađujemo im plakete i spomenike, pišemo monografije, organizira­ mo znanstvene skupove, valjalo bi znati tu "sitnicu": kako je zapravo tim ljudima ime i prezime. Po njima su to što jesu. I sve što o njima znamo sadržano je u njihovim prezimenima. Prisjećam se kako sam ne tako davno odgovorio Odboru za organizaciju znan­ stvenoga skupa Ličnost i djelo B. Kotrul ... Upravo je o prezimenu bila riječ. Evo to­ ga odgovora: "U povijesnim spisima to se dubrovačko prezime pojavljuje u ovim likovima: CoTRULLI, DE CoTRUL, CoTRUGL, CoTRULLo, CoTRULO, CoTRUGLI, CoTRUGLIO, nE CoTRUGLIS, CoTRUGLIS i CoTRULOUICH. Uz te se likove navodi da prezime nosi ugledna pučka trgovačka obitelj u Koto­ ru i Dubrovniku od XIII. do XIV. stoljeća. Čini se da potječe iz Kotora, gdje se go­ dine 1283-1284. navodi Radomillus Cotrulli (Jireček, II, 21). U kotorskoj i dubrovačkoj građi nalazi se mnogo imena/prezimena toga obras­ ca, čiji dočetak -uz upućuje na vlaško podrijetlo prezimena, na primjer: ARBUL(1ć) (XIV. st. Trebinje), ČERNUL ( 1 348), DANČUL (1467, Trebinje), DRAČUL(Ić), DRA­ KULJEVIĆ, NENUL ( 1331, Kotor), RADUL, URSUL, DoBRUL, DRAŽUL, PRVUL itd. Među njima je i ime/prezime KOTRUL, koje je pokraćeni lik bizantskog imena Kotroman. Prezime Kotromanović nije danas osobito brojno, a nahodi se oko Si­ nja i oko Našica. Valjalo bi istražiti jesu li od iste osnove oblici KoTRIS, oko Naši­ ca, KoTRKA oko Đakova, KoTRLA oko Sl. Požege, KOTRLJAN oko Našica, KOTRLJA na Dugom otoku itd. U te krajeve takva su prezimena mogla doći vlaškim (i dru­ gim) migracijama. Da je ime/prezime KoTRUL u XIII. stoljeću već sasvim pohrvaćeno prezime, svjedoči osobno ime Radomil koje se navodi uz to prezime. Navedene prilagodbe prezimena Kotrul nose tipične obrasce talijanskih prezi­ mena: CoTRULLI, CoTRULO, CoTRUGLIO, DE CoTRUGLIS itd. U tim likovima pre­ poznajemo hrvatsku palatalnu (Kotrulj-) i nepalatalnu (Kotrul-) osnovu. Te imen­ ske osnove upozoravaju na to da se pri tvorbi tipičnih hrvatskih patronimskih prezimena na njih nadovezivao patronimski nastavak -ević (KoTRULJEVIĆ), odnos­ no nastavak -ović na nepalatalnu osnovu (KOTRULOVIĆ). Ovaj potonji lik potvr­ đen je, kako smo naveli, u povijesnim vrelima: CoTRULOUICH. Vrlo je vjerojatno da je neslužbeni lik toga prezimena u kotorskih i dubro­ vačkih Hrvata (te pohrvaćenih Vlaha i Romana uopće) glasio KoTRULJEVIĆ/ KoTRULov1ć. Budući da oblik prezimena Kotrulović imamo potvrđen u povijesnim vrelima, valjalo bi mu dati prednost. Benedikt Kotrulović (oko 1400-1468) živio je i djelovao vrlo dugo u Italiji. Na talijanskom je objavio glasovito djelo Della mercatura et del mercante perfetto. Nije čudno da su potvrđeni likovi njegova prezimena po talijanskim uzusima tvoreni. 247

Hrvatska prezimena

Čak na naslovnoj strani njegova djela ono glasi Gotrugli, no djelo je tiskano više od 100 godina nakon njegove smrti, ali je očito da je riječ o našem Kotruloviću. Nije dobro što do danas nije ustaljen njegov prezimenski lik. Naša Akademi­ ja navodi njegovo prezime Kotruijević, tako ga navodi i Pomorska enciklopedija, oblik Kotruijić uobičajen je u nekih Crnogoraca koji su o njemu pisali. Nama se či­ ni da bi najprikladnije bilo uzeti hrvatski patronimni lik od osobnog imena Kotrul, a on glasi upravo onako kako je to prezime u hrvatskom liku potvrđeno u povijes­ nim vrelima, dakle: Kotrulović (Cotrulouich). Ne bi bilo dobro da na budućem znanstvenom skupu ne znamo prezime čovje­ ku kojemu je skup posvećen i da se ono javlja u različitim likovima. Strani se svijet s pravom čudi kako se dičimo svojim slavnim ljudima kojima ni prezime ne znamo". Nisu me poslušali.

Post scriptum

Mnoga se vlastita imena rabe u pogrešnom liku s obzirom na podrijetlo i jezič­ nu uporabu. Njihova ozakonjena forma nadređena je jezičnoj normi. Iskusni tr­ govci kažu: "Tvrtka koja dobro posluje ne mijenja ime:' Mnoga nasilna i samovolj­ na preimenovanja izazivaju mnoge traume, mnoge nesporazume. I vrlo su skupa. Moje je geslo: bez ljute potrebe ne treba ići u preimenovanja. Ime je najčešće samo ljuštura, a o nama ovisi kakvim ćemo je sadržajem ispu­ niti. Taj onomastički sadržaj je bitan. Ne mogu se nikad dovoljno nadiviti naumu pape Grgura I. Velikoga (540604), jednoga od prvih ljudi koji zna i spominje Slavene, tj. Hrvate, u Istri i Dal­ maciji. Taj veliki papa savjetovao je svoje misionare da netom evangeliziranim po­ ganima ne ruše njihova poganska svetišta, ne diraju imena njihovih božanstava, nego neka ih ispune kršćanskim sadržajima. Zato su naši hrvatski predci nastavili svojim poganskim vjerskim obredima. Svoja kultna mjesta na vrhuncima posvećena božanstvu svjetla Svetovitu postup­ no zamjenjuje kultom svetoga Vida. To su mnogi Sutvidi, Sutvije i sl., koji svojim hibridnim likovima svjedoče o romansko-hrvatskoj simbiozi u prvim stoljećima nakon hrvatske doseobe. Na mjestu gromovnika Peruna (i kad ostaje ime, kao Pe­ run na Učki, Perunić i Perunsko u Poljicima, Perun kod Kraljeve Sutiske u Bosni) izrastaju hrvatske predromaničke crkvice svetog Ilije Gromovnika (mnoge Sutilije i Sutulije diljem primorja). Sve su se češće gradile crkvice svecima ratnicima: Jur­ ju i Mihovilu, koji vojuju sa zmajevima kao zlodusima. Brojni Sućurji i Sutmihoj­ ske i sl. crkvicama svjedoče o tome na poganskim kultnim mjestima, uz pretpovi­ jesne gradine po vršinama. Na starim se kultnim mjestima do danas pale krijesovi o ljetnom suncostaju u čast svetog Ivana Kriješnjaka 24. lipnja (brojni Sutivani i Stivani). Po tim svetcima nazivali su naši stari mjesece: jurjevšćak (početak prolje­ ća, Zeleni Juraj), ivanšćak, ilinšćak, mihoijšćak... Tim načinom Hrvati kao prvi slavenski evangelizirani narod izrastaju na teme­ ljima mediteransko-kršćanske kulture, na neugaslim žišcima antike, iako još dugo ne gase žiške svojim poganskim, slavenskim bogovima. 248

Na tragu prezimenima

Imena su svjedoci te značajne davnašnje simbioze, tog davnog urastanja Hrva­ ta u europsku katoličku kulturu, poput naših netom spominjanih i mnogih dru­ gih velikana koji su nas svojim djelima i svojim imenima ugrađivali u tu istu kul­ turu koje smo baštinici. DEKARIS

Trogirska prezime DEKARIS oblikom je furlanskoga podrijetla, s furlanskim množinskim nastavkom -is koji odgovara talijanskom -i (KARisovr). DE CARIS je načinjen od talijanskog pridjeva cara "drag", "mio': "obljubljen''. Hrvatsku seman­ tičku inačicu vidim u kudikamo brojnijem trogirskom prezimenu SLADE 64, u kninsko-šibenskom prezimenu SLADIĆ 360, u sinjskom SLADONJA (Lučane 32), u vodičkom SLADOJEV 139 i u puljskom SLADONJA 89. KALOGJERA

Nepotpisani čitatelj iz Dubrovnika a podrijetlom s Korčule zanima se za svoje prezime. Njegovo je gnijezdo Korčula (Korčula 29, Blato 15). Odatle su se raselili u Dubrovnik, Split, Zagreb... Ne znam kada i otkud je to prezime došlo na Korčulu, ali potječe iz Italije, kao i neka druga korčulanska prezimena: FoRETIĆ, PECOTIĆ, TEDESCHI (= Tedes­ co = Nijemac) i neka druga, primjerice Depolo (s inačicom PAVLOVIC, DE PAULUS, DE PoLO u korčulanskim arhivima iz XVI. stoljeća). POLO je venecijanizirani oblik imena Paulus, u kojem je dvoglas /au/ dao /o/: Polo, Moro (: Maurus), a u starom hrvatskom lov/, kako pokazuju toponimi: Povija ili Movaršćica. Prezime KALOGJERA i sl. raširena je južnom Italijom, koja je bila nekadašnja Magna Graecia s jakim grčkim utjecajem. Ondje je prezime staro i sačuvano u li­ kovima CalOgero, Calogiuri, Caloiero. Često je u Kalabriji, a u liku Calogero (čitaj: Kalođero) proširilo se po Siciliji. U osnovi je prezimena osobno ime Calogero, prošireno kultom grčkoga svetca st. Calogera, pustinjaka koji je u IV. stoljeĆ\l umro kao mučenik u Carigradu. Vrlo se štuje u Siciliji, osobito u Monte Genaru. Ime Calogero u zoni grčkoga utjecaja na jugu Italije u vezi je s grčkom imeni­ com kal6gheros, a pridpdaje se monahu istočnoga obreda. Zanimljivo je što se taj naziv javlja i za pticu sjenicu, koju mi zovemo bogomoljka, a Talijani monachella (monahinja), što je slična motiviranost. U hrvatskom primorskom srednjovjekovlju često je latinizirani naziv koludar i koludrica "opatica" od iste osnove. Od njega je prezime KoLUDROVIĆ u Jelsi 7, Spli­ tu 32 i Stomorskoj na Šolti 90. Oba naziva potječu od grčkog pridjeva kal6s "lijep" i gheros "stari''. Dok ispisu­ jem ta grčka slova, koja će u knjizi biti zamijenjena latinskim, s pijetetom i zahval­ nošću sjećam se dragih profesora klasične gimnazije u Splitu. Ovu ljubav za hrvat­ sko-klasičnu baštinu odatle sam ponio. 249

Hrvatska prezimena

KELEMENTE

Katarina Kelemente po ocu je Puljanka. Kako su joj roditelji umrli, a rodbine nisu imali, željela bi ući u trag svojem doista rijetkom prezimenu. Priređujući knjigu Prezimena i naselja u Istri ( 1 985), toga prezimena nisam na­ šao u Puli. U osnovi je osobno ime Klement (latinski clemens) "milosni'; "ljubaz­ ni'; "mirni'; koje je kultom svetaca i papa vrlo rašireno po Europi. U nas se javlja s osnovom Klement i Kliment, od kojih su dalmatinski hipokoristici Kleme i Kli­ me, prezime KLINČIĆ i toponim Klinje glave s crkvicom svetog Klementa u Praž­ nicama itd. Za prezime svoje čitateljice smatram da je prezime talijanskog podrijetla, o če­ mu svjedoči oblik i naglasak Clemente, osobito zastupljeno po srednjoj i južnoj Italiji. No prvo /e/ u prezimenu KELEMENTE očito je nastalo upisom prezimena kojeg mađarskog činovnika (u Rijeci i drugdje dokle je dosezao mađarski administrativ­ ni utjecaj, i to je prezime zabilježeno s tim "punoglasjem"). Tako je, naime, u ma­ đarskom imenu KELEMEN, koje je jako zastupljeno u službi prezimena po sjever­ noj Hrvatskoj, osobito oko Varaždina, Ivanca, Osijeka i u Zagrebu. Od imena Klim(e) nastalo je "jako" istarsko prezime KLIMAN. KOZMI i KUZMIĆ

Ante KoZMI iz Zadra teško će naći svojih suprezimenjaka. Taj je lik zabilježen samo (i to rijetko) u Zadru i njegov "talijanskiji" lik u Rijeci. Oba su prezimena talijanizirani oblici naših prezimena KuzMrć i sl. Tvorena su od osobnog imena Kuzma, vrlo proširenoga kultom svetog Kuzme i Damjana, čudotvornih liječnika iz Cira u Siriji, koji su mučeni i pogubljeni za Dioklecijana, a štuju se kao zaštitnici liječnika Sveti Vrači. Za srednjovjekovnih kužnih pošasti, koje su u našim krajevima bile česte, po­ dizane su mnoge crkvice tim svecima koji su zaštitnici mnogih naselja. Na dubro­ vačkom području zovu ih Sveti Vrači, starim našim i općeslavenskim apelativom vrač za "liječnik''. Izlaganje o okrutnoj talijanizaciji hrvatskih prezimena za fašizma u Istri i Za­ dru daleko bi nas odvelo. Preporučujem stoga vrlo podrobne obavijesti o tome u predgovoru knjigama Prezimena i naselja u Istri, I-II, 1 985, koje smo priredili ko­ lega Josip Bratulić i ja, te za Zadar izvrstan rad dr. Romana Jelića: Potalijančivanje hrvatskih prezimena u Zadru za vrijeme fašizma, Radovi Instituta JAZU, 20, Za­ dar, 1 973, str. 49- 1 18, gdje će !strani i Zadrani naći vrlo zanimljive podatke o svo­ jim prezimenima, među njima i o prezimenu o kojemu govorimo. Kraći izvadak te problematike donosim u drugom dijelu ove knjige. -

250

Na tragu prezimenima

KRLEŽA

To prezime dugo mi se nameće kao izazov. Ovako ću ga protumačiti. Mnogi su izrazi crkvene liturgije za trinaeststoljetnog kršćanstva u nas dobi­ li profana značenja: njegov je kredo ... kasno je popodne na misu... , zna to kao Oče­ naš, nije to Sveto pismo itd. Tako je i stara misna zazovna molbenica kyrie elei­ son (= Gospodine, pomiluj !), već davno u njemačkom izgovarana kirleis i značila je "molitvu molbenicu': kao i češka imenica krleš; a slovenska kerlejš, potvrđena već u XVII. stoljeću, značila je "znamenje pri kojem se sprovod zaustavi radi mo­ litve". Turopoljski kireleš značio je refren u narodnoj pjesmi. (Usporedi u nas raz­ vitak značenja Kirchweihe, kirbaj "posvećenje crkve': "proštenje", "vašar", prezime KIRBAJER.) Unutar slovensko-hrvatskokajkavskog kerlejš i njegovih značenja "sakralnog znamenja': "molbenice" valjalo bi tražiti motiv prezimena KRLEŽA. Napomenimo da to prezime valja izvorno izgovarati s dugim uzlaznolomljenim akcentom na e [ e], što se sasvim poklapa s ishodišnim oblikom kerlejš. Navedimo također da je gni­ jezdo tog prezimena upravo uz slovensku granicu oko Krapine i Pregrade (Borovje 4, Klokovec 5, Lazi 13, Mikaljekov Jarek 5, Polje 9, Radobojsko Strahinje 9) te oko Varaždina, Zlatara, u zapadnoj Podravini, a ranije i na jugu oko Jastrebarskog, gdje nalazim toponim Krleščak, vjerojatno iste motivacije po znamenju kao i prezime. Takva nadimačka prezimena imaju redovito vrlo uski areal prostiranja. Potvr­ de prezimena KRLEŽA (koje znam) počinju sredinom XVII. stoljeća (u Krapini 1644: Kerlessa Ambrosius i mnogo kasnije, u Zagrebu Kerlessa Johannes 1658. i druge, a onda oko Varaždina i Jastrebarskog) susljedno do danas, do njihova naj­ čuvenijeg nositelja Miroslava KRLEŽE (Zagreb 1 893-1981). Slično su motivirana prezimena KIRBAJER (Osijek), OčENAŠEK (Narta) ili Prš­ TULIĆ (Korčula) i, što je vrlo važno, dvaput KYRJELEJSON u Stonu krajem XVIII. stoljeća, a prezimena s PATER NOSTER poznata su i u drugim jezicima. Kako se u molbenici imenica kerlejš ponavlja (usp. značenje "refren" u Turo­ polju) slično kao ave Maria u molitvi krun(ce, lako je objasniti dubrovačko kralješ "krunica': kralještar "onaj koji načinja krunice" i metaforu kraljež/kraliž, isto što i kralježnica, koju zbog nizanja kralješića u našim dijalektima zovu očenaši. Te južne potvrde potječu iz romanskog, točnije dalmatskogjezika: kerlesu!kria­ lesu ( usp. talijanski crialeso), a sjeverne potvrde krleš!kerlješ/kiraleš, kao i prezime KRLEŽA, došle su najvjerojatnije njemačkim posredništvom, ali su od istoga grč­ kog izvornika. MARTINIS

MARTINISI su uglavnom iz Komiže (59). Ima ih i po selima viške unutrašnjo­ sti: Podšpilje 9, Pothumlje 10, ali i u Splitu (40). Splitski su Martinisi djelomično iz Komiže. 251

Hrvatska prezimena

Martinisa je bilo u prošlosti mnogo i na Braču. Ondje se spominju već 1658. za­ jedno s Martinićima i Martinovićima. Taj letimični prikaz pokazuje nam kako nije sigurno je li talijanski lik MAR­ TINIS izveden u pojedinim slučajevima i za pojedine ogranke toga prezimena iz hrvatskog prezimena (MARTINIĆ i MARTINOVIĆ) ili obratno. Zanimljivo je pri­ pomenuti da u Italiji, u talijanskom prezimenskom fondu nalazimo hrvatske (i slo­ venske) likove MARTINCICH, MARTINCIC, te MARTINOVICH. Talijanski oblici s de, di: De Marti, Di Martini predstavljaju patronime i odgo­ varaju našim patronimima na -ić/-ović. Oblici sa de rasprostranjeni su po jugu Ita­ lije, ostali posvuda. U osnovi je navedenih (hrvatskih i talijanskih) prezimena osobno ime Martin, zapravo rimski kognomen (pridjevak) sa značenjem "ratnik': posvećen, darovan bogu Marsu (Mars, Martis = rimski bog rata). Ime Martin rašireno je kršćanskim svijetom kultom sveca Martina iz Toursa (IV. st.) i po poznatoj prispodobi kad je svoj ogrtač podijelio sa siromahom u liku Krista. Taj motiv obradio je na kame­ nu reljefu u nas renesansni kipar Nikola Firentinac u starohrvatskoj crkvici svetog Martina iznad Bobovišća. Imenski, toponimski likovi Sumratin, Mratinje i sl. po­ kazuju tzv. slavensku likvidnu metatezu (premetanje glasova ar u ra) koja se u hr­ vatskom zbivala do kraja X. stoljeća. Navedena prezimena mnogo su mlađa. POLITEO

Prezime pokazuje romanski jezični sklop. Ono je hvarsko, starogradsko, pajiš­ ko (jer Hvarani svoj Stari Grad, nekadašnji Faros, zovu Pajfz, talijanski paese "se­ lo"). Na Braču je to prezime zabilježena početkom XVIII. stoljeća. Naime, tada je Antonio Politeo naslijedio imanje od jednog izumrlog ogranka plemenitaške lo­ ze Nižetića iz srednjovjekovnog, već davno raseljenog naselja Dubravice, te se po­ čeo nazivati Politeo-Niseteo, dakle potalijančenim oblicima, ističući stranim na­ stavkom -eo (umjesto slavenskog -ic') obilježje "višeg" staleža, većeg društvenog prestiža u doba mletačke uprave. Slično su radili i drugi Bračani dobivši mletačko plemstvo: Mladinić - Mladineo, Lozanić - Lasaneo, Žuvetić - Zuveteo, ili su svoja prezimena prevodili na talijanski: Dubravčić (: dubrava "listopadna šuma") posta­ je Silvio (latinski silva "šuma"), Obilinović (: obilan) postaje Fertilio (talijanskiferti­ le "plodan", "obilat"), Cvitanović postaje Florio (latinskijlos, jloris "cvijet") itd. Ta­ kva bi proučavanja i sociološki bila zanimljiva. Ona nas uče da jezičnu pripadnost kojeg prezimena ne valja poistovjećivati s etničkim podrijetlom njegova nositelja. Volio bih da čitaoci to ne zaborave pri ovoj lektiri. PoLITEO (jednom Puliteo, 1 757) izvorno je talijansko prezime. Motiv mu je teško odrediti. Po talijanskim likovima može se osloniti na osobno ime (!)Polita (grč. Hippolytos od hipp6s "konj" i lyein "odriješiti"); on je dakle "odrješilac, raspu­ tavač konja''. Može se također osloniti na novogrčki etnik Polites > Politi, a znači na jugu Italije "građanina iz Bizanta, iz Carigrada" (: Polis = Konstantinopolj, "Grad" 252

Na tragu prezimenima

u dubrovačkom smislu: Grad = Dubrovnik, ili u starogradskom smislu Pajiz = Sta­ ri Grad). U Toskani je Politeo nadimak od pridjeva polito/pulito "čist, pošten, obra­ zovan, gospodski': Takvo prezime nosio je i istaknuti narodnjak Dinko PoLITEO ( 1 854- 1903), koji se početkom stoljeća borio za pohrvaćivanje splitske općine ( 1 882), koju su dotad držali talijanaši (tolomaši), a hrvatski jezik zabranjivali u javnoj uporabi i nazivali ga: slovinski, lingua slavo-dalmata ili posprdno lingua morlacca. D. Politeo tako­ đer se početkom stoljeća žestoko odupro da se narodno ime Split pojekavi u Spljet, navodeći duhovito, kako bi onda analogno i Šibenik valjalo prozvati Šjebenikom! SUBOTIĆ

Subotić, potomak bukovačkih stočara, zna da su SuBOTIĆI došli iz Medaka, a on sam je rođen u Erveniku. U toj predaji ponovno se susrećemo s tri brata: Suho, Pero i Grubo, od kojih su ervenički SuBOTIĆI, PERIĆI i GRUBIĆI. Svi oni imaju istu krsnu slavu (Sveta Marija). Ta mi se predaja čini vjerodostojnom kao i mojem čitatelju. Jedino što on ne zna postoji li osobno ime Subo(ta)? Postoji! Ta i takva imena potvrđena su obilato. Subota i hipokoristik Suho. Od prvog imena izvedeno je prezime SuBOTIĆ, a od drugoga SuBIĆ. Naravno, potvrđeni su i drugi likovi toga temeljnoga imena: Suboje i prezime SuBOJEVIĆ, odnosno imena u prezimenima Sobonja i Sobić. Kad je riječ o osobnom imenu Subota/Sobota itd., spominjem internacional­ ni motiv toga imena npr. u talijanskim osobnim imenima Sabatino (m.) i Sabati­ na (ž.). Obično se takvo ime nadijevalo djeci rođenoj u subotu (talijanski sabbato ). Jednako tako mnoga su naselja (trgovišta) dobivala ime po subotnjem sajmu u njima: Subotište, Murska Sobota itd. Na njih podsjećaju tzv. etnička prezimena So­ BOTIČANEC i SuBOTIČANEC na kajkavskom području. Iz navedenih podataka vidljive su dvije osnove: subota i sobota (od hebrejskog sabbath "dan odmora poslije šest dana u tjednu"). Od prvog predloška su prezime­ na SuBIĆ po Slavoniji, SUBOTA posvuda, a osobito u Drnišu 4 1 , Ivanovu Selu (Gru­ bišno Polje) 16 i Suhopolju (Virovitica) 20, SuBOTIĆ osobito mnogo u Erveniku, čak 330, oko Kostajnice 40, u Jakšiću (Požega) 57, u Novoj Gradiški 56, Nijemci­ ma 65, a u Dalmaciji u Kakmi (Benkovac) 28, Lišanima Tinjskim (Benkovac) 28, u Otišiću (Sinj) 38 i u Gornjem Zemuniku 50, SuBOTINČIĆ oko Rijeke 7, SuBoTI­ NOVIĆ oko Osijeka 1 7 itd. Od sobota su: SoBOTA po Slavoniji, osobito oko Đurđevca 1 1 5, oko Koprivni­ ce 2 1 i Vrbovca 39, rijetko prezime SoBOTIĆ, SOBOTINČIĆ oko Rijeke, SOBOTKA i S0Bov1ć po Slavoniji itd. 253

Hrvatska prezimena

Izvorniji je lik sobota s /o/, dok je subota s /u/ nastala iz balkanskolatinskog sambata, gdje se /mi razvilo pred usnenim suglasnikom (kao u Sumpetar, dumbra­ va, dumbok, u prezimenu DuMBOVIĆ itd.), koje je fami (sambata) preko nazalnog samoglasnika /9/ dala /u/ do kraja X. stoljeća, a analogijom i kasnije. VELA

Podgoranin Mario VELA piše mi kako je svoje prezime sretao po Italiji, Špa­ njolskoj, Francuskoj ... čak na Filipinima i u Sidneyju. Ja se takvih suzvučnih veza redovito klonim. Od svojega velikog učitelja P. Skoka, čijim se radovima ovdje obilno koristim, naučio sam da je puka glasovna sličnost dviju riječi često pokazatelj njihove eti­ mološke različitosti. U Podgori postoje dvije verzije tumačenja: 1 . od (čakavskog) pridjeva veli. (No tu je čakavština nestala prije nego su se naša prezimena ustalila.) Takvu izvođe­ nju protivi se akcenatski izgovor toga prezimena, koji sam od Podgorana zabilje­ žio kao Vela (izgovori kao meso). 2. Tumačenje se vezuje uz podgorsko pomorstvo, zapravo za množinski oblik vela (od latinskog velum) "jedro''. Taj bi akcent odgovarao, ali takva denominacija nije uobičajena, premda u mletačkom žargonu "esser una vela" znači "ponašati se kao homoseksualac': ali značenjska veza s jedrom nije jasna. Usp. staro talijansko, zapravo mletačka prezime Velada. Podgorske VELE sa čak 130 nosilaca toga prezimena radije bih povezao s obli­ kom pridjeva vel'bj'b ( veiji, kako se danas rabi u dubrovačkom i crnogorskom pri­ morju). Od njega je naziv mjeseca veljača ("veljača prevrtača!") i prezime VELJAČA potvrđeno u XIII. stoljeću u Zadru, a danas je čestotno po Kaštelima (36) i u Ra­ došiću (Split) 36. Od veljača nastaju hipokoristici: Veijac, veije ("kad veije miruje, marč opakuje!") i, što mi je važno, oblik Vela (= veljača) po srednjodalmatinskim otocima i kopnu. Kao prezime VELA odgovara prezimenu VELJAČA oko Splita i Varaždina. S pre­ zimenom VELA moglo bi biti u vezi prezime Velić u susjednom poljičkom primor­ ju, a sigurno i ono u Podgori. Valja ipak poštovati tradiciju koja govori da su se Vele spustili iz unutrašnjosti i da su se prezivali VELJIĆI. Taj prezimenski oblik opet nas vraća na spomenuti pri­ djev vel'bj'b, koji smo već naveli. =

ZAVOREO/ZAVOROVIĆ (i NAZOR)

ZAVOREO je malobrojna prezime s bogatom poviješću, koju mi je Žitomir Za­ voreo podrobno izložio u pismu. Ugledna srednjovjekovna obitelj koja je iselje­ njem iz Ugarske naselila Knin, Bribir, Ostrovicu, a kasnije se preselila u Šibenik, gdje je zauzimala istaknute položaje u općinskom vijeću te dobila plemstvo Trogi254

Na tragu prezimenima

ra i Nina. Neki su se od toga roda istakli kao javni kulturni radnici, a Dinka se ba­ vio poviješću Šibenika i Dalmacije sredinom XVI. st. Naš je dio posla da objasnimo jezično podrijetlo prezimena. Oblik ZAVOREO nalazi se danas isključivo u Splitu ( 15). Ondje je potvrđen oblik ZAVOREVO, koji me također upućuje na zaključak da je hrvatski splitski lik ZAVOROVIĆ stariji i da je od njega nastao talijanizirani lik na -eo (ZAVOREO ). Prezime je nastala od osobnog biblijskog imena Zaharija, odnosno Zakarija. Potonji lik potvrđen je u Šibeniku u XIV. i XV. stoljeću i na Braču kao prezime. Danas se ZAKARIJA nahodi oko Dubrovnika i u Vinjanima Donjim kod Imotskog (34), a lik ZAHARIJA oko Rijeke i po Istri. Hebrejsko ime Zaharija (Zekharyah) sa­ stavljena je od zakhar ("sjeti se") i Yah (od Yahve "Bog") i znači "onoga kojega se Bog sjetio" (darovavši jednom od biblijskih Zakarija u dubokoj starosti sina Iva­ na Krstitelja). U pravoslavnih u Bosni i Srbiji neizgovaranjem Ih/ nastao je od imena Zaha­ rija oblik Zarija i prezime ZARIĆ, koje je često prezime pravoslavnog stanovniš­ tva u Hrvatskoj, osobito po Slavoniji, a u Dalmaciji je koncentrirana u selu Orliću ( 40) u kninskoj općini. Zamjena glasa /h/ sa /v/ (kao u kruv), promjenama /a/ u /o/, (kako se vidi u prezimenu NAZOR, nastalom od imena Nazar-ija), dobiven je oblik prezimena ZA­ VOROVIĆ, potvrđenog prvi put u Šibeniku 1480. godine, a kasnije u XVI. stoljeću talijaniziranog u ZAVOREO.

255

Jezična norma i pravopis u prezimenima

Prezimena su se oblikovala u dugom vremenskom razdoblju. Njihovi oblici ni­ su bili uvijek usklađeni s hrvatskom pravopisnom tradicijom. Trebalo se, primje­ rice, s mukom izboriti za prezimenske oblike kao što su KADČIĆ, DAUTBEGOVIĆ (neprovedena asimilacija po zvučnosti), KLAIĆ (pisano bez intervokalnoga j), na­ slijeđene tradicije pisanja: DJAMIĆ, GJADROV, GJALSKI, GJURAČEK itd. Ovdje se nećemo baviti uzrocima različitih oblika pisanja, izgovora i odstupa­ nja od morfološkotvorbenih navika. To bi bio drukčiji pristup prezimenima. Valjalo se u jezičnoj i pravopisnom normi izboriti za pravo da se toponimi, prezimena... pišu onako kako su se u puku ustalili njihovi oblici poštujući dija­ lekt kojim su pisani i zavičajne likove imena: Črnomerec, Čakovec, Belec, Delnice. U Akademijinu Rječniku ti su se likovi normirali pod natuknicama: Crnomje­ rac, Čakovac, Bijelac, Dionice. Nekim su mjesnim imenima tako zauvijek namet­ nuti likovi: Karlovac (mjesto Karlovec), Sisak (mjesto Sisek), Pula (mjesto Pulj, pa onda je logičan ktetik puijski i urbanim Puijska ulica u Zagrebu). Hrvatske izvorne likove: Sisek, Karlovec, Pulj preuzeli su od Hrvata Slovenci i njima se slu­ že. Poznati jezikoslovac VALJAVEC u doba poštokavljivanja imena promijenio je svoje prezime u VALJAVAC. Danas već nije tako. Ali u sklanjanju mnogih prezimena (i imena općenito) vlada neujednačenost. U hrvatskom jeziku kajkavski dočetak -(e)c ponaša se kao štokavski (standardni) -(a)c: GUBEC - GuPCA, VAROŠANEC - VAROŠANCA, PosA­ v �c - PosAVCA, VRHOVEC - VRHOVCA. 'tako bi trebalo da bude i s prezimenima: PEVEC - PEVCA, KUKEC - KUKfA, KovAči;:c .j.. KovAČCA ... Mnogi nositelji takvih prezimena nisu skloni takvo nepostojano -eiz9stavljati u kosim padežima, pa nji' I ' hova prezimena glase: CRNEC - CRNECA (ne CRNCA), ZEBEC - ZEBECA, BRABEC - BRABECA. Neka se prezimena pišu dvojako: VRABEC - VRABECA i VRAPCA, Ku­ KEC - KUKCA i KUKECA. Tako se postupa i s drugim kajkavskim dočetcima s nepostojanim -e- s težnjom da takvo -e- ostane: GrnIČEK - GIRIČEKA (rijetko Grn1ČKA), SLAVIČEK - SLAVIČE­ KA (rjeđe SLAVIČKA), ToMAŠEK - ToMAŠEKA, KoKOTIČEK - KoKOTIČEKA, BASA256

Na tragu prezimenima

RIČEK - BASARIČEKA, SMODEK - SMODEKA, BoBEK - BoBEKA, REžEK - REŽEKA, JAZBIŠEK - JAZBIŠEKA, ŠULEK - ŠULEKA... u drugim slavenskim jezicima (u koji­ ma je poluglas /di > Je/) izostavlja se -e-. U slovenskom: DRNOVŠEK - DRNOVŠKA, u slovačkom: JIREČEK - JrnEČKA, u češkom: ŠRAMEK - ŠRAMKA, HAVRANEK - HA­ VRANKA itd. U vezi s dočetkom -(e)k često se navodilo prezime MAČEK - MAČEKA. Jedan od hrvatskih najuglednijih lingvista prof. Stjepan Ivšić napisao je 1 936. godine u svojem časopisu "Hrvatski jezik" rad "J naša o Mačku". U njemu se zalagao za po­ štokavljivanje toga kajkavskoga prezimena i bio u tome sasvim na liniji sveopćeg poštokavljivanja kajkavskih (i čakavskih) imena, kako je to zagovarao hrvatski vu­ kovac Tomo Maretić. Mnoge sam razgovore vodio sa svojim neprežaljenim prof. Ljudevitom Jonkeom ne bih li ga privolio da se založi da se imena pišu onako ka­ ko ih je oblikovao zavičajni idiom njihovih nositelja, jer su ona (pogotovu kad je o toponimima riječ) svjedoci hrvatskoga jezičnoga protega kroz prostor i vrijeme. U Bosni je, na primjer, danas gotovo prevladala imenica pasulj, ali ojkonim Bosanska Grahovo upozorava na nekoć drukčiju stvarnost. U nekom povjerenstvu gdje se raspravljalo o službenim likovima imena uspio sam se izboriti da Mačekovo osob­ no ime Vladko, kako ono glasi u njegovim službenim dokumentima, bude tim li­ kom zamijenjeno na uličnoj ploči, na kojoj je bilo zapisano Vlatko. U tome su me posredno podržali njegovi rodbinski nasljednici. S pravopisnoga su gledišta, makar rubno, zanimljiva neka prezimena na -el i -er koja se ponašaju dvojako. Tako prezime BADEL na uličnoj ploči u Krapinskim To­ plicama glasi Ulica Marijana BADLA, kako bi se to prezime sklanjalo u slovenskom, u češkom: RuPEL - RuPLA, HAVEL - HAVLA. U hrvatskom se javljaju dvojakosti: ŠICEL - ŠICELA i ŠICLA (po tipu šnicel - šnicla). Slično je s prezimenima (i imeni­ ma) na -er: DEMETER - DEMETRA, JuPITER - JUPITERA i JUPITRA. U dočetku prezimena na -ak valjalo bi razlikovati dugo a Jal koje ostaje, i kratko a Jal koje je nepostojano: ŠPILJAK - ŠPILJAKA, HRNJAK - HRNJAKA ("onaj koji ima zečje usne"), KoNČAR - KONČARA, NOVAK - NOVAKA, odnosno s krat­ kim -ii-: PRALJAK - PRALJKA, ŠILJAK - ŠILJKA ( šilo, "uzraslo čeljade"), šu­ ŠAK - ŠušKA. Katkada i to kratko -ii- ostaje: ZovAK - ZovAKA (ali i ZovKA, od kojega je lika tvoreno hipokoristično prezime ZovKo), PERAK - PERAKA (ali hipokorističko prezime PERKO). U prezimenima "turskog" porijekla takvo -a­ nije nepostojano i obično ostaje: ČOLAK - ČOLAKA, TABAK - TABAKA, TucAK - TUCAKA. Prezimena vrlo rijetko dolaze u množinskim likovima. Prezimenom se identi­ ficira jedinka (odatle oblici jednine) preko porodičnog imena. Nasuprot, obitelj­ skim se nadimenima identificira mnoštvo - odatle množinski likovi preko rodov­ skog (plemenskog) imena: KAČIĆI, BLAGAJSKI, MOGOROVIĆI, NELIPIĆI itd. Upotrijebimo li prezimena u množini: *JAZBIŠECI, *PETRIHI, *PALJETKI..„ tre­ balo bi odabrati likove iz kojih se može lako predvidjeti singularni lik prezimena. Stoga se obično ne provode uobičajene glasovne promjene kao u apelativa: *BoBECI, ==

257

Hrvatska prezimena

*PALJECI, *JAZBIŠECI, (jer iz navedenih likova ne znamo je li prezime *BoBEC/Bo­ BEK, *PALJETAc/PALJETAK, *JAZBIŠEC/JAZBIŠEK). Unatoč tome, uobičajeni su obli­ ci: NOVACI, TEŽACI, VRDOLJACI, DoLENCI (premda je iz potonjega lika nemoguće rekonstruirati prezime: DOLENEC, ili DOLENC, ili DoLENAC). Slično je i s mnogim prezimenskim oblicima u vokativu. Taj samostalni, be­ sprijedložni padež (poput nominativa) obično vokativni oblik izjednačuje s nomi­ nativom. O tome je pisao moj kolega prof. dr. Stjepko Težak. Valjalo bi se složiti s njegovim preporukama. Vokativi imaju oblike nominativa: a) u stranim prezimenima kad ih upotrebljavamo u hrvatskom jeziku: KENNEDY, TIMOŠENKO, D'.ANGELLO, ZOLA... b) u hrvatskim prezimenima na -ac/-ec, -ic, -ak/-ak, -ek... : BARAC, lvEc, JURAK, KoKOTIČEK, KRNIC... c) u hrvatskim prezimenima koja su konverzijom nastala od općih imenica: TKAČ, DEŠNJAK, ZvER (gen. ZvERA, ne *ZVERI), POŠTENJAK, PušrnRK... d) u hrvatskim prezimenima koja završavaju na -k, -g, -h, -c: GRK, SKOK, DuH, HERCEG, ČEČUK, ŽIC... e) u prezimenima sa samoglasnikom na kraju: DRAČA, SMOJE, NoGALO, LENUCI, PREMERU, Hosu ... Slično se ponašaju mnoga druga prezimena, naročito ako je pred prezimenom titula ili sl.: don Bosco, profesore Šicel, doktore Bedalov, nadbiskupe Oblak, akademi­

če Magaš, tajniče Kaštela, gospodine Vrdoljak, generale Praljak... Mnoga prezimena ako ih izgovorimo vokativnim likom dobivaju nastavak -u umjesto normativnoga -e: ej Mrazu, dobar dan Planincu, pogotovu ona na -k, -g, -h, -c, koja bi palatalizacijom zamutila izvorni prezimenski lik: PALJETKU, ne *PA­ LJEČE. Stjepko Težak navodi kako je naš zajednički profesor hrvatskoga jezika Lju­ devit Jonke prevodeći "Dobrog vojnika Švejka" upotrijebio vokativni oblik: Švejku, a ne *Švejče, kako bi moralo biti po gramatičkim uzusima. Sve ovo, naravno, ne odnosi se na ženske prezimenske likove, koji se uglavnom ne sklanjaju. Prezimena na -ov/-ev, -in dobivaju u instrumentalu imenički nastavak -om: JERKOVOM, VučENOVOM, OGNJENOVOM, VUKOVOM, STIPANOVOM, VuLINOM... , a ne kako se obično čuje: s JERKOVIM, s ToPOROVIM (jednako kako se postupa i s pridjevskim toponimnim likovima: pred Kijevom, Lavovom, Primoštenom itd.). Prezimena su, kao uostalom i osobna imena i toponimi, nastajala u zavičaj­ nom idiomu, sljubljena s njihovim nositeljima i zavičajnim stanovnicima koji ljubomorno čuvaju njihov naslijeđeni lik. Afektivni naboj takvih imenskih liko­ va u njihovih nositelja jači je od "razumskih" jezičnih ponašanja. Ponovit ćemo. Njihova pravno kodificirana forma nadređena je jezičnom normi. Stoga ne va­ lja vršiti jezičnu prisilu da se BELIĆ piše BIJELIĆ, ČoRKOVIĆ mijenja u ĆORKO­ VIĆ, GRAOVAC ispravlja u GRAHOVAC, RAIĆ u RAJIĆ, ČERNI u CRNI, DABČEVIĆ u DAPČEVIĆ, niti treba mijenjati pravopisnu tradiciju GJALSKI u ĐALSKI itd. 258

Na tragu prezimenima

U većini dobro standardiziranih europskih jezika to se već davno poštuje. U gramatičkim i tvorbenim prezimenskim likovima, u njihovu naglašavanju i sl. je­ zični čistunci s početka XX. stoljeća, gramatički normirci, akcentolozi, pravopis­ ci i ortoepci jedva da imaju što tražiti u onomastičkom normiranju i što nasilno propisivati. Da sam mlađi, dao bih kojem od talentiranih doktoranada da ove (i druge) probleme popiše, istraži i napiše preporuke njihove primjene. Gramatika hrvatskih vlastitih imena ostaje i dalje pium desiderium hrvatske onomastike. Valja, dakle, uvažavati ustaljene prezimenske oblike i njihovu ozakonjenu po­ stavu: glasovnu, morfološkotvorbenu i prozodijsku. Nije dobra tvrdnja nekih je­ zičnih normiraca: "Vi nositelji imate ovlast nad nominativom svojega imena, sve ostalo je u našoj jezičnoj vlasti. Mi propisujemo njihovu uporabu, njihovo pisanje i njihov izgovor': Kao i u drugim jezicima valja propitivati nositelje spomenutih (i drugih) prezimena: 1 . Kako se vaše prezime izgovara: Raić ili Raič? 2. Kako se vaše prezime LALJAK sklanja: Laljaka ili Laljka? 3. Kako se vaše prezime naglašava: M'iljavac ili Miljavac? Njihovi nositelji dat će nam meritoran odgovor. Drugo su uzusi i propisi kako pisati, sklanjati i izgovarati strana prezimena (i imena uopće). GRAHOVAC

Pismo je stiglo iz dalekoga Chicaga. Potpisanom gospodinu Grahovcu pola­ ko blijede korijeni svoje narodnosne i vjerske pripadnosti. Stariji su umrli, a su­ sjedi mu govore kako je on pravoslavni Ličanin, kao i oni. On se svemu tome nije znao othrvati. Kako je on ostao katolikom, u svemu se tome ne snalazi. To je sa­ držaj pisfua. GRAHOVAC je jako prezime. Nalazi se oko Velike Gorice, Koprivnice, Našica, Ogulina... Osobito su jako grupirani u ličkim Ramljanima (Otočac) 202/34 i u su­ sjednom Sincu. I mojem su GRAHovcu upravo tamo korijeni. Valjalo mu je odgovoriti kako je to područje: Otočca, Prozora, Lešća, Brinja, Ramljana (koje su na ravnici i prvotno su se zvali Ravnjane, po promjeni koja je i u apelativu glavnja : glamnja i sl.) od doseobe Hrvata pa do danas čakavski kraj, ka­ toličko područje sa svojim današnjim crkvama od XVII. stoljeća. Njegov S'inac smješten je pod vrelom Gašćice pod brdom Korenom pa se po­ tokom Gašćicom ulijeva u Gacku koja protječe prekrasnom dolinom i dala je ime svoj pokrajini, a to hrvatsko ime potvrđeno je već u IX. stoljeću (!). Taj pridjev sin (+ -ac) u značenju "plavkast" dolazio je kao atribut uz more (sinje more), vre­ la i gorske potoke. Usporedi za ime ne tako daleku rječicu Modrušu (: modar) 259

Hrvatska prezimena

podno tvrdoga grada Modruša (ispravnije Modruše, a u prošlosti se nazivao pra­ starim slavenskim imenom Trzan). GRAHOVCI su i kasnije dolazili u taj kraj iz Pri­ morja. Tom su strujom dolazili ANTIĆI, BIŽANOVIĆI, GRAHOVCI (preko Ramljana, gdje su do danas usidreni). Osnova grah javlja se u mnogih osobnih imena i mnogih prezimena: GRAH (najviše oko Klanjca i u Istri), GRAHEK (na kajkavskom području, najviše oko Ivanca), GRAHO i GRAHONJA (na Banovini), GRAHOVAC s već navedenim arealom i GRAHOVEC na cjelokupnom kajkavskom području. Često je prezime i u Sloveni­ ji: GRAHONJA, GRAHOR, GRAHORIČ, GRAHOVEC itd. Vrlo je vjerojatno da je u osnovi svih navedenih prezimena fitonim grah (od koje su također i mnogi toponimi: Grahovo, Grahovac, Grahovik, Grahovica, Gra­ hovljani). Neka su prezimena mogla nastati metaforizacijom: bradavicom u obliku graha, kako je uostalom nadimak velikoga rimskoga Cicerona (vidi ovdje s. v. Cic­ vara). U mnogim prezimenima prepoznajem osobno ime: GRAHO, GRAŠO, GRA­ HONJA u funkciji prezimena. Napisao sam svojemu Grahovcu kako je prisutnost glasa /h/ u njegovu pre­ zimenu svjedokom starine, jer s novom kolonizacijom dolazili su GRAOVCI (bez Ih!) u Donjim Biljanima i Donjim Ceranjima (28), Brgudu ( 1 1 5) i Miranjima (5) u benkovačkoj općini; u Vrebcu ( 1 9) i Pavlovcu Vrebačkom u gospićkoj općini, od­ nosno u Varivodama kninskim (20), koja prezimena u tim mjestima nosi uglav­ nom doseljeničko pravoslavno pučanstvo. MIKALJA

Ovo prezime hrvatskoga istaknutog leksikografa Jakova Mikalje, rođenog u se­ lu Peschicima u južnoj Italiji 1601 . godine, kamo su njegovi predci davno doselili, uvrštavam u odjeljak "Iskrivljena prezimena hrvatskih velikana''. Što je tu iskrivljeno? Ovom davnom iseljeniku, kad još hrvatska prezimena nisu bila ustaljena, pa­ tronim je glasio u obliku posvojnoga pridjeva sa starim sufiksom -ja: Mihal + -jb Mihalj. On je, dakle, bio Jakov *Mihaljev. U XIV. stoljeću taj je sufiks iščezavao, zamjenjivao se sufiksima -ov!-ev, -in, a patronimi su se (kao u starom talijanskom) iskazivali genitivom jednine: Petar Vučine, Giovanni Mirka, Ratko Pletikose i sl. Takve potvrde nalazimo u starim hrvatskim spomenicima: Stipan Nikole Petri Mi­ cacij "Stjepan Nikole Petra Mikače" ( 1421). Tako je, kad je o Mikalji riječ, i u naslovu njegova znamenitoga leksikografskog djela Blago jezika slovinskoga illi Slovnik oca Jacova Mikaglia. Naši jezikoslovci ni­ su prepoznali taj genitivni oblik prezimena (MIKAGLIA). Pisali su da je pogrešan (T. Maretić) i da bi trebao glasiti Jacova Mikaglie. Tako je uzet kao nominativ geni­ tivni oblik Mikalja - Mikalje. I onda se tako uvriježilo do danas. To prezime počelo se sklanjati (umjesto po o-deklinaciji Mikaij - Mikaija) po a-deklinaciji kao Ruka­ vina, Pletikosa, Zbotega... dakle Jakova Mikaije, J. Mikaiji itd. Taj uzus nastao po=

=

260

Na tragu prezimenima

greškom više nije moguće ispraviti. Takva genitivna (analitička) patronimna pre­ zimena rijetka su u hrvatskom. Prezimena OžoGA (: "uski"), ČRNOGA/ČERNOGA (: "črni"), CELEGA (: "cel") tumačim kao prezimenske pridjeve određenoga vida u funkciji patronimnoga prezimena *Črni, *Celi). Vidi ovdje na strani 450 prezime Tomaša od Tomaš i na strani 449 prezime Radina od Radin. U nekim drugim slavenskim jezicima takvih je oblika više. Podsjećam da je na­ slov znamenitoga Pasternakova romana Doktor Živago zapravo genitiv pridjevskog prezimena ŽIVI, ali tko tu već prepoznaje ruski pridjev JICUBOU kao i kod Mikaije osobno ime Mikal, odnosno oblik posvojnog pridjeva Mikalj ( "Mikaljev")? =

261

Prezime Dabac i u vezi s njim

Na jednoj od sjednica Odbora za imenovanje ulica Skupštine grada Zagreba, negdje sredinom 2004. godine bilo je predloženo da se jedne stube imenuju po To­ ši Dabcu, istaknutom umjetničkom fotografu, nezamjenjivom fotografskom kro­ ničaru grada Zagreba. Upozorio sam tada da prezime toga umjetnika (i njego­ va brata prof. Vladimira) treba pisati morfonološki u kosim padežima: Stube Toše Dabca (a ne *Dapca). Dana 24. XL 2004. Gradska skupština donosi Prijedlog da se u predloženom imenu za stube oblik Dabca "zamjenjuje riječju Dapca", jer da tako propisuje Hrvatski pravopis, odobren od ministra prosvjete za uporabu u školama. Trebalo mi je obraniti pokojnikov stav da njegovo prezime bude napisana onako kako je pisalo u njegovim službenim spisima i kako su braća DABAC ustrajno pisa­ la svoje prezime. Oni su bili DABCI. Spomenimo usput, što je nebitno za ovaj problem o kojem razglabamo, kako je to prezime nastalo pokratom (regresivnom tvorbom) od višečlanog osobnog ime­ na Dabiživ, koje je još donedavno (a možda je i danas) u uporabi. Dabiživ je vr­ lo staro ime, u njemu još prepoznajemo rečenicu koja izražava sadržaj toga želj­ nog imena ("da bi bio živ!"). Od njega je nastao hipokoristik Dabo, vrlo frekventno prezime na otoku Pagu, a osobito u Novalji. Od toga hipokorističnoga lika sufik­ som -ac nastala je prezime DABAC, o kojemu je riječ. Takva prezimena u dugoj hrvatskoj prezimenskoj tradiciji nastoje i u kosim pa­ dežima sačuvati prepoznatljivu imensku osnovu. Ona upozoravaju i na dugu tra­ diciju hrvatskoga pravopisanja, ali to je druga tema za koju ne bih imao mnogo zagovornika. Od prezimena Dabac - Dabca izvedeno je patronimno prezime DABČEVIĆ, ko­ je nosi istaknuta hrvatska političarka Savka Dabčević. Oni kojima nije bilo stalo sačuvati prezimensku tradiciju, tj. prepoznatljivu osnovu prezimena, pisali su to prezime DAPČEVIĆ (Peko, umjesto Petar, kako je uobičajeno u Hrvata). Tako je i s prezimenom KAočrć, s prezimenom GuoAc - GuocA (ne Guca!). Tako bi trebalo biti i s prezimenom GuBEC - *GuBCA, ali nositelj toga prezime262

Na tragu prezimenima

na to više ne može zahtijevati. Pravopisni normirci bili su na djelu, svoju su ovlast proširili i na vlastita imena. Prof. Tućan ( 1 878- 1954), naš istaknuti mineralog, znao je da njegovo prezime dolazi od pridjeva tučan "uhranjen, tusf: ali je poštovao obiteljsku tradiciju svojih predaka i pisao "pogrešno" TućAN. Imena imaju vlastitu onomastičku gramatiku: izliječiti gosp. ZvJERA: ubiti zvijer; vidio sam Grka, Cezara, Zrinskog i pijem grk, cezar i zrinski; moje selo Bregi tamo su gdje su zeleni brjegovi itd. Živim u Boki, u Baški, upravo da se razabre osnova (ne *Boci, *Bašci ili *Baškoj, nastalo po brdu Bag koje joj je s juga).

Dabci su imali i svojega biografa (Marijan Brezinšćak), koji je napisao članak "Lažno jednačenje po zvučnosti" (Mjeriteljski vjesnik, br. 16, 3-4, 1998). Bilo je mnogo spisa, mnogo diploma, nagrada dodijeljenih uvijek "Toši Dabcu''. Oni su mi pomogli da obranim izvornost osnove toga prezimena u svim padežima, u ko­ jima bi, po gramatičkim pravilima b bio zamijenjen.

263

Jatovska prezimena

U uzbudljivim raspravama koje su se vodile o pisanju "dugoga jata'' u standar­ dnom hrvatskom jeziku naziralo se nekoliko stavova. Raznolikost prijedloga i rje­ šenja u pravopisima, gramatikama i rječnicima unosili su, i unose, smutnje među stručnjacima i pomutnje u građanstvu. Neki bi ostavili naslijeđeno stanje: kratki jat [je], dugi jat [ije], drugi bi napustili troslov [ije] te jat pisali [je] i izgovarali krat­ ko [je], odnosno dugo [je] , treći bi dugi jat pisali kao dvoglasnik [ie] . Čini se da ovo vrijeme nije za radikalne pravopisne promjene ni u kojem eu­ ropskom jeziku. Naši stari pisci pisali su e različito, ali nisu striktno razlikovali u pismu dugi od kratkoga jata. Tako je bilo do tzv. Bečkoga dogovora 1 850, kad je srpski jeziko­ slovac Vuk Karadžić, koji porijeklom potječe iz kraja dvoslogovnoga dugoga jata [i-je] , napisao pravila kako pisati jat u jekavskom govoru (i u književnom jeziku). Neupitno je, međutim, da refleks nekadašnjega dugoga jata u hrvatskim jekav­ skim govorima (i u standardnom jeziku) nije dvosložan, nego dvoglasničkoga iz­ govora. Hrvatski pisci poput Vladimira Nazora i drugih mučili su se kako, mimo službenih pravila, zapisati takav dugi jat. Ma kako pisali Gundulićev prvi stih dvanaesterac u "Odi slobode" lako je ustvr­ diti da je jat jednosložan diftonškoga izgovora: "O li(j)epa o draga, o slatka slobodo, I Dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do„.".

Ova su sporenja prigušena i nisu prestala. Ja ne bih htio biti prorok koje će se mišljenje ustaliti. Ovo pišem, i ponavljam još jednom u knjizi, zbog vlastitih imena. Ona se ne smiju nakon što su stotinu i više godina ustaljena opet prekrajati. U Akademiji­ nu Rječniku, naime, Belić i Bilić uneseni su pod štokaviziranu natuknicu Bijeli­ ći, Črnomerec pod Crnomjerac, Belec pod Bijelac, Delnice pod Dionice, Bila Stina (tvrđava Feherko "bijela stijena'') postaje naselje Bijela Stijena, iz kojeg, spome­ nimo usput, potječe obitelj izvrsnoga hrvatskog leksikografa Ivana Belostenca (oko 1 594- 1675), koji na korice svojega Gazophylaciuma piše svoje prezime B:fa­ LOSZTENECZ iz koje se grafije dade naslutiti prvotni oblik *Bilostinac. Ondje pod 264

Na tragu prezimenima

Psunjom na granici utjecaja kajkavske Hrvatske i štokavske Slavonije nije ostavio svoje izvorno inie. Njega spomenuti Akademijin Rječnik ekscerpira često kao pri­ nosnika s prezimenom koje glasi Bjelostijenac. Takva je sudbina prezimena mno­ gih hrvatskih velikana (v. u ovoj knjizi poglavlje Prezimena hrvatskih velikana). U tom samovoljnom prekrajanju imena najgore su prošli naši gradovi Osijek (Osek) i Rijeka (Reka). Splitu je također bio nametnut oblik Spljet, ali je tada počet­ kom XX. st. sav puk ustao protiv namjere jezikoslovaca (osobito Milana Rešeta­ ra). Zahtjevajući da ostane njihovo zavičajno Split. Govorili su: "Možemo prihva­ titi mlijeko (: mliko), cvijet (: cvit), vjera (: vira), ali kako da znamo da je u imenu Split jat? I zašto bi to morali znati?" Govorili su: ''Ako hoćete da umjesto uvriježe­ noga pučkog imena Split govorimo proizvoljnim likom Spljet, onda uvedite da se i Šibenik prozove Šjebenik''. I bili su u pravu. Danas se fonemsku sliku osobnog imena: Cvijeta, Vijeka, Stijepo, prezimena Bijedić, Bijelac, Slijepčević, ojkonima: Rijeka, Osijek ne može mijenjati jatovskim grafijama: [je/je] , /ie/ i sl. Taj grijeh ondašnjih čistunaca ispaštaju pokoljenja. I tko bi imao pravo narediti da se kome njegovo ime, njegovo prezime izmijeni u krsnom listu, svjedodžbama, putovnici, diplomama, ugovorima, bankovnim unosima, na raznovrsnim karticama? Tko da naredi da otučem ime i prezime svoje i svojih predaka na nadgrobnoj ploči? I kad bi tkogod sve to mogao nare­ diti, takve bi izmjene imena, prezimena, toponima„. bile administrativno kom­ plicirane i vrlo, vrlo skupe. Učinili mi s jatom /e/ ma što htjeli, onomastički spomenici našeg identiteta, naše adrese kroz prostor i vrijeme moraju ostati nepromijenjeni. Spomenut ću još jednom. U svim europskim jezicima, kad je o prezimenima (i uopće o imenima) riječ, pravna, ozakonjena imenska forma nadređena je jezič­ nom normi. BILIŠKO

Hrvatsko prezime BILIŠKO tvoreno je od ikavskog oblika pridjeva "bijel". Od njega je oblikovano patronimno prezime sufiksom -ov. Prezime BILIŠKO prosti­ re se po ikavskom prostoru: Kaštela (70), Sinj, Split, Šibenik, Zrnovo na Korču­ li (45). Slične su pridjevskopoimeničene tvorbe: MALIŠ, VEDRIŠ, JEDRIŠ, PUNIŠ, BJELIŠ (čiji je areal samo oko Metkovića i ima ih preko 200 nositelja) i VIDIŠ, hr­ vatsko bunjevačko prezime u Subotici (: Vid). Sufiks -iš dolazi u hipokorističkom značenju i na imenske osnove: PER-iš, JER-iŠ, RAD-iš, GRG-iš, OsTOJ-iš, IVAN-iš, NIKOL-iš, CIPRIŠ (: Cipr[ijan]-iš). Na taj oblik neki imaju pridodan čest hipokori­ stički sufiks -ko: JAMRIŠKO, JADRIŠKO, PETRIŠKO, JURIŠKO. u tom hipokorističkom obliku, kao i BILIŠKO, dolaze i kao prezimena. Molitelja muči problem zašto njegovo prezime BILIŠKO nema patronimni su­ fiks -ov kao mnoga prezimena u Kaštelima. Zelio bih mu objasniti da je prvot­ no sufiks -ić dodan imenu označavao "mladog, očeva sina'', a tek kasnije je dobio 265

Hrvatska prezimena

oznake i značenje patronimne funkcije -ić ili u složenom liku -ović/-ević, -inić. Već sam napisao da meni do danas nije jasno je li Božić prvotno "mladi Bog" ili "sin Božji". Bit će da je u percepciji puka bio ovakav redoslijed. Mnoga druga imena tvorena hipokorističnim sufiksima: -ić (BRLIĆ), -ica (JURICA, VESELICA), -iš, pa i u augmentativnim oblicima -etina (NIKOLETINA), -(un)da (ŠIMUNDA) označivali su "mladog, očeva sina'' te su u svih Slavena i u mnogim drugim jezicima često preu­ zimali ulogu prezimena. Prezimena u arealu od Kaštela do Zadra (i zadarskih oto­ ka) obično su tvorena sufiksima -ov (DUNATOV, R1cov), -ev (BLAŽEV, CAREV), -in (ŠIMETIN, PERIŠIN) i u tome arealu mlađega su postanja. BILJAN

Majčini BILJANI gospodina Strmotića potječu iz Malog Sela kod Mušaluka, ne­ kadašnjeg Supetra (< santu Petru) vrlo starog imena neuobičajenog izvan primor­ ja, gdje su romansko-hrvatske veze bile kudikamo prisnije. a onda poturčenoga Mušaluka (usp. muša "općinska zemlja''). BILJANA je i danas najviše u Mušaluku. Malo Selo se vjerojatno zvalo Biljane poput mnogih ličkih imena na -(j)ane: Dolja­

ne, Zamošćane, Lučane, Humčane, Zažićane, Rešane, Papraćane, Brušane, Muravi­ čane, Pećane, Ravnjane (kasnije Ramnjane) i mnogo drugih koja naselja struktu­ rom svojega imena na -jane upućuju na najraniji prostor hrvatskoga naseljavanja na ovom području. Valja mi spomenuti da su nekada davno stanovnici takvih na­ selja bili u zadruzi te ni kasnije nisu izrasla u značajnija naselja. Prezime BILJAN etničko je prezime iz Biljana (vjerojatno starijega imena Malog Sela kod Mušaluka odakle potječe majka gospodina Strmotića).

266

Naglasak u prezimenima

U Zagrebu je na nekoj gimnaziji predavao latinski prof. Magarac. Ljudi s koji­ ma je dolazio u doticaj, a pogotovu đaci, zvali su ga gospodin Magarac, dakle s na­ glaskom kakav ima naziv domaće životinje istoga oblika. Profesor je bio uporan i ispravljao njihov izgovor: "Nisam ja magarac, ja sam Magarac". Neki su mi rekli da je on svoje prezime tumačio etnonimnim prezimenom iskrivljenoga izgovora Mag­ yar [Mađar] , koje je, uostalom, u Mađarskoj potvrđeno od XIV. stoljeća, odnosno od inačice toga prezimena Magyar6s. Kako su predci toga profesora došli vlaškom kolonizacijom, držim da je izvor tom prezimenu u grčkom µa.yapa., što osim "asi­ nus" označuje "prevrtljivca, razvratnika i sl:', značenja koja se nahode u nadimač­ kim prezimenima. Naglasak na kojem je ustrajao profesor nalazi se, osim u grč­ kom, u bugarskoj imenici magare, u makedonskom prezimenu Magarov, odnosno u toponimu Magarovo. Ovdje mi je važno upozoriti kako je često naglasak prezimena vrlo važan ne sa­ mo iz jezičnih, nego i iz socioonomastičkih razloga. Padežni likovi prezimena uva­ ženoga češkoga profesora paleoslavistike koji se zvao Kurz [Kure}, obično je u po­ četku kod naših studenata (pogotovu kad se prezime izgovaralo u kojem "kosom'' padežu) izazivalo podsmjeh asocijacijom na leksički sadržaj, ali kad prezime iden­ tificiramo s osobom, ostaje samo jedino onomastički sadržaj, a to je dotični "pro­ fesor". Upravo zbog te veze imena i referenta (imenovane osobe ili zemljopisnog objekta) mogu funkcionirati imena: stanujem na Rijeci (ne u rijeci), živim u Trnju (ne u trnju), podigao sam kuću u (zagrebačkoj) Jazbini ("gorskome, podsljemen­ skom klancu"). Isto je: bio sam na utakmici sa Sremcem (ne čovjekom iz Srijema), Ogulincem, Modrušanom, Kranjcem, Krajinom. Ni na pamet mi ne padaju ojkoni­ mi i hodonimi od kojih su ta prezimena tvorena. Ne tako davno, jedan od mini­ stara u hrvatskoj vladi bio je gospodin Miljavac (izgovorena kao Stepinac), ali su ga vrlo često zvali Miljiivac (izgovoreno kao Stipiinac). Takva su prezimena Preko­ dravac (ali Preksavec), Maljavac, Dragosavac i mnoga druga. Mnoga se opet izgo­ varaju kao Stipiinac: Mucavac, Begovac, ]elavac itd. Neka opet imaju dvojak izgo­ vor: Koziirac i Kozarac. 267

Hrvatska prezimena

Najveću skupinu dvojakoga izgovora čine prezimena tipa: Šl'munović/Šimuno­ vić, u dijalektu i Šimunović. U pravu su oni koji model za takav oblik vide u pre­ zimenskom tipu Kovačević (: kovač > kovača > Kovačević). Takvih je prezimen­ skih likova mnogo: Ivanović!lvanović, Tod6rović/Todorović, Fl1ipović/Filipović, Prodanović/Prodanović, Čulinović/Čitlinović, Matasović!Matasović... Prezimena tipa Šl'munović, Fl'lipović i dr. nose, opet, akcenat osobnoga ime­ na: Šl'mun, Fl'lip. Neka prezimena imaju samo taj lik: Ml'trović, Ljubičić, Sll'šković, Puhović„. Oba su lika pravilna, a, rekao bih, i onaj rubni dijalektalni: Šimunović. Što se tiče njihova razmještaja u Hrvatskoj, on nije sasvim istražen. Po mojim sondama, čini se, kako je tip: Matasović, Prodanović pretežito u središnjim, gorskim, što­ kavskim hrvatskim krajevima, dok su likovi: Šimunović, Ivanović, Novaković češći na periferiji (čakavskoj, kajkavskoj, staroštokavskoj). Ondje se nalaze najznačajniji hrvatski gradovi, ondje je koncentracija tih prezimena gušća, pa se taj tip kao ku­ dikamo "agresivniji" sve više nameće. Zanimljiv je i prezimenski akcenatski tip: Težak - Težaka, Končar - Končara, Kovač - Kovača (ali Kolara, Sudara itd.). Onako kao što je nekada norma prepo­ ručivala: rječnik -rječnika, vjesnik - vjesnika (kao općeprihvaćeni naglasak: branik - branika; kao Vukovar - Vukovara, Zvornfk - Zvornika itd.). Zamjećuje se među­ tim, što je u naravi vlastitih imena, da njihovi likovi imaju otklon od apelativa od kojih su nastali, pa kao posebna kategorija razvijaju svoje akcenatske likove. Stoga sve više se kod ovih imena nameće tzv. stupačni akcenat (akcent nominativa pro­ teže se u svim "kosim" padežima, a u vokativu imena se i ne javljaju često). Zagovaram da se rabi taj stupačni akcenat: Težak - Težaka, Rešetar - Rešetara, osim ako njihovi nositelji ne traže drukčiji izgovor, jer u onomastici oni obliku­ je svoje prezime, a ne propisuju ga jezični "čistunci': Uostalom sve se više čuju li­ kovi u tzv. kosim padežima: Končara, Kovača, Bravara, kao Leskovara, Feletara, Ponikvara, Doležara, odnosno Bjelovara, Daruvara, Petrovaradina itd. (umjesto "pravilnoga'': Bjelovara, Daruvara, Petrovaradina itd.). Sasvim su periferni prezimenski naglasni tipovi Knezović, Žuijević, Jarebić, ko­ ji se izvan Hercegovine i dijela južnoga primorja ne rabe. Prezimena tipa Pera (ne Pera, to je isključivo srpski lik), Škara, Ćeća, Ćl'pa (od kojega je trogirsko prezi­ me Ćl'piko), Stelja, Veža, Tuta pretežno se rasprostiru u govorima zapadno od ri­ jeke Bosne i Neretve, po Lici, Dalmatinskoj zagori i Slavoniji. Više u štokavskim nego u neštokavskim dijalektima i više u novoštokavskim nego u staroštokavskim područjima. Ima, naravno, još mnogo rubnih prezimenskih tipova, koji nas ne bi trebali iznenaditi. Takvi su: Bjedov - Bjedova, Bjelov - Bjelova, Čilaš - Čilaša, Ćitpać - ću­ paća, ćoraš - ćoraša, Dragaš - Dragaša, Gitdeij - Gudeija, Kereš - Kereša, Bereš Bereša, Krkiješ - Krkiješa, Medun - Meduna, Vrcalin - Vrcalina, Matek - Mateka, Lukenda, Prlenda, Nasakanda, Lependa (kao Ivanda) itd. 268

Na tragu prezimenima

U tom arealu zabilježio sam i akcenat: Klinton - Klint6na, Nikson - Niks6na (po uzorku LOndon - Londona). Već sam naveo u knjizi kako nositelji i poznavatelji na dotičnim terenima prezime Krleža, naglašuju Krleža (otprilike kao Pel6za). Teš�o mi je povjerova­ ti da je tim akcenatskim likom tkogod oslovio našega velikoga književnika (ne­ go Krleža). Akcenat u prezimenima nije beznačajan ni u drugim jezicima. Istaknuti ruski jezikoslovac (dopisni član Hrvatske akademije) zove se Ivanov jer su se tim izgovo­ rom staleški razlikovali njegovi vlastelinski predci od uobičajenoga ruskoga puč­ koga lika Ivanov. Akcentom se često ističu bitna distinktivna obilježja. U sjevernoj Dalmaci­ ji Zelići su Srbi, a Zelići Hrvati pa ih akcenat nacionalno podvaja. Ivanović pre­ ma Joviinović/Jovanović odnosno Gavrić - Gabrić upozorava na konfesionalno podvojenost; tipovi: Medved, Medvid, Medvjed i Međed, te Bilić : Belić : Bijelić na dijalektalno, tip Knezović na teritorijalno, Jurić, Đ6rđić na starinačko i doseljeno prezime itd. U Imotskoj krajini žensko osobno ime glasi Ruža (iskonska hipokoristička struktura), a ime kravi Ruža, u Bukovici je Jelica hipokoristik, a Jelica pejorativ itd. Ja se u ovom prikazu ne bavim genezom "neobičnih" akcenata niti značenjem koje oni prozodijski ostvaruju. To u nas uspješno istražuje ugledni antroponoma­ stičar prof. dr. Zivko Bjelanović (vidi njegovu knjigu Onomastičke teme). Istoliki prezimenski likovi i različiti akcenatski tipovi u njima nalaze se i u drugim slaven­ skim jezicima sa "slobodnim'', pomičnim naglascima. Uporaba tih akcenatskih likova u komunikaciji nije beznačajna. Oni pokazuju razložnu tendenciju svojega razvitka. Nju valja uvažavati, ali i izvorni prezimenski akcenatski lik određenoga nositelja poštovati. Pristojno je, dakle, pitati: 'J:I. kako, zapravo, Vi izgovarate svoje prezime?"

269

Trpimir - Tomislav - Bogumil Dvočlana imena na -mil, - mir i -slav

Dvoleksemna imena na -mili-mir, -slav nekada davno bila su željna imena u kojima je utisnuto nadanje da dijete stekne odlike obilježene sadržajem imena. Ona su sveslavenska, praslavenska i indoeuropska baština. Takva su imena u ne­ kim slavenskim antroponimijama bila prestižna i odnosila su se na vladarski, ple­ menitaški sloj. I u nas su ih nosili vladari hrvatske narodne dinastije: a) u VIII. i IX. stoljeću u Panonskoj Hrvatskoj: Vojnomir, Ratimir, Braslav; b) od VIII. do XI. stoljeća u Primorskoj Hrvatskoj: Višeslav, Vladislav, Mislav, Trpimir, Zdeslav, Bra­ nimir, Mutimir, Tomislav, Krešimir (I- IV), Držislav, Svetoslav„. Već od prvih zapisa hrvatskih vladarskih imena znamo da ona nose skraćene hipokoristične likove kao knez Borna početkom IX. stoljeća. U njegovu imenu ne­ ki vide još neprovedenu metatezu likvida (*borna > *brana > Branimir > Brano/ Branko), koja se u hrvatskom jeziku zbivala od sredine VIII. do kraja X. st. Pohr­ vaćena dvočlana imena naslijeđena su iz praslavenske jezične zajednice i nisu ov­ dašnja hrvatska inovacija. Nedovoljno zapisa davnašnjih "plebejskih'', pučkih imena ne daje nam pravo zaključivati kako su dvoleksemna imena na -mil, -mir/-slav i dr. povlastica samo vladarskoga sloja. Dvoleksemna imena mogla su navedenim formantima počinjati i završavati: Dragomil i Milodrag; Slavomir i Miroslav. Tako su se tvorila muška i rjeđe ženska imena. Regresivnom tvorbom i tvorbenim formantima stvarali su se mnogi hipo­ koristici, od kojih su tvorena mnogobrojna narodna imena sve do XVI. stoljeća kad su narodna imena na određenim područjima u uzmicanju i bivaju prepoznat­ ljiva u prezimenima. Kasnije s pojavom kršćanskih imena gubi se značenjska željna veza imensko­ ga sadržaja i imenovane osobe. Dvoleksemna imena, pa i ona na -mir i -slav pre­ poznatljiva su strukturom svojih članova, te značenjski sklop njihovih članova od­ gonetavamo domišljanjem u već ustaljenim strukturama. Čini se da se drugi član strukture -mir "velik, slavan" miješao sa značenjem starijega tvorbenoga morfe270

Na tragu prezimenima

ma -mern "mir': "svijet': a onda su se počeli zamjenjivati morfemi -mir i -slav s bliskim još neutrnutim značenjem. Zbog čistoće takvih imenskih struktura ( Tr­ pimir, Držislav) mnogi antroponomastičari u prvome članu strukture vide impe­ rativno značenje, jer je ono prisutno u suvremenim tvorbama: Pletikosa, Ćulibrk. Drugi pak drže da je -i- u sastavu tako složenih imena desemantiziran, tj. da ime­ nica u takvih složenih imena nije ni subjekt ni objekt glagolskoga dijela, i da -i- sa­ mo povezuje dijelove imenske strukture izgubivši već davno nekadašnje grama­ tičko značenje (v. u Z. Bjelanović, Antroponimija Bukovice, 1 988, 1 79, bilj. 1025). No velika količina današnjih obiteljskih i osobnih nadimaka očito čuva semantič­ ku i tvorbenu jasnoću tih davnih složenih imenskih struktura ( Ubiparip, Svrziga­ će, Munižaba itd.), osobito u nadimcima odakle su nerijetko prodirali i u nadi­ mačka prezimena. Budući da je -mir (nastao od *mer'b) gubio svoja prvotna značenja "svijet" ( us­ poredi svemir) i "pax" zamjenjivao se sa -slav. Njegovu arhaičnu formu -mern pre­ poznajemo u imenu Černomer (usp. Černomerec u Zagrebu), Vukomeričke gorice (: Vukomer), u Turopolju, Gomerje (danas Gomirje), ili u prezimenu GoJMEREC. Na pokraćena dvoleksemna imena dodavao se stari pridjevski sufiks -jb: Miloš (< Miloslav), Prvoš (< Prvoslav), Dragaš (< Dragoslav), Radoš (< Radoslav) u po­ četku na narodna, a zatim i na svetačka imena: Peroš, Ivoš, Juroš, -iš: Vedriš, Niko­ liš, Cipriš, Petriš. Dodatkom hipokorističkoga -a nastajali su oblici: Periša, Dragiša; gubitkom -i- nastaje sufiks -ša: Ivša, Jakša, Nikša, Prvša„. i od njih (kao i od svih drugih) nastaju prezimena: Ivš1ć, JAKŠIĆ, NIKŠIĆ, PRvš1ć, odnosno -u- > -uš: M1LJUŠ (< Miloslav), -in: MILOŠIN (< Miloslav) . Na pohrvaćena imena na -slav doda­ ju se antroponimni sufiksi: -ohna: Bratohna (< Bratoslav), Milohna (< Miloslav), od kojega je imena prezime MILOHNIĆ na Krku itd. Današnja tvorba imena na -mir, -slav nemaju više meliorativno hipokoristično značenje, ona danas imaju strukturalna obilježja osobnih imena ( Vjenceslav, Jugo­ mir i sl.). S dvoleksemnim imenima na -mir navodimo složeni antroponimni sufiks -man nastao u imenima (i prezimenima) na mjestu starijega -mir: Radomir > RAD­ MAN, Vukomir > VuKMAN, a kao prezime dobiva često i patronimni sufiks -ović: RADMANOVIĆ, VuKMANOVIĆ i označuje filijaciju. Prenosi se i na apelative muško­ ga roda: ditman (< *detman'b : dijete) označujući mladića prema dimnja "djevoj­ ka" (Brač). P. Skok protumačio je ovaj složeni sufiks od /-mi iz sufiksa /-miri (usp. Črnomlje od Črnomir, Budimlja od Budimir) i hipokorističkog sufiksa /-ani koji je u Dragan (< Drago < Dragomir) itd. (Skok, ER, 2367). Takva hrvatska prezimena na -man su: DRAGMAN (< Dragomir), VLADMAN (< Vladimir) i ne valja ih miješa­ ti s našim (njemačkim) prezimenima: BERGMAN, HARTMAN, VAJTMAN, DEUTSCH­ MANN, TuĐMAN„. ili našim (turskima) prezimenima sa završnim segmentom -man: DušMAN, KARAMAN i dr.

271

Prezimena na -ski

Prezimena na -ski (ZRINSKI, BLAGAJSKI) čine posrebnu sadržajnu i tvorbenu skupinu hrvatskih prezimena. Takva prezimena kudikamo su više zastupljena u istočnih Slavena (osobito u Rusiji) i u zapadnih Slavena (osobito u Poljskoj i Češ­ koj). U Hrvatskoj nisu mnogobrojna. Svoj areal imaju pretežito po sj evernoj Hrvat skoj . Prezimena na -ski imaju obično u osnovi naseobinsko ili predijalno ime ČA­ KOVEČKI (: ČAKOVEC), POKUPSKI (: Pokuplje). Imenuju stanovnika "čiji je davni predak potjecao iz dotičnoga naselja ili kraja, u njemu živio sa svojom čeljadi ili se doselio odande''. To su tzv. etnička prezimena. Važna su pri istraživanju i obradi migracijskih kretanja, npr.: SLUNJSKI, BužINSKI u Burgenlandu, BLAGAJSKI (: Bla­ gaj), ERDELJSKI (: Erdelj). Prvi priimci na -ski nastali su kad se već odavno i stalno živjelo u naseljima i kad su prvotni nositelji takvih priimaka već bili gospodari župa i teritorijalnih je­ dinica. Takve priimke preuzimali su i njihovi podanici. Oblikovali su se priimci, a onda mnogo zatim i prezimena na -ski u doba pojave privatnoga vlasništva. Struk­ ture tih priimaka upućuju na feudalni ustroj u kojem su nastali i na vlastelu koja je te priimke nosila. To je vrijeme kada su rodovske zajednice s rodovskim patricija­ tom doživljavale raspad i kad su se na dotičnom organiziranom teritoriju umjesto starohrvatskih župa stvarala feudalna vlastelinstva. Prije pojave prezimena na -ski u današnjoj i u povijesnoj Hrvatskoj (i u svim slavenskim državama) bili su u uporabi patronimi i patronimna imena naselja tvo­ rena sufiksima -ići (-ovići!-evići, -inići); -ci (-ovci/-evci, -inci), a tvoreni su i drugim patronimnim formantima. Neki takvi patronimi nastali su vrlo davno, u slaven­ skim jezicima, čak i prije osnivanja stalnih naselja, već u doba skupljačke privrede i nomadskoga stočarskog privređivanja. Primjerice, navodimo da su Slaveni u da­ našnjoj Češkoj i Moravskoj doseljeni već u IV. stoljeću, a naselja se pojavljuju tek u IX. (v. F. Bezlaj, Eseji o slovenskomjeziku, 1 967, 1 57). U nas se stalna naselja mo­ gu potvrditi odmah nakon doseobe krajem VI. i početkom VII. stoljeća, i to naj­ prije na primorju (što utvrđujemo proučavanjem glasovnih supstitucija u kontakt272

Na tragu prezimenima

noj toponimiji), a onda, uz arheološke i onomastičke pokazatelje, naseljavanjem Hrvata u agere romanskih gradova, oko napuštenih antičkih gradova i razvaljenih utvrda na primorju i po gorskoj Hrvatskoj i nešto kasnije na opožarenim (Pože­ ga) i sasječenim (Pasika) prostorima i iskrčenim pustinama (Krčevine, Lazi), uz ri­ jeke i potoke po sjevernoj Hrvatskoj. Onomastičke potvrde toga naseljavanja jesu mnogobrojni ojkonimi na -ići u gorskoj, ojkonimi na -ci u sjevernoj ravničarskoj Hrvatskoj. Imena patronimne strukture nose vrlo rano potvrđena starohrvatska plemena kao zajednice ljudi povezanih rodbinskim vezama, zajedničkim jezikom i stalno obitavanim područjem. Tako se spominju dvanaestera plemena 1 102. koja s ugarskim (pa onda s hr­ vatskim) kraljem Kolomanom zaključuju mir (Pacta conventa). Među njima se na­ vode: Kačići, Šubići, Čudomerići, Tugomerići, Svačići, Mohorići, Mogorovići, Gusići,

Kukari, Lapčani, Karinjani, Bradići. Nijedno od tih, i drugih prije (vidi Sumpetarski kartular, 1080, Acta croatica, Codex diplomaticus i druga vrela) i tada potvrđenih plemenskih imena nije tvo­ reno na -ski, nego patronimnim formantima dodanim osobnom i heraldičkom imenu (Kačići, Šubići, Čudomerići, Tugomerići), nadimkom (Bradići), rodbinskom imenicom (Svačići : svak), ili su tvoreni od toponima i nose etničko-ktetičke sadr­ žaje : Karinjani (: Karin), Lapčani (: Lapac) i sl. Takva plemenska imena dolaze u množini i odražavaju stariji rodovski, patri­ jarhalni društveni ustroj. Tragove im nalazimo u mnogobrojnim ojkonimima i u današnjim prezimenima. Tako je bilo i s imenima bratstava, koja sačinjavaju nekoliko porodica s krv­ nim vezama, srodničkim odnosima i koja su organizirana na određenom terito­ riju, kako je to potvrđeno u srednjovjekovnim ispravama: Mikula Dešić sa svojim bratstvom BuTARCI; OsTOJIĆI sa svojim bratstvom; pozvaše sobom RAso(H)AČIĆE voljom svega bratstva KREMENIČANIH. Slično je i u sjevernoj Hrvatskoj, na područ­ ju Zagrebačke biskupije gdje se u XIII. i XIV. stoljeću spominju neka plemenitaška bratstva hrvatskih (slavonskih) plemića: HVALKOVCI, TOLINEZI, IVANCI itd. Mnoga se bratstva dijele na rodove, koji!fjeluju kao gospodarske zajednice po­ tekle od zajedničkoga pretka, čiji su članovi povezani krvnim srodstvom. Rodo­ vi imaju u osnovi ime rodonačelnikovo. Takva su bratstva u sjevernoj Hrvatskoj: BABONEZI, BočAcr, BABINCI, BumMERIĆI, CvETKovrćr, ČAGLJI, DoMAqovrćr, DRAGANIĆI, BoRKOVIĆI, BENCETIĆI, BunRovcr, Guncr, KRIŽANIĆI, Vr �INIĆI, DRŽIVOJIĆI, GAĆELEZI, GRUBIĆI, JARMANIĆI, HUDISLAVIĆI, LADIKOVCI, VLADI­ KOVIĆI... Među njima su mnoga bratstva s etničkim imenima na -ani: BLINJANI, BovJANI, BANJANI, BuŽANI, DLAMOĆANI, DOLJANI, ]ELŠEVČANI i drugi. Južnije su: NEBLJusr, NELIPIĆI, RAKONOGI, SLAVETIĆI, DRAGOZETIĆI, SLAVOGOSTI, Son­ čEvrćr, te bratstva s etničim imenima: ZUPCI, VRHOVLJANI VoDIČANI, SLAĆANI (: Slat-ina), GAŽANI (: Gaza kod Karlovca) itd. Plemenska, bratstvinska i rodovska imena odnosila su se na "ljude koji su u vezi s rodonačelnikom''. Ona predstavljaju i znače "rodonačelnikovu čeljad" ili 273

Hrvatska prezimena

"ljude koji obitavaju na određenom lokalitetu': Ona označuju zbirnost, pojedinač­ nost, pojedinu skupnost. Takva se imena pridružuju malim plemensko-rodovskim naseljima sa značenjem "ljudi vezani krvnim srodstvom': Patronimnost se društvenim (feudalnim) preobrazbama postupno gubi. Kao imena plemensko-rodovskih naselja ona počinju isticati jedinstven teritorij, nase­ obinu (a ne "ljude") u prvi plan, a nekadašnja pluralna imena, koja su označavala u prvom redu ljude dobivaju singularni oblik (Krašić, Gospić, Perušić, Unešić, Per­ ković, Metković, Orebić odnosno Đurđevac, Ivanovac, Miholjac, Černomerec itd.). Kategorija "živog"(naseljenici) promeće se u kategoriju "neživog" (naselje). Hrvatska plemenska imena (KAČIĆI, ŠUBIĆI, GusIĆI, JAMOMETIĆr. .. ) obiljež­ ja su hrvatskog rodovskog patricijata, izražavaju staro nasljedno plemensko-ro­ dovsko pravo. Ono nije bilo dobiveno od kralja kao titula, kao povlastica zajedno s feudalnim nadarbinama. U feudalnom ustroju to staro plemstvo, koje vuče ko­ rijen hrvatskoga rodovskog patricijata gubi se, njihove plemenšćine nestaju, a za­ mjenjuju ih feudalna vlastelinstva koja kralj podjeljuje kao nadarbinu svojim po­ daničkim plemićima. Plemena su se s prvotnim značenjem i prvotnom imenskom strukturom do da­ nas zadržala jedino u Crnoj Gori. Crna Gora je dulje čuvala patrijarhalno-plemen­ ski ustroj, što se vidi u plemenskim imenima koja do danas nose množinske oblike i sadržaje "ljude i prostor na kojem obitavaju": NJEGUŠI, ČEKLIĆI, BJELICE, CucE, VASOJEVIĆI, VuKOBRATIĆI, BJELOPAVLOVIĆI, LJEŠANI, CRMNIČANI. Tako je bilo i u našim Poljicima (o čemu smo obaviješteni u Poljičkom statutu) i po gorskoj Hr­ vatskoj (vidi Šurmin, Acta Croatica, 1 898). Antroponimi na -ski ne nose rodbinsku sastavnicu, nego u prvi plan ističu po­ jedinca vlastelina, koji ima vlast nad teritorijem (vlast, vlasnost, vlastelin zajednič­ kog su korijena). Prvi priimak Vlastelin (Petar Uulastelin) spominje se u Hrvata već 107 1 . (meni još tada nedefinirana značenja). Ovi priimci u nas (i u Slavena uopće) imali su u početku staleški status. Nadi­ jevali su ih plemići u doba prisvajanja zemljišta, kao vlasnici pojedinih župa, kne­ ževstava, vlastelinstava. Tako je npr. bilo u Rusiji i u Poljskoj (i drugdje u istočnih i zapadnih Slavena) sve do pojave centraliziranijega državnog ustrojstva, otkad se priimak na -ski djelomično povlači. Kasnije, s razvitkom feudalizma, kraljevi oda­ branici koji su se i okitili plemićkim naslovima, pospješili su tvorbu priimaka na -ski. Ona je tada bila u jakom usponu. Ti priimci (i prezimena) označuju plemiće koji su titulu i posjed dobili nadar­ binama, ali sadržaj njihove titule nije više prispodobiv starom hrvatskom plem­ stvu (didićima i sl.). Plemenšćine, župe i vlastelinstva u tom su smislu različiti poj­ movi. Jedni vuku korijen iz rodovskog, a drugi iz feudalnog poretka. ***

Zanimljivo je pratiti priimke na -ski u hrvatskih banova od XIV. do XVIII. stoljeća. Oni su ih sebi pridavali izražavajući njima mjesto svojega porijekla ili predjele svojega vladanja: N. Banffy LENDAVSKI (1353-1356), lvan knez KRČKI 274

Na tragu prezimenima

( 1 386-1 39 1 ) , Nikola GORJANSKI ( 1397- 1402), Ladislav GRĐEVSKI (: Grđevac; 1402-1404), Herman CELJSKI ( 1 404-1406), Mirko ZAPOLJSKI (1464-1465), Blaž PODMANIČKI ( 1470-1472), Ladislav EGERVARSKI ( 1477-1481), Ladislav KANIŠ­ KI (: Kanjiža; 1493-1495), lvan ČAKOVEČKI ( 1508-1509), lvan Karlović KRBAVSKI (1521-1524), Petar Keglević BuŽIMSKI ( 1 533- 1535), Nikola Šubić ZRINSKI ( 1 5421 556), Franjo Frankopan SLUNJSKI ( 1 567- 1572), Gašpar Alapić VELIKOTABORSKI ( 1574-1 578), Benko LUDBREŠKI (XVII. st.) itd. Po tom uzorku tvorbe prezimena na -ski [-cki, -čki] dodavali su svojoj imenskoj formuli mnogi feudalci: BREZOVAČKI, TRNSKI, GORIČKI, LOMNIČKI, CETINSKI (: Cetin), ZAGRADSKI, DUBECKI, JELOVEČKI, KoPECKI, VRBICKI, SKALIČKI, BJELIN­ SKI, STRMIČKI, JABLANIČKI, SMOLENIČKI, LIPNIČKI, JAVORNIČKI, BISTRIČKI, SVET­ NIČKI (: Svetnica), PoToČKI, LUČKI, ZLEBAČKI, KoBAČKI, KALAČKI, DoLAČKI, GoLJAČKI, TRSTENJAČKI, LovNIČKI (: Lovnik), PRUGOVEČKI, BRESTOVAČKI, GRA­ DEČKI, OsREDEČKI, POKLEČKI (: Klek), MRZLEČKI, HwMEČKI, CIGLENIČKI, PRo­ SINEČKI, CRNEČKI (: Crnac), REČKI, ZAREČKI, CMREČKI, OsREČKI, LUKOVEČKI, KRALJEVEČKI (: Kraljevec), ŠKRILJEVEČKI (Škriljevec), KosTANJEČKI, BOBOVEČKI (: Bobovec), DuBOVEČKI, BuKOVEČKI, VuGLOVEČKI, GRABOVEČKI, DuBROVEČKI, CEROVEČKI, VuGROVEČKI, BoROVEČKI, 0BOROVEČKI ( : Oborovec), BREZOVEČKI, BIZEČKI, VRBIČKI, OKIĆKI, 0PALIČKI, 0ZALIČKI, SEDLIČKI, KOZELIČKI, KAME­ NIČKI, KoRENIČKI, BINIČKI, GMAJNIČKI, PoDBREZNIČKI, MoKRIČKI (: Mokrine), GORIČKI, LEKSIČKI, SVETIČKI, KLOKOČKI, PRESEČKI, PODUBSKI, BELOGRADSKI, SusEDSKI, GAJSKI, PoDGAJSKI, GALSKI, ToPOLSKI, PoDKAPELSKI, NovosELSKI, PODOLSKI, 0POLSKI, BREŠĆANSKI, BREGANSKI, TURJANSKI, GRANSKI, LAZANSKI, BREŽANSKI, GLOŽANSKI, DRENSKI (: Drenje), GRABINSKI, JAZBINSKI, KLAČINSKI, SuRČINSKI, GRADINSKI, KALINSKI (: Kalina), MALINSKI, BRINSKI, SEVERINSKI (: Severin), PonosINJSKI, KosINSKI, SLATINSKI, HRASTINSKI, HUTINSKI (: Hutinec), BUKOVINSKI, POSTONJSKI, PERUNSKI, ŠUPRONJSKI, PODLIPSKI, KUPSKI, KRUP­ SKI (: Krupa), HočEVARSKI, REBERSKI, HRIBERSKI, PLETERSKI, KOMORSKI, MA­ LOGORSKI, SOMBORSKI, ČERNOHORSKI, POHORSKI, ZAVRŠKI, ZALUŠKI, PODRAV­ SKI, MEDVEDOVSKI, PUHOVSKI, ČAJKOVS�I, KRAKOVSKI, ILOVSKI, ŠTEFANOVSKI, KLENOVSKI, MAROVSKI, 0BREŠKI, 0REŠKI (: Orehovo), STAROVEŠKI (: Stara Ves), GRADIŠKI, 0STROŠKI, BLAGUŠKI (: Blagus), BRUŠKI (: Brus/Brusje/Brušane) ... Po ugledu na vlastelinska prezimena mnogi podanici (i stanovnici) na takvim vlastelinstvima i u naseljima često su se prezivali vlastelinskim prezimenima (v. ovdje članak o prezimenu ZRINSKI). Tako tvorena prezimena nosili su neki istak­ nuti uglednici: Ivan Česmički ( = Janus Pannonius), književnici Gjalski (: mađarski Gyalla), Trnski (: Trnava), glazbenici L. KALINSKI (: Kalina), J. SLAVENSKI (: *Sla­ vija ?), B. BJELINSKI itd. Dalek odjek ovakvih naslovničkih priimaka sačuvao se do danas, pa se oni po tom uzorku tvore i podjeljuju, primjerice, članovima Braće hrvatskoga zmaja: N. N. Modruški, N. N. Okićki, N. N. Medvedgradski itd. Ti naslovnici pridodani imenu i prezimenu nastaju umjetnim, a ne prirodnim putem, kao što su nastajali 275

Hrvatska prezimena

dosad razmatrani priimci i prezimena na -ski. Zato ih nositelji kao počasne titule ne unose u svoj službeni imenski obrazac koji čine osobno ime i prezime. Važno je uočiti da prezimena na -ski uglavnom imaju osnovu naseobinskog imena ili imena vlastelinstva ili kraja. Mnoga takva prezimena (ili priimci) zadugo nisu imala ustaljen lik jer su se mijenjala imena naselja, prodavali posjedi, vlaste­ linstva dobivala nove vlasnike, pa su se katkad priimci i prezimena na -ski prilago­ đavala tim izvanjezičnim okolnostima. Nekad su ojkonimi na -ica gubili taj sufiks pri tvorbi prezimena na -ski: Podubi(ica) > PoDUBSKI, ili se osnova skraćivala na drugi način: Trnava > TRN­ SKI, katkad se ojkonimska osnova proširivala: Čista > ČisTECKY (češko prezime), katkad su se na šavu ojkonimne osnove i sufiksa -ski zbivale glasovne promjene: Blato > BLA CKI, katkad su opet prezimena na -ski mogla biti tvorena od različitih toponimnih osnova: CETINSKI (< grad Cetin, rijeka Cetina i sl.) . Nekada je zamu­ ćeno porijeklo. Tako je jedna grana Frankopana nosila naslovnik TRŽAČKI. Dobili su ga kao vlasnici tvrdoga grada Trzana, koji se zatim po rijeci pod njim prozvao Modruša, a onda se sročnošću s apozicijom grad ustalilo ime Modruš. Te mije­ ne su razlogom zbog čega nisam ulazio u odgonetavanje toponima u prezimeni­ ma na -ski. Katkad se čini da prezimena na -ski imaju antroponimiziranu osnovu, a riječ je o patrocinijima, imenima svetaca kao imenima mjesta, dakle o toponimu patroci­ nijskoga postanja. LovREČKI (: Lovrečina, sveti Lovro), BRCKI (: Sveti Brcko), PE­ TRINJSKI (: Petrinja, sveti Petar) itd. Isto je i s ojkonimima Petrovsko (Sveti Petar kod Krapine), Pokupska (prezime POKUPSKI). Spomenimo usput da su ojkonimi tvoreni sufiksom -sko (srednji rod, po apoziciji "selo': "naselje"): Bisko, Gvozdan­

sko, Jastrebarsko, Kamensko, Konjsko, Kravarsko, Saborsko Topusko, Vrbosko, Površ­ ko, ili sufiksom -ska!-ška (ženski rod, sročnošću s apelativom "vas': "luka'' ili sl.): Bapska, Čaška, Bačka, Ivanjska, Makarska, (: Makar), Malinska, Novska, Splitska, Stomorska; Baška, Bruška, Dinjiška, Koška, Mikleuška, Gradiška, Vaška„. Na -ski su samo naselja Čunski, Turjanski i Imotski. Sva su etnička prezimena na -ski muškoga roda. Neka prezimena na -ski su etnonimnoga postanja kao što je prezime (po pori­ jeklu) TEDESCHI (talijanski TEDESCO, TEDESCHI "Nijemac") na Korčuli, te prezi­ mena BUGARSKI (: Bugar) u Sarajevu, TURAČKI (: Turk/Turčin) u Gorskom kota­ ru, SAKCINSKI (: Sacsia, De Sacci), SLAVENSKI (: Slaven/*Slavija), HRVACKI (prema horonimu Hrvati), po posjedu iz XIII. st. na zapadnom rubu Vukovarske župe kod današnjih Starih Mikanovaca. Srednjovjekovni mađarski posjednici toga imena nazivali su se priimkom Horvacki). Sufiks -ski s patronimnim značenjem karakterističan je za makedonska pre­ zimena: K'onSESKI (: Kane < Konstantin), STAM1a·TOSKI (: osobno ime Stamat), K'ePECKI (: nadimak Kepe) itd. Za razliku od hrvatskih prezimena, makedonska imaju i ženski lik na -ska: V'e·LKOVSKA, ST1aNKOVSKA. Makedonska prezimena na -ski!-ska imaju naglasak na trećem slogu od kraja, što se u nas, vjerojatno iz nezna276

Na tragu prezimenima

nja, ne poštuje. Mnoga se makedonska prezimena na -ski!-ska nalaze stjecajem pri­ lika u hrvatskom prezimenskom fondu, usp. PETLEVSKI (od imena Petle "Pero"). Na nestalnost povijesnih priimaka na -ski utjecala su vjerojatno prezimena analitičkih jezika: Del Greco ( : Graecia "Grčka'), Del Monaco ( : Monako ), Da Costa (: Costa), Da Vinci (: naselje Vinci); (Jeanne) d'Arc ( : Ark), Van den Berg ( : Berg), (Quijote) de Za Mancha ( : Manča, pokrajina u Španjolskoj) itd. Takvi su naši povi­ jesni analitički priimci: (Ivan) od Paližane, (Nikola Banffy) od Lendave itd. Etnički sufiks -ski na slovenskom i hrvatskokajkavskom području bivao je isti­ skivan etničkim prezimenskim sufiksima -šek, -šćak/-ščak, -čak, -njak koji su, za­ mjenjujući se prezimenski prepoznatljivijim sufiksima, tvorili kudikamo brojni­ ja "imenička' prezimena, istoga onomastičkog sadržaja kao i ona "pridjevska' na -ski: GRMOVŠEK, ToPOLOVŠEK, BuKOVŠEK, MEJOVŠEK, GROBOVŠEK, KoPRIVŠEK, ]ELAVŠEK, KLADUŠEK, DvoRŠEK, DRNOVŠEK, VERHOŠEK, ZABOŠEK, KosTANJŠEK, VRBANJŠEK, PLANINŠEK, DRENŠEK, PoLANŠEK, GRMŠEK, STERMŠEK, KoMPOLŠEK, VoLDOLŠEK, ZAGRAJŠEK, GoRIŠEK, BORIŠEK, STOPNIŠEK, ZRINŠEK, PLANINŠEK, KRAJIŠEK, MEDVEŠEK, PooGORŠEK; PLEŠNJAK, BREŠNJAK, GREDIŠNJAK, L1ŠNJAK, PRELOŠNJAK, PoToŠNJAK, PooBREŽNJAK; ]AMBREČAK, OsREČAK, DuMBOVEČAK, DouNČAK; PoLANŠČAK, ZoRANŠĆAK, ZAGORŠČAK, GRADIŠČAK, ŠTEFINŠČAK, NovINŠČAK, BREZINŠČAK, DvoRŠČAK, PooGORŠČAK, ZAVRŠČAK, PušČAK, Bu­ KOVŠČAK, LIPOVŠČAK, HRASTOVŠČAK, PETRINŠČAK (: Petrinec). Ove prezimenske tvorbe svjedoče gdje i kuda se prostirao prezimenski su­ fiks -ski, a već u početku ustvrdili smo da su prezimena na -ski sjevernohrvatska prezimena. Ona, kako smo vidjeli, s obzirom na postanak i na svoju strukturu nose bogat onomastički sadržaj koji je važan izvan jezičnoga zanimanja. Demografskim pro­ učavanjima i migracijskim istraživanjima ona su važan kažiput i nepatvoreni svje­ doci protega hrvatskoga etnosa u prošlosti. JURAN

Ovoga je prezimena najviše na Murteru (73), odatle mi je stiglo pismo. No pro­ stire se to prezime i oko Pregrade (23), Pazina (22), Jastrebarskog ( 18), Makarske ( 14), Duge Rese ( 13) itd. Prezime je nastalo od osobnog imena Juro!Jure dodava­ njem imenskoga sufiksa -an na imensku ili pridjevsku osnovu: Milan, Dragan, Ra­ dan, Markan, Peran, Rudan, Beran, Mrkan, (v)Ladan itd. Od toga imena tvorena su i druga prezimena: ]URANEG (zap. Podravina), JuRANIĆ (po Krku, Rijeci, oko Pregrade, Bjelovara i Zlatara), JuRANKO (oko Samobora i Varaždina), JuRANOVIĆ (u Makarskoj, Gradiški, Splitu te u hrvatskim naseljima Kozibrod (31) i Kuljanima u tadašnjoj općini Dvoru na Uni). Ime (i kasnije prezime) po vrlo omiljenom i štovanom svecu Jurju bilo je vr­ lo obljubljeno u Hrvata. Ponijeli su ga sobom u Gradišće i u Molise. Napomeni­ mo da junačka igra s pjevanjem Kukuljevića Sakcinskog nosi naslov furan i Sofija 277

Hrvatska prezimena

( 1 840). Mene je ovom prezimenu privukla učestalost prezimena Juranić na otoku Krku (Batomalj), upravo tamo gdje je Jurandvor poznat po znamenitoj Baščanskoj ploči u tamošnjoj crkvi svete Lucije iz 1 100. godine, krsnom listu Hrvata. Taj topo­ nim nastao je od starijeg *Juranj Dvor, tvoren starim pridjevskim sufiksom -jb. Taj je oblik Juranj (kao Bandvor od starijeg *Banj Dvor, !van Dolac od *Ivanj Dolac) depalatalizirao nj (> n), te mislim da se to moglo dogoditi i u prezimenu }URAN ( < *Juranj "Juranov") te bi značilo isto što i prezime JuRANOV na Zlarinu "potomak Jurana''. Murtersko prezime }URAGA sa starim nastavkom -(j)aga nosi augmenta­ tivno-pejorativno značenje te je prvotna imalo ulogu osobnog nadimka. PRšA

Prezime je prilično brojno. Nalazi se u Bakovcu Kosinjskom (Perušić) 136/23, u Petrovu Polju (Orahovica) 27/7, Breštanovcima (Orahovica) 17/2, Kaluđerovcu (Perušić) 58/8, Brđanima (Nova Gradiška) 35/5, Oborovu (Donja Stubica) 45/1 1 itd. Prezime nosi hrvatsko i srpsko pučanstvo. Prezime PRŠA ( = *Prvša) pokraće­ ni je hipokoristik osobnog dvočlanog imena Prvoslav, tvoren nekoć vrlo produk­ tivnim sufiksom -ša: Mrkša (> MilKšić), lvša (> Ivš1ć), Jakša (> JA.Kšić), Lukša (> LuK ŠIĆ) itd. s kratkosilaznim akcentom na prvom slogu. S naslovnim oblikom prezimena je prezimenski oblik P:Ršo, tvoren sufiksom -šo i dugouzlaznim akcentom na prvom slogu. Ovo je prezime u Islamu Grčkom ( 1 1) i u Zatonu (Obrovac) (43).

278

Izvrsno igraju Pope (Popović), Vujo (Vujčić) i G'ira (Gireček) Dvosložna hipokoristična imena na -e i -o

Prezimena na -e

Dvosložna osobna imena na -e s dugouzlaznim naglaskom na prvom slogu (Vlade), kako je u hrvatskom standardnom jeziku, ili dužinom na prvom slogu i brzim akcentom na posljednjem (Vlade), kako je primjerice u arhaičnim čakav­ skim govorima, smatramo hipokoristicima (nastalim regresivnom tvorbom). Tak­ va su osobna imena konverzijom, tj. prijelazom iz jednoga antroponimijskog raz­ reda (osobnih imena i osobnih nadimaka) postajala prezimena. Osobna hipokoristička imena spomenutoga uzorka nastajala su pokratom od dvoleksemnih osobnih imena (Zorislav > Zore), od izvedenih imena (Naiješko > Nale), od svetačkih imena (Gabrijel > Gabre) te od rodbinskih naziva i naziva za mladunčad u životinja. Ona su, kako se može odčitati iz imenske osnove, meliorativnog (Dobre) i pe­ jorativnog naboja (Hfnje "onaj koji ima zečje usne"). Od samoga početka takve su bile imeničke strukture koje su se odnosile na mlade životinje: mače, pile, jare, kozle, janje; tele. Sadržaj takvih imeničkih tvoreni­ ca nosi meliorativno značenje, ali su nekoje dobivale pejorativni naboj: kljuse, pra­ se, kuže "štene''. Takve su imenice konverzijom postajale osobna imena, osobni na­ dimci (kuže "psić" > KužE, gude > GUDE) i prezimena (medo > MEDE). Prezimena ovoga uzorka (Rade/Pere) nastajala su od imenica (june > JuNE; čiko > ČIKO), od toponima (Zadar > ZADRO) i od osobnih imena, koja su se pokraći­ vala tako da je kao osnova ostajao prednji segment (Mile < Milivoj) ili vrlo rijetko krajnji zadnji segment: Leopold > Polde (Powrć), Valentin > Tine (Tmrć) i sl. Dvosložna osobna imena na -e (L6vre < Lovro) zasvjedočena su vrlo rano. Na­ hodimo ih u Sumpetarskom kartularu iz 1080: Dobre ( < Dobroslav), Draže (< Dra­ gomir), Grube (*Gruboslav)„. U drugim srednjovjekovnim vrelima mnogo je ta­ kvih imena motivirano zoonimima: Gude, Krme, Mede, Orle, Rake, Valče/Vuče 279

Hrvatska prezimena

(I. Ostojić, Čakavska rič, 2, 1 987). Takvih je svetačkih imena (i prezimena) ta­ kođer mnogo i vrlo rano potvrđenih, a njihovu tvorbenu genezu nije uvijek lako odgonetati. Dočetak -e nastao je od starijega nazalnog -e 1-f}I poslije X. st. Imao je u po­ četku patronimnu, descedencijsku funkciju poput sufiksa -ić (Jurić, Lozić), -ac/-le (Lozac, Jurac/Jurle), -ica (Jurica, Lozica). Imenice i imena s davnašnjim -fj sklanjali su se po tzv. t-deklinaciji: Dobre - Dobrete > Dobreta (> DoBRETIĆ), Vlade - Vla­ dete > Vladeta (> VLADETIĆ), Rade - Radete > Radeta (> RADETIĆ), Grube - Gru­ beta > Grubete (> GRUBETIĆ). Dočetak -e (-eta, G. sg.) već od XV. st. gubi patronimnu funkciju jer je istisnut proširenim patronimnim sufiksima -ić (vrlo čestotan i posvuda), -ac (manje če­ stotan i pretežito po Slavoniji), -ec (proširen po kajkavskoj sjeverozapadnoj Hr­ vatskoj), -ica (mala čestotnost, raširen u primorju, po Hercegovini i u dalmatin­ skoj unutrašnjosti). T-deklinacija u imenima tipa Jure - Jureta sačuvana je, među inim, na sred­ njodalmatinskim otocima: Mate - Moteta (o. Vis), Mote (što je vjerojatno vokativ­ ni oblik u službi nominativa) - M6teta (o. Hvar), Mote - M6te (o. Brač); Prijšpe Prošpeta (o. Vis), Prošpe - Propeta (o. Hvar), Prošpe - Prope (o. Brač). U standardnom hrvatskom jeziku takva imena sklanjaju se po a-deklinaciji: Pero - Pere, Jure - Jure, Hraste - Hraste, Ćaće - Ćaće. Već smo spomenuli kako je u tim likovima potpuno izgubljena patronimna funkcija (Grube nije više mladi Gru­ be niti Grubin sin, kao što je to bio GRUBIĆ). Descendencija se dobro čuvala u slovenskom jeziku: Petre - Petreta "sin Pe­ trov'; Černe - Černeta "sin Črnomirov'; France - Franceta "Franjin/ Francetov sin''. I prezimena takva postanja prilično su česta u slovenskom: SMOLE, BAJDE, BARLE, BERCE, CENE, ČEPE, DOBRE, HABE, JERNE, MAHNE, REPE. Već smo spomenuli kako je brojna skupina hipokoristika na -e označivala dav­ no u prvom redu potomka, a onda je dobivala ulogu patronima po očevu imenu, kao ona na -ić (Vujić), -ac (Vujac), -ica (Vujica) itd. Razvitak tvorbe i značenja vi­ še nisu prepoznatljivi: ANDRE, BAĆE, BAJDE, BALDE, BARE, BENCE, BLAĆE, BORE, BUBE, CAcE, CICE, CVRLJE, ČRNJE, ČUBRE, ČUČE, ČULE, ĆAĆE/ČAČE, ĆIPE, Du­ DE, GABRE, GAŽE (: Gaudencija), GoCE, GRBE, GRCE, HILE, HRANJE, HRASTE, lvE, IvčE, JERE, KRCE, KRSTE (: Krstulović), KušćE (: Kušćević), KuTLE, LOJE, Lu­ CE, MASLE, MENCE (: Menčetić), MOMČE, MRŠE, OMČE (: Omčikus), PECE, PERCE, PoDUJE, PRCE, PRŠE, PučE, PućE, REDE, RICE, ROJE, SISLE, SKUBE, SLADE, SMo­ JE, SoćE/Soćo, SOJE, SPLIĆE, SPROJE, STEFE, ŠARE, ŠAŠE, ŠKRLE (: Škrletić), ŠONJE, ŠoRE, ŠuLE, ŠUNJE, ŠušE, ŠUTE, TADE, TICE, TVRDE, VELE, VINCE, VLAŠE, ZADRE, ZOJE, ŽDRALE, ŽILE. Prezimena nekadašnji etnici (SPLIĆE, ZADRE), nekadašnji nadimci (RICE "ku­ drav"), ŠUNDE "onaj koji govori kroz nos" ili apelativi (ŠuTE "bezuh'; ŠUPE "šupak'' itd.) valja smatrati prezimenima antroponimnoga porijekla jer je takav bio put nji­ hova prezimenskoga postanja. 280

Na tragu prezimenima

Valja također ustvrditi da mnoga navedena prezimena (i osobni nadimci) no­ se u motivu i u tvorbenoj strukturi ekspresivno-afektivni naboj. Takve strukture (meliorativni ili pejorativni sadržaj) nije uvijek moguće izvesti iz jezičnoga uzorka tvorbe takvih hipokoristika. Prezimena na -e nije moguće ni u autentičnom liku, ni u znatnijem broju pra­ titi u Slavoniji i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Oni su produkt j už n o g a podneblja gdje su osobna imena, pogotovu osobni nadimci, ovoga tipa kudikamo brojnije zastupljeni, a imensko-nadimačka afektivnost kudikamo naglašenija. Prezimena na -o

Velika je produktivnost i u dvosložnih (hipokorističkih) imena na -o. I ona su a) dvosložne osnove, b) prvi je slog dug, i to naglašen dugouzlaznim naglaskom, kako je to u standardnom jeziku, ili dužinom na prvom i brzim akcentom na dru­ gom slogu Vlado, akutom Vlado kako je to u slavonskim staroštokavskim go­ vorima, odnosno Vlado, kako je u hvarskim govorima. Osnovna imena (i prezimena) ovoga tipa mogu biti a) antroponimnog porije­ kla: B6go ( < Bogomil) // B6go ( < Bog); Vuko ( < Vukomil) // Vuko ( < Vuk); u pr­ vom su slučaju pokraćenice, u drugom su izvedenice, kako je to protumačio prof. dr. Živko Bjelanović; i b) apelativnoga, od kojih su jake dvije skupine: ba) imena (i prezimena) od rodbinskih naziva: braco, seka/seja/sele, ujo, maja, ćaćo, striko, čiko itd. i bb) medo, mago (: magarac), klempo ("čovjek klempavih ušiju"), kljuso ... Imena pod a) i pod ba) uglavnom su hipokoristici s pozitivnim, meliorativnim nabojem, a imena od bb) mogu imati i negativni, pejorativni naboj kad dolaze u antroponimnoj funkciji: Klempo, Rogo, Kljuso itd. S obzirom na opis sadržaja ovoga tipa, ž. Bjelanović imena (i prezimena) tipa Pero s pravom smatra hipokoristicima meliorativnoga sadržaja, a one tipa Ždera pogrdnicama, a s obzirom na opis izraza imena (i prezimena) tip Milo je hipokori­ stička pokraćenica (: Miodrag i sl.), a tip Milko (pa onda: Milas, Milan, Milče, Mi­ lac, Miloš... ) hipokoristična izvedenica. Tako se, naravno, ponašaju i svetačka ime­ na: Juro > Jurko, Jurac, Juroš, Jurica, Juran itd. Iz hrvatskoga prezimenskog repertoara navest ćemo 1) narodna hipokoristična i izvedena prezimena imenskog postanja: a) hipokoristična: DABO (: Dabiživ), LJUBO (: Ljubomir i sl.), GRABO (: Grabo­ vac), VAco (: Vaslav i sl.), PRco (: Prvoslav i sl.), RADO (: Radoslav i sl.), ČEDO (: Čedomil), BLAGO (: Blagomir i sl.), MAGO (: Marko ?), DRAGO (: Dragomir), BoGo (: Bogdan), BAJO (: Bajoslav), ČAJO (: Časlav), VuKo (: Vukomil), Lošo (: Miloš). b) izvedena: ČEŠKO (: Časlav i dr.), CvrJo (: Cvitan), Vuco (Vuk), DADO (Dalibor, Davor), RoĐo (: Radomir i sl.), ŽIGO (: Žigmund), RAKO (: Radoslav), GoJKO (: Gojislav i sl.), STOJKO (: Stojan), JuGo (: Jugoslav i sl.), BoKo (: Bogdan), RAš­ KO (: Radimir i sl.). -

-

-

-

281

Hrvatska prezimena

c) pokraćenice i hipokoristici od svetačkih imena:: PEco (: Petar), Tuco (: Tu­ nja, Tuloje), Kočo (: Konstantin), FERDO (: Ferdinand), SABO (: Sebastijan), LEo (: LEoN, Leopold), GAGO (: Gabrijel i sl.), MIJO/Mrno (: Mihovil), GRšo (: Grgur), BENO (: Benedikt), LEŠO (: Aleksandar), VLAHO (: Vlah/Blaž), Š1šo (: Šimun) d) hipokoristične izvedenice: BENCO (: Benedikt), STANKO (: Stanislav), ZIN­ KO (?), BENKO (: Benedikt), PAŠKO (: Paskval), JošKO (: Joso, Josip), RošKo (: [U]roško) e) prezimena od pokraćenih turskih imena: ZuKo (: Zulfikar), HAJKO (: Hajru­ din), SMAJO (Ismail) f) hipokoristici tvoreni od nadimaka: GARBO (: Garbić), }ERGO (: Jergović, tur­ ski ergan "koji je još neoženjen''), HRGO (: hrga), ZuGo ("šugavac"), GRAHO ( : Grahovac), KLAJO (: kljast) 2. Hipokoristične izvedenice apelativnoga postanja: BRACO, BANCO (: ban), Sočo ("prokazivač kradljivaca"), Č1čo (turski i;ii;o "stric"), Pučo, DEDO (: *ded'b), BEGO (: beg), VEGO (: veg "mršavo pseto': "bitanga''), BRAJO (: brat), BILKO (: bijel), ČRNKO (: crn), ZovKo (: pozvanik), ZuRO (: onaj koji zuri), GALO ("crnokos"), GE­ LO (turski gelmek "došljak''), GoLO (: gol), Grno (alb. gige "visok, krupan čovjek''), ČuLO (i;ul "bezuh''), GAGRO ("osoba kozičasta lica''), ŠKARO (alb. skare "siromah, nevoljan čovjek''), PEZO (turski bezer "bijednik, beskućnik''). Ove prezimenske tvorbe uključuju se u veliku skupinu hrvatskih prezime­ na nalik na osobna imena, kako je to razvidna u mnogim srednjoeuropskim i za­ padnoeuropskim jezicima. RADECKI/RADETZKY

Prezime RADETZKY pojavljuje se u ovim inačicama: RADECKI u Bjelovaru 3, Dubrovniku 2, Slatini 1 1, Sl. Brodu 4, Zagrebu 10. To je izgovorni oblik istoga prezimena iz naslova. Oblik RADETZKY zabilježen je samo u Dubrovniku. Prezime je rijetko i nije sigurno da su svi oblici iste motiviranosti. To je tzv. et­ nička prezime, nastalo po nekadašnjem prebivalištu prvih nositelja takvih prezi­ mena, kao npr. TRNSKI (Trnava), KALINSKI (Kalinje), SLUNJSKI (Slunj) itd. Takva prezimenska tvorba na -ski osobito je česta u ruskim i poljskim prezimenima. Prezime RADECKf potvrđeno je u Čeha i u tamošnjoj se literaturi navodi da po­ tječu iz naselje Radeče. Za austrijsko prezime RADETZKY navodi se da potječu iz naselja Radetz. Vjero­ jatno su tamo prebivali predci i feldmaršala Radetzkog, kojem moj tražitelj Vinko A. Radetzki traži korijene.

282

Franić/Pranjić/Vranić

Povod je ovim prezimenima bilo ime na spomen-ploči u Beču franjevcu i istak­ nutom bosanskom ilircu. Neki su htjeli da ime bude po tradiciji (Ivan) Frano Ju­ KIĆ, drugi su htjeli uvažiti oblik kojim se on katkad potpisivao (Ivan) Pranja JuKIĆ. Usput spominjem kako je već prije u hrvatskoj književnoj povijesti bilo polemika treba li slavonskoga pisca "Satira'' pisati RELJKOVIĆ (od Relja < (H)relja; toponim Hreljin, kako je etimološki ispravno) ili RELKOVIĆ (kako se on pisao i za koju se grafiju zalagao izvrsni poznavatelj Reljkovićeva djela akad. Tomo Matić). Nije ovdje mjesto da se upustim u razlaganje, ali bi se doista već jednom treba­ lo dogovoriti o jedinstvenom pisanju imena i prezimena naših velikana iz prošlo­ sti. Već nam i stranci s pravom prigovaraju kako nije do njih što u strana izdanja različito pišu takva imena jer ih tako prepisuju od nas, a mi nikako da ih ujednači­ mo (vidi ovdje članak Neustaijena prezimena hrvatskih velikana). Kad je o imenskim oblicima iz naslova riječ, prisjećam se kako oni u širem splitskom području glase: don Frane Bulić (arheolog, 1 846- 1934), Frane Franjić (nadbiskup, 19 12), Frane Matošić (nogometaš, 1 9 1 8), te crkva svetoga Frane na splitskoj rivi. Oni oko Dubrovnika imaju oblike Frano i dekliniraju ih po tzv. o-deklinaciji Frano - Frana - Franov. Takvi su npr. Frano Supilo (političar, 1870- 1 9 1 7), Frano Čale (književni povjesničar, 1927-1993) i drugi. Oni na Kvarneru imaju oblike Fran Krsto Frankopan ( 1 643-1671), Fran Kure­ lac (jezikoslovac, 1 8 1 1 - 1874), Fran Mažuranić (književnik, 1 859- 1928). U Zagor­ ju Fran Galović. Posvuda drugdje uobičajio se oblik Pranja: Pranja Rački (povjesničar, 18281 894), Pranja Kuhač (muzikolog, 1 834- 1 9 1 1), Pranja Kuharić (kardinal, 1 9232002), Franjo Tuđman (državnik, 1 922- 1998) itd. Rekli bismo kako bi bilo moguće utvrditi areal prostiranja pojedinih imenskih likova, ali kako nije moguće utvrditi temeljno ime. Ime je nastalo i širilo se kultom sveca Pranje Asiškoga ( 1 1 82-1226) osniva­ njem njegova reda, čiji su se redovnici u Hrvatskoj i Bosni u početku zvali starijim 283

Hrvatska prezimena

nazivkom franavci (: Frana), kasnije proširenijim nazivkom franjevci (: Pranja), a onda "učenijim" nazivkom franciskani (: Franciscus) itd. Naime, roditelji svetog Pranje Asiškoga živjeli su u Italiji uz granicu s Francuskom. Mali Giovanni Ber­ nardone često je prelazio granicu s ocem te su mu nadjenuli priimak Francesca "Francuzić''. Po takvu etnonimskom priimku nastala su mnogo kasnije u Hrvat­ skoj prezimena FRANČISKOVIĆ (Rijeka, Delnice), FRANČESKOVIĆ (Samobor, Stu­ bica), FRANCESCHI i sl. (Split). Ime se brzo širilo, prilagođujući se u mnogim prezimenima: FRANČIĆ (: Fran­ ko - Čakovec, Bjelovar, Karlovac), FRANIČEVIĆ (Franica - Vrisnik), FRANKOVIĆ (Osijek, Zagreb, Karlovac, Pazin, Garešnica, Stubica, Labin, Pula), FRANOLIĆ (Ri­ jeka), FRANULOVIĆ (: Franul - Korčula), FRANASOVIĆ (: Franas - Korčula, Split), FRANCETIĆ (: France i sl. - Rijeka, Ogulin, Otočac, Samobor), FRANIĆ ( : Frane Split, Gospić), FRANJIĆ (: Pranja - Županja, Đakovo, Valpovo, Našice, Đurđevac), FRANCO (Pula, Rijeka), FRANCULIĆ (: Francul - Vrbovec), FRANIN (Vodice), FRA­ NULIĆ (Brač), FRANUŠIĆ ( : Franuša - Dubrovnik), FRANJČIĆ (: Franjko - Zelina), FRANJEŠ (Čazma), FRANGEŠ (: Frank?- Zagreb, Križevci i jako prezime u Slove­ niji), FRANJKO (Samobor, Sisak), FRANJKOVIĆ (Slunj, Ogulin), FRANJO (Stubica, Đurđevac, Samobor). Tim se prezimenima pridružuju ona iz krajeva gdje nije bilo fonema /f/ te se na njegovu mjestu ostvarivao /p/: PRANČIĆ (Dubopolje), PRANIĆ (Sinj, Drniš), PRA­ NJIĆ (Petrinja, Županja i mnoga iz Bosne), ili se ostvarivao /v/: VRANČIĆ (Šibenik, Sinj, Vukovar), VRANJEŠ (Imotski, Makarska, Knin, Karlovac), VRANJKOVIĆ (Šibe­ nik, Sinj, Knin) itd. Rekli bismo, ona prezimena s početnim /f/ rasprostranjena su po rubnim po­ dručjima hrvatskoga jezika (na čakavskom i kajkavskom, dubrovačkom području na kojima se rano ustalio fonem /f/), a ona sa početnim /p/ i /v/ po središnjim što­ kavskim krajevima, uključujući Bosnu i Hercegovinu, gdje je /f/ bio duže na rubu hrvatskoga fonološkoga sustava. Oblik i izgovor toga imena u susjednih naroda utjecali su na hrvatski prezi­ menski repertoar. Sa Slovenijom su zajednička prezimena: FRANC, FRANTIŠEK, FRANcE, FRANČESKI, FRANGEŠ, FRANČIĆ, F(R)ANCEV. s Mađarskom su zajednička prezimena: FERENC i od njega izvedeni hrvatski likovi: FERENČAK, FERENČIĆ ... Od Nijemaca su likovi: FRANC, FRANK, FRANCEZ... Od Talijana su: FRANČESKI, FRAN­ co, fRANCOLIĆ itd. Kult svetog Pranje Asiškog rasprostro se hrvatskim i bosanskim krajevima od XIII. stoljeća, mnogo kasnije od crkvenoga raskola ( 1054), te prezimena motivira­ na imenom toga sveca nisu tipična u pravoslavnom svijetu. Naravno, ni u islam­ skoj antroponimiji. Ova prezimena (poput drugih) pokazuju kako društvene prilike utječu na nji­ hovo jezično oblikovanje i kako su ona svojom čestoćom, prostornim razmješta­ jem, dijalekatnim likovima pouzdani svjedok potonjih migracija na hrvatski povi­ jesni prostor i s hrvatskoga povijesnog prostora. -

284

Na tragu prezimenima

LJUBLJANOVIĆ

Moj je čitatelj ustrajan. Prvo, što tvrdi da jedino on ima to prezime. Danas ima LJUBLJANOVIĆA kod Našica i u Vinkovcima. Doista i sam se iznenađujem rijetkošću toga prezimena od česte imenske osnove ijub "drag, mio, obljubljen", koja se nalazi na početnom i na krajnjem mjestu starih dvoleksemnih imena:

Ljubomir, Ljubodrag, Ljuboslav, Gostoljub, Dragoljub, Bratoijub, Slavoijub, Sebe­ ijub itd. Od osnove ijub + jb nastao je posvojni pridjev ijubij na koji je zatim dodan imenski sufiks -an: Ljubijan (kao Miijan, Slavijan itd.). U staroslavenskom je po­ tvrđen pridjev zijuban u značenju "ljubak". Od imena Ljubijan tvoreno je patro­ nimno prezime LJUBLJANOVIĆ. PRLIĆ

PRLIĆ nije jako prezime. Najčešće je u Humu Bistričkom (D. Stubica) (76/1 2), u Jagodnji (Benkovac) ( 1 5/2). Često je u Zagrebu (42/16). Neki su nositelji toga prezimena došljaci iz Hercegovine. Prezime je najvjerojatnije nastalo od osobnog imena Pfle, što je hipokoristik od dvočlanog imena Predimir, Predislav i sl. izve­ den tzv. regresivnom tvorbom. P. Skok u Srbiji, Crnoj Gori i za Kosovo bilježi ape­ lativ prle, prleta u značenju "mlado magare': što ne bih dovodio u vezu s hrvatskim prezimenom. Od iste su osnove prezimena PRLEŠ u Koprivnici, PRLETA u Metko­ viću, te augmentativni prezimenski likovi PRLENDA (kao LUKENDA, PILIPENDA) u Dubrovniku i Konavlima od XVII. stoljeća i PRLINA u Grabu kod Gračaca (41/8) i oko Daruvara, koje prezime nosi uglavnom pravoslavno pučanstvo.

285

Ivan (i Javan)

Staro je i vrlo prošireno hebrejsko ime: Jehochtinan "Jahve je milostiv': "Bog­ daj". Grčki je oblik izvod stegnutog Johanan < loxavvri�, i odatle latinskog Johan­ nes. U hrvatskom je Ivan potvrđen od XL stoljeća Iuyanes. Naime, već vrlo rano početni skup ji-/je- (Jehochanan, kao i Jesus > Isus) dao je i-: Ivan. Nakon umeta­ nja -v- da se izbjegne hijat nastaje > Iyan. Hrvatsko ime je s vrlo velikom skalom izvedenih (i skraćenih) oblika: Ivanac (IvANČEvrć), Ivanko (IvANKovrć), Ivac (Iv­ črć), Ivaniš (IVANIŠEvrć), Ivanda (IVANDA, IvANDIĆ), Ivo (Ivrć), Iveta (IVETIĆ), Iv­ ko (IvKovrć), Ivkoš (IvKošrć), Ivša (Ivšrć), Ivača (IvAčrć), Ivelja (IVELJIĆ), Ivica (Ivrčrć, IvrčEvrć), Ivanuš (IVANušrć), Iko (lKrć) itd. Oblik Ivan, osim u Hrvata, sačuvao se u staroslavenskom (Ivan'b), bugarskom (IvANČEv), makedonskom (IvANOSKI), ruskom (IvANOV), crnogorskom (Ivan Mi­ lutinović), a čest je i u starosrpskom (v. Dečanske hrisovulje). U Srba je početni skup jo- (Joannes) sačuvan. Umetnuto je v da se izbjegne hijat. Tako je nastao oblikJovan. Taj lik vrlo je proširen i vrlo čest u temeljnom imenskom obliku i u mnogim izvedenicama. Gotovo je eponim u srpskoj antroponomastici. Ukidanjem hijata nastao je stegnuti rumunjski lik Jon i od njega naše vlaško prezime JoNIĆ, JoNovrć, odnosno fan iz novogrčkog Jannis od čega opet hrvat­ ska prezimena JANIĆ, JANJIĆ, JANJIŠ. Taj potonji oblik fan nastao je stezanjem sa­ moglasnih oa > a (Joan) kakvo je ime nosio Jan Vidali Krkranin (XV. st.). Njegov etnički priimak Krkranin izvodi se od staroga otočkoga imena Krkar tj. Korcyra (Korčula). Od imena fan nastalo je jako osobno ime Janko (i mnoga prezimena od toga imena: JANKOVIĆ), Janica, JANIČIĆ, toponim Janče "selo u Lici" i ličko odma­ ralište na autocesti Zagreb - Split itd. Oblik Jan nalazi se u češkom (lan, Janik, Janiček), slovačkom (lan) i poljskom (lan). U slovenskom je najčešći oblik Janez pa mnogi tim imenom kao eponimom poistovjećuju Slovence, kao što s imenom Ivan poistovjećuju Ruse. U mađarskom je dominantan lik Janoš koji u kajkavskom glasi Januš pa su od njega na kajkavskom području rasprostranjena prezimena: JANUŠ, JANUŠEK, JA­ NUŠIĆ i druga. 286

Na tragu prezimenima

U njemačkom je najfrekventniji oblik Hans ( = Ivan) od čega hrvatska prilago­ đenica HANŽ te prezimena HANŽ, HANŽEK, HANŽEKOVIĆ, uglavnom po hrvat­ skom sjeveru, odnosno Janž (JANŽEKOVIĆ) i Anž, Anžul (ANŽULOVIĆ). U Dubrovniku se je početno i (Ivan) konsonificiralo kao j-, koje su Hrvati u romanskim imenima i riječima percipirali sa ž (judeus > Židov, jenunium > že­ žin), pa je ime Zan potvrđeno već u XII. stoljeću. Kasnije Dubrovčani usvajaju su­ glasnik /'ji [ = dž] pa su česti oblici Džano, Dživo, a u okolici (i u ostaloj Dalmaci­ ji) ta se imena izgovaraju sa /ž/: Zuvan, Zuva (prezime '.Žuv1ć), '.ŽuvELA (Blato na Korčuli) itd. Kad je riječ o primorju, koje je bilo pod Venecijom, spomenimo mle­ tačko ime Zuan od kojega je dalmatinsko osobno ime Ziine, nadimak Zanl'ć (D. Humac), istarsko osobno ime Zvane i prezime '.ŽVANIĆ (v. P. Skok, Etimologijski rječnik, s. v. !van). Vratiti nam se na početak. Političkim pa onda i jezičnim približavanjem sa Srbijom od sredine XIX. sto­ ljeća počeli su se imenima !van i /ovan podvajati i prepoznavati Hrvati i Srbi, u pr­ vom redu. Istakli smo da toga imenskoga podvajanja u prošlosti nije bilo. U De­ čanskim hrisovuljama i u drugim srpskim zapisima i natpisima vrlo je često ime !van. Slijedeći tu imensku tradiciju, već sam zapisao, da se dva istaknuta srpska je­ zikoslovca zovu: !van Popović i Pavle Ivić. Znam da je i danas u Srba prilično po­ pularno žensko osobno ime Iva, Ivana. U Hrvata, opet, jako je prezime JovANOVAC, npr. u selu JovANOVAC (u starini JovANOVCI) u istočnoj Slavoniji. U Hrvata Hercegovaca prilično je jako prezime JovANOVIĆ. Hrvati unijati (grkokatolici) imaju kršćansku antroponimiju istočno­ ga, grčkog, biljega. Odatle ime hrvatskom književniku /ovan (HRANILOVIĆ). Valja se sjetiti kako su se, osobito u Bosni, za Turaka, u različitim životnim ne­ prilikama katolici krštavali u srpskih, a pravoslavci u katoličkih svećenika. Ovdje potomke tih krštenika ne zovem etnonimnim nego konfesionalnim nazivcima. Ne valja tadašnje vrijeme prosuđivati današnjim nacionalno "osviještenim'' naočalama. Nije dobro (ni točno) npr. u ličkom prezimenu JovANIĆ tražiti fito­ nim joha > *java ( + -nić), niti u čakavskom izgovoru talijanskog (mletačkog) ime­ na Giovanni > /ovan, fovanfn, foviinka i sl., koja su imena vrlo česta na čakavskim otocima (i kopnu), ali nema potvrda da su od njih nastajala prezimena: *JovANIĆ, *JOVANČIĆ i sl. Konačno, zbog svojega prezimena nije ništa manji nacionalni osjećaj imao pr­ vi hrvatski poginuli vitez Domovinskoga rata Josip Jov1ć iz Aržana, niti su manji njegovu rodoljubnom činu i veličini žrtve naše poštovanje i naša zahvalnost. Nedavno me je jedan iz samoga vrha državnih dužnosnika onako usput zapi­ tao: "Jesi li već konačno istražio moje prezime?" Rekao sam mu opet onako u šali: "Nisam, ali mi se sve čini da bi mogao biti 'Turčin'!" Odgovorio mi je spremno i točno: "Ne, ja sam Hrvat bez obzira na to što ćeš ti istražiti': I to je pravi odgovor. Ne određujemo se prezimenima. Nacija se ne for­ mira po "vrvi i krvi': nego po osjećaju i djelovanju istaknutih ljudi dotične nacije. 287

Hrvatska prezimena

Nisam baš mnogo "čistih Hrvata'' pronašao (a nije mi ni bilo stalo istražiti) na ka­ zališnom zastoru "Hrvatski preporod" velikoga hrvatskoga slikara Vlaha Bukovca, koji je i sam nosio kroatizirano talijansko ime i prezime (Blasius Faggioni) odlu­ kom Namjesništva od 19. VIII. 1892. godine. A upravo tada, sredinom XIX. stolje­ ća, oblikuje se moderna hrvatska nacija

288

Prezimena kao osobna imena

Zanimljiva je pojava u hrvatskim prezimenima da se počesto patronimni pre­ zimenski likovi na -ić (-ović/-ević) depatronimiziraju, skraćuju i preoblikuju na oblik osobnog imena (DEAN, VUKODRAG), na lik imenskoga hipokoristika (BLAĆE, RELJA, ŽURA) ili na lik nadimka (GULIN, LABURA). Takve prezimenske preinake bilježio sam u zadarskom i šibenskom zaleđu te u Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini, ali se one nahode i u drugim hrvat­ skim krajevima: AouM ( < Hadumović), ARAS ( < Harasović), BLAĆE (> Blaćano­ vić), BRAKUS ( < Brakusović), ČALETA ( < Čaletović), ČELAR ( < Čelarević), DEAN ( < Deanović), GuLIN ( < Gulinović), JuRAS ( < Jurasović), KOŠTAN ( < Koštanović), Kuž1NA ( < Kužinović), LABURA ( < Halaburić), PILIŽOTA ( < Filižotić), SLAVICA ( < Slavičić), RELJA ( < Reljanović), ŠARAC ( < Šarčević), ŠENETA ( < Šenetić), ŠUPUK ( < Šupuković), VUKODRAG ( < Vukdragović), ŽEPINA ( < Žepinova), ŽURA ( < Žurajić). Kronologija i proširenost tih desufiksiranih prezimena nije istražena. Moje je mišljenje da su se ona javljala u patrijarhalnim sredinama gdje je prezime izraža­ valo pisani ne govorni biljeg pri identifikaciji. A puk u zatvorenim seoskim okruž­ jima nastoji i prezimenu kao i ostalim antroponimnim vrstama dati stilistički na­ boj. Takav stilistički biljeg imaju osobna imena od kojih se neka izvode u nekoliko stotina hipokorističkih oblika i izvedenica.' U Konavlima npr. osobno ime Rado­ slav ima 73 pokraćene inačice. Ni u zaleđu Šibenika nije ih bilo mnogo manje: Ra­ de, Radeta, Radetin, Radin, Radohna, Radoje, Radas, Radovan, Radojko, Ratko itd. Tim bogatim imenskim strukturama izražavaju se mnogi meliorativni (i katkad pejorativni) sadržaji. Nadimci pripadaju najkreativnijoj antroponimnoj kategori­ ji. Nadimak je poruka i poruga, vrlo promjenljiv uvijek stilistički obojen. Prezime je naprotiv svojom stalnom i neizmjenljivom formom "umrtvljeno'', stilistički pra­ zno. Neantroponimne kreacije koje smo naveli u prezimenima čine prezimena sti­ listički obilježenim, sve dok takva prezimena nisu dobila svoje pismene oblike, ko­ ji nisu u doba njihova stvaranja bili stilistički neutralni. Dok ovo pišem (20-25. IX. 2005.), zavirujem u televizijske prijenose hrvatske košarkaške reprezentacije. Kad se igralo dobro, košarkaši Marko Popović nazivan 289

Hrvatska prezimena

je samo P6pe, Nikola Vujčić samo Vujo, Gordan Giriček samo Gl'ra, Bagarić sa­ mo Bago. To što se zbivalo u zvučnoj slici pred mojim očima zbivalo se zbiljski u prošlosti kad su razni pisani i nepisani oblici prezimena dobivali stilističke, hipo­ korističke izraze. Takvi su govorni oblici mogli postati prezimena (*V6JO, *BA.Go, *G'iRA), a mogli su se od tih pokraćenih prezimena tvoriti, zapisati i uvesti u služ­ benu uporabu ugledom na najčešće prezimenske strukture: *PoPIĆ, VuJIĆ, BAGIĆ ili GIRIČEK. Usp. prezimena znamenitih !strana: Juraj DoBRILA, Žvane ČRNJA, To­ ne PERUŠKO. I jedni i drugi oblici potvrđeni su u hrvatskim prezimenima. Tako se uostalom u sportskim, đačkim, vojničkim, seoskim sredinama od pre­ zimena često tvore nadimci, pa "neslužbeni" govorni prezimenski likovi nisu više stilistički prazni nego se "pune" afektivnim onomastičkim sadržajima. Ne bih u tim kreacijama, poput nekih, tražio uzrok pokraćenim likovima u manjem utrošku govorne energije, jer se upravo u mnogim prezimenskim struk­ turama ostvaruju duže forme od imena, nadimka, toponima, naziva za zanima­ nja. Ne bih također učestalost ove pojave, koja je relativno mlada, tumačio količi­ nom prezimena nalik na osobna imena u hrvatskom prezimenarstvu, jer pojavu nahodimo i u drugim južnoslavenskim antroponimijama. Poznato mi je, na pri­ mjer, kako je crnogorsko prezime PEŠIKAN ("morski pas") nastalo desufiksacijom rodovskoga prezimena PEŠIKANOVIĆ. Mnogo je takvih likova i u konavoskim (ro­ dovskim) prezimenima, koja su uzorno opisali kolege Niko Kapetanović i Nenad Vekarić.

Isusov1ć Recenzirajući jedan vrijedan rukopis o lastovskim rodovima, naišao sam na neuobičajeno prezime Isusov1ć. Mato Isusov1ć, sluga Petra Milića, oženio se 1798. i kao domazet uselio u kuću Gritti na Lastovu u Dovnjoj bandi. Topografij a mi je znana jer sam i sam jezično i onomastički istraživao ovaj lijepi otok. No ubr­ zo je taj lsusov1ć skratio prezime u Susov1ć, kako je to, uostalom, uobičajeno na dalmatinskim otocima. Moja je majka zazivala često: Mesusovo! ("u ime Isusovo"). Prezime Susov1ć već je preko 200 godina na Lastovu. Sasvim neobično! Naime, u kršćanskoj Europi ime Isus smatra se sakrosanktnim imenom i sma­ tralo se svetogrđem nadijevati ga komu kao osobno ime (pa onda i prezime). Jedi­ no se to ime (Jezus < grčki 'I�aoc; od hebrejskog Iešua "da bi mu Jahve pomogao") razbuktalo i postalo vrlo često u portugalskoj i španjolskoj antroponimiji. Zato ovo bilježim kao kuriozitet. Za prezime Susov1ć oko Križevaca trebat će tražiti drugo rješenje.

290

Na tragu prezimenima

JuG/JUGOV/JuGOVIĆ

Prezimena s osnovom jug vrlo su česta. Izvodi se od sveslavenskog apelativa *jugb "strana svijeta, podne': "vjetar", "osobno ime" (Jug Bogdan). Prezime je naj­ češće oko Pregrade (90), Čakovca (40), Ludbrega (70), Krapine (29), Ivanca ( 130), a u Zagrebu je bilo poslije II. rata 125 nositelja prezimena s tom osnovom. Areal je sveden na kajkavsko područje. Oblik JuGo potvrđen je uglavnom u Rijeci (88) i oko rijeke (80). JuGovAc je u Istri: Pazin (40), Poreč (40), Buzet ( 1 8) , Pula (30), a JuGOVIĆ posvuda: Gradiška (45), Sl. Brod ( 1 0), Jastrebarsko (28), Perušić ( 1 35), Šibenik (27), Makarska ( 14), Virovitica (33), Delnice ( 1 9), Sisak (27), Novska (78) ... Između dva rata javilo se ideološko ime Jugoslav > Jugos koje je isto tako ideološki zamrla. Ovi su razdvojeni areali vrlo indikativni i za demografska i za socioonomastič­ ka proučavanja. Patronimno prezime JuGov u Tribunju i osobno ime u funkciji prezimena Ju­ GEC potvrđuju da je u svim navedenim prezimenima osobno ime JuG. Ono je ta­ kođer i u slovenskim prezimenima: JuG (vrlo rasprostranjeno), JuGIČIČ, JuGOVAR (u Mariboru), JuGOVEC, JuGOVIČ i JuGov1c (Kranj, D. Lendava, Radovljica). Kad već pišemo o nazivima strana svijeta, teško mi je tvrditi je li vrlo broj­ no prezime SEVER po Zagorju motivirana stranom svijeta (sjever) kao štokavsko­ jekavski SJEVER, SJEVERAC, SJEVEROVIĆ, ili je u prezimenima SEVER, SEVEREC, SEVEROVIĆ svetačka ime Sever, Severin ( < latinski severinus "savjestan, duševan, strog"), čiji je kult u sjevernoj Hrvatskoj po svetcima tih imena bio poznat. Prezimena SEVERINAC, SEVERINSKI tumačim etničkom motivacijom po svetcu toga imena. Osobna imena Severin i Severina nalaze se i danas u uporabi. Prezimena ISTOK tek su zabilježena u Bjelovaru i Varaždinu. U Sloveniji je češ­ će osobno ime Iztok zasvjedočeno već u XVIII. st. (praslavenski *vzstoh u dalekoj je vezi s grčkim avmoA.� "istok", od kojega je oblika toponim Anatolija i često rus­ ko osobno hipokorističko ime Tolja). ŠEBALJ

To me je prezime namučila. Nisam mu našao rješenje. Ono je prilično jako osobito oko Brinja (preko 150 nositelja), Otočca (4 1 ) , Kar­ lovca (25 ) , Slunja ( 37) , Vinkovaca ( 50) , Sl. Broda ( 50) , Siska ( 1 1 ) , Zupanje ( 1 1 ) . ŠEBALJI se rano javljaju oko Pribića (u vezi s prošteništem Majke Božje Dol­ ske) te u Gorskom kotaru: 1 724. SEBAIL (Čabar), 1 762. SzEBALJ (Vukova Gorica), SCHEBAJL (Parg, Gorenci itd.). Spisi navode da su se odatle (iz Broda i Gerova) se­ lili u Liku, a iz Like po Slavoniji i drugdje. To je pregled njihove rasprostranjenosti. Slična su prezimena ŠEBC, ŠEBETA > ŠEBETIĆ, ŠEBELJ, ŠEBAR kod Ozlja gdje su i ŠEBALJI potvrđeni 1642. godine, te ŠEBE, ŠEBERA, ŠEBELIĆ i ŠEBELJA po Istri. Prezime ŠEB oko Zeline i Križevaca, a ŠEBEK po Zagorju. 291

Hrvatska prezimena

Etimologija nam ne kazuje od čega je što, nego od čega bi što moglo biti. Ima naznaka da su prezimena ŠEB, ŠEBEK, ŠEBELJA, ŠEBETIĆ u sjevernoj Hrvatskoj na­ stala prema imenu od milja Šeb(e) od Sebastijan (: mađarski Sebesteny) (kao Fabe od Fabijan). Ti sveci u svetkovinama se spominju skupa (kao Petar-Pavao, Filip-Ja­ kov, Kuzma-Damjan i sl.). Izgovor Šebe bilo bi, dakle, po mađarskom izgovoru. Talijanskim utjecajem Sebastiani nastala su prezimena ŠEBE, ŠEBERA, ŠEBERIĆ u Istri. Prezime ŠEBALI iz XVII. stoljeća kod Ozlja lako je tako tumačiti, ali mi je teško uspostaviti tu vezu s prezimenom ŠEBALJ po Gorskom kotaru i Lici gdje bi trebalo isključiti mađarski, pa donekle i talijanski utjecaj, a ni tvorbeno se ne da­ du povezati. Fitonim seboj "Mattiola incana" naziv cvijeta od perzijskog šeb "noć" + buj "mi­ risati" u turskom je �ebboi. Fitonim se nalazi još u rumunjskom �iboi, u albanskom sheboje: Možda je taj fitonimski naziv migracijama pučanstva došao k nama i po­ stao motivom prezimena ŠEBALJ? Rezerviran sam prema takvu tumačenju jer su moji ŠEBALJI katolici, ikavci, oko Brinja i Otočca - čakavci, što se ne podudara s jezičnim migrantskim osobi­ nama s jugoistoka. Tako su mi ŠEBALJI i dalje zagonetka.

292

Ženska (neslužbena) prezimena

Prezime se u hrvatskoj antroponimiji javlja najprije u muškaraca. Prezimena Hrvata u današnjoj antroponimiji muškoga su roda: gđa Nedoklan, gđa Kalinski, Zrinski, Reberski, Glatki, Dugi, Kratki, Žitki, Bruski. Navedeni su uglavnom odre­ đeni pridjevi i oni posvojni na -ov/-ev, -in: Vukov, Sladojev, Šimetin itd. Tako nije u većine slavenskih naroda: Karenjina (ruski), Živkova (bugarski), Podolska (ukra­ jinski). Iako su hrvatska ženska imena potvrđena od IX. stoljeća, i to brojno, ona su redovito narodna. Tek s Tridentskim koncilom ( 1 545- 1563) ulaze u hrvatsku antroponimiju kršćanska ženska imena. Taj repertoar bio je, zbog maloga bro­ ja štovanih svetica i mučenica, prilično oskudan, pa je jedno prezime dolazilo na mnogo osoba, čak i u maloj, lokalnoj sredini. N. Vekarić i N. Kapetanić navo­ de kako u Konavlima još početkom XVI. st. tek 44% žena nose narodna imena, a dva stoljeća kasnije na Pelješcu udio ženskih narodnih imena bio je samo 0,6%. U XVII. stoljeću u Dubrovačkoj Kneževini manje od polovice muškog pučanstva i preko 60% ženskog nosilo je samo 5 (pet!) različitih osobnih imena. U XIII. stolje­ ću bilo je samo dvadesetak ženskih imena. Bila su to: Ana, Frana, Ivana, Jela, Kata, Klara, Lucija, Manda, Marica (= Margareta), Marija, Nike, Pava i Pera, koja imena u XIX. stoljeću završavaju na -e: Ane, Frane, Jele, Kate, Mande, Nike, Pave..., kako je u Dubrovniku i danas. U Donjoj Stubici već 1 567. neslužbeno prezime Hrvatica (Herwatycza) zasvjedočuje da je iz obitelji Horvat, Malinićeva je žena Malinića, Ši­ monićeva je žena Šimonića, a Vrabica je žena Vrabeca. Tako je to trajalo do druge polovice XIX. stoljeća, kad se onomastički sustav stubokom promijenio. Ovaj pregled i mijene ženskih imena indikativni su i za druga hrvatska područ­ ja. O ženskim osobnim imenima i o razvitku ženskih prezimena već je pisano u ovoj knjizi (v. poglavlje Majčino prezime). Ovdje se bavimo ženskim osobnim imenima, ženskim "prezimenima'' i njiho­ vim uvrštavanjem u pučku imensku formulu, to jest o antroponimima u nesluž­ benoj uporabi u puku mimo službenih prezimenskih oblika i službenog imenskog obrasca. Ženska prezimena u pučkoj uporabi u nas su supstantivi na -ica, -ka, -uša, ili adjektivi na -ova, -eva, -ina. 293

Hrvatska prezimena

·

U vidu imamo brdske prostore obitavanja hrvatskoga pučanstva: zapadnu Her­ cegovinu i zaleđa dalmatinskih gradova. Ondje je donedavno (a djelomično i da­ nas) patrijarhalni ustroj življenja u rodovima i zadrugama bio vrlo živ. Žena je bi­ la u podčinjenom položaju. Ona je imala trojako "prezime': u povijesti i danas, i to patronimno: a) pridjevsko (izvedeno po očevu imenu ili nadimku): Krupićeva, Ki­ kaševa po ocu Krupiću, Kikašu i b) imeničko: Lozuša, Jurkaša po ocu Lozi i Jurku i c) andronimno (izvedeno od muževljeva imena ili nadimka): Barićeva, Kikaška. U zapadnoj Hercegovini i u Imotskoj krajini nema pridjevskih andronima tvorenih sufiksima -ova, -eva, već imenskih andronima tvorenih sufiksima -ica, -ovica/-evica, - inica. Opće bi pravilo bilo da se sufiks -ica dodaje andronimu koji završava na suglasnik: Stojan - Stojanica, a sufiks -ovica, -evica andronimu koji završava na samoglasnik: Stojko - Stojkovica. Sufiks -inica može doći i na različite završetke osnova: Bog(o)-inica, Peš(a)-inica, Hasanag(a)-inica. Na šavu osnove andronima i sufiksa zbivaju se različite fonetske promjene: Vukac, Vukca - Vukčevica, Maj(ić) Majuša (ili Novak - Novakuša). Ako prezime završava na - ica (to je patronimni su­ fiks u istom arealu), žensko patronimno prezime dodaje se na palataliziranu osno­ vu: Jurica - Jurić-uša; Rajica - Rajič-uša; Vujica - Vujč-uša. Ova me pojava navodi na misao nisu li malobrojna hercegovačka prezimena: Rajič (: Rajica), Vujič (: Vu­ jica), Pavlič (: Pavlica) nastala ovim načinom. Ako je prezime na -ić dodano hipo­ korističkom imenu, onda se sufiks -uša, kojim se tvori ženski patronim dodaje na hipokorističku osnovu: Tolić > Tol(e) > Toluša, Jurković > Jurko < Jurkuša (M. No­ sić, Folia onomastica Croatica, 2,49). U drugim krajevima frekventan je sufiks -ka dodan andronimu: Barićka, Krupićka (žena M. Barića, žena I. Krupića). Ženska pridjevska "prezimena" odgovaraju na pitanje: čija je?, sadržavaju u se­ bi ideju potjecanja (Dora Krupićeva), a ženska supstantivirana "prezimena'' (-ica, -ka, -uša) nose ideju pripadanja u smislu patrijarhalnoga društvenoga ustroja. M. Nosić (ibidem, 2, 47-55) u andronimu Markovica preoblikom tumači dva tipa, i to: a) ako preoblikom andronima Markovica podrazumijevamo "Markova žena: tvorbena je struktura: posvojni pridjev ženskoga roda: Markova + tvorbeni sufiks -ica; b) ako preoblikom andronima Markovica podrazumijevamo "žena Marka: tvorbena je struktura: muško osobno ime Marko + tvorbeni sufiks -ovica. Iz prezi­ mena se mogu odčitati mnogi sadržaji izvan jezičnoga poimanja oblika i sadrža­ ja imenske osnove. Neslužbena identifikacija žena u neslužbenoj imenskoj formuli ima nekoliko raznolikih modela (po Živku Bjelanoviću), a odnose se na antroponimijski korpus sjeverne Dalmacije. To su: a) osobno ime + prezime: Marija Pavić; b) osobno ime + perifraza (umjesto prezimena): Stana sestra Ive Ivića; c) osobno ime + posvojni pridjev: Ljuba Pivčeva, odnosno posvojni genitiv prezimena: Petronila Šimunovi­ ća. S tim modelom su u bliskoj vezi tvorena neslužbena ženska prezimena: ca) od andronima + -ica ili -ka (Luca) Jurinica, (Stanka) Gudulinka; cb) od muževljeva imena, prezimena ili nadimka + -uša: Lozuša, Markuša; d) apelativ (zvanje, zani­ manje, svojbinski ili društveni status) + osobno ime, prezime ili nadimak u geniti294

Na tragu prezimenima

anscila Dobra, opatica Čika, udova Tustoga; e) osobno ime + etnik ili etnonim: Draga Lovrećka ( = iz Lovreća), Mare Vlahinja itd. S obzirom na čestoću javljanja, moglo bi se reći: muška su prezimena u mor­ fološkom smislu supstantivna na -ić, -ac, -ik ... , obično svršavaju na suglasnik i rje­ đe na vokal -a (Rukavina), -e (Smoje), -o (Dabo, Bobetko), -i (Lenuci, Briksi, Tahi, izostaviti valja ona na -ski), -u (Hosu, Premru), a ženska su pretežita pridjevna na -ova/-eva. Spomenimo još i neslužbena sinovljeva imena. Ona se tvore deminutivnim hi­ pokoristicima: Ivić (: Ivan), Božić (mladi Bog i sin Božji), Pivčić je mladi Pivac i sin P. Pivca. Moliški Hrvati izvode dječja imena hrvatskom tvorbom od talijanskih imena: Pinić ( = Beppino), Nanić ( = Giovanni), Mengić ( = Domenico). Pokazuje se u ovih dječjih imena u hrvatskih iseljenika izoliranih pola tisućljeća od matice, kako je jezična forma (hrvatska imenska tvorbena struktura) nadređena jezičnoj supstanciji (talijanskom imenskom obličnom porijeklu). U sjevernim krajevima tvorila su se ženska porodična imena još nastavcima -na (pored -ica, -ka): Bedekovićna, Vazićna (jilius nobilis damine Margarete Wagyczna vocate, 1575. - Tkalčić, Monumenta civitatis Zagrabiae III, 133). vu:

KLJUNAK Gospodinu Kljunku odgovorio sam ovim pismom. Vaše je prezime doista rijetko. Takva prezimena obično nisu stara i obično na­ staju od nadimka. Po popisu pučanstva iz 1948. bilo ga je u ovim mjestima: Brsečine (Dubrovnik) 20 nosilaca u 5 obitelji - 20/5, Dubrovnik 4/2, Komolac (Dubrovnik) 10/2, Kupari 1/1, Majkovi (Dubrovnik) 19/3. Prezime se i danas na­ hodi oko Dubrovnika. Kao priimak potvrđen je oblik KLJUN 1275. u Dubrovni­ ku: Michaele de Cluno (Cod.Dipl. VI, 1 10). Usp. priimak slične motivacije KRELCE 1280. (Dominico de Crelce), također u Dubrovniku. U Brsečinama se vodi popis prezimena, kao i u ostalim mjestima, od 1498. go­ dine, ali se KLJUNAK spominje tek od 1923, došao iz Maljkova. U Maljkovima su popisi jednako stari, ali se tek od polovice XVIII. stoljeća spominje prezime KLJU­ NAK u dvije obitelji, i to u Donjim Maljkovima. U svim tim mjestima ima mnogo prezimena po nadimku tipa: BISKUP, BARBA­ Ros, LOPINA, 0BLIZALO, PITAREVIĆ, ZEC, SJEKAVICA, HRTICA, TIKVICA. Sličnoga su porijekla prezimena: KLJUN: Jaždevac (Zagreb) 3/1, Kukljanovo (Opatija) 8/2, Opatija 9/2, Pula 5/1, Rijeka 8/2, KLJUNIĆ Cerić (Vinkovci) 4/1, Klenovik (Ivanec) 50/9, Rakalj 18/4. Primjećuje se, ono što je logična, da se takva prezimena grupira­ ju: KLJUNAK oko Dubrovnika, KLJUN oko Rijeke i Istre, KLJUNIĆ po Slavoniji. Da su stara i jaka prezimena bilo bi ih posvuda. U Sloveniji su zabilježena rijetko, i to KLUN, KLUNEC, KLJUNAC. Sva se ona dovode u vezu s kljunom, odnosno s glagolom kljuvati "staviti što u kljun'', "pojesti': Kljuna znači u Crnoj Gori "pijuk'', a odnosi se i na "ženu kljunasta

295

Hrvatska prezimena

nosa''. Po dijelovima ptica, po dijelovima tijela nastala su mnoga prezimena: KRI­ LE, PANDŽIĆ, ZuBAK, PLEĆAŠ, ČELAK, PALČOK, KoLENAK, KRKLJAŠ itd. Sličnu mo­ tiviranost nalazimo u mnogih naroda. RAKOŠ

Lako je prepoznati prezime RAKOŠ kao mađarsko prezime slavenskoga porijek­ la. U osnovi je imenica rak, pa je rak6s "onaj koji lovi rakove, rakar''. Usporedi hr­ vatska prezimena RAKOVAC, RAKOVIĆ, RAKOVSKI, RAKARIĆ i neka od prezimena RAČKI itd. Prezime RAKOŠ često je oko Čazme (40) i Vrbovca (2), a rasprostire se Slavonijom. Njegova izvedena inačica RAKOŠEC nalazi se također oko Vrbovca, a RAKOŠEVIĆ oko Virovitice i Daruvara. RAKos je u mađarskom vrlo često ime potoka, poput hrvatskih hidronima: Ra­ kovac, Rakovec, Rakov Potok. Kao prezimena RAKos/RAKAsz, te etničko prezime RAKos1 potvrđena su u mađarskom od XV. stoljeća. SAJKO

Prilično je često zagorsko i prigorsko prezime. Nalazimo ga u Bednji (30) i drugdje u susjedstvu oko Ivanca (70), u Kraljevcu (97), oko Zlatara, Šemovcu (28) oko Varaždina, a izvedeni oblik SAJKOVIĆ u Planini na istočnom proplanku Za' grebačke gore. U osnovi je prezimena mađarska imenica szajk6, "kreja, šojka, kreštalica''. Us­ poredi hrvatska prezimena ŠOJKA, ŠOJKIĆ po Slavoniji. U mađarskom je priimak Szajko [ZaykoJ potvrđen od XII. stoljeća. SARVAŠ

U mjestu Sarvašu bio sam prije nekoliko godina kad sam istraživao vukovarsku toponimiju. Sad sam upitan i za prezime SARVAŠ. Ono se nalazi u Filipovcu ( 1 1) kod Pakraca te u istočnoj Slavoniji. Valja ga objasniti kao i ojkonim. U osnovi je mađarska imenica szarvas sa značenjem "jelen': zapravo "rogata životinja''. U ma­ đarskom je mnogo prezimena slično imenima naselja, što nije osobina hrvatskoga jezika, ni uopće slavenskih jezika. U mađarskom su prezimena SzARVAS, deimunitivno prezime SZARVASDI i et­ ničko SzARVASI potvrđena od XVI. stoljeća.

296

Prezime Novak i njegove inačice

Burnu hrvatsku povijest od XVI. do XVIII. st. (ali i prije i poslije) obilježile su seobe. Ljudi su bježali pred Turcima, bježali su od okrutnih feudalaca, sklanjali se pred kužnim bolestima ... Raseljavali se kojekuda, doseljavali u nova naselja, među starosjedioce, zasnivali novi dom. I bili obilježeni kao NOVACI. NovAK je najčeš­ će prezime u Sloveniji (izuzmemo li Horvate s prezimenskim inačicama), najčeš­ će prezime u Poljskoj (NoWAK), najčešće prezime u Češkoj (NovAK) . A u nas ku­ dikamo najčešće prezime u Međimurju. Ima ih 4595 i živjeli su u 1 17 (od ukupno 128) međimurskih naselja (Anđela Frančić, o. c.). Ondje su još NovAKOVIĆ, No­ VINIĆ, NovINŠČAK, NovosEL i NovosELEC. NOVAKA ima mnogo oko Varaždina (oko 300), oko Ludbrega (80), oko Bjelovara, Belog Manastira, u Hvaru (200!? gdje je prezime moglo nastati konverzijom osobnog imena Novak), a odatle su selili u veće gradove. Samo u Zagrebu ima ih 1300. Javljaju se još u ovim oblicima: NovA­ KOVIĆ, NovAČEK, NovAČIĆ, NovACKI (Krapina), Novrnc, Novrn1ć, NovKov1ć, NovoGRADEC, NovosELEC, Novo1 D:hić). Nadimak LEVENTA bilježio sam često po Dalmaciji. To ime pripada vojnoj ter­ minologiji kao što su i prezimena iz turskoga jezika: BuLJUBAŠIĆ, JuzBAŠIĆ, DELI­ BAŠIĆ, HARAMIJA, DIZDAR.. . spomenuta već u ovoj knjizi, te prezime SERZENTIĆ iz talijanskog, prezime HERMANN iz njemačkog, prezimena KATANEC, VAJDA iz ma­ đarskog, te VOJVODA, često prezime u Hrvata i kod Vlaha, te hrvatska prezimena VITEZIĆ/VITEZOVIĆ, VODNIK, KONJOVOD, KAPETANIĆ, GENERALIĆ. Ratna termi­ nologija sačuvana je u starim hrvatskim imenima: Ratimir, Borivoj, Branislav, Mu­ timir, Domagoj, Radoboj itd. Junaštvo u našim gorskim krajevima bilo je osobito na cijeni: HAJDUKOVIĆ, UsKOKOVIĆ, VoJVODIĆ. Mnogo je prezimena motivirano oružjem: SABLJAK, No­ ŽINIĆ, KESER, KusTURIĆ. Vojna časništva, brojna četovanja davala su mnoge mo­ tive takvim prezimenima. Prisjećam se kako me moj stariji susjed u mladosti (valjda šaljivo) nazivao LE­ VENTA. Od toga je hercegovačko prezime LEVENTIĆ.

Mus1ć Akademik i ugledni klasični filolog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Au­ gust Musić (Krka 1856 Zagreb 1938) smatran je Slovencem (Musič). Njego­ vi potomci iz Slovenije, čitajući prethodno izdanje moje knjige o prezimenima, poslali su mi pismo. Stalo im je bilo reći kako je profesor istražujući svoje pori­ jeklo došao do zaključka da je njegov rod došao iz Bosne u Hrvatsku seobama za turskih osvajanja, a onda je iz Gomirj a preselio u Belu krajinu. U krsnome li­ stu profesorovu prezime je napisano Mu�IĆ. Oni navode da se njihov rod zvao Mušić i da se je tek kasnije ustalila grafij a Musić. Akcenat Mušić upućuje na hi­ pokoristik Mušo, Muho od osobnog imena Muhamed, ili apelativa muša ( < tur­ ski mii�a "zajednički seoski pašnjak'', kako je i danas u Poljicima). Prezime je ra­ sprostranjeno po svoj Hrvatskoj, a najviše je zastupljeno u Lumbardi na Korčuli -

(112/24). Sličnoga je postanja vojvođansko prezime MušICKI izvedeno od imena nase­ lja Mušići s promjenom -ćsk > -ck. Ta fonetska prilagodba -ski > -cki karakteri­ stična je za mnoga vojvođanska prezimena, od kojih je nekoliko tipično hrvatsko­ bunjevačkih. No ako je točno, kako mi pišu njegovi potomci, da su MušIČI došli u Belu kra­ jinu već 1524. godine, moglo bi se isključiti tursko porijeklo toga prezimena, pa i ono lumbardsko na Korčuli. Zagonetka ostaje neriješena.

331

Hrvatska prezimena

ŠAMIJA

Prezime nije mnogobrojno s obzirom na njegove nositelje, ali je vrlo arealno zgusnuta. U imotskom Lovreću bilo ih je 182 u 32 obitelji. U ostalim mjestima (Zagrebu, na primjer) malo ih je i vjerojatno su došljaci iz Imotskog. Prezime je turskoga porijekla i motivirana je šamijom (turski same) "vrsta rupca kao pokri­ valo za glavu". Od iste je osnove prezime ŠAMIĆ u Opuzenu i oko Vrbovca. Sličnih prezimena turskoga porijekla motiviranih predmetima materijalne kulture prilič­ no je mnogo: PARADŽIK, PARAČIK, PARADŽIKOVIĆ u Hercegovini (: turski pare­ cik "komadić"), TENDŽERA (: turski tencere "duboka bakrena posuda''), također po Hercegovini te TANDARA (: turski tandtr "limeni pladanj za pečenje"), a nahodi se u Ričicama imotskim 69/12.

332

Koje je osobno ime nobelovca Ružičke?

Ružička je jedno od najčešćih čeških prezimena. Na 12. mjestu po frekvenci­ ji. Na leksičkom planu to je deminutiv od ruža, kao što je ruzka i prezime RuzKA, RužENEc itd. Slične su fitonimske motiviranosti naša prezimena Rož1č (i RozMAN), RožA (po Istri gdje roža znači i "cvijet"). Prezime Rož1ć rasprostranjeno je po svoj Hr­ vatskoj (samo u Zagrebu ima ih preko 150). Ovo bi se prezime moglo izvesti od rog, usp. RoGOŠIĆ, kad bismo mu znali naglasak. Prezime RožMAN nalazimo po sjevernoj Hrvatskoj, a kao prezimena javljaju se još: RužA, Ruž1č1ć, Ruž1ć te Ru­ ŽAK oko Pregrade (74), Krapine (63) itd. RužIČKA je koncentrirano prezime u Daruvaru i oko Daruvara, te u Kuti­ ni, Osijeku i u Vinkovcima. U Daruvaru, gdje živi češka manjina, valjalo ga je i očekivati. Ali ja nisam htio pisati o prezimenu RužIČKA, nego o osobnom imenu toga Vukovarca, našega istaknutog nobelovca (1887-1976), za kojega su mi pričali nje­ govi učenici (akad. K. Balenović) da je živeći i djelujući u germanofonskim zem­ ljama gotovo bio zaboravio materinski hrvatski, a onda pred smrt zaboravio nje­ mački i progovorio hrvatski. Morali su u švicarskoj bolnici namjestiti bolničarku Hrvaticu da bude prevoditeljica između nfega i njemačkih liječnika. I to je jedan od već istraženih psiholingvističkih fenomena! Ružički je krsno ime Leopold. To njegovo krsno osobno ime sve su češće i sve bezobzirnije i sve bezrazložnije prevodili s Lavoslav. Pod tim je imenom uvršten u Leksikon JLZ (1974), u Hrvatski leksikon (1997), u Hrvatski opći leksikon (1996) i u mnoge druge knjige, udžbenike, među imena ulica, na Dom, koji mu otvara­ ju uokrug još uvijek srušene rodne kuće u Vukovaru, koja mi je za posjeta, onako sputna, barokna, izgledala jadno, srušeno, tužno, zaraštena u korov. To je pogrešan (i, naravno, nepotreban) prijevod. Leopold je porijeklom staro njemačko ime. Ono je dvočlano ime iz starovi­ sokog njemačkog liut "ljudi, narod" i bald "smiono hrabar': "hrabar u narodu". Ime se raširilo u XI-XII. st. štovanjem svetog Leopolda (15. XI). Mnoga njemačka 333

Hrvatska prezimena

imena koja tu imensku osnovu liut imaju u svojem sastavu: Liutbrand, Liutfrid, Liutgold, koja je inačica imena Leopold. Od staronjemačkog liut nastao je leute sa značenjem "ljudi''. S tim je u vezi staroslavenski ljud- od čega su imenice ljudi, ljud­ stvo. Praslavenski imenski član ljud- nalazi se u hrvatskim imenima Ljudevit, Ljud­ mir, Ljudmil itd. Leopold je vrlo često ime u srednjoj Europi. Od njega su tvorena mnoga hipo­ koristična imena, skraćena na prvi segment (Leo) i na zadnji (Poldo) . U maloj Slo­ veniji to ime nosi gotovo 5000 Slovenaca (J. Keber, Leksikon imen, 1988). Ono je bilo europsko kraljevsko ime i vrlo frekventno u sjevernoj Hrvatskoj. Prof. Leopold Ružička dobio ga je na krštenju uz ime Stjepan, po očevu imenu. Ime Leopold nema, dakle, nikakve veze s imenicom lav. Uostalom po nazivu te životinje u nas su vrlo rijetka imena, za razliku od Rusa, na primjer. Potvrđena su u srednjem vijeku samo dva: terra Jerulli de Lafcich (Lavčić) god. 1291. u Zadru i Laviza 13 71. u Dubrovniku. A kad smo u srednjem vijeku, navest ću dio imena (i priimaka) izvedenih od naziva vuk (< *vJk-), od kojeg su u nas vrlo razgranata imena: Vičan 1 198. u Spli­ tu, Vlča 1272. u Splitu, Vlče 1 192. u Splitu, Vlčac 1364. u Dubrovniku, Vlčen 1339. u Zadru, Vlčeta 1271. u Trogiru, Vlčtina 1272. u Trogiru, Vlčina 1070. u Zadru, Vlčinja 1283. u Zadru, Vlk 1279. u Trogiru, Vlkac 1224. i Vikača u Trogiru, Vlkan 1090. u Poljicima, Vlkona 1268. u Splitu, Vlkas 1 191. u Splitu, Vlkaša 1236. u Zad­ ru, Vukašin 1349. u Zadru, Vlkeša 1272. u Šibeniku i još 53 inačice toga imena, od kojih su mnoge iz XII. stoljeća. Slično je s medvjedom: Mede 1206. na Rabu, Me­ doje 1327. u Kotoru, Medoš 1285. u Kotoru, Medvijak 1278. u Dubrovniku, Medvet 1335. u Kotoru itd. U unutrašnjosti Dubrovnika i Kotora živjela su mnogobrojna vlaška plemena, u kojih je bilo obljubljeno ime Vuk i Medvjed. Lava niotkud! To su važni primjerci socijalnih studija, jer su i danas vukovi i medvjedi moti­ vom nevjerojatno mnogo prezimena, osobito po gorskoj Hrvatskoj i vrlo često kod Vlaha starosjedilaca i Vlaha došljaka. To su bila magična, profilaktička imena. Bilo bi ih vrijedno etnografski obraditi, ali i dijalektno zbog ponašanja slogotvornoga /!f u imenici *vlk'h i ponašanju jata /e/ u imenici *medved'b u pojedinim mjesnim govorima kroz povijest (usp. prezimena VALČIĆ < vlčić i MEĐEDOVIĆ u nadošlog pučanstva migracijama od XVI. do XVIII. stoljeća). Završimo s Leopoldom Ružičkom. Moj kolega akad. V. Trinaestić piše članke o imenskoj krivotvorini u našeg istaknutoga znanstvenika. Sve uzalud! Kao da će Leopold Stjepan Ružička biti veći Hrvat s krivotvore­ nim imenom.

334

Na tragu prezimenima

GIRIČEK

Ako je koje prezime rijetko poput ovoga, ne čudim se radoznalosti onih koji ga nose. Jasno mi je zašto se Tomislav Giriček zanima za nj. To prezime, piše, nitko ne nosi nego on, njegov sin i unuk. Njihov je predak iz Kosinja došao u Zagreb. Čuli su da potječu iz Češke i da su oko 1700. doselili u Hrvatsku iz Švicarske, a tamo su se zvali Gorgeli - Jorgeli. Ta putovanja kroz različite etnije i jezike ostavila su traga na njihovu današnjem prezimenu. Išao sam tim tragovima: češko osobno ime Jifi potječe od grčkog imena fE6pyLOc; "poljodjelac': Slična su češka prezimena JIRATEK, JIRČAK, JIREČEK itd. Paralelno s tim likovima javlja se osobno ime Juriča koje se pisalo i Guryča ( = Ju­ rić). Od toga je lika češkim deminutivno-hipokorističkim sufiksom -ek nastalo prezime GIRIČEK (JiRIČEK). U Švicarskoj, pogotovu u francuskom kantonu, takvo bi se prezime čitalo *ŽIRSEK, te je češki oblik prezimena promijenio grafiju da bi donekle sačuvao izgovor [Gi.irschek] . Kad je obitelj GIRIČEK stigla iz Švicarske u Hrvatsku najnaravnije je bilo to prezime izgovarati Grn(1)ČEK, kako se je pisalo, a tek kasnije formirana je grafija po izgovoru. REHAK

Na dopisnici mi se našlo i to češko prezime. Stiglo je iz Zagreba, ali očito po­ tječe iz Pakraca ili Daruvara (ili okolnih sela) gdje živi već stoljećima češka ma­ njina. Temeljno je ime (i prezime) REHOR (od grčkog imena Grgur < fpf]y6pto 1-r. ŠRAMEK

U moje selo na otoku odmah poslije Drugoga svjetskoga rata došao je tek za­ vršeni mladi učitelj iz daleke Podravine. Dobio dekret. Pogledao zemljopisnu kar­ tu u kojoj nije bilo upisano to seoce. Plakao je kad je dolazio, plakao je kad je od­ lazio. Srodio se s mještanima. Oni ga ni danas nisu zaboravili. Sjećam se kako mu je djevojka s Drave pisala pisma, slala zanosne pjesme. Neke od njih i sada znam napamet. Prošlo je od tada preko 60 godina. Ostarjeli on i ja. A nedavno stiglo mi je pismo iz Sv. lvana Žabna, gdje učitelj Šramek provodi umirovljeničke dane. Ne znam kako je došao do adrese, do mojih knjiga, ali su me dirnula ta sjećanja s

335

Hrvatska prezimena

pitanjem jesam li ja onaj mali dječak s pijace u Dračevici. Ako je pismo stiglo u prave ruke, moli me da mu odgovorim što znači njegovo prezime. Kako mu ne udovoljiti? ŠRAMEK je češko prezime. Piše se ŠRAMEK i deklinira Šramek - Šramka. Nosi ga i moj prijatelj, istaknuti češki onomastičar. On mi je i pomogao da to prezime odgonetam. U njemačkom i češkom jeziku postoji imenica Schramm, šram "vidlji­ vi ožiljak, brazgotina". Po tom vanjskom biljegu nastaju nadimci pa prezimena. U njemačkom npr. ScHRAMM, ScHRAMMEL, u češkom ŠRAMEK. To je deminutivno, ponešto pejorativno prezime "onaj koji ima ožiljak na sebi': (Vidi ovdje tumačenje kognomena rimskog govornika Cicerona s. v. CrcVARA). Ta imenica šram "ožiljak" dala je konverzijom prezime Šram. Njega je nosi­ la lijepa i obljubljena hrvatska glumica Ljerka Šram (1874-1913). Obožavana od mnogih poput dramaturga i književnika Nikole Andrića (1867-1942), A. G. Ma­ toša, koji je napisao zanosan hvalopis Lady Šram u Savremeniku. Osobito se je iz­ među nje i Milivoja Dežmana (1873-1940), liječnika, književnika i jednog od stu­ pova hrvatske Moderne, bila razvila romantička ljubav. Da bi je izliječio od sušice, koja ju je svladala u 39. godini života, sagradio je poznato tuberkulozno lječilište Brestovac na obroncima Medvedice. Pa kad već slijedimo taj trag, spomenimo da prezime DEŽMAN dolazi iz mađar­ skog dezsma (latinski decima) i znači "desetina': Dežman je "ubirač desetine': Neki za to prezime smatraju da je nastalo prožimanjem mađarskog dezsma i njemačko­ ga Dienstmann "službenik (za ubiranje desetina)".

336

Od Antigone do šte.fice Cvek

Dopustite da jednom razgovaramo o imenima i prezimenima za koja me nit­ ko ne pita. Njihovi nositelji u najčešćem broju slučajeva nisu ni postojali, a ipak o njima znamo mnogo, često i više nego o mnogim znancima s kojima smo u sva­ kodnevnom doticaju. Riječ je o imenima i prezimenima u književnim djelima: Odisej, Antigona, Đon Quijote, Hamlet, Faust, Evgenij Onjegin. Nije mi moguće u hrvatskoj književnosti ni naslove nabrojiti: Judita (M. Marulić); Mila Gojsalića; Dundo Maroje (M. Dr­ žić); Dubravka, Osman (I. Gundulić); Šegrt Hlapić, Šuma Striborova, Palunka, Ma­ lik Tintilinić (I. Brlić-Mažuranić); Prosjak Luka, Prijan Lovro, Branka (A. Šenoa); Pavao Šegota, Tita Dorčić, Posljednji Stipančići CV. Novak); Olga i Lina, Gospođa Sabina (E. Kumičić); Janko Borislavich (K. Š. Gjalski); Đuka Begović (I. Kozarac); Tena (J. Kozarac); Rudica, Muljika, Porodica Vinčić (D. Šimunović); Rose Mary (I. Vojnović); Giga Barićeva (M. Begović); Gordana (M. Jurić-Zagorka); Višnja (M. Budak); Mor (Đ. Sudeta); mnoga Nazorova djela (Živana, Perun, Arkun, Šarko, Pa­

stir Loda, Dedek Kajbumščak, Galijot !lija i orač Dragonja, Ante Pivalo, Šjora Niko­ letina„.), mnoga Krležina djela, od kojih spominjemo: Adam i Eva, Gospoda Glem­ bajevi, Leda, Aretej, Balade Petrice Kerempuha, Povratak Filipa Latinovicza (!), a zanimljiva su i indikativna sva imena i prezimena u njegovim djelima od kojih su mi u sjećanju ona iz Banketa u Blitvi. Nije drugačije ni u poslijeratnoj književno­ sti: Kurlani (M. Božić), Proljeća Ivana Galeba (V. Desnica), Orfej u maloj bašti (P. Šegedin), Heraklo (M. Matković), Badessa madre Antonia (S. Novak), Lisinski u Pragu (S. Mihalić), Čangi (A. Majetić), Štefica Cvek (D. Ugrešić), Kamov - smrto­ pis (S. Šnajder) Šimun Cirenac (I. Bakmaz), Smrt Vronskog (N. Fabrio), Dnevnik vladike Deše (R. Bogišić), Kutija Gaja Utija (J. Fiamengo) Zvona i topovi Ivana Rab­ ljanina (P. Gudelj) itd. Navedimo usput i naslove nekih opera: Porin (V. Lisinski), Ero„„ Morana, Mila Gojsalića, Petar Svačić (J. Gotovac), Nikola Šubić Zrinski (I. Zajc) opereta: Mala Floramye (I. Tijardović), filmova od Slavice (V. Afrić) do Gos­ pe (J. Sedlar) i dr. Sve sami naslovi s imenima i prezimenima!

337

Hrvatska prezimena

Pronaći prikladan naslov književnom djelu, i umjetnini uopće, nije jednosta­ van stvaralački čin. Naslov je i uvod, i sažetak, i poruka djela; prva bitna i zbijena obavijest o djelu. Uvid u umjetnikovu radionicu pokazuje kako je teško nadjenuti prikladno ime licu i djelu. Nekad je lakše, tvrde veliki majstori pera, napisati stoti­ ne redaka nego smisliti ime jednom jedinom liku. Čestoća vlastitih imena i njihova mnogoznačna funkcija u literarnom izra­ zu ostaju u našim književnim analizama često neprimijećene i gotovo sasvim neobrađene. Osobna imena i prezimena obavljaju u književnom djelu identifikaciju osoba i njima se one razlučuju mnogo izrazitije nego pri svakodnevnoj uporabi imena. Nigdje se latinska poslovica Nomen est omen (ime odgovara obilježju imenova­ nog) ne očituje toliko kao u toj vrsti imenske uporabe. Imena i prezimena sadrža­ vaju i druge obavijesti: jezične (Kajbumščak, Pivalo, Jože, Ero, Đuka, Rose, Mary, Hamlet iz Mrduše Donje, Štefica Cvek...) i izvanjezične (dundo Maroje, illustrissi­ mus Batorich, Latinovicz, Badessa madre Antonia, Ploda van Reltih [s unazadnim čitanjem naslova] , Čangi) itd. Nadijevanje i odabir imena uvijek su povijesno uvjetovani i u svakom raz­ doblju nahodimo vrlo indikativan repertoar imena: od onih u srednjovjekov­ nim crkvenim skazanjima i Judite, renesansnih sluga i kurtizana, romantičarskih panslavenskih (Porin, Morana, Stribor), slavenskih mitoloških likova (Živana, Utva Zlatokrila, Perun, Svevid, Palunka) do imena nacionalnih (Osman, Hasa­

naginica, Heraklo, Ero, Glembajevi, Latinovicz, Imbre Futač, Dubravka, Radmio) i dijalekatnih obilježja (Dedek Kajbumščak, vra Krste, šjora Nikoletina, Pivalo, Štefica Cvek itd.) Imenski i prezimenski likovi, strukture imenske formule, atributi oslovljava­ nja uz imena i prezimena omogućuju smještaj fabule literarnog djela u vrijeme i prostor - jezični i društveni. Imena su značenjski slojevita. Nisu određena kon­ tekstom kao značenja svake druge riječi, jer su imenska značenja autonomna, tj. postoje izvan konteksta. Imena i prezimena kudikamo više stimuliraju iskaz ne­ go ostale vrste leksika. Ona sudjeluju u akumulativnoj funkciji jezika, jer sadr­ žavaju u sebi koncentriranu i kondenziranu obavijest, vrlo bitnu i izvan jezičnog zanimanja. Mnoga su djeca dobila imena po Šenoinoj Branki, Kumičićevoj Nedi, Zagorki­ nim Damirima, Sinišama, Gordanama... , pa i po književnim priimcima kao što je Tinovo (Augustin Ujević) i Goranova (Ivan Goran Kovačić) ime. U svakom se izboru i obliku imena odražava stav njegova nadjevatelja. Svako ime svrstava lik u određene socijalne okvire (Pomet, Petrunjela, Maruša mogli su biti samo služinčad!). U svakom socijalnom polju imenovanih likova (imena Glo­ rija - Magdalena - Jagoda za istu osobu u Marinkovićevoj Gloriji) ocrtava se sti­ lističko polje imena. Izbor oblika imena (Antonia ili Antica), imena i prezimena (!mre Futač) ili atributa i apozicije uz ime ili prezime ovisi o odnosu likova u odre­ đenoj situaciji, što se u djelu vidi iz njihovih međusobnih odnošaja i po oslovljava-

338

Na tragu prezimenima

nju osoba na istoj (neutralnoj), višoj ili nižoj društvenoj ljestvici, što se, kao otklon od neutralnog, doživljava afektivna. Klasni, vremenski, prostorni i afektivni biljeg imenima literarnih djela daju jezični elementi: a) izborom imena (Šegota, Glembaj, Batorich itd.), b) grafij­ skim, fonetskim i dijalekatnim značajkama (Mery, Latinovicz, von Reltih, An­ gelo, Pivalo itd.), c) tvorbenim modelima (lože, Petrica, Nikoletina, Pilipenda itd.), d) semantičkim značajkama (illustrissimus Batorich, badessa Antonia, pa­ stir Loda, Kerempuh, "drobina': "prepredenko" itd.) . Ogleda se tako u imenima i prezimenima osim antroponimijskog sadržaja (identifikacija likova) i etimo­ loško značenje (Pomet, Pivalo) i onaj vrlo važan sveopći (enciklopedijski) sadr­ žaj zadan uspješnom karakterizacijom lika i njegova odnosa u sustavu likova u djelu, te naše osobne predodžbe o dotičnom liku. Ta tri sadržaja koja se ak­ tualiziraju u imenima i prezimenima stvaraju u nama individualne psihološke, emocionalne i ideološke pobude po kojima smo afektivna vezani s likovima koji nisu postojali, a koji preko svojih imena i prezimena žive u nama životni­ je od mnogih drugih. Svaka epoha, pa i svako književno razdoblj e, posjeduje karakterističan re­ pertoar imena. U graničnim razdobljima uočavamo smjene i promjene reper­ toara. Tako je i u umjetničkim djelima. U imenima je sadržan duh epohe u ko­ joj su imena u uporabi i jezične značajke određenoga razdoblja i određenoga kraja. Imena se začinju u različitim socijalnim, intimnim sredinama i ostvaru­ ju se u zavičajnom idiomu. Motiv imena je izvanjezična konstanta. Izbor ime­ na je društveno-povijesna konstanta, a oblik imena je jezična stvarnost obi­ lježena prostornim, dijalekatnim značajkama i vremenskim, jezičnorazvojnim značajkama. Imena, imenski uzorci, struktura imena i imenske formule omogućuju zato la­ ko smještavanje literarnefabule u prostor i vrijeme, i obratno: pomoću imena lako raspoznajemo pro1itor i vrijeme u kojemu se ta fabula zbiva. Ime je, rekli smo, značenjski slojevito u svojim sadržajima, koji se ne ostvaruju iz jezične organizacije diskursa, već izravno vezom imena s osobom ili zemljopis­ nim objektom na koje se imena odnose. Kažemo stoga da je ime autonomno. Imena kudikamo više stimuliraju iskaz ne­ go ostale klase leksika, čija se značenja tek aktualiziraju u diskursu. Imena se, svojim kondenziranim sadržajnim porukama, očituju na tri plana: a) na leksičkom planu etimološki sadržaj (npr. Hamlet u Mrduši Donjoj), b) na onomastičkom planu. uz identifikaciju lika iskazuju sveopći, onomastički sadržaj imenovanog lika u primatelja konkretne onomastičke poruke (npr. Veli -

-

Jože), c) na asocijativnostilističkom planu afektivni sadržaj koji se tvori vezom ime­ novanog lika s nekim drugim onomastičkim (i neonomastičkim) sadržajima (npr. opera Nikola Šubić Zrinski i njezino izvođenje za nenarodnih režima). -

339

Hrvatska prezimena

Za funkcioniranje imena jedino je bitan onomastički sadržaj, ali se u lite­ rarnoj onomastici često ostvaruje i onaj leksički (Nomen est omen), a pogotovu onaj afektivni, kad je dotični lik imenovan imenom koje druge osobe, predje­ la i sl., ili je u vezi s kojim drugim leksičkim sadržaj em, te nosi tom dodatnom vezom znatni afektivni naboj, pa je takvo ime najčešće predmetom onomastič­ ke stilistike. Onomastička stilistika najprisutnija je upravo u književnim djelima. Dobri pis­ ci umiju variranjem oblika polučiti jači umjetnički dojam. U analizi imena kombiniraju se, dakle, jezične i izvanjezične metode koje se uključuju u onomastičku analizu imena. Stoga će literarna onomastika uzimati u razmatranje cjelokupnu imensku pro­ blematiku koja je sadržana u onimijskom (imenskom) fondu književnog djela. Ona promatra imena s obzirom na vrijeme i sredinu u kojima se zbiva fabula dje­ la, na jezične, dijalekatne, fonetske, tvorbene, sintaktičke i druge elemente suklad­ ne s prostorom i vremenom u kojima žive i djeluju likovi u književnom djelu. U svakom imenskom obliku održava se stav njegova nadjevatelja. Svako ime svrstava lik u određene socijalne okvire. U svakom socijalnom polju imenovanih li­ kova ocrtava se stilističko polje imena. U različitim epohama i u različitim situaci­ jama kriteriji su stilističke diferencijacije različiti, jer su i sud i ocjena o imenima

podložni tijeku vremena. Valjalo je posvetiti toj problematici ovaj oduži uvodnik. Između ovdje odabranih naslova s osobnim imenom i prezimenom probrat ćemo nekoliko likova u kojima se ogledaju onomastički sadržaji, koje smo bi­ li naveli: onaj najvažniji sveopći (enciklopedijski) koji uključuje svekoliko na­ še znanj e i emocionalni odnos u vezi s dotičnim likom. Kakav će biti taj sadržaj, ovisi o autoru koji karakterizira dotični lik, i o nama kako ga primamo. Drugi sa­ držaj je u vezi s našim znanjem o ličnosti koja je katkad piscu poslužila kao pred­ ložak: Matkovićev Heraklo, Ivaniševićeva Antiantigona, Šnajderov Kamov itd. te o našem znanju jezika kojim pisac oblikuje ime: Dedek Kajbumščak ili Matavu­ ljev Pilipenda. Postoji i onaj treći, etimološki sadržaj imena. On je zadan samim imenom. Bio je jasan u času nastanka imena i zaboravljen vezivanjem imena za određenu ličnost, kad se etimološki sadržaj promeće u osobni (onomastički). Tako ćemo u Dragojevićevu Veronikinu rupcu zaboraviti na grčko osobno ime Pherenike "po­ bjedonositeljica': jer toj Veroniki iz Palestine ime je nastalo kasnije i zapravo je ve­ ra icona = "istiniti odslik" Kristova krvava lica na rupcu te žene, otisnut na križ­ nom putu prema Kalvariji. Pokušat ćemo upravo njega otkriti i prosuditi, svaki za sebe, koliko su pisci gra­ bili s tog vrela pri izboru imena i prezimena svojih likova i koliko se ti etimološki sadržaji podudaraju s našim predodžbama o likovima koje smo nasumce izabrali iz spomenutih, posve proizvoljno navedenih naslova u uvodu.

340

Na tragu prezimenima

ANTIGONA

Glavno lice Sofoklove tragedije CV. st. pr. Krista). Mitološka biće, kći kralja Edi­ i pa Jokaste, koja unatoč službenim zabranama kralja Kreonta, po sveopćoj etici, pokapa ubijena brata, zbog čega biva živa zakopana. Značenje imena iskazuje se grčkim prijedlogom anti "umjesto': "protiv" i ime­ na g6nos "potomak'' - "izrod''. Predodžba drevnog mitološkog lika, često obrađivanog u literaturi i prije So­ fokla izblijedila je sasvim vezu s etimološkim značenjem, a sve naknadne obrade Antigonina motiva do dana današnjega u francuskoj (J. Anouilh) i u hrvatskoj li­ teraturi (D. Ivanišević) ne oslanjaju se na etimološka značenje imena, nego na So­ foklov lik. ARETEJ

Naslovna ličnost Krležine drame iz njegova posljednjeg razdoblja. Aretej je po­ vijesna ličnost: liječnik iz Kapadocije (II. stoljeće), koji je želio pomoći čovječan­ stvu suzbijajući kužne bolesti. Značenje imena Aretaios izlazi iz osnovne imenice arete "plemenitelj", "dobročinitelj". BADESSA MADRE ANTONIA

Glavno lice pripovijesti Slobodana Novaka. Više od imena autoru su važne apozicije uz ime. One obavješćuju da je Antonia opatica i da je starješina samostana (časna majka), da je riječ o primorskim samo­ stanima u kojima je razgovorni i molitveni jezik bio talijanski. Opatice prilikom ređenja zamjenjuju svoje krsno ime redovničkim, obično po kakvoj svetici. To re­ dovnička ime uvijek je u neutralnom, službenom liku bez ikakvih hipokorističnih oznaka, često ni sasvim pohrvaćeno. Uz redovnička ime nema ni prezimena. Etimološki sadržaj takva imena nema nikakva udjela, jer je sadržaj imena odre­ đen karakterom, svetošću svetca ili svetice čije se ime nasljeđuje. Antonia je žen­ ski oblik od Antonius, što je starorimska porodično ime. U kršćanstvu je proširen kultom svetog Antuna Opata (III/IV. st.). Slavi se 17. siječnja. Uz njega se vezuju mnogi poljski radovi: "Sveti Ante opat, vazml' motl'ku i poj kopat'' (početak okopa­ vanja vinograda). U nas u primorju (i drugdje po katoličkom svijetu) poznatiji je kult svetog Antuna Padovanskog (XII/XIII. st.). Želio bih istaknuti da je sve to domišljeno sadržano već u naslovu pripovijet­ ke: i mjesto zbivanja radnje, i vrijeme kad se radnja zbiva, i milje u kojem se radnja odvija, te, konačno, i glavna ličnost toga zbivanja, okarakterizirana mnogim obi­ lježjima. Golema je količina obavijesti već u naslovu umjetničkog djela zgusnuta u imenu osobe. 341

Hrvatska prezimena

BENITO FLODA VON RELTIH

Naslovna ličnost Marinkovićeve novele. Izmišljeno ime kombinacijom talijan­ skog i njemačkog imenskog inventara. Kao izmišljeno ime ono nema nikakva eti­ mološkog sadržaja, ono nije napisana sasvim u duhu njemačke pravopisne norme (završetak -ih umjesto ich), ali ima izuzetno jak onomastički sadržaj. Ime Benito podsjeća na talijanskog fašističkog vođu (duce B. Mussolini), a njemačko prezime svojim unazadnim čitanjem HrTLER Nov ADOLF vezuje se smislovno na ličnost njemačkog fašističkog firera. DEDEK KAJBUMŠČAK

Glavno lice Nazorova teksta. Izmišljeno ime. Sastavljena je od samih kajkav­ skih jezičnih obilježja: deminutivno-hipokoristički rodbinski naziv dedek s jatov­ skim izgovorom (d?d) i tipičnim kajkavskim nastavkom -ek. U osobnom prezime­ nu najmarkantnija kajkavska riječ - zamjenica kaj ("što'') i bum (prvo lice svršenog oblika prezenta glagola biti... buš... bu... bumo... ) te na kraju složeni kajkavski su­ fiks -ščak od osnovnog sufiksa -ski, koji je u izmišljenom pridjevu kajbumsk(i) (kraj) i njegovo poimeničivanje imenskim sufiksom -jak u -ščak. Takvi su toponimi npr. Medveščak "potok koji se odnosi medvedski (grad)': prezime Polonjščak "čovjek iz Polonja" ili Pantovščak "predio koji je pripadao Pan­ teleju': "pantovski predio" itd. Kajbumščak je dakle "djed iz kajbumskog (kajkav­ skog) kraja''. DoN QUIJOTE DE LA MANCHA

Naslovna lice Cervantesova (1547-1616) romana, vitez tužnoga lika, sanjar i zanesenjak bez razumijevanja za stvarni život. Jedna od najslavnijih literarnih lič­ nosti, obrađivana i u drugim umjetnostima. Značenje je titule don (od latinski dominus) "gospodin': a značenje imena Qui­ jot jest "fantast': "zanesenjak''. Mancha je pokrajina u srednjoj Španjolskoj, pa on upravo nosi etnički pridjevak kao Leonardo da Vinci, Jeanne d'Arc, Grgur Ninski, Juraj Dalmatinac ili Petar Zrinski. Đon Quijoteov antipod je Sancho, od latinski sanctus "svet': "nedužan'' (usp. talijanski imena i prezimena: Santo, Sante, Santulo; naše adaptirano Šanto i ŠANTIĆ; hrvatsko ime Svetin, Sveto, prezime SvETIĆ itd.), dok Panza znači "trbuh': a prezime je nadimačkog postanja "onaj koji ima izbo­ čen trbuh': "drobonja''. Takav se motiv imena sladokusnih slugu uklapa u širi re­ nesansni kontekst (npr. Rabelaisovi Gargantua i Pantagruel). FAUST

Naslovna lice Goetheove (1749-1832) drame. Faust je povijesna ličnost. Bio je vrač, pustolov. Ismijavali su ga kao hvastavca, sajmenog čarobnjaka, zazivača du-

342

Na tragu prezimenima

hova. Legenda o njemu splela se u XVI. st. i bila često literarno obrađivana. Iako je, dakle, Goetheov Faust imao predložak u legendnoj osobi, nije sasvim utrnuta veza s rimskim kognomenom (nadimkom) u Kornelijevaca, a potječe od latinsko­ ga pridjeva faustus "plemenit'', "srećonosni''. GLORIJA

Naslovna uloga u Marinkovićevoj drami. Glavna junakinja ima tri osobna ime­ na, koja se u drami nadahnuto isprepleću: obiteljsko ime Jagoda, narodno ime na­ djenuto od majke, vrlo omiljeno i tipično djevojačko ime; cirkusko ime Glorija "slava'', omiljeno ime cirkuskih i filmskih diva (Glorija Swanson, Gloria Davy itd.) i redovničko, pokorničko ime Magdalena ("žena iz Magdale") uz sav koloplet ono­ mastičkog sadržaja vezan za taj novozavjetni lik. Manipulirana cirkuskom mašinerijom pod svodom crkve i cirkuskog šatora, na oltaru i na trapezu, postaje za druge sve manje Jagoda, a sve više Glorija i Mag­ dalena. Ni jedno od ta dva imena ne treba vezivati uz njihove etimologije, već s atributima "filma'' i "cirkusa'' uz ime Glorija, odnosno "pokornica'', "pokajnica'', ko­ ji se pridodaju "grešnici" Magdaleni. GORDANA

Naslovno lice Zagorkina romana. Ime je vrlo rašireno u Makedoniji, a u nas tek u novije vrijeme, zahvaljujući upravo Zagorkinoj Gordani. Neki to ime dovode u vezu s grčkim imenom Gordiak6s. Ja smatram da je to naša južnoslavenska tvore­ nica, naše tzv. željeno ime, koje se daje djetetu da bi imao sadržaj izražen u imenu. Gordana bi morala biti gorda, ponosna. GOSPOĐA SABINA

Naslovna ličnost Kumičićeva romana. Ime se izvodi od etimona Sabinius ("Sa­ binjanin"). Sabini su pripadali starovjeko.rn ratničkom plemenu u središnjem dije­ lu Apeninskog poluotoka. Sabina se širila kršćanstvom kao svetačko ime ranokrš­ ćanske (rimske) mučenice. U Njemačkoj i Francuskoj došlo je u modu sredinom XIX. stoljeća. S drugim literarnim idejama s kraja XIX. stoljeća (naturalizam, npr.) Kumičić je vjerojatno uzeo i ime Sabina, koje se, međutim, u nas nije proširilo. HAMLET

Naslovna ličnost Shakespeareoveove (1564-1616) tragedije. Zacijelo jedna od najpoznatijih literarnih ličnosti. Biblioteke su napisane o tom liku, tom lucidnom umu, melankoliku, tom strastveniku i kolebljivcu... jednom riječju neobuhvatljivu liku. Ime potječe od starogermanske imenice ham, heim "dom'', "domovnik''. Mis­ lim da je ta etimološka veza s imenom Hamlet sasvim prekinuta. Naime, Hamlet

343

Hrvatska prezimena

je sačuvan u drevnim skandinavskim legendama, koje su do Shakespearea (i posli­ je Shakespearea do u nas i u naše vrijeme - I. Brešan) bile često literarno obrađiva­ ne. No pravi onomastički sadržaj imena Hamlet dao je W Shakespeare g. 160 1 . HERAKLO

Naslovna uloga Matkovićeve drame. Ime potječe od grčkog imena Herakles, a sastavljeno je od imena (boginje) Here i pridjeva kle6s sa značenjem "slavan': Tu mitološku ličnost začela je lijepa Alkmena sa Zeusom dok joj je muž bio odsutan. Heraklo je postao simbolom nadljudske snage i bio motivom umjetničkih obra­ da, osobito u književnosti (Sofoklo, Euripid, Ovidije, Vergilije itd.) te u kiparstvu i slikarstvu. Poznat je toponim Heraklovi stupovi, starogrčko ime za Gibraltar, gdje je pre­ stajao antički svijet. JANKO BORISLAVICH

Naslov i ime glavnog lica pripovijesti K. Š. Gjalskog. Osobno ime fan + -ko hi­ pokoristični je oblik imena Johannes (Ivan), a prezime je sastavljeno od dvočlanog osobnog imena Borislav sa značenjem "onaj koji se bori za slavu", "onaj koji traži slavu''. Na slavenska dvosložna imena redovito dolazi prezimenski sufiks -ić, a ne -ović/-ević. Ovdje je on dan u stranoj grafij i. JUDITA

Naslovna ličnost Marulićeva ( 1 450- 1 5 24) poznatog spjeva "u versih hrvacki slo­ žena': To je biblijsko ime. Izvodi se iz hebrejskog yehudith i znači "žena iz Judeje'; "Judejka'; tj. "obraniteljica Judeje': Biblijska su se imena različito prilagođivala u po­ jedinim jezicima. Tako Judita u engleskom glasi Judith, u francuskom Judith, u tali­ janskom Giuditta. U nas je došla vjerojatno učenim putem, kao osobno ime Juda, to­ ponim Judeja, koji su u etimološkoj vezi. U početku su izravno iz latinskog preuzeta imena i riječi s takvom postavom glasova (npr. judaeus, jejunium) glasile Židov (pre­ zime ŽmovEc), žežin "post pred blagdanom'; "uočidne': Motiv Judite koja zavodi pa ubija neprijateljskog vojskovođu Holoferna obrađivan je mnogo u različitim umjet­ nostima. Teško je reći koliko je pod tim utjecajem poljička legenda (gotovo na pred­ građu Marulićeva Splita) o Mili Gojsalića (i spašavanje kneževine od Turaka), koja je obrađena u opernoj umjetnosti (J. Gotovac), u kiparstvu (I. Meštrović) i drugdje. KAMOV

-

smrtopis

Naslovni lik drame Slobodana Šnajdera. Riječ je o osobnom imenu, a ne patro­ nimnom prezimenu, kako pokazuje crtica u naslovu (Kamov, to je smrtopis, od­ nosno smrtopis na Kamovljev način, a ne Kamovljev smrtopis). Uporište imenu 344

Na tragu prezimenima

Kamov u Šnajderovoj drami ne valja tražiti u etimologiji imena Kamov, već u tra­ gičnoj ličnosti hrvatskog književnika Janka Polića KAMOVA (1886-1910), dvade­ setčetverogodišnjeg pisca Tragedije mozgova, Isušene kaljuže i Psovke, te uklete lič­ nosti u kojoj je inkarnirana anabaza hrvatskog intelektualca onoga vremena. Pridjevak Kamov, koji Janko Polić uzima kao dio svojega prezimena odgova­ ra biblijskom Hamu ili Kamu, jednom od trojice Noinih sinova, koji je ismijavao očevu golotinju, umjesto da je prekrije kao njegova braća Sem i Jafet. Zbog toga ga je otac prokleo i on to prokletstvo nosi kroz povijest. Naš rano, negdje u Španjol­ skoj 1910. godine preminuli književnik uzima patronim Kamov za svoje prezime kao predodžbu ukletosti. Tako je u J. Polića izravni, a u Slobodana Šnajdera po­ sredni sadržaj KAMOVA. Zadržimo se, radi jezičnih kurioziteta, još malo na toj biblijskoj braći. Kam ili Ham smatra se praocem afričkih naroda. Odatle naziv hamitski jezici za one ko­ jima govore Berberi, Kopti, stari Egipćani... (tada se znalo samo za sjevernu Afri­ ku). Sem je praotac semitskih naroda, zbog toga je do danas sačuvan termin semit­ skijezici: babilonski, asirski, starohebrejski, fenički, armenski, neki etiopski jezici i arapski, a Jafet je praotac Indoeuropljana i indoeuropskih jezika, kojima pripadaju gotovo svi europski jezici i mnogi jezici jugozapadne Azije. LEDA

Naslovno lice Krležine drame iz ciklusa o Glembajevima. Grčko mitsko ime. Nosila ga je žena spartanskog cara Tindareja, koja je svojom ljepotom očarala bo­ ga Zeusa. Smatra se da je ime iz likijskog jezika, na kojemu leda znači "žena': Izvan literature u nas se to ime nije uvriježilo. LELIJA

Djevojački lik u ranim Tadijanovićevim pjesmama. Tako se zove liljan (Laeli­ um) u kraju oko pjesnikova Rastušja (moj je podatak iz Brodskog Varoša). Taj bi­ jeli, mirišljavi, proljetni cvijet simbol nevinosti, nježnosti, mladosti, djevojačke jed­ rine ... sabija toliko sadržaja u zavičajno ime.

"Srce je moje skršeno, a tebi je ime Lelija." ODISEJ

Glavno lice Homerove Odiseje. Mitska ličnost. Borac pod Trojom, lutalac, zavo­ đen od nimfa, gonjen od Posejdona, dugo godina čekan od vjerne Penelope. Zbog sličnog starog imena otoka Melita za naš Mljet i Malte u nas se vjerovalo (i pisalo) da je Odisej bio našao svoje utočište na Mljetu. (Mljećani su tek sada iskoristili tu legen­ du i najnovijem hotelu u Pomeni nadjenuli ime "Odisej".) Grčko Odysseas vjerojat­ no je u vezi s glagolom odyssomai "razjariti se", "rasrditi se': Latinski je oblik Ulixes. Dogodovštine iz Odisejeva lutanja bile su često motivom umjetničkih obrada. 345

Hrvatska prezimena

OLGA i LINA

Naslovna lica Kumičićeva romana. Ime Olga ima predložak u skandinavskom imenu Heilga, od čega je njemačko ime Helga. U osnovi je zapravo imenica heila sa značenjem "sveta'', "svetica': Olga i Oleg istog su podrijetla i oba vrlo frekventna u Rusiji. U nas se to ime proširilo tek u novije vrijeme. Nema ni jednog primjera da je ime postalo osnovom za koje naše prezime. Lina je osamostaljen drugi dio imena od Angelina, Malina, Mirandolina i naj­ češće od Karolina ( = Dragica). Smatramo ga, dakle, hipokoristikom od onih žen­ skih imena koja završavaju na -lina. Mondeno ime. OsMAN

Glavno lice spjeva I. Gundulića (1589?-1638). Gundulićev Osman je povijesna ličnost. Bio je turski sultan (1604-1622), Gundulićev suvremenik, kojega su voj­ sku Poljaci potukli u boju kod Hoćima (1621). Ime potječe od arapskoga Utmiin "mlada zmija'; "dropljino mladunče" i dava­ lo se djeci kao zaštitno ime. To se ime širilo islamom od samog početka. Nosio ga je Muhamedov zet, tre­ ći kalif (Muhamedov nasljednik), ubijen 556. To ime nosio je također Osman I. (1254-1326, osnivač turske države i njezin prvi sultan). Po njemu se prozvalo Osmanlijska Carstvo, a Turci Osmanlije. Nije to prvi put da se po jednoj osobi pro­ zove država, grad, narod. Po Judi je nazvana fudeja i Židovi (judeus), Roma, juna­ kinja, odabire mjesto za grad koji se zove Roma (Rim), Aleksandrija dobiva ime po Aleksandru Makedonskom, a Bucefalija po njegovu plahovitu konju Bucefalu, Antenor iz (Am)brachije naseljuje, navodno, Brač, a kasnije sa svojim (V)enetima osniva i Veneciju, Amerika je nazvana po istraživaču Amerigu Vespucciju (14511512). Poznata je legenda o slavenskoj braći Čehu, Lehu i Mehu, osnivačima triju slavenskih naroda (Čeha, Poljaka, Rusa) ... Vratimo se Gunduliću, koji je u nas umjetnički ovjekovječio to islamsko ime, i navedimo kako je on, uz taj spjev, napisao i mnoge pastorale s osobnim imenima u naslovu: Galatea, Dijana, Armida, Prozerpina ugrabljena, Cerera, Kleopatra, Ari­ jadna, Adona i kasnije Dubravka... Pokazuje se još jednom kako je u imenu najsažetiji sadržaj, koji bi inače često trebalo objašnjavati na desetak stranica. Zbog toga se u naslovu često nalazi ime kao bitna i zbijena obavijest o djelu. PASTIR LODA

Glavno lice istoimenog Nazorova romana. Vladimir Nazor povijest zavičajnog otoka Brača. U početku je imao ime Brah jer je stigao iz grčke Abrachije donijevši na otok lo­ zu, maslinu i cvrčka. Kasnije je, za dugovjeke mletačke okupacije, taj satir bivao

U tom liku prikazao je

346

Na tragu prezimenima

izrabljivan, ponižavan, progonjen. Uvijek bez imena i bez prezimena, isključen iz društva i nepriznat od moćnika. Krštenjem se želi približiti ljudima. Tada mu nadijevaju neuobičajeno ime Lodoviko. Takva neuobičajena imena na primorju nadijevali su svećenici nezakonitoj djeci i onoj ostavljenoj po nahodištima. Ne­ uobičajeno, nametnuto ime takvoj djeci značilo je za sav život biljeg društvene izopćenosti. U Dalmatinskoj zagori takvo ime dobiva prvorođeno dijete još ne­ vjenčanih roditelja. To se događalo kad momak "umakne" djevojku. Dijete se mo­ glo roditi i nakon vjenčanja, ali bi ga dostigla kazna zbog roditeljskoga "grijeha" (M. Šimundić). Upravo Lodoviko, starogermansko ime sa značenjem "ratobor': bilo je u toj mediteranskoj sredini takvo "izopćavajuće" ime. Zato ga je njegov hr­ vatski puk suobličio svojem hipokorističnom modelu i prozvao Lodom, pastirom toga stočarskog otoka. Zanimljiva je karakterizacija toga Lode, koju Vladimir Nazor u romanu pripisuje Marku Maruliću, a sadržana je u njegovoj poslanici Petru Hektoroviću:

Pitaš me ča je on: Hrviit, Latin, ol Grk? - Petre, sve to je on. Kad mu je igrat, gerškoga je Pana sin, Kad trpi je Hrviit, kad laže je Latfn. I on je na tlu tem postal ča mi smo svi. U tilu se i njem smišale duše tri. Rekao bih kako je u tim stihovima izložena, suvremeno shvaćena, hrvatska etnogeneza. PERUN

Naslov pjesme V. Nazora. Perun je vrhovno slavensko božanstvo na oskudnom "slavenskom Olimpu''. Bog groma, plodnosti i dažda. Čini se da je štovan prilič­ no dugo u nas, upravo na toj najjužnijoj slavenskoj periferiji. Tragove toga štova­ nja nalazimo u imenima istaknutih brda (gdje stoluju gromovi) Peruniću i Perunu u Poljicima, gdje se inače dugo čuvalo slavensko običajno pravo kodificirano u ču­ venom Poljičkom statutu, u imenu brda Perun na Učki i brda između Kraljeve Su­ tiske i Vareša u Bosni, brda u Makedoniji, u imenu vrela ispod planine Ozrena, u magijskoj moći biljke perunike (koju zovu i bogiša), u mnogim brdima nazvanim po svetom Iliji Gromovniku (Sutilija i Sutulija), u kojeg se kršćanskog sveca pro­ metnuo kult poganskog vrhovnog boga gromovnika. Bogovi gromovnici bili su Zeus u Grka, Jupiter u Rimljana, Donner ( = grom) u Germana. Usp. Donnerstag za četvrtak i štovanje četvrtka koji čuva usjeve od nevremena u našem puku. Ime nije sasvim etimološki jasno. Neki etimolozi (Briikner) dovode to baltosla­ vensko božanstvo u vezu s litavskom imenicom perkunas što znači "dub': "hrast''. Perunu je doista posvećen hrast, koji se u Slavena smatra kultnim drvom. U spo­ menutim Poljicima dugo se čuvao običaj biranja kneza pod hrastom. Tragovi tak­ va vijećanja čuvali su se na Braču i drugdje.

347

Hrvatska prezimena

PETRICA KEREMPUH

Lik Krležinih Balada Petrice Kerempuha. U starijim potvrdama pojavljuje se apelativ koji dobiva funkciju prezimena kao kerepuh, kerapuh i znači "drobo", "dro­ bina: "iznutrica': O toj se etimologiji mnogo pisalo. Najvjerojatnije potječe iz ma­ đarskog kerep "snažan i glomazan čovjek" i našeg nastavka -uh, koji nalazimo u konjuh, pastuh, potepuh, trbuh itd. Čini mi se da ta etimologija nije prisutna u Kr­ ležinu Kerempuhu (nazalni m umeće se često ispred usnenih p i b - usp. Dumbo­ vić, Sumpetar, glumbok i sl.). Taj domišljat, prepreden lik živi u pučkim legendama poodavno. Knjigu o Pe­ trici Kerempuhu napisao je gotovo stoljeće prije Krleže Jakov Lovrenčić ( 1 7871 842). Zove se Petrica Kerempuh iliti čini i življenje človeka prokšenoga, a nastala je kao loša prerada njemačke pučke legende o Tillu Eulenspiegelu. PILIPENDA

Naslov i lik Matavuljeve pripovijetke. Iz oblika toga imena zapažamo da je ime uzeto iz štokavskog dijela Zagore koja nema suglasnikafveć ga zamj enj uje sap. On dje se ime Filip (od grčkih imenicaphilos "prijatelj" i hippos "konj': pa je Philipp "pri­ jatelj konja'') izgovara Pilip. Odatle prezimena PILIPIĆ, gdjekad i Pruć. Uočavamo također uz osnovno ime augmentativni sufiks -enda, koji dodan imenima i nazi­ vima osoba u tim dinarskim krajevima često ima umiljato (hipokoristično) znače­ nje. Gdje bi koji put kajkavac rado upotrijebio dva hipokoristična sufiksa: Lojziček, Kovačiček, mamičica i sl., oni će reći: Ivanda, Lukenda, matetina s približno istim afektivnim nabojem. Taj tip afektivnih imena sa sufiksima -etina Nikoletina, -deka Jovandeka, -ina Jurina, -dura Milandura itd. tipičan je dinarski tip imena s opisa­ nim značenjem. Pojavljuje se negdje od Neretve i proteže se prema sjeverozapadu. Lička imena Jakovina i ]osina (iz kazališnih djela Pere Budaka) glasila bi u primor­ ju Jakica ili Bepino, a u kajkavskom kraju Jakec i Pepek. I taj regionalno-zemljopisni utjecaj na oblik, i preko oblika na afektivnost imena gotovo je neprimijećen i sasvim neobrađen u našoj onomastici. Neki u tom tipu "augmentativnog" imena vide na tom području gdje su živjeli Illyri proprie dicti (Iliri u pravom smislu riječi) prežitke supstratnog, ilirskog jezičnog utjecaja, a ja držim da valja misliti na vlaški utjecaj. Bolji poznavatelji jezika prepoznali bi i po akcentu Lukenda, Ivanda, Pilipenda, Nikoletina... da je riječ o imenima i prezimenima iz dinarskog kraja. Istarski polu­ čakavizirani "Vlahi" donijeli su u XVI. i XVII. stoljeću u čakavsku Istru punu de­ minutiva (mići krovi'ći, dolči'ći, noni'ći, Tonici... ) mnogo augmentativnih imena me­ liorativna značenja, kakva primjerice nose dva istarska šaljiva lika Juri'na i Frani'na, i od sličnih imena i nadimaka tvorena su mnoga prezimena takva onomastičkog sadržaja: BLAŽINA, JAKOVINIĆ, JURINA, JuRLINA, KozMINA, GAĆINA, HoLJEVINA, JuRDANA, ČumNA, KosTADINA, NrKOLINA, VučrnA, Vučrnrć itd. Jednako se tako može u imenima Ti'ba, Cvi'ka, Mi'ća, Mi'ka... , naglašenim brzim akcentom, u Kočićevim djelima (na kojima autor inzistira kao na važnim obiljež348

Na tragu prezimenima

jima) prepoznati ekspresivnost, hipokorističnost i dijalekatna obilježenost imena. Uostalom, i samo autorovo prezime Kočrć nastalo je od takva obilježena hipoko­ ristika Koča (ne: Koča) od temeljnog imena Konstantin. Ovdje, dakle, za onomastičko-stilsku analizu nije bitna etimološka obavijest, koliko drugi jezični (dijalekatni) sadržaji koji se inače ogledaju gotovo u svakom imenu i svakom prezimenu. RUDICA

Lik i naslov Šimunovićeve pripovijetke. Jedan od mnogih Šimunovićevih likova koji nose tešku kob što je u njima i izvan njih, uvjetovana surovošću prirode i živo­ ta: Sara (u Dugi), Muljika, Rudica. Ime Rudica vjerojatno je motivirano rudastom ( == kovrčavom) kosom. No meni se neodoljivo nameće veza s ukletom (i)Rudicom, koja se pojavljuje s olujom kao predznak grada i drugih prirodnih nepogoda, pa je ljudi zaklinju: "Biži, biži Rudica,/mater ti je Poganica/od Boga prokleta ..." Ta legenda živi u kraju gdje je nastala Šimunovićeva Rudica. TONKO JANKIN

Ime glavnog lika iz novele Prah Ranka Marinkovića. Ime i prezime odaju biljeg njihova primorskog razmještaja. Katkad se iskorištavanjem grafij e imena mogu postići izvanredni umjetnički efekti. U toj psihološkoj prozi s asocijativno-grotesknim i psihološko-analitičkim razmišljanjima autor ulazi u psihu platonski zaljubljenog starog mladića Tonka u času kad promatra rukopis pisma svoje Ane, koja ga je napustila, i to odmah na početku pripovijetke.

''Ah, poznaje ga, poznaje ga! To je ono oblo, pravilno n kao krila galeba. Na nju je upozoravao neka ga ne piše u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije Jaukiu, Ja­ panac. On je Jankin, Tonko plemeniti Jankin, a ne neki tamo Touko Jau-kiu, Kiu-šiu, Šiu-micu, zavojevač kineske pokrajine Vrag-si-ga-znao! Na ovom ovdje n ima neki akcent, neki mig, nešto rečeno, a neizgovoreno. Oh, n, n, kakve uspomene!" Anu, neokaljano biće svoje platonske ljubavi, Tonko opisuje atributima bjeline: "Bila je bijela Ana. Bijela gospa od snijega, od šećera, od oblaka, bijela od tlapnja, od iluzija, od njegove bijele pobožne ljubavi. A onda ste se odjednom istopili, gospo, pred mojim očima. Ostala su samo bije­ la mjesta, bijele praznine, bijele, lepršave uspomene što domahuju iz daljine bijelim rupčićima odlaska." Nije li to onomatopeja bojom, krcata sadržajima koji se zbijaju u ime i daju imenu uz onomastički i onaj estetski, umjetnički sadržaj?!

349

Posuđena pjesma

lvan Golub KALNOVEČKI RAZGOVORI

Vugorek Goli1b6v žeplenkiir Zvonar6v Bogek Matl'čin Baždiir Mikli'čev Ogulfnka Vuckujfna Ml'ter šokčev Regeciir Živk6v Sariipa Belobfkov Šfntar Krnjiik6v Košut Birušev Kapelan Karlovčanov Katalenka Golubava Čurči'ja Krnjiik6v Futula Pel'čev Cvetnačl'ca Mikličeva Laprčec Vuckujin Bata Karlovčan6v Kukana Zvonar6v Sanđelic Kirinčev Smolek Legradl'čev Žl'šta Jančl'jev Šure Franjl'čev Cucl'ca Zvonar6v Zajec Marenin Prcak Datančev Tancar Koviičev Bukvan Rabadžl'jev Plevak Matl'čin Tockl'na Datančev 350

Na tragu prezimenima

Čipkl'na Đak6včev Truskva Rabadžl'jev Kardinal Lackovl'čev Čuča F6sin Cimbulaš Rabadžl'jev Japatekarl'ca Lackovl'čeva Palasak Jančl'jev Šetr6flin Kal'čev Madr6l Rabadžl'jev Apoštolina Mikličeva Pavana Sobotin Kanjurl'c Karlovčanov Lantrnja Kucelov Brođ6la Sobotin Žemlarfna Mikličeva Garava Golubfčev Savonja Markov Baraba Bazijančev Krščan Rog6zov Talijan Mikll'čev Šundurl'ka Lackovl'čeva Frater Matl'čin Cajgar Mikaciničev Cl'gan Birušev Gazdl'ca Matl'čin Jančijevka Živkova Pivar Čošl'čev Talentuv Kovačev Poprčko Barl'čev B6žakravl'ca Aurova Čočkara Matl'čin Limenjaš Rdbadžl'jev Kapetan Lackovl'čev Kogor Jankovl'čev Puž6k Lugarov Madl'na Sobotin Čfpe Rog6zov Vrcator Aurov štandarfna Golubičeva Kapucin Lackovl'čev Klapena Jankovl'čev Smotus Kal'čev Popevač Golub6v r a zg o v a raj u s e . 351

Hrvatska prezimena

Bila je to nezaboravna noć koju sam proveo sa slušalicama na uškama, s pje­ smama te divne zbirke Kalnovečkih razgovora pred sobom. Uživao sam u snimci izvornog čitanja tih kajkavskih stihova i bilježio naglaske kako ti pjesnički dragulji ne bi ostali libreta bez glazbe. Kako bi komugod, kad nas ne bude, a dijalekti svrnu u mijenu, bio podaren jednak doživljaj te izuzetne poezije. Naši dijalekatni pjesnici i njihovi izdavači zaboravljaju da je dijalekt "govoreni" jezik, da su u njemu najvažnije upravo vrednote govornoga jezika. Njih valja zabi­ lježiti, pogotovu kad je o poetskom izrazu riječ. Među probranim darovima koji su uručeni Svetom Ocu za posjeta Hrvatskoj 1 994. našla se, s pravom, knjiga poezije prof. Ivana Goluba Čovjek od zemlje/I.: uo­ mo di terra (Milano, 1 994). Ovaj papa pjesnik sigurno je po njoj dugo nosio jedan od divnih doživljaja iz Hrvatske. Posudio sam ovu uvodnu pjesmu s imenima, prezimenima i priimcima koji ni­ su puki i suhi administrativni popis nego prave pučke i pjesničke kreacije u kojima su zbijeni bogati sadržaji ovoga priprostog podravskog svijeta koji upravo po tim imenima postaje blizak, drag, tvoj. Kao ta poezija. Učinilo mi se kako je svako ime jedna pjesma, jedna slika. lvan Lacković Croa­ ta rastao je s tim ljudima i, ponesen tom poezijom imena, crtao ih je s posebnim nervom. Zazvučala ta onomastička tema posebnim akordima u ovoj podravskoj sona­ ti. Nanizale se sudbine utisnute u ta imena do posljednjeg stiha, do smiraja u jedi­ nom glagolu na kraju:

r a zg o v a r aj u

s e .

Nije li to opet neki drugi početak, neko neprekinuto trajanje, neki ravelovski bolero "kalnovečkih razgovora''? Previše doživljaja za jednu pjesmu!

352

ZRENJE I SUDBINA HRVATSKIH PREZIMENA

Društveni aspekt onomastičkih istraživanja u Hrvatskoj

O. Suvremeni postulat onomastičkih istraživanja oslanja se na društvenu uvjetovanost imena i njegovo funkcioniranje u jeziku i društvu pri prijenosu ono­ mastičke poruke. Takva proučavanja u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. Na današnjem hrvatskom području obitavali su mnogi narodi, govorili se raz­ ličiti jezici, preslojavali se raznovrsni spomenici materijalnog i duhovnog života i ukrštavale se raznorodne kulture. Svjedočanstva tih utjecaja, jezičnih i društvenih, pohranjena su u zemljopisnim i osobnim imenima (onimima). Onimi - u izrazu lingvistički, a u sadržaju sociolingvistički znakovi - naj1. stariji su i vrlo pouzdani podatci jezika iz drevnašnjih vremena kad drugih jezič­ nih spomenika nije bilo. Velik dio tih potvrda nalazi se u grčkim, latinskim, dal­ matskim, mađarskim, turskim, njemačkim diplomatskim i drugim ispravama, djelomično neproučenim, 1 pa su stoga mnogi onimi još neotkriveni, premda su često prve povrde hrvatskog jezika. Ta imena nose neprocjenjive jezične i socio­ loške obavijesti vrlo važne i za hrvatski jezik i za jezike s kojima su Hrvati bili u izravnom doticaju. Imena se izgovaraju i zapisuju pojedinačno, nose onomastičku obavijest izvan konteksta u kojem se javljaju, izlučuju i razlučuju objekte na koje se odnose pojedinačno, kao jedinke, iz klase objekata iste vrste, i to ne leksičkim zna­ čenjem nego zvukovnom postavom svojega lika. Zbog toga se imena zapisuju ka­ ko se čuju, prenose se iz koljena na koljeno fonijski, na njih ne utječe pisarska tra­ dicija, koja je, uostalom, redovito u zaostatku za jezičnim razvitkom. Leksički sadržaj i motiv nastanka imena uvijek su društveno uvjetovani, eti­ mološki i u motiviranom poticaju jasni. Uvijek je svjesno valjalo odabrati objekat, ocijeniti njegove značajke i status, valjalo je, dakle, znati čemu, kako i zbog čega dati ime. Ti prvobitni sadržaji na etimološkoj granici riječi i na proprijalnoj gra­ nici, konzervirani u imenima, izražavaju ondašnji svjetonazor puka koji je ime­ na davao, pa imena, koliko god karakterizirali objekte, karakteriziraju i njihove imenovatelje. 1

Mnogo je još neizdanih diplomatičkih isprava, notarskih spisa, turskih deftera, povijesnih rječnika itd. u kojima se nalazi vrijedna onomastička građa.

355

Hrvatska prezimena

U tome je njihovo golemo povijesno, sociološko i sociolingvističko značenje. Korijeni sociolingvističkog objašnjavanja imena zamjetljivi su u hrvatskoj ono­ mastici već krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, i to u Pavla Rittera Vitezo­ vića ( 1 652- 1 7 1 3 ), specijalno u djelu Lexicon nominum proprium etfestorum apud Illyricos celebrorum. Vitezović je u to djelo unosio imena živa narodnoga govora, onako kako se imena upotrebljavaju u društvenom općenju u različitim socijalnim sredinama i s obzirom na osobu, njezinu dob, rodbinstvo, bračnu i drugu krvnu, emocionalnu ili uopće društvenu povezanost s korisnikom imena, kako je to po­ kazao dr. V. Putanec.2 Rijetki su u Hrvata tako zapažali, bilježili i tumačili bogatstvo imenskih pre­ oblika kako je to radio Vitezović prije tri puna stoljeća. Tumačeći tako osobno ime Agata, on zna i luči jezičnostilistički naboj, hipo­ koristični lik uvjetovan društvenom potrebom i dijalektom sredine koja ga upo­ trebljava (Jagica) inačice pridjevskih likova (Jagin, Jagičin), akcenatske dvojakosti (Jagin, Jagin), metronimike (Jagić, Jagić, Jagičić), oblik za suprugu prema mužev­ ljevu prezimenu (Jagićka) i prema očevom prezimenu (Jagićeva). On je razumio značenjsko-tvorbenu strukturu imena uvjetovanu društvenim faktorima i obliko­ vanu u govornoj (dijalekatnoj) sredini po jezičnim zakonitostima sredine i zahtje­ vima dotičnog imenskog sustava s obzirom na društvo (stalež, klasu, vjeru) i s obzirom na jezik (domaća, strana imena, imena jezično miješanih kolektiva; stan­ dardna, supstandardna imena). Uočava tako Vitezović kako su imena poseban leksički podsustav, koji nosi di­ jalekatna, sociološka i nacionalna obilježja, kako od društvenog kolektiva i njego­ va jezika na tom stupnju razvitka ovisi oblik imena, kako se dijalekatne (Antuni Janton), akcenatske (Jagić/Jagić),- sociološke, dobne i druge razlike očituju u ime­ nima kao njihovo bitno razlikovno obilježje u prijenosu onomastičke poruke. Ta Vitezovićeva spoznaja od prije 300 godina ostala je bez ikakva odjeka. Njegov je rječnik još uvijek neizdan. Stavovi kakvi su onda Vitezoviću bili jasni, prisutni su u suvremenoj onomastičkoj teoriji pri proučavanju onomastičkog značenja (denota­ cije) u vlastitih imena, koje je zadano imenovanim objektom, a sadržano je u mo­ tivu imenovanja i u društvenoj funkciji imena. 2. Drugo razdoblje vezano za onomastička istraživanja u Hrvatskoj započelo je upravo prije sto godina. Došao je tada do izražaja odrješit stav Đure Daničića u Ogledima za veliki Akademijin rječnik ( 1 878). U njimaje napisao: "Imena vlasti­ ta, ljudska, mjesna imena brdima, rijekama ne mogu se izostaviti iz Rječnika za to što nijesu ničim manje važna od drugih kojih mu drago riječi, da pače, mnoga su za poznavanje jezika bescjeno blago:' Akademijin rječnik, to najveće leksikograf­ sko djelo u slavistici, jedno je od rijetkih leksikografskih djela koje je ravnopravno 2

Vidi podrobnije u radu V. Putanec, Pavao Vitezović (1652-1 713) kao onomastičar, I. Antroponimija u Lexicon latinoillyricum, Rasprave Instituta za jezik JAZU, I, 1968, str. 45-88.

356

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

donosilo i obrađivalo vlastita imena. Taj rječnik je naša (i slavenska) najveća po­ klada vlastitih imena. Na takav stav Daničićev utjecala su dva-tri desetljeća ranije tiskana funda­ mentalna djela Franje Miklošiča (Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen, 1860. i Die slavischen Ortsnamen aus Appellativen, 1 872-1 874), koja su zaglavni kameni slavenske onomastike. U hrvatskoj onomastici, zbog svrnuća u proučava­ nju imena na teren supstratne onomastike, nisu izvršila golem utjecaj izvan Aka­ demijina rječnika i na njegova dugogodišnjeg obrađivača Tomu Maretića ( 1 8941 938), inače znamenitoga poslenika na hrvatskoj i srpskoj antroponimiji. Njegova rasprava O narodnim imenima u Hrvata i Srba (Rad JAZU, 8 1 , 82, 1 886) ni do da­ nas nije izgubila na vrijednosti. To razdoblje koje će vrhunac doživjeti u radovima prof. Petra Skoka imalo je obilježje mladogramatičarske škole. Provodili su prije svega analizu jezičnog izraza i tumačili promjene u njemu djelovanjem "beziznimnih" glasovnih zakona. Istraživala se etimologija imena (uvijek je to bila etimologija imenske osnove) i formalna apelativna, a ne imenska tvorba. I tu nije bilo mnogo specijalno onomastičkog. Mnogi lingvisti po usmje­ renju mladogramatičari, a po naobrazbi neslavisti, obrađivali su prije svega sup­ stratnu, neslavensku građu, osobito romansku i grčku, gdje je etimologija (zbog poznatosti latinskog i grčkog) omogućivala prilično vjerno iznalaženje etimološ­ kog podrijetla osnova sadržanih u imenima. Takva istraživanja imaju malo zajed­ ničkog s onomastičkim istraživanja. U analizi onima (vlastitih imena) ne polazi se od njihove društvene motiviranosti, od socioloških obilježja koja ime nosi i koja dobiva u društvenoj komunikaciji, ne obaziru se na njihov onimijski sadržaj, na splet paradigmatskih i sintagmatskih odnosa kojima je ime kao sociolingvistički znak definirano i uvršteno u imenski sustav. Ne uzimaju oni ime kao slitinu leksič­ kog i tvorbenog morfema. Ime im je jezični podatak, kao i apelativ, i u njemu sup­ stitucijskom fonetikom istražuju promjene koje su nastajale dugovjekim prožima­ njem jezika u kontaktu. Dijalektologija je onomastičkim podat�ima prilazila također utilitarno. Uosta­ lom, golem broj onomastičkih radova pisali su upravo dijalektolozi. 3. Paralelno s tim i takvim radom etnolozi (M. Pilar, N. Nodilo), geografi (J. Modestin, I. Rubić), povjesničari (Đ. Sabo, J. Ćuk) uočavaju da onimi nose i druge poruke. Slična istraživanja bez lingvističke podloge i metodologije nuž­ no su završavala u onomastičkom naturalizmu, u vulgarizaciji onomastike, kao i ona lingvistička istraživanja koja su iz sumnjivih supstratnih relikata nače­ lom obscurum per obscurius stvarala nevjerojatne zaključke i vodila u onoma­ stičku fantastiku ili u anegdotiku. K tome su najistaknutiji slavisti Aleksandar Belić (a donekle i Stjepan Ivšić) omalovažavali onomastiku i gotovo sprečava­ li njezin razvitak, zbog naravnih izopaka imena, njihova proizvoljnog tumače­ nja i nesustavnog slijeda jezičnog razvitka, dijalekatnih i aloglotskih primjesa u imenima. 357

Hrvatska prezimena

Srećom je uz njih djelovao golem lingvistički autoritet Petra Skoka, romanista po naobrazbi, izvrsnog učenika Meyer-Liibkea, koji je svojim radovima hrvatsku onomastiku između dva rata uzdigao u sam vrh europske onomastike i dao biljeg čitavom jednom razdoblju u nas. On se bavio uglavnom etimologijom imena sup­ stratnog podrijetla, metodom škole kojoj je pripadao. U teorijskim izlaganjima, me­ đutim, upozoravao je kako se onomastičar pri objašnjavanju imena mora obraćati realnom svijetu, prirodnom i društvenom, u kojem ime nastaje i djeluje. On je godine 1 949, prvi u nas, a vjerojatno i u slavistici, upozorio na sinkronijski pristup u obra­ di onomastičke građe. U svojim radovima međutim ostao je izraziti dijakroničar.3 Šezdesetih godina javljaju se novi metodološki pristupi u onomastici, od kojih mi se čine značajnima: a) Metoda geografskog razmještaja imena. Primijenio ju je Radoslav Katičić u istraživanju ilirske antroponimije na spomenicima nađenim na golemom prosto­ ru za koje je iliriologija uglavnom smatrala da pripadaju kompaktnom ilirskom jeziku.4 Proučavajući imena na razini imena, imenskih elemenata i imenske for­ mule, dobivena su geografski pojedina jezgrena područja i područja imenskog raspršavanja. Razmještajem pojedinih imenskih tipova pokazao je da tzv. ilirski etnos nije ni izdaleka bio tako jedinstven kako su ga tretirale starije škole, kao što su to, uostalom, pokazivale i druge društvene discipline, ponajprije etnografij a i arheologija. b) Statističko-strukturalnom metodom obrađivao je '.Žarko Muljačić5 osobna imena XIX. stoljeća u Dubrovniku. Usporedbom nekoliko imenskih razina pre­ ma njihovim distinktivnim obilježjima, slično kao u fonologiji, komutacijom i dis­ tribucijom otkriva varijante (alonime). Imenski podatci svakog sinkronog sloja upozorili su na razlike u repertoaru imena (alonima), a uvjetovani su sociolingvi­ stičkim čimbenicima, što se ogleda u prožimanju domaćih i stranih (narodnih i svetačkih) imena. c) Strukturalna-semantički pristup onomastičkoj građi bio je zaokret u tu­ mačenju podrijetla imena. Umjesto tradicionalnog objašnjavanja imena na razi­ ni izraza, pozornost je usmjerena na studij imenske strukture i onomastičkog sa­ držaja imena: kako se i zašto javlja upravo to i takvo ime. Objašnjava se kreatorski milje kojim je uvjetovano ime i drugi, upravo socijalni uzroci koji su uvjetovali i dali impuls (i motiv) takvu imenu za dotični objekt. Umjesto isključivo na izraz, pažnju usmjeravamo na sadržaj, to znači objekt imenovanja. Primjerice, ime Mo3

4

5

Petar Skok, La linguistique de F. de Saussure et la toponymie, III'm' Congres International de Toponymie et d'Anthroponymie, Bruxelles, 1949, Actes et Memoires II, str. 125-132. Podrobnije o sinkronom pri­ stupu u toponimiji v. u knjizi P. Šimunović, Toponimija otoka Brača, Brački zbornik, Supetar, 1972, oso­ bito str. 4-6. R. Katičić, Suvremena istraživanja ojeziku starosjedilaca ilirskih provincija, izdanje Centra za balkanološka istraživanja 1, Sarajevo, 1964, 1-58. Usp. moj prikaz: Onomastica XII, Wrodaw-Krakow-Warszawa, 1966, str. 371-374. ž. Muljačić, Osobna imena u Dubrovniku (župa Grad) od 1 800. do 1 900. god. Prilog strukturalna-sta­ tističkoj analizi naših antroponima, Filologija IV, Zagreb 1963, 1 1 1- 129. Usp. moj prikaz: Onomastica XII, 1-2, Wroclav-Krakow-Warszawa, 1966, str. 376-377.

358

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

rava u kršu, nakon proučavanja objekata u zatvorenu morfološkom pejzažu, neće nas zavesti na povezivanje toga mikrotoponima s poznatim hidronimima Morava, na širokom europskom arealu. Bit će jasno da je proprijalizacija zemljopisnog ter­ mina murava "Wiesengras': "Rasen': "tratina''. Jasno će biti da je na promjenu izra­ za utjecao općepoznati hidronim Morava, nakon što je naš mikrotoponim počeo označavati samo lokvu u tom okolišu, u doba razvitka stočarstva, kada taj objekt u bezvodnom kršu dobiva na značenju. I kad se uz tu lokvu mnogo kasnije stvaraju još dvije umjetne vode, konceptualizira se onomastički sadržaj i one dobivaju ime­ na dviju naših najpoznatijih rijeka Dunaja i Save. Iz zbira podataka na planu izra­ za i sadržaja moguće je objasniti spone i utjecaje, motiv i podrijetlo imena po for­ malnoj bliskosti i sadržajnoj sličnosti.6 d) Takav metodološki postupak primijenjen je u istraživanju ustrojstva ime­ na i njihove međusobne uvjetovanosti u geografskoj regiji, gdje se sličnosti i razli­ ke imenskih osnova i topoformanata javljaju kao distinktivna obilježja sa socijal­ nom funkcijom indentifi.kacije i diferencijacije objekata u zatvorenoj onomastičkoj regiji.7 e) Metoda generativne lingvistike u onomastici javlja se tek sporadično. Indi­ kativan je rad Dore Riffer-Maček u časopisu "Onomastica Jugoslavica'; u kojem tom metodom pokušava tumačiti nadimke u funkciji onomastičke poruke.8 5. Onomastika kao humanistička disciplina i onim koji kondenzirano akumuli­ ra tri plana sadržaja: leksički, vrednovanje objekata u času nastanka imena i sadr­ žaj koje ime dobiva u govornoj komunikaciji - počivaju na društvenim značajka­ ma. U imenu je na svojevrstan način kodiran niz povijesno-kulturnih informacija. Otkriti i opisati ih, znači dešifrirati te bitne i zbijene poruke, otkriti strukturirani model njihova porođajnog procesa. Iz tih okolnosti i sprege objašnjava se struk­ tura imena, jezično ustrojstvo koje na određenom stupnju razvitka uobličuje ime, kondenzira sadržaj u prikladan, ekonomičan izraz, koji je zapravo implicitni kon­ cept, a ne eksplicitni opis. Ime se tako raskriva kao najvjerodostojnija, jezična i društvena, poklada ljudskoga pamćenja. 6. Tako se krug zatvara. Od Vitezovićevih pokušaja da u imenima vidi više od je­ zične etikete, preko etimologije u onomastici, onomastičkog naturalizma i onoma­ stičke fantastike, do današnjih radova u kojima se metodama sociolingvistike ot­ kriva prava bit i funkcija, jezična i izvanjezična, onomastika se očituje kao izrazito jezična znanost s vlastitim metodama, s vlastitim predmetom istraživanja i višestru­ kim vezama s drugim društvenim disciplinama, što joj daje interdisciplinarni biljeg. 6 7

8

Za takvu vrstu istraživanja usp. V. Vinja, Antroponimi u ihtionomiji, Onomastica Jugoslavica VII, Zagreb, 1978, str. 3-25. P. Simunović, Organiziranost naziva u geografskoj regiji, Onomastica Jugoslavica I, Ljubljana, 1969, str. 212-216; Isti, Ustrojstvo toponima u starim listinama i njihova reambulacija, Zbornik pedagogiskej fa­ kulty v Prešove University P. J. Šafarika v Košiciach, roč. XII, zvazok 3. Slavistica, Bratislava, 1973, str.

103-108.

Dora Riffer-Maček, O prevođenju staronordijskih nadimaka na hrvatski ili srpski jezik, Onomastica Jugoslavica VI, Zagreb, 1978, str. 145-156.

359

Pomodna osobna imena i njihovo ponašanje u jeziku

Svaki jezični standard uključuje u sebi mnoštvo jezičnih podsustava (teritori­ jalnih, socijalnih, profesionalnih) vezanih ukupnošću rječničkog fonda i grama­ tičkih pravila. Vlastita imena su takav podsustav. Ime je socijalni čin, a njegovo ponašanje u jeziku nije istovjetno s ponašanjem imenica. Ono je teritorijalno, di­ jalekatski određeno. I ne trebaju se jezični čistunci bojati tog dijalekatnog obiljež­ ja, kao ni drugih arhaičnih biljega koji su "ukrućeni" u imenu. To su važne jezične i društvene poruke koje zrače iz naših imena i prezimena, a ona su toliko više na­ ša, koliko su nam te njihove poruke spoznajnije. Pitanja su to naše kulture i našeg stava prema tim spomenicima vlastite prošlosti. Osobna imena imaju u jeziku i drugu važnu društvenu funkciju: da imenova­ njem pojedinih osoba obavljaju njihovu identifikaciju. Pri izboru osobnog imena često je u svijesti prisutna motiviranost takva imena (Bratoljub) ili karakterizaci­ ja osobe ( Vuk). Bilo je tako u početku, kad su sva osobna imena bila značenjski prozirna i na­ dijevala se: a) po izgledu: Črnko, Bilić, Rudo, Malik, Veljka„„ b) po značaju: Dobro­ nja, Nježa, Hrabar, Bajan, Gruban, Zloba, Nenad„„ c) u vezi s rođenjem: Prvan, Osmak, Ukraden, Prodan, Povržen, Nenad, Željko„. itd. Među takvim imenima bilo je mnogo zaštitnih (profilaktičnih): Vuk, Mrđan, Grdan, Nelip(ić)„. jer teš­ ko je pretpostaviti da su roditelji u nadjevenom imenu tražili defektnost. Ime je doista bilo u službi zaštite od zlih duhova u davnim vremenima jakog pomora novorođenčadi. Takva unutrašnja, etimološka značenja imena s vremenom su blijedjela i nesta­ jala. Imenski se repertoar mijenjao i bogatio, te osobno ime postaje jezični znak koji se ističe osnovnom onomastičkom službom imenovanja (čime se odlikuje od apelativa) i redukcijom značenjske funkcije (po čemu se razlikuje od apelativa). Zbog tih svojstava osobno ime lako prelazi iz jezika u jezik i, za razliku od općih imenica, lako je podložno raznovrsnim preinakama, koje za obavljanje njegove onomastičke funkcije najčešće nemaju gotovo nikakva značenja. 360

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

U slavenskih naroda postojala je lijepa i duga tradicija njegovanja narodnih imena. Njih su naši predci donijeli iz pradomovine. Tu tradiciju često je sputavala kristijanizacija, namećući svetačka imena. S kristijanizacijom, i zbog nje, narodna su imena od vremena evangelizacije počela uzmicati. U svakom stoljeću bilo ih je sve manje, a od već spominjanog Tri­ dentskog koncila nisu se ni službeno smjela nadijevati. U Poljaka npr. do X. stoje­ ća gotovo su 1 00% prevladavala narodna imena. Njih je u XI. stoljeću bilo 7 1 ,4%, u XII. 6 1 ,8%, u XIII. 46,8%, u XIV. 1 9%. Taj postotak narodnih imena u korist sve­ tačkih u XV. i XVI. st. pao je na 1 1 %, a u XVII. stoljeću taj je postotak iznosio oko 5% u fondu osobnih imena. U Hrvata takva istraživanja nisu provedena, ali uvid u povijesnu antroponimiju naših primorskih gradova nameće zaključak da bi se više-manje ponovila slika kakvu nalazimo u poljskoj antroponimiji. Djeci se čes­ to pored svetačkog imena nadijevalo i narodno ime, kojim je bila izražena stvarna želja davatelja imena. To narodno ime obično je preuzimalo pravu onomastičku službu. Posljednje jače posezanje za narodnim imenom bilo je početkom XX. sto­ ljeća, što je imalo svoje političke i nacionalne razloge.1 U današnje vrijeme kao da je presahlo vrelo neiscrpnih narodnih imena. Raz­ lozi za to su višestruki, najčešće vrlo banalni i pogoduju malograđanskom shvaća­ nju jednog dijela roditelja i mladeži koji se povode za nasljedovanjem pomodnih imena stranog podrijetla. Oni u takvim imenima kao da vide osvježenje domaćeg "demodiranog" imenskog repertoara. Pomodnost je oduvijek bila prisutna i pri nadijevanju imena i pri prilagod­ bi prezimena. Često su to bila ugledanja na stari imenski repertoar. Na sjeveru je bio najčešće njemački: Gottfried (= Bogumir), Florijan (= Cvjetan), Adolf (od adal "plemenit" i Wolf "vuk': u nas pogrešno preveden kao Bratoljub, ugledanjem na grčki adelf6s "brat"), na jugu talijanski: Deziderija (= Željka), Domenika ( = Ne­ djeljka), Feručo (= Gvozden), Silva (= Dubravka), a s islamom preuzimaju se i tzv. orijentalna osobna imena, osobito u Bosni. Slično je bilo i s prezimenima. Ona su se prevodila na latinski: Lupis ( < Vukić), ili su se latinizirala: Cassius ( < Kašić od Kašo < Cassianus, usporedi: Sukošan), ili su se u patronimnih prezimena sufiksi: -ić, -čić, -ov/ev, -ović/ević, -ićević i dr. za­ mjenjivali stranima -eo, -i, -iggi, -.fi, ili se pak samo provodila grafijska prilagod­ ba na -ich i sl. U XIX. stoljeću mnogi hrvatski uglednici svoja strana prezimena pohrvaćuju Frolich > Veselić, Farkaš > Vukotinović, Fuchs > Lisinski, Wiesner > Livadić, Flie­ der > Jorgovanić itd. Puk je uglavnom bio isključen iz takvih pomodnih prilagodbi. Navedene i druge prilagodbe bile su uvjetovane društvenim prestižem, politič­ kim i nacionalnim, a ne jezičnim razlozima. 1

Vidi o tome u članku M. Hraste, Vlastito ime u Jugoslavena, Jezik, XI, str. 33-40.

361

Hrvatska prezimena

Takve se promjene zbivaju kad je repertoar imena ograničen, kako je bilo u do­ ba smjene slavenskih narodnih imena svetačkim, kojih nije bilo mnogo, a i od njih samo je manjina frekventna. Tada se šire tvorbene mogućnosti da se od ograniče­ nog broja imenskih osnova tvori golem broj imenskih likova. U razdobljima kada je izbor imena bio slobodan, kao danas, bogati se repertoar imenskih osnova, što je s onomastičkoga gledišta neekonomično, i u imenski fond prodiru mnoga pomodna imena. U prvom slučaju raste broj imenskih sufiksa, u drugom broj imenskih osno­ va. Prva je pojava kreativnija u tvorbenom smislu i donosi u jezik nove imenske tvorbene modele; druga unosi bogatiju motiviku. Prva je izrazito jezična katego­ rija vezana tvorbenim mogućnostima na jezični razvitak (u određenom vreme­ nu) i proširenošću te tvorbene pojave (na određenom prostoru). Druga s bogati­ jom motivikom i novim imenskim repertoarom posve je izvanjezična kategorija; ne ovisi ni o prostoru ni o vremenu. Prva je odraz jezične zbilje. Druga je ogleda­ lo društvenih prilika. Ona je pomodna i u jezik unosi mnoga strana imena, pogo­ tovu u današnje doba. Naš Zakon o osobnom imenu2 zaista daje roditeljima punu slobodu izbora imena za svoju djecu. Roditelji su, dakle, odgovorni kakvo će ime cijeloga života nositi dijete, koje ne može imati nikakva udjela u tom izboru. Odgovornost rodi­ telja prilično je velika, a oni katkad, na žalost, toj zadaći nisu dorasli. Naime, kako se modni i pomodni utjecaji šire na različita područja ljudske djelatnosti, tako je moda, u svijetu i u nas, utjecajnija nego ikada prije i pri na­ dijevanju osobnih imena. Naši se mladi roditelji pri odabiru imena za svoje di­ jete prilično često odlučuju za osobno ime po ugledu na strane junake iz filma, televizije, sporta, estrade, politike .. .,3 već prema sklonostima. Oni imena svojih ljubimaca uzimaju izravno i žele ih sačuvati u imenu svojega djeteta u izvornom liku, izgovoru, grafiji; ne osvrću se na mogućnosti vlastita jezika da ta imena pri­ mi i prilagodi svojim pravilima. Osobna imena trebala bi se bez teškoća sklanfati u jednini i množini, primjerice: Vlado - Vlade - Vladi ili Vlado - Vlada - Vladu (kako je npr. u dubrovačkom području), da oblikom obavijeste radi li se o muš­ koj ili ženskoj osobi (o dotičnom Vladanu ili o dotičnoj Vladani), da se od njih mogu izvoditi meliorativi i pejorativi (Vladek, Vlatko, Vladina.. ), posvojni pri­ djevi ( Vladin, -a, -o - Vladov, -a, -o), te da im glasovi, glasovne skupine i akcent­ ski tip odgovaraju glasovnim postavama, morfološkim i akcentskim normama jezičnog standarda. Ne radi se ovdje o imenima koja nam dolaze iz svijeta i kojima smo se prisilje­ ni služiti, nego o imenima koja sami biramo vlastitom djetetu, kojim će se ono slu­ žiti u vlastitom jeziku. .

2

3

Naslijeđen je iz prošlosti i ne osvrće se mnogo na hrvatsku imenoslovnu tradiciju. U povodu smrti predsjednika SAD Johna F. Kennedyja nekoliko je roditelja nadjenulo djeci ime Kenedi. Već prije su u nas postojala imena Lenjin, Nehru, Naser i dr„ zapravo prezimena stranih državnika u funkciji hrvatskog (?) osobnog imena.

362

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Nije novost da pri izboru imena važnu ulogu igra želja za originalnošću. (Tak­ vo ime još nitko nije imao u mjestu!) Moda je hirovitošću promjene kratkotrajna u usporedbi sa životom imena koji traje čitav ljudski vijek, dok se političke simpati­ je roditelja ponekad nezgodno osvećuju djetetu (usp. osobno ime Staijinka). Tako nastaje neželjena obilježenost čitava života, tako počinju administrativne neugod­ nosti pri službenoj promjeni imena ili prekrajanja imenskih oblika, što uz neugod­ nosti stvara jezične teškoće i novčane izdatke. Jezična je praksa zbog komunikativnih razloga oduvijek zahtijevala da se što pogodnijim oblikom imena označi osoba koja se imenuje. Za takvu službu ni­ su sva imena podjednako prikladna. Ovdje ćemo se baviti imenima koja se danas sve češće nalaze u uporabi u nas, a svojim se podrijetlom i oblikom teško uklapaju u naš onomastički sustav. U tim imenima zanima nas prije svega njihov izgovor­ ni oblik, potvrđen u svakidašnjem ophođenju u različitim područnim sredinama4 i različitim socijalnim slojevima. Ovdje nećemo govoriti o fonološkoj prilagod­ bi takvih imena (npr. Majke! od engleski Michael ni o fonološkoj prilagodbi naših prezimena u stranim jezicima, kad npr. naš Bujas postaje u francuskom otprilike mesje Biža, a naš Pleše u američkom engleskom mister Pliz), jer za onomastičku službu to nema posebne važnosti, nego o njihovoj morfološkoj prilagodbi, njiho­ vu funkcioniranju kao konvencionalnih znakova u onomastičkom sustavu hrvat­ skoga jezika. U govoru, međutim, onomastički dobro funkcioniraju mnoga imena koja ne pripadaju jezičnoj normi: ženska pomodna imena: Eli, Bisy, Agnes, Dagmar, Mar­ got, imena t-deklinacije: Niko - Nikota, toponimi tipa Čehi, Bregi; toponimijski tip na - ane (koji su muškog roda s nominativom množine na -e: šapijane, Žejane, Neviđane), prezime s tzv. stupčanim akcentom Težak - Težaka - Težaku; Končar - Končara - Končaru (nasuprot apelativima: težak - težaka; končar - končara končaru), akcenatski prezimenski tip: Obrenović, Marinković, pored onoga pre­ ma akcentu osobnog imena: Obrenović, Marinković, prezimena s "nepropisnom" grafijom: Kadčić, Djamić, Gjadrov itd. Prodiru mnoga strana imena sa suglasnič­ kim skupinama kojih nema u standardnom jeziku: Nkrumah, Nguen„. s mjestom akcenta kakav je nedopustiv u jezičnom standardu: Picass6, Hug6 itd. Jezik takve i slične pojave u tuđinaca (vaterpolo, bazen, asistent) potpuno ili djelomično prila­ gođuje normi. Prilagodbe imena su teže. Ostaju ona često u okviru govora, a ne u domeni jezika. Ako osoba ili grad koji nose takva imena (dakle designati) postanu od osobite važnosti i njihova imena vrlo frekventna, mogu slomiti otpor jezične norme, kako se to upravo zbiva s nepostojanim kajkavskim e u sufiksu -(e)c: Vrbo­ vec - Vrbovca - vrbovečki, Gubec - Gupca, s pluralom toponima muškog roda na - ane itd. koje pojave zahtijevaju promjene jezične norme. To će se morati normi­ rati u našim gramatikama.5 4

5

Pojave u imenima o kojima pišem pratio sam na hrvatskom jezičnom području. Vidi o tom problemu podrobnije u radu P. Šimunović, "Ime i jezična norma'; Onomastica Jugoslavica 13, Zagreb, 1989, str. 7-19.

363

Hrvatska prezimena

Kontrakcije u imena tipa Ilić ( < Ilijić) svojom su se čestoćom nametnule i va­ lja ih uzimati u tim likovima. One su bogato posvjedočene u prezimenima i uop­ će u antroponimima. U vezi s konsonantskim supstitucijama u imenima česte su već spomenute eli­ zije i susptitucije fonema /h/, zamjena /f/ sa /p/ i sl. te slična akustička asimilaci­ ja tipa *Šušak, prezime Šušnjar itd. U prezimenima su neizvršene asimilacije po zvučnosti (Dautbegović, Kadčić), česte neprovedene palatizacije (Dragić, Lukic') i sibilarizacije (Potrki, Čehi, Vlahi), desonorizacije (Mehmet, Mahmut). Što se tiče pojednostavljivanja suglasničkih skupina, neke se toleriraju kao prezimena Tica, Čelar (= pčelar), druge se ne dopuštaju, npr. u toponima fesa (= Jelsa), Popov Mos (= Popov Most), Nišić (= Nikšić) itd. Razvitkom sredstava informacije osobna imena drugih jezika, koja ulaze sve više u naš imenski fond, prestajemo osjećati stranim i postaju sastavni dio naših imena, jer za funkciju osobnog imena u jeziku nije toliko presudno njegovo po­ drijetlo, koliko mogućnost da se ime prilagodi morfološkim i akcentskim osobi­ nama jezika u koji ulazi. Najčešća muška osobna imena stranog podrijetla koja sve više i sve češće ulaze u onomastički fond hrvatskoga jezika jesu imena koja svršavaju na -i: Predi, Rudi, Džoni, Bili, Zorzi, Luiđi, Dragi„. Takva se imena na onom dijelu našeg jezičnog te­ ritorija gdje je njihovo stvaranje najjače mijenjaju tako da se između osobnog i su­ fiksalnog dijela umeće suglasnik -j-, dok se na uskom čakavskom arealu, gdje je i prije takvih imena bilo više, mijenjaju po staroj t-deklinaciji, 6 ondje gdje je ta de­ klinacija živa, ili po tipu hipokoristika s prvobitnim akcentom na osnovi.

U prilično razgraničenim onomastičkim arealima imamo ove tri promjene: Tonči - Tončija - Tončijev I Tonči - Tončeta - Tončetov I Tonči - Tonča - Tončev, Riki - Rikija - Rikijev I Riki - Riketa - Riketov/Riki - Rika - Rikov. Prilagodba takvih imena ipak nije potpuna. U njima su neutralizirana mor­ femska i prozodijska sredstva za razlikovanje vokativnog od nominativnog oblika imena. Mogućnost dalje tvorbe hipokoristika prilično je skučena, a zbog istih obli­ ka u nominativu često je nemoguće razlikovati rod (ime Tonči npr. nose muškarci i žene). Jezična praksa, ako je osigurana dodatna obavijest, takva imena obično ne mijenja. Vrlo su uobičajeni ovakvi primjeri: predavanje Rudi Supeka, kritički osvr­ ti Eli Fincija, sportski komentar Predi Kramera itd. U tim primjerima oblikom pre­ zimena označen je genitiv jednine i muški rod. Kad ne bi bilo dodatne obavijesti, bili bismo prisiljeni sklanjati ime, jer bi inače zatajile potrebne obavijesti u vezi s osobom koja nosi to ime. 6

U ovom arealu - koji obuhvaća mnoga mjesta srednjodalmatinskog otočja - t-deklinacija, po kojoj se u starim hrvatskim tekstovima deklinirao velik broj osobnih imena i danas je vrlo živa, pogotovu u hi­ pokoristicima muškog roda na -e (Rade - Radeta). Za tim imenima poveli su se i hipokoristici na -o (Mirko - Mirkota), imena stranog podrijetla na -i (Zorzi - Zorzeta) ili na -e (Tone - Toneta). Vidi o tome M. Strašek, T-osnove u hrvatskomjeziku i u drugim slavenskim jezicima, "Nastavni vjesnik" 43, Zagreb, 1935, str. 178-185.

364

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Treba spomenuti da su strana imena sa završetkom na -i već odavno ulazila u hrvatski jezik, ali je njihov broj bio malen, pa su se lako uklapala u njegov ono­ mastički sustav. Tako su u okolici Vareša u Bosni, kamo su ta imena došla vrlo ra­ no, sasvim prilagođena našim hipokorističnim oblicima na -o (npr. Rudo, Perdo). Danas osobna imena na -i prodiru, osim iz njemačkog, i iz engleskog jezika (Bi­ li, Džoni, Tedi, Miki, Maxi, Džimi, Džeki itd.) i njihov je pritisak na strukturu na­ ših imena u nekim krajevima tako velik da narušavaju ustaljene norme u nekim domaćim osobnim imenima. Takav je slučaj s imenima tipa Dragi, Mili koja ima pridjevsku promjenu, ali pod utjecajem promjene kakvu imaju strana imena na -i prelazi u imensku deklinaciju: Mili - Milija umjesto Mili - Miloga.7 Iz te djelomične analize izlazi da su se u hrvatski imenski sustav dobro uklo­ pila samo ona imena koja su davno i u ograničenom broju ulazila u naš imenski fond (tip Rudo < Rudi), dok u današnje vrijeme velik i nagao priljev takvih imena teži da ostane nepromjenjiv ako kontekst pruža dovoljno obavijesti (od Predi Kra­ mera). Osim toga, imena sa završetkom na -i komplementarno su raspoređena na trojake deklinacijske promjene. Imenska promjena u tipu Predi - Fredija najraši­ renija je i nagriza pridjevsku promjenu imena, dok je t-deklinacija, iako vrlo živa, prostorno ograničena i zbog toga bez većeg utjecaja. Mnogo je veća ishitrenost u nadijevanju ženskih osobnih imena. Tu se natječu želja za originalnošću, moda ili povođenje za stranim imenom kakve roditeljima drage ili sklone osobe. Ta podložnost primanju i nasljedovanju tuđih imena hra­ njena je željom za neobičnošću i lažnom originalnošću.8 Već su i sastavljači pra­ vopisa osjetili da preko prijevodne literature dolazi velik broj stranih imena koja je teško prilagoditi našoj imenskoj strukturi. Prema pravopisnim pravilima ženska imena koja svršavaju na suglasnik ili se vladaju kao domaća imena koja svršavaju na -a (Manon - Manone) ili se uopće ne mijenjaju (vidim Manon). Ako nas takva rješenja mogu donekle z�dovoljiti u književnoumjetničkom jeziku, gdje je tehnič­ ka i vremenska mogućnost davanja dodatnih obavijesti lakša, teže su prihvatljiva u poslovnom, novinskom ili govornom jeziku, gdje jezični zakon ekonomičnosti u svakodnevnom priopćavanju ne može dopustiti takvu "raskoš". Velika čestoća stranih ženskih imena: Dolores, Rut, Loret, Mirabel, Ester, Ines, Kim, Nives, Rozmari, Suzi, Mani, Mirni, Viki, Gabi, Zu... i njihovo svakodnevno pritjecanje u pomodni repertoar ženskih osobnih imena opiru se deklinacijskim promjenama. Ta imena postaju ukočena, nesposobna za višestruku službu koju struktura jezika omogućuje osobnim imenima. 7

8

Čini se da će imenička kategorija kao jača pobijediti pridjevsku: Jasna-Jasni (ne: *Jasnoj). To se već na­ zrijeva u toponimima: Milna-Milni (ne: Milnoj), Bačka-Bački (ne: Bačkoj), Primošten-u Primoštenu (ne: *Primoštenom) itd. Ta "originalnost" pogotovu je pogrešno shvaćena kad se i tuđim grafemima oponaša strano ime: Gaby, Ely, pa se ponekad uz malograđansku taštinu pokazuje i nepismenost: Kity umjesto Kitty. Te pojave ka­ rakteriziraju zapravo davatelja ili nositelja imena i nemaju nikakva utjecaja na funkciju takva imena u jeziku.

365

Hrvatska prezimena

U tablici je prikazan stupanj uklapanja i prilagodljivosti nekih takvih imena u jeziku ( + "postoji': - "izostaje").

+9

+

+

Karmen

+

+

Denis

+

Dolores

+ + +

Viki

+

Eli

+

Prilagodljivost tih i takvih imena strukturi jezika i sastavu osobnih imena go­ tovo je neznatna. Posljednje tri mogućnosti u tablici pokazuju samo prividno ve­ ću strukturiranost u sastavu, jer pretpostavljaju naše prethodno znanje da je riječ o ženskim imenima. I tek ako to znamo, mogli bismo, iako praksa to jedva potvr­ đuje, za neka od tih imena imati oblik množine, hipokoristik ili posvojni pridjev, koji se, međutim, radije izražavaju opisna. Zanimljiv je i ovdje primjer ženskih imena iz klasičnih jezika kojima je završe­ tak neuobičajen u domaćim ženskim imenima ( Venus, Juna, Artemis itd.) Njih je jezik uklopio u svoj onomastički sustav preko osnove kosih padeža ( Ve­ nera, Junona, Artemida itd.). To je redovita pojava kada je broj takvih imena ma­ len, a njihovo ulaženje u jezik postupno, diskontinuirano. Međutim, danas već u selu i u gradu ulaze podjednako često i podjednako štet­ no za jezik ženska imena na -i ili na koji drugi samoglasnik te na suglasnik. Jezik ih prima kao tuđ nanos koji je u takvu neudomaćenu obliku nesposoban za obav­ ljanje imenske službe. Zbog toga se u jeziku javlja težnja da se takva imena prila­ gode strukturi domaćih ženskih osobnih imena na -a. Morfološka prilagodba pro­ vodi se dodavanjem nastavaka imenu i imenskoj osnovi: Karmen + -a Žan + -a Monik + -a Brižit + -a Merlin + -a

Ket(i) + -a El(i) + -a Kit(i) + -a Bib(i) + -a Et(i) + -a

Žuži + -ka Ines + -ka Denis + -ka Iris + -ka Nives + -ka

Gab(i) + -ica Vik(i) + -ica Rob(i) + -ica Val(i) + -ica Mer(i) + -ica

Oblici takvih imena dolaze osobito u kosim padežima, gdje je i pritisak za nji­ hovo prilagođavanje bio najjači. Prilagodba je ipak najlakše provedena u prvom stupcu, jer su strana imena tipa Brižita imala uzor u imenima kao što su Karmela, Margarita, a imena tipa Keti u domaćim hipokoristicima (Jela, Kita, Eta). I osta­ li tipovi, kao Niveska, također su nastali ugledanjem na domaća imena izvedena 9

Po potvrdama kojima smo raspolagali ime D o l o r e s odnosilo se uvijek na žene, dok ostala imena u tablici nose muškarci i žene, pa se rod može odrediti iz konteksta ili u izravnom doticaju s osobom koja nosi takvo ime.

366

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

od muških osobnih imena na suglasnik (Ivan-ka, Davor-ka), dok se tip Gabi­ ca poveo za domaćim hipokorističnim oblicima (Marica, Mirica). Iako je izrav­ no primljeni oblik stranog imena obično hipokoristik u jeziku iz kojega je uzet, u nas se redovito ne osjećaju ti unutrašnji strukturalni elementi koji sudjeluju u njegovoj tvorbi i takav je oblik, s obzirom na tu afektivno-ekspresivnu varijantu imena, prilično neutralan. Čak se i nastavci -ica, -ka, kojima se u našim imeni­ ma tvore hipokorističke izvedenice, lakše mogu objasniti strukturalno. Oni tu i imaju strukturalnu funkciju (obilježuju žensko ime), dok su kao hipokoristični nastavci obično prazni. Spomenimo da i pri tako izvršenoj prilagodbi strana osobna imena ne pružaju potpunu obavijest, jer se iz kosih padeža ne možemo obavijestiti o obliku nomina­ tiva, koji - unatoč morfološkoj prilagodbi imena - redovito ostaje u svom izvor­ nom obliku. Ulaženje takvih imena u matice rođenih danomice je u porastu. Jezična struk­ tura nastoji ih usvojiti, ali je takvo usvajanje ipak polovično i ne zadovoljava dava­ telje i nositelje imena, kojima je preinačavanjem imenskog oblika prigušena afek­ tivno-ekspresivna motiviranost, a ona je upravo i uvjetovala upravo takav izbor imenskog oblika. Tako i ta činjenica priječi imenske prilagodbe i nastoji sačuvati prvobitni oblik imena i njegovu nepromjenjivost. Bilo bi vrlo zanimljivo istražiti čestoću, odrediti areale i gustoću prostiranja te doznati iz kojeg se socijalnog sloja građanstva (malograđanstva) regrutiraju ta imena. Takva istraživanja pokazala bi i putove razvitka naših osobnih imena. Čuvanje ustaljenih normi koje dobro funkcioniraju zadatak je svakoga knji­ ževnog jezika. Ali za očuvanost sustava osobnih imena potreban je udio izvanje­ zičnih, društvenih čimbenika. Oni bi morali davatelje imena (mlade roditelje) i mladež, sklonu izopačavanju osobnih imena, uputiti na bogat i neicrpan izbor na­ rodnih imena. Ta bi imena već danas došla kao pravo osvježenje u zamućenu mo­ zaiku našeg imenskog fonda. Trebalo bi, dakle, slobodu u izboru imena koju nam daje Zakon o osobnom imenu usmjeriti na novu sadržajniju kvalitetu, jer pomod­ na pošast koja se očituje u oblicima osobnih imena očito je loš omen i za nadjeva­ telje imena - i za jezik.10

1°

Kada je taj članak već bio napisan, izašla je u "Vjesniku" od 5. III. 1965, str. 6, zanimljiva bilješka Zavirili smo u matične knjige rođenih. Novinar P. G. s pravom se čudi velikom broju pomodnih stra­

nih imena u našim maticama, tako da su se "narodna (ili 'obična') imena utopila među inozemnim junacima filma i zabavne glazbe". Žalosna je činjenica da su imena zapisana i stranim izvornim pra­ vopisom jezika iz kojega su uzeta (Mirabell, Suzy, Rosemarie, Anne-Marie i dr.). Sve to pokazuje da problem o kojemu je riječ nije samo jezične naravi. O njemu bi i drugi odgojni i odgovorni faktori imali što reći. I bilo bi potrebno. Dobro bi se bilo ugledati na druge slavenske antroponimije i pogle­ dati kako su one ta pitanja rješavale.

367

Razvitak imenske formule u Hrvata

Od pamtivijeka su se ljudi identificirali osobnim imenima. Osobno ime tvori jednoimensku formulu. I u Hrvata je ona baštinjena iz općeslavenske zajednice. Za­ držala se u puku, sporadično doduše, do XVII. stoljeća. Najstariji repertoar osob­ nih imena činili su antroponimni apelativi: Glava, Oko, Rak, Hlap, Utjeha, Upravda, Zloba, dvoleksemna imena: Gojslav, Tugomir, pokraćena dvoleksemna imena: Brat­ ko, Grubiša, Radonja, a onda kršćanska imena s vrlo razvijenim sustavom tvorbe­ nih formanata. Tako je bilo i u drugih slavenskih i u većine indoeuropskih naroda. Osobno ime moglo je udovoljiti potrebama identifikacije osoba na stupnju pri­ mitivne organizacije plemensko-seoskih zadruga. Istaknute ličnosti javnog djelovanja u najstarijim spomenicima, domaćim i stranim, imaju uz osobno ime dodatke kao pomoćno sredstvo identifikacije: dux Trepimerus, Grgur de Nona. Te i takve dodatke uz osobno ime zovemo pridjevci­ ma. U to doba još nije bilo prezimena. Papa Grgur I. (590-604) u borbi protiv hereza zahtijevao je od vjernika da na krštenju umjesto narodnih imena nadijevaju djeci biblijska imena i imena kršćan­ skih svetaca i mučenika. Zajedno s kršćanstvom takva imena ulaze rano u hrvatski imenski repertoar. Na taj način uporabljuju se dvojna imena: ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor ( 1 170). Dvojna imena dobivaju i drugi hrvatski kraljevi: Mihaj­ la i Petar Krešimir, Stjepan Držislav itd. U njima se očituju socijalni uvjeti nastanka i uporabe takve formule od dvaju osobnih imena, koje su se članovi mogli razdru­ žiti i upotrebljavati samostalno. Etnička simbioza hrvatskog i romanskog življa, osobito u gradovima primor­ ske Hrvatske, ogleda se u imenima hrvatskim i romanskim, koja podjednako nose Hrvati i Romani: Petrus ego Zerni qui est Gumay filius ( 1 080) i sl.1 Spomenimo uzgred da su imena starih hrvatskih rodova potvrđena rano, i to u množinskom obliku: Kačići, Kukari, Šubići, Čudomirići, Snačići, Mogorovići, Lap­ čani, Tugomirići... Ona kao dodatak osobnom imenu podrobnije identificiraju osobu i upozoravaju na njezinu krvnu vezu s rodom, a ne porodicom, što je zna1

V. Novak i P. Skok, Supetarski kartu/ar, Zagreb, 1952, str. 271. i dalje.

368

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

čajka prezimena. Nisu stalna ni nasljedna, jer rasapom roda na porodice, te poro­ dice nose drukčija imena.2 U vezi s tim zanimljivo je navesti patronimne ojkoni­ me (imena naselja) na -ići: Krašići, Perušići, Perkovići, Unešići, Metkovići, Orebići (tzv. dinarski tip) i one na -ci: Stankovci, Slakovci, Mikanovci, Vladimirovci, Petri­ jevci, Borinci, Banovci (tzv. podunavski tip) koji su po postanju stari i rano potvr­ đeni. Kao pluralia tantum u svojem nastanku, ne služe za identifikaciju pojedinač­ nih osoba kao prezime: upućuju na krvnu vezu s rodočelnikom čijim je osobnim imenom motiviran ojkonim i nemaju obilježje prezimena. S vremenom društveno organiziranije porodice stječu povlastice. Iz takvih se porodica vrlo rano regrutira hrvatski patricijat, koji baštinjenjem posjeda, steče­ nih prava, povlastica i ugleda u društvu baštini i ime kojim to iskazuje (i zaštiću­ je). Tu pojavu zamjećujemo već ranije i u jednoimenskoj formuli kad se osobno ime pretka nasljeđivalo (Krešimir III, IV) ili se uzimalo za ime roda ime zajednič­ kog sveca zaštitnika. Paralelno s tim javlja se filijacija po neposrednom pretku. Bio je to put u višečla­ nu imensku formulu: Tomidrugo .filio Naiezde ( 1080), knez Krbnja sinb Krasimirb (= Krasimirov) ( 1 184/1250). Prijelaz iz jednočlane u višečlanu imensku formulu uzrokovale su složenije društveno-ekonomske prilike. U klasifikaciji pridjevaka i priimaka koji se dodaju osobnom imenu radi pobli­ že identifikacije zapažamo ove skupine: a) staleški pridjevak: biskup Mikula, knez Brčko, majstor Radonja, pop Ratko, žu­ pan Prvoš, pristav Petriha, brašćik Črneha (Povaljska listina, 1 1 84/ 1250); Dmi­ tar škafpićanski, Cezari, sudac iz Vodnjana (Istarski razvod, 1 275); Lucas sub­ diaconus (Zadar, 1 1 83); b) topički pridjevak: Boledrugo de Tugari, Usemir de Subbenzani (Split, 1 080);

Mirscia Ramlianin, Tolleni Camenianin, Bratimir Dalmocianin, Lubascius Lap­ ciani (Zadar, 1 194). Takav tip pridjevaka kao prezime preuzimaju mnogo kas­ nije plemićke obitelji kao oznaku svojih posjeda, pa tako od roda Šubića posta­ ju familije Zrinski, Peramski, Bribirski...; c) etnički i etnonimski pridjevak: Petrus Slavus ( 1 176), a u srednjovjekovnim burgovima u kojima su žitelji različitih narodnosti, npr. u Zagrebu od XIV. stoljeća, bilježimo pridjevke: Gallicus, Hungarius, Teutonicus, Bohemus. Slič­ ni pridjevci javljaju se kasnije u istaknutih ljudi npr. Flacius Illyricus, Georgius Dalmata. Takvi etnonimi postaju zatim prezimena u zemljama druge etničke pripadnosti i u krajevima tuđe državne administracije. To potvrđuje prezime Horvat, koje je sa svojim inačicama najfrekventnije prezime u Sloveniji, Ma­ đarskoj, Slovačkoj i na teritoriju sjeverozapadne Hrvatske; d) kognomenski priimak: Petrus Zerni, Dragana Tilstocosse, Dobrun Platihlebi, For­ mino Platimisse, Petrus Piscenica, Martin Locarda, Dominico Ma�ica potvrđeni 2

P. Rogić, Lična i porodična imena u jeziku, Rad JAZU 303, 1955, str. 225.

369

Hrvatska prezimena

krajem XL stoljeća u Splitu, ali bilo ih je i drugdje: Varikaša u Zadru, Garbašić, Hromčić, Slipčić u Šibeniku, Hudolepec i Babojeb u Zagrebu itd. Mnogi su indi­ vidualni nadimci upravo zbog svojega afektivnog naboja bili vezani uz osobu i umirali s njom, a mnogi su, osobito obiteljski, snagom zapisa postajali nasljed­ ni i postali prezimena; e) uslužni pridjevak: Kovač, Zlatarić, Klobučarić, Lokotar, Malinar,3 Šoštarić itd. javljaju se kasnije s razvitkom obrta u srednjovjekovnim tržištima. O tome svjedoče i imena ulica u srednjovjekovnim burgovima npr. Zlatarska u Dub­ rovniku, Užarska u Rijeci, Šoštarska ves u starom Zagrebu; f) patronimski priimak pripada najstarijoj i najbrojnijoj skupini. Ti pridjevci označuju filijaciju po neposrednom pretku: Bratazo filio Chudine, Stano filio Petrici, Damiano filio Matana ( 1 080); Desislav sin Grubenin, Krnja sin Kresi­ mir' ( 1 1 84/ 1 250), Nikola Radomirić, Dragonja Hranotić, Dragota Vlčinić, Draš­ ko Dlgonić (Povaljska listina, 1 1 84/ 1250), Jakov Glavunić, Levac Križanić (Istar­ ski razvod, 1 275) ... S obzirom na količinu i oblik takvih pridjevaka i priimaka, koje nalazimo u najstarijim zapisima, T. Maretić izvodi pogrešan zaključak da se prezimena u Hrvata javljaju od pamtivijeka.4 I u ljudi iz nižih staleža u sjevernoj Hrvatskoj toga vremena bilježe se samo osobna imena: Godeslav, Kuriša, Stojdrag, Svojka. Već od XII. stoljeća uz osobno se ime dopisuju priimci: Dragus Pirle, Pribac Sudonja; patronim: Ruganja sin Stri­ janov, Kruhonja Vseradov sin; nadimak: Kuzam per nome Mocibobov; etnonim: Rogerio Sclavone, Desen Slovinja; etnik: Godislav Hlevnjanin, te zanimanje i(li) pripadnost plemenu: Pavel Nemanjić, Šćitar od plemena Poletčić itd. (vidi V. Ma­ žuranić, Prinosi za pravno povjestni rječnik, I, str. 427 - 428). Sva je prilika, međutim, da do XII. stoljeća prezimena u Hrvata nije bilo. Ti i takvi pridjevci i priimci uz osobno ime nisu bili ni stalni ni nasljedni. Oni često s osobnim imenima čine nekoliko tipova višečlanih imenskih formula: Toli­ mir filius Stepani Subici, knez Krnja sin Kresimir, Dragos Tolleni Camenianin, gdje su osobnom imenu pridodane kombinacije različitih pridjevaka: patronimski pri­ djevak s pripadnošću rodu, staleški pridjevak s patronimskim, patronim i topič­ ki priimak itd. Žene, čiji je položaj u društvu bio manjeg ugleda i utjecaja, dobivale su uz osob­ no ime pridjevak po osobnom imenu muža, sina ili brata, patronim ili metronim roditelja. Da se žene podrobnije označe imenom, upotrebljavala se četveročlana 3

4

Ta tzv. uslužna prezimena Mlinar(ić), Malinar(ić) itd. neobično su česta i zastupljena u mnogim jezi­ cima: talijanski Molinaro, Mulinaro, mađarski Molnar (vrlo često i po sjevernoj Hrvatskoj), njemački Miiller, španjolski Molinero, rus. Mel'nik, polj. Mlynarz, češ. Mlynaf itd. Nije to samo zbog kulta brašna, kruha, koji npr. u Rimljana označava svrhovitost življenja (panem et circenses), a u kršćana i jest kruh ži­ vota. Mlinar se u srednjem vijeku, kad nastaje taj tip prezimena, bogati prisvajanjem bez rada, u obliku ušura, tuđeg kruha od gladnih koji su ga znojem proizveli. Zato izaziva na sebe gnjev, ukletost; stanuje izoliran daleko od ljudi na rijekama i pustarama, u savezu je s vampirima. Dovoljno se prisjetiti tih sli­ ka mlinova s paučinom i šišmišima davno prije romantizma, kad su takvi prizori bili u modi. Mnogo je motiva bilo da se mlinar i prezimenom izdvoji. T. Maretić, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, Rad JAZU 81, 1886, str. 84.

370

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

imenska formula: Stana filia Creste (Kreste) de Micusso, uxor Stepani de Blasio (Calcina) (Zadar, 1 293), Hatina (Hotina) soror Gal�inne Madii, uxor de Uaricasis (Zadar, 1 300). Kad je patronim općepoznat i nasljedan, imenska formula bivala je jednostavnija, dvočlana: Clara de Botono (Zadar, 1 274).5 što god je priimak u funkciji prezimena ustaljeniji i poznatiji, imenska je for­ mula kraća i prikladnija. Prezimena se javljaju kao postulat razvijenog društvenog uređenja, nastankom centralizirane vlasti s razvijenom upravnom službom, jačanjem socijalno-eko­ nomske strukture i ulogom u vlasti povlaštenog staleža, stjecanjem i čuvanjem po­ vlastica koje pojedinci povlaštenog staleža dobivaju. Takve prilike nastaju u gradovima primorske Hrvatske od kraja XL stoljeća.6 U takvim pravno uređenim zajednicama čuvala se i dalje tradicija nasljedo­ vanja osobnih imena, što smanjuje imenski fond. S druge strane, broj stanovnika u gradovima sve je veći i onomastička entropija (sve veći broj ljudi nosi isto ime) značajnija. Filijacijom po neposrednom pretku, pridjevcima po funkciji ili zani­ manju bilo je onomastički nepouzdano identificirati osobe u sve složenijim društ­ venim prilikama. Veze različitih namjena s ljudima drugih krajeva, sve složeniji administrativni i diplomatski poslovi zahtijevali su čvrst, stalan i nepromj en1j i v imenski sustav. Povlašteni staleži, a ponajprije plemstvo i svećenstvo, znaju da je za baštinjenje ugleda koji su stekli i povlastice koje su prisvojili važno baštiniti ime kojim će biti obilježeno krvno srodstvo koljena kojemu pripadaju. Svi su uvjeti bili zreli za nastanak prezimena kao drugog stalnog, nepromjenji­ vog i nasljednog člana imenske formule. Upravo ta obilježja razlikuju prezimena od priimaka i pridjevaka. Međutim, sva motivacijska i mnoga tvorbena obilježja koja se javljaju u priimaka i pridjevaka prisutna su i u prezimenima. Prezime kao dopunsko sredstvo identifikacije i legalizacije osobe u društvu od­ nosi se na pojedinca, a ne na porodicu. Porodica za feudalizma postaje proizvodna 5

6

Za te i druge primjere usp. V. Jakić-Cestarić, Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim pro­ cesima u Zadru do kraja XII. stoljeća, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 2 1 , 1974, str. 291-337. Bogata onomastička građa, koju u srednjovjekovnom Zadru istražuje dr. Vesna Jakić-Cestarić, pokazu­ je kako je u XIII. stoljeću u Zadru od cjelokupno potvrđenih ženskih imena 64% hrvatskog podrijetla. Pučanke, za razliku od plemkinja, pored hrvatskih nose kršćanska imena, što se objašnjava slobodnijim izborom i nepridržavanjem uzusa o nasljedovanju imena, kako je bilo u plemkinja. U to doba od 82 obi­ telji u kojih su potvrđena ženska imena u 71 obitelji nalaze se i hrvatska osobna imena. Takva su istraživanja od prvorazrednog značenja za uočavanje etnosimbiotskih procesa u našim pri­ morskim gradovima, u vremenu kad nema obilja drugih dokumenata, a rezultati su dragocjeni izvan lingvističkog proučavanja. Hrvatska žena koja udajom ulazi u romansku obitelj postaje rasadnikom hr­ vatskih imena. Tumačenje specijalno onomastičkih pitanja: osobnog imena, priimaka uz osobno ime i nastajanje pre­ zimena u pojedinim socijalnim kolektivima (plemićkim, pučanskim), način ulaska hrvatskog imena i prezimena u romanski antroponimijski sustav (i obrnuto), istraživanje imenske formule i njezinih dije­ lova„„ uočiti tko, kada, kako i kakvo ime nadijeva, prodor kršćanske onomastike i njezina jezična prila­ godba - sve je to važno za objašnjenje statusa hrvatskog življa u srednjovjekovnim romanskim grado­ vima i za upoznavanje drugih društvenih i gospodarskih pitanja, i to u onim svakodnevnim intimnim oblicima života o kojima se ne govori u javnim spisima. O tom su zanimljiva opažanja iznesena u K. Jiričeka, Die Romanenen in den Stiidten Dalmatiens wiihrend des Mittelalters, Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, I-III, 48, 49; 4. 1904 (prevedeno i izdano u Beogradu 1962, izdanje SANU, str. 356).

371

Hrvatska prezimena

jedinica, ona osniva i vodi vlastito gospodarstvo i prisvaja sebi mnoga nasljed­ na prava. Njezinim interesima podvrgavaju se svi njezini članovi. Identifikacija se provodi preko porodice,7 ali se prezimenom identificira osoba kao jedinka. Se­ mantika prezimena: Kovač, Ban, Petrić "mladi Petar" to također pokazuje. Prezi­ mena uz to označavaju descendenciju8 i pripadnost jedinke porodici. Neprikladno je prezime zvati porodičnim imenom (Familienname). Prezimena zapravo i nisu porodična imena po podrijetlu - ona su od pojedinca (končar) prešla na porodi­ cu (Končar). Porodica se označuje imenom u množini: Sršeni, Hajdići, Dabetići. U početku su prezimena, kao i pridjevci, dopunska obilježja osobnim imenima, kako to sugerira semantika naših termina: ime - prezime. Osobno ime dugo je bilo glav­ ni član imenske formule. Recidivi takva gledanja čuvaju se i danas u imenima bo­ žanstava, papa, kraljeva, u obiteljskom krugu i u seoskim sredinama, gdje se odre­ da svi poznaju i gdje je prezime doista bilo nepotrebno. Smjena socijalno-ekonomskog poretka u srednjovjekovnim gradovima uvjeto­ valaje izmjenuimenskeformule. Zbilo se to upravo pojavom prezimena. U hijerarhiji članova imenske formule prezime postaje glavni član. Ono dobiva veći radijus pre­ poznatljivosti i drukčiji parametar socijalne upotrebe, onako kako se to iskazuje re­ doslijedom u francuskim i njemačkim terminima: nom -prenom, Name - Vorname. Dvoimenska formula od osobnog imena i prezimena povećala je razlikovne mogućnosti u identifikaciji osoba u usporedbi s jednoimenskom formulom, gdje se razlikovnost postizavala tvorbenim preinakama osobnog imena. Stoga su u krajevi­ ma gdje se sustav od samog osobnog imena zadržao dugo, preinake osnovnog obli­ ka osobnog imena kudikamo brojnije i bogatije od onih u dalmatinskim gradovima i primorsko-otočkim komunama, gdje su prezimena rano ušla u javnu uporabu. Upravo ustaljivanjem imenske formule nekadašnji priimci i pridjevci - de Ra­ gusa, - Zerni, -.filius Petrare, (Radica) Blaškova itd. prestaju biti podređenim čla­ nom imenske sintagme od osobnog imena i pridjevka. Poprezimenjavanjem: Ra­ guž, Petračić, Blaškov postaju glavni članovi sintagme koju čine osobno ime i prezime. U tom prijelazu pridjevka u prezime nastaje promjena funkcije pridjev­ ka u kojem se gase značenja "odakle je", "kakav je': "čiji je''. Prezimena koja postaju od pridjevaka jedino se zvukovnom postavom fonema vežu uz osobu koju iden­ tificiraju. Ta se prezimena u dvočlanoj sintagmi ponašaju drukčije od apelativa ili pridjeva istog fonemskog sastava (usporedi: nepromjenjivost prezimena uz žensko 7

8

P. Trost, fmeno a pfijmeni, Zpravodaj Mfstopisne komise ČSAV, god. XVII, 1976, str. 81. Patronimnost je zajednička mnogim prezimenima. U hrvatskom i srpskom najtipičnije je njezino obilježje sufiks -ić, u makedonskom -ski (Stamatoski), u bugarskom -ov/ev, -in (Duridanov, Georgiev, Dečin), u češkom -lik (Benčak), u poljskom -()icz, :Oski (Mianowitz, Cienkowski), u ruskom -ov/-ev, -in (Nikonov, Alekseev, Filin) i -ovo (Durnovo), -ago (Zivago), u ukrajinskom -uk, -iuk (Nimčuk, Litviniuk), u engleskom -san, -ton, -s (Wilson, Charlton, Jenkins), u skandinavskim jezicima -sen, -san (Svensen, Olafson), u litavskom -aitis (Petraitis), u grčkom -ades, -ides (Georgiades, Simonides), u španjolskom -ez (Perez, Nunez, Martinez), u njemačkom -s (Peters), u mađarskom -ji "sin'' (Petiifi, Palfi), u gruzijs­ kom -švili (Džugašvili), u armenskom -ain, -jan, -yan "sin'' (Hačaturian, Karajan, Saroyan), u arapskom Ibn "sin'' (Ibn Saud), u hebrejskom Ben "sin" (Ben Hur, Ben Gurion), u irskom Fitz "sin'' (Fitzgerald, Fitzroy), u škotskom Mac, Me (Mac Cathy, Me Cloy) itd. Usp. W. P. Cienkowski, Sekreti imion wlasnych, Warszava, 1965, str. 94-95.

372

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

osobno ime, imenska deklinacija patronima na -ov/-ev i -in, ortografij a, ortoepi­ ja, akcent itd.). Modelom dvočlane imenske formule identifikacija osobe je lakša i preciznija, a informacijska su obilježja bogatija: ona se očituju u identifikaciji osobe kao takve, u prepoznavanju spola (što se očituje pretežno iz osobnog imena), u prepoznava­ nju rodbinske veze ili krvnog srodstva (što se očituje iz prezimena), a ime i prezi­ me zajedno obavljaju društveno-pravnu legalizaciju osobe.9 Gramatički gledano, u sintagmi dvoimenske formule nema nadređenog i podređenog člana.10 S onoma­ stičkoga gledišta u njoj je prezime nadređeni član, koji ima širi krug prepoznat­ ljivosti u društvu ("Vaše ime?" - "Petrović!") od osobnog imena kojemu je sfera upotrebe u specijalnim, mnogo užim socijalnim poljima (seoskim, strukovnim, vršnjačkim), u intimnijim obiteljskim i prijateljskim sredinama. Put do prezimena bio je dug u povijesnom slijedu, difuzan i jedva uhvatljiv u starijim razdobljima, neravnomjeran u pojedinim europskim zemljama i hrvat­ skim pokrajinama. !radijacija prezimena započela je u gradovima sjeverne Italije u XL stoljeću.1 1 U njima su državnopravno uređenje, ekonomska moć i duhovna kultura bili na vi­ sokom stupnju razvitka. Val širenja prezimena zahvatio je ubrzo Provansu, prelio se preko Rheine i La Manchea, prodirući na istok i sjever. Taj se proces nastanka prezimena u XII. i XIII. stoljeću silno razmahao po zapadnoj Europi, ali su bila po­ trebna stoljeća da dokraja završi. U Hrvatskoj, osobito u primorskoj Hrvatskoj, gdje su Mletci zarana zavladali gradovima i uvodili državnopravni poredak po uzoru na svoj, patricijat je već bio stekao povlastice koje je baštinio zajedno s imenom, koje mu postaje stalno i nas­ ljedno i dobiva tako pravni status prezimena. Prezimena koja se nasljeđuju zamjetljiva su, vrlo rijetko doduše, u povijesnim vrelima XII. stoljeća. Prezime Zlurad i druga prezimena u Zadru pratimo od po­ lovice XII. stoljeća. Krajem XII. i početkom XIII. stoljeća prepoznatljiva su stal­ na i nasljedna prezimena i u Dubrovniku. Kriteriji za određivanje statusa prezi­ mena jesu: a) praćenje istog prezimena u nekoliko naraštaja istog roda12 ( Goce, Gondola, Ra­ nina itd.); •

V. Blanar, Vyskum designativnej stranky živych osobnych mien, Slavica Slovaca, 10, 1975, str. 20-37. 10 P. Trost, Unika a vlasni imena, Zpravodaj Mistopisne komise ČSAV, god. XIX, 1978, str. 343-345. 11 W. Fleischer, Die deutschen Personennamen (Geschichte, Bildung und Bedeutung), Berlin, 1968, str. 75 i dalje.

12 Za tip prezimena Gondola, Drža, Marulo, Šižgora itd. teško je uvijek istražiti kad dobivaju strukturalni prezimenski sufiks -ić. Poznata je u novije vrijeme i suprotna pojava: da se iz prezimena odbacuju su­ fiksi -ić, -ović, -ević i dobivaju prezimena nalik na osobna imena. Tako se pohrvaćuju: Harasović u Aras, Čelarević u Čelar, Koštanović u Koštan, Alaburić u Labura, Slavčići u Slavica, Tambačević u Tambača, Šupković u Šupuk (vidi A. Šupuk, O prezimenima, imenima i jeziku starog Šibenika, Šibenik 1981, str. 29). Ta pojava prisutna je, osim u Šibeniku, i drugdje, osobito u Dalmatinskoj zagori, gdje prezimena nisu bila dugo fiksirana pismom i gdje je imenski (a ne prezimenski tip) osta� glavnim članom imenske formule, po kojem se tvorbenom tipu oblikuje i prezime: Pezo, Lozo, Šupe, Skare, Ostoja, Cvitan, Leko (: Aleksandar), Gligo ( : talijanski Gligori, od grč. Ghreg6rios) itd.

373

Hrvatska prezimena

b) utvrđivanje nose li braća isti priimak ili pridjevak, koji onda ima status pre­ zimena: u Dubrovniku je g. 1 207. zabilježen Pascalus Theodori de Crosio, a g. 1 254. njegov brat Goyslavus Theodori de Crosio. Značajan je datum u nastajanju prezimena zatvaranje velikih vijeća u dalma­ tinskim gradovima u toku XIII. i osobito u XIV. stoljeću. Od tada su veliko vije­ će činili samo vlastelini. U Dubrovniku ih je bilo preko 300 članova, svi muškarci od 20 godina. Preko 1 50 članova pripadalo je istaknutim dubrovačkim plemeni­ taškim lozama: Mem;e, Badar;:a, Binr;:ola, Sorgo, Dersa, Gor;:e, Crosso, Ranina, Petra­ na i Gondola. 13 Stroga evidencija što se vodila među plemićima koji su ušli u vijeće, i koji to vi­ še nisu mogli, učinila je njihove dotadašnje priimke i pridjevke neizmjenjivima i nasljednima, pretvorivši ih tako u prezimena. Prezimena na taj način u nas dobivaju staleški značaj. Uklanj anje pučana iz vijeća dovodilo je do nemira. Od kraja XIV. stoljeća i oni se počinju raslojavati na građane (cittadini, popolo grosso) i pučane (popu­ lares, popolo minuto). Pučani su se borili za svoja prava u strukovnim organiza­ cijama i bratovštinama. Iz popisa članova tih udruga teško je iz imenske formu­ le odrediti status prezimena. Slične pojave društvenog i onomastičkog značenja mogu se od XIV. stoljeća pratiti i u slobodnim kraljevskim gradovima sjeverne Hrvatske. 14 Iz mnoštva kombinacija članova u imenskoj formuli najčešće se ostvaruje tro­ člana (troimenska) osobno ime + očevo ime + prezime: Matheus filius Vitalis Ba­ datie ( 1 2 1 9). Očito je, kako dobro zapaža I. Mahnken,15 da ni ta najčešća imenska formula u Dubrovniku nije bila čvrsta tvorevina, jer u drugoj polovici XIV. stoljeća dobiva preobliku: osobno ime + prezime + očevo ime: Martinus de Regnina videlicet quondam Grabe ( 1 382). To je nova kvaliteta. Osoba se više ne identificira posred­ no poznatošću imena ili pridjevcima druge osobe (s prezimenom ili bez njega) kao dodatnim obilježjem identifikacije, već izravno imenom i prezimenom. Prezime postaje glavni član imenske formule. U srednjem staležu taj je proces polaganiji. Druga važna prekretnica u nastanku hrvatskih prezimena zbila se u doba crk­ vene protureformacije na (spominjanom) Tridentskom koncilu. Prema zaključku toga sabora u katoličkim se zemljama umjesto narodnih od tada djeci nadijeva­ ju isključivo svetačka i biblijska imena. To je umnogome izmijenilo i osiromašilo fond osobnih imena, koji se običajem nasljedovanja osobnog imena pretka sporo obnavljao. Crkvene župe bile su obvezatne uredno voditi matice vjenčanih, rođe­ nih i umrlih. Župne matice u nas javljaju se od druge polovice XVI. stoljeća u pri13 I. Mahnken, Dubrovački patricijat u XIV veku, posebna izdanja SANU, CCCXI, Odeljenje društvenih nauka 36, Beograd 1960, str. 10, i dalje. 14 P. Rogić, o. c., str. 219. 15 I. Mahnken, o. c., str. 12.

374

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

morskim krajevima, od XVII. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a nakon oslo­ bođenja od Turaka i u Slavoniji.16 Crkva je sprečavala brakove ženika u krvnom srodstvu do trećeg koljena, a tak­ vi su brakovi bili česti među plemićima radi čuvanja i uvećavanja posjeda. U mati­ cama se moralo točno označiti imenom rod i krvno srodstvo. Najbolje se to posti­ zalo prezimenima, koja u njih zapisana dobivaju stalnost i nasljednost. Iako je to prvi masovni nastanak prezimena u nas, ona ni izdaleka nisu obu­ hvatila sve pučanstvo. Prezimena se nisu lako udomaćivala u seoskim sredinama. Ona se u njima nisu gotovo ni upotrebljavala, jer je ondje i dalje živjela domaća neslužbena imenska formula, u kojoj nadimak, obiteljski i individualni, obavlja funkciju prezimena. U tim sredinama luči se i danas domaća imenska formula od one "po pismu". Izrazi "zovem se . , a pišem se..." podrazumijevaju dva načina ime­ novanja: neslužbeni, domaći i službeni. Imenska je formula bila dugo staleški obojena. Plemići su raznim genealogija-' ma tražili svojem plemenu dolično podrijetlo u uglednim europskim rodovima. Podrijetlo Frankopana, na primjer, vezivali su na rod rimskih Anicija i nadovezi­ vali na rod Michelija u Mletcima.17 Plemićka i svećenička prezimena često se lati­ niziraju (Lucius, Cassius), dobivaju romanske dočetke na -eo: Lasaneo, Mladineo, Tomaseo, Niseteo, Zavoreo itd.18 Izuzmu li se izvanjski knjiški utjecaji i oponašanja, ne nalazimo u Hrvata izrazito poseban fond osobnih imena koja bi se vezala uz pojedini stalež, niti prezimena koja bi se onomastičkim diskriminantama mogla staleški dijeliti.19 Dihotomija između povlaštenih staleža i puka očitovala se u to­ me što je plemstvo dvoimensku formulu imalo od XII. stoljeća, a puk u mnogim krajevima, i u manje razvijenim sredinama, ostao na jednoimenskoj formuli do XVII. stoljeća. Završna etapa razvitka hrvatskih prezimena okončana je tzv. Jozefinskim pa­ tentom g. 1 780. Od tada je službena dvočlana imenska formula od osobnog ime­ na i prezimena ozakonjena i obvezatna. Pravna norma nadređena je imensko-pre­ zimenskoj formi, a imensko-prezimenska forma nije podčinjena jezičnoj normi. Naime, dijalekatna sredina, zavičajni idiom čine i dalje kreativni milje imena i pre­ zimena i sva nastojanja jezičnih normiraca s kraja XIX. i početka XX. stoljeća da ..

16 Usp. V. Cvitan, Matice u Dalmaciji iz XVI. stolfeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru 2, Zagreb, 1955, str. 79-86; I. Karaman, Zbirka matičnih knjiga Dražavnog arhiva u Zagrebu, Arhivist, VI, sv. 2, Beograd, 1956, str. 28-34. 17 Usp. M. Kure!ac, Prilog Ivana Luciusa - Lucića povijesnosti roda Zrinskih i njegove veze s banom Petrom Zrinskim, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 8, 1977, str. 109. i dalje. 18 V. Putanec, Prezimena s dočetkom na -eo u hrvatskoj antroponimiji, Rad, JAZU 3 1 5, str. 287. i dalje. 19 Ipak se može primijetiti da se mnoga imena koja su bila nadjenuta puku: Kmet, Uhoda, Zloba, Rob, Zec, Dub, Bura, Nahod, pogotovu ona motivirana ljudskim tijelom: Zubača, Grdan, Okaje, Prstac, Palčić, Grbin, Uhoč, Ušoje itd. nisu pojavljivala kao imena kraljeva hrvatske dinastije, niti kasnije u plemenitaša. Iz renesansne dramske književnosti lako je uočiti podvojenost imenskog fonda koji se odnosi na uglednike, gospodare, s jedne, i na služinčad, s druge strane. Nahočadi se, npr., nadijevaju ri­ jetka, neuobičajena imena, kao da se njima htjelo dati biljeg stanovite društvene izopćenosti njihovih nositelja. Općenito se može reći da su povlaštenom sloju mogućnosti izbora imena i prezimena bile skučenije obzirima i drugim razlozima.

375

Hrvatska prezimena

se imena i prezimena jezično standardiziraju nisu uspjela, jer su s onomastičkog i pravnoga gledišta bila pogrešna.20 Upravo dijalekatno šarenilo našeg jezičnog pejzaža čini u Republici Hrvatskoj vrlo zanimljiv razmještaj prezimena s obzirom na njihove formante. Tu je podjelu na temelju nekoliko istraživanih punktova po Leksiku prezimena Hrvatske21 izvr­ šio istaknuti ruski onomastičar V. A. Nikonov.22 Pokazat ćemo, uz nužna pojedno­ stavljenja, zaključke do kojih je došao. Najčešća su prezimena na -ić (-ović/-ević, -inić) patronimskoga tipa. Postotak takvih prezimena na Kordunu, Baniji i Lici iznosi oko 2/3, u Slavoniji i Dalmaciji oko 1/2 svih prezimena, a u sjevernoj Hrvatskoj, npr. u Međimurju, jedva 1 /4 svih prezimena. Taj postotak od 25% gotovo je isti kao u slovenskom, gdje je manje od 1/4 svih prezimena na -ič. Postotak prezimena na -ović/-ević od 75% u tzv. Vojnoj krajini još uvijek je manji od onoga u zapadnoj Srbiji, gdje su prezimena na -ović/ -ević gotovo monopolna. Ondje u nekim regijama od 1 000 prezimena preko 950 svršavaju tim sufiksima. Druga su po frekvenciji prezimena sa tzv. sufiksom -k :-ak/-ek (-ak, -šek, -ščak, -ček itd.) kao npr. Špiljak, Novak; Režek, Maček, Podgoršek, Polanščak itd. Prezi­ mena na -ak vežu nas sa Slovencima pa s Česima i Slovacima, gdje su takva prezi­ mena tipična i frekventna. U prezimenima sufiks -ak (kao uostalom i drugi sufiksi o kojima smo već govorili u ovoj knjizi) nosi nekoliko sadržaja. Izražava: a) ka­ rakter: Poštenjak, Divljak, b) osobinu: Ljevak, c) etničnost: Bošnjak, d) pripad­ nost, patronimnost: Lovrak, e) zanimanje: Težak, f) položaj u društvu: Crkovnjak, Plemenščak, g) redni broj rođena djeteta: Devetak itd. Prezimena na -ek osim zna­ čenja koja su u -iik i -ak imaju i jako deminutivno-hipokoristično značenje: Čerček, Jurek!Juriik, Šiljak, Kovačiček. Pružaju se ta kajkavska prezimena duboko u istočnu Slavoniju i miješaju se s prezimenima na -ak. U Međimurju 7% ukupnih prezime­ na svršava na -ek, što je dvaput više od onih na -ak. U Dalmaciji takvih prezime­ na nema. Prezimena na -ek (hrvatski: -iik) čine u Čeha oko 12% prezimena: Sedla­ ček, Šramek, Havranek, čak 4 puta više od onih na -ak (hrvatski: -ak) (Bilak, Polak,

Šimčak, Šidak, žechak). Sufiks -ik u prezimenima nosi iste sadržaje kao i -ek. Prezimena na -ik (-nik) vrlo su rijetka u Dalmaciji (Dvornik) i u srednjoj Hrvatskoj, česta su po Slavoniji i osobito na kajkavskom području, a njihov je areal pretežno po Sloveniji: Koritnik, Blaznik, Vodnik, Kersnik. Općenito bi se moglo reći da prezimena sa sufiksom -k- čine u fondu hrvatskih prezimena 4-8% ukupnih prezimena, od toga se na kajkavskom području taj po­ stotak penje do 1 5%, a u središnjoj Hrvatskoj snizuje na 1 %. 20 P. Šimunović, Đuro Daničić onomastičar (prilog problemu standardizacije mjesnih imena na hrvatskom i

srpskom jezičnom području), Zbornik o Đuri Daničiću, Zagreb - Beograd, 1981, str. 433-446. Leksik prezimena Socijalističke Republike Hrvatske (urednici: V. Putanec!P. Šimunović), Zagreb, 1976, Institut za jezik i Nakladni zavod Matice hrvatske, 772 str. 22 V. A. Nikonov, Horvatskie familii v statističkogeografičeskom osvješčenii, Onomastica Jugoslavica 9, Zagreb, 1982, str. 257-266.

21

376

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Prezimena na -ac (Lisac, Božac, Šarac) prostiru se posvuda u Hrvatskoj, ali su rijetka na kajkavskom području, gdje prevladava varijanta na -ec, koja se djelomič­ no pruža i u Sloveniju. Sufiksa -ac (-c-) i -ak (-k-) ima nekoliko s obzirom na nji­ hovo podrijetlo, "pa se ne može govoriti da je samo fonetika određivala areal, ne­ go upravo formanti': Te tri skupine sufiksa -ić (-ović!-ević) -k-, -c- obuhvaćaju gotovo 2h do % cjelo­ kupnog pučanstva Hrvatske. Ako bi se uzela isključivo hrvatska naselja, taj bi po­ stotak bio još veći. Od ostalih prezimena samo su neki tvorbeni tipovi češći od 1 %. Spomenut ćemo najprije patronimna prezimena na -ov, -ev, i -in: Ricov, Blažev, Grgin, raz­ mještena u kaštelansko-šibensko-zadarskom okružju, gdje je njihov postotak do­ minantan. Druga su prezimena na -ar koja nose sadržaj vršitelja radnje: Opan­ čar, Rešetar, Pudar, a u manjem broju i druga značenja Dolinar, Brdar, Zalok(v)ar. Mnogo je i prilagodbi njemačkih prezimena s tim formantom: Malar, Pintar, i to na sjeveru. Manje od 1 % čine prezimena na -ica (Škarica, Radica, Perica, Lakomica). Ta su prezimena mahom proširena na dalmatinskom kopnu i po Hercegovini gdje nji­ hov postotak prelazi 3% ukupnih prezimena. Prilično je mnogo prezimena sa sufiksom -š-: Dragaš, Jakaša, Rudeš, Ivaniš, Vedriš, Radiša, Radoš, Mrkša, Grafo, Matuš, Januša, Matuško itd. Njima se izgle­ dom pridružuju mađarska prezimena, npr. Čikoš "kočijaš", Sekereš "vozar", Vereš "rumen'', Farkaš "vuk'' itd. Prezimena sa sufiksom -š- "jaka" su na kajkavskom području, pa onda u Slavoniji i Baranji. Sufiksi tipa -š- pripadaju najproduktiv­ nijim sufiksima slavenskih osobnih imena. Uz te spomenut ću sufiks -as (Vu­ jas, Bilas, Milas, Matas, Radas, Vitas), koje pratim dinarskim masivom od istoka do Istre, uglavnom putovima srednjovjekovnih Vlaha. Mnogo je prezimena na -'anin. Mahom su to prezimena s etničkim sadržajem: Oreščanin, Gračanin, Ku­ prešanin„., a ima ih mnogo po Lici i Slavoniji, dakle u regijama intenzivnog use­ ljavanja, a nema ih značajnije npr. u Zagorju i uz primorje. Etnički sadržaj ima­ ju i prezimena na -ski: Slunjski, Gajski, Dvorski, Hrastinski i protežu se uglavnom po hrvatskom sjeveru, a etničkog su postanja. Sufiks -ski u makedonskim prezi­ menima ima mahom patronimni sadržaj: Tupurkovski, Koneski, Vidoeski, Dimi­ trovski itd., kao i neka prezimena Srba i Hrvata u Vojvodini (Mušicki). Takav arealni studij valja nastaviti na cjelokupnoj građi leksika prezimena Hr­ vatske i doći do preciznijih rezultata za svaku regiju. To će biti moguće kad se tiska leksik prezimena Hrvatske po naseljima. Takva će proučavanja koristiti migracij­ skim istraživanjima, dijalektologiji, povijesti, etnologiji i drugim znanstvenim dis­ ciplinama, kojima je bez tih spomenika kojima smo se bavili u ovoj knjizi nemo­ guće doći do pune istine. U današnjoj službenoj imenskoj formuli u Hrvatskoj najčešće je zastupljen osnovni oblik osobng imena i prezimena patronimnog podrijetla na -ić, vrlo če­ sto dodan osobnom imenu bez posesivnog infiksa. Takav tip prezimena vrlo je 377

Hrvatska prezimena

raširen na terenu čakavskog i kajkavskog, a dolazio je u patronimskoj funkciji u najstarijim povijesnim potvrdama. Proučavanje imenske formule, službene i neslužbene, na razini formule kao imenske sintagme, na razini njezinih članova i na razini tvorbenih morfema unu­ tar članova formule jedva su načeta. U takvu proučavanju važno je lučiti povijes­ ni razvitak i sinkronu uporabnu vrijednost imenskih formula. Bitno je razlikovati službenu od neslužbene formule i sociološka polja njihove uporabe.23 Proučava­ jući osobna imena, prezimena i nadimke na leksičkoj razini kao obvezatne čla­ nove imenskih sintagmi u službenoj i neslužbenoj uporabi, uočavamo dihotomiju otvorenosti i zatvorenosti. Osobna imena i prezimena zatvorene su strukture ne­ podvrgnute smjenama (pri predstavljanju se mora navesti osobno ime i prezime), dok su nadimci otvorene strukture (oni se mogu izostaviti ili nadomjestiti drugi­ ma). Na morfološkoj razini prezimena i nadimci su u sebi neizmjenljivi, zatvoreni (izmijenimo li glasovni sustav, formante - onemogućili smo onomastičku obavi­ jest), a osobna imena otvorena (s bogatom lepezom hipokorističnih tvorbi u raz­ ličitim socijalnim poljima i dobnim razdobljima osobe kojoj je ime pridruženo). Na objema razinama prezime se pokazuje najstabilnijim članom imenske formule, u rodoslovlju pojedinih porodica jedino ono ostaje nepromjenljivo. Na semantič­ ka-stilističkoj razini prezime je najneutralnije i zbog toga u onomastičkom smislu najfunkcionalnije. Osobno ime, naprotiv, podvrgnuto je u ljudskom vijeku tvor­ benim preinakama, koje mu daju izvjestan stilistički naboj i određuju polja upo­ rabe. Nadimak obično ima neutrnuto leksičko značenje, vezano uz karakter osobe koja ga nosi, ima vrlo jaka afektivna obilježja i s onomastičkoga gledišta najbliži je klasi non propria. S obzirom na povijesni razvitak u hrvatskim imenima i prezimenima jedva je zamjetljiv adstratni utjecaj. On se očituje prije svega u izboru i fonološkoj prila­ godbi imenskih osnova. Najfrekventniji strukturalni tip patronimnog prezimena na -ić ne pripada genetski isključivo hrvatskim prezimenima. Zastupljen je bogatije u Srba, Crnogoraca, a mnogo manje u Čeha, Slovaka i Poljaka. U pojedinih slaven­ skih naroda nastao je neovisno o njima genetski zajedničkim elementima tvorbe. Sa sociološkoga gledišta najznačajnije su tipološke podudarnosti24 (motivacij­ ska obilježja, dvoimenska formula, raspored članova u imenskoj formuli i sl.),25 23 P. Šimunović, Društveni aspekti onomastičkih istraživanja u Hrvatskoj, referat na VIII. međunarodnom slavističkom kongresu, Zagreb, 1978. 24 Usp. bilješku 8. 25 O razmještaju članova u imenskoj i njihovoj hijerarhijskoj uporabi postoji više mogućnosti. I. Javlja li se u dvoimenskoj formuli od imena i prezimena još koje ime hipokoristične, etničke ili dru­ ge motiviranosti, obično je u Hrvata takvo ime na drugome mjestu u formuli: Augustin Tin Ujević, Ivo Lola Ribar, Ivan Goran Kovačić, Krunoslav Kićo Slabinac. U takvu se slučaju obično mijenjaju oba osob­ na imena (Ivana Gorana Kovačića). To drugo, neslužbeno ime mnogo je češće u svakodnevnoj upora­ bi, jer ima golem radijus prepoznatljivosti. Dodavanjem drugog imena u krajevima gdje je prvo osobno ime obično rezervirano kao službeno ime ugledanjem na djedovo, kumovo ili koje drugo ime osobe do koje je roditeljima stalo (dijete o tome ne može odlučivati) otvara se kanal kojim prodiru ta druga ime­ na i bogate repertoar dotičnog kraja: Nikola Ninoslav š„ Nikola Neven š. itd. Ta druga imena praktično su jedina u svakodnevnoj neslužbenoj uporabi. -

378

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

koje su u različitih naroda nastale neovisno iz sličnih socijalnih prilika što su ih uvjetovale. Hrvatska prezimena, čije začetke nalazimo u XII. stoljeću, čini se, nastala su ra­ nije nego u drugih slavenskih naroda. Uzrok je splet izvanlingvističkih značajki, ponajprije društvenih. Povlašteni stalež njima je pravno baštinio imanje i povla­ stice, državna uprava njima je provodila regrutacijsku, fiskalnu, imovinskopravnu kontrolu, crkvena organizacija matičarsku i drugu službu u vezi s ondašnjom ulo­ gom Crkve u društvu (pojava protestantizma). Kult zapisa i moć zapisanog da po­ stane stalno, neizmijenjeno i nasljedno mogli su pridjevke u razvijenoj društvenoj sredini visoke kulturne nadgradnje prometnuti u prezimena prepoznatljiva po ti­ pu i po strukturi i izvan imenske formule. Već od XIV. stoljeća sve je više pravih (stalnih i nasljednih) prezimena. U split­ skom statutu iz XIV. stoljeća prijeti se globom za samovoljnu promjenu prezime­ na. Svatko je obvezatan izricati točno svoje pravo ime, a na sudu važi propis da se uz ime upisuje i prezime (nomen et cognomen denuntiati). lvan Kukuljević Sakcin­ ski zapisao je iz povijesnih spisa 1 360- 1385. godine nekoliko stotina splitskih ime­ na i prezimena (vidi: Stari pisci hrvatski, I, 1 869, izd. JAZU). Za nastanak hrvatskih prezimena moguće se s pravnog i onomastičkoga glediš­ ta sporiti o nekoliko datuma: - o dobu kad ih tek sporadično prepoznajemo kao nasljedna (XII. stoljeće) - o razdoblju zatvaranja vijeća u dalmatinskim gradovima kad plemstvo kao povlašteni stalež dobiva stalna i nasljedna prezimena (XIII. i XIV. stoljeće) - o uvođenju matica poslije Tridentskog koncila, kad prezimena dobivaju svi sta­ leži (XVI. stoljeće) o pojavi Jozefinskog patenta, kad prezimena zakonski postaju obvezatna (XVIII. stoljeće). U svakom od tih razdoblja moguće je naći valjane razloge kojima se mo­ že opravdati nastanak prezimena. Međutim, taj proces bio je dug i difuzan i ne­ jednako se očitovao u pojedinim staležima i u pojedinim hrvatskim krajevima. II. Poznate su također imenske formule od dvaju osobnih imena uz prezime, koja se upotreblja­ vaju u slijedu: Si/vije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Ivan Zvonimir Čičak. U dotičnim primjerima u govoru se stvara novo indeklinabilno ime inicijalima obaju imena Age Matoš, Abe Šimić; rjeđa je, makar u muških imena, složenica Mark-Antun Dominis, koja se izgovara kao Markantun D. III. Ako je imenu i prezimenu pridodan pridjevak, koji postaje općepoznat u neslužbenoj (a djelomič­ no i u službenoj) uporabi, onda taj pridjevak dolazi na treće mjesto: Marin Držić Vidra, Josip Broz Tita, Ante Topić Mimara... Takav se pridjevak upotrebljava vrlo često samostalno i obično ne postaje osob­ nim imenom. IV. Česta je imenska formula od osobnog imena i udvojenog prezimena Stjepan Konzul Istranin, Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Pranja Horvat Kiš itd. U takvim imenima mijenjaju se oba dijela za razliku od udvojenih prezimena kad se ona vezuju crticom. Takva su ženska udvojena prezimena koja nasta­ ju udadbom i zadržavanjem djevojačkog prezimena. Ta su ženska imena uglavnom indeklinabilna. No takva prezimena mogu nositi i muškarci: Ante Tresić-Pavičić, Duje Rendić-Mijočević, Kasta Angeli­ Radovani, Ante Marinović- Uzelac itd. (pa im, kažu mi neki od njih, koji put dođe naslovljeno pismo s madame). Postoje, naravno i mnoge druge kombinacije poretka članova u imenskoj formuli, ta kombinatorika vrlo je često iskorištena u literarnim djelima kao stilska kategorija, ali je ona u nas neobrađena. -

-

-

379

Hrvatska prezimena

Hrvatska prezimena slijedila su nastanak i razvitak prezimena u najrazvijenijim europskim pokrajinama. Primorski gradovi, u prvom redu, prolazili su sličan društveno-ekonomski, državnopravni, crkvenoadministrativni i kulturni razvitak kao državice sjeverne Italije. U sličnoj društveno-ideološkoj klimi prezimena u gradovima primorske Hrvatske nisu kasnila za njima. Romanski, poglavito mle­ tački utjecaj u dalmatinskim gradovima svakako je kudikamo više pospješio razvi­ tak hrvatskih prezimena i službenu dvoimensku formulu nego što je pridonio na­ stanku prezimena.

380

Horvati u sjevernoj Hrvatskoj

1. Etnonimi često postaju prezimena. Nastaju redovito izvan etničkog jezičnog područja, kao što prezimena nastaju izvan porodično-zadružne zajednice. Njih u oba slučaja nadijevaju drugi radi lakše identifikacije. Ona i jest glavna svrha nastanka etnonima i prezimena, i uopće vlastitih imena. Rijetka je pojava, kao u Hrvata, da etnonim (Horvat/Hrvat) postane kudikamo najbrojnije prezime.1 Ono je za nekoliko tisuća nositelja ispred svih drugih prezimena. Nosilo ga je 1 948. go­ dine 20 7 1 4 žitelja.2 U nekim područjima Međimurja prezime Horvat jedno je od najčešćih prezimena.3

Postavljaju se pitanja jesu li prezimena Horvat, Hrvat, Hrvatin, Hrvatinić, Ko­ vatin itd. isključivo etnonimskog postanja i što pokazuje njihov vrlo indikativan razmještaj u Hrvatskoj (i drugdje izvan Hrvatske). Prije odgovora na to navedimo da je etnonim Hrvat u grčkim i latinskim vre­ lima potvrđen vrlo često i vrlo rano: od IX. do XII. stoljeća. Spominje ga npr. bi­ zantski car Konstantin Porfirogenet sredinom X. stoljeća xpopana (i xpopaw1). Njegova najranija latinizirana potvrda je i u zapisu kneza Trpimira: Trepimirus dux Croatorum iz 852. Potkraj IX. stoljeća spoll1inje se na Branimirovu natpisu dux Cr­ vatorum, u kojem etnonimu prepoznajem hrvatski izgovorni sklop. U tom natpisu prvi put je zasvjedočeno hrvatsko ime u domaćem, hrvatskome množinskom liku: Hrvati. To je, koliko mi je poznato, najranije zapisan etnonim u svih slavenskih naroda u domaćem liku. Naime, latinizirani oblici Croata (i Croatia) s neizgovorenim suglasnikom -v­ (od Hr'bvat'b) i dočetkom kao u etnonimu Dalmata (i Dalmatia) nastali su prema 1 2

3

Usp. Vesna Zečević, Najčešća prezimena u SR Hrvatskoj, Onomastica Jugoslavica X, Zagreb 1982, str. 269-275. Drugo prezime po frekventnosti nositelja je prezime Kovačević. Čestoća toga prezimena je razumljiva. Ono je poput mnogih drugih prezimena motivirano zanimanjem. Svako selo imalo je kovača, a kako su se obrti nasljeđivali, tako se ustaljivao pridjevak i postajao prezime. Anđela Frančić, Međimurska prezimena, Ed. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Biblioteka "Prinosi hrvatskom jezikoslovlju'; 4. Zagreb 2002, str. 278-282.

381

Hrvatska prezimena

izgovoru dalmatskih Romana.4 U srednjovjekovnim vrelima najčešće su potvrđe­ ni upravo ti oblici, kao npr. u zaključcima splitskih sabora g. 928: inter Bulgaros et Croatos; u Krešimirovoj povelji g. 950: ego Cresimirus, Dei gratia, Croathorum atque Dalmatinorum rex itd. Već te rane potvrde pokazuju da je etnonim Croati/Croatae zapisan redovito u množinskom liku i da nosi dvojako značenje: kolektivno ime naroda i (administra­ tivno-političko) ime zemlje. Etnonimi obično nastaju po imenu najmoćnijeg ple­ mena na određenom području koje oblikuje državnost (Hrvati), ili po imenu ino­ jezičnog plemena koje se nametne vlašću i asimilira s pokorenim etnosom (inter Bulgaros et Croatos), ili po imenu zemlje (ili plemena) u kojoj dotični etnos ostva­ ruje svoju državnost (rex Dalmatinorum; mare nostrum Dalmaticum), te, kako smo to već uočili na Mediteranu, po imenu gradova: Rimljani (: Rim), Bizantin­ ci (: Bysantion), Škiptari (: Skupi = Skopje), ili pak po kakvoj ličnosti: Amerikanci, Osmanlije, Bolivijani, Kolumbijci itd. Množinski oblici etnonima (Hrvati, Bugari, Ugri, Vlasi, Srbiji, Arbanasi itd.) za oznaku zemlje zadržali su se u Hrvata dugo u uporabi, čak do XVIII. stoljeća. Po­ kazuju to brojne potvrde, primjerice g. 1410: po HrbVateh... dobri ljude se imenuju odb Bosne i od Hrbvatb i od Bnetka... g. 1415: na Ugre ili u Hrbvate ili drugoj de... g. 1 433: Vlasi v Hrvatih... g. 1 436: Hanž Frankopan ban Dalmacije i Hrvat... g. 1446: štefan Tomašb krafb Srbfemb, Bosni... HerbVatom... g. 1470: mnogim crikvam po Hr­ vatih i Dalmaciji... zapovidnik svega Hrvata... itd. 5 2. Etnonim Hrvati potvrđuje se kontinuirano, i to na ograničenom teritoriju Dalmacije, Like, Bosne do Pive, južno od Gvozda po području koje je Porfiroge­ net u De administrando imperio naveo da je u sastavu Hrvatske, a Pop Dukljanin u sastavu Bijele Hrvatske: od Liburnije na zapadu do Cetine na jugoistoku. Kraj oko Zadra, na primjer, još se godine 1527. zove Hrvati. U pokrajinama koje su južnije od navedenog područja prevladava lik Slovinci (e = i), a u onim sjevernije od spo­ menutog područja dolazi lik Slovenci (e = e).6 Na prostoru starohrvatske države, i izvan tog područja, nalazimo sve do u XVIII. stoljeće etnonim Hrvati za oznaku zemlje, npr. Blagaj na Hrvatih, te u narodnoj pjesmi: . pa ti zovi u Hrvate ravne/ pobratima od Hrvata Matu. 7 .

.

Semantički nije moguće u svakom primjeru točno razlučiti kad lik Hrvati valja shvatiti kao narodno ime, a kad kao ime zemlje u Hrvata, odnosno hrvatske po­ krajine (provincijalne Turske, Hrvatskog primorja, Vojne krajine itd.). Nužno je ovdje istaknuti da se hrvatsko ime (za narod i zemlju) pojavljuje uvijek na teritori­ ju južno od Gvozda (= Kapele), a ne sjevernije od te granice. •

5 6 7

Etnonime, po pravilu, nadijevaju drugi, pa ih stoga i prilagođuju svojim glasovnim sustavima: xpwf3aro�, Croata, Horvath itd. Usp. Akademijin rječnik, knj. III, str. 713; V. Mažuranić, Prinosi za pravno-povjestni rječnik I, Zagreb 1908-1922, str. 407-414. Usp. P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskogjezika, I, Zagreb 1971, str. 690-692. ARj, ibidem.

382

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Takav način imenovanja naroda i zemalja prisutan je i u drugih slavenskih na­ roda. Tako se još danas u Čeha upotrebljava etnonim Chechi u značenju "Češka''. U Poljaka još žive prežitci takva imenovanja: Chechi ( Češka), Niemcy ( == Nje­ mačka), W�gry ( == Mađarska), Wlochy ( == Italija). Oni su ostali u uporabi jer se u XVI. stoljeću, kad takvi etnonimi postupno prestaju označivati zemlju, a označuju samo narode, usvajaju samo imena zemalja drugih osnova ili druge tvorbe: Bohe­ mia, Germania, Hungaria, Italia8 pa etnonimi u značenju "zemlja'' ostaju u paralel­ noj uporabi. Slično je do danas i u nas s uporabnim etnonimom Benetci/Mletci (u značenju "Mletačka''), uz odavna postupno ukorjenjivanje imena Venecija. Ime Hrvatska dolazi u latiniziranom obliku Croatia (g. 994) s etnonimom Croa­ tae!Croati; a onda i u kroatiziranom obliku Hrvacija, načinjenu prema latinskom Croatia ili talijanskom Croazia, i to sporadično od XV. stoljeća: . . . Mališ kra! Dal­ macie i Hrvacie (g. 1479). Pridjev hrvatski, kao ktetik, zasvjedočen je od Baščanske ploče g. 1 100: ... Z'bv'bnimir kra!'b hr'bvat'bsk'bi, a kao naziv jezika od Vinodolskog zakonika g. 1 288: ... zove se hrvatski malik, a vlaški macarol, Istarskog razvoda iz g. 1 275: ... pisaše listi jezikom latinskim i hrvackim itd., dok je ime Croatorum terra (g. 929), odnosno hrvacka zemlja u uporabi do XVIII. stoljeća. Tek tada pojavljuje se eliptično ime Hrvatska (tj. država).9 Likovi Hrvat, odnosno Hrvatin, potvrđeni su kao osobna imena od XI. 3. stoljeća: Uechedrago filio Chroatini10 ego Chrobati cum fratre meo Luthstraho;11 kao prezime od XV. stoljeća: Horwath Gregorius (u Varaždinu 1484), Horwathich Nicolaus (u križevačkoj županiji g. 1475) 12 te osobno ime Hrvatin u dečanskim hrisovulj ama.13 Od takvih antroponima potječu mnogi toponimi kao što su sela Horvati i Hor­ vatovec u Međimurju, Hrvace kod Sinja, Hrvati kod Tuzle i Kladnja, Hrvati kod Ohrida, 14 te sela Harvati u okolici Atene blizu Maratona i blizu Argosa kod Mi­ kene.15 Takva je postanja nekadašnje prisavsko selo Horvati u današnjem Zagre­ bu, otprilike južnije od današnje Horvaćanske ceste, kojoj je, pak, ime izvedeno od etnika Horvaćani, kako su se zvali stanovnici sela Horvata. Etnički oblici Hrva­ ćani/Horvaćani zapisani su kao imena sela � Bosni 16 i kao prilično često prezime, uglavnom izvan Hrvatske. Upravo su ondje ta i takva prezimena razložnim mo­ tivom postanja i lakše identifikacije. Slično je i s prezimenima Bošnjak i Bosanac, ==

•••

8 '

10 n

12

13 14 15 16

K. Zierhoffer, O Paralelnych nazwach krdjow na -y/-i oraz -yja/-ija, in Simbolae philologicae in honorem Witoldi Taszycki, Wroclaw-Warszawa-Krak6w, 1868, str. 495. Usp. ARj, III, str. 714. Diplomatički zbornik l, Zagreb, 1967, str. 157. (iz g. 1076). Diplomatički zbornik l, o. c., str. 121. (g. 1070), str. 150. (g. 1070-1076). Antroponimijska građa iz arhiva Čazmanskog kaptola. Cuva se u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslov­ lje u Zagrebu. Milica Grković, Imena u dečanskim hrisovuijama, Novi Sad, 1983, str. 121. Index gazetteer, showing place-names on 1 : 100.000 map. series, YUGOSLAVIA, vol. II A, Cairo, 1944, str. 375. i 384. P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran, Split, 1934, str. 94. U nestručnim i pomodnim etnogenezama želi se katkad takvim toponimima, dalekim od hrvatskih zemalja, tražiti etničke populacije po Epiru, Peloponezu, Kreti itd., što je neznanstveno i, naravno, netočno. Index gazetteer, o. c., str. 384.

383

Hrvatska prezimena

koja su među najfrekventnijim prezimenima upravo u Hrvatskoj,17 kao i prezime­ na Sremac/Sremec u Srbiji i sjevernoj Hrvatskoj, Puljizević, Puljiz (: talijanski Pu­ glia) u Dalmaciji18 itd.

4. Na prostoru sjeverne Hrvatske, na cjelokupnom kajkavskom području, odnosno na prostoru nekadašnj e Slavonije, hrvatsko nacionalno ime nije se bilo uvriježilo i u srednjovjekovnim vrelima gotovo da nije zabilježeno. Ta je pokrajina krajem IX. stoljeća potpala pod Ugarsku. Za Tomislava (910-928) postojale su određene političke povezanosti s primorskom Hrvatskom. Zvonimir, ko­ ji je iz sjeverne Hrvatske, u južnoj je Hrvatskoj okrunjen za hrvatskog kralja. Pozna­ te su iz toga vremena znatne trgovinske i prometne veze, 19 a kasnije, u XIII. stoljeću, kad je Zagreb istaknuto središte Slavonije, i poslije, nastajala su zbližavanja na kul­ turnom i crkvenom području. 2° Konačno, prvi poznati zapis hrvatskoga imena Za­ greb zabilježen je godine 1 328. u Dubrovniku: Andrea de Sagreb, habitator Ragusii.21 U tim se krajevima od XII. stoljeća pojavljuje ime S(c)lavonia i S(c)lavi, a nika­ da Croatia i Croati. 22 Kneževi i banovi nazivaju se dux ili banus Sclavoniae pored dux ili banus Croatiae et Dalmatiae. Čak i onda kad ista osoba obnaša dužnost ba­ na u svim trima krajinama, imena se krajina zasebno navode. Taj je problem hrvatskog narodnog imena i posebno njegova nepostojanja u Slavoniji obradio ugledni švicarski slavist Robert Zett.23 On smatra da se uporaba općeslavenskog imena za taj panonski prostor može objasniti posebnim položa­ jem Slavonije u srednjovjekovnoj mađarskoj državi. Naime, Mađari koji su u sred­ njem vijeku politički podčinili dijelove Slovačke, Slovinja (Slovenije) i Hrvatske identificirali su narode u tim zemljama uglavnom kao Slavene, jednako kako je to često činila Venecija za Hrvate na jugu (Dalmati, Dalmatini, Schiavoni i sl.) prem­ da romanski pisari već 1080. u Supetarskom kartularu točno razlikuju Spalatine (romanske stanovnike grada Splita) i Croatae (Hrvate, narod koji obitava u split­ skoj okolici i kojemu oni znaju etnonim). Iz Slavonije općenito nema mnogo vijesti do XV. stoljeća u vezi s nacionalnim imenom. U XVI. stoljeću se začinje književnost na narodnom jeziku, iz kojeg se jasno razlikuje hrvatsko i slovensko ( = kajkavsko) ime. U Kronici Antuna Vramca 1 578. piše da je spravljena slovenskim jezikom. On razlikuje imena zemalja (na Hr­ vateh i na Slovenich) i imena naroda ( Vogri, Slovenci i Hrvati). lvan Pergošić 1579. 17 18

Leksik prezimena SR Hrvatske (urednici V. Putanec i P. Šimunović), Zagreb, 1976, suh nomine. Leksik prezimena, o. c., suh voce. " J. Lučić, Hrvatska na jadranskom i panonskom prostoru u IX. i X. stoljeću, Starine JAZU, 58, Zagreb, 1980, str. 18 i dalje. 20 R. Katičić, Korijeni i pretpostavke hrvatske renesansne književnosti, Studia slavica hungarica XXV, Akademiai Kiad6, Budapest, 1979, str. 2 19. i dalje. 2 1 J. Lučić, O najstarijem hrvatskom imenu Zagreba, Iseljenički kalendar 1986, Matica iseljenika Hrvatske, Zagreb, 1986, str. 91-93. 22 Usp. npr. ispravu Andrije II. iz g. 1 198. zagrebačkom biskupu u kojoj navodi: ... tam Hungaris quam Latinis seu Sclavis ..; ili Statuta capituli zagrabiensis saec. XJ'V, gdje se navodi: ... villa in sclavico wez vo­ catur. I. K. Tkalčić, Povijesni spomenici zagrebačke biskupije, II, Zagreb, 1 874, str. 33. 23 R. Zett, Zur Geschichte des Kroatennamens, Schweizerische Beitrage zum VIII. Internationalen Slavistenkongress in Zagreb und Ljubljana, September 1978 , Ver. Peter Lang, Bern, 1978, str. 283-293. 1 .

384

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

prevodi na slovenski jezik te razlikuje horvatski i slovenjski orsag. Za N. Krajačevi­ ća je g. 165 1 : cirkva zagrebačka slovenska. Juraj Habdelić g. 1670. piše Dikcionar ili reči slovenske ( = kajkavske), te razlikuje slovenski i hrvatski narod.24 Sjedinjavanje hrvatskim imenom južnih hrvatskih pokrajina sa Slavonijom na­ staje u drugoj polovici XVII. stoljeća, za Zrinskih i Frankopana, koji su i svojim posjedima od Senja do Čakovca uključivali hrvatski jug i sjever. Ogleda se to hr­ vatsko prožimanje u literaturi i jeziku. Tako se u Putnom tovarušu Katarine Zrin­ ske (Venecija, 1661) navodi kako je to djelo iz nimškoga na hrvacki jezik istomače­ no i spravljeno, a isusovac B. Milovec iz Međimurja g. 1664. u molitveniku Dušni vrt naziva prvi put kajkavski jezik hrvatskim. 25 Tek povlačenjem Turaka od kraja XVII. stoljeća širi se hrvatsko ime i na Slavo­ niju upravo iz Zagreba kao iradijacijskog središta tzv. civilne Hrvatske. Znači li nepostojanje hrvatskog imena za narod, zemlju i jezik u panonskoj 5. Hrvatskoj doista da je ona bila naseljena slavenskim življem koje nije uspjelo učvrs­ titi svoje etničko ime? Je li doista u njihovih susjeda, Mađara i Slovenaca prije svega, bilo nepoznato hrvatsko nacionalno ime za taj "bezimeni" puk u savsko-dravskom međuriječju, a u njega samog nerazvijena svijest o pripadnosti hrvatskom etnosu? Na ta pitanja odgovara prezime Horvat i prezimena u vezi s njim. Prezime Horvat, spomenuto je na početku, sa 20 714 nositelja kudikamo je naj ­ brojnije hrvatsko prezime. Ono je bilo najbrojnije hrvatsko prezime i u prošlosti. I što je osobito važno: rasprostranjeno je isključivo na kajkavskom području, odnosno na području nekadašnje Slavonije. Nije manje važno da je Horvath s njegovim pre­ zimenskim inačicama najfrekventnije prezime u Sloveniji, Slovačkoj i u Mađarskoj. Njegovo podrijetlo gotovo je isključivo etnonimskog postanja.26 Od oblika imena Horvat strukturalnim sufiksom -ić za tvorbu prezimena tvore­ no je prezime Horvatić sa 2800 nositelja, a rasprostranjeno je po Hrvatskom zagor­ ju, u okolici Samobora i Jaske do Karlovca. Od toga je lika tipično kajkavsko prezime Horvatiček. Sufiksom -ek od osnovnog prezimena Horvat nastaloje prilično brojno prezime Horvatek oko Klanjca, Ivanca, Zagreba i u istočnoj Slavoniji. Kajkavsko pre­ zime Horvatec rasprostranjeno je oko Pregrade. Od toga je lika tvoreno prezime Hor­ vačić, koje je rašireno oko Velike Gorice, Siska i u Hrvatskom Selu. S njima kores­ pondiraju prezimena Hrovat, Hrovatin, Hrvačić, Hrvat, Hrvatek, Hrvačić, Hrvaćanin i dr. No njihova je frekvencija zanemarljiva, jer ne prelazi pedesetak nositelja. Ali nji­ hov razmještaj nije zanemarljiv, jer su i ona rasprostranjena upravo na području ne­ kadašnje Slavonije, gdje se hrvatsko nacionalno ime uglavnom nije spominjalo (što je stvaralo pogrešan dojam da su nositelji takvih prezimena isključivo pridošlice). Očituje se, dakle, činjenica u vezi s potvrdama hrvatskog imena komplementar­ nog značenja. Na hrvatskom jugu, gdje se začinje hrvatska državnost, i gdje nastaju prvi hrvatski spomenici, hrvatsko je ime rano i obilato zasvjedočeno. Ondje nije bilo 24

Vidi potvrde i literaturu u raspravi navedenoj u prethodnoj bilješki. c„ 293. Usp. Istvan Kniezsa, A magyar nyely szlav jiiveve nyszavai I/l, Budapest, 1955, str. 218.

25 R. Zett, o.

26

385

Hrvatska prezimena

potrebe nastanka prezimena etnonimskog postanja (tipa Hrvat), pa ga uglavnom i nema. Nasuprot tome, u sjevernoj Hrvatskoj, gdje je narodno ime rijetko potvrđeno, rano nastaju najbrojnija prezimena Horvat, i druga u vezi s njim, kao osvjedočenje pripadnosti njihovih nositelja hrvatskoj etniji i u očima njihovih sjevernih susjeda, koji su obliku prezimena Horvath dali svoj jezični biljeg, a nad njegovim nositeljima imali višestoljetnu političku i crkvenuupravu. Važno je ovdje spomenuti, upravo zbog toga što po etnonimima, i prezimenima od njih izvedenim, susjedni narodi identifici­ raju u početku dotični narod i njegove doseljenike u svojim zemljama (usporedi: Vo­

grinec, Ugrin, Ungar, Ungaro, Mađarić, Mađer, Vlašić, Vlahović, Arbanas, Arnautin, Turk, Turčinović, Nemec, Dojč, Toth, Pemec itd.), da je u Sloveniji najbrojnije prezi­ me Horvat/Hrovat. Pored njega susrećemo još prezimena Horvač, Horvath, Hrvatec, Horvat, Horvatiček, Horvatuš, Horvot, Krvatin, i to s kudikamo većom frekvencijom

u njezinu istočnom i sjeveroistočnom dijelu; a po svoj Sloveniji, s kudikamo većom brojnošću, prezimena Horvat, Horvatič, Hrovat, Hrovatič, Hrovatin, Hrvat i Hrvatič. 27

Potrebno je također spomenuti prezimena od osnovnog lika Hrvatin, što je po nekima, singularni lik (pored oblika Hrvat) plurala Hrvati.28 No Hrvatin je, nave­ li smo, već u XI. stoljeću zabilježen nekoliko puta kao osobno ime, koje je, po svoj prilici hipokorističnog postanja, tvoreno sufiksom -in, kao Dragutin, Milutin i sl.29 Od njega su izvedena prezimena Horvatinčić po Zagorju, Horvatinović oko Zagre­ ba, Vrbovca i Petrinje, što je također vrlo indikativno. Međutim, prezime Hrvatin, vjerojatno etnonimskog postanja i značenja, bilo je mnogo rasprostranjeno po ne­ kadašnjoj franačkoj Istri, koja je bila izvan sastava srednjovjekovne hrvatske drža­ ve, i zadržala su se ta prezimena ondje i danas oko Labina, Pazina, Buzeta i u zale­ đu Poreča, i to u velikom broju.30

6. Već sama potvrda hrvatskog prezimena etnonimskog postanja u kraju za koji se utvrdilo da se u njemu gotovo milenij nije rabilo hrvatsko ime i za koji se tvrdilo da u puku nije postojala svijest pripadnosti hrvatskom etnosu - značila bi mnogo. Prezime Horvat i druga prezimena u vezi s njim ondje su ne samo naša najbrojnija prezimena nego su ona tu vrlo rano i vrlo obilato potvrđena. Iz bogatog arhiva nekadašnjeg Čazmanskog kaptola, koji je jurisdikcijom obuhvaćao sjevernu Hrvatsku, ekscerpirana je vrlo obilna antroponimijska građa, koja se čuva u Insti­ tutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. U toj su građi prezimena Hrvat i sl. potvrđena od XV. stoljeća, što je za prezimena rano razdoblje.31 Ona su, dakle, po­ stojala i mnogo prije Tridentskog koncila, kad se mnoga prezimena stvaraju. Ona su autohtona i po narječju svojih nositelja. Svako pravo prezime ispunjava tri uvjeta: 27

Usp. Začasni slovar slovenskih priimkov (urednik akad. F. Bezlaj), izd. SAZU, Institut za slovenski jezik, Ljubljana, 1974, str. 208-209. i 212-213. " Vidi ARj III, str. 713. 29 P. Skok, Etimologijski rječnik, o. c., str. 690-692. 3° Cadastre national de l'Istrie d'apres le recensement du J er Octobre 1 945. Suplement: Index patronymique, Sušak, 1946, str. 61. i 62. 31 Usp. P. Šimunović, Razvitak imenske formule u Hrvata, Onomastica Jugoslavica IX, Zagreb, 1982, str. 283-292.

386

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

ono mora biti stalno, nepromjenjivo i nasljedno. Upravo prezime Horvat s tolikim brojem povijesnih potvrda na istim lokalitetima gdje ga i danas nalazimo pokazuje svoj dugi povijesni slijed i stalnost svojega lika. Njegov sadržaj, upravo u pomađare­ nom liku, dokazuje da je svijest tih političkih vladara, čija je civilna i crkvena upra­ va izbjegavala hrvatsko ime, bila načistu kojemu etnosu taj puk pripada, kad ga je najbolje, jednoznačno i brojno, i u Slavoniji, i u Mađarskoj, i u Sloveniji mogla iden­ tificirati etnonimskim prezimenom Horvat i prezimenima od njega izvedenima. Premda smo utvrdili prisutnost etnonimskog prezimena HoRv.ATH i njegovih inačica već u XV. stoljeću u savsko-dravskom međurječju, valja reći da je glavni­ na tih prezimena nastala po sjevernoj Hrvatskoj (sjevernije od Karlovca) za ma­ sovnih seoba hrvatskog pučanstva u XVI. stoljeću nakon turskih provala, kad su krajevi Slavonije i središnje Hrvatske u dugom (i širokom) pojasu od Virovitice do Karlobaga ostajali pusti, a pučanstvo bježalo preko riječnih gazova i brodova na Kupi, Dravi i Muri u Sloveniju, Ugarsku, Austriju, Slovačku i Moravsku. Glavninu nisu ni popisali. Bilježili su ih samo etnonimskim prezimenom HoRvATH i slično. Mnogi su ti prebjezi ostajali u Međimurju i po sjevernoj Hrvatskoj. Zato je i on­ dje to prezime kudikamo najčestotnije. Osim većine spontanih prebjega, mađarski su velikaši (pa i oni hrvatskoga podrijetla, kao ZRINSKI i JuRIŠIĆ) preseljavali svo­ je podanike na svoja imanja u Mađarskoj. Tako je i Hrvatski sabor bio caru Ferdi­ nandu podnio utok da se prestane s depopulacijom Hrvatske. Ta iseljavanja nepre­ kidno traju već punih pola tisućljeća. I još, na žalost, nisu završena. u S.LOVAČKOJ SU]VAJČEšći #O�VA'i:J{I ;.;.�flG�B, 2.7. 'svibnja - NaRešće prezime ko]e,proiilaz.i iz liadonafo e ili einRke pri�

1(#�1,�ps�i� .�. sl��a,čkojj� Hrvc1J, ·� m9đ,ars�oj vet:;iif·fI�-r�ath. · ·. . .· · ···· . . . . . . . . . . . . . ·. . ( fi;o filazi to iz .stafističkihp�datak9,. koji su nq z.qh��y �.rati.slavskog dn,evni�a "Prav· . . ·.

· .

'

; .·

..

·

.

· · .

.

.

>''dli''; {zfadili u Registri� grdđan � Slov� čke.. .prema . tim p'odadrnp. najleićeje'prezime . d�dale ceske i slovacki ihačfce l·:{iorvath; kojih u Slovačkoj ima 15 371, a kad' b'i im se �. "ifrviifć.. thorvai;! oclnosno Charvat; taj bi. broj bid dali!k-0 �eći; ali ga statističat:i ni­ ,,:su•iznijelidza prezimena Hofvathslijede ptez(meria kao što. :su Kovač;\ Varga, . Toph i ·

.

1 ,Nag�. ., , · . . f! je slo� . (ljudi s prezimenom}ferriec;'.Šf :. Zanimljivo je da u Slovačkojživi više Nijemaca 5.račM naziv za. NiJen:ice ."" .1703) n.�go Slovaka .0440)� pr.ezirpen.q. Čech.irria . . . ' . 13$9, . ' . .;pre. .. ' . : zin1�,;a lviagydr (M�đar) 759 'itd. .

,

.

.·

.

.

.·

..

.

.

.·

· . ·. .

'

'

'

.

.

.

.

. ·

.

.

...

.

.·.

: .No. ako. s� međuSlovake pr{broje. i osobe koje rzose stari. 'mađarski nait� .� tOth, o� da . 'j?Sidvaica uk�jJfzO J:pis22, '.što Jejo.š uvijek za trećinu tn�ftje 'nego }:[rvata. Pbliaka (sloc � · :�ackina'zlv za P6ljake) ima l'1 51, ali ak'o int sepribroje preiimena 'Pblak i Pollak; ori� · . ·• ; ' flA ih zajedn ima 6816. '. Aivfnogojepreiimena Rusnak ili izvedenice kao Rusini, Rusi, koje 'dolazi' od starog na� · · ziva (s početka XV. stoljeća) Rusien, a imd ih ukupno 3424. · V. Bojkić, Vjes:riik, 28; · V:'2003, s.tr: 28. ·

·

·

·

·

387

Istarska prezimena - narodnosni spomenici

U godini oslobođenja Istre 1 945. izvršen je popis istarskog pu­ čanstva i predočen Međusavezničkoj komisiji za razgraničenje s Italijom kao nepobitni dokaz hrvatskog biljega Istre unatoč svim progonima hrvatskog nacionalnog bića i zatiranja hrvat­ skih prezimena. O 60. obljetnici pišem ovaj memento. 1 Jedno od prvih vrela za povijest hrvatstva u Istri jest Rižanski pravorijek iz 804. godine, u kojem romanski žitelji zapadnih istarskih gradića protestiraju što hrvat­ ski došljaci zaposjedaju njihova imanja, nastanjuju njihove kuće. Franački namjes­ nik vojvoda Ivan obećao je bio tim gradovima da će te Slavene, ako budu činili štetu, izbaciti odatle. To obećanje Ejiaciamus foras! ("Izbacimo ih van!"), premda bez pravnopovijesne vrijednosti, postaje u XIX. stoljeću poklič talijanske ireden­ de. Hrvati, naravno, nisu izbačeni iz Istre, nego su u to davno doba (od VI. stolje­ ća) naseljavali unutrašnjost i gradove, kako je to potvrđeno brojnim toponimima, osobnim imenima, najarhaičnijom čakavštinom, glagoljskim zapisima i natpisima diljem Istre, osobito u Istarskom razvodu iz 1272. (vidi moj rad Toponimija Istar­ skog razvoda, Onomastica Jugoslavica, VI, 1976, str. 1 -34). Znameniti talijanski humanist, neko vrijeme i tršćanski biskup, E. S. Piccolo­ mini, a zatim papa Pio II. (od 1458. godine) navodi: Istra se danas zove Slavonijom.

!strani su danas Slaveni, premda uzmorski gradovi upotrebljavaju talijanski govor, poznaju oba jezika. Ma kolika bila zatvorenost i autonomnost gradova, razmjena dobara s hrvat­ skom unutrašnjošću bila je nužnost. U Istri tako tijekom stoljeća žive, bez izrazito jakog kulturnog i biološkog pro­ žimanja, dva kulturna i etnička kruga: gradski romanski i seoski hrvatski. Prvom je temelj romanski jezik i kultura gradskoga tipa, drugom, seoskom, koji je po svo­ joj naravi anonimniji, osnovica je hrvatski čakavski jezik, staro slavensko pravno 1

Ovo je ekscerpt s naknadnim dodatcima iz prve knjige Prezimena i naselja u Istri (I-III, 1985), koju su prema Cadastre national de l' Istrie i drugim vrelima sastavili J. Bratulić i P. Šimunović.

388

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

uređenje, glagoljica, tradicionalni konzervativizam. Prijelaz iz jednog kulturnog i socijalnog kruga u drugi redovito znači mijenjanje jezika, navada i nacionalne pripadnosti. Ipak sve do XIX. stoljeća nije bilo napetosti među njima. Sukob se zbio u do­ jačanja nacionalne svijesti talijanskoga građanstva i prodiranja robnonovčanih ba odnosa na selo. Malobrojna hrvatska inteligencija, mahom iz redova svećenstva, uspijevala je početkom XX. stoljeća osnivati svoje čitaonice, zadruge, "posujilnice': graditi ško­ le... , ali su sve te tečevine izbrisane već u prvoj godini nakon Prvog svjetskog rata 1918. Već u studenom 1 915. Kraljevsko zemaljsko društvo Italije započelo je pri­ preme za preimenovanje zemljišnih imena u krajevima koji su bili obećani Itali­ ji za njezino napuštanje saveza s Austrijom i pristupanje protivničkom vojnom ta­ boru. Ubrzo zatim počele su represalije nad hrvatskim pučanstvom: uništavaju se spomenici, razaraju se narodni domovi, pale se knjige, zabranjuju se političke, gos­ podarske i prosvjetne ustanove: čitaonice, posujilnice, kulturna i prosvjetna druš­ tva, zatvaraju škole, otpušteni su hrvatski i slovenski učitelji. Ulaskom talijanske vojske u Istru prva pod udar nasilnih promjena došla su imena mjesta. Zakonskom odredbom od 28. III. 1 923. potalijančena su imena se­ la, brda, dolina, rijeka ... Hrvatska i slovenska stara imena proglašena su nepostoje­ ćima. Poslije zemljopisnih imena došla su na red p r e z i m e n a . Komesar općine Labin već je 1 923. razaslao okružnicu župnicima i školskim oblastima u kojoj nalaže da se "isprave" prezimena, da se ispuste završeci na -ich (tj. -ić). Dao je popis od preko 150 prezimena koja će se od tada drukčije pisati, i to po uzorku Andretich > Andretti. Kako se hrvatski i slovenski roditelji nisu pridržavali tih odredaba, izašao je 1928. zakon koji je zabranjivao davati novorođenoj djeci "smiješna'' i "nemoralna'' (sic!) imena kojima se "uznemiravala javnost". Tim je zakonom bilo dopušteno mi­ jenjati već upisana imena, odnosno njihovo "prevođenje" u talijanski oblik. Tako su Dragice postale Carle, Ljubice - Amalie i sl. Već 7. IV. 1 927. zakonskom odred­ bom o prezimenima (Restituzione in form.a italiana dei cognomi), započelo je su­ stavno, nasilno, bezobzirno mijenjanje hrvatskih i slovenskih prezimena. Da bi se ubrzao rad matičnih ureda, puljski je prefekt osnovao posebnu "struč­ nu" komisiju koja je izdala brošuru u kojoj su uz stara hrvatska i slovenska prezi­ mena navedeni novi oblici pretvoreni na talijanski (ili latinski) oblik. U mnogim slučajevima mimo toga naputka i službenih novina "Gazzetta uf­ ficiale" i puljskih novina ''L azione': te fašističkoga glasila "Il Corriere Istriano': gdje su takvi naputci izlazili, prepravljači hrvatskih i slovenskih prezimena davali su maha mašti, te su izmišljali i drukčija, osebujnija prezimena. Istarska prezime, primjerice, PRODAN u novoj knjizi svedena je na "prvobitni" oblik u tim likovima: Prodani, Prodanetti, Prodi, Prodeani. Preko 150 000 osoba dobilo je nova "talijan­ ska'' prezimena, kakva inače rijetko ili nikako ne susrećemo na području Italije. Komisije su, naime, često radile bez osnovnih znanja o onomastičkim regularna.

389

Hrvatska prezimena

··

Pretuamnie prezimena na talUnnski, oblik·. , · . . ;,,

1921.

��Tl��=!���i:; :::*"'' ..

Ogledni primjeri iz knjige o potalijančivanju "nemoralnih" prezimena koja "uznemiruju javnost"

Sav taj nečasni napor fašističkih i upravnih službi bio je od slabe koristi u od­ narođivanju anektiranih krajeva. Još u Drugome svjetskom ratu, početkom rujna 1 943, nakon sloma Italije, revolucionarne narodne vlasti i oblasni narodnooslobo­ dilački odbori izdaju naredbu u kojoj stoji: Sva nasilno potalijančena prezimena,

imena mjesta, sela, ulica i uopće svi prisilno potalijančeni nazivi i natpisi zamjenjuju se starim hrvatskim imenima. Taj je čin bio proveden osobito popisom pučanstva 1 945. godine, kako ga je sadržavala knjiga Cadastre national de l' Istrie, koja je bila

predočena Saveznoj komisiji za razgraničenje s Italijom, a koja je pokazala golemu prevagu hrvatskog pučanstva. Prema tom popisu ustanovljeno je bilo da na teri­ toriju Istre živi 337 408 stanovnika, od toga 234 166 Hrvata (ili 69,4%) i 92 788 Ta­ lijana (ili 27,5%). To dokazuje da poslije dugogodišnjeg talijanskoga terora u Istri ima mnogo više Hrvata nego što je to označavala statistika iz godine 1 9 1 O, koju je bila provela Austrija. Ona utvrđuje narodnosni odnos između Slavena i Talijana onakav kakav je postojao 100 godina prije toga.

Značajke istarskih prezimena Prezimena su važni spomenici narodnosnog stanja. Ona u Istri, kao i svugdje drugdje, upućuju na krvno, rodoslovno i nacionalno podrijetlo. Ona su vjerodo­ stojni svjedoci materijalnoga i duhovnoga života puka koji ih je stvorio i utisnuo u njih svoj svjetonazor, pisao svoju povijest, čuvao svoje korijene. Kao jezični izraz istarska su prezimena svjedoci svoje jezične pripadnosti i je­ zičnoga prožimanja u milenijskoj jezičnoj, biološkoj i gospodarskoj simbiozi hr­ vatskoga i romanskoga življa. Zapažaju se, naime, te isprepletenosti i veze mate­ rijalne i duhovne naravi na tom hrvatskom poluotoku gdje su dodiri (kojima se

390

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

trebala ostvarivati, a nije se ostvarivala njihova državnost gotovo jedan milenij) hrvatskog (i slovenskog) življa s maticama bili oslabljeni ili sasvim prekinuti, a otvarali su se i ostvarivali doticaji naspram drugoj kulturi i drugom etnosu, ko­ ji su ondje u Istri, stjecajem povijesnih zbivanja, stekli gospodarski, kulturni i je­ zični prestiž. To je imalo odraza (možda i najočitijeg) upravo u prezimenima, čak i kad bismo iz toga razmatranja isključili fašističko razdoblje 1 92 1 - 1943. i pozna­ to nasilje talijanske iredente nad hrvatskim (i slovenskim) prezimenima u anekti­ ranim područjima. Očitovali su se tako u prezimenima narodnosni, konfesijski i ideološki utjecaji. Proučavanje tih prezimena kao vjerodostojnih spomenika istarskog življa, uspo­ redbe današnjih prezimenskih likova, frekvencije i razmještaja sa starijim stanji­ ma u maticama rođenih, diplomatičkim i notarskim spisima, grafitima, zapisima na crkvenim zidovima i urbarskim popisima . dalo bi zanimljive podatke ne sa­ mo za onomastiku nego i za mnoge druge društvene discipline. Prezimena kao au­ tentični spomenici svjetonazora naroda koji ih stvara i jezično oblikuje omoguću­ ju da se o mnogim problemima, kojima se dosad počesto pristupalo subjektivno i emocionalno, govori objektivno i argumentirano. .„

Hrvatska prezimena u Istri, poput toponima i drugih jezičnih spomenika na tom povijesnom i zemljopisnom poligonu raznovrsnih osvajačkih pretenzija i zatiranja hrvatskog nacionalnog bića i hrvatske prošlosti, ostala su ondje na hr­ vatskom jezičnom rubu nepobitnim svjedokom etničke i jezične istine, vječnim i neuništivim međašima hrvatskog jezičnog dosega, međom hrvatskog jezičnog prostora od doseljenja Hrvata u Istru do danas. Ona su preživjela stoljeća njima nesklone povijesti, ne okrnjivši bitno ni motiviku, ni strukturu, ni tvorbu, ni su­ stav hrvatskih prezimena i osobnih imena u njima. Ona i danas, iako ne u sasvim pročišćenim likovima, snagom svjedoče o svojoj ukorijenjenosti u Istri. Tako je i s toponimima. Navest ću ovdje, kao ilustraciju, pjesmu bezimenog istarskoga glagoljaša: -

Vaspet je jedna (v)liist Jiiže zovet se !strija. I va tej zemli'je jedna gora Jiiže zovet se latinski Olinfos Ježe je Očka. Ondje na hrvatskom jezičnom rubu, na rubu humanističkih tečevina, u istar­ skih glagoljaša toga vremena, kad je bila zavladala moda da se mnogim predjelima i mnogim ljudima nadijevaju antička imena, taj glagoljaš zna da u njegovoj Istri nema ni Olimpa ni Monte Maggiore, nego njegova Učka. Zadivljuje upravo ta sro­ đenost ljudi u Istri, stoljećima odvojenih od matičnih naroda, sa svojim imenima i prezimenima, koja su im kao vanjski biljeg hrvatskoga i slovenskoga podrijetla te hrvatske i slovenske etničke pripadnosti pričinjavala samo teškoće, pogotovu u

391

Hrvatska prezimena

novijoj povijesti, za razliku od svih drugih prezimena u Istri čiji nositelji tih teško­ ća uglavnom nisu imali, a mogli su imati koristi i povlastica. Prezimenima se mogu objasniti etnosimbiotski procesi u vremenu kad nije bi­ lo obilja drugih dokumenata. Iz povijesnih matica rođenih, a one su po Istri prilič­ no stare, uočit će se socijalna i klasna podvojenost u istarskom puku, njegova et­ nička i jezična raspoređenost na istarskom prostoru te etnosimbiotski procesi koji se različito ostvaruju u urbanoj i u ruralnoj sredini. Mi još uvijek malo znamo o prožimanju hrvatskog i romanskog imenskog re­ pertoara u davnim stoljećima njihove jezične simbioze. O tim simbiozama mnogo bolje svjedoče toponimi i kronologija jezičnih supstitucija u njima, koja počinje od dolaska Hrvata u Istru i zamjećujemo je po svoj Istri. O toponimijskim supstitucijama pisao sam u nekoliko svojih radova o istar­ skim govorima i imenima. Vrijedno je ovdje spomenuti neke glasovne pojave: 1 . zamjena romanskog kratkog Iiii hrvatskim kratkim I o/. Zbivala se do kraja VIII. stoljeća, pa su toponimi: Palača (: latinski Palatia), Oprtaij ( : latinski ad Portolas), Košćun (: latinski Casellione), Poreč (: latinski Patentium), Plomin ( : latinski Flanona) itd. tim likovima ušli u hrvatski jezik do kraja VIII. stolje­ ća, kad su ih Hrvati ondje čuli i prilagodili svojemu glasovnomu sustavu. 2. Romanski skup -t'j-/-t'e- također se do tog vremena palatalizira i zamjenjuje hrvatskim /č/: Sača (: Sontius), Poreč (: Parentium), Roč (: Rontius), Pučul (: Pu­ teolu), Pićan (: Petena) itd. 3. Hrvati od VII. do kraja X. stoljeća poznaju u svojem jeziku samo otvorene slo­ gove, stoga u romanskim imenima koja glase Albona, Arsia i dr. provode tzv. metatezu (premetanje) likvidnih glasova i ta imena izgovaraju: Labin i Raša. 4. Dočetak -ona u imenima Albona, Flanona čuju i izgovaraju kao -yn � -in: La­ bin, Plomin (a tako je i u izvanistarskim imenima: Skradin, Nin, Solin, Stupin, Norin„.). Te pojave zbivale su se do u IX. stoljeće. Vrlo su stare pojave koje pokazuju reflekse starih hrvatskih nazalnih samogla­ snika: Motovun (: Mantona), Poreč (: Parentium), Buzet (: Pinquentum) i romanska imenica grendana, koju su oni do kraja X. stoljeća posudili od Hrvata u kojih je ta­ da glasila: gn;delb (s nazalom f). Stara je zamjena romanskog kratkog Ili hrvatskim poluglasom lb!: Pisinum > Pbsin, koji je kasnije postajao /a/ kad je bio u jaku po­ ložaju: Pazin. Tako je i latinska imenica missa dala mbsa, a onda maša. Ti i mnogi drugi istarski toponimi i apelativi potvrđuju vrlo ranu hrvatsku nazočnost na cje­ lokupnom istarskom prostoru. Ta imena kao jezični spomenici na tom poligonu različitih pretenzija i zatira­ nja hrvatske prošlosti ostala su ondje, na slavenskoj jezičnoj periferiji, nepobitnim svjedocima, vječnim, neuništivim i nepomičnim međašima hrvatskog jezičnog dosega, međom hrvatskog jezičnog razvoda od doseljenja Hrvata (i Slovenaca) u Istru do danas. I danas istom snagom svjedoče svojim neizmijenjenim likom o svojoj ukorije­ njenosti u kraju njima nesklone povijesti.

392

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena ***

Prezimena, naravno, tada još nije bilo. Njihov postanak je dug, u povijesnom slijedu difuzan i jedva mu je moguće odrediti početak. Ona su najprije u Euro­ pi nastala u istarskom susjedstvu, u sjevernotalijanskim komunama koje su imale uređenu upravnu organizaciju, ekonomsku i kulturnu moć i gdje je feudalni stalež legitimnim stalnim i nasljednim prezimenom čuvao stečene i nasljedne povlasti­ ce. Te sjevernotalijanske komune, osobito Venecija, u XL i XII. stoljeću, otkad su u njima zasvjedočena nasljedna prezimena, imale su utjecaj i na Istru. No prva pre­ zimena javljaju se u okviru feudalnog staleža, dok se puk i dalje služio samo osob­ nim imenom i drugim pridjevcima uz ime bez stalnosti oblika i mjesta uporabe u takvoj neslužbenoj imenskoj formuli. Upravo u tim neslužbenim imenskim uzor­ cima naziru se začetci najstarijih hrvatskih istarskih prezimena. Predstavnici tzv. druge hrvatske kolonizacije došli su u Istru u XVI. stoljeću, ne uvijek i ne potpuno sa stalnim i nasljedim prezimenima. Slijed porodičnog krvnoga srodstva ogleda se u njih u patronimima u množini, izvedenim od ime­ na rodočelnika, i to u imenima zadružno-porodičnog tipa na -ići (-ovići!-evići):

Bilići, Belanići, Butkovići, Cvitići, Čubrinići, Diminići, Draščići, Franetići, Matu­ lići, Mengići, Muškovići itd., i u takvim imenima na -ci (-ovci/-evci, -inci): Smo­ ijanci, Antonci, Brankovci, Cerovci, Grgorci, Jugovci, Lovrinci, Markovci, Marin­ ci itd., te u naseobinskim imenima od osobnih imena u množinskom liku: fugi, Marasi, Mihani, Milasi, Matulji, Mohori, Mihci, Petrači, Radmani, Radoši, Smo­ ijani, Vidasi itd. To su porodično-zadružna imena za koja je karakteristično da množinskim li­ kom osobnog imena, nadimka i patronima označuju naselja, a oblikom odgova­ raju prezimenima. Takav tip "patronimnih" imena naselja nastaje obično za jakih kolonizacija kad se sele cijele patrijarhalno organizirane porodične zadruge, naseljavaju odre­ đeno novo područje, odjelito za sebe, i najlakše ih je identificirati upravo ime­ nom, nadimkom ili patronimom osobnog imena ili nadimka njihovih starješina. Naselja s takvim imenima u Istri zauzimčlju prostore zahvaćene drugom koloni­ zacijom u kojima je danas ikavski govor. Ta su naselja mala, odjelita, zaselačko­ ga, katunskog tipa. U puku, u tadašnjih istarskih doseljenika, u kojih kult pisma i značenje zapi­ sanog nisu bili razvijeni, za razliku od starosjedilaca, krvno srodstvo i slijed u ro­ doslovlju najjače su se i najprikladnije mogli izraziti patronimom. Zbog toga su i patronimna prezimena u nas u središnjoj, gorskoj Hrvatskoj kudikamo češća ne­ go u primorju, na jugozapadu i sjeverozapadu hrvatskoga jezičnog područja, gdje su društvene prilike bile znatno drukčije i veze sa stranim onomastičkim sustavi­ ma prisnije. Jači val stalnih i nasljednih prezimena zbio se u katoličkom svijetu posli­ je Tridentskog koncila ( 1 545- 1 563). Tada je Crkva zaključila da se zbog čestih krivoženstava, incesta i sl. obvezatno uvedu i vode matice rođenih, vjenčanih i

393

Hrvatska prezimena

umrlih i da se svakom djetetu na rođenju uz osobno ime upisuje i prezime. Od tada ono, zasvjedočeno pismom, postaje stalno, neizmjenjivo i nasljedno. Tada je zabranjeno da se djeci na krštenju nadijevaju narodna imena, koja su do ta­ da u istarskom puku bila u golemoj prevazi, i umjesto njih prodiru u imenski fond tzv. kršćanska imena, koja su u predlošku bila zajednička hrvatskom i tali­ janskom puku u Istri. Od tada se uz raznolike imenske obrasce u svakodnevnoj uporabi, u službenom zapisu javlja imenska formula od osobnog imena i prezi­ mena, pri čemu prezime postaje glavni član te formule s najširim radijusom pre­ poznatljivosti, izražavajući legitimnost i pravni status dotične osobe kao društ­ vene jedinke. U današnjim istarskim prezimenima supostoje dva odjelita sustava, koja;na­ ravno, s jezičnoga gledišta nemaju mnogo tipoloških srodnosti, a s izvanjezičnog gledišta ni istu učestalost skupina s obzirom na motive nastanka prezimena. Hrvatska prezimena u Istri uklapaju se u ostali hrvatski prezimenski sustav, u kojem su po redu zastupljenosti glavne ove prezimenske skupine: 1. Patronimi (pravi i nepravi) 1.1. od narodnih imena: Branković, Bujić, Cvitanić, Dragojević, Radolović,

2.

Radončić, Rajković, Rojnić, Rusac, Stanoković, Velikić, Dušić, Ljubičić, Valko­ vić, Velčić, Ostović, Milčetić, Miijanović, Milanović, Mirković, Pribetić, Primo­ šić, Ranković, Slabić, Smilović, Ukušić, Ukotić, Jugovac, Cerovac, Brankovac, Smoijanac.„ 1.2. od kršćanskih osobnih imena: Andrijančić, Benković, Grgurić, Ivančić, Je­ rić, Jerenić, Jurasić, Jurčić, Kolić, Lukačić, Mandušić, Matešić, Stepić, Vidović, Ilić, Lovrečić, Pavićević, Pavetić, Tomašić, Klarić, Marić, Marušić, Mikac, Marti­ nac, Markovac, Perac„. Nadimci u službi prezimena: Belić, Biletić, Grbac, Kreija, Lupetina, Matika, Or­ lić, Črnja, Pletikos, Poldrug, Poldrugovac, Šepić, Slipčević, Vodopija, Glavić, Sla­ donja, Mužina, Ogrizek i mnoga prezimena motivirana rodbinskim nazivljem: Brajko, Brajković, Sinčić, Udovičić, Ujčić itd.

Kako su nadimci preuzimali ulogu osobnoga imena, u njih su također prisut­ ne patronimne tvorbe. 3. Osobna imena u službi prezimena: Bogdan, Jug, Milovan, Kos, Golub, Cvitan, Prodan, Smiijan; Adam, Broz, Grgeta, Kliman, Ivesa, Peruško, Vrsajko. Tu spa­ daju i mnoga profilaktična imena: Grubiša, Mrak, Grbac, Grbin itd. U nas su prezimena nalik na osobna imena češća ondje gdje su prezimena ,po postanju starija, a rjeđa ondje gdje su prezimena mlađa. Vjerojatno je taj tip prezi­ mena dio razloga svoje brojnosti našao u talijanskim prezimenima toga tipa, a ta je prezimenska skupina u njih i najbrojnija. 4. Prezimena motivirana zanimanjem: Knapić, Dvorničić, Kaštelan, Ribarić, Su­ dar, Vivoda itd. 5. Etnička prezimena: Brdinić, Učkar, Krbavčić, Dolenec, Ferlan/Furlan, Poijanić itd.

394

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

S obzirom na imensku i prezimensku strukturu zapažamo da je vrlo malo monoleksemnih, samotvornih imena u prezimenima (Sović, Zajec, Jež, Kos, Mrak) i dvoleksemnih imena (Budislavić, Crnobori, Dragozetić, Radoslavić), koja se već od srednjega vijeka sve više gube, a najčešća je skupina skraćenih i izvedenih ime­ na, od kojih većina nosi meliorativno značenje. Hipokoristične likove bogato su razvili temeljni likovi svetačkih imena zastupljenih u prezimenima (Ivačić, Ivančić,

Ivanić, Ivanošić, Ivanušić, Ivašić, Ive, Ivelić, Iveija, Iveša, !veta, Ivetac, Ivetić, Ivičić, Ivić, Ivinić, Ivašić, Ivša, Ivšić; Jurić, Juračić, Jurada, Juraga, /uran, Juranić, furasić, Juras, Jurašić, Jurcan, Jurčić, Jurčinović, furešić, Juretić, Juričić, Jurinčić, furinić, Juri­ ša, furišević, furjević, Jurkota, Jurković, Jurlina, Jurman, fursić, Jursinović...) .

U starijem imenskom repertoaru, kad je izbor imena bio slobodniji, raznoli­ kiji je broj imenskih osnova, a u doba nakon Tridentskog koncila, kad je broj sve­ tačkih imena prilično ograničen, raste broj tvorbenih formanata, kako pokazuju navedena prezimena od samo dva osnovna imena !van i Juraj, bez mnogobrojnih prezimenskih likova tvorenih na njihovim romanskim osnovama, koji ovdje ni­ su navedeni. Tvorbena obrada hrvatskih svetačkih i narodnih imena iz bogatog popisa istar­ skih prezimena, njihov areal prostiranja i veze sa sukladnim imenskim oblicima u ostaloj Hrvatskoj, odakle se za druge kolonizacije naseljavala Istra, ostaje jedan od mnogih nužnih antroponimijskih zadataka koji čekaju svoju obradu. S obzirom na motiv nastanka u talijanskim se (i furlanskim) prezimenima iz­ dvajaju ove skupine: 1 . osobno ime u funkciji prezimena: Agosto, Alessio, Apolonio, Battista, Benedetto, Biasi, Elia, Ericco, Ettore, Felice, Filippo, Guido, Fragiacomo, Giorgio itd.; 2. etnonimska i etnička prezimena: Albanese, Bassanese, Bergamasco, Bressan/

Bresciano, de Clugia, de Chioggia, Cremona, Ragusel, Trevisan, de Padova, Fio­ rentin, Visintin, Veronese, Tedesco, Langobardo, Grego/Greco itd.; 3. nadimci u funkciji prezimena: Basso, Bataia, Bevilaqua, Bonazza, Gentilluomo, Rosso, Nerri, Grosso, Bello, Farina, Magnavacca itd.; 4. prezimena motivirana zanimanjem: ]?allerin, Bottegaro, Galegari/Callegaro/ Calligari, Colenello, Panti, Folnazzaro, Tagliapietra ... ; 5. prezimena patronimnog postanja: Dflmbrossio, Di Giovanni, Dflchille, Dflgo­ - sto, De Filippo, Defranceschi, Degli Angeli, De Lorenzi, Desantis itd. Redoslijed učestalosti pojedinih skupina u hrvatskih i talijanskih prezimena bitno je drukčiji. Prva i druga skupina talijanskih prezimena sadržavaju po 35% cjelokupnih prezimena. One su u talijanskih prezimena najbrojnije skupine. Tre­ ća i četvrta skupina čine svaka nešto više od 10% ukupnih prezimena, dok je pa­ tronimska skupina od samo nekoliko postotaka gotovo zanemarljiva. Takav omjer talijanskih prezimenskih skupina u Istri uglavnom se poklapa s istim prezimen­ skim skupinama u Italiji. Smatramo stoga da je godine 1 945/1946. pri sastavljanju knjige Cadastre na­ tional de l'Istrie bilo nužno sudjelovanje istaknutih stručnjaka naše romanistike i

395

Hrvatska prezimena

slavistike Petra Skoka, Mirka Deanovića i Frana Ramovša da u talijanskim i nasil­ no talijaniziranim formama prepoznaju i označe posebnim tipom slova hrvatska i slovenska prezimena, kako bi se i njima potvrdila etnička prisutnost slavenskoga življa u Istri. No, ne smatramo da etimološka pripadnost prezimena određenom je­

ziku mora korespondirati s etničkim podrijetlom svih njegovih nositelja, a pogotovu ne sa sviješću o nacionalnoj pripadnosti svakoga od tih nositelja. Na područjima je­

zika u doticaju, jezik koji je društveno bio potisnut češće preuzima od jezika koji mu je društveno nadređen. Povijesna i jezična stvarnost u Istri iz vremena kada se provodila nasilna talijanizacija slavenskih prezimena poznata nam je. Znamo da nije bilo ni društveno-političkih ni bilo kojih drugih razloga ili prisile da Talijani svoja prezimena prevode na hrvatski i slovenski ili da ih prilagođuju hrvatskim i slovenskim prezimenskim uzorcima. Zbog obratnih slučajeva pišem ove retke, jer želim upozoriti kako su nastajala mnoga izopačenja hrvatskih i slovenskih prezi­ mena, bezobzirni prijevodi na talijanski, zatiranje makar vanjskim oblikom sla­ venske prepoznatljivosti u njima. Vjerojatno su mnoga prezimena i prezimenski tipovi, npr. Cetina, Chersicla, Lubiana... svoj uzor dobili u stranim onomastičkim uzorcima i predstavljaju kalkove u našem prezimenskom fondu. No to nisu morali biti uvijek talijanski utjecaji, kako nam pokazuju prezimena Cetina, Šibenik, Vele­ bit, Krajina itd., daleko od istarskog područja i mogućeg talijanskog jezičnog utje­ caja. Poznato je također kako se pri prezimenskim preinakama različito postupa­ lo. Prezime Skok, na primjer, j ednom je prilagođeno talijanskom liku i talijanskoj grafiji kao Schocchi, a jednom je opet prevedeno kao Salto. Poistovjetiti prezimen­ skim prevedenicama Segala (=Ražina), Salto (=Skok), Kastelan itd., koja su po tim likovima talijanska prezimena, etničku pripadnost i nacionalnu svijest svih njiho­ vih nositelja - bila bi zabluda. Za istraživanje etnogeneze nekoga roda u takvim kontaktnim zonama manje je važna etimologija prezimena, a više njegova etiologija, tj. razlog njegova nastanka. Zbog toga valja budući rad na istraživanju istarskih prezimena s etimološke razi­ ne proučavanja prebaciti na istraživanje povijesti dotičnoga roda i uzroka motivi­ ranosti njegova prezimena. Na taj se način otkrivaju društveni i jezični razlozi koji su u prezimenskoj osnovi zbili leksički sadržaj, a u prezimenskoj strukturi onoma­ stičku poruku. Taj golemi posao tek treba uraditi. Pri popisu istarskih prezimena prije 50 godina popisivači su bili posebno iza­ brani i podučeni, te su s dovoljno znanja i poznavanja prilika prošli istarskim te­ renom, ulazili su u svaku kuću, ispitivali stanovništvo na samome mjestu o pre­ zimenima i o imenima naselja (sela, zaselaka), a nakon toga su upisane podatke provjeravali kod mjesnog učitelja ili župnika. Tako su prezimena i imena naselja bi­

la ovjerena usmenim iskazom i pisanom tradicijom. Pokazalo se da je to bilo sretno rješenje, jer je popis dokazao da se narodnosno stanje unatoč fašističkom teroru i žestokoj denacionalizaciji nije bitno izmijenilo između 1 910. i 1 945. godine. Raniji popisi stanovništva u Istri, obavljeni za austrij­ ske uprave, nacionalnu pripadnost stanovništva unosili su prema tzv. svakodnev-

396

·

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

nom govoru (Umgangssprache), a to je za Istru značilo da je popisivač svakoga tko je imalo znao talijanski jezik mogao upisati kao Talijana. Zato su popisi našega sta­ novništva prije 1 945. jedva pouzdani s obzirom na narodnosno stanje. Osim toga, već je sredinom prošloga stoljeća započela "prirodna'' denacionalizacija hrvatsko­ ga i slovenskoga stanovništva, o kakvoj je već 1 867. pisao Tomaso Luciani: Italia­

nizzarsi in Istria significa da gran tempo e per generale consenso del popolo, civiliz­ zarsi, ingentilirsi, migliorare condizione, prosperare, arrichire. I.: italianita e nelle condizioni naturali, indestruttibili del paese, che in citta divengono italiani, volenti o nolenti i genitori, anche i figli degli impiegati stranieri. Popisivači iz 1 945. izričito

su pitali za nacionalnu pripadnost, odnosno za nacionalni osjećaj svakog pojedin­ ca. Često se događalo da se cijela obitelj izjasnila kao hrvatska, osim jednoga čla­ na koji nije iskazao svoju nacionalnu opredijeljenost. Zato su podatci o nacional­ noj pripadnosti u tom popisu posve pouzdani. Uvedena je bila i posebna rubrika za neopredijeljene, tj. za one koji su svoju "nacionalnu" pripadnost iskazivali kao "Istrij ani''. Ti popisanici koji tada nisu očitovali svoju nacionalnu pripadnost bili su, zapravo, neosviješteni Hrvati. Danas, naravno, ti podatci nemaju onoga značenja koje su imali 1 945. godi­ ne, kad je taj važni popis pučanstva u Istri bio izvršen. Prezimena su povijesni i jezični spomenici. Ona su u času nastanka značenjski i tvorbeno razumljiva svo­ jim nadjevateljima. Sadržavaju u sebi društvenu zadanost (motiv imenovanja) i jezični izraz (strukturu imena). Njima je istarski puk stoljećima izražavao svoj nazor na svijet oko sebe, slijed u krvnom srodstvu i vezu sa zavičajnim podrijet­ lom te zbijao u prezimena jezična i izvanjezična obilježja kojima je dotično pre­ zime definirano. Pa ipak. Ovi redci nisu samo prigodničarsko obilježavanje 50. obljetnice popisa istar­ skog pučanstva i trajnog sjedinjenja Istre s maticom Hrvatskom. Taj popis pučan­ stva bio je očitovanje narodnosnog stanja važnog povijesnog trenutka za Istru, ka­ ko se odslikava u prezimenima, u njihovoj frekvenciji i njihovu razmještaju. U tom popisu zabilježeno je stanje istarskog pučanstva prije kasnijih emigracija i imigra­ cija na sve strane i sa svih strana. U vjekovnom šarolikom mozaiku prezimena prvi put su bili slobodno popisani Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Istrorumeni, Talijani i Istroromani te pripadnici svih drugih nacionalnosti koji su se tada, prije pola stoljeća, zatekli u Istri, pa i oni ko­ ji u to vrijeme nisu očitovali svoju nacionalnost. Za mnoge istarske težake, pastire, Balotine puntare, Nazorove galijote, Gervaisove nonl'će i n6nice, Črnjine Bezjake, za mnoge Slovince, Vlahe, Bumbare, Ćiće, Brkine i Šavrine„. to je bila prva prilika da ugledaju napisano svoje prezime koje je prije pedeset godina imalo snagu zna­ čajnog narodnosnog dokumenta pri Međusavezničkoj komisiji za razgraničenje toga prostora, a danas ta prezimena dobivaju snagu povijesnog i jezičnog spome­ nika svoje prisutnosti, prostorne i vremenske, na hrvatskom istarskom tlu.

397

Bošnjačkomuslimanska osobna imena i prezimena

Znameniti turski putopisac Evlija Čelebi ( 1 6 1 1 . - oko 1682), koji je sredinom XVII. stoljeća proputovao muslimanskim svijetom, zapazio je osobitost turskih imena u Bosni: Narod u ovoj zemlji izgovara svoja imena skraćeno, pa umjesto

Mehmed kaže Meho, umjesto Ahmed - Ahmo, Šaban - Šabo, Ibrahim - Ibro, Zul­ fikar - Zuko, Hasan - Haso, Husein - Huso, Sulejman - Suljo, Radaman - Ramo, Alija - Aljo (E. Č„ Putopis I„ Sarajevo, 1 954, str. 1 29). Takve imenske pokrate nisu uobičajene u jezicima iz kojih ta imena potječu. Hipokoristici koje je Evlija Čelebi ("otmjeni, učeni čovjek") zamijetio kao bo­ sansku imensku značajku nastali su po obrascima hrvatske imenske tvorbe. S primanjem islama usvajala su se muslimanska osobna imena kao vanjsko oči­ tovanje pripadnosti novoj religiji. Takva su imena bila uobičajena u Turaka, a bila su uglavnom perzijskog, arapskog ili starohebrejskog podrijetla. Kako su dolazila u Bosnu turskim posredništvom, mogu se zvati i turskim imenima. Usvajanje tih imena bio je dugotrajan proces. Bosanski pašaluk nije bio uspo­ stavljen odmah nakon pada Bosanskog kraljevstva. Tursko gospodstvo u Bosni, od osnivanja Bosanskog sandžaka ( 1 463) pa do pada posljednje utvrde Bihaća ( 1 592), uspostavljalo se poldrug stoljeća. Prije turske najezde Bosansko je kraljevstvo bilo veliko i moćno, osobito za kralja Tvrtka I. ( 1338- 1391). U jezičnom smislu Bosnom se prostiralo tzv. zapadnoštokavsko narječje. Za­ pravo su to šćakavski govori koji su na zapadu bili prožeti čakavskim odlikama, s mnogim izoglosama koje su, presijecajući Bosnu, spajale srednju i istočnu Slavo­ niju s južnom Dalmacijom. Na tom prostoru vladao je u predmigracijskom razdob­ lju ikavski govor, kojim do danas govori autohtono bosansko stanovništvo: Hrvati i islamizirani Bošnjaci. !jekavski govori u Bosni uglavnom su useljenički govori koji su dolazili migracijama s jugoistoka (v. kartu akademika D. Brozovića) . U dugotrajnom pokoravanju Bosne Turci su se oslanjali na imućnije podanike koji su prihvatili islam: vlasnike zemlje, zakupce rudnika i solana, ubiratelje mo­ starina, skelarina i drugih daća te na imućnije obrtnike. Podanici koji su prihvatili

398

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

- Kajkavsko narječje - Čakavsko narječje - Zapadnoštokavsko narječje - lstočnoštokavsko narječje llRJ Torlačko narječje Zemljovid predmigracijskog rasporeda hrvatsko-srpskih narječja (Da libor Brozović, Hrvatska književnost u europskom kontekstu, Zagreb, 1 978, str. 33)

islam zadržavali su pravo na zemlju. Postajali su age i begovi, približavali se najpo­ vlaštenijim staležima u kojima su bili paše, veziri, vojno plemstvo (zajimi i spahi­ je), beglerbegovi, dizdari, kadije, silaji "službenici kod paša i vezira''. Mnogi su od njih bili u početku došljaci iz Turske i stanovali su po gradovima. Dugo zatim njih su u Bosni nazivali Turcima. Od navedenih službi nastala su brojna prezimena: Pa­

šić, Vezirić/Vezirović, Zajimović, Spahijić/Spajić, Begić/Begović, Dizdar!Dizdarević, Kadijić/Kadlć, Silajdžić i mnoga druga. Valja mi već sada spomenuti drugu bitnu značajku bošnjačkomuslimanskih prezimena. Ona su nastala istom krajem XIX. stoljeća, otkad se u Bosni vode ma­ tice rođenih. Prezimena, uostalom, nije bilo ni u Turskoj. Ta je država dobila pre­ zimena tek za vladavine Mustafe Kemal-paše Atatiirka ( 1 8 8 1 -1 938), čiji pridjevak znači "otac Turaka''. Zbilo se to zajedno s drugim reformama moderne turske dr­ žave tek 1933. godine. Drugu skupinu prelaznika na islam činili su tzv. balije. Oni su po Abdulahu Škaljiću (Turcizmi u srpskohrvatskom!hrvatskosrpskom jeziku, 111., izd. Sarajevo, 1 973, str. l l8) definirani kao "muslimanski primitivan, prost svijet koji ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu" s uzrečicom: Ne zna balija što je halija ("skupo­ cjen perzijski sag"). Oni su živjeli uglavnom po katunima, bačijama, bačinama, ba­ čilima, mandrama. Bavili su se stočarstvom. Turci su im priznavali neka nasljedna

399

Hrvatska prezimena

prava, poput onih koja su već po tradiciji uživali Vlasi (biranje vojvode, dioba paš­ njaka). I živjeli su poput vlaškog pučanstva koje je zauzimalo mnoge predjele, ka­ ko pokazuju bosanski toponimi tvoreni od etnonima Vlah: planina Vlašić, Vlaši­ ći kod Goražda, planina Vlahinja uz potok Hranovicu, Vlaške vode kod Goražda, Vlaško polje u livanjskom kraju, Vlašića stan (stan = "katun, bačina'') južno od Du­ vanjskog polja (vis. 1 142 m), V. i M. Vlajna sjeverno od Širokog Briga, Vlaštak (tri odjelita lokaliteta) u okolici Mostara, Vlaško jezero na utoku Neretve, Vlasenica u istočnoj Bosni, planina Stari Vlah kod Višegrada i Stari Vlah kod Stoca, Vlahovići sjeverno od Višegrada itd. Treću, najbrojniju skupinu nakon turske najezde činili su kmetovi koji nisu prihvaćali islam. Oni su bili obespravljeni. Izloženi haračima i kuluku. Često su bili raskućeni, zato su se obično selili prema zapadu. Plaćali su porez na muške glave. Mnogi su to izbjegavali skrivanjem muškog djeteta i nadijevanjem blizan­ cima istoga imena (M. Nosić, Antroponimija zapadne Hercegovine, v. Bibliografi­ ju). Njihova prezimena ustalila su se također prilično kasno. Odluke Tridentskog sabora da se u katoličkim župama vode knjige rođenih, vjenčanih i umrlih nisu se mogle provesti. Turci su bili porušili mnoge crkve, a od desetaka samostana osta­ la su bila samo tri: u Fojnici, Kreševu i Sutisci. Biskupi Dragičević i Bogdanović putovali su 1 743. i 1 768. Bosnom radi vizitacije katoličkih župa i popisa katolič­ kog stanovništva. Pisali su kako su putovali noću, a danju potajice obavljali vjer­ ske obrede. Zapisali su kako je pojedina katolička obitelj imala u prosjeku sedme­ ro žive djece. Taj njihov popis prezimena i katoličkih župa u Bosni i Hercegovini u XVIII. stoljeću (Građa XXIII, izd. ANU BiH, Sarajevo, 1 979) dragocjena je riz­ nica proučavanja hrvatske antroponimije u Bosni, odakle je u Hrvatsku stizalo mnogo izbjeglica. Ta građa pokazuje kako je, unatoč golemu iseljavanju hrvatsko­ ga pučanstva, ono još uvijek bilo naseljeno po svoj Bosni (v. zemljovid). Ta popi­ sana populacija nije do tada imala službenih, nasljednih prezimena, već se služila najčešće patronimima kao priimcima, i to onima na -ac, koji su u srednjem vi­ jeku, prije turske najezde u Bosnu, dovoljno potvrđeni u tipovima imena rodov­ sko-zadružnih naselja na -ci (-ovci/-evci, -inci), osobito u širem pojasu bosanskog Posavlja (od Une do Drine): Miroslavci, Dobrinci, Divci; odnosno rodovsko-za­ družnih imena na -ići, osobito u središnjoj Bosni i Hercegovini, ponajviše u do­ lini gornje Bosne (Vrhbosne), u predjelu oko grada Soli (kasnije: turska Tuzla), u dolini Spreče (između Drine, Bosne i Usore), u turskoj Hrvatskoj (predio oko Ključa i Bihaća), u Donjim krajima (Partes inferiores: gornji Vrbas, gornja Pliva, zapadni predjeli glamočke, livanjske i duvanjske župe). Takva su imena iz godine 1323: Volovići (Modriča), Trebotići; godine 1 353. u Donjim krajima: Ribići, Lati­ čići; godine 1400: Kobilići, Okuzlići, Trubići, Stankovići, Lučnići, Čihovići godine 1446: Ribići, Siničići, Lozovići, Gmići itd. U doba nastanka tih patronimskih naselja u Bosni Turaka još nije bilo. Nestankom bosanske srednjovjekovne države i ustoličenjem Turaka u Bosni s islamom dolaze i muslimanska imena.

400

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

i!i samostan t rezidencija O župa Zemljovid katoličkih župa u Bosni i Hercegovini 1 762. godine

U početku su se mnoga zatečena imena lako prevodila na turski. :Živko je po­ stajao Jahja (neki to ime dovode u vezu s Jahve, inače odgovara u Bibliji Ivanu Kr­ stitelju), Vuk dobiva ime Kurt "vuk'', Gvozden je postao Timur ("timur" je željezo). Uzimanjem turskih imena dotični je nositelj bio oslobođen džizije (v. M. Handžić, Jedan prilogpovijesti prvih dana širenja islama u Bosni i Hercegovini, Narodna uz­ danica, kalendar za god. 1938, Sarajevo, 1939). Prorok Muhamed (oko 570-630) nije dopuštao da se muslimanima nadijevaju predislamska imena, od kojih su mnoga podsjećala na mnogoboštvo (kao u nas: Perun, Mokoš, Morana, Veles). Bilo je to gotovo tisućljeće prije slične odluke Tri­ dentskog sabora ( 1545-1563), koji je to preporučivao katoličkim zemljama. Ni­ jedna od tih odluka ni u jednoj ni u drugoj konfesiji nije istisnula sasvim iz upo­ rabe narodna imena. Među najortodoksnijim bošnjačkim muslimanima mogla su se još prije 200-300 godina čuti narodna imena: Draga, Dragna, Gospa, Plema, Ze­

kan, Zlata, Zlatka, Vila... Islamizacija katoličkog i bogumilskog pučanstva u Bosni provodila se počet­ kom XVI. stoljeća prilično usporeno. Sve do pada Mohača 1 526, otkad je katoličko pučanstvo teže, a bogumilsko lakše gubilo nadu u povratak nekadašnje bosanske (kršćanske) države u te krajeve. Od tada se sve više preuzimaju islamska imena.

401

Hrvatska prezimena

No kako se često zbog oskudnog repertoara muslimanskih imena spominjalo i očevo ime (patronim), nastajale su nove teškoće za prelaznike na islam, jer je nji­ hovo očevo ime bilo uglavnom kršćanskoga postanja, pa su oni očevim imenom očitovali svoju bivšu pripadnost kršćanstvu (odnosno bogumilstvu) . Da to izbjeg­ nu, mnogi su umjesto očeva imena uzimali ime Abdulah ("sluga Božji") . Turski defteri iz XVI. stoljeća za područje Tuzle sadržavaju stotine imena prvih prelaznika na islam s imenima njihovih očeva. Kako su ti prvi popisi za prouča­ vanje islamizacije u Bosni važni, navest ćemo neke primjere te prvobitne imenske formule: Ajdin sin Pavla, Alija sin Bartola, Alija sin Ivana, Alija sin Milovca, Baje­

zid sin Mijašić' (= Mijašićev), Balija sin Božidara, Ferhad sin Baška, Hasan sin Slav­ kića, Hasan sin Ivana, Husein sin Vukana, Jusuf sin Ivka, Mahmud sin Bogiše, Ne­ suh sin Ranka, Wlija ( : turski Veli, od arab. wiili(yy) "ljubimac") sin Tomaša. U selu Dubravicama, u poriječju Spreče, premićir ( < latinski primicerius, "katunski star­ ješina") Džafer, sin Abdulahov (sic!), imao je u istom kućanstvu još devetero muš­ kih članova, od kojih su sedmorica bili kršćani: brat mu Petar, stric Vukas, pete­ rim stričevićima bila su imena: Đuro, Pavko, Radovan, Radman i Vukman, dok su se Džaferovi sinovi zvali: Ali i Bali (v. Adam Handžić, Tuzla i njezina okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1 975, str. 1 28, 1 29). Iz tih najranijih turskih imenskih popisa koji obuvaćaju razdoblje 1476-1 543, a odnose se na imena zakupnika prihoda bosanskih rudnika i slanih vrela oko Tuz­ le, očituje se doskorašnje očevo kršćansko ime: Pavao, Bartul, !van, Boško, Radica, Ivko, Vukan, Tomaš itd. Primjećuje se također da navedeni popis ne raspolaže ve­ likim izborom turskih imena, pa je imenska entropija (isto ime nosi mnogo nosi­ telja) velika. Ne zamjećuju se još ni karakteristični, uglavnom dvosložni hipoko­ ristici muslimanskih imena koje ističe Čelebi sredinom XVII. stoljeća kao osobitu značajku bosanskih muslimanskih imena. U tom ranom popisu, kako ih je pročitao i objavio Adem Handžić (o. c.), po­ kazuje se kako u prvom stoljeću islamizacije Bosne dominiraju klasična musli­ manska osobna imena: Abdulah, Ahmed, Alija, Bekram, Derviš, Džafer, Ferhad,

Hamza, Hasan, Husein, Husref, Ibrahim, Jahja, Jusuf, Mahmud, Mehmed, Murat, Mustafa, Omer, Šaban itd. Među muslimanskim imenima ima mnogo onih kojih više nema među bosan­ skohercegovačkim osobnim imenima: Alagos, Balaban "krupan", Durgut, Emiršah, Hizir, Karagos, Mustedam, Pervane i dr. Zanimljivo je spomenuti kako se u navedenim popisima nahode mnoga na­ rodna imena: Bogac, Bogavica, Bajko, Božinja, Brajan, Britko, Brnjašin, Budoš,

Cvijašin, Dabiš, Dabiživ, Divča, Dobrar, Dobrovil, Drugeš, Dujmit, Gojmil, Gradi­ ša, Grbac, Hrnjac, Hrvoslav, Milnaš, Milonaš, Mirkša, Nejak, Perun, Prebud, Pri­ bina, Pribud, Prijašin, Prvoš, Radašin, Radihna, Radobrad, Radolja, Skomljen, Skrvislav, Smiljun, Smoljan, Strmac, Tijak, Veledrag, Vjekolaz (?), Vojac, Vraneš, Vranko, Vrhoje, Zavor, Zorak itd„ vrlo mnogo osobnih imena s osnovom vuk, ko­ ja je karakteristična u bosanskoj i uopće dinarskoj antroponimiji: Vuk, Vučeta, 402

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Vučka, Vučeha, Vučina, Vujica, Vujo, Vukac, Vukadin, Vuka!, Vukan, Vukas, Vu­ kaš, Vukašin, Vukić, Vukman, Vukmir, Vuksan, Vukša itd.

Ta rukovet narodnih imena početkom XVI. stoljeća u okolici Tuzle ima za na­ šu antroponimiju osobito značenje. Nije nevažno spomenuti, u golemoj pregršti rane bosanske antroponimije u turskim vrelima, i ova kršćanska imena: Andrija, Andrijaš, Anko, Anto, Bartol,

Blaž, Dimitrije, Damjan, Đurica, Đuro, Elvir (?), Grgur, Ivan, Ivić, Ivko, Jakov, Ja­ le, Jovaniš, Jovaš, Kojčin, Luka, Marko, Markašin, Martin, Matija, Matijaš, Mihaj­ la, Mihovil, Mikloš, Niko, Nikola, Nikša, Pavac, Pavao, Petar, Stjepan, Todor, Toma i Tomaš.

�.

��

Ta su imena važan pokazatelj tvorbenih modela po kojima su nastajali hipoko­ ristici od temeljnih muslimanskih imena. Dr. Ismet Smailović, koji komentira ta imena (u radu: Tuzla i njena okolica u 1 6. stoljeću u svjetlu onomastike, Zbornik V. jugoslovenske onomastičke konferen­ cije, izd. ANU BiH, Sarajevo, 1 985, str. 125- 1 32), navodi kako među imenima te kategorije nisu zabilježena, ni u temeljnim likovima ni u hipokoristicima, imena koja su međutim danas sasvim uobičajena kao: Aleksandar, Arsen, Danilo, Gavrila, Jevrem, Lazar, Manojlo, Risto, Savo, Simeon, Trifun, Uroš i dr., što navodi na pret­ postavku da takva imena u XVI. stoljeću u tuzlanskom kraju nisu postojala, ili su bila tako rijetka da nisu dospjela ni u jedan pregledan turski imenski popis. U tim turskim popisima iz XVI. stoljeća nisu navedena ženska imena jer se u popisu obrtnika, poreznika i vojnih obveznika nisu bilježile ženske osobe. Moj spomenuti kolega dr. Ismet Smailović izdao je o muslimanskim imenima zapažen rječnik (Muslimanska imena orijentalnog podrijetla u Bosni i Rercegovini, Sarajevo, 1 977). Podatcima i navodima iz te knjige ovdje se obilno koristim. Spomenute tvorbene likove o kojima je u XVII. stoljeću pisao Evlija Čelebi I. Smailović je u netom spomenutoj knjizi (str. 69:--7 6) prikazao i pokazao kako su domaći, bosanski imenski tipovi utjecali na tvorbu bošnjačkomuslimanskih imena: -a: Đema < Đemal, fusa < Jusuf, Rusa a), žajan (= žedan, s � > a), malin i prezime Malinar (= mlinar, s jakom vokalnošću 'b > a), va Friježdorfi, v gnjazli (s L. sg. m. r. na -i < -e), z ženu (s I. sg. ž. r. na -u < -p) nalazimo i mnogo romanizama: facuo (= rubac), škofija (= kukuljica), karmi­ ne (= gozba poslije pogreba), kolarin (= ovratnik) itd., moguće je njihovu prado­ movinu tražiti i bliže moru: u senjskom i.vinodolskom zaleđu, gdje je romanski utjecaj bio jači. U traženju njihove stare domovine valjalo bi se osloniti i na prezimena etnič­ koga podrijetla, kakva su primjerice: Slunjski, koje je vrlo frekventno, i veže"tu mo­ ravsku populaciju za Slunj i slunjsko područje, "jako" prezime Sič/Sičan, koje ih vezuje s naseljem Siča u ogulinskom kraju, prezime Brinčić (od Brinac), koje do­ vodim u vezi s Brinjem i brinjskom okolicom, odakle su migracije bile rane, broj­ ne i išle prema sjeveru. Prezime Bosnić upućuje na zemlju podrijetla tih i mnogih drugih prezimena po gradišćanskim dijasporama. Ti prezimenski pokazatelji ne izlaze iz onog kruga koji je ucrtan na Pavličevi­ ćevoj karti. Oni je samo potvrđuju. Moravski Hrvati bili su najudaljeniji od matice. Nisu imali za sve vrijeme od gotovo pola milenija ni svoju školu, niti su bili pismeni na svojem jeziku. Mnogi

423

Hrvatska prezimena

'' ,

t•

,; · ' , ;.: • I

6 sela s hrvatskom v�ćinon\ • sela s hrvatskoll) ma�jinom . ..,.�--� držav�a granica Moravske{Aušfrije � � etnička češko-njemačka granica . . • . -- -� -·--'�'-;

Moravsko-Uon]oaustrijska granica 1600; gi>d. . Sela moravskih H rvata

istraživači tih Hrvata krajem XIX. i početkom XX. stoljeća tvrde kako im je uza sva nastojanja da govore hrvatski nedostajalo riječi da bi se mogli tečno izražavati izvan uobičajenog polja njihove svakodnevne komunikacije. Nisu mogli čitati hr­ vatske knjige osim onih nabožnih koje su posjedovali i znali gotovo napamet. Te knjige dobivali su od Hrvata iz Gradišća, s kojima su bili povezani, osobito pre­ ko svećenika. U maticama spomenutih triju hrvatskih naselja sačuvana su mnoga prezimena s kraja XVI. i iz XVII. stoljeća. Ona se dadu razvrstati u ove sadržajne skupine: 1 . Prezimena od hrvatskih narodnih imena: Bratolšić, Budin ( : Budimir i sl.), Cvi­ tičić, Čačić (: Časlav i sl.), Dragotinić, Dragšić, Hodić (: Hodimir i sl.), Ladić ( : Vladislav i sl.), Lapić ( : Hlapić), Janković, Vranetić, Glorić, Vranešić, Radovčić,

Ratković, Slavić, Račić, Višnjić, Vuković. Zamjećuje se kako su prezimena izvedena od pokraćenih starijih dvočlanih imena, koja ondje nisu potvrđena. Kako nisu poznavali grafema ć, prezimenski dočetak pisali su različito: -it, -its, -itz, -ich. Osobno ime Janko (Janković) toliko je udaljeno od svetačkoga imena "Ivan'' (< latinski Johannes) da se smatra narod­ nim imenom. 2. Prezimena od svetačkih imena: Blašković (: Blaž), Benković ( : Benedikt), Dom­ šić (: Dominik), Fabetić (: Fabijan), Andrešić (: Andrija), Gregor, Iliček (: Ilija, ali češka tvorba), Ivčić (: Ivan), Jašić/Jakšić ( : Jakov), Janković (: Janko : "Ivan''), Karlović (: Karlo), Križanić (: Kristofor), Kuzmić, Maurović ( : Maurus), Matko­ vić, Petriković (: Petar), Petković, Paviković (: Pavao), Šantić (: Santo < sanctus; ako nije od šantav, mađarski santa "šepav, hrom"), Urbančić ( : Urban), Vidošić ( : Vid), Valeković (: Valentin) itd.

424

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Uz hipokoristične likove osobnih imena: Joško, /oza, /ive, Ivac, Jandre, Šime, To­ ma, Tuome, te Manda, Anka/Hanka (: Ana), Kača (: Katarina), Munka (: Marija), Bara, Barka, Silka (: Cecilija), Soula (: Uršula) itd. ima nekoliko augmentativnih

imenskih likova, koji su karakteristični za područje odakle su se moravski Hrvati doselili: Lovrina, Gundina, Grahovina, Jagodina, Anekšina i sl.

3. Prezimena s nadimkom u osnovi: 3.1. biljni nazivi: Grahovina...; 3.2. životinjski nazivi: Kozlović, Kozulić, Taušan/Tavšan (turski tavšan "zec"), Vuković, Vranić... ; 3.3. nazivi dijelova tijela: Drobilić, Kulešić/Kulušić, Grbavčić...; 3.4. rodbinski nazivi: Babić...; 3.5. druge osobine: Zlobić. .. ; 3.6. nazivi za zanimanja i obnašanja dužnosti: Dučić (: Mikesic [ma'kesik] , a već spome­ nuto prezime Pleše > Plese [pli:z] . U već prije navedenim prezimenima vidljivo je kako mnogi Hrvati žele svjesno sačuvati svoje prezimenski dočetak -ić, pa ga u or­ tografiji prezimena pišu: -ich, ali Amerikanci ga izgovaraju na svoj način. Prezime Jagić npr. izgovaraju [ 'džcegits] . Kraćenje prezimena zahvatilo je prezimena svih etničkih skupina. Ono je vr­ lo uočljivo na hrvatskim prezimenskim oblicima: Johnny Rebrovich postaje Johnny Reb, Trbojević najprije Trbo, a onda zbog uklanjanja samoglasnog r > Terbo. Tko će više u imenu i prezimenu Mary Pilo prepoznati hrvatski lik: Marije Popijevala. Sve te pojave slične su onima u pokraćivanju osobnih imena. Da bi se i prezimena što više približila izgledu američkih prezimena, kraćenja se provode ovako:

1 . da se ispušta početni dio prezimena (afereza): Vezilić > Lich; 2. da se izostavi središnji dio prezimena (sinkopa): Albijanić > Albin, Popijevala >

Pilo; 3. da se ispusti završni dio prezimena (apokopa) : Tripković > Trip, Rebrović > Reb. Mnoga su hrvatska prezimena dobila tzv. hibridni lik (tako da se umjesto hrvat­ skog kombinira s hibridnim dočetkom: Ivanović > John-son, Jakoković > Jack-son. Vrlo se često "prijevodom'' hrvatskog prezimena postiže njegova potpuna ame­ rikanizacija: Bilić > White, Cernić > Black, Jabuka > Apple, Kovač > Smith, Ljubišić > Lovely, Mlinar > Miler, Cukor > Suger itd. Budući da se vlastita imena ne prevo­ de, jer ona nose prije svega onomastičko a ne leksičko značenje, tim su se činom sasvim poništavala hrvatska prezimena, koja od tada izgledaju poput onih neo432

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

bjašnjivih likova koje nose Hrvati u SAD, a glase: N. Nennet, C. Brown, S. Davis,

f. Milvern...

U takvoj sudbini hrvatskih prezimena ugodno je bilo čuti naše Konavljane koji nisu mijenjali svoja prezimena. Poštenje prema familiji ne dopušta nam, kaže Miš­ ko Luko Vezilić, da mijenjamo prezime iz bilo kojeg razloga. Ljudi u starom kraju krivo bi nas gledali da dirnemo u svoje staro prezime (R. Filipović, o.c., 43). ***

Ožiljci na hrvatskim prezimenima u SAD-u zapažaju se pretežno u njihovih nositelja koji su pripadali prvim generacijama naših iseljenika. Tim je ljudima bilo najteže u socijalnom, gospodarskom i jezičnom smislu. Da bi se posve integrira­ li u društvo u koje su došli, valjalo je naučiti tuđi jezik i prezime prilagoditi tuđem onomastičkom sustavu. Činili su to kako su mogli. Mnogim je mukama bio izlo­ žen taj priprosti hrvatski puk koji je goloruk, nakon teških prilika u zemlji, tražio tuđinski kruh tvrde kore. Pripadao je taj živalj, rekli smo već, jednom od rijetkih europskih naroda koji nije dolazio u Ameriku iz svoje države, s putovnicom vlasti­ te domovine. Bio je u državi Austro-Ugarskoj, u kojoj mu je domovina bila rastr­ gana pod različitim stranim upravljačkim središtima. Tom narodu bez države, bez jedinstvene domovine, ni domovinska svijest nije bila uzorno odnjegovana. I sve kasnije hrvatske migracije u SAD: ona poslije 1 918, ona poslije 1945, ona poslije 1971. nisu stizale u Novi svijet iz svoje hrvatske države, ali je svijest o svo­ joj hrvatskoj domovini bila zrela, ljubav prema hrvatskom jeziku veća, a spoznaja o čuvanju svojega prezimena snažna. Nakon propasti "sklepanih'' mnogonacional­ nih državnih tvorevina: Austro-Ugarske, prve i druge Jugoslavije, a osobito posli­ je Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, hrvatski emigranti, ne samo u SAD nego u ostalim anglofonskim zemljama: Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Južnoafrič­ koj Republici nosili su jaku svijest o svojoj domovini i čuvali su svoja prezimena kao vidljivi znak veze sa svojim korijenima i sa svojom Hrvatskom. Tako je bilo i s hrvatskim iseljenicima u europskim zemljama. Svugdje gdje je hrvatska migracija mlađa i prosvjećenija, svijest o svojim korij enima bivala je j ača, pa su i prezimena ostala stabilna. Danas pogotovu, kad im se ostvario san o domovini i državi Hrvatskoj.

433

Imena i prezimena hrvatskih potomaka u Čileu (i u drugim južnoameričkim zemljama)

Svojim srodnicima i prezimenjacima: stočarima po hacijenda­ ma Patagonije i Ognjene zemlje, težacima na pampasima San­ ta Fea, ribarima na morima Magellanesa, rudarima na salitre­ nim poljima Antofagaste„„ svima čija su hrvatska prezimena rasuta po dalekim grobljima Južne Amerike. Jedna od većih i kompaktnijih hrvatskih iseljeničkih kolonija nalazi se u Či­ leu. Ondje oni žive i djeluju preko jednog stoljeća. U toj zemlji "na kraju svijeta'' od 1 3 milijuna žitelja preko polovice (60%) čine miješane populacije španjolskih doseljenika, od kraja XV. stoljeća; i starinaca, uglavnom indijanskih plemena. Njima su se kasnije pridruživali drugi: Talijani, Nijemci, Englezi, Arapi (uglav­ nom Palestinci), što sa Španjolcima, koji su i naknadno useljavali, čine ostatak populacije. Španjolci su s vremenom nametnuli Čileu svoj jezik, svoju kulturu, svoj civilizacijski biljeg. Hrvati su svugdje u Novi svijet stizali prekasno, kad je atraktivniji teritorij već bio koloniziran i prisvojen. Njima su u tom dijelu svijeta pripala zemljopisno, kli­ matski i gospodarstveno najlošija zemljišta. U Čile su pretežito useljavali Dalma­ tinci, osobito Bračani. U toj izduženoj zemlji od 5000 km, s prosječnom širinom od oko 260 km, okrenutoj Tihom oceanu i Antarktiku, naseljavaju se od 70-ih go­ dina XIX. stoljeća mnogobrojni Hrvati. Žive kao stočari na jugu, po estancijama i na morima Magellanesa, najviše u Punta Arenasu, ili pak na užarenom sjeveru po rudištima salitre, najviše u Antofagasti. Marljivi i štedišni, stjecali su teškim ra­ dom, u teškim uvjetima i uz mršave nadnice, imetak, pomagali svoje u starom za­ vičaju i pozivali k sebi rodbinu. Od kopača salitre i stočara postajali su tragači za zlatom, lovci i trgovci krznima i kožama, ribari na hladnim morima, pa onda po­ stupno sve uspješniji industrijalci, brodograditelji, poduzetnici. Bivali su sve vi­ še ljudi od imena i ugleda, kakav uživaju danas diljem te daleke zemlje. Hrvati su 70-ih godina XIX. stoljeća bili među četiri najbrojnije useljeničke skupine. Danas ih je oko 130 000. Izgubljeni u trinaestmilijunskom Čileu, ali ipak prepoznatljivi 434

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

i ugledni. Njihov je prinos Čileu golem. U knjizi D. Mataića Hrvati u Čileu nave­ deno je: oko 140 sveučilišnih profesora, 1 7 akademika, od kojih su neki članovi i inozemnih akademija, 1 17 uglednih pisaca, mnogo novinara, slikara, glazbenika, športskih prvaka, olimpijskih pobjednika, nosilaca mnogih nacionalnih nagrada. Ponos Čilea i Hrvatske. Časni potomci prvih golorukih i jedva pismenih hrvat­ skih, poglavito bračkih iseljeničkih težaka i stočara. U prošlim političkim sustavi­ ma to nam nije bilo dano znati. A ni do danas ih nismo upoznali i prigrlili. Izgubljeni u tim daljinama s popucanom "pupčanom vrpcom" koja ih je vezi­ vala sa starim zavičajem, bez nostalgije za državom koju su napustili i koja nije bi­ la njihova, bez usađivanja ljubavi za domovinom, Hrvati su se grupirali po zavi­ čajnim zajednicama. Došli su iz različitih carevina (austrijske i turske) i kraljevina (Jugoslavije). Nitko ih nije naučio kako lučiti napuštenu državu od napuštene do­ movine. Nitko im nije njegovao hrvatski osjećaj, ljubav za svoj jezik i za pripadnost hrvatskoj naciji. Naprotiv, služili su mnogim protuhrvatskim politikama. Naziva­ li su ih Austrijaki (austriacos), Talijani, tolomaši (autonomaši), Jugoslaveni (yugo­ slavos)... A kako je zapravo bilo, čitamo u upravo izašloj knjizi mr. Vjere Zlatar­ Montan Hrvatski korijeni u pokrajini Antofagasta (Raices Croates en la Region de Antofagasta, 1 994). U njoj je autorica izdvojila Hrvate skrivene u rubrici pod "au­ striaco", "yugoeslavo': od kojih je bilo 655 Hrvata, 1 2 Crnogoraca i 4 Makedonca. Od 655 Hrvata bilo je 567 Bračana. Upravo takav odnos Bračana i ostalih Hrva­ ta sačuvao se u Čileu do danas. Oni su među sobom bivali Hrvati, Dalmatinci, ili još uže: Bračani, Bokelji itd. Preko 70 godina veleposlanici, konzuli i drugi jugo­ emisari, iz države u kojoj se nalazila njihova stara domovina, zatirali su im hrvat­ ski osjećaj, a poticali jugoslavenstvo. Njihovim nacionalnim i zavičajnim društvi­ ma davali su jugoslavenske atribute i na njihovim zdanjima podizali jugoslavenske zastave, njihovim novinama nadijevali su jugoslavenska imena i naslove i nameta­ li jugoslavenske sadržaje. Upravo zbog toga zadivljuje sačuvana prepoznatljivost njihovih hrvatskih ko­ rijena. Ali na njima su vidljivi ožiljci. U Čile su svi useljenici dolazili iz svoji}i nacionalnih država. Svi osim Hrvata. Oni su njegovali svoja hrvatska narječja, koja su iz generacije u generaciju blijedje­ la onako brzo i nepovratno kako su se napuštali patrijarhalni oblici života u zavi­ čajnim zajednicama, onako brzo kako je tekla i njihova integracija u hispanski kul­ turni krug koji je dominirao Čileom. Hrvatska o s obna imena i prezimena koja su hrvatski iseljenici donije­ li sa sobom uključivala su se već s prvim naraštajima u hispanski onomastički su­ stav. Pritom valja istaknuti da su mnogi Hrvati došli s imenskim i prezimenskim grafijama austrijskih i talijanskih administrativno-pravopisnih prilagodbi. Mnoge su takve prezimenske prilagodbe unesene u službene spise čileanske administra­ cije, pa je snagom prezimenskih upisa njihova pravna forma postala i ostala orto­ grafska norma do danas. Drugi su ustrajali na izvornosti svojih prezimena. Tako su potonji Hrvati podrugljivo nazivali one koji su u svojim prezimenima završni 435

Hrvatska prezimena

patronimni nastavak -ić pisali po austrijskom uzusu -ich (Covacevich): ce-ache (''se-aće"), jer su time skrivali svoje pravo etničko podrijetlo u najintimnijem bilje­ gu obiteljske intime, koje izražava upravo prezime. Tijekom XIX. i početkom XX. stoljeća hrvatski otpori austrijskoj politici u užoj Hrvatskoj, borbe u Dalmaciji za njezino priključivanje ostaloj Hrvatskoj (koje su vodili Bračani Andrija Dorotić, Gajo Bulati dr.) našli su odraza i kod Hrvata u Či­ leu, osobito među Bračanima u Punta Arenasu. Ondje je sve više bivalo prezimena na -ić pisanih po španjolskom uzusu -ic, koji je prezimenski lik u Čileu do danas prepoznatljiv kao hrvatski i unatoč španjolskim ortografskim i ortoepskim regu­ larna, izgovara se približno kao hrvatsko -ić (Goic). Neka hrvatska prezimena ko­ ja su bila već otprije talijanizirana zadržana su i dalje u tom liku (Cicarelli), dok je npr. kroatizirano prezime Škarpa vraćeno u talijanski oblik Scarpa. Hrvatska imena i prezimena izgubila su hrvatske grafeme č, ć, š, ž, đ i prilago­ dila svoj hrvatski izgovor španjolskom grafijskom sustavu. Grafem Ih/, koji ne po­ stoji u španjolskom suglasničkom inventaru, ili sasvim nestaje iz hrvatskih pre­ zimena (Arzic za Hržić), ili se pak piše i izgovara po španjolskoj ortoepiji, kao u prezimenima Mihovilovic, Mihojevic. Grafem j piše se i izgovara kao Ih/, pa se npr. bračko prezime Jurać piše Yurac, dok se npr. viško prezime Poduje izgovara na španjolskom [Poduhe] . Bilo je i obratnih slučajeva. Potpredsjednik vlade, mini­ star unutrašnjih poslova u Čileu krajem 60-ih godina zvao se Emundo Perez Zujo­ vic. Njegov djed po majci bio je Frane Zuhović iz Kozla, koje se od 1 925. zove To­ mislavovac, na Pelješcu. Kako se !hl u španjolskom ne čita, pretvorio se !hl u !ji da bi se izgovarao [h] kakav je glas u izvornome prezimenskom izgovoru. Danas je peti potomak Frane Žuhovića po ženskoj lozi ministar obrane Čilea, ali tko bi po prezimenu Yoma„. mogao prepoznati njegove hrvatske prezimenske korijene s vrha Pelješca. Španjolski jezik jedan je od najblagozvučnijih europskih jezika (velik udio sa­ moglasnika naspram suglasnicima). Zbog toga su u hrvatskim prezimenima u Či­ leu česta rasterećivanja suglasničkih skupina, osobito kad se među hrvatskim su­ glasnicima nađe hrvatsko, tzv. slogotvorno [. Tako se izvorna hrvatska prezimena prilagođuju: Karstulovic ( : Krstulović), Versalovic ( : Vrsalović), Skarmeta ( : Škr­ meta) itd. Bračke obitelji, od kojih su mnoge imale ista prezimena, u čileanskim su se ko­ lonijama nakon doseljavanja držale na okupu, pa su u takvim prilikama prezimen­ ske izopake bivale kudikamo manje od onih u pojedinačnim prezimenima koja ni­ su imala oslonac za svoju stabilnost u istolikim prezimenima i brojnim njihovim nositeljima, poput onih bračkih jake entropije, s brojnim nositeljima. Hrvatska osobna imena grafij ski se dobro čuvaju u nositelja prvih naraštaja, dok se u njihovih potomaka, rođenih u Čileu, ta imena sve više hispaniziraju. Hispanizirana hrvatska osobna imena česta su u potomaka miješanih brakova, u kojima je koji od supružnika hrvatskog podrijetla. 436

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

Hrvatska se imena i prezimena sve više integriraju u španjolski onomastički sustav, ali ta integracija nije potpuna s obzirom na španjolski imenski uzorak, ni sveobuhvatna s obzirom na hrvatsku populaciju diljem Čilea i na njezine današ­ nje potomke. ***

Španjolski onomastički sustav stabiliziran je u XV. stoljeću ujedinjavanjem feudalnih pokrajina i učvršćivanjem španjolskoga standardnog jezika. Taj je su­ stav prenesen i u španjolska kolonizacijska područja u kojima je zavladao španjol­ ski jezik, kao u Čileu. U tom onomastičkom sustavu najznačajnije su ove imensko-prezimenske formule: a) dvočlana, od osobnog imena (nombre de pila) i prezimena (nombre de apelli­

do): Mario Fernandez;

b) višečlana, od nekoliko osobnih imena i prezimena: fuan Romulo Fernandez; c) višečlana, od nekoliko osobnih imena i nekoliko prezimena. Često se drugo prezime uvodi u imensku formulu s pomoću čestica y, de (katkad u kombina­ ciji s članom: de Za, de los, de las, del): Teresa Alvarez del Castillo. Španjolska prezimena po značenjskom sadržaju pripadaju pretežita ovim skupinama: a) patronimska prezimena. Tvore se od osobnih imena dočetcima: -az, -ez, -iz, -oz, -uz, koji su izvedeni od latinskih riječifilius ili prolis sa značenjem "sin'': Al­ varez (sin Alvara, zapravo njegov potomak), Estebanez (sin Estebana, tj. njegov potomak). Takva prezimena odgovaraju hrvatskim patronimima na -ić, -ović/ -ević: Stipić ( = mladi Stipe, zapravo Stipin potomak), Stipanović ( = sin Stipana, tj. njegov potomak). Takvih patronimnih prezimena postotna je kudikamo vi­ še u hrvatskim prezimenima nego u španjolskim; b) prezimena apelativnog postanja: Calvo "ćelav': "plješiv': a odgovara hrvatskim Ćelić, Pleše; Blanco "bijel': a odgovara hrvatskima: Bilan, Bilać itd.; Viola "ljubi­ ca'' (: hrv. Violić, Ljubičić i sl.); c) prezimena po nazivima za zanimanja: Herrera "kovač", Zapata "cipelar': a od­ govaraju hrvatskim prezimenima: Kovač(ić), Sapunar, Stupar(ić), Zlatar itd.; d) prezimena izvedena od toponima ili zemljopisnog naziva: Diaz del Rio, - de Za Vega, - del Mar/Delmar ... Takva su mnoga hrvatska prezimena: Dubravčić (: dubrava), Katunarić (: katun), Trevizan (: Treviso) itd. U te skupine uklapaju se mnoga hrvatska prezimena, od kojih većina pripada patronimnoj skupini, a manjina toponimnoj skupini, koja je, naprotiv, u španjol­ skim prezimenima vrlo česta i ima dugu tradiciju već od XIII. stoljeća, iz doba ja­ ke feudalne rascjepkanosti posjeda po kojima su se prezivali njihovi vlasnici (usp. Đon Quijote de Za Mancha = iz Manche). U čileanskoj su antroponimiji osobna imena različitog podrijetla: grčka (Medea, Nicomedas), romanska (Romulo), arap­ ska (Forida), germanska (Ricardo) itd. No to je ponajprije katolička populacija i pretežan fond osobnih imena svetačkog je podrijetla, kao uostalom i u hrvatskom 437

Hrvatska prezimena

imenskom fondu. Upravo su se stoga hrvatska svetačka imena lako prilagođiva­ la španjolskim imenskim likovima: Antun/Ante > Antonio, Mihovil!Miće > Miguel, Jakov/Jakša > Santiago, Franjo!Frane > Francisco, !van/Ive > Juan [izgovori Huan],

Matija/Mate > Mateo, Šimun/Šime > Sim6n, Ivana/Ivka > Juana, Josip!Jozo > /ose [izg. Hoze], Nedija > Dominga itd. Prepoznatljivost hrvatskih osobnih imena ogleda se prije svega: a) u hrvatskim narodnim imenima kao što su: Mirka, Zlatka, Milan, Davor, Boris, Čedomil, Vladimir(o), Hvalimir, Radoslav, Radomiro, Milenko, Desanka, Vje­ ra, Vesna, Mila, Tatiana, Zlatica, a nose ih istaknuti hrvatski potomci kasnijih doseljenika; b) u hrvatskim hipokoristicima (imena od milja): Jerko (: Jeronim), Dinka (: Do­ minik), Benko (: Benedikt), Srđan (: Sergius) itd. Većina hrvatskih potomaka u Čileu nosi osobna imena koja podrijetlom pripa­ daju skupinama što smo naveli: Hector, Nicolas, Tomas, Marcos, Alejandro, Alfredo, Oscar, Herman, German, Andr6nico, Roque, Ram6n, te tipičnim španjolskim liko­ vima: Miguel, Jorge, Juan, Jose, Santiago, Lorenzo, Esteban, Pablo [ Pavao] , Pedro itd., te Anita, Natalia, Ines, Dolores itd. Kako se u španjolskoj onomastičkoj formuli nahodi po nekoliko osobnih ime­ na, među imenima hrvatskih potomaka u Čileu nalazimo često i hrvatsko i špa­ njolsko ime: Boris Nicolas, Boris Sergio, Darko Dario itd., što je bio put postupne prilagodbe hrvatskih imena španjolskom onomastičkom repertoaru. Hrvatska osobna imena prvih doseljenika, i u prvim naraštajima, još uvijek no­ se izrazit hrvatski biljeg. Raspadom zavičajnih zajednica i labavljenjem veza s maticom, te miješanim bra­ kovima i školovanjem na čileanskim učilištima blijede hrvatske jezične veze, a s nji­ ma se i hrvatska osobna imena mijenjaju sve više i sve postupnije padaju u zaborav. U španjolskom imenskom sustavu vrlo je prisutna tvorba hipokoristika. Oni se tvore dočecima -ito (-ita), -ico (-ica), -illo (-illa): Juan > fuanito, Ana > Anita, Ines > !nesita. Ako osobno ime svršava na -s, taj -s pridaje se hipokoristič­ nom nastavku: Carlos > Carlitos, Dolores > Doloresitas itd. Vrlo su česta alternativna (supletivna) imena: Francisco : Pancho, /ose : Pepe, Dolores : Lola itd. Utjecaj čileanske (i uopće južnoameričke) hipokorističke tvorbe prodro je preko hrvatskih Čileanaca (i Južnoamerikanaca) u zavičajna mjesta dav­ nih hrvatskih iseljenika. Na Braču, primjerice bilježim ne tako rijetke imenske li­ kove: Mateito, Ito, Fanito, Petrito, (Ines, Dolores), Margita > Rita, Elida, Rosita, Ro­ sana, Panćo, Pepito, te dan Mateo, dan Pedro; Ombre, Haraho kao nadimke. Hrvatski potomci davnih doseljenika u Čileu nadijevaju djeci, po čileanskom uzoru, po nekoliko imena, ali se dotična osoba potpisuje samo prvim imenom: fu­ an Vladimira Antonio Sapunar Navarro > fuan Sapunar Navarro. Ta je imenska formula po svemu prilagođena španjolskoj imenskoj formuli. U strukturu imenske formule uz osobna imena ulaze: očevo prezime (Prl) i majčino prezime (Pr2): Ram6n fuan Diaz Eterovic. =

438

Zrenje i sudbina hrvatskih prezimena

U krsni list, i u sve službene spise, uz osobno ime upisuju se oba prezimena. Ako su, primjerice, Jose Martic Gonzales i njegova supruga Elena Martinez Mora­ les dobili sina koji se zove Miguel, uz njegovo će osobno ime biti prezimena Martic Martinez. Kad se on oženi djevojkom Luisom Gutierrez Romero, ona će na vjenča­ nju upisati oba svoja prezimena, koja zadržava zauvijek: Luisa Gutierrez Romero. Neobvezatno će se u iznimnim slučajevima identificiranja koristiti muževljevim prezimenom dodanim uz njezino prvo (očevo) prezime uz prijedlog de: Luisa Gu­ tierrez de Martic. Njihova djeca nosit će prezimena Martic Gutierrez. Kad se, primjerice, Ante Kusanović Ivulić oženi Marijom Eterović Jakšić, Mari­ ja zakonski čuva svoje očevo i majčino prezime. Po želji, ali neslužbeno, Maria se može predstaviti i kao Maria Eterovic de Kusanovic. To se obično događa kad joj je muž istaknuta osoba ili ako obudovi. Službeno je ona za sav svoj život Maria Ete­

rovic Jaksic. Muško koljeno čuva rodoslovno prezime, dok se u potomaka drugo (majčino) prezime gubi. Tako primjerice: Marinovic Zlatar u prvom koljenu postaje Mari­ novic Ivelic u drugom, a Marinovic Kusanovic u trećem koljenu. Nasljedovanje očeva i majčina prezimena omogućuje vrlo precizno identifi­ ciranje dotične osobe i praćenje slijeda njezina rodoslovlja. Budući da udvoje­ na prezimena dobro identificiraju dotičnu osobu, i pružaju dodatne izvanjezične obavijesti, biva izlišna uporaba obiteljskih i osobnih nadimaka, koji su bili česti i obvezatni u neslužbenoj imenskoj formuli prvih naraštaja hrvatskih doseljenika, kako je vidljivo u popisu bračkih iseljenika u knjizi Iseljenici otoka Brača (Brački zbornik XIII, Zagreb, 1982, str. 295-428). Ta imenska kategorija u hrvatskih poto­ maka u Čileu danas je gotovo izvan uporabe. Prezimena se tako iskazuju jedinim pouzdanim svjedocima hrvatskog podrijetla njihovih prvih i današnjih nositelja. -

-

***

Čile, ta daleka zemlja koja je prije 1 20 godina primila prve hrvatske doseljeni­ ke, postala je njima i njihovim naraštajima druga domovina. Bili su to prvi kolo­ nisti bez hrvatskoga državljanstva u času napuštanja svojega zavičaja. Desetljeći­ ma su bili sustavno "opijani" jugoslavenskim duhom od tadašnjih jugoslavenskih poklisara. U svojoj novoj domovini oni su ipak sačuvali hrvatsku svijest i vezu sa zavičajem svojih predaka. U dugom integracijskom procesu nova im je domovi­ na postupno oduzimala dva bitna obilježja njihova nacionalnog identiteta: jezik i osobno ime. Jedini prepoznatljivi biljeg koji će im ostati trajno jest hrvatsko prezi­ me kojim se sadašnji potomci davnih hrvatskih doseljenika ponose i po kojemu sve češće traže svoje korijene u svojoj matici. Volio bih da im ova knjiga pomogne da ih pronađu; da im pomogne kako im ne bi presahli dotoci zavičajnih sokova iz zemlje njihovih predaka. Hrvatska prezimena koja čitamo u čileanskim znanstvenim i kulturnim časo­ pisima, u čileanskom tisku, na žalost, još češće u maticama umrlih te po čilean­ skim i uopće južnoameričkim grobljima, ispunjavaju nas ponosom zbog takvih sunarodnjaka. 439

MISCELLANEA NOMINA ET COGNOMINA

Dugopoljska prezimena

Prilično škrtim vrelima za povijest današnje dugopoljske općine mogu prido­ nijeti i dugopoljska prezimena kao jezični spomenici duhovne kulture svojim etio­ logijama (uzrocima nastanka), svojom jezičnom pripadnošću i svojim likovima. Ovo područje Dalmatinske zagore na razboju između hrvatskoga tvrdoga gra­ da Klisa, s jedne strane, i turskih područja, s druge, bivalo je stoljećima harano, izloženo zulumima, robljenjem i pljačkom. Često ostajalo bez pučanstva koje je nemilice bježalo na sve strane, dolazilo sa svih strana, ili se sklanjalo u Mosor. Nije bilo prigode da se naselja razvijaju u vremenskom slijedu, da se pučanstvo množi prirodnim tokom na starinačkim posjedima. Zapisivali su se Dugopoljci svakojako. Dugopoljska prezimena javljaju se kas­ no, a ustaljuju se do XX. stoljeća. Kad se 1283. toponim Dugopolje prvi put spominje, ne označuje naselje ne­ go zemlju, posjed (terra nuncupatur Dilgopole cum omnibus terminis, pertinenci­ is, pasquuys, slivis, aquis... Cod. dipl, dodaci I, HAZU, 1 998, 66). Kako se vidi, taj posjed je bio razgraničen, imao je svoje pašnjake, šume i vode ... Pružao je već ta­ da sve pogodnosti da nastane i ostane značajno naselje unatoč nesklonoj povije­ sti koja je uslijedila. Dugopolju pripadaju sela Kotlenice, Koprivno i Liska. Ta naselja svojim ime­ nima svjedoče o zemljišnim uvjetima koji su omogućili naseljavanje: polje (Du­ gopolje), ponikva (Kotlenice metaforičko ime za udol), te šume (kopriva "celtis australis" i ljeska "šuma''). Taj zamosorski prostor u početku je pripadao primor­ sko-kliškoj županiji. Harano je već od XIII. stoljeća od Mongola. Krajem XIII. sto­ ljeća, u ispravi, u kojoj se prvi put spominje Dugopolje u hrvatskom liku, navode se svjedoci: Martin, Vlčeta, Prvina (sudac), Filip, Ljupčin, Bratoslav, Brajko, Hlapota, Vidak, te Ozrina (zakleti bilježnik kliški, usporedi današnje toponime G. i D. Ozr­ na). Oni odreda nose hrvatska narodna ili svetačka pohrvaćena imena. Ona s na­ vedenim zemljopisnim imenima odaju hrvatski biljeg toga područja. U XIV. st. povijesna vrela na ovom području spominju hrvatske Vlahe koji slu­ že u velikaškim (Nelipićevim) i kraljevskim postrojbama, i u drugim službama. -

443

Hrvatska prezimena

Njihovu prisutnost prepoznajemo izričitim navodima da se radi o Vlasima ("Vlah Viganj Dubravčić"), u izrazito brojnim imenskim osnovama: Rad- (Radan, Radin, Radošević), Mil- (Milić), Vlad- (Vladović), Vuč-/Vuč- (Vuković, Vukasović, Vuč­ ković), Dod- (Dodig, Dodoja)„. koje su vrlo zastupljene u vlaškoj populaciji, u vlaškim imenskom osnovama: fap "bik'' (Capković), čul- "malouh'' (Čulin, Čuli­ nović), u sufiksima npr. -as i -ul u imenima i prezimenima (Juras, Maras, Bakul, Godul), u augmentativnim imenima kao izrazito dinarskim tvorbama (Božinović, Jurenić), u prezimenima motiviranim stočarskom privredom (Čulin, Čulinović, Dodig, Strizirep, Rogošić) itd. Neka od navedenih prezimena potvrđena su kasnije. Neka prezimena kao što su: Caktaš, Čulin, Dodoja, Doždor, Đuderija, Jurenić, Ma­ rasović, Perišić, Plazibat, Rogošić, Radošević, Tukić, Ževrnja„. moglo bi se brojnoš­ ću potvrda njihovih nositelja smatrati pravim dugopoljskim prezimenima. Do XIV. stoljeća formirana su dugopoljska naselja„ U tom se stoljeću, točnije 1371„ spominje selo Koprivno, koje je bilo vlasništvo Bartula Marića (v. Cad. dipl. XVII,1981, 74), a 1443. spominje se ponovno Koprivno kao vlaško zimište s pla­ ninom Prevedrinom i Šćirnom poljanom (v. Šurmin, 1 898, 1 56), što svjedoči o se­ zonskom stočarenju po navedenim planinama koje znače "pasišta''. Sve to vrijeme puk se "zatvarao" pod naletima turske jurišne konjice u utvrdu Klis, bježao prema Splitu, sklanjao se u Kaštela ili selio u južnu Italiju. Turskim zauzećem tvrđave Nućak na Cetini kod Vojnića, Dugopoije, Koprivno, Kotlenice i Liska izloženi su svakodnevnom turskom haranju, pa su ta naselja bi­ la gotovo raseljena. S Turcima dolazi novo stanovništvo (v. F. Spaho, 1 985, 118). Prema prezimen­ skim podacima za Ogorje, ti stanovnici upisani kao raja, ne nose turskim jezikom motivirana prezimena, već se nahode prezimenske osnove koje su osobito obilno zastupljene u tzv. vlaškim prezimenima: Vlatković, Vladošević, Miličić, Milasović,

Radečić, Radanović, Radinović, Godulović. Vrlo su teške prilike bile za Kandijskoga ( 1 645- 1669) i Morejskoga ( 16841699) rata kada nebranjenim krajevima dugopoljskih sela haraju turske i kršćan­ ske (uskočke) horde. Vlasi stočari imali su povlašteniji položaj od ratara (raje), koji su snosili nekolio vrsta daća (v. F. Spaho, 1 986, 49). Hrvatsko pučanstvo bi­ lo je, dakle, pritiješnjeno od Turaka nametima, kakve je snosila katolička raja i od uskoka otimačinama jer su ih uskoci smatrali "Vlasima'' - turskim podanici­ ma. Pučanstvo se stoga sve više raseljavala putovima vlaških Bunjevaca, vraćali se čak na prvotna staništa u Bosnu, odlazili kojekuda individualnim, najbrojni­ jim seobama koje su izbjegle zapisima i kojima se zapravo najbolje upravo prezi­ menima ulazi u trag. Kad ovaj kraj dospijeva pod Veneciju 80-ih godina XVII. st„ franjevci dovode narod iz turskih krajeva pod mletačku "zaštitu''. Hrvati dolaze iz Glamoča, Kupre­ sa, Livna, Uskoplja, Duvna, Rakitna, Rame„. u zagorska sela. To je značajka rase­ ljeničkoga hrvatskog XVII. stoljeća. Pojedine su obitelji dobivale zemlju za obradu, druge, privilegirane, imale su pod sobom i po nekoliko staništa. U dugopoljskim 444

Miscellanea nomina et cognomina

selima zadržalo se nekoliko starinačkih obitelji, iako su glavninu sela činili dose­ ljenici iz navedenih područja, te iz zapadne Hercegovine. Te obitelji, srodnički vezane, grupirale su se zadružno u zaseoke koji većinom dobivaju imena po patronimu rodočelnika, i to u množinskom liku svjedočeći ta­ ko imenima svoju srodničku povezanost. Za razliku od starijeg i središnjeg nase­ lja Dugopolja, kojemu su gotovo sva imena zaselaka motivirana po zemljopisnim imenima (Senj, Rama, Kuti, Vinogradine, Grubiša), ostala sela Kotlenice s Liskom i Koprivnom svoje su srodničko-zadružne zaseoke imenovali množinskim patro­ nimima rodočelnika, koja su se imena do danas zadržala kao tipična dugopoljska prezimena: Kotlenice i Liska: Punde, Tukići, Vladavići, Vukovići

Koprivno: Strizirepi, Jurko-Đolange, Šamadani, Martinovići, Ramljaci, Podru­ zi, Armanda-Kovačevići, Sarun-Sulići, Didaci, Nazlići, Silići. Za nadbiskupa Laghija ( 1 720-1730) sastavljen je 1 725. godine popis glavara obitelji u Dugopolju i njegovim zaseocima (B. Zelić-Bučan, 1967, 259-281 i pas­ sim). Taj popis dragocjeno je vrelo za proučavanje dugopoljskih prezimena. Iz nje­ ga doznajemo da mnoga prezimena nisu bila ustaljena kao npr.: (Petroša) Bosanka - danas Bosančić, Čevrić - danas Čevra. Čulinović danas Čulin, Đuđerić - da­ nas Đuđerija, Jurković - danas Jurko, Križanović - danas Križan, Radanović - da­ nas Radan, Radinović - danas Radina, Osmodlaka/Osmodlačić danas Smodlaka. Ti oblici pokazuju degeneraciju prvotnih patronima koji preuzimaju kraće, praktič­ nije oblike osobnoga imena ili nadimka, poništavajući semantiku koja je u prvot­ nim likovima bila jasna i prozirna s leksičkog i s onomstičkoga gledišta (Đuđerić - Đuđerija, Osmodlaka - Smodlaka, Čulinović - Čulin itd.). Ta je tendencija bila prisutna donedavno u tzv. dinarskim prezimenima čiji su nekadašnji nositelji bili zahvaćeni seobama XVI-XVIII. stoljeća. U ovom popisu pokazuju neka današnja prezimena ukrućen genitivni lik ime­ na ili priimka u nominativnoj službi prezimena. Tako je 1 725. navedena Kate To­ maška (po mužu Tomašu), dok je danas sačuvan genitivni oblik prezimena Toma­ ša u nominativnoj uporabi, odnosno prezime Radina od prvotnog imena Radin, potvrđenog 1 725. u prezimenu Radinović. Popis glavara dugopoljskih obitelji iz 1 725. pokazuje kako su do II. svjetskog ra­ ta nestala ova prezimena: Debeljak, Galiot, Kalbuz, Lozić, Munjizić, Perviz, Smolj­ čić, Ursić, Vidaković i Žura. Prezimena koja se javljaju nakon Drugog svjetskog rata i čija je današnja pri­ sutnost u prezimenarstvu Dugopolja i Koprivnog jesu: Bego, Blažević, Capković, Gavrilović, Grabar, Mirković, Požega, Rošić, Rudeš, Zahirović„. i u Kotlenicama: Petrović, Vrljić, Valkovac. Navedena su prezimena ušla u dugopoljska naselja najčešće ženidbenim veza­ ma njihovih tadašnjih nositelja koji su se ondje nastanili i ona se ne mogu smatrati starinom, tipom i oblikom dugopoljskim prezimenima. -

445

Hrvatska prezimena

Od dugopoljskih prezimena četrdesetak su hrvatskoga, a dvadesetak turskoga izravnoga ili posrednog postanja. Visok postotak prezimena turske provenijen­ cije ne svjedoči ni o turskom ni o islamskom porijeklu njihovih nositelja. Ona su samo odraz suživota hrvatskoga pučanstva pod turskom vlašću u turskom oko­ lišu u kojemu su priimci našli pobude bilo zbog uporabnih predmeta, bilo zbog naziva društvenih funkcija i zanimanja, bilo zbog mnoštva drugih razloga moti­ ve za tvorbu i koja su društvenom potrebom i snagom kasnijih zapisa postala i ostala prezimena. Od hrvatskih prezimena najveća je skupina prezimena tvorena od osobnih imena: a) svetačkih: Božina, Jerko, Jurena, Jurko, Kole, Križan, Leko, Maras, Martin, Mi­ le, Pero, Perko, Periša, Šime, Šimun, Tomaš, Urso, Vidak, Vlado, Vučko, Vuk, Vukas, :Žuran b) narodnih: Bućo, Dodoja, Lozo, Radan, Rad(in), Radoš, Radovan, Rogoš, Smoljo. Usporedimo li ta imena u prezimenima s osobnim imenima koja se javljaju uz prezimena iz 1 725, zapažamo da u potonjima nema narodnih imena, a da se me­ đu svetačkim imenima nalaze: Jure (6), Petar (5), Šimun (2) koja slijede tradici­ ju, dok se osobna imena iz 1 725. (lvan 10, Mijo 7, Mate 7, Ilija 2, Jadre 2) te žen­ ska imena (Manda 5, Luca 5, Oršula 3, Kata 3, Jela 3) ne nalaze u dugopoljskim prezimenima. Druga je skupina prezimena nadimačkoga postanja: Bradarić, Debeljak, Điko, Macan, Plazibat, Podrug, Požega, Smodlaka, Strizirep. Ostale su skupine slabo zastupljene: a) po rodbinskim nazivcima: Didak, Star­ čević; b) po zanimanjima: Kovačević, Dodig, c) po "društvenom položaju": Ban„„ Skupine prezimena motivirana turskim riječima i imenima odražavaju: a) upo­ rabne predmete: Čevra, Čergić, Perviz, Šaman, Zevrnja, b) zanimanja: Armanda, Čulin, Đolanga, c) društveni status: Balić, Bego, Čipčić, Malbaša, d) etnonime: Ar­ naut, Tukić, e) nadimke: Čelan, Ćosić, Đuderija, Kalbuz, Kardum, Munjizić, Šunjić i f) turska osobna imena: Mustafa, Nazila, Smajo, Zahir. ***

Dugopoljska prezimena kao povijesni i jezični spomenici, kao spomenici narodnosne i kulturne baštine dalmatinskozagorskih naselja odslikavaju život i zbi­ vanja na toj povijesnoj vjetrometini ukliještenoj među kliškim i turskim vojskama, među mletačkim i turskim međama. Doseobe i raseobe u plimi i oseci povijesnih zbivanja zbivale su se na škrtoj sceni toga kamenjara. Povijest je zabilježila neka skupna seljenja, ali ona najavažnija, najbrojnija, anonimna, individualna seljenja s jedne na drugu stranu granice, sukladno s političkim, gospodarskim prilikama, u koje valja ubrojiti česte suše, glad, kužne bolesti te vojnička i hajdučka pusto­ šenja, nije zabilježila. Brojne srodničke zadruge dolazile su, osnivale i naseljavale male odjelite zaseoke s imenom u množini po srodničkom priimku. Taj tip nase­ lja i ta vrsta prezimena tipični su za dugopoljska naselja. Dolazeći iz jugozapad446

Miscellanea nomina et cognomina

ne Bosne (Ramljak, Bosančić) i zapadne Hercegovine srodničke su zadruge nosile priimke turske provenijencije, a etnički su bile hrvatske ili pohrvaćene vlaške za­ druge koje su se nastavile zanimati stočarstvom u sezonskim ispašama (Dodig). Odatle u tom kraju mnogi toponimi za staje, torove, katune, poljske lokve, buna­ re, orgaze "pojate, torine': od turski a(h)r "staja'' i kuz "janje': kako je to ispravno protumačio K. Kužić (Kužić, 1 997. u odjeljku o zagorskim prezimenima i imeni­ ma). Neka od dugopoljskih prezimena predstavljaju gotovo eponimska značenja za Dugopolje, jer su samo ondje, ili gotovo samo ondje, potvrđena. Druga svojim razmještajem oko Sinja, Imotskoga, Knina, Metkovića, Poljica (i zapadne Herce­ govine) predstavljaju tipična dalmatinskozagorska prezimena. Mnoga od njih (go­ tovo 40%) našla su motive nastanka u turskom jezičnom, gospodarskom i kultur­ nom ozračju. Dugopoljska prezimena pratimo zapravo od XVIII. stoljeća, a njihovo ustalji­ vanje zbilo se još kasnije, što je također odraz prilika u kojima su nastala i sazrije­ vala do današnjih likova, koje prikazujemo odjelito. ARMANDA - Koprivno; 1 725: Armanda; 1 948: Armanda 36 (7). Danas u Hrva­ cima, Koprivnom i Splitu. Prezime od turski harman, harmandžija "priređivač duhana''. Dočetak -(an)da ugledom na imensko-prezimensko augmentativne likove uzduž dinarskoga gorja: Mikulanda, Stojanda, Ivanda, odnosno -da na osnovu temeljnog imena (h)Arman-da, kao Trifunda i sl. ARNAUT - Dugopolje; 1 725: Arnaut Stipan; 1948: prezime nije zabilježeno. Ne­ ma ga ni danas, ali je obilato potvrđeno u sinjskim Kosorima. Prezime etnonimskoga postanja. Turski naziv za Albanca (preko grčkog etno­ nima arnabitis) > Arnaut (s promjenom b > v > u). BALIĆ Dugopolje; 1 725: Balić Bože, Ivan, Jure, Petar; 1 948: Balić 228 (48). Rasprostranjeno prezime oko Splita: Balić 25, Katuni 253 i Split, te po istočnoj Slavoniji i Baranji: Zupanja, Osijek, Beli Manastir. Prezime izvedeno od turskog apelativa balija "muslimanski seljak", "priprost, neuk čovjek''. Velik broj balija potječe od b()sanskih srednjovjekovnih Vlaha i Hr­ vata koji su s bogumilstva (i katoličanstva) prelazili na islam. Prezime je nadimač­ koga postanja. BAN - Dugopolje; 1 725: Ban Stipan; 1948: Ban 26 (8). Danas je prezime raspro­ stranjeno posvuda po Hrvatskoj. U lepezi značenja ovog starohrvatskog upravnog nazivka nalazi se i značenje "gospodar''. BEGO - Novo nekarakteristično dugopoljsko prezime. Danas je ono tipično splitsko i šibensko prezime s tradicijom da su nekadašnji nositelji toga prezimena doselili iz Bosne. Qsnova je turska upravna titula beg "plemić': "gospodar''. BLAŽEVIĆ - Novo dugopoljsko prezime. Danas je rasprostranjeno posvuda. Izvedeno je od osobnoga imena Blaž. BosANČIĆ - Dugopolje. 1 725: Bosanka Petruša; 1 948: Bosančić 149 (29). Danas je posvuda i označuje stanovnike doseljene iz Bosne: Bosanac - Bosanc(a) + -ić. -

447

Hrvatska prezimena

Božrnov1ć - Dugopolje. 1 725: Božinović Mijo, Ana, Vida... ; 1948: Božinović 1 1 (3). Danas općenito prezime, osobito oko Splita 44, Sinja (Hrvace 61, Ježević 76) i Imotskog (Postranje 44). Prezime je izvedeno od augmentativnog oblika ime­ na Božin(a) + -ović. BRADARIĆ - Kotlenice. 1 948: 29 (5). Danas je često u Tijarici (42) i Ugljanima kod Sinja. Prezime je metaforičnoga postanja u vezi s brada(r) "koji nosi, njegu­ je bradu''. BućAN - Dugopolje. 1 725: Bućan Jela. Poslije se više ne javlja. Danas je često i brojno prezime po nekadašnjoj Vojnoj granici. Prezime je nastalo od osobnog imena Buć(o) (od Budimir, Budislav i sl.) s nastavkom -an. CAKTAŠ - Dugopolje. 1 725: Ante, Grgo, Mate, Nikola, Pave ... Caktaš; 1 948: Caktaš 97 (26). Danas splitsko, kliško i dugopoljsko prezime. Postanje je moguće dovesti u vezu s glagolom caktati "puštati glas cak-cak'', ili je u vezi s alb. pridjevom cakt(nar) "obilježen". Nesigurno. CAPKOVIĆ - Dugopolje. Novopridošlo prezime. Danas samo u Pučišćima. Pre­ zime je od vlaške osnove-tap "bik'', koja je u prezimenu Capan oko Ogulina i Ca­ panda oko Virovitice. Capković je prezime nadimačkoga postanja Cap + -ko + -ović. Izolirano je i rijetko prezime. ČANČIĆ - Dugopolje. 1 725: Čančić Ivan. Nestalo prezime. ČELAN - Dugopolje. 1 725: Čelan Nikola; 1 948: Čelan 50 (9). Danas je često prezime oko imotskoga (Cista Velika 86) i Sinja (Neorić 3 1) . Prezime je turskog porijekla: čel(o) + -an "čovjek s pjegama po licu''. ČERGIĆ - Dugopolje. 1 725: Čergić Ivan. Kasnije se prezime ugasilo. Od tur­ skog čerga "mali (ciganski) šator''. ČEVRA - Dugopolje. 1 725: Čevrić Marko i Čevrnjić Ilija, Ivan, Mate, Nikola; 1 948: Čevra 14 (2). Danas je prezime rijetko i nahodi se po Slavoniji. Turskoga je porijekla: ćose "koji je bez dlake,"brade, ćosava lica''. ĆuLAP - Dugopolje. 1725: Ćulap. 1 948: Čulap 2 ( 1 ) . Danas ugašeno prezi­ me, a postalo je od turskog kUlah > ćulap "bijela vunena arbanaška kapa'' (Ška­ ljić, 1 989, 198). DEBELJAK - Dugopolje. 1 725: Debeljak ivan; 1 948: 9 (2). Ugašeno dugopoljsko prezime: debel + -jak "pretio, tust, debeo čovjek''. 448

'

·.�

Miscellanea nomina et cognomina

DIDAK - Dugopolje. 1 948: Didak 33 (6). Tipično dugopoljsko prezime nastalo po rodbinskom nazivku: did + -ak (kao uj-ak, tet-ak itd.). DoDIG - Dugopolje. 1 725: Dodig Grgur; 1 948: prezime nije zabilježeno. Vlaš­ ko prezime koje nose stočari koji se sa stokom "dodignu" s proljeća na pasišta. Tipično prezime Dalmatinske zagore (Sinj, Imotski, Metković, Benkovac). DoDOJA - Dugopolje. 1948: Dodoja 51 ( 12). Izolirano dugopoljsko prezime. Moguće je to hipokoristik od Dodiga: Dodo + -ja, ili od osobnog imena Dodo. Us­ poredi prezime Dodić (Rijeka, Split, Poreč, Janjevo). DožooR - Dudopolje. 1 725: Doždor Mijo, Magda, 1948: 77 (5). Prezime se javlja samo u Dugopolju i nejasnog je postanja. ĐIKO - Kotlenice. 1 948: 1 8 (4). Osobna imena Điko, Đikan (i Đikić u vezi su s glagolom đikati "rasti u visinu": Điko "visoki čovjek", slično je i đilati!đilasati (Đilas). v. Skok I. 480. ĐoLANGA - Koprivno. 1948: 21 (4). Posvema dugopoljsko prezime. Vjerojatno od turski đonlaga "pripadnik uvježbanih vojnika'' turski goniillii agasi "zapovjed­ nik đonlija"(v. Škaljić 1 989, 252). ĐuDERIJA - Dugopolje. 1 725: Đuderić; 1 948: 57 ( 1 1). Isključivo dugopoljsko prezime. Postanje tursko: džuderija (: turski i;uderi "ospice") "čovjek koji je prebo­ lio ospice': "čovjek kozičava lica''. GALIJOT - Dugopolje. 1 725: Galijot Jure. Poslije se prezime ugasilo. JERKOVIĆ - Dugopolje. 1 725: Jerković Ivan, 1948: 27 (6). Prezime nastalo od osobnog imena Jerko + -ović (: Jerolim). JuRENIĆ - Dugopolje. 1 725: Jurnić Cvitko, Jela, Manda, Orsola; god. 1 948: 67 ( 10). Izvedeno prezime je od osobnog hipokoristika Jure s augmentativnim sufik­ som -en(a) + -ić (Jurenić). JuRKO - Koprivno. 1948: 1 9 (3). Hipokoristička izvedenica osobnog imena (Jurko) u funkciji prezimena. JuRKOVIĆ - Koprivno. 1 725: Jurković Ivan. Poslije se prezime ugasilo ili pokra­ tilo u Jurko. KALBUZ - Dugopolje. 1 725: Kalbuz Cvitan. Poslije se prezime ugasilo. Vjero­ jatno je turskoga postanja: kalb!kalp "lažan, patvoren" (Škaljić, 1 989, 388). KARDUM - Dugopolje. 1 725: Kardum Jure, don Vid; 1 948: Kardum 18 (4). Da­ nas se nahodi u Škabrnji (42), u Prislegu (Benkovac, 44), Ramljanima (Sinj, 48), u Nuniću (Knin, 1 89). Prezime je nastalo od turski kardeš/kardas < kardi"m ( kar­ dum) "veliki prijatelj': "pobratim". Kouć - Dugopolje. 1 725. Kokić (?) Jadre; 1 948: Kolić 28 (6). Danas je pezime prošireno oko Slunja, Ogulina, Karovca, po Žumberku, Istri... Raseljeničko pre­ zime, izvedeno od osobnog imena (Ni) Kol(a) + -ić„. Zabilježeno je i u moliških Hrvata. KovAČEVIĆ - Korivno. 1948: Kovačević 9 (3). Jedno od najfrekventnijih hrvat­ skih prezimena nastalo po nazivu za zanimanja (kovač). =

449

Hrvatska prezimena

KRIŽAN - Dugopolje. 1 725: Križanović Mijo; 1 948: Križan 48 ( 12). Križani su posvuda rasprostranjeni, a Križanovići osobito oko Sinja (Turjaci, 59) i Drniša. Postanje je od osobnog imena Križan + -ović. LEKIĆ - Dugopolje. 1 725: Lekić Luca. Kasnije se prezime ugasilo. Danas se prostire oko Dvora, Osijeka, Gradiške, Knina, Imotskog (Ričice, 77) kuda i prezi­ me Leko. Nastalo je od osobng imena Leko (arbanaški oblik imena Aleksandar). Loz1ć - Dugopolje. 1 725: Lozić Toma. Poslije se prezime ugasilo. Ovo, u pr­ vom redu hercegovačko prezime danas je rasprostranjeno po Poljicima i Braču. Nastanak od osobnog imena Lozo. MALBAŠA - Dugopolje. 1 725: Malbaša Toma; 1 948: Malbaša 1 1 (3). Danas oko Sinja, Knina, Benkovca, Gvozda, Ogulna. Turski ma(h)al + baša (mahalle + ba�i) "starješina mahale". MARASOVIĆ Dugopolje. 1 725: Marasović Ana, Petar, Stipan; 1 948: Maraso­ vić 85 (20). Danas oko Sinja (Strmendolac, Sutina, G. Tijarica, Ugljane), Šibenika (Neorić, Rupe, Skradin). Postanje od vlaškog osobnog imena Maras (+ -ovic'). MARTINOVIĆ - Koprivno. 1948: 29 (4). Od osobnog imena Martin (+ -ović). MILić - Dugopolje. 1 725: Milić Mate; 1 948: 30 (6). Prezime je posvudašnje, osobito oko Knina, Benkovca i Splita. Postanje od osobnog imena Mil(e) + -ić. . MUNJIZIĆ - Dugopolje. 1 725: Munjizić Mijo. Od tada se prezime gubi. Da­ nas sačuvano u obliku Munjiza oko Splita (Ljubitovica, 62). Postanje je od turski muniz > muniz/munjiz "skroman, pitom''. MusTAPIĆ Dugopolje. 1 725: Mustapić Jure; 1 948: 39 (8). Danas je osobito čes­ to oko Imotskoga (Cista Provo, 35, Grabovac, 86, Imotski 35, Medov Dolac, 28, Lovreć, 2 14, Mustapića Draga, 1 5 1 ) i Metkovića (Slivno Ravno, 38, Stolovi, 35). Postanje od turskog osobnog imena Mustaf(a) (sa zamjenomf> p) + -ić. NAZLIĆ - Koprivno. 1 948: 30 (8). Danas se ovo prezime nalazi samo u Kopriv­ nom. Od turskog nazli "nježnost, krasota''. Moguće je prezime izvoditi i od apela­ tiva nazila "žiteljka, stanovnica''. PERIĆ - Kotlenice. 1 725: Perić Maro; 1 948: 29 (6). Često i posvudašnje prezi­ me od hopokoristika Pero/e. PERKOVIĆ - Dugopolje. 1 948: 9 (3). Posvudašnje prezime nastalo od hipokori­ stičke izvedenice Perk( o) + -ović. PERIŠIĆ Dugopolje. 1 725: Perišić Jandre, Frana, Mate, Nikola; 1 948: 202 (43). Danas jako i posvudašnje prezime tvoreno od hipokoristika Periš(a) + -ić. PERVIZ - Dugopolje. 1 725: Perviz Petar, Jela. Poslije se prezime gasi. Danas ga ima samo u Bosiljevu 6 (3) kraj Čazme i u Hercegovini. Postanje bi moglo biti od turskog perviz "drveni okvir za vrata''. Nesigurno. PLAZIBAT - Dugopolje. 1 725: Plazibat Grgur, Petar; 1948: 97 (20). Danas je prezime oko Benkovca i Sinja (Tijarica 1 06, Postinje D. 27, Trilj 1 8). Postanje na­ dimačko "onaj kojemu je dug spolni ud da plazi''. Postoji prezimenska inačica, da se prekrije pravo značenje, i glasi Laznibat (Dubrovnik). -

-

-

450

Miscellanea nomina et cognomina

PoDRUG - Koprivno. 1 948: 38 (6). Danas je jako prezime u Šibeniku, Splitu, So­ linu i Sinju. Prvotna je značenje "velik kao cio i pola drugog čovjeka, kao čovjek i pol" (Šimunović, 1995, 80). PožEGA - Dugopolje. Novonadošlo prezime. Prošireno oko Slunja. Značenje je "onaj koji je iz Požege", ili "pogorelac, pogorelić". PuNDA Kotlenice. 1948: Punđa 62 ( 1 2). Zabilježena u kotleničkom zaseoku Punđa -Smajići. Prezime je poznato i oko Sinja. Postanje nejasno. RADAN - Dugopolje. 1 725: Radanović Ivan; 1 948: Radan 34 (7). Danas je pre­ zime Radan raširena oko Sinja (Hrvace,154), Knina (Pađene, 36) Drniša i na Rabu (Vlašići, 27). Tendencija je mnogih zagorskih prezimena da se skraćuju na oblik osobnog imena ili nadimka. Vidi ovdje: Macan, Križan, Radina, Čevra, Čulin i dr. RADINA Dugopolje. 1 725: Radinović Luca, 1948: Radina 27 (3). Prezime sa­ mo u Dugopolju. Nastala od genitivnog lika prezimena (nadimka) Radin, kako je zasvjedočeno oko Poreča i Zadra (Rava, 25). RADOŠEVIĆ - Dugopolje. 1 725: Radašević Orsula/Radošević Marko, Petar; 1948: samo Radošević 125 (25). Danas je posvudašnje prezime nastala od čestog osobnog imena Radoš + -ević. RADOVAN - Dugopolje. 1 725: Radovan Luca, 1 948: 38 '(5). Danas je ovo prezi­ me u liku osobnog imena potvrđeno u Lumbardi i Poreču. Roaoš1ć - Dugopolje. 1397. Spominje se Ivan Rogarić kao posjednik zemlje u Dugopolju. L. Katić ( 1 962, 300) pretpostavlja da su potomci tih Rogarića današ­ nji Rogošići u Dugopolju. God. 1 725: Rogošić Mijo, Nikola; 1 948: 169 (35). Danas je prezme jako i u Splitu, ali mu je očito matica Dugopolje. Prezime je nastala od imena/nadimka Rogoš. Takva su se imena nadijevala rogatoj marvi. Često se takvi priimci prenose i na ljude, osobito u stočarskim krajevima (zaselak: Rogošići). Roš1ć - Dugopolje. Novonadošlo prezime od imena Rošo nahodi se posvuda, ali nije jako. RuDEŠ - Dugopolje. Novopridošlo prezime karakteristično za središnju i sje­ verozapadnu Hrvatsku. SARČEVIĆ Dugopolje. 1 725: Sarčević Mande. Poslije se prezime izgubilo. Čes­ to je u Hercegovini. Postanje od turskog sara saračija "pripadnik janjičarske konjice''. SARUN - Koprivno. 1 948: Sarun 4(1). Prezime je samo u Koprivnom. Posta­ nje nejasno. SMAJIĆ - Kotlenice. 1948: Smajo 30 (7). Danas Smajić. Postanje od hipokoristi­ ka turskog osobnog imena Smaj(o) + -ić (od Ismail). SMODLAKA Dugopolje. U XVIII. st. Osmodlaka/Osmodlačić, 1 948: Smo­ dlaka 57 ( 1 1). Danas je to dugopoljsko, splitsko i kliško (Ozrina) prezime. Posto­ ji tradicija da su došli iz Češke. Vjerojatno je u etiologiji prezimena koji folklorni razlog. Od 1 8 10 ("otkad su pismeni") pišu se bez početnoga o-: Smodlaka (v. Smo­ dlaka, 1 945, 39-40). -

-

-

-

451

Hrvatska prezimena

SMOLČIĆ -

Dugopolje. 1 725: Smoljčić. Poslije se prezime ugasilo. Nastalo je od osobnog imena Smolj(ac) (Smoljan, Smoje... ) + -ić (Šimunović, 1 995, 79 i passim). STRIZIREP - Koprivno, 1 948: 14 (3). Danas je to prezime samo u Koprivnom. Postoji i selo Strizirepi u Sinjskoj krajini. Po starim nadimačkim tvorbama: Visi­ rep, Ljuštirep, Pecirep, Pucirep, Čepirep itd. Imena Kozorep, Vukorep(a) itd. pri­ padaju drugom tvorbenom tipu. Etiologija nejasna, ali je očito rugalica (v. Mihaj­ lović, 1 992, 295-296). ŠAMADAN - Koprivno. 1 948: 53 (8). Matica je prezimena u Koprivnom. Dovo­ dimo ga u vezu s turski �amadan > samadan "svijećnjak'', poput mnogih pezimena motiviranim predmetima (Ćulin, Tendžera, Čair, Haznadar, Kustur itd.). ŠrMIĆ - Dugopolje. 1 725: Šimić Kata, Nikola; 1 948: 45 (7). Danas je prezime često u okolici Knina, Sinja (Glavice), u Igranima, Imotskom (Vinjani D., Prolo­ žac) i po istočnoj Slavoniji. Izvedeno je od hipokoristika Šim(e) + -ić. ŠIMUNOVIĆ - Dugopolje. 1 725: Šimunović Anđelija; 1 948: 9 (2 ) . Danas je jako i posvudašnje prezime: Šimun + -ović. ŠUNJIĆ - Dugopolje. 1 725: Šunjić Anica. Poslije je prezime iščezlo. Danas se nalazi oko Splita (Gizdavac) i Metkovića, osobito u Rogotinu. Prezime dovodi­ mo u vezu s pridjevom šunj(av) turskoga postanja, a znači "budalasta, slabuhna čovjeka''. ToMAŠA - Dugopolje. 1 725: Tomaška Kata (= Kata žena Tomaša), 1 948: 8 (3). Ovaj se supstantivizirani genitivni oblik od osobnog imena Tomaš nalazi samo u Dugopolju kao prezime. Prezimenski lik Tomaš jako je makarsko, splitsko (poljič­ ko) i trogirsko (segetsko) prezime. Da je i u Dugopolju početkom XVIII. stoljeća glasilo Tomaš, svjedoči spomenuta Kata Tomaš-ka. TuKrć - Dugopolje. 1725: Tukić Bože, Ivan, Jure, Lovre... , 1 948: 53 ( 1 0) . Pre­ zime je danas u dugopoljskim selima Kotlenicama i Liski. Vjerojatno od etno­ nima Tuk za Turčina (za gubitak /r/ usp. Đuko za Đurko "Juraj") . (Skok, 1971, III, 526). URsrć - Dugopolje. 1 725: Ursić Luca, Mile. Kasnije se prezime ugasilo. Danas je jako srednjodalmatinsko prezime od romanskog imena Urs(o) "medvjed" + -ić. Vidi u knjizi glosu "Priča o medvjedu''. VrnAKovrć - Kotlenice. 1 725: Vidaković Ivan. Kasnije se ovo dugopoljsko pre­ zime ugasilo. Danas je posvudašnje po Hrvatskoj. Nastalo je od osobnog imena Vidak + -ović. VLADOVIĆ - Kotlenice. 1 725: Vladović Jela, Nikola; 1 948: 72(14). Danas se na­ hodi u okolici Sinja, Đakova, Zadra. Postanje od osobnog imena Vlad(o) + -ović. VučKovrć - Dugopolje. 1 725: Vučković Luka; 1948: 7 1 ( 1 8) . Danas je prezi­ me rasprostranjeno po nekadašnjoj Vojnoj granici, a osobito mnogo u Dugopolju ( 7 1 ) i u Polači ( 1 82 ) . VuKAsovrć - Dugopolje. 1 725: Vukasović Stipan; 1 948: 50 ( 10) . Danas je pre­ zime brojno u Splitu i u Poljicima. Nastalo je od imena Vukas + -ović. 452

Miscellanea nomina et cognomina

VuKovrć - Kotlenice.

1 725: Vuković Kata; 1 948: 40 (8). Prezime je vrlo jako, pogotovu po dinarskim krajevima. Nastalo od osobnog imena Vuk + -ović. ZAHIROVIĆ - Dugopolje. Rijetko i novonadošlo prezime. Od turskog zahir "onaj koji zaziva ime Božje': ŽEVRNJA - Dugopolje. 1 948: Ževrnja 25 (5). Vjerojatno od turskog ževra "ma­ dež''. Nesigurno. ŽURA Dugopolje. 1 725: Žura Jure. Kasnije je prezime nestalo. Postanje od od osobnog imena Žura ( Giur-, gi > dž!ž), romanski oblik imena Juraj. ŽURANOVIĆ - Dugopolje. 1 725: Žuranović Duje. Kasnije je nestalo. Postanje od osobog imena Žuran (v. prethodno prezime). ŽužA - Dugopolje. 1 725: Žuža Ivan. Kasnije se ugasilo i danas je potvrđeno u Zadarskoj okolici. Postanje nejasno. -

Literatura

Bjelanović, Ž.: 1 989, Rječnik antroponima Bukovice. Onomatološki prilozi X. Beograd. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Supplementa I, 1 998. HAZU. Zagreb. Iordan, I.: 1 983, Dicfionar al numelor de familie Romane�ti. Editura �tiintifica �i Enciclopepedica. Bucure�ti. Katić, L.: 1 962, Veze primorske Dalmacije kroz kliški prolaz. Starine JAZU, 5 1 . Zagreb. Kužić, K.: 1 997, Povijest Dalmatinske zagore. Splitski književni krug. Split. Kužić, K.: 1 999. Povijest Dugopolja i njegovih sela"Zbornik Dugopolje. Leksik prezimena SR Hrvatske: 1 976. Institut za jezik/Matica hrvatska. Uredili: V. Putanec/P. Šimunović. Zagreb. Mihajlović, V.: 1 992, Ime po zapovesti. Ed. Nolit. Beograd. Mirdita, Z.: 2004; Vlasi u historiografiji. Hrvatski institut za povijest. Zagreb Nosić, M.: 1 998, Prezimena zapadne Hercegovine. Hrvatsko filološko društvo Rijeka, 14. Rijeka. Ostojić, I.: 1 974, Vlasi u Hrvatskoj. Vlastita naklada. Krapina. Skok, P.: 1971. i d., Etimologijski rječnk hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU. Zagreb. Smailović, I.: 1 977, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovi­ ni. Sarajevo. Smodlaka, J.: 1 945, Nešto o splitskim prezimenima i još nekim. Novo doba. Split. Spaho, F. Dž.: 1985, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1 604. Acta historico-oeconi­ mica Iugoslaviae 12. Zagreb. Spaho, F. Dž.: 1 986, Splitsko zaleđe u prvim turskim popisima. Acta historico-oeco­ nomica Iugoslaviae 13. Zagreb. Šimunović, P.: 1 995, Hrvatska prezimena. Golden marketing. Zagreb. 453

Hrvatska prezimena

Škaljić, A.: 1 989, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (VI. izdanje). Sarajevo. Šurmin, Đ.: 1898, Hrvatski spomenici (Acta croatica). JAZU. Zagreb. Zelić-Bučan, Benedikta: 1 967, Popis pučanstva splitske nadbiskupije 1 725. Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, knjiga 6. Split.

454

Međimurje u svojim prezimenima A.

Frančić, Međimurska prezimena, nakladnik Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, biblioteka "Prinosi hrvatskom jezikoslovlju". Zagreb 2002.

Knjiga koju prikazujem značajno je djelo hrvatske antroponomastike. Sasto­ ji se od dva dijela. Prvi dio knjige sadržava ova poglavlja: 1. Prezime u imen­ skom sustavu, 2. Međimurska povijest i povijest imenovanja u Međimurju, 3. Klasifikacija prezimena, 4. Analiza međimurskih prezimena, 5. Dvostru­ ka prezimena, 6. Koliko su stara međimurska prezimena, 7. Učestalost prezi­ mena u Međimurju, 8. Međimurska prezimena prema broju slogova, 9. Udio međimurskih prezimena u suvremenom prezimenskom fondu Međimurja, 1 O. Područje rasprostranjenosti međimurskih prezimena, 1 1. Sažet prikaz od­ lika međimurskih prezimena i 12. Međimurska prezimena prema prezimeni­ ma ostalih hrvatskih krajeva. (1- 1 70 str.). Drugi opširniji dio sačinjava Rječnik međimurskih prezimena. On sadrža­ va podatke o današnjem službenom liku prezimena, o oblicima zapisa prezi­ mena u različitim dokumentima kroz povijest, o vremenu i mjestu potvrde te motiv prezimena (1 71 -560 str.). ***

Hrvati su među prvim slavenskim (i europskim) narodima koji su dobili svo­ ja prezimena. Prezimena su značajni jezični spomenici koji nastaju u zavičajnom idiomu te su važna za poznavanje povijesne dijalektologije i povijesti jezika uopće. Kako su prezimena po svojoj naravi selilački spomenici, ona su dragocjena vrela za proučavanje povijesnih prilika, osobito migracija koje su u hrvatskom pučan­ stvu bile jake i osobito brojne naročito od XVI. do XIX. stoljeća, a pogotovu su ti migracijski zbjegovi "šarali" Međimurjem, koje je k tome granično područje sa Slovenijom i Mađarskom te su za poznavanje lokalne povijesti upravo dragocje­ ni podatci. Na žalost, hrvatska prezimena nisu u nas sustavno obrađivana. Postoji samo nekoliko regija koje su u prezimenskom smislu dobro i podrobno obrađene. Ovom knjigom, njezinim prvim obradbenim dijelom i njezinim drugim potpunim i

455

Hrvatska prezimena

primjerno izrađenim Rječnikom, Međimurje, kao važna hrvatska regija na sjeve­ rozapadu Hrvatske, prestaje biti prezimenskom nepoznanicom, a ovaj rad u prezi­ menskom smislu uzorom kako bi druge hrvatske regije trebale biti obrađene. Onima kojima je poznata narav ovakva posla lako će razumjeti koliko je auto­ rica morala obići terena, pratiti uživo prezimena u različitim priopćajnim prilika­ ma, njihove mijene i funkcije u prijenosu onomastičke poruke. Još je više vreme­ na utrošeno na rad u arhivima pri ekscerpiranju kanonskih vizitacija, povijesnih spisa, notarskih zabilježbi, urbara, ugovora, popisa pučanstva, matica . . koji se­ žu u povijest do XVI. stoljeća kad se u nas, pogotovu nakon Tridentskoga sabora ( 1 545-1563) uvode matice i kad mnogi priimci uz osobna imena dobivaju svojim službenim zapisom stalnost, nepromjenljivost i nasljednost. Autorica je pratila nji­ hov rast i mijene do ustaljivanja prezimenskih likova. Međimurska prezimena de­ finirala je dvama kriterijima: a) da su stara najmanje 150 godina, i b) da su i danas sastavni dio međimurskoga prezimenskoga fonda. Razradila je odnos i hijerarhiju prezimena prema osobnom imenu i nadimku. Kada je riječ o suvremenim prezimenskim likovima, kritički progovara o Zakonu o osobnom imenu i njegovoj primjeni te o terminologiji i hijerarhiji termina osob­ noga imena i prezimena u nas, u drugih slavenskih i europskih naroda. U popisu vrela prezimenske građe obaviješteni smo o bogatstvu i iscrpnosti spisa odakle je crpila građu, koja joj je pomogla da argumentirano piše o svim problemima koji se javljaju u međimurskim prezimenima. Nužno je bilo promatrati međimurska prezimena u povijesnom kontekstu, nji­ hov preplet s mađarskima koja su ostavila svoj odraz u prezimenskom fondu. Na pouzdanoj građi analizirala je razvitak imensko-prezimenskog obrasca od XVI. stoljeća s primjerima odstupanja koja je razložno objasnila i put do današnje imen­ ske formule. Rješavala je grafijske različitosti s obzirom na identifikaciju dotičnoga prezimena i na status varijantnoga prezimenskog zapisa, dolazeći tako do pouzda­ nog fonda najstarijih međimurskih prezimena. U odjeljku međimurskih prezimena kao odslika međimurske kajkavštine au­ torica nije bila potpuno iscrpna u tumačenju povijesnih jezičnih realizacija koje je nudila skupljena prezimenska građa. Poglavlje Analiza međimurskih prezimena najopširnije je, najuzbudljivije i izvrsno obrađeno poglavlje. Autorica je dobrim poznavanjem literature, osobito one iz slavenske onomastike, često donosila vlastita rješenja u klasifikaciji i izbo­ ru etiologijskih (motivacijskih, semantičkih) kriterija i u modeliranju tvorbenih obrazaca.O modelima prezimena bez tvorbenog čina, o problemima onimizacije, transonimizacije i univerbizacije u nastanku prezimena Anđela Frančić ima neka vlastita rješenja. U modeliranju je dosljedna. Iznašla je sustavne obrasce u koje je uklopila gotovo svu građu bez ostatka. U razvrstavanju prezimenske građe trebalo je mnogo truda, umješnosti, povi­ jesnih podataka te opsežnih konsultacija literature u rješavanju postanka imena i prezimena. Ta se istraživanja ne vide razvidno u ovoj knjizi, ali o njihovoj temelji„

456

Miscellanea nomina et cognomina

tosti svjedoče mnogobrojne bilješke i popis literature. Kako mnoga prezimena ne govore od čega su postala, nego od čega su mogla postati, a nisu u suprotnosti s je­ zičnim, povijesnim, zemljopisnim i drugim podatcima, mogle bi se tu i tamo javiti sumnje u pojedina rješenja. Takvi prigovori ne bi imali smisla i ne bi umanjili zai­ sta visoku vrijednost rezultata do kojih je ova vrijedna autorica došla. Ovi podatci dragocjeni su za našu antroponimiju jer su značajni izvan međimurske problema­ tike (prezime osobno ime, prezime nadimak, prezime naziv za zanimanje ili službu, prezime = etnik/etnonim i toponim). Vrlo su minuciozno obrađeni tvorbeni modeli i prikazana prezimena koja su po njima tvorena. Autorica je te rezultate riješila tablicama, kartama i komentarima dajući pouzdanu sliku tvorbeno-motivacijske strukture međimurskih prezimena. Posebno je analizirana čestotnost prezimenske osnove, aloglotiju tih osnova, i to: a) u prezimenima od osobnih imena, b) u prezimena od nadimaka. U prezi­ menima od naziva za zanimanja i službe uočava mnoge, danas izumrle ili netipič­ ne obrte u Međimurju, pokazujući kako su mnogi nazivi za zanimanja aloglotsko­ ga porijekla, što su vrijedne spoznaje izvan jezičnoga zanimanja. U prezimenima od naziva stanovnika mjesta, kraja ili od naziva naroda te od toponima pouzdano tumači porijeklo prezimena i dolazi posredno do podataka odakle su nekoć došli nositelji takvih prezimena. Autorica se razložno osvrnula na često prezime Horvat (i njegove inačice) i prezimena Međimurec/Međimorec, Medjimurec i Murakezi u Međimurju. Ovaj odjeljak ponudio je obilje građe za podrobnije istraživanje povi­ jesnih i nedavnih migracije u Međimurju na temelju tako motiviranih prezimena, i to ne samo po osnovana (npr. Mađar, Vogrin, Bosman, Posavec, Vlah, Turk, Lepo­ glavec, Kranjec, Čeh itd.) nego i na temelju prostornoga razmještaja prezimenskih sufikasa -šćak!-šak/-čak i drugih. Prof. dr. Anđela Frančić posvetila je posebnu pozornost dvoleksemnim prezi­ menima. Ona obično karakteriziraju pripadnike višega društvenoga sloja, a nekad se tim načinom produžuje život prezimenu kojemu prijeti utrnuće. Udio takvih prezimena u međimurskom prezimenarstvu iznosi 10%. '.Ženske osobe, tradicijski razumljivo, nose takva prezimena kudikamo češće od muških. Vrlo su podrobno, i dobro, raščlanjene i objašnjene sastavnice takvih udvojenih prezimena. Najstarija međimurska prezimena javljaju se u prvoj polovici XVI. stoljeća, ona ih prepoznaje i prati u nekoliko generacija. Najviše je prezimena potvrđeno u XVII. stoljeću. To je vrijeme nakon Tridentskoga sabora ( 1 545-1563) kad se uvo­ de matice rođenih, umrlih i vjenčanih i kad mnogi priimci postaju nasljedna, stal­ na i nepromjenljiva prezimena. Autorica je istražila redoslijed stotine najučestalijih prezimena u Međimurju. Pokazuje se kako su najčestotnija upravo najstarija prezimena od preko 1 50 go­ dina potvrđene starosti. Prvih sto najčestotnijih prezimena nosi 35% Međimura­ ca, a u pet najčestotnijih idu: Novak, Horvat, Kovačić, Zadravec, Mesarić (ozna­ čujući novonaseljenike, narodnosti, zanimanja, razmještaje osoba koje ih nose). Najčestotnije je prezime Novak (sa 4545 nositelja). Novaci žive u 1 17 od ukupno =

=

=

457

Hrvatska prezimena

127 međimurskih naselja. Vrlo je zanimljivo da su takva prezimena (Novak, No­ votny, Novoselec, Neumann i slična) zastupljena u slavenskih (i drugih) naroda srednje Europe, a nema prezimena slične motiviranosti kod neposrednih susjeda u Mađarskoj. Vidi u ovoj knjizi glosu o prezimenu Novak. Autorica je istražila koliko je u međimurskom prezimenarstvu jednosložnih (6%), dvosložnih ( 5 1 %), trosložnih (37%), i četverosložnih (6%) prezimena. Potvr­ đuje se otprije poznati onomastički podatak: kako su i u nas zbog jezičnih i psiho­ loških razloga najfrekventnija dvosložna i trosložna osobna imena i prezimena. Za lokalnu antroponimiju bitna je arealna rasprostranjenost pojedinih međi­ murskih prezimena, onih koja su potvrđena u većem broju naselja, onih koja pre­ vladavaju kompaktno u naseljima jednoga dijela Međimurja i onih koja su potvr­ đena samo u jednom naselju. Za neka od tipičnijih prezimena autorica je izradila karte njihove rasprostranjenosti. Ti su zemljovidi važni i zanimljivi jezični i izvan­ jezični pokazatelji. Sažimajući prikaz značajki međimurskih prezimena, valja istaknuti da su ona nastala prilično rano i već u XVI. stoljeću bila u sastavu imenskog obrasca ( osob­ no ime + prezime) i da se je kasnije, sve do XIX. stoljeća, taj prezimenski fond po­ punjavao i stabilizirao. Većina je prezimena nastala od muškog osobnog imena, iako starija vrela potvrđuju prezimena i od ženskoga osobnog imena, što je za­ nimljivo i za razumijevanje položaja žene u društvu i u obiteljskoj zadruzi. Ve­ lik dio prezimena nosi prepoznatljiv dijalektalni biljeg međimurske kajkavštine, što je značajno za povijesnu dijalektologiju kraja i za studij migracija nasitelja tak­ vih dijalekatno obilježenih prezimena. Mnoge dijalekatne oznake potrla je u novi­ je vrijeme službena administracija, ili ih je potisnula na rub neslužbene uporabe. Ta jezična obilježja imaju golemu važnost za dijalekatna proučavanja ovoga kraja i pokazatelji su mnogih izvanjezičnih manifestacija. Kako su međimurska naselja sačuvala autohtoni govor, zaključuje se da doseljavanja nisu bila česta, masovna i kompaktna i da su se doseljenici postupno "utapali" u starosjedilačko međimur­ sko žiteljstvo. Znatan je dio prezimena aloglotskoga ishodišta. Ona su, uz obavije­ sti o jezičnom porijeklu, značajna za proučavanje supstitucijskih procesa po koji­ ma se razjašnjavaju pojave iz povijesti jezika, te vrijeme i područje u kojima su te promjene nastale. S obzirom na strukturu, međimurska se prezimena razvrstava­ ju u tri skupine, i to u skupine a) asufiksalnih, b) sufiksalnih te c) u malu skupinu prefiksalno-sufiksalnih prezimena. Prevaga asufiksalnih struktura znak je starine međimurskih prezimena. Takva su najčestotnija međimurska prezimena Novak, Horvat, Kovač... Među sufiksalnim prezimenima dominiraju prezimena tvorena sufiksom -ić. Današnji prezimenski fond broji oko 6000 prezimenskih likova. Od toga na tzv. međimurska prezimena otpada samo 23%, a njima se imenuje 8 1 % (!) ukupnog žiteljstva. Iz toga se zaključuje kako većina novounesenih prezimena ima malen broj nositelja. Iz popisa vrela stječe se dojam da su ona s obzirom na opću prezimensku pro­ blematiku vrlo relevantna i za ovu temu vrlo iscrpna, a uglavnom su na hrvat458

Miscellanea nomina et cognomina

skom, mađarskom i latinskom jeziku. Mnoga su vrela rukopisna, pa i to pokazu­ je koliko je valjalo truda uložiti da se međimurska prezimena odgonetnu, popišu i obrade kroz duga četiri stoljeća, od njihova povijesnog zapisa i vjerojatno još ku­ dikamo dužega života. U popisu literature navode se rječnici, gramatike, pravopisi i sl. ( 1 85-188), a u odjeljku knjiga, rasprava i članaka ( 188-209) navedeno je goto­ vo 400 naslova, uključujući vizitacije, zakone, matične knjige i dr. Autorica je vr­ lo podrobno upućena u domaću, pa i u slavensku, onomastičku literaturu, te je i s toga gledišta potrebno naglasiti da je ova knjiga izrađena na suvremenim dostig­ nućima struke. ***

Doista ovaj kraj na sjeverozapadnom rubu Hrvatske, između Slovenije i Ma­ đarske, pod jakim njemačkim i mađarskim kulturnim utjecajem, izdvojen kao otok između Drave i Mure - to Međimurje bilo je kroz dugu povijest nametima i daćama osiromašivano, vojnim hordama pustošeno, zaboravljena i ostavljena na hrvatskom etničkom rubu, ali unatoč tomu sačuvalo je svoj nacionalni osjećaj ni od koga izvan njih samih njegovan i podržavan. Ova knjiga to nedvojbeno potvr­ đuje prezimenima kao argumentima, a argumenti su jači svjedoci i od istine. Tim zanemarivanim Medmorcima, Međimorcima, Medjimurcima, Murake­ zima... tim Hrvatima/Horvatima/Horvatthima/Horvathima ... bilo je teško. I bi­ lo im je svejedno kroji li im sudbinu slavonski ban, zaladski špan, erdeljski grof (Lackfy-Apor), švedski Židov (Ernusth Hampo de Csaktornya), plemići Celjski ili Zrinski itd. Taj puk ustrajno je čuvao svoju slavensku baštinu u govoru, nošnji, po­ pijevci, plesu, vjeri svojih predaka, uopće u načinu života i životnoga svjetonazo­ ra. Njegova prezimena bila su njegova iskaznica. Njihovo hrvatstvo nikad nije bilo upitno. Nacionalno pitanje Međimuraca postavlja se tek 1861. godine. Tada Međi­ murje biva pripojeno Mađarskoj i otad počinje nasilna mađarizacija preko ugar­ skih bilježnika, notara, blagajnika, pisara, sudaca, poštara i trajala je 57 godina. Na međimurskim prezimenima urezani su ožiljci. Svako je prezime moralo bi­ ti napisana mađarskom grafijom da bi bilo priznato na sudu i bilo, kakve li ironi­ je, sumjerljivo agrafnom križu ili utisnuto,m palcu. Imena međimurskih naselja i osobna imena doživljavala su mnoge preinake. Ova knjiga o međimurskim prezimenima svjedoči o životu Hrvata nastanjenih između Mure i Drave. Ona svjedoče o tome snagom vjerodostojnih podataka. U tome je njezina trajna vrijednost. Prezimena su vezana za prošlost i suvremenost toga puka. Ona su dio njegova povijesnoga pamćenja i njegova svjedočenja kroz povijest - pravu i jezičnu. Nijedna druga naša regija nije tako, u prezimenskom smislu, podrobno, znan­ stveno fundirana s povijesnoga i suvremenoga gledišta obrađena kako što je to za­ vičajno Međimurje prof. dr. Anđele Frančić.

459

Grački prezimenski mozaik

Prezimena uopće, pa prema tome i ova gračka (: Gradac u Gornjem makar­ skom primorju), narodnosni su i jezični spomenici sa zavičajnim jezičnim značajkama. Ona su po svojoj naravi selilački spomenici, dragocjena vrela u proučavanju čestih i zamršenih gračkih migracija sa svih podbiokovskih stra­ na i na sve strane, i to od njihove pojavnosti do danas. Tragajući za iskonskim gračkim prezimenima Baldo Šutić, Miroslav Ujdurović i Milorad Viskić, au­ tori ove značajne knjige, zanesenjački, minuciozna i ustrajno prate nastanak, mijene i oblikovanja prezimenskih oblika u ovom kraju gdje su se stoljećima preklapali turski i mletački utjecaji i gdje se je hrvatski puk ustrajno doselja­ vao i raseljavao da bi sačuvao u krutoj stvarnosti od nekoliko ratova (Kan­ dijskog i Morejskog, naročito) gole živote. Autori ta zbivaja prate preko pre­ zimena i prezimenima ispisuju važne još nesačinjene oglede gračke povijesti. Prezimena su im tako postala zrcalom etnosimbiotskih procesa, jezičnih, mi­ gracijskih, kulturnih i socijalnih prilika. Prezimena se u ranoj gračkoj povijesti ne pojavljuju kao posljedak razvijeno­ ga društva, kao posljedak pravno uređenogporetka, uspostavljenejavne vjere, notarijata, matica... I proći će prilično vremena da se od XVI. stoljeća kad se ondje prezimenima naziru prve naznake, da im se snagom zapisa ustale obli­ ci te neizmijenjeno i nezamjenljivo predavaju u nasljeđe. Gračkim primorjem dugo su haračili Turci i robili Mlečani. Na ovom se po­ dručju hrvatski puk kasnije evangelizirao nego u drugim primorskim kraje­ vima (Bizantski car Konstantin Porfirogenet iz 945. godine u knjizi De ad­ ministrando imperio), islam je zatim više prijetio. Bespravlje i bezakonje za spomenutih ratova u drugoj polovici XVII. st. čine da se matice rođenih, vjen­ čanih i umrlih uvode mnogo kasnije nego drugdje u hrvatskim krajevima, gdje takvih neprilika nije bilo. Autori su u dugom povijesnom slijedu znali izvrsno prepoznati nastanak, proširenost i sudbine svakog pojedinog prezimena i umjeli ga pratiti kroz za­ mršenu povijest nadslojavanja i raseljavanja gračkoga pučanstva. Prezimena su se tako ponudila ovim autorima kao vjerodostojni podatci, kao nepatvoreni spomenici za pisanje prve i prave povijesti zavičajnoga grada. 460

Miscel/anea nomina et cognomina

U ovom su se kraju, u kojem je razvidna prisutnost nekoliko etničkih slojeva kroz arheološke i toponomastičke spomenike smjenjivali narodi i jezici. Staro hr­ vatsko pučanstvo nekadašnje Neretvanske kneževine s vremenom se izmjenjivalo, a za Kandijskoga rata to je starinačko pučanstvo posve prorijeđeno i nadomješte­ no pristiglim žiteljstvom iz zaleđa koje je bilo pod turskom upravom. S njima vje­ rojatno niču na biokovskim obroncima, podalje od mora, zaseoci kao što je Debeli Brig, Grma (predrimski toponim), Trstena, Stinice i Čista (u kojoj su Kačići ima­ li svoje utvrđene dvore) ... Kako je turska opasnost jenjavala, naseobine se spuštaju prema moru: zaselak Miljačići, do groblja svetog Mihovila (u domaćem izgovoru Mijačiči, pa ime ovoga zaseoka vezujem uz ime titulara crkve svetog Mihovila "lju­ di koji obitavaju oko crkve svetog Mihovila': a izvodim ga od lika *Mihac > M(i)jač > Mijač + sufiks -ići koji dolazi na patronimsko ime naselja > Mijačići, odnosno Miijačići), Čista (koje je ime toponimizirana imenica *cesta > cista > Čista, kakvih je nekoliko toponima po Dalmaciji: Cista Pr(h)ovo, Velika i Mala Čista itd. Sadr­ ži ikavizirani lik od cesta "put" i mijenja se kao imenica: u Čisti /ne: u Čistoj/), Bo­ šac ("bočasta uvala: tj. boč-ac, gen. bošca, i od te osnove nominativ Bošac), Funta ("rt"), Gradina ("mjesto na kojem su razvaline grada, utvrde"), Crkvina ("mjesto gdje su razvaline starije crkve"), Soline ("vrutci slatkaste, bočate vode"), Vranjak (: vran "crn"), Mlatinje (: mladi "pijesak, pješčano tlo"). Zavalom Lavčan (u čijem se venecijaniziranom imenu, s promjenom pč > vč, čuva tisućljetno ime današnjega Graca, a koje je u liku Lapčan napušteno krajem XVII. stoljeća) dolazi se na Planu ("pasište': na kojoj je recentnija crkvica sv. Paš­ kvala, pa svetačko ime sve više potiskuje prvotni toponim) i Grabrovine (ime moti­ virano domaćim likomgrabar, ne grab) i Stinja ("biokovsko bilo"), dotično Zastinja ("osojna strana Biokova, odnosno Biokove, kako se zove u domaćem puku taj oro­ nim pogotovu u Zastinju), odnosno Podstinje ("južni obronci biokovskoga bila''). U jezičnom smislu ovo je štokavski ikavski kraj od vremena zamjene staroga glasa jata /e > i/ s rijetkim ostatcima čakavskoga supstrata. Naime ovaj je kraj, po Porfirogenetovu navodu iz sredine X. stoljeća, naselio otoke Brač, Hvar, Vis, Kor­ čulu, koji su otoci, kao što znamo, od sam()ga početka čakavski. Ikavski, i šćakav­ ski, ovdje su govorili starosjedioci (Zastinje, Čista, Brig: šćap) i novopridošli sta­ novnici u XVII. stoljeću, čiji se ikavski lik očituje u njihovim prezimenima (Stipić, Bilojurjević, Bilas itd.). Danas bi bilo teško među gračkim pučanstvom pronaći i potvrditi govor grač­ kih starinaca, kako se govorio početkom XVII. stoljeća. S migracijama, koje su bi­ le osobito česte upravo u tom stoljeću, ovi su Krajišnici osnovali naselja Sumar­ tin, na najistočnijem dijelu Brača, Sućuraj, na najistočnijem dijelu Hvara i Račišće na Korčuli. Ta su naselja tamo do danas štokavske useljeničke oaze na živu tki­ vu otočkih čakavština. Šezdesetih godina istraživao sam dijalekat tih naselja ko­ ji je sačuvan kao u zamrzivaču s osobinama govora kojega su dobjeglice donijele, premda je natrunjen susjednom čakavicom i osobinama standardnoga hrvatskoga jezika. Još su bile neutrnute spoznaje o zajedničkom doseljavanju na otoke, još se

461

Hrvatska prezimena

gdjekad slavila krsnica, još je bilo folklornih i drugih elemenata koje su se u tim enklavama čuvale. Osim posvemašnjeg ikavizma (ekavizmi su vrlo rijetki: koren, zenica), zapaža se gubitak suglasnika /h/: ajduk, Ujdurović, ili njegova zamjena: Mijovil. Taj se ne­ stanak zbio prije njihove seobe. Ti dogonci, kako ih tamošnji starinci nazivaju, više ne razlikuju afrikatske parove ć i č, odnosno đ i dž, pa se čuju neki središnji glasovi: t i J Pojednostavljuju se teške suglasničke skupine: čc > šc : Bošac, Bošca, ck > sk: Viska, Viskić (ne: *Vicko, *Vickić). U dativu i lokativu jednine pridjeva ženskoga roda dolaze nastavci -on (ne: *-oj): na livon, donjon (njivi) itd. Neke riječi za koje se držalo da su karakteristične za istarske govore: betežan, brižan, lačan ("gladan'') zabilježili smo u ovim govorima. Kako su već prije te riječi bile zapažene u Istri i kod moliških Hrvata u Italiji, držali su neki (Badurina) da su se moliški Hrvati do­ selili iz Istre u južnu Italiju. Problem je malo kompleksniji. Naime, iz Makarskoga primorja selili su Hrvati u južnu Italiju (u Molise i drugdje), ali je u to doba guber­ nator Petar Kačić odveo u Istru iz Gornjega primorja 50 obitelji. Iseljavanja u Istru bilo je i ranije, pa mnoga gračka prezimena nalazimo u Istri (Kačić, Stipić, Viskić itd.) i u Molisama, a u prarodbinskoj su vezi sa žiteljima kojima je porijeklo u Gor­ njem makarskom primorju. Stanovništvo Gornjega primorja iseljavalo je "preko mora'' već u XVI. stolje­ ću. Među prezimenima od kojih su se neka sačuvala do danas u Gracu i u Molisa­ ma jesu: Peka (Pecca), Radeljić (Radeglia), Vučinić (Vucenicio), te osobito brojno prezime Mirka (Mirco) sa živom tradicijom o Mirkovim dvorima "z one ban(d)e mora", te neka druga koja su tijekom stoljeća mijenjala svoje likove i uopće jezič­ nu strukturu gotovo do neprepoznatljivosti. Mirkove dvore posjetio san na Baćin­ skim jezerima. Bilo bi vrijedno istražiti veze iseljenih Gračana i njihova govora, osobito poje­ dine klase njihova leksika koje se odnose na tabuirane teme, predmete materijalne i duhovne kulture, što je dosad jedva načet posao (v. A. Sujoldžić, B. Finka, P. Ši­ munović i P. Rudan, '1ezik i porijeklo stanovnika slavenskih naseobina u pokrajini Molise'', Italija. Rasprave Zavoda za jezik, XIII, 1987, 1 17- 145). ***

Hrvatska jezična povijest na Makarskom primorju može se u toponimijskim prilagodbama pratiti više od jednog tisućljeća. Samo primjera radi, navodimo to­ ponim Bist(um) od *Bbst'b > Bast, u kojem je kratko romansko /'ii bilo zamijenjeno najbližim starohrvatskim mekim poluglasom /b/, koji se do X. stoljeća razlikovao od tvrdog poluglasa h,/ što je u makarskom toponimu Mucur(um) > M'bk'br'b sup­ stituirao kratko romansko /u/. Kako su se ti poluglasi do X. stoljeća ujednačili (i tek kasnije oba prelazili u /a/: Bast, Makar), njihova razlikovnost i različitost pona­ šanja svjedoče da su dotični toponimi u hrvatski jezik primljeni prije X. stoljeća. U vezi s toponimom Gradac važno je njegovo starije ime Lapčan, kako ga sredinom X. stoljeća bilježi bizantski car Porfirogenet u spomenutom djelu. Taj toponim ima istu osnovu kao dubrovački Lab (:taaf3) i odnosio se na južnu liticu stare utvrđe462

Miscellanea nornina et cognornina

ne Raguze. Ta je imenska osnova predrimskoga postanja i označavala je "hrid", "li­ ticu': Hrvati su na tu osnovu dodali sufiks -ac (-ac) oblikujući ime *Labac (gen. Lapc-a), na koju je osnovu dodan stari toponimijski sufiks -(j)ane > Lapčan(e), kojim su tvoreni najdrevniji slavenski naseobinski toponimi u svim slavenskim je­ zicima. Upravo u takvu ga je liku zabilježio Porfirogenet 945. godine (Aaf31ve(a), a koji se kasnije javlja u različitim latiničkim zapisima: Lapzagn, Lapcagn, Labcian i bosanicom (kao fonijskim pismom) Lapčan. Do toga doba Neretvanska je kneže­ vina bila pod Bizantom kao posebna sklavinija te je graničila s Hrvatskom kneže­ vinom na zapadu i Humskom kneževinom na istoku i sjeveroistoku. Car Porfiro­ genet zna da su Neretvani dugo po doseljenju ostali neevangelizirani te ih naziva poganima (nayavol). Tu činjenicu potvrđuje posredno sakralna arhitektura s ne­ koliko crkava iz starokršćanskoga razdoblja (prije hrvatske doseobe), od kojih je najveličanstvenija na gračkom području ona u Baćini iz VI. stoljeća, a gotovo pot­ puno izostaju predromaničke crkvice, kakve su Hrvati u drugim krajevima gradili po pokrštavanju (v. P. Šimunović, Sakralni toponimi na sut- + svetačka ime u razdo­ blju kasne antike do predromanike, Folia onomastica Croatica, V., 1 966, 59). Ovoj su kneževini pripadali u ranom srednjem vijeku neki srednjodalmatinski otoci, koji su činili zajedno neretvansku zemlju Morjana (Morjane "oni koji žive uz mo­ re"). Ta je kneževina bila plemenski uređena i poznavala institute: narod, državu i vođu (gens, patria et dux/rex). Već u XL stoljeću navode se imena vladara: Družak

(Drosaicus Marianorum judex), Berigoj (Berigoy iudex), Jakob (Jacobus Mariano­ rum dux) itd. (v. Cod. dip. l, 58, 78-79; ibidem, 135). Kada je mnogo kasnije stara romanska utvrda Lapčan izgubila svoju osnovnu obrambenu ulogu, bila je razgrađena, pretvorena u gradinu ("mjesto gdje se nala­ zio grad/utvrda''). Na tom mjestu u XVI. stoljeću kad se opet trebalo braniti, sada od Turaka, tadašnji Gračani pod vodstvom Kačića Jurića podižu tvrdalj, novi gra­ dac koji postaje toponimom i prvi se put spominje 1649. (luoco di Gradazo) i ko­ ji će postupno zamjenjivati staro ime Lapčan(e), što će se čuvati i dalje i sačuvati do danas u imenu zavale sjeverno od današnjega Gradca. Na žalost, te znamenite utvrde na Gradini, stari Lapčan i noviji Gradac (razoren god. 1666, kad je minula turska opasnost), ostale su do danas nezaštićene i neistražene. Smjene ovih imena, kad hrvatsko ime Gradac zamjenjuje staro prethrvatsko, ali vrlo rano pohrvaćeno ime, upozorava i na gotovo sveobuhvatnu smjenu grač­ kog pučanstva upravo tada sredinom XVII. stoljeća za Kandijskog rata (16451669), kojim se okoristila Turska, i kasnije Morejskoga rata ( 1684-1699), kojim se, naročito u ovim krajevima, okoristila Venecija. ***

Zamisao autora B. Šutića, M. Ujdurmovića i M. Viskića da obradom gračkih prezimena napišu autentičnu povijest svojega zavičaja urodila je ovom vrijednom knjigom. Prve "prezimenske'' potvrde oni nalaze u plemenu Kačića, koji se u Ne­ retvanskoj kneževini spominju već 1 167. godine u ugovoru s Kotoranima, a vo­ dio ih je knez Nikola Kačić. Godine 1 190. u Dubrovnik odlazi brojno poslanstvo 463

Hrvatska prezimena

Kačića s Brenom, Borislavom, Šimunom i Bogdanom koji su bili sinovi Nikole Kači­ ća, te Petar sin Vlčinin, Tvrdac, Vikanja, Sebenja, Vlkoj sin Hrankov i brat mu Dra­ gan, Desislav i Radoš sinovi Grbonjini, te Odala sin Predena, Držimir, Didomir, Tvr­ dinić Gradiš itd. koji se spominju u ugovoru između Dubrovnika i Krajine ( 1 247. godine) Iz ovoga kratkoga prikaza iz XII. stoljeća vidljivo je: a) da među Kačićima tada prevladavaju narodna osobna imena nad svetačkima, b) da su uz plemensko ime Kačić rabe tzv. analitički patronimi: sin Predana, sin Vlčinin, sin Hrankov, si­ novi Grbonjini... O prezimenima koja su po svojem statusu stalna, nepromjenljiva i nasljedna u to doba još ne možemo govoriti. Stoljeće i pol kasnije kad se je Stjepan II. Kotro­ manić, ban bosanski, godine 1326. oslobodio bribirskih knezova, osvojio je Hum, Krajinu, hrvatske župe: Imotu, Duvno, Hlijevno, Glamoč i doveo u Krajinu vla­ dare Mrdešu i Radivoja, sinove kneza Bogavca, koji su se po ocu prozvali Bogavči­ ći. Sinovi gore spomenutoga kneza Radivoja Bogavca Juraj i Vlkić prozvali su se po ocu Radivojević. Sinovi Jurja Radivojevića: Pavao, Nikola i Vlatko prozvali su se po ocu Jurju Jurjevići. Sinovi Vlatka Jurjevića nosili su patronim Vlatković itd. Ovi primjeri descedencije upozoravaju na izravnu vezu roditelja i djece, na čvrst patronimni sustav priimaka i još je dalek put do nastanka pravih prezimena. Nai­ me, takvih patronima iz zajedničkog plemenskog priimka Kačića bili su: Peko/Pe­ kić, Stipić, Jurjević, Viskić... , koji su se kasnije ustalili i postali prava, neizmjenljiva i nasljedna prezimena. Naravno je stoga da među tim primjerima sustavno pratimo i utvrđujemo pre­ vladavanje prezimena patronimnog postanja. Njih svrstavamo u dvije prezimen­ ske skupine: a) od pravih patronima i b) nepravih patronima. -

-

Pravi su patronimi: Andrijašević (: Andrijaš), Bartulović (: Bartul), Benić (: Be­ ne < Benedikt), Bilojurić (: Bili Jure), Bokšić (: Bokša), Jelačić (: žensko ime Jela­ ča), Jelavić (: žensko ime Jelava), Jurićević (: Jurić < Juraj), Katić (: žensko ime Kata < Katarina), Milošević (: Miloš), Stipić (: Stipe < Stipan), Bogišić (: Bogiša), Še­ rić (: Šero < Šehro), Tomašević (: Tomaš), Ujdurović (: Ujdur < *Hujdur), Veselčić (: Veselko), Vidov (: Vid), Vlatković (: Vlatko), Vukelić (: Vukela), Vulić (: Vule), Viskić (: Visko), Židić (: Žida/Žido) ... Prezimena nastala od temeljnih muških osobnih imena: Andrijaš, Bartul, Uj­ dur... dobivaju posvojni patronimski sufiks -ović/-ević (ističući u prvom redu des­ cedenciju), a ona od skraćenih, hipokorističkih muških i ženskih osobnih imena imaju sufiks -ić (ističući u prvom redu hipokorističnost): Benić, Bogišić, Šerić, Vi­ skić, Židić, Jelačić, Jelavić, Katić... Nepravim patronimima smatramo one koji su nastali a) pokraćivanjem: Bilo­ savljić > Bilas, Ujdurović > Ujdur... , od b) pokraćenih dvočlanih osobnih imena: Radislav i sl. > Radić, ili c) od osobnih imena: Mirko, Juras, Peko... , odnosno nadi­ maka: Rudeš, Sršen, Ćendo, Krilić, Gilić, Gojak (: Gojo, nadimak porodice Nemčić i javlja se kao Gojak alias Pualović) ... ili od rodbinskih naziva: Sinković. 464

Miscellanea nomina et cognomina

Ova manja skupina primjer je dinamičkog previranja do ustaljivanja stabilnog, neizmjenljivog prezimenskog oblika. Tako se prezime Mirko javlja u isto vrijeme i kao Mirković, Peko i Pekić, Radelić i Radeljić (: Radelja), Raić i Raič, Šerić i Še­ ro, šutić i Šuto, pa opet Šutić Zeljak, Šutić Tomić, Šutić Galić, šutić Šare, Šutić Bi­ lić, Ujdur/Ujdurović, Korljan dobiva u Sućurju prezime Bonačić, ali nije motiviran bonacom, nego prijevodom hrvatskog prezimena Dobričević, kako je bilo na Bra­ ču. Korljan je jako gračko prezime. Bilježi se kao nadimak obitelji Tomašević. Vu­ kašin se vjerojatno počeo prezivati Bartulović po titularu crkve svetog Bartula na Miluši gdje je bio nastanjen. Nositelj prezimena Klinac zatražio je službeno da se po imenu majke Jelače prozove Jelačić. Ime zaseoka Baranovac vjerojatno je nasta­ lo od hipokorističkog oblika Baro ( < Bartolomej), ali je moglo nastati po apelativu baran "ovan': koje je prezime rašireno među vlaškom populacijom u balkanskim i izvanbalkanskim zemljama. Tako se nazivao jedan od Kačića koji je imao sino­ ve s osobnim itnenima motiviranim po nazivima životinja: Vukašin, Vukić. Mor­ lačko prezime Šutić izdvojak je prezimena Bogišić (rečeni Šutić), neki od njih zo­ vu se samo Šutić, drugi opet Šutić Škaro, treći opet dobivaju obiteljske nadimke: Škarini, Bilinini, Lovrešini... Sve navedeno predstavlja nam se kao zanimljiv "la­ boratorij" u kojem zapažamo kako su nastajala, kako su se oblikovala i ustaljivala gračka prezimena. Neki su kao Benići, Bogunovići, Boškovići, Giljevići, Katići, Krilići... dolazili kao prebjezi, uskoci. Mnogi su bili potomci davno pohrvaćenih Vlaha, Morlaka. Naime, Vlaha starosjedilaca bilo je mnogo po Krajini i po Gornjem primorju (Ba­ ćina). O njima govori kralj Ostoja (v. Acta Bosniae, od 28. I. 1408, str. 87-88). Oso­ bito mnogo Vlaha bilo je u Hercegovini, odakle su dolazile u Gradac mnoge po­ rodice. Tamo se spominje pedesetak vlaških katuna u kojima su živjeli: Burmazi,

Baučići, Vlahovići, Godani, Primilovci, Nenkovići, Mirilovići, Vitkovići, Predojevići, Pocrnje, Boljuni, Bobani, Hrabreni, Milobradačići, Rudinjani, Maleševići, Pilatovci, Zotovići, Jurjevići, Kersojevići, Žurovići itd. Vlasi često već od prvih potvrda svojih imena nose hrvatska osobna imena i hrvatske priimke. Nekad samo kojim "vlaš:t Mirka, Raićević > Raić (oblik Raič moguće je posljedica nerazlikovanja afri­ katskog para č i ć), nema augmentativnih prezimenskih (i imenskih) oblika, osim kasnijeg hercegovačkog prezimena Prlenda, nema udvojenih prezimena (tipa Ka­ čić Miošić, koje su tvorbe ovdje kasnijega nadnevka), nema nekih inače poznatih i čestih hercegovačkih prezimenskih tipova na -ica (Malenica, Vujica), ni tzv. par­ ticipskih prezimena tipa: Prskalo, Propadalo, Čuvala, odnosno Nedoklan, Popržen, Ukraden„. Tek je samo nekoliko prezimena talijanskoga porijekla ( Olivari, topo­ nimskoga porijekla; Scipioni, patronimskoga porijekla; Puijanović/Puijić, etničko­ ga porijekla), i tek nekoliko turskoga: Korijan, Ujdur, Šerić„. To je tek neznatan rubni utjecaj onih antroponimija koje su s obzirom na povijesne prilike mogle na gračka prezimena kudikamo više utjecati. Gračka prezimena nose doista prepoznatljiv svoj lokalni govorni i svoj hrvatski etnički biljeg. Gračka su prezimena oblikovala na svoje pojednostavljene obrasce priimke svoje lokalne provenijencije i one koji su pristizali iz patrijarhalnoga her­ cegovačkoga rezervata i zabiokovskoga područja. Na marginama ovoga vrijednoga rukopisa zapisao sam nekoliko svojih eti­ moloških bilježaka. Za plemensko ime Kačići, koje autori s pravom pišu u mno­ žinskom liku, ne valja pretpostaviti polazište u hipokorističkom imenu Kača (< Katarina), već je u vezi sa starom slavenskom imenicom gat'b "zmaj/zmaja, zmija'', odnosno gadac na koju je imensku osnovu (gade-) nadodan sufiks - 'ka > gačka, kako je danas npr. na Rabu s kasnijom (inače čestom) zamjenom g > k (Galeb > Kaleb, Grizogono > Krševan itd.). Da je plemesko ime Kač-ić motivom vezano uz "zmaja'' vidi se na njihovu grbovlju na kojem dominira krilati zmaj. Za prezime Ajdar/Adrović valja pretpostaviti osobno ime Hadro (inačica musliman­ skog imena Hajdro, što znači "lav") s neizgovaranjem glasa /h/, a ne od * adar "na­ ziv šestog mjeseca građanske godine kod Židova''. Ispadanje glasa /h/ nalazimo i u prezimenu Ujdur!Ujdurović, koje ne valja vezati s turcizmom ujdurma i slično, već s turskim osobnim imenom Hujdur. Tako je prezime Šerić od Šehrić. Prezi­ me Korijan je nadimačkoga postanja. Ono je bilo nadimkom obitelji Tomašević, a selidbom u Sućuraj zamjenjuje se tamo prezimenom Bonačić (= Dobrićević). Pretpostavljam da je prezime etničkoga postanja od turske imenice koru!koria, koja znači "gustu šumu, zajedničku šumu". Korijani/Korljanovići su "ljudi koji ži­ ve u takvoj šumi": korian > Korjan > Korijan/Korijanović. Korijanovići su došli nakon pada bosanskog kraljevstva 1462. u Baćinu pa odatle u Lapčan (Gradac). Prezime Šeput vjerojatno je vlaškoga porijekla, a znači "zamka, uzica, stupica'', 466

Miscellanea nomina et cognomina

isto što i šeper (odatle prezimena Šeper, Šeput, Stupica itd.). Prezime šeputić na­ lazimo i u Bristu, a selo Šepute u ovom kraju. Ostala su prezimena semantički prozirna i razumljiva. Raščlambom tih prezimena, njihovim prvim zapisom i slijedom zapisa poje­ dinih nositelja dotičnoga prezimena, njihovim prezimenskim mijenama i smjena­ ma, raseljavanjima i doseljavanjima dobiva se autentična povijest zavičaja temelje­ na na stvarnim jezičnim spomenicima koje čine prezimena kao povijesni selilački spomenici, kao vjerodostojne činjenice te spomeničke utemeljenosti. ***

Istražene su također sudbine nositelja prezimena koji su kratko vrijeme bora­ vili u Gradcu. Pronalazili su otkud su pojedinci dolazili i kakvu su službu obnašali u Gradcu. Ti su zapisi i s društvenoga, i s gospodarskog, i s kulturnog gledišta vr­ lo zanimljivi. Doznajemo tako da je u novije doba, za koje su pronašli građu u anagrafa­ ma u gračkim, makarskim, biskupijskim i osobito državnim arhivima, bilo pri­ lično mnogo finanaca (Anarić, Bezić, Boban, Božika, Čizmić, Geldun, Kljaković, Kokić, Kosel, Luetić, Sisgoreo) i oružnika (Dukić, Gjuranec, Goleš, Grabner, Ko­ ban, Labović, Nikobodi, Prša, Smerdelj), a zastupljeni su bili: žandari (Babić, Bu­ ljubašić), učitelji (Kuzmanić, Miočić, Prlenda), liječnici (Klas, Pećar, Schwatz), mornari (Bonačić), slastičari (Cvitanović), radnici (Dragičević), narednici (Kata­ linić), carinici (Nardelli), poštari (Stanić), postolari (Benussi), brijači (Weiss), li­ čioci (Wiesner) ... Dolazili su iz različitih krajeva: Orebić (Belač, Carević), Makarska (Benussi, Franičević, Srzić, Škeva), Brač (Bonačić), Zagvozd (Buljubašić, Koban, Luetić), Pasičina (Ćendo, Musulin), Vrgorac (Dragičević), Drniš (Dukić, Radetić), Dol na Hvaru (Dužević), Drvenik (Gjeldum), Rogoznica (Goleš, Viličić), Opuzen (Gros­ si, Pećan), Bosna (Tralić), Budva (Ivanišević), Vranjina (Jurić), Sumartin (Kačić pl. Terzić), Proložac (Kokić), Metković (Kovačević, Majić, Miljak), Korčula (Kušpi­ lić), Kaštel-Novi (Kuzmanić), Povlja (Leontić), Dubrovnik (Martinac), Brist (Mio­ šić), Kotor (Nardelli), Kaštel-Lukšić (Parić), Zaostrog (Pećar), Slivno (Prša), Vr1 gorac (Radić, Rakić), Lumbarda (Radovan), Ceška (Schwatz, Wiesner), Sibenik (Sisgoreo), Slovenija (Smerdelj), Supetar (Stanić), Sinj (Strukan), Ludbreg (Weiss), ' Tuzla (Vujinović), Krk (Žic)... S obzirom na jezično porijeklo i tipove ova su izvangračka prezimena sasvim drukčije strukture od onih koja su se stoljećima oblikovala na gračkom tlu. Autori su u grački prezimenski mozaik ugradili golem trud, umijeće i ljubav. Istražili su prezimena izumrlih obitelji, iznalazili su žitelje koji su dolazili u Gradac i ondje imali privremeno boravište i one Gračane raseljene diljem svijeta, a osobito po obližnjim otocima Braču, Hvaru, Korčuli, Visu te po poluotoku Pelješcu i drug­ dje. Ta gračka emigriranja započela je već početkom XIV. stoljeća, kad se majka i žena Jurja Radivojevića sklanjaju u Ston na područje Dubrovačke Republike. V

V

,

467

Hrvatska prezimena

U iscrpku prezimena iz gračkih anagrafa čitamo o prezimenima čiji su nosite­ lji dolazili iz Brista (Alesić) iz Pline (Družijanić), iz Broćna (Gugić i Katić), iz Pa­ sičine (Kosić), iz Vitine (Dropulić) itd. Neki dolaze za gradnje tvrđave na Gradini - npr. Bošković i Krilić iz Perasta, drugi za Kandijskoga rata (Bogunović), neki su izumrli i nestali (Pavličević, Krelin) itd. Iz matica doznajemo za mnoga starinač­ ka i skorašnja gračka prezimena čiji su se nositelji raselili po mnogim mjestima i danas njihova prezimena svjedoče o njihovim sudbinama u Sućurju, Račišću, Su­ martinu, Visu (npr. prezime Ilić koji se tamo bilježi nestegnuto kao Ilijić, te jako viško, odnosno komiško prezime Mardešić koje ima uporište u starom gračkom osbnom imenu Mrdeša iz XIV. st.), te u Kuni, Kućištu itd. Autori su popisali osobe koje nisu bile iz Gradca, ali su u Gradcu pokopane, a potjecale su iz Slivna, Kune, Staroga Grada, Gračaca, Imotskoga, Ljubljane, Kijeva (dalmatinskoga), Srbije, Brača itd. Popisane su osobe koje su rođene u Gradcu (žu­ pa svetog Mihovila), ali za koje ne postoje podrobniji podatci. Sve te i mnoge dru­ ge zapise autori su našli u sačuvanim maticama iz 1 825. godine, odnosno iz 1 830. godine u Državnom arhivu u Zadru. Pričali su mi kako su se dječim ushitom ra­ dovali svakom nađenom podatku. Autori su istražili sve sačuvane popise pučanstva do kojih su mogli doći. Od 1 469. godine kad je Gornje primorje došlo pod Turke, kada su bila popisana sva imanja i "upisana sva raja'', ali ti podatci nisu objavljeni. Zapravo do XVII. stoljeća nema podataka o popisu pučanstva. Tek iz popisa 1624. doznajemo da je Lapčan imao 1 8 kuća. Slijedili su popisi iz 1690. godine s brojem članova obitelji, popis iz 1695. pisan bosanicom u kojem se navodi 13 obitelji i 80 članova, popis iz 1 702. sa 43 obitelji i 320 članova, popis iz 1 797. u kojem su zapisana osobna imena, pre­ zimena i očeva imena, a bilo je u Gradcu 74 doma i 449 žitelja. Najviše stanovni­ ka zapisano 1921, kad je u Gradcu bilo 1 0 1 0 stanovnika. Ali već tada su primije­ ćeni veći valovi iseljavanja. Od 1880. do 1 945. iseljeno je 288 Gračana, od kojih se 150 nikad nije vratilo u Gradac. Raseljeni su po SAD-u, Argentini, Meksiku, Čileu, Australiji, Novom Zelandu i po Južnoj Americi, te u mnogim mjestima unutar Hr­ vatske i unutar bivše Jugolsvije. Do 1 945. u Gradcu žive isključivo Hrvati. U poratnim prilikama i s razvitkom turizma u Gradac se doseljavaju odasvud i pa se je postotak drugih nacionalnosti u Gradcu penjao do 17%. ***

Tako se prezimena uvijek iznova potvrđuju kao prava, nepatvorena svjedočan­ stva povijesnih, narodnosnih, migracijskih i jezičnih podataka, koji su u ovoj knji­ zi primjerno obrađeni. Knjiga "Gračka prezimena'' doista je uzorak kako bi i dru­ ga naselja trebala biti obrađena. Nisu se mogla mimoići ratna zbivanja, pokolji i zbjegovi, kojih je na ovom pod­ ručju bilo napretek. Popisani su poginuli Gračani u Prvom svjetskom ratu (njih 8) u u Drugom svjetskom ratu (njih 83). Uz njihova imena navedeno je jesu li ubije468

Miscellanea nomina et cognomina

ni, umrli od ranjavanja ili bolesti, od koga su, gdje, kada, na koji način i u kojim postrojbama stradali. Gradac je ovom knjigom dobio najpotpuniji popis svojih izbjeglica u El Shattu na sinajskoj pustinji, kad su nakon pada Italije 9. IX. 1 943. i njemačke okupacije Gornjega primorja mnogi bili prebačeni u Sućuraj i na Brač, odatle na Vis i dalje u El Shatt gdje se pod teškim uvjetima na pijesku, pod šatorima, uz velike razli­ ke dnevne i noćne temperature živjelo, rađalo i umiralo. Kao kuriozum navodim i zanimljiv kraći rad povjesničara dr. Miroslava Ujdurovića o Gračanima u Novom Zelandu, o njihovoj teškoj prilagodbi tamošnjem životu među urođenicima s koji­ ma su sklopili i nekoliko skladnih brakova. ***

Ova je knjiga autentični mozaik o ljudima u jednoj mukotrpnoj povijesti, o po­ vijesnom "hodu po mukama", o povijesti koja je istina i koja je životna jer se osla­ nja na prezimena kojima su dotični ljudi obilježeni kao sudbinom, o prezimenima kao povijesnim, narodnosnim, jezičnim migracijskim spomenicima. Prezimena svjedoče o njezinoj pouzdanosti. Ovi vrijedni autori uspijevali su te prezimenske spomenike naći i pratiti, ispravno odčitati i vjerodostojno interpretirati. Iz ovih je imena odčitana tisućljetna povijest ovoga kraja. Imena su se tijekom te duge povijesti nadslojavala (Lapčane > Lapčan > Lavčan : Gradac), nadslojava­ le su se i etnije: ilirska, rimska, romansko-dalmatska, hrvatska te mletačka, tur­ ska itd. Hrvati su ovdje preživjeli kristijanizaciju, utjecaje islama, mletačku upra­ vu, nekoliko ratova, neprekidne zbjegove, iseljavanja... Biljege i ožiljke tih zbivanja zamijetili smo i u zemljopisnim i u osobnim imenima i prezimenima. Nekad je u imenskim oblicima prisutan romanski, turski, mletački, vlaški utjecaj i sposob­ nost hrvatskoga jezika da sve te utjecaje prilagodi svojem jeziku i svojoj imenskoj strukturi. Gradac je. svojim imenima pričao autentičnu povijest bez ideoloških obo­ jenosti, jer je tu povijest pisao puk svojim imenima: zemljopisnim, osobnim, prezimenima. Ova knjiga za koju sam siguran da će u Gradcu i kod Gračana, ma gdje oni bi­ li, pobuditi golemo zanimanje, da će im po zanimljivosti i čitkosti zamijeniti dav­ nu Pjesmaricu, knjigu njihovih djedova i očeva njihova pjesnika fra Andrije Kači­ ća Miošića. Bit će to druga Pjesmarica, gračka. Ova knjiga pojavljuje se na razmeđi dvaju tisućljeća. Sadržava pravu gračku povijest drugoga tisućljeća, od prvog spomena pohrvaćenoga romanskog imena Lapčana u djelu bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. stoljeća, do prvog zapisa imena Gradac u XVII. stoljeću, pa do kraja ovoga tisućljeća. Povijest koja zavrjeđuje našu pozornost i kojoj smo na rukopisnim margina­ ma ispisali ove retke.

469

Konavoski rodovi Zagreb - Dubrovnik, 200 1 (I.); 2002 (II.); 2003 (III.)

Ugodno mi je bilo prikazati troknjižje Konavoski rodovi Nika Kapetanića i Nenada Vekarića u Dubrovniku, u Sorkočevićevu ljetnikovcu, u tom ugled­ nom središtu demografskih istraživanja u Hrvatskoj, u kojem su, među inim demografskim knjigama, napisane i ove koje predstavljam. Želim ustvrditi odmah na početku. Ova je trosveščana monografija uzorno znanstveno djelo. Njezino objavljivanje ima višestruko značenje. ***

U Konavlima je u XV. stoljeću dominacija pučkih slavenskih (hrvatskih) antro­ ponima s primjesama kršćanskih i vlaških imena. Konavle su u XV. stoljeću pod dubrovačkom upravom. Više od 92% pučanstva imalo je slavensko narodno ime. Trećina muških sta­ novnika nosila je ime s osnovom Rad- (32%!). U toj antroponimiji bilo je tek po­ koje kršćansko ime (Nikola, Petar, Đuro, Stjepan, !van . . ), i to male učestalosti (6,52%). Vlaška imena prepoznatljiva su ovim sufiksima: -ut (Milut, Jakut), -un (Radun, Dobrun), -oš (Bjeloš, Bratoš), -ul (Radulj, Lovrul), -as (Vukas, Radas). Vlaške osno­ ve: Šiljegović, Kotrulović itd. Javljaju se prezimena za koja se u vrelima tvrdi da ih nosi vlaško pučasnstvo. Neke su imenske osnove bile vrlo česte: Rad- (32%), Prib- (9%) [Pribac, Pri­ ban, Pribela, Pribil, Pribinja . . . ] , Bog- (8%), Mil- (7%), Dobr- (5,5%), Brat- (5%), Vuk (4%), Ljub (3%). Te su osnove u imenskim izvedenicama sadržavale tri četvr­ tine (73%) imena konavoskoga pučanstva. Pritom je osnova Rad- imala 56 (!) raz­ ličitih inačica. Najfrekventnija ženska imena od XVI. do XIX. stoljeća bila su: Radoslava, Sta­ .

na, Milica, Kata, Marica, Lucija, Paula. . . Inačice supostoje kao zasebna imena. Tako se braća Radosalića iz 1422. zovu: Vukašin, Vukac, Vukosav, Vukšac, inačice temeljnog osobnog imena Vuk. 470

Miscellanea nomina et cognomina

U patronimima će se uočiti imena: Držoje, Gojmil, Krajina, Kranko, Krasomil, Pokrajac, Tupša, Utišen (!) i druga koja pripadaju starijem osobnoimenskom sloju, te svjedoče o dinamičnosti izmjene imenskoga fonda. Dalji razvitak odvija se u prožimanju za prevlast dvaju sustava: a) seoskog puč­ koslavenskoga i b) gradskog kršaćanskodubrovačkoga. Prvi je fond u uzmaku, a drugi buja i prevladava. Dubrovnik i narodna imena prilagođuje kršćanskima, ali po uzorcima narod­ nih imena: :Živan > Dživan > !van; Cvito > Florio, Božo > Natale, Vuk > Luko, Mi­ roslav > Miha, Radoslav > Raja Rada > Rafaela, Vido > Vito, Milica > Gracija, Zo­ ra > Aurora . . . I većina drugih krćanskih imena imaju obrasce narodnih imena: Ivaniš(in), Matijaš, Mihoje, Maroje, Vlahuša (Vlahušić) itd. U početku je bilo dovoljno identificirati osobu samo osobnim imenom (I. identifikacija), onda osobnim imenom i patronimom (II. identifikacija), za­ tim osobnim imenom, patronimom i rodstvenim imenom (III. identifikacija) te ako je bilo potrebno i imenom, patronimom, rodstvenim imenom i nadimkom (IV. identifikacija). Takva je neslužbena identifikacija u moliških Hrvata i u dubrovačkih Janjevaca. U Dubrovniku i okolici dva su tipa prezimena in statu nascendi: 1 . gradski tip, u kojem prezime u prvom redu individualizira osobu, pripadnost porodici, tj. njezino potomstvo (pravo prezime) i 2. seoski tip, kad se priimkom izražava pripadnost rodu u kojem se tobožnje prezime razvija u složenoj zajednici te se elementom individualizacije određuje rodbinska pripadnost (element srodstva i teritorijalnosti). U gradskom tipu je primarna filijacijska veza, u seoskom tipu očituje se život u rodbinskoj zajednici. Prezime apsorbira i pridošlice (domazete, nabode i sl.). To je tzv. "katunsko" shvaćanje identifikacije kojom se označuju naselja: Đuri­ nići, Mikulići, Mrcine, Dunave, Radovčići naselja koja su se razvila oko vlasteo­ skih neodijeljenih kuća (zadruga). Autori smatraju da pojava seoskih prezimena ne zaostaje vremenski za grad­ skima. U konavoskom zemljišniku spominju se npr. u Đurinićima tri neodijeljene kuće Đurinića: Brajka Krankovića Đurinića, Principa Radčića Đurinića i Vukosla­ va Gojsalića Đurinića. Njihov zajednički predak Đurin mogao je biti rođen 1 290, ili još ranije ako Kranko, Radac i Gojslav nisu bila braća. U Đurinićima više nema prezimena Đurinić. Proces nastanka prezimena u Konavlima bio je spontan i prije uključivanja Ko­ navala u Dubrovačku Republiku. Narod je stvarao, administracija bilježila. Tako ako je bio jedan Dabiživ sin Ra­ došev, takva identifikacija bila je dovoljna. Ako ih je bio više, rabio se 3. i 4. iden­ tifikacijski obrazac: Dabiživ (osobno ime) Radošević (patronim) Milišić (rod) re­ čeni Kralj (nadimak) ili se obrazac skraćivao na Dabiživ Milišić. Od toga rijetkog -

471

Hrvatska prezimena

osobnog imena rečeničnog sadržaja Dabiživ izvodi se hipokoristik (i kasnije pre­ zime) Dabo, Dabac, Dabčević. Bilo je i kroatizacije talijanskih prezimena. Na primjer dopusnicom Namjes­ ništva od 19. VIII. 1 892. prezime Fagioni postaje Bukovac. Tako se uvriježilo pre­ zime istaknutog hrvatskog slikara Vlaha Bukovca. Konavoski rodovi u interpretaciji Nika Kapetanića i Nenada Vekarića pred­ stavljaju "uzburkano more" imena u kojima prezime, osobna imena, rodbinska imena i nadimci stvaraju kompleksnu i vjernu sliku u kojoj se odražavaju nekoli­ ka poimanja: - demografska. Utvrđivanje nastajanja, množenja i rastakanja konavoskih rodo­ va, od prvih zapisa u vrelima do danas. Kroz razvitak rodova zrcali se svako­ dnevna povijest ovoga kraja. Ovo je bitan korak k sinezi. Ulaze mnogi rodo­ vi iz dubrovačkoga zaleđa među gradske mire. Od romanskog grada u kojemu se govori raguzejskim jezikom, kako ga je opisao De Divertis, postaje hrvatski grad, u kojem se začela književna hrvatska renesansa i hrvatski barok, koji su dosegli nekim svojim djelima vrhunce europske renesanse i baroka. Svi oni za­ jedno čine rodove nekadašnje Dubrovačke Republike; - narodnosna. Ovaj kraj na rubu hrvatskoga državnoga prostora, ukliješten raz­ ličitim etnijama (turskom, vlaškom, crnogorskom ... ), svojatan, napadan, odna­ rođivan, lažno prikazivan u mnogim radovima, doktorskim disertacijama itd. ovim analitičkim podatcima potvrđuje svoje etničke, jezične, konfesijske kori­ jene. Umjesto mnogih paušalnih dosad izrečenih ocjena o ovom kraju, odsad će se o tim bitnim pitanjima govoriti snagom argumenata; - jezično. Autori su originalnim zapisima imena i donošenjem originalnih izja­ va i sudskih svjedočenja iz usta toga puka pokazali kakav je bio autentičan, spontan govor toga kraja, gdje su i kakve njegove genetske osnovice. Velik je to, premda posredan (ali sretan) dobitak za hrvatsku povijesnu dijalektologiju. S toga gledišta mnogi sudski afektivni izrazi koji se očituju u sporovima drago­ cjena su građa za poznavanje autentičnost pučkoga dubrovačkoga govora; - onomastičko. Nigdje dosad u našoj onomastičkoj literaturi nemamo tako zoran (i uzoran) "laboratorij" koji pokazuje kako su nastajala, preslojavala se, mije­ njala, dopunjavala i nestajala osobna imena (pretkršćanska, kršćanska, narod­ na, vlaška i druga), koja su poslužila za tvorbu rodovskih (plemenskih) ime­ na, patronima, velikog broja hipokoristika koji su postajali temeljna imena za dalje izvođenje patronima i prezimena. Provedena analiza narodnih i kršćan­ skih imena i njihova distribucija i mijene od XV. stoljeća naovamo važna je i izvan onomastičkoga zanimanja. Ovdje smo već spomenuli kako od iste imen­ ske osnove npr. Vuk nose izvedena imena braća: Vukašin, Vukac, Vukos(l)av, Vukšac (Radosalić) iz god. 1422. Ova je građa bogata nadimcima vrlo razvijene motivacije i tvorbe, koji nisu posebno obrađeni, ali su identificirani kao mno­ ga osobna imena, rodovska imena, mnogi patronimi i prezimena. Ova je građa zanimljiva po specifičnim imenima i prezimenima nahoda koja su se mijenja472

Miscellanea nomina et cognomina

la i prilagođivala prezimenima kasnijih usvojenika, te imena i prezimena do­ mazeta koji su uzimali prezimena kuće u kojoj bi se priženili. Iako ta imenska problematika nije posebno obrađena, nego se nalazi u građi, bio bih sretan us­ pijem li nagovoriti kojeg nadarenog magistranta ili doktoranda da na ovoj gra­ đi izradi socioonomastički rad; - socijalno. Rodovi koji su imali više posla sa sudbenom vlasti ostavili su više do­ kumenata o sebi i njihov je profil jasnije ocrtan od onih mirnih rodova koji su bez buke prolazili kroz povijest. Sociolozi, ekonomisti, etnolozi, povjesničari... naći će u ovoj knjizi obilje podataka s različitih motrišta: a) otuđivanje posjeda, uznemirivanja različite vrste, sječe susjednih šuma, vi­ nograda, voćnjaka radi nanošenja štete, paleži kuća, ljetina, otimanje bla­ ga, sakaćenje stoke... b) ubojstva, tučnjave, ranjavanja, rodoskvrnuća, silovanja, sodomije, bračne nevjere, čedomorstva . . . c) oblici kazne: vješanje, sakaćenj e, kamenovanje, spaljivanje, izgoni... d) prepoznavanje, hvatanje i kažnjavanje vještica, razne boleštine, ženidbe srodnika da se izbjegnu dijeljenja posjeda, incesti, pedofilija ... bježanja od kazne u Vlašku (tj. u Hercegovinu), na Levant, u Boku, kod e) Turaka... f) hajdučija, pomorstvo, brodolomi, utapanja... g) sočne kletve, narodne psovke, sočni, jedri skaredni izrazi, način prikriva­ nja laži, osvete, žigosanje npr. nevjeste užarenim žaračem itd., itd. Oni koji u ovim knjigama budu tražili korijene svojega roda naići će katkad na pretke kojih će se morati sramiti i one na koje će biti ponosni. Doista u ovim knji­ gama pulsira pravi život, i to je posebna draž ovoga štiva. Sve ove pojave koje su izbjegle oku povijesti tvore tu povijest autentičnim mo­ zaičnim kamenčićima vjerno, činjenično, posvema. Ove knjige opisuju srh življe­ nja i stoga imaju izuzetno značenje. Ovdje je ipak riječ o konavoskim rodovima. Taj tekst čini 1056 strana (!). Na­ tuknica sadržava ove relevantne podatke: - rodovsko (plemenska) ime. Razvitak rodovskog imena (nadimak, prezime... ) s uputnicom na dotičnu natuknicu gdje se dotični rod (ili dotično zbivanje) po­ drobnije obađuje. Ovdje su mnoga rodovska imena imenske složenice: Grmo­

ijez, Jamometić, Šilobad, Crnokur, Bjelokosić, Bjelovuk, Bezbog, Palikuća, Pali­ gorić, Vragolov , a takve se imenske tvorbe (poput imperativnih složenica) nalaze i u Gradu: Mažibrada ( 1 449), Metiglava (XIV. stoljeća), Gladikosa (XIV. stoljeća), Peciguz (XV. stoljeća) itd.; - naselje u kojem rod obitava (ime naselja, često etnici i ktetici). Navode se čla­ novi roda koji se iseljavaju, spominju se doseljenici, obiteljska predaja, gaše­ nje roda i(li) njegova transformacija. Tamo se nahode i mnoga druga skaredna imena i nadimci: Gluhonja, Uhodić (!), Skvičalo, Popijevala (koji kad se iselio u Ameriku njegovo prezime izgovaraju: Pilo), dalje: Prcalo, Prkno, Zamučen itd. . . .

473

Hrvatska prezimena

Slične motivacije naravno nalazimo i u drugim antroponimijama. Dovoljno je spomenuti konavosko prezime Vodopija, Vodopić i naći mu paralele u talijan­ skom Bevilaqua, u njemačkom Wassertrinker itd. Mnoga su i etnička imena: Ćilipa, Dunaić (Dunave), Mljećanin, Komajić (iz Komaja) i etnonimska: Arba­ nasin, Maltez, Vlašić itd.; - prvi arhivski spomen roda, razlog nastanka dotičnog prezimena i povijest pre­ zimena do njegova ustaljivanja; - nadimci po vrelima ili po usmenim predajama, vrijeme nestanka obitelji (izumr­ ćem, iseljavanjem ... ). O značajnim Konavljanima, kasnije istaknutim Dubrovčanima, daju se mno­ gi manje poznati podatci (o njihovu političkom, znanstvenom, književnom znače­ nju, probitačnom, nacionalnom opredjeljivanju (kako su ih zvali: serbi cattolici: B. Bogišić, L. Zore, M. Rešetar, P. Budmani . ) itd. te mnogi drugi rodovi: Miha Klaića, Ignjata Đurđevića, Vlaha i Luka Paljetka, Račića, Rumore, Supila itd. Ovo je doista "uzavreli kotao" jezičnih, društvenih, povijesnih, etnografskih, narodnosnih previranja. Jedna kompleksna (gotovo kompletna) analitička slika Konavala. Pratio sam i dosad rad ovih vrijednih autora. Oni sve spremnije, sve produb­ ljenije i obuhvatnije pristupaju ovim u prvom redu demografskim istraživanjima na terenu nekadašnje Dubrovačke Republike. Ovim knjigama dosegli su vrhunac. Knjige su pisane čitko, pismeno. One su na čast autorima Niku Kapetaniću i Ne­ nadu Vekariću, one su ponos Povijesnog instituta HAZU u Dubrovniku koji vodi akad. Vladimir Stipetić, u kojem su ove knjige napisane. One su na diku Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. One su krsni lik Konavla i konavoskih rodova ra­ sutih diljem svijeta. To su tragovi koji sigurno vode na izvorišta, u zavičaj, na kori­ jene, u nepatvoreni svijet njihova nastanka. ..

474

Posuđeni dodatak N. Vekarić: O postanku konavoskih prezimena

U identifikacijskom sustavu prije pojave prezimena osobno ime je prvi znak u imenskoj formuli, a pored njega postoje dodatci koji specificiraju osobu, razlikuju­ ći je od imenjaka. U početku ti dodatci nisu bili uvijek potrebni, ali porastom broja stanovnika i sa sve većim značenjem administracije u funkcioniranju društva, sa­ mo ime nije više moglo osigurati uspješno raspoznavanje te su dodatci postali pu­ nopravnim dijelom imenske formule. Puna identifikacija izgledala je ovako: I. identifikacijska oznaka osobno ime - BoGDAN II. identifikacijska oznaka = patronim (derivat očeva imena) - BRAJKOVIĆ III. identifikacijska oznaka = derivat djedova imena - DRAGIĆEVIĆ IV. identifikacijska oznaka (eventualno) = nadimak - ZLURAD Takav identifikacijski "karton" bio je strogo osoban. Nijedna identifikacijska oznaka nasljednika nije se podudarala sa svojim parom u prethodnika. Prezime je nastajalo tek onda kad bi jedan od dodataka imenu postao nasljedan i kad bi se konzervirao na trećoj poziciji u imenskoj formuli. Derivat djedova imena bi išče­ zao, bilo na taj način da nasljedniku treća identifikacijska oznaka ostane jednaka kao prethodniku, bilo kao derivat pradjedova imena (prezimena po imenu pret­ ka), bilo da četvrta identifikacijska oznaka (nadimak) prethodnika prijeđe nasljed­ niku na treće mjesto (prezimena nadimačkog postanja). Proces nastanka prezime­ na slikovito je izgledao ovako: I. faza (ime) - Ivan Marković Pavlović (reč. Kralj) II. faza (patronim) - Antun Ivanović Marković (reč. Car) III. faza (derivat djedova imena - nadimak) - Petar Antunović Ivanović (reč. Zlurad) IV. faza - a. (prezime po imenu pretka) - Vlaho Petrović IvANOVIĆ - b. (prezime po nadimku) - Vlaho Petrović ZLURAD. Proces nastanka i stvarno značenje prezimena u početku je varirala oviseći po­ najviše o tipu obiteljske zajednice koja se u danim gospodarskim okvirima razvila na nekom području. U Dubrovniku i njegovoj okolici uočavaju se dva tipa nastanka =

475

Hrvatska prezimena

prezimena, koja će se u kasnijoj unifikaciji sjediniti u isti sustav. Prvi je gradski tip u kojem prezime isključivo individualizira osobu i njegovo potomstvo. Drugi je seoski prezimenski tip koji će se razviti u složenoj obitelji, a koji uz individuali­ zaciju osobe i potomstva sadrži i element teritorijalnosti. Dok će u gradskom tipu presudni element za nasljedovanje prezimena biti genealoška veza, u seoskom će tipu presudna činjenica biti život u istoj obiteljskoj zajednici. Tako će prezime ap­ sorbirati i pridošlice koji nisu u genealoškoj vezi, ali čine dio iste neodijeljene kuće. Takvo "katunsko" shvaćanje prezimena možemo u Konavlima prepoznati na više mjesta (Đurinići, Mikulići, Mrcine, Dunave, Radovčići itd.), u naseljima koja su se razvila oko vlasteličićkih neodijeljenih kuća i zadruga. Sve do XII. stoljeća, po svoj prilici, u Hrvata nije bilo prezimena.1 Ona se mož­ da prvo javljaju u gradovima primorske Hrvatske, kao posljedica napretka u orga­ nizaciji uprave, ali i kao mehanizam kojim će povlašteni stalež lakše čuvati stečene povlastice.2 Već krajem XII. i početkom XIII. stoljeća prepoznaju se u Dubrovni­ ku, u vlasteoskom krugu stalna i nasljedna prezimena. 3 Istraživanja konavoskih prezimena daju naslutiti da nastanak prezimena nije bitno, a možda nije ni uop­ će, kasnio za nastankom prezimena u primorskim gradovima. Za njih samo teže saznajemo jer je u seoskim područjima administracija bila nerazvijena, a time i mogućnost ostavljanja pisanih tragova skromna. U konavoskom zemljišniku spo­ minju se u Đurinićima tri neodijeljene kuće Đurinića: Brajka Krankovića Đurini­ ća, Principa Radčića Đurinića i Vukoslava Gojisaljića Đurinića. Njihov zajednički predak Đurin mogao je biti rođen oko 1 290. godine, a vjerojatno i još ranije pret­ postavimo li da Kranko, Radač i Gojislav nisu braća. Pridodamo li ovom primjeru i već u XIII. stoljeću potvrđena katunska prezimena u neposrednom dubrovačkom zaleđu (primjerice Burmazi),4 možemo zaključiti da je proces nastanka prezimena u ruralnim područjima dubrovačke okolice nastao paralelno ili s manjim zakaš­ njenjem za gradskim tipom. Dolaskom Konavala pod dubrovačku jurisdikciju dolazi do procesa unifikacije prezimenskog sustava. Širenjem naselja, razbijanjem genealoške veze između po­ jedinih kuća u naselju koje je izniklo iz jednog vlasteličićkog posjeda, sve više će se množiti broj nadimaka od kojih će se neki s vremenom pretvoriti u prezimena zamjenjujući stare rodovsko-katunske oblike. U Đurinićima danas više nema pre­ zimena Đurinić, ali ima više rodova u izravnoj genealoškoj lozi (Ljubenko, Desin, možda i još neka). Taj proces bit će dugotrajan i protegnut će se čak i u XX. stolje­ će. Vitalnost seoskog tipa očitovat će se ponajviše u običaju da kuća drži prezime ---

1

2 3

4

P. Šimunović, Razvitak imenske formule u Hrvata. P. Šimunović, Razvitak imenske formule u Hrvata. I. Mahnken, Dubrovački patricijat u XIV veku. Vidi: P. Šimunović, Razvitak imenske formule u Hrvata. Burmazi (Burmasi) su staro vlaško-arbanaško pleme (burr/e-i čovjek, madh velik) (M. Dinić, Dubrovačka srednjovekovna karavanska trgovina, 134-135, bilješka 15; S. Gashi, Albansko-vlaška sim­ bioza u svjetlu onomastike, Onomastica Jugoslavica, 32, 47-62. Godine 1283. spominje se u Dubrovniku Dragoslav Bogdanov, Vlah, praunuk Burmasa, osnivača katuna Burmazi (Đ. Petrović, Dubrovačke ar­ hivske vesti o društvenom položaju žena kod srednjovekovnih Vlaha, 7-8, 1 O, 16, 23; J. Lučić, Spisi dubro­ vačke kancelarije, 295 (br. 1 1 96).

476

=

=

Misce/lanea nomina et cognomina

pa će brojni domazetovi usvajati prezimena kuće u koju su doselili. Čak niti čvrsti austrijski sustav nije uspio završiti proces unifikacije u Konavlima kao što je to us­ pio u drugim ruralnim dubrovačkim sredinama (Pelješac, Dubrovačko primorje). Posljednji slučajevi domazetskog usvajanja prezimena ovdje će se bilježiti još po­ četkom dvadesetoga stoljeća. Austrijski će sustav, međutim, uvesti današnja bitna obilježja prezimenskog sustava. Prezime će tako postati prva identifikacijska ozna­ ka (a ne kao dotad treća) i ono će se kao takvo sve teže mijenjati. Svaka spontanost u nastanku prezimena nestat će ovostoljetnim propisima kojima je promjena pre­ zimena moguća jedino odlukom državne uprave. Nastanak konavoskih prezimena započeo je dakle u preddubrovačkom razdob­ lju, najkasnije u XIII. stoljeću. Tad su već oblikovana vlasteličićka prezimena, dok za ostalo stanovništvo nema sigurnih naznaka da već rabe nasljedna prezimena. Proces nastanka prezimena bio je spontan prije Dubrovnika i za vrijeme Dubro­ vačke Republike. Prezimena u Dubrovačkoj Republici nisu nastala dekretom u jednom trenutku, već u višestoljetnom procesu koji su uvjetovale potrebe identi­ fikacije u administraciji (posebno u nasljedno-pravnim odnosima, gdje se tražilo ne samo identificiranje osobe već i njezina genealoška veza s drugim osobama), ali i potrebe samoga puka koji je, u traženju svrsishodne i uspješne komunikacije, bio i kreator cjelovita onomastičkog sustava. Narod je, dakle, stvarao prezimena, a administracija je bilježila ono što je u na­ rodu čula. Pritom je uzimala samo one elemente koji su bili dovoljni da se posti­ gne svrha, tj. osigura nedvojbeno raspoznavanje. U jednom selu od 100 žitelja bio je samo jedan Dabiživ, sin Radošev, i administracija ga je tada označavala samo s prvim dvjema identifikacijskim oznakama. Ako bi se, pak, dogodilo da u selu po­ stoji još jedna osoba s istom kombinacijom, rabila se treća ili četvrta oznaka. Pone­ kad bi se osoba pisala trima oznakama (Dabiživ Radošević Milišić), rijetko s četiri (Dabiživ Radošević Milišić rečeni Kralj), a najčešće ipak skraćeno, uz pomoć prve i treće (Dabiživ Milišić) ili prve i četvrte identifikacijske oznake (Dabiživ Kralj).5 Prezimena su, dakle, redovito nastajala spontano, bez miješanja administracije i sasvim mimo volje imenovanog. Nemali je. broj onih koji, da su to mogli izbjeći, ne bi nosili prezime koje im je narod izabrao. No, prezime se nije administrativno određivalo i pisari su zapisivali ono što su u narodu čuli. Tek kao rijetko upleta­ nje administracije može se uočiti pokoja talijanizacija prezimena koju su poticali neki notari ili župnici. Međutim, ako tako talijanizirano prezime nije imalo odje­ ka u narodu, već promjenom pisara vraćao se i u administraciju stari oblik. Ad­ ministrativne promjene prezimena, bilo voljom administracije (npr. nasilna talija­ nizacija) ili na inicijativu imenovanog, obilježje su XX. stoljeća kad su prezimena stalna, nepromjenjiva, kad puk više ne može na njih utjecati i kad se bilo koja promjena može izvršiti jedino administrativnom odlukom uz određene, zakonom ---

5

I danas se administracija i narod također služe skraćenim načinom identifikacije osoba. Prvi identifikacijski znak je prezime (čovjek se predstavlja samim prezimenom) a drugi je ime. Treći (očevo ime) i če­ tvrti (nadimak) rabe se samo prema potrebi.

477

Hrvatska prezimena

propisane uvjete. U Konavlima, međutim, nije bilo nasilne talijanizacije hrvatskih prezimena kao u nekim drugim našim gradovima i područjima.6 Ona se odvijala spontano, i to samo u Cavtatu, kao izraz snažnog talijanskog utjecaja očitovanog i u službenom talijanskom jeziku i u kulturnim i gospodarskim vezama (primjerice Kazilar - Casilari, Moro - Moretti).7 U unutrašnjost Konavala nije prodrla. Kao tendencija suprotna talijanizaciji bilježi se kroatizacija stranih prezimena. Javlja se kao protest protiv talijanizacije pa su tako i nosioci promjene bili pojedin­ ci (a ne narod). Najpoznatiji konavoski primjer je Vlaho Bukovac, čije je prezime hrvatski prijevod talijanskog prezimena Fagioni.8 Izvanbračna djeca kojima je bila poznata samo majka, obnašala su majčino prezime samo ako bi ih ona zadržala. U protivnom dobivala su prezime kao i na­ hodi. Izvanbračna djeca udovica usvajala su majčino udato prezime. Nahodi za vrijeme Dubrovačke Republike nisu dobivali prezime.9 Preživjeli nahod stekao bi ga tek kasnije kao nečiji usvojenik. U XIX. stoljeću njihovo prezi­ me određivala je majka, babica, župnik ili, pak, uprava nahodišta. 10 Dolaskom na odgoj u neku konavosku kuću usvajali su prezime svojih usvojitelja.11

---

•

7

•

10 11

Vidi npr. R. Jelić, Potalijančivanje hrvatskih prezimena u Zadru za vrijeme fašizma. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 20, 1973, 49-1 18. Vidi: V. Putanec, Prezimena s dočetkom na -eo u hrvqtskoj antroponimiji. Rad JAZU315, 1957, 647-650. Dozvolom Namjesništva od 19. kolovoza 1892. godine. Ta�o je bilo i u Mletačkoj Republici. A. Šupuk, O matičnoj knjizi dubrovačkih nahoda. A. Supuk, O matičnoj knjizi dubrovačkih nahoda. Zadarska revija, 19 1970, 3, 292-296. N. Kapetanić i N. Vekarić, Stanovništvo Konavala. (vidi prethodni rad).

478

Bibinjski mjestopis

Bibinje dosad nisu imale svoje povijesti. lvan Šindija ovom knjigom vraća osobni dug zavičaju, darujući mu uzoran mjestopis. U ovoj su knjizi popisani go­ tovo svi Bibinjci posljednjih nekoliko stoljeća. Utvrđeno im je plemensko podri­ jetlo, razgranati rod s mnogobrojnim obiteljima, izrađena su im genealoška sta­ bla. Mnogi pojedinci, i mnoge zgode vezane za njih, opisani su podrobnije, utkani uvjerljivije u ovaj povijesni mozaik, koji je sazdan od srha života i utkan u bibinj­ sko življenje koje je rano počelo na njegovu poluotoku, pa se kasnije preko fa­ za prejazilo na kopno u novo naselje. Autoru su kao autentični podatci bila svje­ dočanstva osoba sa svojim imenima i prezimenima, koja su tako postala zrcalom etnosimbiotskih procesa: jezičnih, migracijskih, kulturnih i socijalnih prilika. Ivan Šindija prepustio je govor Siđi na Badraka kantunu (kameno sjedalo na uglu Badrakove kuće), na kojoj se u plain-airu odvijao stoljećima život od rana jut­ ra do kasno u noć. Bili su to razgovori kojima se otkrivala povijest mjesta i ponašanja ljudi. Sva­ kodnevna svetkovina riječi na autentičnom bibinjskom govoru: jedroj štokavšti­ ni koja je došla s unutrašnjosti i urasla u primorski čakavski supstrat. Detalji tih razgovora, nastali u kreativnoj dokolici, prava je južnjačka, mediteranska fiesta na otvorenoj pozornici; neprekinuti "razgovori ugodni" duhovitih Bibinjaca, pravo dolce far niente, iz kojih se velikim dijelom rodila ova knjiga, u kojoj su na izvor­ nom jeziku ostala zauvijek zapisana svjedočanstva autentičke bibinjske povijesti. Bibinje su se nalazile u rimsko doba u zadarskoj astareji, pripadale su zadar­ skom ageru. Ime im upućuje na rimski predijalni toponim Bibianum (: Bibianum/ Vivianum), na posjed Bibiusa, kojeg od rimskih veterana koji je na današnjem bi­ binjskom poluotoku imao svoje gospodarstvo (villa rustica). Takvih je toponima u neposrednoj zadarskoj okolici bilo nekoliko: Bošana ( 1 509. kod Biograda i pre­ djel sjeverno od grada Paga), Lukoran (: Lucarius, 1076: in campo Lucorani), na­ selje na Ugljanu, Mrljane (*Marianum), naselje na Pašmanu, Neviđane (: Nevius; villa Neviana), naselje na Pašmanu, Pašman (: *Postumius, 1 067: Postumianum), Povljana (: Paulanium), naselje na Pagu, Susignan (: Suscinius, 1 199), predio kod 479

Hrvatska prezimena

Zadra, Ugljan (: Gellius, 1 256: Giliano) itd. Ta posjedovna imena dokazuju kako je zadarski kraj u rimsko doba bio priveden poljodjelskoj kulturi i imao izgled ople­ menjena pejzaža. U tom prostoru su nakon doseobe Hrvata bila imanja plemićka i samostanska na kojima je radio hrvatski puk i vrlo rano prodirao u grad i započinjao u njemu kroatizaciju. Tragovi naselja današnjih Bibinja mogu se sustavnije pratiti od XIV. stoljeća. S turskom opasnošću Mlečani, koji su bili u posjedu toga kraja, podižu zaštitne zidove na istočnom dijelu poluotoka, na Jazu. Slično je bilo i s bliskim za­ darskim Jazinama, kojima su zajaživali te poluotoke na kojima su bili Jadera (Za­ dar) i Bibianum (Bibinje). Ta obrambena gradnja, čiji se ostatci u Bibinjama još nazirahu u XIX. stoljeću, ostavila je trag u toponimima Kaštelić i Selavrata. Turci su nekoliko puta u XVI. i XVII. stoljeću pustošili Bibinje, a ljudi su se sklanjali kuda i kako su mogli. Najvi­ še na otoke. Te migracije nisu dovoljno proučene. Upozoravaju, međutim, na ne­ stalnost naselja i raznorodnost bibinjskog pučanstva, koje je za mletačko-turskog ratovanja dolazilo iz unutrašnjosti, ostajalo i iseljavalo se. Porijeklo toga pučanstva osjeća se do danas u njegovu zanimanju poljoprivredom i stočarstvom, nastavlja­ jući tradiciju kmetskih odnosa, koji su se kolonskih veza oslobađali još u XX. sto­ ljeću. Primorska, pomorska i ribarska privreda ondje nije pustila dublje korijene. Ivan Šindija kroz mnogo slikovitih prizora opisao je rast sela od XV. stoljeća na poluotoku, i to na onom zapadnom dijelu koji se zvao Staro Selo i bilo je oko sta­ rije Crkve svetog Ivana i onaj noviji dio koji su gradili doseljenici u XVII. stoljeću uz Crkvu svetog Roka, koji im je postao i patronom mjesta (Rokovo, 16. kolovo­ za, često osobno ime u Bibinjama, pa i nadimak: "po ocu Raki svi su potomci nosi­

li nadimak Rokeše"). Između ta dva sela nastao je mali seoski trg koji je spontano nazvan po svojoj lokaciji - Srisela. Kako je poluotočić postajao tijesan za ljude i blago, počelo je naseljavanje pre­ ko Jaza, na kopnu. Najprije su to bile gospodarske kuće - torovi, koji su svoja ime­ na sačuvali do danas ne označujući više samo lokaciju (poput Selavrata "seoska vrata': Srisela "sredina sela': Na vr'kuć "iznad kuća''.„) nego posjed, vlasnost: Sorića tori, Bugarin tor, Lisičina tori, Lukića tori, Šimunića tori... Uz te torove nastale su stambene kuće. Bibinje su se "podijelile''. Oni na poluotoku ostali su Seljani, a oni prijeko postali su Torali. Etnici i toponimi pokazuju da su se Bibinjci bavili poljo­ privredom (često se navode zemlje, stoka, kari i konji, ograde, volovi i torovi). Mo­ re kao da im je ostalo strano, kao što je to uvijek nenaviklim doseljenicima! Rijet­ ko se spominju brodovi, ulovi riba (cipala, npr.) provode se prilično primitivno, a u ribolovu često su se služili dinamitom (što se ne radi u naseljima s tradicijskom ribarskom privredom). Kako su graničili sa Zadrom, koji je u prošlom stoljeću Ra­ palskim ugovorom ( 1 923) ostao pod Italijom i postao porto franco, Bibinjci su se nerijetko bavili ilegalnom trgovinom, krijumčareći cigarete, kavu, petrolej itd. Zi­ vjelo se prilično teško u primitivnim nastambama. Spavalo se u istoj prostoriji, je480

Miscellanea nomina et cognomina

lo iz iste zdjele. Bibinjska sirotinja paljetkovala je plodine nakon košnje žita i ber­ be maslina, brali su žutenicu, pinjole i nosili na prodaju u Zadar, prodavali mlijeko noseći ga na glavama u Zimama, jelo se "malo frulije, ali cinije". Morali su biti u do­ bru s graničarima, koji su mahom bili Srbijanci. Neke su im Bibinjanke prale ru­ blje, a neki su Bibinjci, da im ugode, glasovali za projugoslavenske izborne liste. Uz takve prilike kad je tuđa uprava bila u Gradu i tuđi graničari sprječavali tu ve­ zu s Gradom, jačao je hrvatski rodoljubni duh. Bilo je mnogo pravaša, radićevaca, mačekovaca... Često su političke struje bile duboko suprotstavljene, pa je dolazilo do sukoba i smutnji: prije Drugoga rata, za rata i poslije rata. Neki su se opredjelji­ vali za Nezavisnu Državu Hrvatsku, drugi su pristupali partizanskim jedinicama... Tako primjerice Drago Lisica 1 943. odlazi u partizane i biva zarobljen od četnika, pa je obukao četničku uniformu. Kad je kod Zemunika bio zamijenjen, pristupa hrvatskoj vojsci i navlači ustašku odoru. Onda opet prelazi partizanima "ne okr­ vavivši ruke", pa ipak nakon rata, tek što se vratio kući, mjesna ga je vlast "odvela na Selavrata i tamo ga je rulja kamenovala". Ovo je samo jedna od mnogobrojnih sudbina kojima su prolazili Bibinjci. Oni su iskazali, na poseban način, svoje veli­ ko hrvatsko rodoljublje u Domovinskom ratu. Kroz ovu knjigu provlači se teško življenje koje se zbivalo u političkim viho­ rima: hrvatstvu, tolomaštvu (autonomaštvu), jugoslavenskom pitanju; harale su sve vojske, odlazilo se u Višku partizansku grupu, zbivale se mnoge pogibije, ra­ njavanja, bombardiranja i sva druga stradavanja sve do blajburške kalvarije. Sli­ jedili su poslijeratni terori: otkupi, kontrahaže, prisilna ulaženja u seljačku radnu zadrugu, kolektivizacija, otpori, proganjanja, siromašenje mjesta s propadanjem poljoprivrede, odlasci u migracije ... Sva ova zbivanja navedena i dokumentira­ na imenima i prezimenima Bibinjaca, daju ovoj knjizi uvjerljivu dokumentiranu zasvjedočenost. Ljubitelji etnografskih običaja doznat će za kolede na Stipanju, za "lipa i ružna vinčanja" (otmica djevojaka), doznat će za narodnu nošnju, koju su neki nosili do sredine prošloga stoljeća i požalit će što nema dovoljno ilustracija narodnoga ru­ ha, tekstova pučkih pjesama i opisa plesova� jer je namjena ove knjige ipak drukči­ ja. Mnoge napjeve sa Frletine siđe, mnoge duhovite škerce sa siđe na Badraka kan­ tunu pojeo je muk. Ostali su zapisi starih kuća potleušica i onih "na pod" s jednom prostorijom u kojoj se zajednički spavalo; s kužinama bez dimnjaka, često građenima suhozi­ dom, opisi starih kaleta od kuća Čauševih do Selavrata, od Rive do Petrova mora i osjetiti ugođaj starih Bibinja. lvan Šindija unio je u naoko "suhe" zapise duh svoje literarne nadarenosti u ti­ pičnim šalama, o kojima je pisao i u drugim knjigama, u opisu seoskih djevojaka:

"bila je ljepotica bez mane, bujnih grudi, vitka u struku, izraženih bokova. Postala je žrtvom svoje ljepote i svoje ljubavi". Opisujući urušene dijelove Staroga Sela, on daje ovakvu nostalgičnu sliku: "Kuća starog Tome ostala je prazna. Na terasi nema đirana. Korov je obrastao dvorišta i zidove. Kuća se urušava. Rasklimana dvorišna 481

Hrvatska prezimena

vrata više se ne otvaraju". Šindija piše o babicama koje su znale skidati čare s ljudi i stoke, koje su liječile djecu od upale grla "čisteći" im prstima gnoj u ždrijelu. Na­ vodi podatke o mnogim usudima u kojima su stradavali Bibinjci; o odlascima u daleki svijet gdje se njihova djeca sve rjeđe zovu ustaljenim bibinjskim imenima, a sve više Nera, Mabel, Raquel, ... ali i o neugašenoj nostalgiji za zavičajem u koji se mnogi potomci vraćaju. Ova knjiga nije pisana kao svjedočanstvo jezičnih podataka bibinjskoga govo­ ra, iako mnoge riječi i izričaji nose bibinjski biljeg. Šteta je što tih lokalnih jezičnih izraza nema više, što ih ne nalazimo u indeksu i što na odgovarajućim mjestima nisu podrobnije opisani, kao što su primjerice: otići u uvlaštvo ("priženiti se, posta­ ti domazetom"), ići na mlikaricu, nositi mliko u Zimi, skidati čare, umirat od španjo­ le, peračati gubu, izgubiti na bankucu, iscicati dite, lipo i ružno vinčanje, ići na bo­ nacu, ubirati do(ho)dak, biti dvornikom za ubiranje do(ho)tka, kuća na pod, lov na čifle ( cipele), baligat za lov na plavu ribu, ići pod osti, raditi na fabriku, bitka na babulje ( tući se kamenjem) između Režana i Seljana na brdu Pažaru itd. U njima je sačuvan jedan poseban svijet koji je nestao, ali nema sumnje da su ti i drugi fra­ zemi jasni i razumljivi današnjim Bibinjcima, za koje je, uostalom, autor napisao ovu knjigu, koja je, kako on kaže u posveti, ''otkup pred samim sobom i pred čitate­ ljima koji uočavaju da nisam rekao sve što je trebalo reći". Ova je knjiga neiscrpno vrelo onomastičke građe. Sva je od osobnih imena, prezimena i nadimaka. Po toj građi ona je vrlo poticajna, iako onomastičarima ne­ dostaju mnogi podatci za potpuniju obradbu. Kad je o prezimenima riječ, valja utvrditi da mnoga bibinjska prezimena nisu bila donedavna ustaljena oblikom, što govori da su se formirala prilično kasno. U tom kraju čestih pustošenja mletačka-turskim okršajima i ratovima, vremenu čes­ tih bjegova, zbjegova, raseljavanja i doseljavanja i nije moglo biti drukčije. Poka­ zuje se u građi da su mnoga prezimena nosila nastavak -ov/-ev i -in, kako je često bilo u doseljeničkim krajevima na kopnu od Kaštela do Zadra i na susjednim oto­ cima. Doznajemo da su se današnji Iglići zvali Iglin, a Šindije se u XVII. stoljeću bi­ lježe i kao Šindin, Lukići su se zvali i Lukin, Mikulići su se najprije po Mikuli zvali Mikulin, pleme Romić postaje Romičin itd. Ovaj patronimski oblik prezimena re­ centnoga je porijekla i pokazuje način kako su se oblikovala u ovom kraju današ­ nja prezimena. Razvidna je također kako su se prezimena dugo ustaljivala. Tako su se Lenkići u početku zvali Lenkovići, kako se i danas zove ona grana Lenkovića ko� ja se davno iselila iz Bibinja u Rijeku. Pleme Mikulića potječe od plemena Margiti­ ća. Jedan je od plemena Bugarija preuzeo majčino djevojačka prezime Petković. Neki su dolazili "u uvlaštvo" i preuzimali ženina prezime. Drugi su se opet že­ nili u tuđa mjesta i preuzimali tamošnja ženina prezimena (npr. Roko Sikirić že­ nidbom u Arbanasima postaje Manarelli) itd. Neka prezimena (osobna imena i ·� nadimci) svojim osnovama i dočetcima pokazuju vlaško (rumunjsko) podrijetlo poput prezimena Romić, Fuzul, Blasul, Sekula, Negulić, Dikula, Frleta itd. Neka prezimena upućuju na arbanaško podrijetlo poput Šind(in)/Šindija (od alb. sind =

=

482

Miscellanea nomina et cognomina

"svet'; i odgovara bibinjskom imenu Svetka). Te inačice bibinjskih prezimena upu­ ćuju na pučanstvo koje je došlo iz unutrašnjosti gdje se bavilo stočarstvom i ko­ je je tu djelatnost nastavilo u Bibinjama. O tome svjedoče toponimi s apelativima tor, stan, ograda u osnovi, nošnja od stupane vune, proizvodnja i prodaja mlijeka. U tom doseljavanom pučanstvu bilo je pored pretežito hrvatske populacije podos­ ta hrvatskih Vlaha stočara i Arbanasa. Osobna imena nose pretežito kršćansko obilježje i lokalne likove: Čipan ( = Stje­ pan), Krsto/Križo, Krstina/Kristina, Tereža/Tereza, /oso i /osina, Jadre i Jadriša, Bo­ že i Boče i mnoga druga modificirana imena poput Mate zvani Mačo, Bože zvani Boško, Vladimir zvani Lade, Križo zvani Špiro itd. S modernim vremenima prodi­ ru pomodna imena: Jadran brat ( 1 972) i sestra Jadranka ( 1 980), strana imena Đoni (m.) i Đejn (ž.), ideološka imena Titovka (a očekivan je sin kojemu je bilo namije­ njeno ime Tito) itd. Mnogi Bibinjci u inozemstvu, oženjeni strankinjama, nadije­ vali su djeci tamošnja, strana imena, čuvajući u isto vrijeme i tradicionalna imena iz svojega napuštenoga zavičaja. Neka se strana imena teško prihvaćaju i u Bibinja­ ma. Dinko Šindija bio je kršten kao Henrik, ali ga nitko nije tako zvao niti ga tko po tom imenu poznaje. Bibinjska antroponimija obiluje mnogim nadimcima. Neki su nadimci, pogo­ tovu oni od osobnih imena, značenjski prozirni. U motiviranost mnogih teško je s ovim podatcima prodrijeti te ih značenjski i strukturno objasniti. Neke je autor pokušao protumačiti: Peti vod ("imao ulogu 5. voda u četi"), Sveti Marko ("bio je pobožan''), Krive ("imao je ukočen vrat"), Grape ("grapao po zemlji"?). Neka je objašnjenja teško prihvatiti: Šojo (visok i mršav); Po(pa)dinja (popova mati). Neki su nadimci nastali po zanimanju (Lugarić), neki po kojem tjelesnom obilježju (Bi­ loglav, Muta, Klajo). Neki po davnim pučkim vjerovanjima (Prodan), neki su osta­ li neobjašnjeni (Njanjara), a u nekima prepoznajemo vlaško jezično porijeklo ( Či­ čerinka "govoruša, ćakulona") itd. U ovom inače uzornom mjestopisu nisu, na žalost, uvršteni mnogobrojni to­ ponimi bibinjskoga primorja (i podmorja) i drugi koji se nalaze u bibinjskoj ka­ tastarskoj općini. Ono malo toponima koji su spomenuti odražavaju: a) položaj: Srisela, Selavrata, Navr'kuć, Navr' Talin, Sridnjak, Končurat ("koncerta") ... , b) po­ svojnost: Špirina kala, Petrovo more, Kerova ograda, Sikirića ograda, Škrbotin put, Kala Frengara ... ; posvojnost je izražena univerbizacijom: ]elinica (posjed oko Crk­ vice svete Jelene), Kindinica (seoski prostor koji je pripadao plemenu Kinda) ..., c) geografski objekti: Kaštelić, Crkva svetog Ivana, Crkva svetog Roka, Križ, Seli­ ne, Torovi, Studenac, Kadrma, te toponimi Paljenika i Pažar, koji su u vezi s nekoć opožarenim prostorom (vjerojatno radi dobivanja obradive zemlje i pašnjaka), te toponimi motivirani šumom i raslinjem: Gaj, Rakite, Ripišta itd. Po tome kako su motivirani meni poznati bibinjski toponimi pokazuju da je to poljoprivredni i stočarski kraj, a ne primorski, pomorski i ribarski. Autor je u prilozima ovoga mjestopisa dao nekoliko zanimljivih tabela: Popis stanovnika Bibinja iz 1608, Popis Bibinjaca po godinama, Popis stanovnika Bibinja 483

Hrvatska prezimena

po obiteljima iz 2001. godine, Bibinjci poginuli u Prvom svjetskom ratu s mjestom pogibije, Bibinjci poginuli u Drugom svjetskom ratu s mjestom pogibije i poko­ pa„., te liste nadimaka i Popis svih prezimena i osobnih imena. Iz tih priloga zanimljivo je uočiti kako su početkom XVII. stoljeća u Bibinja­ ma česta obična svetačka imena: !van, Luka, Mate, Petar, Roko, Šimun, koja su i danas među najčešćima. No tada često spominjana imena: Jure, Grgo imaju danas manju učestalost. Imena s preko 100 nositelja su: Ante 453, Božidar 1 55, Branko 1 15, Dragutin

129, !van 405, /osip 3 1 3, Križa/Krsto 250, Marko 121, Mate 236, Mijo 128, Nikola 125, Petar 181, Roko 1 48, Stipe 1 08, Šime 5 1 5 i Tomislav 216. To su više-manje te­ meljni imenski likovi, uz njih se od početka javljaju i hipokoristični oblici: Bože, Bruno, Grgo, Ive, /oso, Jure, Niko, Šime, Pere, Tome. Među manje čestotnima su: Ba­ re 33, Frane 79, Jure 69, Luka 6 1 i Marin 6 1 . Najčešća su ova ženska imena: (svetačka) Ana!Anka/Anica 5 3 1 , Anđelka 102, Iva!Ivka!Ivanica 258, Jelena/Jele 1 08, Katarina/Kate 1 52, Luce 1 7 1 , Marija!Mare 1028, Stošija 146 išimica 254, te od narodnih imena: Cvita 93, Danica 96 i Nedilj­ ka 120 . Imena Matija 141 i Šimica 254 nose muške i ženske osobe. Među rijetkima su narodna imena: Božena 61, Branka 34, Gordana 45, Jagoda 3 1 , Milka 43, Nada 28, Vesna 28 itd. Ta i takva manje obična imena uglavnom su novijega postanja, pratimo ih od 60-ih godina prošloga stoljeća: Nina, Snježana, Zvjezdana, Damira, Tatjana, Sanja, Žana, Emanuela. Za njima u manjem broju nositelja su muška na­ rodna i druga imena: Roman l, Domagoj 1 1, Denis 22, Hrvoje 14 i dr. Zanimljivo je da su na učestalost imena utjecala imena seoskih patrona, Svetog Ivana i Svetog Roka (v. Rokeše) te imena zadarskih svetaca: Marije, Stošije/Stoše i Šimuna. Nema imena Donat 1 , a rijetko je ime Krševan 42 ili Krešo 17 puta. Najfrekventnija su bibinjska prezimena: Bralić (328), Bugarija (556), Delija (232), Frleta (325), Fuzul (382), Iglić (225), Karaban (51 1), Kero (476), Kinda (210), Lenkić (274), Lisica ( 1 0 1 8), Lonić (359), Lukić (337), Mikulić (2 14), Režan (522), Sekula (354), Sikirić ( 1 068), Sorić (479), Šimunić (912), Šindija (567) i Vujica (255). Od bibinjskih prezimena manji je broj onih patronimskoga postanja na -ov/-ev i -in (Mirkov, Lukin) i na -ić (-ović/-evic'): Banić, Bralić, Levačić, Lonić, Lukić, Mar­ gitić, Mikulić, Petković, Sikirić, Sorić, Šimunić, a samo djelomično sa sufiksom -ica: Vujica i s augmentativnim sufiksom -ina: Vučina, Torbarina. U bibinjskim prezi­ menima (i nastavcima) karakterističan je nastavak -ija: Bugar(ija) (usporedi: Bu­ garin tor), Šind(ija) (usporedi: stariji oblik toga prezimena Šindin). Takve su tvor­ be u prezimenu Rakija (: bak "vol': usp. don Šime Bakija) i nadimak Pelagi (-ija: Pelađija). S obzirom na porijeklo strana su prezimena: Badrak (?), Banić (: banda), Delija (: delija "junak"), Fuzul (: fuz "zemunica"), Frleta (: prleta "pule"), Karaban (: kara "crn"), Kinda (: talijanski quinta), Šindija (: sind "svet"), Sekula (: rumunjski Siicu­ iu) i ona manje frekventna: a) talijanska: Dominis, Delavia, Karuz, Benvenuti, od­ nosno albanska: Nikpalj (Nikola + Paul) i Mazija (alb. mazi "čelik"). 484

Miscellanea nomina et cognomina

Hrvatskoga su porijekla: a) od osobnog imena: Čipan ( Stjepan), Lenkić (: Aleksandar), Lukić/Lukin (: Luka), Margitić, Mikulić, Mirkov, Petković, Šimunić, Vujica... , b) od nadimka: Bralić (: brale "bratić"), Iglić (: igla "šiba"), Levačić ( = lje­ vak), Lisica, Sorić (: sor(d)ić "gluhak"), c) po zanimanju: Bugarija ("pastir"), po mjestu porijekla: Režan (iz sela Režana u zaleđu Bibinja). Nadimci Bibinjaca vrlo su bogati i pojavljuju se samostalno, uz osobno ime, a službeno i uz prezime. Najčešće su ove skupine: a) po osobnom imenu: Boče, Bo­ ko, Boškac, Dikula, Deko, Đuka, Gujo, fadriša, Jojina (: Josip ) , fole, Lola, Mačo, Ma­ raško, Marketo, Matura, Micka, Oršina (: orso "medvjed"), Rokina, Rokeša, Šimuš­ ko, Šoša, Trojo, Tuta, Višo ... ; b) po tjelesnim biljezima: Cotić, Cole, Crni, Crnošija, =

Čovo, Čupa, Gobo, Krive, Muta, Rica, Šari, Škrbota, Špaleta, Šuta, Ušara, Zupčić,

među ovima je nekoliko nadimaka koji svjedoče o ikavskom govoru Bibinjaca: Bi­ lač, Bilan, Biloglav, Čipan, Stipe, Nimac i dr.; c) rodbinski nazivi u nadimcima: Ba­ čuka, Brale, Čiko, Seka; d) preneseni nadimci: Brgelinka (: Brgela), Čibrinka (: Či­ bran < Ciprijan), Lačinka (: Laca), Mašinka ( : Mašo) , Pajinka ( : palja), Šarinka (: Šare), Ušarinka (: Ušara); e) nadimci motivirani kakvim predmetima: Bačvica, Bu­ banj, Morožin (po imenu broda), Škojka, Torbarina; f) nadimci po obnašanju ka­ kve službe: Čauš, Ban (Podban), Doktor, Kunsul, Lugarić, Ribar, Stari Lugar, Stu­

parić, Španić, Telento, Veber. Manje su skupine nadimaka motivirane pojavama koje izražavaju narav nosi­ telja: Bura, Fijaka, Trija... , ili kakvu pojavu: Prce, Puf .. Bibinjska imena, prezimena i nadimci doista su rudnik jezičnih, etnografskih, socijalnih i drugih istraživanja. Ova knjiga vrvi mnogim životnim detaljima: humorističkom anegdotikom, autentičnim jezičnim izrazima, mnogim povijesnim zbivanjima koji su utkani u onu pravu, životnu bibinjsku povijest. Ova je knjiga pisana toplo s nostalgijom na prohujale događaje i ljude u novijoj bibinjskoj povijesti. Imao sam prilike čitati, uređivati, recenzirati, voditi ovakve i slične projekte, ali rijetko me koja knjiga ponijela izvornošću življenja, onako kako je to doista pisao sam puk na sidama: onoj na Badraka kantunu ili onoj kod Frletinih. Autor je doista s velikom pomnjom istražio genealoška stabla, oslikao slijed rasta i gašenja poje­ dinih obitelji i plemena, ali i sav život koji je bujao u ovom naselju: u društvenom, vjerskom, obiteljskom životu i u sudbinama pojedinaca. Ova autentična povijest uzoran je bibinjski mjestopis, koji sam, kao rukopis, nekoliko mjeseci povremeno s užitkom čitao, radeći sa svoje strane na njegovoj građi.

485

Makarska demografija od XV. do XIX. stoljeća Dr. Miroslav Ujdurović, Naselja i popisi stanovništva Makarskog primorja

Ova je knjiga temeljena na podatcima popisa pučanstva i u temeljima je de­ mografskoga istraživanja Makarskoga primorja od XV. do XIX. stoljeća. Kroz to se razdoblje makarski kraj na razmeđi turskih i mletačkih vojevanja raseljavao i doseljavao, gradio i razgrađivao svoja naselja i svoje utvrde, sklanjao se na susjed­ ne otoke, u Istru, u Italiju i preko velikih mora, u traženju spasa od turskog zulu­ ma što je stizao s one strane Biokova. Nekima je od njih ovo primorje postalo no­ vo obitavalište, a nekima tek usputna postaja u spašavanju golih života u potrazi za novim staništima. Dva velika rata, Kandijski ( 1 645- 1669) i Morejski ( 1 684-1699), ostavljali su pustoš, izmjenjivali u ovom kraju gospodare, harače i robljenja, a puk je svojim jezikom, svojim imenima, prezimenima i priimcima (kad prezimena još nije bilo) svjedočio o svojoj povijesti. Usud tih ljudi u povijesti od četiri stoljeća obradio je dr. M. Ujdurović u ovoj knjizi temeljito; u prvom redu imenima i prezi­ menima tih ljudi, ali isto tako jezikom brojeva i tabela koji svjedoče tu demograf­ sku sliku u dinamičnim mijenama četiriju stoljeća. Makarsko je primorje i prije imalo svojih povjesničara. Bili su to ljetopisci i kroničari P. Šilobadić, N. Goljak, P. Antunović, B. Ribarević, A. Ivićević... , po­ vjesnici A. Lulić, P. Kadčić, P. Kaer, J. Ravlić i drugi. Crkvenu je povijest obrađi­ vao fra K. Jurišić, jezičnu D. Brozović i drugi, onomastičku K. Jurišić i drugi, na­ rodnu je opjevao fra Andrija Kačić Miošić ( 1 704- 1 760). Ni zemljopisne međe Makarskog primorja nisu uvijek bile iste, stabilne. Pru­ žale su se uglavnom gorskom kosom Biokova: od Dubaca do Neretve sa sjevera, od Brela do Baćine i Ploča uz primorje. Kontrasti primorske pitomosti i morlačke oporosti, blagih pristanaka i ustrmljenih klisura, mandolina i gusala, galeba i ja­ streba oblikovali su kraj i ljude u kotlu ratnih previranja, doseoba i raseoba sa svih strana i na sve strane. Ovo se primorje spominje u djelu Upravljanje državom bizantskog cara Kon­ stantina Porfirogeneta sredinom IX. stoljeća, kada se u toj sklaviniji, po njemu 486

Miscellanea nomina et cognomina

još neevangeliziranoj zemlji Poganiji, nalaze naselja (i utvrde) Berulia (? Vrulja), Makar, Ostrog i Labineca (Lapčane, današnji Gradac). Jezična zasvjedočenost u imenima dopušta nam da u prethrvatsko razdoblje svrstamo još Bast (Biston) te zaselak Stan (Stagnum). Ostala su naselja mlađa. Godine 1434. spominju se na­ selja: Draglane (: Draga), Zahojane (: Zahodi, s promjenom dj>j, što je osobina starijega stadija jezika), Hrašćane - sva sa starim sufiksom - ane, koji dolazi na imena naselja i takvi se ojkonimi protežu prostorom najdrevnijega hrvatskog naseljavanja; te naselja sa starim sufiksom -ja: Živogošće, rodovskim toponimi­ ma: Tučepi, te toponimi sa starim topografskim imenicama: Ostrog (: Zaostrog), Vrhdol, Zahodi, Drvenik, Plana, Po(d)ca (od kojega su lika današnji toponimi Poca, n. pl., i Podaca, f sg.) itd. Ova toponimija nosi stara obilježja i pokazuje davnašnju hrvatsku prisutnost u "zemlji Morjana: gdje su Hrvati bili rano organizirani s državničkim atributima kao što su teritorij i more (nad kojima vladaju), narod (prepoznatljiv u etničkom smislu) i vladar (dux/rex, kojemu se pokoravaju). Veći broj naselja spominje se tek kasnije. Godine 1 5 7 1 . mletački dužd A. Mocenigo primio je poslanstvo 30-ak sela ši­ rega Makarskoga primorja. Ti su poslanici predstavljali naselja: Rogozniza (Ro­ goznica), Cucichie (Kučići), Svinischie (Svinišće), Slime, Breglie piccolo e grande (Velika i Mala Brela), Bast, Velicobardo (Veliko Brdo), Macar (Makar), Cotisina (Kotišina), Tucepi (Tučepi), Podgora, Drasniza (Drašnice), Igrani (Igrane), Zivo­ goschie (Živogošće), Dervenik (Drvenik), Zaostrog, Brista (Brist), Carnochia (?), Lapcagn (Lapčane), Bachina (Baćina), Grasniza (?, Grašnica) i Nove kuchie (No­ ve Kuće). Ovo su dragocjena vrela za uvid u ojkonimiju Makarskoga primorja u XVI. stoljeću. Autoru ove vrijedne knjige na prvom je mjestu ipak demografska istraživanje. Ono je ovdje gdje su se isprepleli interesi hrvatski i bosanski, mletački i turski, dub­ rovački i lokalnih moćnika - vrlo zanimljivo i vrlo kompleksna, uvijek u plimi i oseki povijesnih zbivanja koja se odražavaju na pučanstvo pustošeno s turskoga kopna i s mletačkoga mora. Turci su radi zadovoljavanja svojih potreba popisali domove po džematima 1475/77. kao što su bili džemat Dadoja (Dodoja) vojvode, džemat S. Markovića i M. Vukosalića te džemati Ivana Kačića i M. Sladića. Mlečani su pak vršili popise pučanstva zbog novačenja. Prezimena tada još nije bilo, već je uz osobno ime do­ lazilo rodovsko, patronimno ime: Bogavčići, Radivojevići, Jurjevići, Vlatkovići... Džemat spomenutoga Ivana Kačića činila su sela: Makar, Kotišina i Tučepi. Imena zaselaka katunskoga tipa svršavala su na -ići: Zvirići, Grpčanići, Kučići... i ona su mlađa te na - 'ani: Humčani, Lapčan(i), Hraštani... Označavali su tom imenskom strukturom naselja i značila su "stanovnike koji su se naselili tamo gdje su izvori" (Zvirići), grbe/grpci (Grpčanići), kukovi (Kučići), humi (Humčani), labe "hridi" (Lapčane) i hrasti (Hrastani)". Stanovnici se popisuju tzv. analitičkim patronimi­ ma: Radan sin Bogute, Radilj sin Radivoja, iako je ondje već davno bio uspostavljen 487

Hrvatska prezimena

imenski obrazac od osobnog imena i pravog patronima. Tako su npr. godine 1336. sinovi kneza Bogavca bili prozvani Bogavčići, sinovi Jurja Radivojevića prozvani su po ocu Jurju - furjevići, sinovi Vlatka Jurjevića zvali su se Vlatkovići... I ta izrav­ na veza roditelji - djeca iskazivana patronimom trajala je sve do uvođenja matica krajem XVI. stoljeća i kasnije u XVII. stoljeću. Po turskom popisu domova s početka XVII. stoljeća izlazi da je u Makarskom primorju bilo 468 domova, a po iskazu biskupa Bartola Kačića Živkovića - 430. Veća preciznost i poklapanje brojeva nije se mogla u to doba ni očekivati. U svakoj kući, navodi autor M. Ujdurović, živjele su u prosjeku 23 osobe. Poslije Kandijskoga rata Venecija je na svoj otočki teritorij zbrinula mno­ ge prebjeglice iz Makarskog primorja koji su osnovali i napučili naselja: Sumar­ tin na Braču, Sućuraj na Hvaru i Račišće na Korčuli. Na njihova napuštena se­ lišta doseljavali su se Hercegovci i kao hajduci pružali otpor turskim zulumima. Doista stanovništvo Makarskoga primorja stoljećima se doseljavalo, raseljavalo i presloj avalo. Sva ta zbivanja iskazuju se u ovoj knjizi prezimenima, brojkama i imenima na­ selja u koja su prebjeglice dolazile i naseljavale se. Pošto je Morejskim ratom ( 1 684-1 699) Mletačka Republika dobila Makarsko primorje, obavljen je 1695. popis pučanstva iz kojega se razabiru: osobna imena i prezimena rodočelnika obitelji (i roda) s podatcima za ostale članove takvih za­ družnih zajednica po starosnim i spolnim pokazateljima. U tom popisu autor ove knjige uočava nekoliko vrlo bitnih značajki kao pri­ mjerice da obitelji još nemaju svoja sigurna i stalna prebivališta, jer su rijetka sela s pet i više obitelji istoga prezimena; uočava često navođenje udovica kao posljedi­ ce minulih ratova. Vrlo je znakovito da su u mnogim mjestima popisnice ispisane bosanicom, hrvatskom ortografijom kao što je to bilo u Baćini, Lapčanu, Podaci, Drveniku, Živogošću, Igranima, Tučepima i Makarskoj, dok su u Bastu, Kotišini, Podgori i Zaostrogu pisane talijanskim jezikom, što svjedoči o prevlasti hrvatsko­ ga jezika i pisma u javnoj, službenoj uporabi. Zanimljivo je navesti da je po brojnosti stanovnika najveće maselje Podgora (417), pa onda Tučepi (205), Makarska ( 17 1), Kotišin 1 36), Zaostrog (101), dok ostala imaju manje od stotine stanovnika: Drašnice (97), Bast (85), Baćina (83), Lapčan (81), V. Brdo (76), Podaca (76), Makar (67), Živogošće (65), Drvenik (54), Brist (41). Obitelji su imale u prosjeku 5,28 članova. Za onomastiku je zanimljivo uočiti kako se u prvim spomenicima iz XII. stolje­ ća navode isključivo narodna imena: Vlčin, Tvrdac, Vlkonja, Sebenja, Dragan, De­ sislav, Radoš, Grbonja, Odola, Preden, Držimir, Didomir, Gradiša (Kačići u ugovo­ ru s Dubrovnikom iz 1 190), a u popisu iz 1695. pretežu kršćanska imena, i to po učestalosti zapisa: Ivan (Zuanne) (46), Jure (Zorzi) (29), Nikola (27), Stjepan (24), Mate (23), Marko ( 1 9), Pavao ( 15), Grgo ( 1 1), te Petar, Andrija, Frane, Martin. Od narodnih se, uz (prez)ime Mirko, navode Radoš, Vidoš, dakle imena tvorena su­ fiksom -oš, koji je formant karakterističan u vlaškim osobnim imenima. 488

Miscellanea nomina et cognomina

Zanimljiv je također kao toponomastički podatak da se u ovo doba spominje mnogo naselja s rodovskim imenima u množinskim likovima, odnosno patronim­ na imena naselja sa sufiksima -ići i -ci: u Bastu: Jozipovići, Matijaševići, Radojko­ vići, Topići; u V. Brdu: Gojaci, Matići, Nemčići - Vrbani, Prodani, Rašmovići, Turi­ ći, Vladići; u Makru: Andrijaševići, Puharići, Pirci, Zarnići; u Kotišini: Kovačići; u Tučepima: Čovići, Mravičići, Ševelji i Šimići; u Podgori: Borići, Deani, Kurtići. . . ; u Igranima: Čuvala, Miošići, Radelji, Tribići; u Zaostrogu: Banovići, Despoti; u Bris­ tu: Aleksići itd. Ova naseobinska imena upravo s takvom imenskom strukturom nastaju pri naglim naseobinskim naletima. Naselja su obično zaselačkoga (katun­ skoga) tipa sa zadružnom organizacijom i znače "ljude koji su u rodbinskoj vezi s rodočelnikom čije se ime ili nadimak nalazi u osnovi naseobinskog imena, ili su u kakvom drugom odnosu s njim ili njegovim rodom': Takva imena iz toga vremena pratimo putem selidbenih pravaca duž Dinarskoga gorja, uključujući i one slovin­ sko-vlaške naseobine na Krku i po jugozapadnoj Istri. Tako se onomastički podatci koje je dr. M. Ujdurović prezentirao u svojem demografskom opisu Makarskoga primorja od XV. do XIX. stoljeća iskazuju kao važni pokazatelji demografskih previranja u tim turbulentnim stoljećima. U ovom popisu iz 1695. godine za mjesta gdje je popis izveden na talijanskom jeziku s talijaniziranim imenima i prezimenima trebalo je u talijanskoj grafiji i u imenskim prilagodbama prepoznati izvorne hrvatske likove, što je autor izvrsno riješio, a tamo gdje se to nije moglo sa sigurnošću, navedena su rješenja u zagrada­ ma ili je ostao talijanski oblik imenskoga zapisa. U popisu pučanstva iz 1 702. godine, koji nas uvodi u demografsku sliku XVIII. stoljeća, iščitavaju se mnogi podatci o stanovnicima po naseljima, od kojih se broj­ nošću izdvajaju Tučepi (289), Podgora (428), navode se brojčano "homini d' arme", koji se tada u hrvatski jezik prevode kao puškari, žene mužate/žene velike (donne), ditići (putti), divičice (putte) itd. Ukupno je Makarska primorje imalo 2408 sta­ novnika, a već desetak godina kasnije ( 1 7 1 3/14) bilo ih je 2540. U tom stoljeću žup­ nici uredno vode "stanje duša" po župama i unose točne evidencije o prvopričesni­ cima, krizmanicima . . . , što su podatci važni izvan demografskoga zanimanja. U posljednjim godinama postojanja Mletačke Republike izvršen je anagrafski popis pučanstva ( 1 796), iz kojega je bilo moguće odčitati broj obitelji, vjersku pri­ padnost, broj domova, zemljišne površine, broj stoke, mlinove i vrste brodova, či­ me se sklada gospodarski mozaik Makarskoga primorja toga doba. Zanimljivi su podatci o socijalnoj strukturi pučanstva, o plemićima po pojedinim selima (Ma­ karska, Drvenik, Gradac), o građanskim obiteljima (famiglie cittadine) itd. O stanovništvu s početka XIX. stoljeća svjedoči popis pučanstva nastao za au­ strijske vladavine Dalmacijom ( 1 797- 1805). Popis je bio dobro smišljen. U njemu nalazimo osobno ime u genitivu i prezime glavara doma uz ime njegova oca, pa možemo i generacijski slijediti razvitak i mijene osobnoimenskoga repertoara. Uz imena ostalih ukućana navodio se oblik srodstva, za udatu ženu i prezime obite­ lji iz koje je došla, a sluge i sluškinje iskazivale su se kao članovi obitelji. Popisnice 489

Hrvatska prezimena

su pisane latinskim jezikom, osim u Brelima, pa je breljanski popis dragocjen zbog hipokoristika koji se javljaju: Grgo i Gargo za Grgura, Mijo i Miše za Mihovila itd. Neki su hipokoristici sačuvani u osnovama prezimena koja su navedena u ovoj knjizi od prvog popisa iz 1665. do ovoga iz 1 802, te pružaju dobru osnovu za an­ troponomastičke studije. Autor je pokazao kako se stoljećima struktura stanovništva mijenjala, premda se prosječna veličina obitelji nije bitno razlikovala: godine 1695. ona je imala 5,28 članova, a 1802. imala je 5,24 člana. Nakon Tridentskoga koncila kad se uvode matice i na krštenju nadijevaju goto­ vo uvijek kršćanska imena, u Makarskom primorju najučestalija su a) muška: Aleksandar, Benedikt, Božo, Ciprijan, Cvitan, Dmitar, Dominko, Du­

je, Florijan, Jacint, Jeronim, Karlo, Klement, Kristofor, Križan, Kuzma, Marijan, Onofrije, Paško, Radoš, Salvator, Tadija, Vicenco, Vito . . . b) ženska: Andrijana, Angela, Barbara, Dorotea, Đurđica, Elizabeta, Floria, Jake, Jeronima, Lucija, Marija, Petronila, Rosa, Šima, Uršula„. Ova knjiga vrvi podatcima koji se mogu iskoristiti za nekoliko znanstvenih disciplina. Autor je rezultate svojih istraživanja prikazao tabelarno, što je moguće učiniti onda kad je demografska slika jasna i dorečena. Ti podatci iz tabela u po­ redbenom sučeljavanju s podatcima popisa po pojedinim stoljećima daju vrlo di­ namičnu sliku demografskih kretanja u Makarskom primorju od dolazaka do od­ lazaka Turaka i pada Mletačke Republike, koji su međusobnim sukobljavanjima remetili naravan demografski rast hrvatskoga pučanstva u Podbiokovlju i priro­ dan razvitak naselja. Stoga knjiga Naselja i popisi stanovništva Makarskoga primorja od 1 5. do 1 9. stoljeća dr. M. Ujdurovića predstavlja vrijedno znanstveno djelo i ima višestruko značenje. - Povijest naselja. Utvrđivanje naselja, njihov rast, gašenje i obnavljanje s obzi­ rom na povijesne prilike u kojima podbiokovsko pučanstvo pokazuje značajne oscilacije. Pokazuje se da mnoge obitelji u XVII. stoljeću nemaju sigurnih pre­ bivališta i da u mnogo naselja, čak i u onima koja su nazivana patromima, ne­ ma više od pet obitelji s istim prezimenima. U amplitudama rasta i strukture stanovništva zrcali se povijest ovoga kraja. Ova je knjiga važan iskorak k povi­ jesnoj i narodnosnoj sintezi Makarskoga primorja. Konfesionalni i narodnosni značaj. Unatoč tome što se u popisima javljaju kat­ kad ''anime Greche e anime Erbee", bilo je vjerojatno i islamiranog pučanstva, ali te su narodnosti bile zanemarljive. Vrlo je vjerojatno da je pučanstvo koje se doselja­ valo iz hercegovačke unutrašnjosti bilo znatnije i već pohrvaćeno vlaško pučan­ stvo iz mnogobrojnih katuna. Njihovo prepoznavanje omogućuju vlaški elemen­ ti u osobnim imenima i priimcima te petreficirane osnove hrvatskih narodnih imena i imenske tvorbe koje su dominantne u vlaškoj antroponimiji. Odande su kretale migracije na otoke, u Italiju i u Istru, a veze s tom populacijom nisu istražene. Podatci u ovoj knjizi pokazuju put takvih narodnosnih istraživanja. 490

Miscel/anea nomina et cognomina

- Dijalekatna važnost antroponima. Imena i prezimena nastaju u zavičajnom idiomu. U njima su dijalekatne osobine mjesnih govora petrificirane. Čuvaju izvornu jezičnu sliku te populacije koja je iseljavala, a ona koja se useljavala ima­ la je drukčije jezične značajke. Nije nevažno napomenuti uporabu bosanice koja se kao pismo javne uporabe, uz latinicu, rabila do sredine XIX. stoljeća. Popisi su bili pisani latinskim i talijanskim jezikom i latinicom, ali i hrvatskim jezikom i bosanicom kojim se jezikom čuvala nacionalna samobitnost toga kraja. - Onomastička sastavnica. Imena i prezimena su povijesni, narodnosni i jezič­ ni spomenici. U ovom se vremenu očituju kao pravi "laboratorij" nastajanja, iščezavanja, preslojavanja osobnih imena i prezimena (narodnih, kršćanskih, vlaških i drugih). Ona su poslužila za tvorbu patronimnih imena naselja. Ime­ na makarskih naselja pokazuju jezičnu slojevitost, od onih predrimskih Makar (Mucurum), Bast (Biston), Lapčan (: labe "litice"), sve do onih starohrvatskih na -(j)ane: Igrane, Dragane, Hraštane, Lapčan(e), kasnijih patronimskih na -ići (tek u XVII. stoljeću), rodovskih (Pirci Despoti, Čuvala), starih posvojnih (Ži­ vogošće), vlaških (Baćina) do karakterističnih imena naselja zaselačkoga tipa, koja su postanjem najmlađa i nose obilježja plemensko-zadružne organizaci­ je. Proučavanja pojedinih imena pokazala bi izmijenjenost nekadašnjih znače­ nja. Tako toponimi Plana, Zaplanje (od osnove koja je u imenici planina) zna­ če "pasište", a današnje značenje "planina'' označavala je imenica gora, odatle ime naselju Podgora (koja je pod planinom Biokovom). Stari topografski ter­ min pod glasi u deminutivnom obliku po(d)ce, množinska je forma po(d)ca od koje je genitivni lik podaca (kao blaca - blataca). Kako se ime češće rabi u ge­ nitivnom liku, došljaci su čuli ime naselja Podaca u genitivu množine, ali ga ni­ su prepoznali pa su ga rabili u tom liku kao nominativ, od čega danas Podaca - Podace, toponim ženskoga roda u jednini. Takve analize pokazuju nenaravan slijed simbioze, biološke i jezične, starinaca i došljaka u tim useljavano-raselja­ vanim vremenima podbiokovske demografske povijesti. - Socijalni aspekt. U popisima pučanstva navodi se često velik broj udovica, ve­ lik broj puškara kao posljedak ratnih prilika. Pojava staleža, plemića po selima, te građanskog staleža upozorava i na raslojavanje stanovništva. Bude li tkogod dublje proučavao ove onomastičke spomenike, otkrit će zacijelo pravu i nepa­ tvorenu povijest toga "maloga'' puka koji uživa simpatije autora ove knjige i ko­ ji upravo ovom knjigom podiže tom puku trajan spomenik. - Gospodarstveni pokazatelji. U popisima se često spominju zanimanja popi­ sanih. Dobivamo na taj način važna saznanja o obrtima, o zemljištima i obradi tla, o broju stoke, o vrstama mlinova i brodova u kraju poznatom po gusarenju i pomorstvu od najdrevnije hrvatske povijesti na tom tlu. Ovdje se pisala objektivna povijest u osobnim imenima i prezimenima, u imeni­ ma naselja i njihovu razvitku i imenskim prilagodbama, u selidbenim pokazateljima, u haranjima Turaka i mukama galeota, o narodnoj povijesti koju je u ''Razgovoru" opjevao Andrija Kačić Miošić i koja je kulisa pozornice ovih demografskih zbivanja.

491

Bilići Đure Bilića

Prezimena nas krvnim odnosom vezuju uz porodicu. Jezikom nas vežu i uz narod kojemu pripadamo i kojemu su pripadali naši predci. Pomažu nam istražiti putove i sudbinu predaka i potiču nas da ih (pretke) bolje upoznamo. Knjiga o kojoj pišem ima plemenitu namjeru istražiti sudbinu i zamršene pu­ tove obitelji čije je današnje prezime BILIĆ. Đuro Bilić uložio je u svoju knjigu 15 godina ustrajnoga rada, prevalio tisuće ki­ lometara puta i bespuća, proveo stotine anketa, vodio bezbroj razgovora, intervjua, notirao mnogo anegdota i zapisa svih vrsta. Obilazio je arhive, župne urede, samo­ stane, listao matice, protokole, pregledavao diplomatičku građu, crpao iz novina, skupljao predaje, bilježio legende, zapisivao narodne pjesme, fotografirao ljude i nji­ hova obitavališta, slijedio tragove Bilića posvuda pa i u hrvatskom iseljeništvu. Žr­ tvovao je mnogo vremena, sredstava i zdravlja. Obraćao se stručnjacima, znalcima, nositeljima toga prezimena, ne bi li kroz zamršeni labirint hrvatskih migracija od XVI. do XVIII. stoljeća (i kasnije) ušao u trag tim mnogobrojnim Bilićima, sudioni­ cima nacionalne povijesti, prepoznajući ih kao pojedince, pripadnike rodova, i na različite načine povezane skupine koje odlikuje i vezuje zajedničko prezime BILIĆ. Ove su knjige vrata u rodoslovlje svakom Biliću. Njima se on može obavijestiti o svojim predcima za kojima može uspješno dalje tragati po svojim rodoslovnim stablima, tražeći vlastite odvjetke. Ove su knjige kažiput svima drugima koji istra­ žuju vlastite korijene - kako ući (a ne zalutati) u svoje porodične povijesne labirin­ te, ne samo radi spoznaje vlastite prošlosti nego i radi čuvanja te predaje za budući naraštaj da mu ne usahnu korijeni. Priimak, a onda i prezime B1uć rano je potvrđeno na mnogim stranama i jed­ no je od najčešćih hrvatskih prezimena. Ono dijalekatnim ikavskim likom svjedoči o hrvatskoj jezičnoj pripadnosti. Mnogi muslimanski nositelji toga prezimena re­ zultat su islamizacije hrvatskoga življa osobito u Bosni i Hercegovini, a rijetki pra­ voslavni Bilići upućuju na povijesne razloge mijenjanja vjere, a zadržavanja prezi­ mena. Katkad su iseljenički Bilići postajali u Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu White, u Južnoj Americi nazivali su se Bianco. Tamo su se iseljavali. 492

Miscellanea nomina et cognomina

Porodice, rodovi i na druge načine povezane skupine prezimenom Bilić doku­ mentiraju etimološkim nastankom društvene prilike u kojima je to prezime nasta­ la. Ono svjedoči o biološkim i srodničkim vezama pojedinih skupina rasutih povi­ ješću po različitim stranama. Pripadnici toga prezimenskog lika dokazuju svojim jezičnim likom svoju narodnosnu pripadnost. Svi su ti pokazatelji sadržani u ovim Bilićevim knjigama. Rasutost prezimena Bilić Dinarskim gorjem od istoka prema zapadu pokazu­ je kako su uz hrvatske nositelje toga prezimena bile mnoge pohrvaćene skupine tzv. hrvatskih Vlaha, bunjevačko-vlaškoga življa koji je vrlo aktivno sudjelovao u mnogobrojnim migracijama prema sjeveru (Slavonija), jugu (Primorje) i zapadu (Lika i Istra), te su s prvim hrvatskim povijesnim migracijama selili put Gradišća i južne Italije gdje se do danas nahode. Prelazili su s teritorija pod Turcima na te­ ritorije pod Mletcima i pod Austro-Ugarskom, i obrnuto, već kako su diktirale (ne)prilike u kojima su se nalazili. Upravo preko ovoga prezimena, koje je bilo posvuda prošireno, pokazuje se zorno sav splet hrvatskoga migracijskog mozaika. Ovim proučavanjem raseoba Bilića postale su nam jasnije šarolikosti dijalekat­ noga pejzaža hrvatskoga i bosanskohercegovačkog prostora. Naime, uočeno je već kako su skupna migracijska kretanja kudikamo manje išarala naseobinsku sliku hrvatskoga i bosanskog prostora od nebrojenih indivi­ dualnih, obiteljskih, plemenskih seoba koje su izbjegle oku povijesti i koje su bile najbrojnije i do danas ostale neproučene, pa i nepoznate. Na primjerima seobe ro­ dova i obitelji Bilića uočava se zorno kompleksnost tih povijesnih zbivanja. S toga gledišta ova knjiga ima golemo značenje. Đuro Bilić pristupio je istraživanju svojih Bilića zanesenjački. On je amater ko­ ji je svladao znanstvenu akribiju, proučavatelj koji poštuje argument i oslanja se na podatak. Svladao je golemu literaturu, skupljao relevantne predaje, istražio putove seoba i raseoba, nekadašnja i današnja prebivališta, izradio je mnoge genealoške karte, donio zanimljiv slikovni materij al. Podigao dostojan spomenik Bilićima. Ta se zanesenjačka, amaterska angažira�ost osjeti katkad u subjektivnim inter­ pretacijama koje se očituju npr. u povezivanju, etimološkom i genealoškom, Bili­ ćeva roda s Bijelim Hrvatima iz njihove pradomovine, za što nema nikakve osno­ ve. Đuro Bilić sklon je mnoge toponime Bilane, Bilavci, Biloševa, Bilo, Bila, Bilino, Bilanci, Bilotina i sl. dovesti u vezu s nastankom prezimena Bilić, što se uglavnom ne da valjano objasniti. Nije u redu dovoditi razne imenske forme s osnovom bel­ kao što su: Bile, Biloje, Bili, Bilak!Blak, Bilonja, Bilišić, Biloš, Biljuš, Biloglav, Bilo­ brk, Bilas, Bilac, Biljevac, Bilajac itd. u izravnu vezu s prezimenom Bilić. Ti moji dragi amaterski rodoslovci znaju katkad biti tvrdoglavo ustrajni u svojim nevjero­ jatnim zamislima. No ja sam ih uvijek podržavao i uvijek pomagao u njihovu pre­ danom radu. Građa koju su spašavali dragocjena je. Nije bilo dobro prije Trident­ skoga koncila ( 1 545-1 563) govoriti o prezimenu Bilić, jer do tada, do uvođenja matica rođenih i vjenčanih, taj lik Bilić bio je i osobno ime, i priimak, i patronim. 493

Hrvatska prezimena

Prezimena Bilić do tada, čini se, nije bilo. Osobna imena Bilsoy (243, 245, 252) i Bilza (ibidem) zapisana 1080. godine u Sumpetarskom kartularu sigurno nisu tvo­ rena od korijena *bel'b, jer se jat le/ u to doba ( 1080) nije izgovarao kao [i]. Đuro Bilić mnogo se oslanja na narodne predaje, katkad ih uzima kao vjero­ dostojne, nekad mu narodna pjesma služi kao vjerodostojno povijesno vrelo itd. No takva izlaganja koja neće uvijek izdržati znanstvenu kritiku daju draž i svježi­ nu ovomu korisnom štivu. I upozoravaju na oprez. Đuro je Bilić nedvojbeno istražio najstarije postojbine Bilića. To su, po njemu: 1. Kneževina Poljica, 2. Šibenik, Skradin i okolica, 3. dolina Vrbasa, 4. Pounje, 5. Livanjski kraj i dr. Najvrjedniji je i najopsežniji dio knjige poglavlje NASELJA U KOJIMA ZIVE BILIĆI. To je svojevrstan katalog nositelja toga prezimena. Uza svako naselje daju se podatci, prvo zasvjedočenje prezimena Bilić, podatci odakle su došli, kuda su se selili, koliko ih je bilo u prošlosti i koliko ih je danas u dotičnom naselju. Obuhvaćeno je područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a značajnija su ova naselja i krajevi: Aržano, Dubrovnik, Imotski i okolica, Istra, Knin, Livno i okolica, Mostar, Orahovac, Pakovo Selo (Drniš), područje Poljica, područje Travnika (Po­ krajčići), Požega, Šibenik i Skradin s okolicom, Sinj, Studenci, Subotica itd. Drugi dio knjige (202 strane + 38 genealoških karata) prati Biliće u Bosanskoj Posavini, na obroncima Motajice, u selima oko samostana Plehana i drugdje. U uvodu ovoga sveska autor je vrlo podrobno prikazao zamršene putove migracija iz Bosne u Slavoniju i obrnuto. To je svojevrstan repetitorij mnogobrojnih skupnih i individualnih seoba hrvatskoga pučanstva u doba nadiranja i povlačenja osman­ lijske sile u tim područjima. Knjiga Đure Bilića o čestom, starom i posvuda zastupljenom prezimenu Bilić zainteresirat će etnografe zbog obilja građe koja je ovdje skupljena, izložena i ko­ mentirana. Knjiga će dobro doći svima koji se bave još nerazmršenim klupkom hrvatskih povijesnih migracija, jer na svim putovima odlazaka i povrataka nala­ zimo prezime Bilić kao predstavnika cjelokupnoga raseljavanog pučanstva, a po­ sebno nam ono objašnjava individualne i lokalne migracije. Ova je knjiga važna za dijalektologe jer prezime Bilić nosi važnu (novoštokavsku) ikavsku komponen­ tu i pomaže izraditi kompliciran dijalekatni mozaik hrvatskoga i bosanskoga pro­ stora prije seoba i za vrijeme seoba, jer su prezimena selilački spomenici. Knjiga o prezimenu Bilić zainteresirat će i onomastičare, pogotovu one koji se bave istraži­ vanjem i razmještajem prezimena kao jezičnog fenomena. No iznad svega ova je knjiga namijenjena stotinama nositelja prezimena Bilić. U njoj se nalaze pouzdani podatci koji će ih uputiti do vlastitih korijena. Knjiga doista zaslužuje pozornost. Valja cijeniti i rad, i stručnost, i ljubav ko­ ji su u nju utkani.

494

Pravna forma imena i jezična norma u prezimenima

U uzbudljivim raspravama o pisanju tzv. "dugoga jata'' nazire se nekoliko ra­ zličitih rješenja koja su već zastupljena u nekim gramatikama (priručnoj, velikoj Akademijinoj i drugima), u nekim pravopisima i u nekim raspravama, pa i u prak­ si. Raznolikost tih rješenja unosi smutnju među stručnjacima i pomutnju među građanstvom. Nije to dobro jer su proteklih desetljeća hrvatski jezikoslovci iska­ zali zadivljujuće jedinstvo i jednodušnost u obrani hrvatske jezične samoniklosti. Čini mi se da ovo nije vrijeme za krupne promjene u jeziku. Za neka radikalna rje­ šenja već je i kasno. Neupitno je, međutim, da refleks nekadašnjega dugog jata nije dvosložan. Pri­ mjerice riječi: svijet, vijek, cvijet .. imaju jedan, a ne dva sloga. Vladimir Nazor mučio se kako zapisati takav jat: .

"U tebi ja sam v'jek svoj proživio, Drevni i l'jepi jeziče Hrvata„:' Neslaganje se uvuklo među stručnjake kako "dugi jat" pisati. Bilo kakva izmje­ na unijet će pometnju s obzirom na tradicijski način bilježenja i u priređivanju do­ sadašnjih tekstova ("O l(i)jepa, o draga, o slatka slobodo„:'). Upozorio bih da eventualno izmijenjeni način pisanja riječi s dugim jatom ne bi smio zahvatiti vlastita imena: a) osobna imena: Cvijeta, Cvijeta, Lijepa, Stijepo i Stjepo, Vijeka i Vjeko (to su dva onomastička sadržaja), Nedjeljka... ; b) prezimena: Bijedić, Bijelić, Stijepčević, Slijepčević„.; c) zemljopisna imena: Osijek, Rijeka, Bijela, Bijelo Polje, Bijelo Brdo, Bijela Stijena (kad je već prije jednog stoljeća propušteno da nose izvorna dijalektalna imena), Priježba (na Lastovu), Prijeko (u Dubrovni­ ku) itd. Predočimo sebi koliko bi vremena, troškova, uzrujavanja proizvelo dvo­ glasničko pisanje: *Rieka, *Osiek, koji su gradovi u prošlosti imali drukčiju grafi­ ju, a jezikoslovci (hrvatski vukovci) nametnuli sadašnju, koja se nažalost ustalila i koja se neće mijenjati. Jedva mogu zamisliti kakva bi pomutnja bila da se Splićani nisu oduprli filolozima koji su im gradu nametali oblik *Splet. Govorili su: Što mi

znamo o tom jatu u imenima bez značenja? Neka onda i Šibenčani svoj Šibenik pi­ šu Šjebenik! 495

Hrvatska prezimena

Čovjek ima pravo na zadani oblik svojega imena i prezimena, pa i na naslije­ đeni lik zavičajnoga imena. Kako mu narediti da izmijeni svoje spise: krsni list, svjedodžbe, putovnice, diplome, ugovore, nadgrobne ploče svojih predaka na vla­ stitu grobu? Kad bi tkogod i mogao sve to narediti, takve bi izmjene bile admini­ strativno komplicirane i skupe. Naglasit ću još jednom: u svim europskim jezici­ ma, kad je o imenima riječ, pravna, ozakonjena forma imena nadređena je jezičnoj normi! To sam nekoliko puta isticao u ovoj knjizi.

496

Damnatio memoriae (uz neodgonetnuto prezime Hebrang)

Želio sam štogod napisati o izuzetno rijetkom prezimenu HEBRANG koje je no­ sio istaknuti državnik i hrvatski rodoljub ( 1 899-1 949). Načuo sam da su njego­ vi predci doselili iz Mađarske. Na tu vezu možda upućuje Andrijino školovanje u Pečuhu. Prešao je trnovit put komunista koji je u okrutnim prilikama s mnogim objedama isticao hrvatsko rodoljublje i hrvatsko državotvorno pravo. Premda je­ dan od najistaknutijih partijskih čelnika, bio je lažno obijeđen od vlastite partije i umoren u beogradskom zatvoru 1 949. Danas to prezime u Hrvatskoj nose jedi­ no njegovi sinovi i unuci. Među mađarskim prezimenima to (ili slično) prezime nisam našao. Nema ga ni u knjigama o njemačkim prezimenima. Nema toga pre­ zimena u mojoj ne suviše skromnoj biblioteci o prezimenima u drugih europskih naroda. Ne mogu mu prodrijeti ni u porijeklo ni u značenje. Vjerojatno je do nas došlo iskrivljene grafij e. U knjizi Leksik prezimena SR Hrvatske napisanoj po popisnicama pučanstva iz godine 1 948, kojoj sam, uz V. Putanca, bio urednikom, nema toga prezimena. Ili nitko iz te obitelji A. Hebranga nije 1 948. godine živio u Hrvatskoj, ili je već ta­ da započela damnatio memoriae "zatiranje prezimena u memoriji, izgon prezime­ na iz sjećanja''. Jedna od najtežih kazna u rimskom pravu bila je nomen memoriae damna­ tum "osuditi, iskorijeniti, zatrti nečije ime iz sjećanja': Najdjelotvornije je zatrti identitet jedinki i narodu ako mu zatreš jezik i dva najhitnija jezična biljega: ime i prezime. Hrvatska prezimena: ona u dijaspori i ona za talijanske okupacije u Istri, Cresu, Lošinju, Zadru, Lastovu imaju o tome svoje priče. Neka još nisu ni vratila, a mno­ ga nikad i neće vratiti svoj iskonski hrvatski lik.

Damnatio memoriae! Često sam kao gost profesor na Kolnskom sveučilištu držao po Njemačkoj (gdje je više od deset posto naših sunarodnjaka s obzirom na sve Hrvate u domo­ vini!) predavanja i o sudbinama hrvatskih prezimena. Na jednom predavanju u 497

Hrvatska prezimena

Frankfurtu zapitao me jedan slušalac: je li bilo slučajeva da je vlast u vas kome za­ branjivala nositi njegovo vlastito prezime. Snašao sam se i govorio o potalijanči­ vanju hrvatskih (i slovenskih) prezimena u Istri poslije 1 923. godine nakon Ra­ palskoga ugovora. Spominjao sam kako se RIBARIĆ morao pisati RIBARI, a njegov brat u drugom selu PESCATORE (== ribar), kako se SKOK prozvao ScHOCCHI, a nje­ govi rođaci SALTO (== "skok''), kako je Srećko Mihovilović dobio dekret u kojemu je pisalo da se od tada zove Fortunato Michielli itd. Moj slušalac nije bio zadovoljan odgovorom, pa je precizirao pitanje: je li tko od naših državnih vlasti zabranjivao kome u našoj bivšoj državi da nosi vlastito prezi­ me. Nisam znao odgovoriti. Tada nam je ispričao priču kako je to bilo zabranjeno djeci Andrije Hebranga, nakon njegova smaknuća. To mi je mnogo kasnije potvr­ dio njegov sin Branko, a slušao sam to i od sina Andrije. Bio sam zaprepašten.

Nomen memoriae damnatum!

498

"Izvidaj, povidaj, kogodi će slišat, štogodi će do tebe ostat'' Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra Dizionario dell' idioma croato-molisano di Montemitro

Ovaj rječnik svjedok je o ahasverskom duhu Hrvata koji luta svijetom. Najjuž­ nija stara hrvatska dijaspora. Otišli su iz Hrvatske u južnu Italiju, iz Italije po svi­ jetu. Govorili su s gorčinom: "Z one bane mora su došli naši didi, a sa jope po moru gredu naša dica po svitu". Hrvatska raseobinska tragedija koja traje već tisućljeće! Godine 926. spominje Ivan Đakon Slavene s istočnoga Jadrana koji su okupirali Si­ pont (Venientes Sclavi cum multitudine navium.). Medo Pusić krajem XIX. stoljeća u napuljskoj krojačnici čuo je neki njemu ra­ zumljiv govor koji je on nazvao slavo molisano. Bugarin Markušev (zabilježio je riječi: rab, teg, kut, dom, gredem . . . pa ga je nazvao bugarskim. Risto Kovačević ( 1 892) napisao je: Nasuprot miloga nam srpskogprimorja nalazi se Molise. Čuvaju

srpski jezik. Ponosom se kazuju Srbi. Obradovali se što im ja mogoh razdijeliti stoti­ njak slika slavnoga oca Vuka . . . Susret naših Moližana s napuljskom kraljicom godine 1497. zapisao j e Rug­ ger de Pazienza u epu Lo Balzino. Te su stihove mnogi bezuspješno čitali, me­ đu inima i B. Crocce, a onda su došli mn()go kasnije preko veleposlanstva akad. Miroslavu Pantiću u Beograd i on u tom "susretu napuljske kraljice sa srpskom narodnom pesmom" prepoznaje prvu srpsku bugaršticu, koju objavljuje, kao važ­ no otkriće, nekoliko puta. Zagrebački listovi divili su se tim Pantićevim tvrdnja­ ma i pisali "o zlatnoj igli pronađenoj u plastu sijena''. Bugarštice u Srbiji, među­ tim, nisu zabilježene. Ako je ovo prva, onda je ona Hektorovićeva o kraljeviću Marku i bratu Andrijašu druga. Ja sam tu našu prvu bugaršticu pažljivo proči­ tao i postavio akad. Miroslavu Pantiću nekoliko pitanja: 1. Otkud tim "Srbi­ ma" "iz severnih naših strana", doseljenicima u južnu Italiju, ikavski govor i nešto retardirani štokavski akcenat? 2. Otkud toliko čakavizama: tuj, preja; bi­ mo bite, skup čr: črv, črčak, črkle. . . , 3. Otkud dalamatizmi: pršut, puč, žmuja? 4. Kako to da u tom jeziku nema ni jednog turcizma, ako su ti Srbi došli sa sje­ vernih strana koje su već dugo bile pod Turcima. 5. Otkud su tamo leksemi 499

Hrvatska prezimena

crikva, malin, spuž, kresti? 6. Otkud osobna imena Jure, fureša, !veta, furac, Cvita . . . ljudi koji pjevaju stihove zapisane bugarštice? Ništa od toga! Ustrajalo se i dalje da to nisu Hrvati. O njima su pisali: Aranza, Smodlaka, Ba­ rač, Gelić, Rešetar, Badurina, Hraste, Vidov, Piccoli, Gestrin, Brozović, Mučljačić, ponešto i Šimunović. Medo Pucić nazvao ih je Slavi molisani, Rešetar, koji je o njima napisao najbo­ lju studiju, zove ih Serbo-croati. Mnogi talijanski lingvisti pišu o serbocroatima iz Dalmacije. Nedavno je prevedena Rešetarova rasprava s njemačkog na talijanski. Ostali su serbo-croati kao i lingua serbocroata. Zašto ovo govorim? Nekoliko mjeseci prije ovoga Rječnika govora Mundimitra izašao je rječnik drugog hrvatskog naselja - Kruča: Dizionario croato molisano di Acquaviva Col­ lecroce, a u podnaslovu Dizionario plurilingue della linqua slava della minoranza di provenienza dalmata di Acquaviva Collecroce. Navode autori kako se za taj jezik rabe "termini diversi: slavo, schiavone, italoslavo, slavo molisano, slavi degli Abruz­ zi, a oni su stvorili neologizam - slavisano (contratto da slavo molisano). Zahvalju­ jući našoj suradnici na tom rječniku Snježani Marčec, ipak u naslovu ovaj rječnik nosi atribut croato molisano. Nazivani svakako i pridodavani svakome, ti naši sunarodnjaci tek su u XX. sto­ ljeću poučeni otkud su došli. Znali su jedva da potječu 's one bane mora". Tek su u XX. st. postali svjesni svojega materinskog jezika. Pola stoljeća umjeli su samo "na našu govorit", "kikijarijat po naša''. Zaboravljeni stoljećima, prepušteni vremenu koje ih je gutalo ispunjavali su, koliko su mogli, zavjet svojega sunarodnjaka sve­ učilišnog profesora Nicoloa Nerija, gorljivog Garibaldijeva pristaše za ujedinjenje Italije: "Nem6te zgubit naš lipijezik''. Tek prije nekoliko desetljeća vidjeli su napisan svoj jezik u svojim povremenim novinama Našjezik (La nostra lingua), La nostra vita - Naš život, u tiskanim pjesničkim pokušajima. Evo sada pišu rječnike. Velik je to događaj za tu našu manjinu toga rastrojena jezika. Dirljiva je priča prof. Josipa Barača o njegovu dolasku početkom XX. stoljeća ondašnjim autom, koji je zaustavio na pijaceti u Kruču, a bosa se djeca sjatila uo­ kolo. Jedno se dijete okuražilo reći: "Čini ga svirit!" A Barač kaže: "Meni 'kruške' skočile na oči!" Mučna je povijest ovoga Rječnika. Davno je bilo kad je Agostina Piccoli, rođe­ na 1 962, iz Mundimitra došla na studij kroatistike u Zagreb i diplomirala s izvrs­ nim uspjehom 1 993. Voljela je mundimitarski materinski govor, zapisivala riječi već za školovanja. Njezin profesor, kod kojega je trebala izraditi diplomski rad dao joj je temu Rječnik govora Mundimitra. Došla je k meni, jer sam već imao svoj tro­ knjižni čakavski rječnik da je uputim. Požalila se i opsegom posla i problemima koje treba svladati, te je kraj svojega diplomskog rada vidjela vrlo daleko. Otišao sam kolegi i rekao mu da za rad koji ona mora obaviti nju treba tek školovati i za­ molio ga da izmijeni temu i da diplomski rad bude fonološki opis govora Mundi500

Miscellanea nomina et cognomina

mitra (da se najprije utvrde fonemi i odrede grafemi toga dijalekta). Diplomirala je uskoro i skupila ubrzo 5-6 tisuća riječi antroponima i toponima. U tim njezinim prvim koracima vidim, neskromno, i svoju zaslugu. Pomagala joj Snježana Mar­ čec, vršnjakinja. A onda su uslijedile tragedije. U svibnju 1 997. godine Agostina je poginula u prometnoj nesreći. Imala je 34 godine. Rad je nastavio njen suprug Antonio Sammartino. Pomagala mu je u leksikografskom i jezičnom smislu Snježana Marčec, koja se upravo tada i sama teško razboljela. Radila je u svojoj bolesti ustrajno, naporno i zdušno, kao za sebe. Doslovno između dviju kemoterapija. Snježanu smo pokopa­ li godinu dana zatim na Krasu, u njezinoj Dobrinšćini. Imala je 38 godina. U tim nesrećama velika je sreća bila za Rječnik što se spremno prihvatila posla prof. dr. Mira Menac Mihalić i taj jezični, leksikografski dio uspješno privela kraju. Njihov je udio upravo suautorski. ***

Veliku hrvatsku raseobu iz XV-XVI. stoljeća preživjela su sva tri naselja. U Štafiliću se govor ustrajno gasi. Dolaze sve više u egzogenim brakovima Talijan­ ke majke, a one ne tepaju nad zipkom davnašnju hrvatsku riječ. Dva druga nase­ lja dobila su svoje rječnike. Jezik hrvatski iz XV. stoljeća pohranjen je u koricama ovih rječnika kao u hladnjaku. Josip Smodlaka je početkom dvadesetog stoljeća bio uskliknuo: "Sve je ovo nestvarna. Čini mi se da su se probudili moji predci od pri­

je nekoliko vjekova i ja se našao među njima': Prof. Rohlfs otkrio je u garganskim dijalektima dva toponima Peschici i Lesina. Peskića je naš leksikograf Jakov Mikaija, kojemu se upravo navršila 400. obljet­ Iz nica rođenja i 350. obljetnica Rječnika. U naselju S. Nicalo degli Schiavoni u Va­ stu (gdje je Agostina Piccoli pohađala srednju školu) dominikanac Serafino Razzi u XVI. stoljeću bilježi šest vjerojatno najčešće spominjanih riječi: cruca, mesa, si­ ra, iaia, vina, vode (sve u genitivu, u kojemu se češće javljaju imenički oblici nego u nominativu). Iz tih naselja (Monfalto) oko Vasta drži se da potječe veliki papa Siksto V. Peretti(ć), osnivač ilirskog Zavoda svetog Jerolima s odredbom da njego­ vi članovi mogu biti svećenici hrvatskoga porijekla koji znaju "ilirski" i potječu iz "ilirske" (hrvatske) zemlje. Minulo sam ljeto posjetio Mirkove dvore na Baćinskim jezerima u Gornjem (makarskom) primorju. Pričali su mi o kićenju drva prvoga maja, običaju koji je do danas zadržan u Molisama: festa do maja. To je ona ista struja izbjeglica koja je išla prema Istri (Slovinci, Vlahi) i koji su se prethodno zadržali u Zadarskom zaleđu (i odatle ponijeli pjesme o Ivanu Karloviću koje Kurelac bilježi i kod gra­ dišćanskih Hrvata). Istraživao sam s kolegama bazični voklabular svih triju mo­ liških naselja i uspoređivao ga s našim dijalkatnim punktovima. Najveća je slič­ nost s govorima Sumartina, Sućurja i Račišća (doseljenika za Kandijskoga rata iz Makarskog primorja i neposredne unutrašnjosti), a onda se sličnosti nadove­ zuju na govore Kaldira i Kaštelira, te Raklja i Medulina, kamo su se kao Slovin­ ci i Vlahi naselili. 501

Hrvatska prezimena

Prezimena su: Jakuš, Jureta, Lali(ć), Matiaci, Mileti(ć), Papić, Peka, Radi(ć), T'omici, (i)Veta, Blažeta, Petrella, Radeti(ć). Od njih su u Mundimitru: Blascetta, Giogetta, Lalli(ć), Miletti(ć), Mirka, Staniscia. Među nadimcima su Tosti, Večera, Bilak. Imenska je formula bila: ime + očevo ime u genitivu: Pietro Boze, Giaccomo Mikaglia (tip Doktor Živago). Hrvatska je neslužbena imenska formula i danas: Nžik Sepa Cirokin ( Frančesko Josipa strica Rokina). Ovaj pučki prežitak na ru­ bu svakodnevne pučke uporabe donesen je iz staroga kraja iz vremena kad tamo još nije bilo prezimena. Ovdje se, kao u arheologiji, pokazuje zorno, kako su krhotine, krnjaci, frag­ menti najtrajniji, najpersistentniji ostatci nekoć bogate antroponimije, leksika (i jezika, uopće). Bogata lepeza rodbinskih i svojbinskih naziva: šaša "starija sestra", bace "naj­ stariji brat", nevista, svekar, šurjak, diver, zava, cile "stric, ujak" (Cirokin), zbaba, (usp. prezime Sinovac, koje je prezime ne tako davno nosio austrijski kancelar, po­ rijeklom iz Gradišća), vlah "zaručnik'; vlahinja "zaručnica'; mrijakin "pastir'; inače nadimak obitelji Mirko - upućuju na patrijarhalno zadružni ustroj. Sjetimo se au­ gmentativne imenske tvorbe: Mrlakina, Vučina, Jakovina (i njihovih istarskih go­ tovo eponimnih imena: Franina i Jurina). Zanimljivi su također patronimi na -ica: Vučica, Grgorica, Budinica, imenski dočeci -ul: Radu!, Rodolla, glagol kikijarat "go­ voriti'; "ćakulati", (usporedi: Ćići, Ćićarija), te Mrlakina ( == Morlakinja), česta imen­ ska osnova Rad-, sufiksi -as, -at, -oš itd. koji svjedoče o jakom broju davno pohrva­ ćene morlačke populacije. Za prozor kažu svitlica (jer nije bilo prozora u njihovim zabiokovkim brvnarama), za cigaretu dimnica (jer duhana još nije bilo, pa prema tome ni naziva za cigaretu). U Kruču (a vjerojatno je tako bilo i u Mundimitru) za novac kažu puha. Naime, na novčanici je u doba njihova dolaska bilo naslika­ no krzno (vjerojatno puha, moliški liere, talijanski ghiro "puh''). Taj naziv podsje­ ća, kao i u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, na plaćanja skupocjenim kožicama. Sličan motiv nazivu današnje kune u nas imali smo, eto, i u moliških Hrvata. Zanimljivo je još jednom navesti kako se jezična forma čuva bolje od jezične supstancije u hi­ pokoristicima (imenima od milja) Pinić (: Giusepino), Nanić (: Giovanni), Mingić (: Domingo) gdje hrvatska tvorba čuva emotivni naboj na čisto talijanske imen­ ske osnove bolje, hrvatskije od sačuvanih hrvatskih imenskih osnova Radetta, Vučetta, Petrella itd na kojima je (makar izgledom) prisutna talijanska tvorba. Mnogo je hrvatskih toponima rasuto južnom Italijom, među njima Dalmazia i Crobatia. Postali su i ostali (kako je to u naravi imena) neuništivim pokazateljima etničke i jezične istine, vječnim svjedocima davnašnje hrvatske prisutnosti koja je ondje u muku živjela mnoga stoljeća. ==

***

Doista ova susjedna prekomorska zemlja pružila je prije pola tisućljeća (i još prije) gostoprimstvo izbjeglim Hrvatima, ali im je u muku dugih stoljeća postup­ no oduzimala tri najhitnija sastojka nacionalnog bića - jezik i ime i svijest svoje­ ga hrvatskoga porijekla. 502

Miscellanea nomina et cognomina

Ovaj Rječnik jest prežitak toga muka. Važan spomen i spomenik. Prisjećam se kazivanja prof. L. Hadrovicsa koji je napisao najkompletnije djelo o gradišćanskim Hrvatima i odnio na dar Krleži. Krleža mu je, listajući knjigu, re­ kao, pričao mi je prof. Hadrovics, kako je njome podigao dostojan nadgrobni spo­ menik Hrvatima u Gradišću. Ja tako ne mislim, niti bih tako rekao za ovaj Rječ­ nik. Složio bih se sa svojim suotočaninom Vladimirom Nazorom, koji je u jednom drukčijem kontekstu napisao: "Još će dugo potrajati da se ovom narječju napiše nekrolog. I ja ne bih htio biti taj mrtvozorac, jer znam, jer dobro znam, da prave smrti zapravo nema, ni za koga, ni za što, pa ni za narječja''.

503

Imena i prezimena djeci neželjenoj (Mislava Bertoša: Djeca iz obrtaljke, Profil, Zagreb 2005)

Ovakve knjige još nije bilo u hrvatskoj antroponomastici. Po tematici i značenju ona je doista novost. Riječ je o osobnim imenima i prezime­ nima te skladnji imenske formule kod napuštene djece u tršćanskim nahodištima. Ta neželjena djeca pronađena kojekuda ili ostavljena na zaokretnom prozor­ čiću nahodišta dobivala su osobna imena i prezimena neprimjerena uobičajenom imensko-prezimenskom repertoaru dotičnoga kraja i jezika: Benzija, Zvelf. . . ili u jasnijoj motiviranosti: Nahod, Nahodi[, Najdiš, Najdenac, Kopilić, Kopilac, Kopilo­ vić, Mulac!Mulec!Mulc, Panjkrt i slično. Nahodišta za ostavljenu djecu spominju se u Hrvatskoj od srednjega vijeka. U literaturi o Zagrebu navodi se da je u srednjem vijeku taj gradić imao Najdoš varoš, u kojoj su se najdoši zbrinjavali. U dalmatin­ skim gradovima nahodišta se spominju u Zadru, Šibeniku, Splitu i u Dubrovniku. U tim jadranskim nahodištima bilo je djece kojima su bila nadijevana imena: Bar­ babietola ("cikla"), Befana ("babaroga': "vještica''), Castradina ("sušeno kozje me­ so''), Discordia ("nesloga''), Dim, Gallina ("kokoš"), Ignota ("neznanka''), Incognito ("nepoznat"), Infidele ("nepouzdan''), Kupus, Nepravizza, Nezgodan, Neznanović, Nullo ("ništica''), Padavizza, Tigua ("tikva'') ... Užasavam se na pomisao kako je bi­ lo toj neželjenoj djeci s takvim pogrdno obilježenim imenima živjeti ponižena, sa stidom među drugom djecom, koja na sreću nisu bila odbačena poput tih nahoda. U nahodištima su bila nadijevana ostavljenoj djeci izmišljena imena i prezi­ mena. Ona se uglavnom nisu ponavljala. Bila su unikatonimi. Nisu bila ni stalna ni nasljedna. Nahodska su se djeca često usvajala i usvojenici su im nanovo dava­ li svoja prezimena. Djevojčice su, kad su ponarasle, udajom napuštala nahodska prezimena, kao i domazeti, koji su uzimali prezimena doma u koji su se priženili. Postotak ostavljene djece u XVIII. i XIX. stoljeću, za koja su podrobniji podaci, bio je velik. Katkad i do 40% rođene djece završavala je u brefotrofijima. ***

I valja mi odmah na početku reći kako se ova knjiga odlikuje dorađenom znan­ stvenom metodologijom, kako je pisana probranim jezikom i kako predstavlja pio-

504

Miscellanea nomina et cognomina

nirski istraživalački pothvat u ovom segmentu hrvatske antroponomastike. Ona, premda ne istražuje pretežito imena i prezimena hrvatske antroponimije, predstav­ lja važan znanstveni prinos hrvatskoj antroponomastici. Ugodno mi je bilo čitati ru­ kopis ove knjige, kao što mi je i zadovoljstvo pisati proslov ovom vrijednom uratku. ***

Mislava Bertoša obrađuje temu koja je samo iz prikrajka dotaknuta u hrvatskoj onomastici. Odabrala je građu iz grada Trsta, koji je kao multietnički, multikonfe­ sijski i multijezični Babilon s jakom imigracijom i velikim brojem napuštene dje­ ce (što ide, na žalost, jedno s drugim) pružao kompleksnu građu, u kojoj se auto­ rica izvrsno snalazila. Odabrala je XIX. stoljeće koje je bilo stoljeće nahoda po brojnosti napuštene djece iz etnički šarolike okolice koja je tom gradu gravitirala, i zbog uredno vo­ đene administracije koja je nudila obilatije podatke od onih u prošlim stoljećima. Toj su djeci nadijevana neobična osobna imena i izmišljena prezimena, koja su bi­ la nenasljedna i neopetovana. Među tom djecom bilo je mnogo hrvatskih napušte­ nika čiji su roditelji potjecali najčešće iz Istre. Trst je u to vrijeme austrijske uprave bio "porto franco", s jakom imigracijom mlađega življa i bio je po broju pučanstva peti grad u Monarhiji. Autorica je provela podrobna arhivska istraživanja te je ova originalna obra­ da važan prilog hrvatskoj antroponomastici i važan prinos talijanskoj nahodskoj problematici. Italija obiluje literaturom o nahodištima i nahodima. To su, među inim, zapa­ žene studije o firentinskim nahodima (Di Belo, 1 993), o nahodištima u Sieni (C. A. Corsini, 1 982), o napuljskim nahodištima (G. Da Molin, 1981) i mnogima drugima. Autorica izvrsno poznaje tu literaturu i u arhivskim istraživanjima nastojala je uočiti i definirati sve sociološke i onomastičke komponente koje je građa sa­ državala. Bila je u obradi na razini najboljih literaturnih uzora kojima se služi­ la. Vrlo sadržajne bilješke ovom radu to također ilustriraju. Ona je u tu lektiru uključila i radove naših istraživača M. Škarice ( 1961 ) o nahodištima u Šibeniku i Zadru, R. Jelića ( 1 963) o zadarskim nahodištima i A. Šupuka ( 1 978) o dubrovač­ kim nahodima. ***

Nahodi su sačinjavali prilično kompleksnu povijesnu, društvenu i jezičnu ka­ tegoriju. Bilo je "nezakonitih'' i "zakonitih': Napuštanje nahoda bilo je tajno, ano­ nimno. Očeva "krivnja'' nije se tretirala jednako kao ženina. Djeca kao plod te "grješne ljubavi" ostavljana su na prozorčiću nahodišta koji se mogao obrnuti s ostavljenim djetetom prema unutra i zvao se još: rata, kolo, torno, cunetta, scafeta, buca, busola, kotač, valjak . . . Od svih u literaturi ponuđenih termina autorica se ispravno odlučila za Parčićev termin obrtaljka iz godine 1 869. Nahodi su bili sma­ trani Bogorodičinom djecom, bili su pod kraljevom zaštitom i zvali su se Kinder van Seiner Maijestiit. U nas su ih nazivali "kraljevom djecom". 505

Hrvatska prezimena

Uz ostavljenu djecu u obrtaljci katkad bi majke ostavljačice položile kakav predmet, amulet, koji su često bili samo sredstvo prepoznavanja nahoda i katkad motivom u nadijevanju imena ili prezimena. Rabila se i tetovaža, i žigovanje uža­ renim željezom s oznakom nahodišta i rednim brojem štićenika. Njima su nahodi dokazivali pripadnost dotičnom nahodištu, kao što su svi drugi svojim nasljednim prezimenom svjedočili pripadnost određenom rodu, porodici. Nahodi su dobivali izmišljena prezimena. Unatoč propisima da prezime ne bu­ de smiješno, ponižavajuće, mnoga su nahodska prezimena nosila upravo te ozna­ ke. Po tome su djeca kojima je takvo prezime bilo pridruženo bila i time prepoznat­ ljiva i u neku ruku izopćenici iz društva, bačena na margine društvene izoliranosti. Bizarna, markirajuća prezimena i osobna imena u središtu su pozornosti Mislave Bertoše. Ona je katkad iz njih pokušavala izvući i više nego što su imena i prezi­ mena objektivno pružala. Prezimena su već stoljećima prije ustaljena, verificirana, zatvorena imenska ka­ tegorija. Osobna imena se preinačuju, svojim hipokorističnim i drugim likovima, nadimci su neslužbena kategorija, žive i katkad umiru s dotičnim nositeljem. Pre­ zimena su neizmjenljiva i nasljedna. Ni u kojem društvenom staležu ne stvaraju se nova. Osim u nahoda, te s obzirom na izbor, i s obzirom na tvorbu, i s obzirom na imensko-prezimenski obrazac. Nadijevanje prezimena bio je laički obred. Izmišljala ih je uprava nahodišta. To su jedina prezimena koja su u XIX. st., kad su već posvuda u Europi zapad­ ne kršćanske ekumene prezimena stalna, nepromjenljiva i nasljedna, bila otvo­ rena za nove kreacije i često bez nasljednosti. Ta su nahodska prezimena svojim prozirnim leksičkim značenjem bila neuobičajena i često oblikom i značenjskim asocijacijama ponižavajuća. Ona su, kako je razvidno iz ove knjige, bila neobič­ na i svojim oblikom i svojom postavom u imensko-prezimenskom obrascu. Ti obrađeni zapažaji koje autorica analizira u izrazu prezimena i u njihovu sklopu u imensko-prezimenskoj formuli, opisujući im njihove markirane značajke, nose u ovom radu čar otkrića i važni su znanstveni prinosi ovoj problematici. ***

Mislava Bertoša je, kao smo već istaknuli, našla u tršćanskim arhivima obilnu građu o imenima i prezimenima nahoda, o njihovu identitetu, nadnevku rođenja, mjestu rođenja i krštenja i o danu prihvata nahoda. Ona je zapazila da mnoga pre­ zimena nisu bila izmišljena jer su posvjedočena i drugdje kao npr. u Istri: Covaziz, Bacich, Poropat "beskrevetnik", Cepiz itd. Autorica uočava da se pri izmišljanju prezimena vodi računa: a) o semantič­ nosti i asemantičnoasti imenske i prezimenske osnove i imenske tvorbe i b) da pri analizi valja uzimati u obzir cjelovitost imensko-prezimenska formule. Izmišljeno prezime često je započinjalo istim fonemom, istim slogom, kao i osobno ime ime­ novanoga. Ta glasovna harmonija bila je često signum prepoznatljivosti nahod­ skih imena i prezimena. 506

Miscellanea nomina et cognomina

Nakon ukidanja obrtaljke 1869. godine nahodčad je primana u Prihvatni ured. Tada se moglo zabilježiti ime i prezime donesenog djeteta, ime i prezime majke, a katkad i oca, iako su očevi češće bili zaštićivani anonimnošću. Djeca su na različite načine dolazila u nahodište. Neka su bila tamo rođena, ne­ ka su bila poslana s potvrdom o krštenju, te su imala osobno ime a, katkad, i prezi­ me, neka su ostavljena u obrtaljci s ceduljom i s oznakom imena, imena i prezime­ na majčinog ili očevog, s kojim predmetom za identifikaciju, ili bez ičega. Uprava je katkad zadržavala već postojeće ime nahoda, katkad je samo hipoko­ ristički lik djetetova imena pretvarala u temeljno ime (Josseffine > Giuseffa), kat­ kad je opet davala imena i prezimena po svojem nahođenju, iako je i u izmišljanju imena i prezimena bilo sistema. Tu mnogobrojnu imensko-prezimensku građu Mislava Bertoša je raščlanjiva­ la na nekoliko slojeva. Fonološka razina jedan je od najuzbudljivijih odjeljaka te onomastičke raš­ člambe. Poticaj nadijevanja imena nadjevatelji su nalazili u jeziku, tj. različitom posta­ vom fonema dolazili su do izmišljena imena. Takva imena i prezimena bila su čes­ to "asemantična'', leksički neprozirna. Često je osobno ime davalo poticaj nastan­ ku prezimena: Maria Mariats, Carlo Carlutti. Katkad je opet prezime izvedeno od osobnog imena apokopom: Tomaso > Tom, katkad je bilo tvoreno anagramskim postupkom : Gaspar > Garis ili metatezom glasova: Marco Mrasli itd., te na još ne­ koliko načina koje je autorica izvrsno zapazila i znalački protumačila. Ima u tim prikazima i štogod od proizvoljnosti i domišljanja, kad se ne uvijek uhvatljiva za­ konitost pojave nadomještala slutnjom. Takvih nagovještaja ima više u tzv. semantičkoj analizi. Ta se imena odlikuju i iz­ dvajaju svojom neobičnošću, markiranošću. Otkrivanjem poticaja, motiva nastan­ ka takvih onima otkrivamo pravi onomastički sadržaj kojim se dotično ime ili pre­ zime pridružuje određenom nositelju, a leksička semantika najčešće to ne pokazuje i obično nije u suglasju s etiologijom imena. Umjesto etimologije kojom se traži se­ mantičnost važnija je etiologija kojom se t�aži uzrok nastanka imena i njegova pri­ druživanja konkretnom onomastičkom sadržaju. Kad se prezime Graber svodi se­ mantičnošću, na apelativ Grab "grob", semantikom "grob" ne objašnjavamo mnogo. Ono je u vezi s Graber "grobar" i motivirano je konkretnim zanimanjem, i u tom je okružju motiv zašto je to prezime pridruženo tom djetetu kao onomastičkom desig­ natu. To je onda drukčija stvarnost i drukčija etiologija dotičnoga prezimena. Auto­ rica se trudila da u izmišljenim prezimenima otkrije leksičku "semantiku'', ali - što je bitno - i onomastičku vezu prezimena s njegovim nositeljem. Ona u toj klasifika­ ciji uspostavlja semantička polja koja pripadaju svijetu prirode, botanici, zoologiji, plodovima, travnatim površinama, vodi i njezinim značajkama, mineralima, mor­ fološkom reljefu itd. Takve su klasifikacije zanimljive i izvan jezičnih istraživanja. One mogu pomoći istraživanju etiologije imena, ali su za takav studij potrebna katkada kudikamo obilnija građa i razrađenija motivacijska polja. 507

Hrvatska prezimena

Bilo bi za hrvatsku antroponomastiku vrlo korisno da se Mislava Bertoša jed­ nom opet vrati u ovaj nahodski "zaboj" koji je otvorila i da u ovu tematiku uključi hrvatsku nahodišnu građu da i o njoj dobijemu ovakvu, ili sličnu monografiju. Ko­ liko iz slavenske onomastičke literature znam, ovaj hrvatski nahodski specifikum značajan je i jedinstven i u okvire slavenske antroponomastike (vidi građu i litera­ turu Slawianska onomastyka, encyklopedia I., Warszawa-Krakow, 2002). ***

U okolnostima ostavljanja djece u obrtaljci nahodišta autorici su se s pravom učinili logični motivi nekih prezimena po predmetima ostavljenima uz dijete. Tak­ va su prezimena, među inima, Domenico Denari, jer je uz dijete nađena polovica novčanice od 10 denara; Maria Cavelli, uz koje je dijete nađena prepolovljena igra­ ća karta "cavello di bastoni"; Amalia America, uz koju je nađena polovica novča­ nice (radi eventualne kasnije identifikacije, poput rovaša) američkoga novca itd. To su domišljeni zapažaji, jer nas uvode u zanimljiv svijet etioloških motiva koji se otkrivaju u osobnim imenima i prezimenima i u suglasju imensko-prezimen­ skog obrasca Morfološko-tvorbena analiza opisuje oblična i tvorbena obilježja izmišlje­ nih nahodskih prezimena. Ona su morfološkim kriterijem podijeljena na korijen (osnovu) infiks i sufiks. Neka su prezimena po takvoj klasifikaciji "goli" leksemi koji su iz apelativnoga polja gdje su imali funkciju označivanja prešli neizmijenje­ ni u onomastičko polje gdje imaju funkciju imenovanja. Prezimena su mogla biti složenice dviju leksičkih osnova bez afiksalnih dodataka, pri čemu su se složeni­ ce tipa Benvenuta, Steibach, Griinberg, Malmare, Seeburg... određivale i kao prezi­ menske složenice, i kao složenice koje su na nekoj drugoj (apelativnoj, toponoma­ stičkoj) razini nederiviranim, konverzijskim postupkom postajale prezimena. Pri derivaciji su sufiksi davali "identitet" prezimenima izražavajući neutralna, demi­ nutivno-hipokoristička ili augmentativno-pejorativna značenja. Takvim razvrsta­ vanjem dobivene su dvije skupine prezimena: nederivirana i derivirana. Mislava je Bertoša u porijeklu, značenju, pridruživanju pojedinih sufikasa određenim osno­ vama uočavala specijalna obilježja koja nahodska prezimena izdvajaju kao poseb­ nu prezimensku potkategoriju. Autorica je u morfološko-tvorbenoj analizi prezimena proučavala ustroj izmiš­ ljenih prezimena koji čini fonemska postava i oblikuje prezimensku prepoznatlji­ vost, iskazujući tako morfološki identitet prezimena. Nekad je u prezimenu teško prepoznati šav osnove i sufiksa: je li, na primjer, nahodsko prezime Amorin derivi­ rano prezime od talijanski amore + -in, ili je Amorin nederivirano prezime s ape­ lativnim značenjem "ljubimac" (v. M. Doria, Grande dizionario del dialetto triesti­ no, 1 987). Autorica je uočila čestu nepodudarnost gramatičkoga roda prezimena i biološkoga roda njegova nositelja. Ova vrijedna autorica je vrlo uspješno provela stilističku analizu, što je uspio pokušaj kojim ne obiluju naša dosadašnja prezimenska istraživanja, a upravo ova 508

Misce/lanea nomina et cognomina

nahodska prezimena u sebi, i na razini imensko-prezimenske formule, nose često visok stupanj stilističke afektivnosti i estetičke uobličenosti. Unutarjezična i izvanjezična motiviranost prezimenskih tvorbi očituje se na svim provedenim razinama: fonološkoj, semantičkoj, morfološko-tvorbenoj i sti­ lističkoj. Po njima je ova knjiga kompaktna, konzistentna u sebi i cjelovita s povijes­ nog, društvenog i jezičnog motrišta. Metodologija koja je u njoj primijenjena nosi interdisciplinarno obilježje, što je postulat suvremenoga onomastičkog istraživanja. ***

Po izboru teme i po načinu obrade ova je knjiga osvježenje u našoj onomastičkoj literaturi. Prethodili su joj arhivska istraživanja, metodološka razrada, priklad­ na koncepcija u razmještaju građe, iscrpnost obrade, rekao bih: jedno izvrsno sna­ laženje u ovoj heterogenoj građi u kojoj se isprepleću različiti narodnosni elementi i jezični podatci, prezimenski uzorci različitih nacionalnih antroponimija. U ovom radu obrađena su nahodska prezimena u Trstu u XIX. stoljeću. Po to­ me je ovaj rad značajan prinos talijanskoj nahodskoj antroponimiji. U toj građi, međutim, bilo je lakše i teže prepoznatljivih hrvatskih prezimena. Po njima i nji­ hovoj obradi ovaj je rad prinos našoj nahodskoj problematici, a po obradi je uzo­ ran i ostaje uzorkom kako bi valjalo obraditi naša nahodska prezimena u primor­ skim gradovima, ali i u unutrašnjosti, nađe li se prikladna građa, koja je bila zbog svoje specifičnosti podložna zabašurivanju i uništavanju. Ova knjiga postavlja viša mjerila i zahtjevnije pristupe antroponomastičkoj te­ matici u nas. Po načinu obrade, po bogatoj literaturi i po rezultatima predstavlja značajnu vrijednost u hrvatskoj antroponomastici. OBRTALJKA NARODA U Civilnoj bolnici u Trstu, sa strane Ulice od Milosrđa, do 1875. pod jednim podbo­ jem, nalazio se otvor preko kojega su, u obrtaljku koja se vrtjela, noću bili uguravani nahodi i djeca koju se željelo se željelo napustiti. Zvuk :zvona oglašavao je čuvarica­ ma svaki novi dolazak. U Starom gradu živio je jednom siromašan postolar koji se morao teško mučiti da bi nahranio sinove. Pritisnut brigama, jedne je noći donio gorku odluku da povjeri obr­ taljci svojega posljednjeg sina koji je imao tek nekoliko tjedana. ''Možda će biti sretniji od mene i svoje braće", mislio je očajni otac. Kad se našao pred bolničkim nahodskim otvorom, vidio je u obrtaljci već jedno dije­ te koje je tamo moralo biti položeno nekoliko trenutaka ranije. Čovjek je ostao toliko potresen pri pogledu na toga napuštenog malenog da ga je uzeo u naručje i vratio se kući s dvoje djece Kad je supruga skinula rublje nepoznatom nahodu, opazila je s velikim čuđenjem da su ondje bili zamotani brojni zlatnici: toliki, naime, da su od toga dana uspijevali ži­ vjeti bez problema s vlastitim sinovima i s nahodom. Iz knjige: Mislava Bertoša, Djeca iz obrtaljke (nametnuto ime i izgubljeni identitet). Profil, Zagreb 2005.

509

"Onomastičke teme" Živka Bjelanovića - knjiga iz antropo­ nomastičke problematike koju s nestrpljenjem očekujem

Ovakvu knjigu već dugo čeka i hrvatska antroponomastika. Prof. dr. Zivko Bjelanović "tkao" je uspjele znanstvene radove iz hrvatske antropo­ nimijske problematike i satkao skladnu knjigu koja vrvi od obilja podataka, od oštro­ umnih raščlamba toga izuzetno aktivnog imenskog korpusa, pouzdanih zapisa i smis­ lenih zaklučaka. Knjiga koja je u svakom pogledu domišljena! Ova je knjiga važan prinos hrvatskoj antroponomastici. Ona postavlja zahtjevniji prag u budućim hrvatskim onomastičkim istraživanjima. Prof. dr. Z. Bjelanović imao je nekoliko predispozicija koje su ovu knjigu učinile izvrsnom. a) Autor se rodio u sjevernoj Dalmaciji, koja je s obzirom na patrijarhalni način života oblikovala najaktivniju antroponimijsku regiju u Hrvatskoj, osobito što se tiče bo­ gatstva i raznovrsnost imenske tvorbe, uloge i ponašanja antroponimijske prozodi­ je i onomastičkoga značenja koji ti imenski likovi u sebi sadržavaju u prijenosu an­ troponomastičke poruke. b) Zivko Bjelanović je od samoga početka bavljenja imenskom problematikom bio svjestan bogatstva i raznolikosti antroponomastičkih realizacija, stvorio velik znan­ stveni opus, koji je svestrano obrađivao u svojim knjigama i u svojim radovima sa­ držanima u ovoj knjizi. c) Autor se školovao na probranoj literaturi u teorijskom smislu i u interpretaciji građe. On je u tijeku slavenskih (osobito ruskih) onomastičih istraživanja. Njegova su teo­ rijska motrišta na onomastičku tvorbu, na jedinstvo tvorbenog i sadržajnog značenja na razini ponajboljih slavističkih onomastičkih radova. Izgradivši svoj prepoznatljivi pristup antroponimijskim problemima, stvorio je originalna i prepoznatljiva polazi­ šta u klasifikaciji i u interpretaciji antroponimijskih struktura u najširem smislu. d) Rezultati takva rada učinili su ga najboljim hrvatskim antroponomastičarom. Po­ tvrda netom izrečene ocjene jest rukopis ove knjige koju prikazujem. e) Školovan na strukturalističkim zasadama, on u imenima iznalazi tvorbenu i etimo­ lošku jasnoću, utvrđuje "šavove" osnova svih vrsta i dočetaka koji se pridružuju do­ tičnim osnovama noseći bogatu skalu antroponomastičkih sadržaja. 510

Miscellanea nomina et cognomina

f) Zbog takva imenskoga fonda koji je nosi u sebi, zbog izgrađenog stava u ovoj gra­ ni jezikoslovlja, njegove su tvrdnje razložne, njegove su interpretacije domišljene, a količina podataka na kojima gradi svoje teze daju znanstvenu uvjerljivost njegovim radovima. g) Ova knjiga sadržava vrlo obilat korpus imena i prezimena koja je autor skupio i eks­ cerpirao iz relevantnih djela za antroponimijska proučavanja. Korpus je svojevrs­ tan korektiv Bjelanovićevih istraživanja i dragocjena pomoć u daljem israživanju imensko-prezimenske problematike, i to ne samo stoga što je taj korpus obilan, već i stoga što je pouzdan. h) Nitko se u nas dosad nije tako podrobno i tako uspješno bavio imenskom prozodi­ jom. Ova knjiga zorno podastire, problematizira, otvara uvid u svijet akcenatskog ponašanja i značenjskih naboja koje nosi imenska prozodija u Bjelanovićevoj in­ terpretaciji, koji uvijek uzima u razmatranje vrste imenskih osnova, sufikse koji se pridružuju dotičnim osnovama i prozodijske elemente koji s njima čini jedinstvo. Knjiga je komponirana logički, pisana probranim hrvatskim jezikom, razrađenom terminologijom. Mojim će studentima III. stupnja i doktorandima ova knjiga biti obvezatna literatura. Ona ima sve odlike uzornoga antroponomastičkoga udžbenika. ***

Tematika u knjizi razvrstana je u ove skupine: 1) Toponimi i etnonimi (66 strana). Ova skupina radova pripada ranijim autorovim radovima. 2) Antroponimi: osobna imena, prezimena, osobni i obiteljski nadimci... Ovo je sre­ dišnje, ponajbolje i, svakako, najopsežnije poglavlje (300 strana). 3) Onomastička leksikografij a i leksikologija (60 strana). U tom su odjeljku razrađeni modeli tvorbe antroponimijskoga znaka, umreženost antroponimijskoga "prstena': organiziranost leksikografskoga članka u antroponimijskom rječniku itd. 4) Sređen korpus s popisom vrela (30 strana) predstavlja novost u koncepciji knji­ ge i značajan je dobitak za dalje prouča�anje imena, i uopće onomastičkih pita­ nja koja je autor otvorio, a koja nisu ni u našoj, ni u slavenskoj onomastici do kraja riješena. 5) Ova skupina sadržava kratice djela i literaturu kojom se autor služio, što je relevant­ na antroponomastička bibliografij a, kazalo djela navedenih autorovim prezime­ nom, kazalo sufikasa i obilje bilježaka. Knjiga ima 496 strana. U prvom odjeljku u kojem su uvršteni toponimi etnonimskoga porijekla (na -ane/ -ani) i toponimi tipa Muškovci autor se bavi množinskim ojkonimima kojima su izrazni sadržaji pokazatelji "ljudi koji žive na određenom lokalitetu čiji je sadržaj u osnovi do­ tičnoga ojkonima (npr. Kamenjane)", ili označuju "čeljad koja pripada rodočelniku ili je u vezi s njim, a ime mu je u osnovi dotičnoga ojkonima (tip Muškovci)''. To su dva 511

Hrvatska prezimena

značajna rada kojima autor pristupa drukčije od dosadašnjih naših proučavatelja s ob­ zirom na izraz koji se preobražava na tvorbenoj i morfološkoj razini. Autor uočava ne­ koliko tipova, utvrđuje sadržaj i razmještaj takvih ojkonima čija je oblična i značenjska prepoznatljivost dominantna u sjevernoj Dalmaciji, gdje ojkonimi na -ane ustrajava­ ju na očuvanosti prvotnih likova (-ane) i gdje mnoge novije migracije s rodovskim ustrojem društva označuju ojkonime na -ci, odnosno na -ići. U njima autor prepozna­ je izvanlingvističke poruke u doseobama vlaškoga pučanstva, katunskim oblicima na­ selja, rodovskim ustrojem porodice itd. U radu "Toponimi benkovačkog kraja kao ogledalo njegove prošlosti", autor na ojkonimijskoj građi prati mijene izrazne i sadržajne u kojima se, na primjer, od supstratnoga ( čakavskog) ojkonima Banja Vas preko univerbiziranoga lika Ba­ njevac oblikuje ojkonim Banjevci po obliku dominatnoga tipa u tom kraju. U tom onomastičkom "laboratoriju" zbivaju se mijene i smjene u imenskom izrazu i sa­ držaju, koje autor uspješno tumači i iznalazi njihovu etiologiju u tvorbenoj preo­ blici i u sadržajnim mijenama. U drugom najopsežnijem antroponimijskom odjeljku autor se bavi obiteljskim nadimcima: njihovom definicijom, izrazom, sadržajem i porukom na denotativ­ noj i konotativnoj razini, te odrazom patrijarhalnoga života u zadruzi, u kojoj obi­ teljski nadimci nastaju i djeluju i bitan su izraz i imenskom obrascu onomastičke identifikacije. Autor uspješno raščlanjuje fonološke varijacije u antroponimiji, u kojima (a) uočava preinake čije se značenjene mijenja (antroponimi aloglotskoga porijekla), onih (b) čiji se značenjski sadržaj mijenja progresivnom tvorbom (sufiksacijom) ili regresivnom tvorbom (pokraćivanjem imena) i onih (c) koji mijenjaju izraz, npr. Izija (< Ilija) itd. U nemogućnosti da tridesetak domišljenih radova pobrojim po naslovima, isti­ čem kako autor istom metodom koju primjenjuje na suvremenoj građi obrađuje ojkonime prošlih stoljeća, prezimena pojedinih regija (prezimena Dvora na Uni), tipove nekih splitskih prezimena, za koja drži da bi se mogla podvrći prezimen­ skoj standardizaciji; uočava, nabraja i tumači prezimena s protezom tipa (Š)perac, (Š)jere itd„ teorijski razglaba problem antroponimjskih "gnijezda'' i odnosa razina u opisu organiziranosti različitih imenskih tipova. Slijed od nekoliko radova iz antroponimijske tvorbe novost su u opisu njihova izraza i sadržaja te prozodijskih ostvaraja. Takve su augmentativne tvorenice (tip Ivanda) sa značenjskim i razmještajnim odrednicama, tipovi antroponima na -ela (Božela) i -eija (Mareija); struktura antrponimnih inačica na -(č)ina (Jakovčina) i -ina (Jakovina), nadimci na -onja (Kusonja) i -ilo (Kusilo); tvorba etnika sufiksima -anac, -anin i -ac; antroponimi na -uša, te u vezi s njima analiza i klasifikacija neslužbenih ženskih "prezimena'' tvorenih od andronima. Posebnu vrijednost čine radovi s akcenatskom problematikom. Imenska pro­ zodija nije bila u žarištu hrvatskoga antroponomastičkoga proučavanja, te ovim radovima predočena je vrlo kompleksna problematika. To su, među inim, imena 512

Miscellanea nomina et cognomina

tipa Pera (: Petar), imena tipa Dalja (: Dalibor), imena tipa Knezović, Morović, te prozodemske varijante u antroponimji i njihove tvorbene i sadržajne poruke (npr.

Jagica : Jagica). U novijim radovima bavi se oblicima i začenjima hipokoristika. Njegove su raš­ člambe provedene na bogatoj građi vrlo uvjerljivo i značajan su prinos hrvatskoj antropnomastici. U oskudnoj literaturi iz literarne onomastike Bjelanovićev rad "Konotativna značenja Ćopićevih proza" pravo je osvježenje. Bjelanović kao antroponomastičar i Ćopić kao umjetnik riječi ponikli su na vrlo sličnom onomastičkom i dijalektal­ nom arealu. Bjelanoviću nije bilo teško prepoznati u varijantnim likovima poje­ dinih imena splet uzajamnih odnosa koji nastaju prožimanjem značenja osobnih imena i značenja konteksta u kojem se pojavljuju, a pridonose umjetničkom do­ metu literarnoga djela. Bjelanovićevi radovi temelje se na suvremenoj građi, na imenskom korpusu kojim se sam služi, kojemu je kreator i interpretator i zato je radovima u knjizi vri­ jedno pokloniti svu našu pozornost. Autor se, međutim, ogledao i na povijesnoj antroponimiji kao što su prezi­ mena sjevernodalmatinskog prostora u ispravama iz XVII. stoljeća te zanimljive imenske kreacije s tromeđe (sjeverna Dalmacija - zapadna Bosna - Lika) u XVII. i XVIII. stoljeću. U Ili. poglavlju svoje knjige Bjelanović se bavi onomastičkom leksikografi­ jom i leksikologijom. To je nova i svježa brazda u njegovom opusu i u hrvatskoj antroponomastici. Riječ je o tvorbenom "prstenu" kao modelu opisa antroponimijskoga znaka i o načinima organiziranja leksikografskih jedinica u antroponimijskom rječniku, što ostaje pium desiderium hrvatske antroponomastike. ***

Knjiga 'Ž. Bjelanovića ONOMASTIČKE TEME neosporne je znanstvene vri­ jednosti. Jedna od najkompletnijih i najkompetentnijih knjiga u cjelokupnoj hr­ vatskoj antroponimiji. Nastala je na obilju žive građe u jednoj od najaktivnijih an­ troponimijskih regija. Ona predstavlja zbir cjelokupnoga znanstvenoga rada prof. dr. 'Živka Bjelano­ vića. Ona uspješno predočava problematiku koja je važna, a bila je zaobiđena u do­ sadašnjem proučavanju, ili je bila krivo opisana i interpretirana. Ova je knjiga pu­ tokaz kuda i kako u daljem istraživanju. Ona nosi udžbenički biljeg te predstavlja nezaobilaznu literaturu. Po svojim dometima ona je među ponajboljim djelima u slavenskoj antroponomastici. Ona je potrebna hrvatskoj antroponomastici. Zato je s nestrpljenjem očekujem. Dračevica, srpanj 2006. 513

Zanimljiv svijet naših rodoslovlja (knjižica koja je nezasluženo ostala u rukopisu)

Zadovoljstvo mi je pisati ovu "riječ unaprijed" prvom hrvatskom rodoslovnom naputku Mladena Pavera, velikoga zaljubljenika u hrvatska rodoslovlja, pogotovu ona iz sjeverozapadne, kajkavske Hrvatske. Za to područje skupio je on golemu i vrijednu građu i bio na usluzi mnogima koji su tragali sa za svojim porijeklom, za poviješću svojih predaka, svojega ili nečijega bliskoga roda. Pomagao je koliko je mogao i želio da se drugi zapute vlastitom znatiželjom u obiteljske povijesti. Re­ zultat te želje jest ovaj Rodoslovnik Gospodin Mladen Paver amater je u ovom poslu. To kažem u najplemeniti­ jem značenju toga pojma. Školovanih rodoslovaca i nemamo. Ali amatere u sva­ kom poslu vodi zanos, samoprijegor, ustrajnost. Tim osobinama kasnije se redovi­ to pridružuje stručnost. Tako je bilo i kod Mladena Pavera, jednog od utemeljitelja

Hrvatskoga rodoslovnog društva Pavla Rittera Vitezovića. Ovaj je priručnik stručni vodič u vaše i u moje rodoslovlje. Njime ćemo brže, lakše i stručnije slijediti rodbinsku nit svojih predaka. Stari bi Hrvati rekli: slijedi­ ti vrv, rodbinsku uzicu koja nas poput pupčane vrpce vodi na korijene rodoslov­ noga stabla. Imao sam poprilično iskustava s vrijednim amaterskim istraživačima porijekla svojih predaka, tragača za svojim i tuđim rodovima, za zavičajnom poviješću i za­ vičajnim mjestopisima i savjetovao ih kako sam znao. Od prvih koraka do napi­ sanih knjiga kojima bih onda dopisao predgovor, ili pogovor kao zahvalu njihovu zanosu i korisnom poslu koji su napravili. Odsada ću druge zainteresirane upućivati na ovaj priručnik. Ovi zanesenjaci rade svoj posao na građi imena i prezimena, koji su s jednog drugog jezičnog gledišta podatci kojima sam i sam posvetio sav radni vijek. Nemojmo ih smatrati anakronim čudacima. U ovom vremenu prodiranja u neslućene beskraje svemirskoga prostranstva u nezamišljive strukture svjetova atoma, nije nelogično, i nije naodmet (nego je 514

Miscellanea nomina et cognomina

logično i nužno) zapitati se štogod o sebi, o svojim predcima, tragati za svojim korijenima. Često sam se nalazio pred hrpom pisama potomaka naših davnih emigranata iz Hrvatskoga Gradišća, iz Moravske, iz Molizea u Italiji, iz obaju američkih konti­ nenata, iz Australije i Novog Zelanda, u kojima su s tugom i s izgubljenošću pisali o svojoj "iskorijenjenosti" i tražili vlastite korijene u prapostojbini svojih predaka. Tražili odgovore na pitanja tko su, gdje su groblja s njihovim prezimenima. Govo­ rili su im kako nisu Hrvati nego "njihovi': oni su se nisu znali suprotstaviti. Tražili su samo svoje, svoju svojbinu. U našim arhivima, kaže mi moj prijatelj, donedav­ ni ravnatelj Državnoga arhiva, kako su preko sedamdeset posto posjetilaca njiho­ ve pismohrane oni koji tragaju za rodoslovljima. Nije to neobično. Ni ovdje ni u svijetu. Zagovornici, na sreću prošlih ideološ­ kih besklasnih sustava s proleterskom avangardom, prekrivali su mukom spozna­ je o našim velikaškim rodovima koji su bili predvodnici narodnosnih povijesnih zbivanja od utrnuća narodne hrvatske kraljevske dinastije do novijega vremena. Nije se njegovala hrvatska heraldika, sfragistika i genealogija. Bile su to, po njima, anakrone, demodirane discipline, neprilične besklasnom društvu kojemu se teži­ lo. Porast zanimanja za rodoslovlja u svijetu, u nekim religijama (u mormonskoj, na primjer) danas u vremenu sveopće otuđenosti shvaćamo kao zdravo, kao nuž­ no vraćanje svojim korijenima na obiteljskom, plemenskom, plemenitaškom, na­ rodnosnom temeljima. Ovaj priručnik odabrao je pravo vrijeme svoje pojave i svoga pravog autora. U slavenskih naroda rodbinski nazivci čine najstariji leksički sustav: roditelj < porodica < rod > narod od istoga su korijena. Ti su nazivci bitni sastojci svakoga rodoslovlja, jer se raspravlja o rodbinskim odnosima. Oni su konverzijom i tvor­ bom bitan fond prezimena. U ovom uvodniku nenamjerno sam upotrijebio nekoliko puta riječ: svoj kao bitan biljeg slavenskih jezika, kao bitnu stečevinu slavenskih naroda. U vezi s njom su svojta, svojbina. Svojbinske, a pogotovu rodbinske veze bile su u drevnih Slave­ na jake i brižno se održavale. Donedavno u :nas, seoske zadruge imale su po pede­ setak članova. Bogata skala rodbinskih naziva novim načinom, pogotovu gradsko­ ga življenja svela se na najnužnije. S tim su u vezi i napukla sjećanja na pretke, koja dostižu jedva do pradjeda i prabaka i zamućene veze s rodbinom i svojbinom. Glavna građa kojom se rodoslovci služe jesu prezimena. Hrvati su prvi slaven­ ski narod u kojega su se prezimena (a to znači da su bila stalna, neizmjenljiva i na­ sljedna) javila, i to već u XII. stoljeću. Hrvati su narod koji od evangelizacije pri­ pada zapadnoj kršćanskoj ekumeni. Tridentski koncil ( 1 545-1563) uveo je matice rođenih, vjenčanih, umrlih s ustaljenim prezimenima. Te rane matice dragocjeno su i temeljito vrelo svih naših genealogičara. Hrvati zbog mnogo razloga zaslužuju danas bolju genealošku znanost od one koju imaju. 515

Hrvatska prezimena

Hrvati su svoja prva naselja nazivali rodovskim imenima: Nebljusi, Tugare, Konjevode, Salopeci; Vlčići, Dedići, Krašići, Perušići, Unešići, Perkovići, Metkovi­ ći; Varikašane, Brckovljani, Černomerci, Mikanovci, Drakšinci... Svaki tip na svo­ jem području, svako ime u svojem zavičajnom idiomu. To su važni podatci i izvan onomastičkih zanimanja i dobar kažiput rodoslovnim istraživanjima. Takva ime­ na zovemo patronimnim (: pater "otac"), otac rodočelnik koji vuče na iskon do vrhovnog Oca kojemu se kao kršćani obraćaju molitvom "Oče naš!''. Ta "vrv" po muškom potomku pokazuje slijed svakoga rodoslovlja i davnu ulogu muške jedin­ ke kao čelnika obitelji. Divno to pokazuje hrvatski književnik Dinko Šimunović u pripovijesti "Duga'' kad djevojčica Sara želi pretrčati ispod duge da bi, po vjerova­ nju, postala dječakom, muškarcem koji će nastaviti slijed svojega roda, svoje loze i koljena, a ne u tuđem koljenu biti nevjesta (s izvornim značenjem "ona koja ne vje" ne-znanka, tuđinka: ne vedeti "ne znati") i rađati djecu u tuđem rodu. Rodoslovlja danas prelaze definiciju roda kao slijeda muške linije (doduše, s kćerima, ali bez njihovih potomaka). U rodoslovna se stabla uključuju pređi s očeve i majčine strane. Svi krvni i pravni rođaci. I to je u redu. Sljednici tuđega koljena! Osim draži koja nose rodoslovlja spoznajom vlastitih korijena i svojega mjes­ ta u razgranatom rodoslovnom stablu, imena i prezimena kojima se to postiže u prvom su redu jezični spomenici, stvoreni u obiteljskoj intimi te nose nepatvore­ ni jezični biljeg. Imena su se često nasljeđivala, od djeda na unuka s očeve i maj­ čine strane, i po bočnim linijama. Od njih su se u golemoj porodičnoj zadruzi, radi potpunije identifikacije, oblikovali mnogi hipokoristici, uz narodna i svetač­ ka imena, a svi ti podatci postaju važni označitelji, identifikatori u rodoslovnim istraživanjima. Prezimena su k tome selilački spomenici pa su važni kažiputi u zamršenim hr­ vatskim povijesnim migracijama. Udajama se pridružuju rodoslovlju drugi rodo­ vi, otkrivaju premreženosti odnosa i kad je riječ o stranim etnijama. U gorskim, "guslačkim" krajevima, u agrafnom puku gdje nije bilo zapisa lju­ di su se sjećali do desetak generacija unazad svojih rodbinskih predaka. Značilo je to dug rodbinski odmak i od nekoliko stoljeća. I ta je memorija u našem vreme­ nu posustala! U današnje vrijeme kad se, na žalost, naše uspomene mute i sjećanja gase već na našim pradjedovima, rodoslovci vrše korisnu ulogu koja prerasta puku znatiže­ lju i biva od koristi povijesnim spoznajama. U malih naroda genealoška istraživanja imaju važan narodnosni značaj. Hrvatska genealoška istraživanja imaju pravi početak u XVII. stoljeću. Na tom početku je veliko ime Pavla Rittera Vitezovića, koji je na razini tadašnjih europ­ skih genealoških istraživanja obradio nekoliko znamenitih hrvatskih rodova po­ put ličkih velikaša Gusića. Ivan Tomko Mrnavić ( 1580-1637) istražio je svoj rod i povezao ga sa slavnim trogirskim rodom Berislavića. Drugi opet istražuju rodo­ slovlja Ohmučevića, Draškovića, Ratkaja, knezova Blagajskih, Zrinskih itd. Istak516

Miscellanea nornina et cognornina

nuti povjesnici u XIX. stoljeću istražuju rodoslovlja Keglevića, Krbavskih, Nelipi­ ća (Vj. Klaić), u XX. stoljeću istražuje genealoško stablo davne hrvatske kraljevske dinastije F. Šišić itd. Zatim su takva istraživanja jenjavala. Javljali su se tek pokoji vrijedni rodoslov­ ci amateri. Čini se da smo u Hrvatskoj pred novim poletom zanimanja za vlasti­ te korijene. Nadam se da će u tome i ovaj priručnik izvršiti svoju ulogu i dati dodatni poti­ caj. Ovaj rodoslovni naputak, koji je u rukopisu preda mnom, pisan je čitko, zanim­ ljivo, oprimjereno autorovim iskustvima i prikladnom metodologijom. Ovaj ma­ li hrvatski Rodoslovnik doista sam čitao s užitkom i rado ga preporučujem svima koji se zapućuju tragovima vlastite prošlosti, u traganju za vlastitim korijenima. Gospodin Mladen Paver svoj Rodoslovnik započinje "Tajnom bakine škatuije': koja se priča nastavlja u nekoliko poglavlja. Zatim dobivamo odgovor "Zašto nas to zanima?". Savjetuje nas "Kako početi?". Ovaj Rodoslovnik upućuje i na to gdje su vrela za obiteljske genealogije ("U škrinjama izvori") i savjetuje nas "Što nakon matičnih knjiga", kako će naša rodoslovlja bujati "Od matične knjige do rodoslov­

nog stabla". Ovom korisnom priručniku dodan je priručni latinsko-hrvatsko-engleski rječ­ nik riječi s kojima ćemo se susretati u arhivskim i drugim povijesnim dokumenti­ ma. Na kraju je probrana Bibliografij a radova iz ove problematike. Oni koji su upoznati sa sadržajem ove bibliografije znaju koliko je važnih po­ vijesnih, etnografskih, socioloških i nadasve jezičnih, upravo onomastičkih poda­ taka u njima sadržano. Sprijateljimo se s ovim Rodoslovnikom. Neće nas razočarati! Zaputimo se u svijet svojih predaka. I kad smo poneseni tragovima osobne, obiteljske znatiželje, budimo svjesni da radimo opći koristan posao i da pridono­ simo svoj obol narodnosnim genealoškim spoznajama. Gospodina Mladena Pavera, vijednog poslanika, zanesenjaka naših rodoslov­ lja, bodrio sam da ovaj plemeniti naum privede kraju. Obradovao sam se mnogo ovom Rodoslovniku. I nema nam druge, valja ga uzeti u ruke. Lako će nas privo­ ljeti da nam bude savjetnikom i vodičem u vlastitim istraživanjima.

517

BIBLIOGRAFSKI MINIMUMI

Osnovni pregled literature o hrvatskim prezimenima

I. Općenito

Leksik prezimena Hrvatske. Urednici: V. Putanec i P. Šimunović. Ed. Matica hrvat­ ska. Zagreb 1976, XIV + 765. V. Putanec I P. Šimunović, Retrospektivna onomastička bibliografija hrvatsko/srp­ ska do godine 1 975. Djela JAZU 68. Zagreb 1987, 405 str. T. Maretić, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba. Rad JAZU 8 1 ( 1 886), 8 1 - 146, 8 2 ( 1 886), 60- 154. V. A. Nikonov, Hrvatskiefamilii v statistiko-geografičeskom osveščenii. Onomastica Jugoslavica IX, Zagreb 1 982, 257-266. P. Šimunović, Hrvatska prezimena (podrijetlo, značenje, rasprostranjenost). Gol­ den marketing, Zagreb 1 995, 462 str. ž. Bjelanović, Onomastičke teme, Splitski književni krug (rukopis u tisku). Split 2006. II. Pojedinačno o prezimenima (po mjestima i krajevima) Antin, Tordinci

S. Sekereš, Antroponimija i toponimija Antina i Tordinaca. Hrvatski dijalektološki zbornik 2. Zagreb 1 966, 456-469. Bačka - hrvatska prezimena

M. Peić I G. Bačlija, Imenoslov bačkih Bunjevaca. Matica srpska. Novi Sad/Subo­ tica 1 994. A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi. Školska knjiga. Zagreb 1 994. Baranja

A. Sekulić, Hrvatski baranjski mjestopisi. Školska knjiga. Zagreb 1 996. 521

Hrvatska prezimena

Bosna i Hercegovina - hrvatska prezimena M. Nosić/M. Vidinić, Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena. I-III. HFD - Ri­ jeka. Rijeka 1 999-2001.

Popis katoličkog stanovništva u Bosni i Hercegovini prema izvještajima biskupa Dra­ gičevića i Bogdanovića 1 743. i 1 768. U: L. Đaković, Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine. ANU BiH. Sarajevo 1 979. Božjakovina - Brckovljani J. Buturac, Božjakovina - Brckovljani 1209-1980: iz povijesti župa, uprave i gospo­ štije. Hrvatsko društvo Sv. Ćirila i Metoda. Zagreb 1981. Brač A. Jutronić, Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču. ZNŽO 34. Zagreb 1 950. P. Šimunović, Rječnik bračkih čakavskih govora. Ed. Brevijar. Supetar 2006 (prezi­ menska i nadimačka građa). Brod M. Marković, Brod: kulturno-povijesna monografija. Slavonski Brod 1 994. Bukovica ž. Bjelanović, Antroponimija Bukovice. Splitski književni krug. Split 1 986. Ž. Bjelanović, Rječnik antroponima Bukovice. Onomatološki prilozi X. Beograd 1 989. Ž. Bjelanović, Onomastičke teme. Splitski književni krug (rukopis u tisku). Split 2006. Čabar S. Malnar, Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća. Matica hrvatska - Čabar, 2001. Dalmacija u srednjem vijeku K. Jireček, Die Romanen in den Stiidten Dalmatiens wiihren des Mittelsalters. Denk­ schriften AW, phil.-hist. Bd 48, Wien 1901- 1 903. V. i M. Drvenik

M. Andreis, Povijesna demografija V. i M. Drvenika i Vinišća do god. 1 900. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 40. Zadar 1 998, 227-301. Dubrovnik I. Mahnken, Dubrovački patricijat u XIV. veku. Posebna izdanja SANU, CCCXI, Odeljenje društvenih nauka 36. Beograd 1960.

Z. Šundrica, Popis stanovništva Dubrovačke Republike iz 1 637-1 674. Arhivski vjes­ nik 2, 1 959, 4 1 9-451 . 522

Bibliografski minimumi

N. Vekarić, Prijedlog za normiranje dubrovačkih imena i prezimena iz povijesnih vrela. Radovi Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža". Zagreb 1 997, sv. 4, knj. 6, str. 17-26.

-, Broj stanovnika Dubrovačkog primorja od 15. do 20. stoljeća. Zbornik Dubro­ vačkog primorja i otoka. Dubrovnik 200 1 . Duvno

A. Ivanković, Duvanjska prezimena. Naša ognjišta 130. Tomislavgrad 200 1 . Dvor na Uni :ž. Bjelanović, Značajnije odlike prezimena dvorskoga kraja. Zbornik Dvor na Uni.

Dvor na Uni 1 99 1 , 529-539. Gorski kotar

A. Burić, Povijesna antroponimija Gorskog kotara. Goranska prezimena kroz po­ vijest. Rijeka 1 983. M. Nosić, Goranska prezimena. Rijeka 1 983. Gradišće - Burgenland

R. Hajszan, Die Bevolkerung der Herrschaft Rechniz - Schlaning im 16. Jahrhun­ dert. Literas Verlag Giittenbach/pinkovec, 1 992. Hercegovina

M. Nosić, Prezimena zapadne Hercegovine. HFD. Rijeka 1 998. J. Pandžić, Hercegovačka imena i nazivlje. Onomastička ispitivanja. Kosinj d.o.o. Zagreb 1999. Hrvatska - demografija, bibliografija

V. Stipetić/N. Vekarić, Povijesna demografija Hrvatske. HAZU. Zagreb - Dubrov­ nik 2004. Hvar

N. Bezić-Božanić, Popis pučanstva otoka Hvara. U: Otok Hvar, Matica hrvatska. Zagreb 1 995, 230-236. M. Hraste, Antroponimija i toponimija općine hvarske. HDZ 1 . Zagreb 1 956, 331-385. Imotski

V. Vrčić, Župe imotske krajine I, Imotski 1 978, 320 str. K. Zujić, Prezimena i porodični nadimci u Imotskoj krajini. Imotski zbornik 3. Ma­ tica hrvatska. Imotski 1 995, 45- 133. 523

Hrvatska prezimena

Istra

J. Bratulić/P. Šimunović, Prezimena i naselja u Istri, narodnosna statistika u go­ dini oslobođenja. Istra kroz stoljeća VI/35, I. 1 985, II. 1 985, III. 1 986. Pula - Rijeka. M. Bertoša, Mletačka Istra 16. i 17. stoljeća (kolonizacija). Istarska zaklada. Pu­ la 1 986.

-, Antroponimija dvigradskog područja 1 400-1750. Jadranski zbornik 7. Rijeka Pula 1 966- 1 969, 1 77-205. -, Pučanstvo Labina u Vlačićevo doba (s prilozima labinskoj onomastici XVI. i XVII. stoljeća). Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 20. Pazin - Rijeka 1 975- 1 976, 107- 149. D. Klen, Porodična imena na području Mošćenice. Prilog izučavanju mošćeničke patronimike. Jadranski zbornik 10. Rijeka - Pula 1 986, 393-400. N. Žic, Prezimena na Bujštini. Riječka revija 2. Rijeka 1 953, 188-193. T. Peruško, Razgovori o jeziku u Istri. Pula 1 965 (posebno poglavlje o istarskim prezimenima). Kastav

D. Munić, Prezimena kastavskih obitelji i pojedinaca iz 1 723. godine. Kastav 1990. Konavle

N. Kapetanić/N. Vekarić, Konavoski rodovi. HAZU/Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku I. 2001 , II. 2002, III. 2003. Zagreb/Dubrovnik. Križevci i okolica

J. Buturac, Povijest Gornje Rijeke i okolice. Župa Gornja Rijeka 1 979. Kutina

J. Buturac, Kutina. Zagreb 1 977. Lastovo

A. Jurica/N. Vekarić, Lastovski rodovi. HAZU, Zagreb - Dubrovnik 2006. Lika

S. Pavičić, Seobe i naselja u Lici. ZNŽO 4 1 . Zagreb 1 962. Mađarska - hrvatska imena i prezimena ž. Mandić, Povijesna antroponimija bunjevačkih Hrvata u Madžarskoj. Tankonyv­

kiad6. Budimpešta 1 987. -, Osobna imena bunjevačkih Hrvata u Madžarskoj. Korabljica DHK. Zagreb 2000. -, Nadimci bunjevačkih Hrvata u Madžarskoj. Folia onomastica Croatica IX. 2000, 57- 135. 524

Bibliografski minimumi

Makedonija

Rečnik na preziminjata kaj Makedoneite T (A-Lj), II (M-Š). Institut za makedonski jazik "Krste Misirkov': Skopje 1 994-2001. Medimurje

A. Frančić, Međimurska prezimena. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za­ greb 2002. Molise - Hrvati u Italiji

P. Šimunović, Imena hrvatskih naseljenika u južnoj Italiji. 290 godina Klasične gim­ nazije u Splitu ( 1 700- 1990). Split 1 990, 447-460. M. Hraste, Nepoznate slavenske kolonije na obalama Gargana. Kolo Matice hrvat­ ske, 5, 1 963, 6 12-617. Moslavina

S. Pavičić, Moslavina i okolina. Zbornik Moslavina 1 . 1 968, 7-168. Mostar i okolica

N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru. Sveučilište u Mostaru. Mostar 1 999.

-, Podrijetlo i razvitak pučanstva u Kruševu kod Mostara. Sveučilište u Mostaru. Mostar/Kruševo 1 997. -, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Konjicu i okolici. Sveučilište u Mo­ staru. Mostar/Konjic 2000. Ogulinsko-modruška udolina

H. Salopek, Stari rodovi Ogulinsko-modruške udoline. Matica hrvatska/Matica ise­ ljenika/Centar za kulturu - Ogulin. Zagreb 1 999. Otok na Cetini

A. Ivanković, Podrijetlo hrvatskih rodova općine Otok na Cetini. Općina Otok 2004. Pel'ešac

N. Vekarić, Pelješki rodovi. I-II. Dubrovnik 1 995. i 1 996. Podravina

S. Sekereš, Antroponimija i toponimija slavonske Podravine. HDZ 3. Zagreb 1 973, 369-465. Poljica kraj Splita F. Ivanišević, Poljica. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena 8 (1903),

183-336; 9 ( 1 904), 1 9 1 -326; 10 ( 1 905), 1 1- 1 1 1.

525

Hrvatska prezimena

P. Skok, Lingvistička analiza Kartulara /ura S. Petri de Gomai. U: V. Novak/P. Skok, Supetarski kartular. Djela JAZU. Zagreb 1 952, 232-3 12. Pože a

J. Buturac, Stanovništvo Požege i okolice 1 700-1 950. ZNZO 43. 1 967, 205-594. Samobor

M. Lang, Samobor. ZNZO 16,l; 16,2; 17,1-2; 1 8,l; 19,l; 1 9,2 (antroponimija Sa­ mobora i okolice). Sisak

J. Buturac, Sisačka gospoštija u prvoj polovici 1 9. st. Arhivski vjesnik 2. 1 960, 289-351 . Slavonija

M. Marković, Slavonija - povijest naselja i podrijetlo stanovništva. Golden marke­ ting. Zagreb 2002. I. Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1 736-1 790. Osijek 1 993. Slovenija

Začasni slovar slovenskih priimkov. SAZU. Ljubljana 1 974. Split

J. Smodlaka, Nešto o splitskim prezimenima i o još nekima, II. prilog Vjesnika za ar­ heologiju i historiju dalmatinsku 52. Split 1946, 1 - 1 60. M. Marasović-Alujević, Hagioforna imena u srednjovjekovnom Splitu i okolici. Književni krug. Split 2003. Srbi' a

V. Mihajlović, Srpski prezimenik. Aurora, Novi Sad 2002. (Prezimena su iz srpskog, crnogorskog, bosanskog i hrvatskog jezičnog prostora.) Sri'em

A. Sekulić, Hrvatski srijemski mjestopisi. Školska knjiga. Zagreb 1 997. Šibenik

I. Ostojić, Prilog onomastici šibenskog kraja. Šibenik 1 98 1 . A . Šupuk, O prezimenima i jeziku starog Šibenika. Muzej grada Šibenika. Šibenik 1981. Šolta

I. Rubić, Podrijetlo stanovništva otoka Šolte. Srpski etnografski zbornik 47. Beo­ grad 1 960. 526

Bibliografski minimumi

Tril" M. Andreis, Stanovništvo župe sv. Mihovila arkanđela u Trilju u 1 9. st.: demografska i antroponimijska analiza na temelju podataka iz knjiga krštenih. Trilj 200 1 . A . Ivanković, Podrijetlo hrvatskih rodova u Trilju i okolici. Cetinjski dekanat. Trilj 2003. Tro ir M. Andreis, Trogirski patricijat u srednjem vijeku. P. o. iz Rasprave iz hrvatske kul­ turne prošlosti 2. Zagreb 2002, 1-2 10. Vinkovci S. Pavičić, Porijeklo stanovništva vinkovačkoga kraja. Radovi Centra - Vinkovci 1 . Vinkovci 1971, 149-346. Vojvodina M. Peić/G. Bačlija, Imenoslov bačkih Bunjevaca. Subotica 1 995. Vrlika A. Ivanković, Podrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja. Matica hrvatska - Vr­ lika 2003. Zadar V. Jakić-Cestarić, Etnički odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena. Radovi Instituta JAZU 16-17. Zadar 1 969, 99- 186.

-, Ženska osobna imena i hrvatski udio u Zadru do kraja XII. stoljeća. Radovi in­ stituta JAZU. Zadar 1 974, 291-337. R. Jelić, Stanovništvo Zadra u drugoj polovici 1 6. i početkom 1 7. stoljeća gledano kroz matice vjenčanih. Starine JAZU 49. Zagreb 1 959, 259-509. Za reb S. Krivošić, Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine 19. sto­ ljeća. Građa za gospodarsku povijest Hrvatske 19. JAZU. Zagreb 1 98 1 .

527

Kazalo prezimena i osobnih imena

-a 362, 365-6 Abadžić 22 Abdulah 402 Abdulhalimović 185 -ac 38, 89-91, 258, 377, 512 Ač 185 -iič 182 Ać 185 Aćim 28 Aćimović 28 Ad 428 Adalbert 28 Adam 337, 394, 428, 430 Adamović 430 Adolf 361 Adon 428 Adona 346 Adrian 430 Adrović 84-5, 466 Adum 1 15, 289 Adumi 1 1 5 Afrić, Vjekoslav 337 Agata 18, 44, 356 Agatha 428 Agathe 428 Agg 185, 428 Aggie 428 Aggy 428 Agh 185 Agić 44

Agnes 363, 428, 430 Agnew 430 Agneza 28 Agosto 395 Ahmed 398, 402 Ahmed 403 Ahmo 398 Ahokainen 429 Ajdar 466 Ajdin sin Pavla 402 Ajduković 18 Ajko 177 Ajko 403 -ak 90, 93, 96, 376-7 -ak 258 -iik 98, 258, 376 -ak 376 Akcentije 28 Akim 28 Al 428 Alaburić 3 73 Alaga 70 Alagić 70 Alagos 402 Alan 428 Alba 42 Albanese 395 Albert 63 Alberth, Fran 75 Albijanić 430, 432 529

Hrvatska prezimena

Albin 430, 432 Alejandro 438 Aleksandar 29, 75, 132, 373, 403 Aleksandar Makedonski 346 Aleksandra 29 Alekseev 69, 372 Aleksije 28 Alesić 468 Alessio 395 Alezić 131 Alfirević 18 Alfonso 28 Alfred 428 Alfredo 438 Ali 70, 402 Aliaga 70 Alibegović 70 Alihodžić 70 Alija 70, 398, 402 Alija 403 Alija sin Bartola 402 Alija sin Ivana 402 Alija sin Milovca 402 Alilović 404 Ali, Muhammed 70 Alipašić 70 Aliyy 70 Alvarez 437 Alvarez del Castillo, Teresa 43 7 Alvaro 437 Alja 70 Aljinović 70 Aljo 398 Aljo 403 Amalia 389 Amanović 38, 91 Ambroz 20, 76 Amerika 26 Amidžić 157 Amiđić 157 Amižić 157

-an 96

Ana 18, 43-4, 425, 438

-anac 512

Anarić 467

530

Anastas 39 Anastazija 39 Anderson 429 Andersson 170

Andr- 31 Andrassy 72 Andnissy 420 Andraša 40 Andrašić 91 Andre 280 Andreas 31, 127 Andreas 84 Andreevski, Petre 178 Andresco 323 Andrešić 424 Andretich 389 Andretti 389 Andričić 323 Andrija 23, 403, 424 Andrijančić 394 Andrijaš 31, 403 Andrijašević 31, 464 Andriš 245 Andro 84 Andr6nico 438 Andronik 28 Androš 3 1 Andrović 84 Andruš 3 1 Anđelić 408, 410 Ane 44 -ane 5 1 1 -ime 363 Anekšina 425 Aneta 44 Angelicchio 408, 410 Angelina 346 Angeli-Radovani, Kosta 379 Angelo 339 Angelus 1 18 -ani 5 1 1 Anica 44 Aničić 44 Aničin 44 Anić 18, 43

Kazalo prezimena i osobnih imena

Anić, Vlado 29 -an(in) 38 -anin 512 -'anin 377 Anita 44, 438 Anka 44, 425 Anko 403 Anne-Marie 367 Ansolo 245 Ant 131 Antal 420 Ante 23, 438 Antenucci 407 Antica 338, 408 Anticchio 408 Antičević 137 Antić 20, 131, 408 Antigona 337, 341 Antizza 408 Anto 403 Anton 131 Antonazz 131 Antonazzi 1 3 1 Antonci 393 Antoni 323 Antonia 337-8, 341 Antonia, badessa 339 Antonia, badessa madre 341 Antonić 323 Antonini 131 Antonio 438 Antonius 131, 341 Antoš 76 Antun 356, 438 Antunac 131 Antun Opat 131 Antun Opat, sv. 341 Antunović 419 Antunovićima 131 Antun Padovanski, sv. 131, 341 Anuša 36 Anzul 1 1 8 Anzulović 1 1 8 Anže 1 18 Anžek 1 1 8

Anžić 1 18 Anžulić 245 Anžulović 287 Apolonio 395 Apple 432 Aquilla 238 -ar 241 -iir 377 Aralica 75 Arambašić 53 Arap 57, 235 Arapin 235 Arapinec 57 Arapov 57 Arapović 57, 235 Aras 212, 221, 289, 373 Arasović 213 Arašić 213 Arbanas 56, 1 10, 386 Arbanasić 130 Arbanasin 474 Arbul(ić) 247 Arblltina 91 Aretaios 341 Aretej 337, 341 Arif 404 Arifagić 404 Arifović 404 Arijadna 346 Arkadije 28 Arkun 337 Armanda 447 Armida 346 Arnaut 447 Arnautin 386 Arnautović 22, 1 10 Arnie 428 Arnold 428 Arsen 403 Arsenije 29 Arslanović 1 54 Artemida 366 Arzic 436 Arzona 49 -as 96, 123, 377, 470 531

Hrvatska prezimena

Asančajić 404 Asanović 58, 404 Asim 404 Asimović 404 -aski 76 -aš 3 1 Atanas 28, 63 Atanasović 28 Atmadžić 154 Augustin 63 Austin 430 Avdija 403 Avdo 403 Avram 63 -az 437 Babac 1 1 3 Babaica 75 Babaja 148 Babajić 148 Babajko 148 Babec 148 Babić 148-9, 418, 425, 467 Babić 20, 149 Babić 148-9 Babić, St!pa 29 Babin 419 Babin 148 Babinci 273 Babinski 55 Babinski 148 Babinzet 192 Babnik 148 Babodudić 148 Babodunić 240 Babojeb 1 12, 149, 370 Babojić 148 Babomilić 148 Babonezi 273 Babonić 160 Babović 148 Babović 20 Babuder 21, 1 12, 148 Babunići 26 532

Babunjić 148 Baburica 75 Baca 28 Bacci 323 Bacul 138 Bač 187, 214 Bača 187 Bačac 187 Bačaj 187 Bačak 187 Bačani 187 Bačić 187, 2 1 1, 213-4, 323 Bačići 301 Bačina 187 Bačko 187 Bačkulić 138 Bačlija 187 Bačlija, Grga 91 Baće 20, 280 Baćica 75 Bada